PARKIRALITAPotreba za mirovanjem vozila je neizbjean pratioc svih vidova saobraaja. injenica je da putniki automobil provede vie od 90% vremena u stanju mirovanja. Zato se obezbjeivanjeuslova za mirovanje parkiranje vozila postavlja kao polazni uvjet za funkcioniranje saobraajnog sistema. U velikim gradovima ukupne potrebe se kreu u granicama 1,3 do 1,8 parking mjesta po jednom vozilu, odnosno oko 25 40 m2/PA ureenih saobraajnih povrina. U prijevodu, to znai da na nivou od 1 PA/porodicu parkiranje putnikih vozila moe da angauje prostor koji je ravan polovini stambenih potreba.Iz ovoga moemo izvui dva zakljuka:1. da je individualni saobraaj krajnje neracionalan2. da parkiranje predstavlja veliki urbanistiki problem ije rjeavanje zahtijeva osmislen pristup kako u drutveno ekonomskom, tako i u tehnikom pogledu.PLANERSKE OSNOVE MIRUJUEG SAOBRAAJAProblem parkiranja vozila javlja se na oba kraja jednog putovanja. To se naravno deava na razliitim lokacijama gradskog podruja i razliitim vremenskim periodima tokom dana.Prostorni zahtjevi mirujueg saobraaja su kako smo ve rekli viestruko vei od objektivnih mogunosti za njihovo ispunjenje. Kako su zahtjevi za parkiranjem posljedica izborakorisnika, jer za isto putovanje je mogue koristiti i drugo sredstvo prijevoza npr. javni prijevoz, u ovom sluaju mogunosti moraju dominirati potrebama, a njihovo odmjeravanjepredstavlja sutinski planersko urbanistiki zadatak.Dva najea kraja putovanja u gradu su mjesto stanovanja i druge aktivnosti (rad, trgovina, rekreacija i sl.). Stoga je logino da se planerski stav prema pojavi parkiranja vozila razliitoformulie u zavisnosti od uzroka pojave. Parkiranje uz stan je neminovnost i njegove razmjere se ne mogu umanjiti mjerama selektivnog koritenja putnikog automobila. Parkiralite uz stan je sastavni dio tzv. opreme stana pa treba da se gradi iz istih sredstava i pod ravnopravnim uslovima stavlja na raspolaganje korisnicima.Parkiranje uz druge aktivnosti je posljedica linog izbora korisnika te je mogue odreenim mjerama svesti zahtjeve na odreeni nivo. Ova parkiralita po pravilu treba da obezbjedikorisnik gradskog prostora i to na dva naina: izgradnjom parkiralita na sopstvenoj lokaciji pod unaprijed definisanim urbanistikim uvjetima uz obavezu upravljanja, eksploatacije i odravanja; izdvajanjem sredstava korisnika gradskog prostora na osnovu zakonskih propisa i formiranjem fondova za izgradnju javnih parkiralita kojima upravlja posebna komunalna sluba grada.PROSTORNA I VREMENSKA KONCENTRACIJAPoto su najvee gustine atraktivnih urbanistikih sadraja locirane u centralnoj zoni grada, to se i najvea koncentracija zahtjeva za parkiranjem javlja u tom prostoru, a istovremeno su u toj zoni i najmanje mogunosti da se obezbjede potrebni kapaciteti. Takoer, u istoj zoni se javljaju istovremeno potrebe parkiranja i za stanovnike podruja i za posjetioce bez znaajnih mogunosti kombinovanog koritenja istih kapaciteta parkiranja.esto je jedino mogue objektivno rjeenje da se koritenje putnikih automobila ogranii, odnosno, potencijalni korisnici usmjere na druge vidove kao to je javni gradski prijevoz.to se tie vremenske koncentracije mirujueg saobraaja saglasne su aktivnostima uz koje se zahtjevi javljaju. Meutim, vrni periodi mirujueg saobraaja su pomjereni u odnosu navrne periode tekueg saobraaja.Oigledno je da se najvee optereenje kapaciteta parkiranja u centru grada javlja u periodu smanjenog obima tekueg saobraaja. Slino tome, najvee optereenje kapaciteta parkiranjauz stanovanje javlja se tokom noi. Najvaniji pokazatelji koji se koriste kao numeriki indikatori funkcionalnih karakteristika su: srednje vrijeme zadravanja na parkiralitu (asova/vozilu) i koeficijent dnevne izmjene (vozila/mjestu/dan).PRINCIPI PLANIRANJA KAPACITETA PARKIRANJAU procesu urbanistiko saobraajnog planiranja jedna od osnovnih dilema je koliko parking mjesta obezbjediti za odreene vrste aktivnosti (stanovanja, rad, trgovina i sl.) i u kojimdijelovima grada (centralna zona, obodno podruje, i sl.). Kod podruja sa dominantnom aktivnou stanovanja izvan centra grada problem se relativno jednostavno rjeava normativnim pristupom. Naime, poto parkiranje uz mjesto stanovanja predstavlja vii stepen drutvene obaveze, danas je normalno zahtijevati 1,2 1,3 parking mjesta po stambenoj jedinici.Normativi u planiranju kapaciteta za parkiranjeU urbanistikom planiranju potrebe za parkiralinim povrinama procjenjuju se u zavisnosti od stepena atrakcije gradskih sadraja i stanja sistema javnog gradskog saobraaja, uzistovremeno sagledavanje mogunosti prostora. U tom pogledu polazne instrukcije mogu se dobiti iz normativa gdje se broj parking mjesta propisuje srazmjerno vrsti i intenzitetuurbanistikih sadraja