Nrrq luv l rvo t ' t t l k r rl ln t r le A l lgh lc r l

Inferno

0lmrrr[lJA l'['l' RA PltLRAD0vldAYINOVITIGA\I r l l ln lcr

(Afi4/

66 90Grafidnr lxltE"rvatske

OOUR lzdavadka dj elatnostZagreb, Frankopanska 26

Za udavaEaVladimir Stokalo

i o ) y l r t o AltNlcA

DizajqZoran Pavlovii

Tehnidki urednikStjepan Kolarid

KorektoriDronka Simii-Pdpovski

Zdenko Uzorinac

I

TlsakOZH, OOUR Tiskara

r*.1ti . 'i,:

,.! t? .

Prvo pjevanje

Na pola na5eg Zivotnoga puteu mFadnoj mi se Sumi noga stvori,jer s ravne staze skrenuv5i zalfta.

Ah, kakva bje5e, mudno li se zbori,ta divlja Suma, gdje.drad staze krije!Kad je se sjetim, jo$ me strava mori.

Cemernija ni samrt nrnogo nije;al' da bih kazo, $to tu dobro nadoh,ispridat mi je druge zgode prije.

Ja ne znam pravo, kako tamo zadoh,tako sam bio snom omamljen, kadno,zalutav$i, sa prave staze' sadoh.

Al' kad sam stigo jednom brijegu na dno,tamo, gdje kraj je onoj bio draZl;". .: .Sto nagna straw u srce min jadnai,i:i'.

'

pogledah uvis te mu leita spazihvei odjevena zrakama planeta,Sto pravo vodi svijet po Svakoj stazi.

Tad presta malo strava da mi smeta,Sto svu nod nije srcu mira dala,nod provedenu u toliko sjetA.

I kao dovjek, koji je iz valabez daha na kraj isplivo, pd gledanatrag na vodu opasnu sa ilala,

s./

10

13

I6

I9

?: {iLi "l

22

J l

,.,i.!lr.$

f r r k , | , l r r l r n r o i , . i o $ t c s k l o n d a p r e d a ,nr t I f nr | , , r ' i t ' ( )svt ' t l to Zdr i jClO,l ln / lvu l ) r 'or i i n i l iomc jo5 nb da.

( )r I r r roriv rnerlo utudeno tijelo,u'r, ubronak se pusti dadoh, gdjenonir don.ioj nozi teZi5te je cijelo.

nl' istom da iu uzbrdo, kad enootlrrcltud panter brz i gibak pao,s krznom, Sto bje5e od pjega Sareno;

i rriic mi se vi5e s oka dao,vcd me u hodu prijedio sve jade,

l)a sam se vtaflat vi5e puta stao.

lliiaSe jutrom, te se sunce zailecla diZe s istim zvjezdarna ko tada,kad boLja ljubav po prvi put made

tc stvari divne; pa mi tako sadato njeZno doba i taj das o. zoriprobude nadu, da je dobru rada

i ona zvjerka u svijetloj odori,nl' tol'ko r€, da ne bih premro cio,liard vidjeh gdje se lav preda mnom stvori.

Taj kao da je na me doii htiood gladi bijesan, podigav5i Siju,reko bi: i zrak upla5en je bio;

i vudica, Sto izgleda5e svijupo/.uda sita u svojoj suhoii,i z.bog koje vei mnogi suze liju.

Sl rnh s njena lika s toliko mi moiinfl t lrr$tr pade, te mi nadu ubi,rln Crr vrhunca ikad se domoii.

Knn rrlo su onom, Sto dobitak ljubi,urf rrrlrrl l siurlo plad i jadi l juti,knrl rkrtle vri. jcme gdje mora da gubi,

tako i mene zvijer nemirna smuti,

Sto prilazeii stade da me gania

polako tamo, gdjeno sunce Suti'

Za vrijeme ovog nizbrdnog lutanja

iskrine netko isPred odiju mojih,

na oko slab od Preduga iutanja'

U pusto5i kad vidjeh kako stoji:,S*ituj se< - viknuh - 11f|n nevolje moje,

tko bio, sjena il' iliv dovjek koji!"

,,Vei nisam dovjek; bjeh u dane svoje,

a roditelji, lombardijsko Pleme,iz Mantove mi bjehu obadvoje'

S u b J u li o, aL' kasno, rodi5e me;

Rim me za dobrog Augusta znhde,

kad bogova je laZnih bilo vrijeme'

Bio sam Pjesnik; stih moj slavu dade

Eneji, 51o iz trojskog dode gtada,

Ilion gordi Po5to sPaljen Pade'

Al' kud ie5 natrag ti do onih jada?

I za5to ne CeS uz brijeg ljupki smjelo,

Sto svih ie izvor i uzrok naslada?'<

oTa ti li si Vergilii, ono vrelo,gdje rjeditosti kl juda riieka prava?"

odvratih Prignuv zastidcno delo'

,T i ,Sto s i sv jet lost p jcsnika i g lava '

nagradi ljubav, koju zlr tc go.iih,

i t<bja tvoj mi sPjcv tt rukc ddval

Ia poklonik sam rernck-cl.icrla tvo.iih,i

-lijepi stil, Sto na mc paln.iu svrnu,

samo iz djela tvojega usvoiih.

Pogledaj skota, Sto mc natrag vrnu!

Mudride slavni, n€ da.i mi Podleii;sve tile mi i bila Pred njim trnu!<

61

58

64

67

70

73

76

79

82

85

t tE8

91

94

97

r00

103

106

109

112

Ifi

I18

121

Vidjev gdje pladem, oo de nato reii:,rStazama drugim poii ti je sada,s tog divljeg mjesra Zeti5 li utedi;

jer zvijer, Sto daje toliko ti jada,tim putem ne da da se kreiu ljudi,ved dotle smeta, dok im smrt ne zada;

a tako zle i divljadne je iudi,da uvijek Zudnjom nezasitnom di5ei jelo u njoj gtad jo5 veii budi.

S mnogo se zvijeri pari, i s jo5 vi5enjih Ce se parit, dok Hrt ne pohftii dok joj bolnom smriu ne kidi5e.

Taj ne ie zemljom, novcem da se siti,ved mudrost, ljubav, krepost su mu hr.ana;med Feltrom ie mu dom i Feltrom biti.

Italiju 6,e spasti od zlih dana,za koju pade djevica Kamila,Ewijal, Niz i Turn od smrtnih r.:rna.

Tu zvrjer (e svuda gonit njcgvn .sil:I,dokle je opet ne vrati u pn ko,otkle je zavist prvi vod jo.i biln,

Stog drZim, da je dobro za t(!, nkoza mnome podeS, a ja vodolrr Crr libit i, i proi ies vjednirn micsrrrrr r;rk,,

gdje uzvike ie5 odajanja dutiduhova drevnih, Sto se bokrlrr 1qu$t.,kliduii drugoj smrti, da ih slru t i.

Vidjet ieS: neki u ognju se skr.tr$tzadovoljni, jer nadaju se stidi,ma kada bilo, med blaZene clulc:;

a k potonjima htjedne5 ti se clidi,dostojnija 6e du5a doii tacla,s njom iu te pustit, kad mi brrclc idi,

jer onaj car, Sto tamo gore vlada,zato, Sto njegve nisam znao vjere,ne pu5ta sa mnom do svojega grada.

Njegvo se carstvo na sve strane stere,al' ondje su mu prijesto, vlast i dvori;o sretan Ii je, koga odabere!..

'Pjesnide.., rekoh, ,rduj, Sto glas moj zbori:tako ti boga, kojeg nisi ziao,da bi me jad taj minuo, i gori,

vodi me, kud si malodas me zvao,pa da pred vrata svetog petra do(temi gdje je, veli5, jad na du$e pao..(

I on se krene, a ja za njim podem.

124

127

130

133

136

' , t i l t 1 , Prcn t i t l ) l r t t l t ' ov r r s l rv : " r t { l r r r . i t r t r i r . i t ' l l ros . i cdn i I iudsk i* i vt , t scclalllt lt 'sc l gocl ir ra, ltar ko raz.lai.c Lt svo.icm spisuI o rr v i v i o (( ioz.[ra), par .ic premn torne dov,ick na polo-vlrtl svojcg:r l ivotnog puta u trideset i peto.i gcldini. KakorF l)antc roclio 1265, pada prema ovom stihu podetak nje-Gfv tr zlrflrobnog putovanja u jubilarnu godinu 1300. Uistinu[: gr.icsnik zapodeo svoje djelo kasnije, a smjestiv5i svojh,! u god. 1300, omoguiio je sam sebi da

-moile doga-

H;rj,., koji su se zbili vei poslije te godine, prikazati u;lf rlr ku prorodanstva (v. X, 79-81).

r ,

,it. 2-3. Suma se obidno alegorijski shvaia kao gre5anllvrrt, dok se pod ravnom (pravom) stazom razumijevarlrlza kreposti i vjere,

Sr. 17. ztakama sunca

,\r. .11-60. Tri Zivotinje, koje pjesnika zaustavljaju, imajuv ierojatno da znaEe tri erijeha: putenost, oholost i lakor r tos t .

,\/. 3740. Prema mi5ljenju srednjega vijeka bog je stvorio,,vijct u proljeie, kad je sunce stajalo u znaku Ovna,,lrrkle u doba ekvinocija. Tako je nastalo tumadenje dajt' Dante po5ao na svoje vizionarno putovanje na veliki;rr:tak 1300, 8. travnja, a zavrSio ga u sedam dana.

,\t. 60. tj. natiag u mradnu Sumu.

.\ /. 70. Vergilije se rodio za Livota Julija Cezara, alilrrekasno, a da bi se mogao zvati pjesnikom Cezarovavremena. Vergilije je Livio od 70. do 19. pr. n. e., a JuliieL'czar od 100. do 44.

.5/. 101-105. Tko je Hrt, spasitelj ltaliie, i gdje mu se imatraZiti zavitaj (meitu Feltrom i Feltrom), o tom sc miS-lienja raziLaze.

Sl. 107-108. Kamila, Eurijal, Niz i Turno poznata sLr licaiz V ergili jeve,rEneideu.

S/. 112-129. sadrZe program putovanja: Il4-ll7 pahao,ll8-120 distili5te, I2l-129 raj.

St. 122. >'Dostojnija" du$a je Beatride.

St. 132. Jad : Suma.

St. 134. Vrata svetoga Petra jesu dveri na ulazu u distili5te(v. Cistil i5te, IX, 76 i dalje), koje se otvaraju kl.iudcvima,Sto ih je andco duvar dobio od sv. Petra (v. Cistili5tc, IX,127).

l 0

Drugo pjeztanje

Vei umira5e dan, i mrak je sinjivei svemu Zivom trude ublaZivo,Sto god se gdje na na5oj zemlji kinji,

a ja sam sAm tegobe i5dekivoputovanja i ude5ia u jadu,Sto sve ie pridat pamienje mi Livo.

Nek muze mi i genij pomoi dadu!Pamet, Sto pisa, kud mi noga gazi,nek ovdje vrijednost pokaZe na radu!

"Pjesnide!.,, rekoh, ,r5to me vodi5, pazi,da li je snaga dosta jaka moja,prije no strmoj povjeri5 me stazi.

Silvijev otac, prida knjiga tvoja,u besmrtni je svijet za ilivudegajo5 tijela po5o i uz dula svoja,

pa ako mu je protivnik zla svegasklon bio, slavno misleii na djeloi tko ie izi6 i kakav od njega,

to bje5e pravo, kad se sudi zrelo,jer od njeg je, po vi5njoj zapovijedi,poteko Rim i rimsko carstvo cijelo,

koji i koje, pravo reii vrijedi,za sveto mjesto bjehu odabrati,velikog Petra nasljednik gdje sjedi.

10

13

I6

19

22

1 t

25

28

31

34

37

40

43

46

49

55

52

Na putu, kud ga tvoja hvala prati,on o svom slavlju Sto5ta doznat smjede,Sto 6e i temelj papskom pla5tu dati.

Kasnije tamo Sud Izbrani grede,da jada vjeru, koja cilj imade,da na put spasa svakoga dovede.

A1' ja da idem? Tko da vlast mi dade?Eneja nisam, nisam ni Pavao;da nisam vrijedzril, znam, i svak to znade.

fer strah me, kad bih na taj put se dao,da ludo poitem; mudar si i boljeshvaia5 no Sto bih ja to reii zr\ao.<<

Ko kad tko ne 6e, demu se privblje,pa s novih misli stari naum miienjai podinjati nema vi5e volje,

i meni tako, dok razmi5ljah, jenjana onom mradnom visu snaga Livaonoga prvog odludnoga htjenja.

"Ako li shvatih, Sto u tebi biva.,,veledu5noga duh Sdje progovara,>>to ti se platrost sad u du5i skriva,

Sto desto takve zapreke nam stvara,- da stajemo pred dasnim djelom kao

pla5ljiva zvjerka, kad je oko vara.

Da bih tog straha rije5iti se znao,duj, za5to doiloh i Sto slu5ah tarnou prvi das, kad bi mi tebe ilao.

S onima bijah, Sto im nema katno,kad blaZene duh glas i lijepe ilene,takve, da Zeljatr sluZiti ioi samo.

Od zvijezde jade sjale su joi ziene;andelskim glasom , nieLna sva i cl ritga,u svom govoru prozbori spram tllcllc:

t2 13

, rO mantovanska du5o svakom blaga,Sto glas ti svuda traje jo5 i ne C,epotamniti, dok svijetu bude ttaga,

moj prijatelj , dl' ne prijatelj sreie,do zapreka u pustu stiZe kraju,tako da natrag od straha vei kreie,

i, strah me, tako luta u odaju,da kasno stiZe moja Pomoi sPora,po onome, $to o njern duh u raju'

Sad poiti, pa mu snagorn svoga zborai svim pomozi, da ne trPi Stete,da utjehe i meni dotte hora.

Ja sam Beatride, Sto ti dajem svjete;sa mjesta doiloh, kud teZim Ponovo;iz mene zbori ljubav, Sto me krete.

Pred lice kad se vratim gospodovo,hvalit iu desto pred njim dine tvoje.<<<<I tad za$iuti, a ja rekoh ovo:

,rKreposna ileno, jedina, zbog kojeod svih stvorenja tjudski rod je veii,pod najmanjim Sto krugom neba gtoje,

za nalog tvoj sam tako haran sreii,da najbrZi bi posluh do5o kasno,i Sto god Zeli5, dosta ti je redi.

Al' kaLi, kako bez straha i lasnosiite u ovo sredi5te s visinarajskih, kud opet natrag Zeli5 strasno?.,.,

,uKad Zeli5<", rede, >>>>znati do tandina,kazat iu kratko, zg$to se ja amone bojim za1i, sve do tih' dubina.

Bojati se je one stvari sarno,Sto ima mod, da zlom nas kakvim mori,od drugih za5to da se pla5it damo?

6+

58

61

67

70

76

79

82

85

88

73

0't

A rncnc takvom bog nri l .st i l ' strror i ,c lu ni t sanl vasoj na clorrvutu bi . fecl i ,nit za me plamen toga ognja gori.

U nebu hena plemenita sjedi,Sto Lali smetnju, koju ti spomenuh,i blaLi stroge bo?je zapovijedi.

Do Lucije sa molbom ova krenui rede: "Vjernog spomeni se svoga,koji te treba baS u ovom trenu.<<

Ko protivnica svega okrutnogado5av5i k mjestu, sjedjeti gAj" svikohs Rahelom drevnom, Lucija ie stoga:

,O Beatride, prava botja diko,pomozi onom, koji se istadenad mnostvom, jer te ljubljase toliko!

Ne_ duje$ li Ed, gdje u jadu plade?Zar ne vidiS, gdje sa smriu se borina rijeci, od koje more niie jade?o

Nema g?, tko se tako brzim stvori,da stede sredu il' cla zlu utede,ko ja $to sidoh, kada duh Sto zbori,

sa mjesta, koie svatko blai,en stcde,u skladne rijedi uzcla.iud se tvo.ie,za tebe didne i svi. jet gd,jc ifr rede.oo

I(ad svr5i ovo obja5njen.ic svo.ie,na stranu pladud sjajnc <f:i .svcrlci tim ubrza dolaZenje nro.it:.

I doctoh, evo, kako ona hticclc:zvijeri te oteh, Sto ti na put paclc,kojim se pravce uz brijeg cliv'i grccle.

Al' Sto je? Zafto, zaSto sacla staclc ?Sto srce misli kukavne ti pli.icnc?Kud muZevnost i smjelost ti sc clade,

, ) /

| ()0

103

106

10e

112

1[s

r18

flI

1[ l5

firrcl tri se za te preblaZene Zeneu nebu brinu, a rijed moja gledak buduiem dobru da ti pogled skrene?o

Kao Sto cvijeie klone s noinog ledai zatvori s€, a kad sunce grane,otvoriv da5ke cvjetanju se preda,

tako se meni snaga vralat stane,a srce smjelost osjeti sve jadu,pa iu ko dovjek, kada du5om dane:

oO milosna, Sto pomoZe mom pladu,a i ti, dobri, Sto se odmah trile,kad njene rijedi istinite zatu,

toliku Zelju u srce mi vrilerijedima svojim, da mi poii godii naumu se prvom vratih brte.

Sad hajd, jer sad nas isto htjenje vodi:ti uditelj si, vodl i moj gospodar!,,Tako mu rekoh; i kad sta da hodi,

strmim i divljim putem podtoh bodar.

124

127

130

133

136

139

r42

Sr. 13-24. Silvijev o_tag je Eneja, koji ie jo5 za ZivotasiSao. .u podzemlje, kako" se p4povijrjaa' u

''VI piJt;"i"

"Eneide.<. Njemu . je 9og. (protirlnik" zla svega) ^

iikuraonarpditu qilglJr jer je imao postati osniv-dlJm

-Rirtt

kasnijega sjedi5ta bapa.s/. 25-27. - IJ podzemlju je Eneja od svoga oca Anhizadozpqg, kako

-ce, poStb pobijedi" Turna i

-rrzme za zenu

Laviniju, trgstati praocem-slavha plemena, koje Ce oinovifiRim, a tim je udaren temelj i papinskoj vl-asti.st. 28. sud Izbrani je sv. Pavao (vas electionis).

St. 52. Vergilij"..q. nalazi u limbu (v. IV pjevanje) medupravedniln nekr5ianima, 4e uZivajuii blaZenstva, ili i nepodnoseii drugih muka osim deZni6.

S/. 78. Prema sistemu kojega se dfiao Dante, zemlja je usr.edi5tu svijeta i g sredi5fu devet pokretnih nebesa, odkojih je,_kad. se sle{a sa zemlje, linro i najmanie *j".sedevo. Drugim r-ijed{ma: od Sveg:a, sto ad-- nAiazi nazemlji.

st. 83. ,rtl ovo sredi5teu tj. u pakao, kojega je jedan dioi limb.

St. 94. Plemenita i*na, tj. bogqfodica.

S/. 97:99. eini se, da je Dante narodito po5tovao sv. Lu-giilr, moZda ?bo-e bolesti na. odima, doiiirene oa ditania,l.ukg. p.-np.ovijedp u djelu convivio. Alegorijski jdf-ugija (lux) predstarmica kr$Canske milosti, koj-a piosvjrJt-ljuje.

St. 108. : tr mradnoj Sumi.

St. 124. Tri ilene: bogorodica, Luci.ia i Bcatride.

t6 t7

, t r , .

I rcce pJevanJe

Kroz nas se ide u grad sviju muka,kroz nas se ide, gdje se vjedno plade,kroz nas se ide do propala puka.

Pravda nam tvorca vi5njega potade;boLanska svemoi, mudrost, Sto sve znade,i prva ljubav graditi nas zate.

Sto god stvorenja prije nas imade,vjedno je, pa smo i mi vjedna viieka;tko ude, nek se kani svake nade.

Ovakva vidjeh mrka slova prijekavrh jednih vrata, pa iu tad ovako:oTvrd mi je, vodo, smiso tih izreka..,

A or, Sto svemu domi5lja se lako,rede: rrSad ne daj, da te sumnja svlada,malodu5je nek ovdje umre svako.

Sad stigosmo do mjesta te$kih jada,ko Sto ti rekoh, gdje se svijet jati,Sto blagodati uma li5en strada.<<

I nato rukom moju ruku hvatii vedrim licem, Sto me osokoli,n tajno carstvo poite da me prati.

Tu uzdisanje, plad i jauk bolisa sviju strana zrak bez zl'rijezda para,

10

I3

I6

I9

22

uza

- I ' i

, r ' l ' .

'.t r

:'

S

:l,

sprve

t r " ^ :L ' l , : i

J . ;

1 l

I

te

v

obraze rni poli. I

- CENTAR ZA fi-;l-'GoJ tI ;ii ld; .. i i'ifitT'TTi,o,ffi^f lut*

T ! C tL t t tdr i fJ"" ! ' '

i l l r a I

25

28

31

34

37

40

43

46

49

52

55

Raznolik govor, rijedi boli, kara,uzvici gnjeva, o5tra, mukla glasa,rJz pljesak ruku sve to buku stvara.

Sto svuda kruZi ne stajuii dasau zraku, gdje je bezvremena sjena.ko pijesak, kad ga vjetar ustalasa.

A ja, kom glava bijaSe smeter&,rekoh: "Moj me5tre, Sto dujem otale?Tko je ta deljad bolom utudena?..

{ on ie: >Na taj bijedni nadin LaleZalosne du5e svih, Sto svoje daneproZivje5e bez pogrde i hvale.

S anttela zlim su zborom pomije5ane,Sto nit su bogu vjerni ostat htjelinit bunit S€, ved stajahu sa strane.

Progna ih raj, jer lijep ostat ileli,al niti dublji ne prima ih pako,da ne bi gre5ne na obijest zavcli.o

A ja Cu: pVodo, $to ih ti$ti tako,da takvim pladem nadiml.ic im grudi?"Odgovori mi: eKazat Cu ti lako.

Bez nade u smrt svi su ovi l.iudi; , ,slijepa im li(a svak sc tnko stidi,da svad'j i udes u nii lr zavist budi.

Svijet nede da se spomen na n.iih vidi;Milost i Pravda od njih licc kr"i.ie.O njima dosta: pogledaj i idi.n

I motred vidjeh barjak gdje se vi.ici juri krugom tako brza leta,kao da nikad sklon podinku nije.

A za njirn tol'ko natislo se deta,da ne bih nikad vjerovo ni zn^o,da smrt toliko pokosi ved svijeta.

1819

I kad sam neke prepoznavat stao,sjen onog vidjeh, Sto ko slabid znaniiz svojih ruku visok din je dao.

Razabratr odmah, da se u toj stranirod onih sinjih kukavica krio,Sto bog ih mrui i njegvi du5mani.

Taj jad, Sto nikad ni Liv nije bio,sav gol od mnoStva osa, Sto tu vnri,i obada je ljute suze lio.

Ovi irn lice $arahu do krui,a krv i suze kaplju im do nogu,gdje sve to beru neki gadni crvi.

I motrei dalje, vidjeh detjad nrnogugdje se na brijegu silme rijeke sliva,pa rekoh: >Vodo, daj da znati mogu,

tko su i po kom obidaju biva,da svi su tako Zeljni prijedi vodu,koliko vidim kraj tog svijetla siva...

,Razumjet<, rede, >tu Ce$ cijelu zgodu,kad Aherontu vrh obala pustihu na5emu se ustavimo hodu...

Tad, po5to odi zastidene spustih,da dodijo mu ne bih. besjedama,do rijeke viSe rijedi ne izustih.

Kad eno gdje Ce lailom prema namazbog stare kose bijel starac podi,viduii: ,rJao, greSne duSe, vama!

Nikad se u raj ne nadajte dodi!Na drugr brijeg Ce svatko sa mnom sade,u oganj i led i do vjedne nodi.

A ti, Sto amo, tiva duSo, pade,dalje od ovih pokojnih se smjesti!<A kada ostah, dalje zborit stade:

64

58

61

67

79

88

70

73

76

82

E5

9I

94

97

100

103

106

r09

112

1 1 5

118

121

>Kroz drtrge luke i po drugoj cestiprijeko ie5 ti, tu nisu za te puti;laganija te ima splav prenesti!<

A vod ie: >Ti s€, Haronte, ne ljuti,jer tako hoie ondje, gdje se moZeStogod se hode; zato odsad Suti!"

Obrasla tad se lica mirno sloZebrodaru sive bare, dije zjeneu obrudima plamnim jo5 su stroZe.

A one gole, izmorene sjene,kad osjeti5e krutih rijedi breme,poblijede zubma cvokolul strvene,

i proklinjahu boga, ljudsko pleme,i kraj i das i roditelje svoie,i roda svog i svog zate1,a sieme.

Tad jurnu sve, u hrpi kako stoje,u ljutorn pladu prema kobnom brijegu,kuda (e svi, Sto boga se nc bo.ie.

A Haron, demon s odirna $to 'Legu,

skuplja ih, mig im da.iudi, i tudeveslom, kacl tko zarostanc Ll bijegu.

Ko Sto od stabla u icscn sc ludelistovi jedan za clrugim, dok granesvoj ditav nakit zcrnlii nc izrude,

tako se zli rod Adamov nar clancznakove baca redom s onog laln,ba5 kao ptice, kad su na vab z,vilne.

Prelaze tako preko tamna vala,i prije no Sto tamo prijeko sadu,vei ih se ovdje nova deta zbrala.

>rSvi, sinko, koje smrtni dasi snaduu boZjem gnjevu, iz svih se hatara<,mili (e vod, ,rpred ovu skupe ladu,

20 2l

I t,r'i.icii prijeko svi su puni ilara,i.'r' boLja pravda potide ih tako,tlar strah se njihov Zivom Zeljom stvara.

'l'trd dobra du5a ne prode dojhko,

pa htjede l' Haron da zbog tebe plane,rrjegov ie5 govor sad razumjet lako...

Kad svr5i, sav se mradni predjel ganeod takve tre5nje, da me s ljuta straha,kad ga se sjetim, pot oblijevat stane.

l'r. zemlje suza dune bura plaha,i rujna svjetlost

-bljesne kroz taj lom,

zaslijepiv5i mi tula s pruog maha,

tc padoh kao dovjek svladan snom.

124

r27

130

133

136

sf. 4042. Raj lb- re cg, _da ga ne bi nagrdili, ali ih neprimaju ni rl dubtjem 4ijetu p6kta, jeq bi [resnici, koji suse zaiFta ngbunili prgliv 6os_a, osjetili neko zadovoljstvozPog-toga, Sto su s njima jednako kaZnjeni i oni, koji senisu bunili.

Sf. 46. Smrt, nepostojanje, bila bi im miliia od ovakoniska Zivota.

Sf. 59-60. Celestin V, koji je bio izabran za papu 1294,ati se vec pqslije pet {njdqeCi_ odrekao vlasti. Na njegovoie _miqsto_ _iZabran Bonifa-cije VIII, Danteu narodito mizakCelestin V - je dodu5e _ 1313: progli5en svetim, ali od Kle-I[rg3ta^^y, kojega je Dante smjestio medu bimoniste (v.xIX, 83).

22 23

()crurrc pjeztanje

(iromovit tutanj te5ki san mi prebiu glavi tako, da se naglo Prenuh,ko dovjek, koji silom doete k sebi;

i digav5i s€, uprem dvrsto zjenu,baciv5i odi odmorene krugom,da spoznam mjesto, gdje sam u tom trenu.

Nc bje5e sumnje, da sam stigo s drugomna rub doline, gdje je bezdno pladno, ;'

5to vjednim vriskom odzvanja i tugom.

l)uboko bjeSe, puno rnagle, mradno;rna kako gledo okom dno doseii,razabrat nisam ni5ta mogo tadno.

usad iemo dolje k slijepom svijetu prijeiiu,rede mi vod i blijed ko samrt dode;

"ja idem prui, ti se za mnom kreii..,

A iar 6u, videi tu bljedoiu vode:,Kako da idem, kad strah tebe kini,koji me tje5i5, kad me sumnja glode..,

No on ie: >Jadi onih u dubiniovakvu sliku mojem licu da5e;Sto samilost je, misli5 strah da dini.

nl' hajdmo, jer su duge staze na5e.,.I tako poite i mene uvedeLr prvi k*g, Sto onaj bezdan pa5e. ) I

10

13

16

19

22

73

25

28

43

52

3T

34

37

40

46

49

55

Koliko duh, tu nema druge bijededo uzdaha, Sto prodiru Iz grudi,a drhtaji ih vjednog zraki slijede.

Te uzdisaje bot bez muka budiu mno5tvu, Sto se bez broja tu stede,i male djece, i Lena, i ljudi.

,rNe pitaS", dobri uditelj mi rede,>tko su ti dgsi, pred tobom Sto stoje?Prije no potle5, znaj, da njih ne p"e"

nikakav grijeh; al, premalo to je,da bi se spasli, i uz djeta dista,jer su bez krsta, vrati vjere tvoje.

A Zivljahu li joSte prije Hrista,ti bogu dasti ne da5e valjaneji meni samom sudbina je ista.

Bez druge krivnje s te stradamo mane,pateii samo od tog, Sto bez nadea puni deZnje boravimo dane..<

Meni se jako to na Lao dadejer spoznoh, da u fimU"l e"Znje patii svijet, $to mnogo zasluga imade.

,rO qos_podgru, vodo, mogu l, znati<<,rekoh, da dvr$Ce vjeri mi se slije,Sto svakoj sumnji moze na put staii,

>>zar nitko otud izi5ao nije,svojom il'tudom zaslugom do raja?.,shvativsi, sto se pod tom rijedjt krije,

rede: "No.u_ bijah stanovnik tog kraja,

ku9 lidjeh: k nama neki Siln"i er"e",ovjendan vijencem pobjednidkog i;u;u.

Ot _ot_ud prvog oca sjen izvede,Abela, Noja i Mojsije sjenu,zakonodavca poslu5nog, kbg slijede

;xrtri.iarh Abram i kralj David; krenui Izrael s ocem, s mladim nara5tajem,s Raheloffi, stekav uz silnu je cijenu,

i nrnogi drugi; sve nadari rajem,a znaj, da prije od ljudskih plemenajo5 nitko ne bi tim nagraden sjajem.u

Govor nas taj ne ustavi ni trena,vei kroz Sumu smo dalje prolazili,kroz Sumu, mislim, nebrojenih sjena.

Od mog jo5 sna daleko nismo bili, ,.:r--kad vatru neku spazi5e mi odi,Sto polukrugom mrak na uzmak sili.

JoS bje5e dosta da se do nje krodi,aL' vei iz ove razabrah daljine,da dastan svijet se na tom mjestu rodi.

nO diko svakog znanja i vje5tine,tko su ti*, rekoh, ,r5to su mogli spastitoliku dast, da skup napose dine?.i

uJer im imena zrnrde s puno dastiu tvojem svijetu, milosti su bliLe,i sklone.., rede, >vi5nje su im vlasti..<

Tad zaduh kako netko glas svoj dihe:uCast dajte sjeni velikog pjesnika, r-Sto bje5e po5la, a sad eno stiZe!<

Po5to se sti$a jeka toga klika,gle, detiri 6e k nama silne sjene,ni radosna ni rastuZena lika.

Nato ie dobri uditelj spram mene:uGle onoga, Sto mad u ruci imai ispred svih je, ko kad vladar krene:

ono je Homer, kralj nad pjesnicima,satirik Horac drugi je za njime,Ovid je treii, Lukan zadnji s njima.

58

61

64

67

70

76

79

82

85

88

2425

91

94

97

100

103

106

109

112

1 1 5

1 1 8

121

Zato Sto sve nas jedno veile ime,kojeg te prije onaj poklik sjeti,daju mi dast, i pravo dine time.<<

Svu lijepu Skolu vidjeh u toj detionog, Sto didi najvi5im se pojem,i iznad sviju kao oro leti.

Izmijeniv rijed-dvije u krugu svojem,na pozdrav kimnu svi spram moje strane,te smije5ak prijetle licem votli mojem.

JoS veie dasti tu mi bjehu dane,jer njihov krug i za me mjesta stvori,te bijah Sesti sred druZbe valjane.

Tad poctosffio, Sdje ona svjetlost gori,zbore(i, o dem red je da se mudi,kao Sto bje5e ondje da se zbori.

S niima se zamku otnrjenonl pril<trdih,ito scclmere visbke ima mirc,a potok liiep oko njeg straT.eC ltudi.

Ko suhom zemliom pre5av niegvc virc,kroz scclam vrata stigoh s nrudrotn svitomgdje sodnc plohe livade se Sirc.

Tu oka spora, ozbilJna, a pri tonrpun dostojanstva bJe$e svijct tt liku,na rijedi Skrt, u glasu blag i pitom.

Povukosmo se s kraja pram zr'on il<uvisoku, svijetlu, gdje na$ poglccl i.ivimoga5e sve da ima na vidiku.

Nasuprot baS, na zelenoj kadivi,pokaza5e mi zbor velikih sjena,Sto im se duh u sebi i sad divi.

Elektru vidjeh, a od dnr5tva njenaEneja, Hektor bijahu mi znani,oruZan Cezar sokolovih zjena.

26 27

lr:rrrrilu vidjeh, a na drugoj stranil)cntesileju; uz kralja Latinakder Laviniju sjedei. Tu su zbrani

i lJrut, Sto nekoi izagna Tarkvina,Lukrecija, Kornelija i ine,dok sama vidjeh uskraj Saladina.

l(ard malo digoh vjede vrh mnoZire,ugledah meStra onih, koji znaju,gdje sjedi usred mudre druZbe njine.

Svi mu se dive, svi mu dasti daju;Sokrata vidjeh do njeg i Platona.Demokrita, kom svijet je po sludaju,

Diogena tu vidjeh, Cicerona,Talesov lik do Anaksagorina,Empedokla, Heraklita, Zertona,

Dioskorida, znalca svih bilina;a vidjeh tu i Orfeja pjevada,i Seneku moralista i Lina,

Ptolomeja, Euklida mjerada,Hipokrita, Galena, Avicenru,i Averrhoesa, velikog tumada.

.Spomenut svaku ja ne mogu sjenu,jer moram hrlit zbog mnoZine grade,te pored stvari rijedi desto venu.

Scstina za dva smanjena se nade,.icr vod se stane drugamo da sprema,iz mirna zraka da u buran sacle;

i ja se nadoh, gdjeno svjetla nema.

124

127

130

133

136

139

142

14s

r48

15r

S/. B. Dante spoznaje da je stigao na rub doline upakao.

St. 24. Pjesnik se drLi kr5ianske teolo5ke naukelimb kao dio pakla.

S{, 5J,. Yergilije je umro god. 19. n. €., pa premanije bio dugo u limbu, kad je Hrist tamo siSao.

St. 53. Hrist.

sf. 59. rzrael: -Jakov, sin Izakov, koji je poslije borbe sanclelom imao ime lzrael (Geneza,-XXXII, 28).

s/. 60. U bibliji se prida, da ie Jakov, da bi stekao Ratrelu,sluZio kod njena oca detr:iaest godina (Geneza, XXrx;23 i 30).

fh:t. JoS nismo bili daleko od Atreronta, gdje sam pao u

St. 80. Veliki je pjesnik, kojega pozdravljaju, Vergilije.

St. 88-90. Dante nije ditao Homera, dok ie ostalu trojicudobro poznavao.

St. 91. Sve ih veZe jedno ime, tj. ime pjesnika.

St. 95-96. Homer.

St. 12L Elektra je mati Dardana, praoca Tro.ianaca.

Sr. 124-126. Kamila je pala u borbi protiv Trojanaca(F,neida XI, 759-831), a Pentesilcja, amazonska kialjica,_oq Ahilejeve ruke pod Trojom (isp. Ovidi,ieve ,,Heroide<,XXI, 118). Latin, kralj Lacija i otac Lavinijc, koja je bilaobeiana rutulskom kralju Turnu, a pclSlar ,ic za Eneju, kadje Eneja pobijedio i ubio Turna, kako se pripovijeda uEneidi.

St. L27. Lucius Junius Brutus ie, prognav5i kral.ia Tarkvi-nija Superba, osnovao rimsku republiku.

Sf. 128. Lukrecija se ubila, kad ju je obcsda.stio sin Tar-kvinija Superba. Kornelija je slavna mati bradc Grakha.

St. 129. Egipatski sultan Saladin (umro 1193) bio je usrednjem vijeku vrlo po5tovan kod zapadnih naroda radisvojih vladarskiikr vrlina.

St. 131. Aristotel.

Sr. 139. Dioskorides, cilicijski lijednik, napisao je velikodjelo o biljkama, ukoliko sluZe kao lijek.

Sf. 141. Seneku je Dante dobro poznavao. Linus: erdki mu-ziilax i pjesnik, sin Apolona i Kaliope.

28

kojoj je

i shvaia

tome io5

.i/. 142. Sistem egipatskog astronoma Ptolomeja iz II st.f r. c. bio je mjerodavan za srednji vijek, p4 i za Dantea.lirrltlid ie slavni aleksandriiski pisac Elemenata geometrije.'l,tvio

ie oko 300. pr. It. e.

,\/. 143. Tri znamenita lijednika i pisca medicinskih diela:||i lrcrkrat (470-356. pr. rr. €.), Galen iz Pergama (131-

201. n. e), dije je neke spise Dante poznavao, i Avicenna( llrn Sina), slar.rni arapski lijednik (980-1036), diji jek()Dlertar Aristotela Dante takotter ditao.

.\/ 144. Averrhoes, slavni arapski filozof iz Cordobe (1126--l 198), diji je komentar Aristotelovih djela Dante vrlo

t ' i i cn i o .

.\/. 148. DruStvo, koje se sastojalo od Sest pjesnika, sma-rrjilo se za dvojicu, jer Vergilije i Dante odlaze.

29

l't'to HevanJe -)

'l'n ko se spustih iz prvoga krugau drugi, manji prostorom, al' kojitinr vi5e jedi od plada i tuga.

'l'u Minos stra5an, zubma rehel stoji,

na pragu ondje grijehe ispitiva,sudi i Salje, repom pravdu kroji.

f'r) .iest, kad du5a, na nesreiu Liva,I n stigne, sva se ispovijeda tada,ir ovaj znalac svakog djela kriva

rlll .ioj u paklu mjesto, Sto joj spada:toliko puta svije rep na tijelu,koliko treba stepena da pada.

l'r'cd sobom ima uvijek hrpu cijelu;l)o redu idu, da mu sud saznadu:lcnZu i duju, i ved su u Zdrijelu.

,,O ti, $to ide5 k ovom bolnom grad.u.,,zaviknu lU!1os, kad me okom srete,r r sluZbenom se prekinuv5i radu,

,,1)nzi kud ideS i na dije svjete;nc gledaj, Sto su tu Siroki puti!<,Sto vide5 tako?< moj se voil uplete;

,l i njegva puta usudnog ne muti,.icr tako hoie ondje, gdje se moieito god se hode; zato odsad Suti!<

10

13

16

I9

22

3 l

25

28

31

34

37

40

43

46

49

52

55

Sad stanu bolni zvuci da se mnoZeu mojem sluhu; sad stigoh na pute,gdje mnogi jauk svu mi du5u proZe.

Do mjesta doiloh, gdje sva svijetla Sute,Sto Sumi kao more u oluji,kada ga vjetri s raznih strana mute.

Pakleni vihor, Sto bez stanke huji,tu nosi du5e u zamahu punu:mudi ih, bije, vrtei ih u struji.

Kad bure s njima na rub grotla grunu,stane ih vika uz kuku i lele,i onda boZje velidanstvo kunu.

euh, da su kazna takve suze vreleza one, Sto im grijeh puti govei kojima su strasti razum splele.

Ko dvorci kril'ma noSeni Sto plovezimi u jatu rastegnutu $irom,tako i vjetar zle duhove ove

vrti i nosi amo-tamo virom;nema im nade, da (e ikad bijedusmanjiti, kamo l' podinuti s mirom.

I ko $to ldrali u dugome reduplove, dok bolno glasovi im zvude,tako i sjene pladudi u jedu

stiZu, a ono zlo ih sobom vude;pa rekoh: "Me5tre, kakvi su to ljudi,koje toliko crni uzduh tude?<

>U skupu, Sto radoznalost ti budi,prva je", reder )c&ricom se zvalanad mno5tvom raznih jezika i Cudi.

Tako se oda bludu, da je dalauzakoniti, strast Sto gadna Leli,ne bi li tako svoju ljagu sprala.

32 33

.Scrniramis je; ona, povijest veli,naslijedi Nina, komu bje$e ljiibi;sultani su u njenu zemlju sjeli.

l)ruga s€, Dido, zbog ljubavi ubi,nevjerna rijedi, Sto je muZu dade;i Kleopatra bludom du5u zgubi...

Jclenu vidjeh, Sto tolike jadeprouzrodi, i Ahila junaka,koji na kraju zbog ljubavi pade.

Tu bje5e Paris, Tristan i jo5 jakadeta, i sve mi redom kaza sjene,zbog ljubavi Sto dopado5e mraka.

Kada mi voda sve te drevne henei vitezove imenova tako,svlada me Zalost, mrak padne na mene.

pDa mi je.., rekoh, >rijed prozborit kakosa onima u zagrljaju, koje,kako se dini, vjetar nosi lako...

A on ie: ,rKad se pribliZi to dvoje,ljubavlju njinom kumi ih i brati,i dozvat 6e ih zaklinjanje tvoje.<<

Tad viknuh, dim ih vjetar k nama svrati:uO doilite nam, du5e pune sjete,zborite s nama, nema l' tko da krati!<

Ko golubovi, koje helja krete,Sto slatkom gnijezdu s poZudama svimadrhedi Sirom mirna krila lete,

tako iz dete, gdje je Dido s njima,krenu5e k nama po zraku opakom;toliku snagu . zov milostan ima.

oO dobri, mili stvore, Sto tim mrakomdolazi5 k nama, kojih krv se proliomastiv5i i zemlju svojim znakom,

58

6I

64

67

70

'/3

76

79

82

85

88

91

94

97

100

103

106

109

112

1 1 5

1 1 8

121

mi bismo, da nas kralj svemira voli,molili za t€, jer zbog zla nam jadasrce t€, vidim, samilosno boli.

Je l' slu5at vam il' zborit du5a rada:mi iemo slu5at ili zborit znati,dok vjetar Suti, kao evo sada.

U primorskom me gradu rodi mati,gdje slazi Pad i podinku se nadas pritoka dnrtbom, Sto ga putem prati.

Ljubav, Sto brzo njeZna srca svlada,zanese ovog, da mi draLi heli,otete tako, da jo5 srce strada.

Ljubav, Sto ljubit ljubljenome veli,zanese mene svim, Sto njega krasi,i jo5 joj, eto, dari nisu sveli.

Ljubav nam 2i6e istom smrdu zgasi;na5 6e ubica pasti u Kainu...Takvi su do nas dopirali glasi.

Kad duh te duSe i svu muku njinu,ponikoh nikom, sve dok pjesnik iutai ne rede mi: "Kud se mi5lju vinu?..

Odvratih na to: ),O Zalosti ljuta!Kolike slatke misli ih i snovidovedo5e do ovog bolnog puta!<<

Obratih im se tad uz upit novi:,'Fran€eska, pladem s tvoje muke vajnei Zalost mi se oko srca ovi.

Al' reci mi: za vnjeme deZnje bajne,kako i gdje vam ljubav zgode dade,da svoje ilelje upoznate tajne?<

A ona: >VeCe boli ne imade,vei sjeiati se svojih sretnih danau nevolji; i tvoj to voda znade.

34 3s

Al' ako li ti prva klica znanaliubavi na5e paZnju tako mami,ispridat iu ti oka rasplakana.

C'itasmo jednom, da s' otmemo dami,o Lancelotu, kog je ljubav splela;bcz svakog straha bijasmo i sami.

(:csto se na5a dva pogleda srela,i bljedilo nas uvijek posu Livo,al' nas je samo jedna strana svela,

Kad ditasmo baS, kako je cjelivotiubavnik onaj usta heljkovana,<rvaj, Sto zavijek sa mnom se vezivo,

rlr$iui mi dade cjelov sred usana.Svodnik je knjiga i njen pisac bio:vei ne ditasmo dalje toga dana...

l)ok jedan prida, drugi duh je liotolike suze, da se od tog jadako da iu umrijet obeznanih cio;

i padoh ko Sto mrtvo tijelo pada.

r24

r27

130

r33

136

r39

142

s/. 2. s to se dublje silazi u pakao, bivaju krugovi svemanji.

st. 4. Minos,- mudar i .strog mitski kqalj qa Kreti. vergi-liip, (Eneidu'Yt) smjestio s? le u 6d"einiF i.;;"j"drrogug{,.trojig" sudaca, dok je

-Dante oh-"j.g" udinio demonaIcoji sudi na ulazu u pravi pakao.

st. 34. oNa ^rb grotla<, tj. na unutarnji rub kruga, nadprovaliju.

sf. 52-60. o babilonskoj se $5a]jici semiramidi pridalo,da ie zivjeta q ngdopusfenoi riub;"i il-;hffi;du1$i t;jpostupak sankcionirati zakonom.

st. 61. Didona_ se po;slije E+"jlna od.laska iz Kartage ubila,z*oravivsi vjeru iadarru pokojnom muzu Sih;F: -EDv v

l1_ 63- Egtp.utlka.. kraljica Kleopatra bila je ljubarrnicacezarova i 4ot""i:eva.

-zarobljenla od oktavijanl, pustila

ie.9a j^9, ujede otrormT.zmiia,-"da se ne bf moiii, b5:"rilivati u Oktavijanovu trijumftr.-

sf. 65-66. MJ"j se ..zatjubio u polikseDU, parisovusestru, ali je na dan vjendanja bio iz zasiede

"uijbn.

--

s/. 74. i dalie.'^To jg Frandeska I? porodice polenta, kojajg vladala .rr . Rayenl i plezin_ aj"i"i -puoi"-

i;--;;iodiceMalatesta, .koja- . je viadala rr-Riminijt.

-UtrvativSi -Uiutu iZenu u nedopu5tenoj sklonosti, probo je Gia"iiolto

-fvfiia:

testa oboje, vjerojatno 1285.

St. 97. "U primorskom gradu.., tj. u Raveni.Sf. 107. Kaina ie pryi pojas dcvetoga kruga pakla, a unjem su izdajice ro&aka.

sf. 127-128. _ Citati su stari francuski viteski roman oLancelotu, zaljubljenom u kraliicu oGiuru. -

.Sf. 137. U originalq >Galeotto<<. G_aleotto ie u spornenutomromany pomagad Lancelotove i Dinevrine liu6avi; ovaJe:svodnik.

36 37

trrrtl mi se vrati svijest, koju mi uzelrol radi onog djevera i snaje,lrol, Sto me smela mameii mi suze,

rr;ilt'clah nove muke na sve krajei nova bi6a, koja muke mude,krrcl oko gleda ili noga staje.

l'o .jc krug treii, krug ki5e i tude;prokleta, vjedna, hladfla, te5ko pada,uviiek je ista, danas ko i jude.

I'r'l.iava voda, snijeg, komadi grhdafi roz onaj uzduh zamradeni biju,ir zemlja smrdi od sveg toga gada.

('t'r'l)er, zvijer ljuta, dudnija od sviju,nn onu deljad sred poplave hladnelaie ko pa5de iz svih grla triju.

('r'r,crfa oka, brade crne, gadne,s pandLama, kuljav, or duhove dere,1'r'cbe im koZu, raskida ih jadne.

Vi i tr ko psi, Sto ki5a ta ih pere;(titeii jednom drugu strahu tijela,lrrcokreiu se bijednici bez vjere.

N: r nas zmaj Cerber zine sa tri idrijelai zube svoje iskesi u svakom;lrrcd nama zvijer uznemiri se cijela.

IO

13

I6

19

22