PanteonSeminar

1

Uvod

Panteon je izgradio Marko Agripa tijekom Augustovog principata. Današnji izgled građevina je

poprimila za vrijeme cara Hadrijana. Jedan je od najočuvanijih spomenika rimskog carstva, što

može djelomično zahvaliti papi Bonifaciju IV. On ju je 604.g. transformirao u crkvu s nazivom

Sveta Marija od mučenika. Panteon još uvijek služi kao katolička crkva, te se u njemu redovito

održavaju mise i vjenčanja

2

Struktura Panteona

Temelji Panteona su kao i sama građevina kružni tj. prstenasti, tek su malo širi od zidova koje

podupiru. Panteon je izgrađen na močvarnom, nestabilnom tlu, što je zadalo probleme

graditeljima Panteona, u završnoj fazi izgradnje prstenasti temelj je puknuo na dva mjesta, na

sjevernoj i južnoj strani. Rimski arhitekti su to riješili gradnjom još jednog prstena kao potporu

već postojećem, ali i zbog povećanja površine temelja što smanjuje pritisak na mekanu riječnu

glinu koja se nalazi ispod njih.

Da bi spriječili moguće kasnije širenje pukotina graditelji su odlučili postaviti potporne zidove

na stražnjoj, južnoj strani Panteona, nasuprot masivnom ulazu. Ta rješenja su se pokazala

funkcionalnima, jer je Panteon još uvijek stabilan. Materijal korišten u gradnji temelja je cement

od vulkanskog pepela s komadićima travertina.1

Kružni zidovi Panteona su debeli do šest metara i glavna uloga im je podržavanje masivne

betonske kupole. Na mjestima gdje se s unutarnje strane nalaze niše, debljina zidova smanjena je

na dva metra. Te niše, njih osam, imaju kako estetsku tako i funkcionalnu ulogu smanjena težine i

utroška građevinskog materijala.2 Od tih osam niša, jedna služi kao ulaz, četiri su pravokutne, a

ostale 3 polukružne. Polukružne niše su nadsvođene lukom od opeke koji je tokom gradnje

podupirao gornje djelove zida, a kasnijim sušenjem cementa i završnom obradom se integrirao u

zid. Velike pravokutne niše imaju dva granitna stupa i dva pilastra koji podupiru strop iznad njih.

Vanjska visina zidova je 32 metra, a na vrhu ima krovni vijenac koji je jedan metar širi od zida i

pruža mu solidnu zaštitu od kiše. Na svakih metar visine položen je horizontalni sloj većih opeka,

veličine dvije rimske stope, ili oko 60 cm, koji se pruža kroz cijeli zid radi boljeg povezivanja

vanjske i unutarnje strane zida. To je bilo potrebno jer su vanjska i unutarnja strana zida izrađene

od običnih opeka, dok je unutrašnjost betonska.3

1 µ http://www.romanconcrete.com/docs/chapt01/chapt01.htm §2 µ http://www.romanconcrete.com/docs/chapt01/chapt01.htm §3 µ http://www.romanconcrete.com/docs/chapt01/chapt01.htm §

3

Zidovi su građeni tako da su s većom visinom tj. podizanjem zidova prema vrhu, korišteni sve

lakši materijali. Donji dio zida sastoji se od fragmenata travertina i tufa u cementu od vapna i

vulkanskog pepela. Srednji dio su tuf i komadi slomljene opeke u istom cementu. Na najvišem

dijelu zida korišteni su samo komadi opeke u cementu. Taj način gradnje dodatno je učvrstio

konstrukciju Panteona.4

Na kupoli Panteona primjenjena je ista tehnika gradnje, olakšavanje prema vrhu i stanjivanje

kupole s 6 m na donjem dijelu do 1.5 m na vrhu. S vanjske strane kupole vidljivo je 7 stepenastih

prstenova koji se dižu do polovice kupole, a dalje se nastavlja kružna linija kupole sve do vrha.

Na vrhu kupole nalazi se oculus, otvor promjera 6 m, koji dopušta ulazak sunčevih zraka u

unutrašnjost Panteona. S unutarnje strane kupole nalazi se pet redova s po dvadeset i osam

manjih niša koje imaju estetsku, ali i funkcionalnu ulogu olakšavanja kupole. Svojim izgledom

podsjećaju na pčelinje saće.

Prstenovi u donjem dijelu kupole izgrađeni su sličnim materijalom kao i gornji dio zida, od

opeke, tufa i cementa od vapna i vulkanskog pepela. Gornji dio kupole, iznad prstenova izgrađeni

su od lakšeg tufa i poroznog vulkanskog šljunka povezanih cementom.5 Unatoč svim mogućim

tehnikama olakšavanja i učvršćivanja koje su koristili rimski graditelji, na kupoli je otkriveno pet

pukotina.6

Interijer Panteona

U Panteon se ulazi kroz masivni portico, ulaz pravokutnog tlocrta koji izgleda kao ulaz u obični

oktastilni hram. Osam korintskih stupova nose arhitrav na kojem je natpis posvećen izvornom

4 R. Mark and P. Hutchinson, 1986.5 µ http://www.romanconcrete.com/docs/chapt01/chapt01.htm §6 R. Mark and P. Hutchinson, 1986.

4

graditelju, Marku Vipsaniju Agripi. Gledan sprijeda Panteon zbog svog ulaza ostavlja dojam

pravokutne građevine.

Unutarnji prostor je jedinstven, pregledan, statičan. Takav karakter prostora određen je prije

svega potpuno uravnoteženim odnosom vertikala i horizontala. Statičnosti pridonosi i gotovo

isključivo horizontalna podijeljenost mase, niz paralelnih prstenova sve manjeg i manjeg

promjera potpuno vode pogled do otvora, odakle se svjetlost ravnomjerno rasprostire dohvaćajući

svaki dio.7

Omjeri zgrade su takvi da pri ulazu jednim pogledom možemo obuhvatiti čitav prostor.

Drugi vijenac vidimo pod kutem od 25 stupnjeva, gornji rub kupole pod 45 stupnjeva, što ne

zahtijeva nikakvo naprezanje jer je prilagođeno fiziološkim svojstvima oka. Statičnost i

preglednost prostora neznatno je ugrožena njegovim ulaženjem u zid. Prostor stupnjevito

istiskuje masu zida. U donjem dijelu, gdje je zid najdeblji, niše najdublje prodiru. U lažnim

prozorima iznad niša prodor zidova mnogo je plići. S nišama u kupoli prostor ulazi sasvim

plitko, što odgovara stanjivanju kupole, ali postupno.

U odnosu mase i prostora uključeno je i kretanje µsvjetlosti§. Ona dolazi s vrha vertikalne osi

kocke-kugle, u koju je, odnosno oko koje je građevina konstruirana. Svjetlost dolazi s mjesta gdje

su zidovi najtanji te se rasprostire do onih dijelova gdje su najdeblji. To su niše, gdje slobodan

prostor duboko ulazi u zid, te se tako stvara vrlo oštar kontrast svjetlosti i tame u kojem se ističe

plastičnost svakog detalja.

U sedam niša originalno su se nalazile skulpture sedam rimskih bogova, Marsa, Merkura, Venere,

Saturna, Apolona, Jupitera i Dijane. U kasnijim razdobljima, nakon prenamjene Panteona u

crkvu, u te niše su polagana tijela kraljeva, papa, umjetnika i ostalih velikana. Upravo je ta

prenamjena zaslužna za očuvanje i održavanje Panteona. 8

7 http://www.rome.info/pantheon/8 µ http://www.ancient.eu/Pantheon/ §

5

Većina poda je originalna, napravljena je od višebojnog µmramora§ i kamena raspoređenog u

dijagonalne redove kvadrata i krugova upisanih unutar kvadrata. Pod je u središtu blago

konveksan zbog kiše koja slobodno pada kroz oculus, te se ispod poda još nalazi sustav drenažnih

cijevi koji odvode kišnicu izvan građevine.9

Zaključak

Panteon je monumentalni primjer rimske hramske arhitekture i arhitekture uopće. Ostao je gotovo

nepromijenjen dva tisućljeća, osim uklanjanja rimskih božanstava nakon prenamjene u crkvu, te

je stoljećima inspirirao arhitekte i umjetnike. Ponajviše je utjecao na umjetnike renesanse, koji po

uzoru na Panteonovu kupolu, počinju graditi građevine s kupolama. Njegov utjecaj u modernijoj

9 µ http://www.ancient.eu/Pantheon/ §

6

arhitekturi možemo vidjeti i u Hrvatskoj na primjeru kupole mauzoleja obitelji Račić u Cavtatu,

ali u mnogo manjim dimenzijama.

Literatura

1. R. Mark and P. Hutchinson, "On the Structure of the Pantheon", Art Bulletin.1986

7

2. W. L. MacDonald, The Pantheon. Harvard University Press, 1976.

3. µ http://www.romanconcrete.com/docs/chapt01/chapt01.htm §

4. µ http://architecture.about.com/od/domes/ss/Pantheon-In-Rome_2.htm §

5. µ http://www.ancient.eu/Pantheon/ §

6. http://www.rome.info/pantheon/

7. µ http://en.wikipedia.org/wiki/Pantheon,_Rome §

8