PČELARSKA UDRUGA “BILOGORA“ - BJELOVARKONTAKT

Vlado Maturanec - predsjednik091/780-51-30

Dražen Kovač - tajnik 098/959-93-87

43000 BjelovarGundulićeva 1

Tel.: 043/241-010Fax: 043/241 010

PČELARSKA UDRUGA “BAGREM“ - DARUVARKONTAKT

Bilek Zdenko - predsjednik099/3501-270

Kelemin Ivan - tajnik 043/331-537

43500 DaruvarFrankopanska 82

PČELARSKA UDRUGA “ČAZMA“ - ČAZMAKONTAKT

Ivan Kezele - predsjednik043/774-129

Damir Solar - tajnik 098/453-869

43240 ČazmaSuhaja 34

PČELARSKA UDRUGA “CVIJET“ - GAREŠNICAKONTAKT

Nemanja Vlahović - predsjednik099/680-1115

Pastuović Milan - tajnik 043/532-249

43280 GarešnicaKolodvorska 2

PČELARSKA UDRUGA “MASLAČAK“ - G. POLJEKONTAKT

Zvonko Horak - predsjednik091/591-57-70

Kobra Miroslav - tajnik 098/933-52-00

43290 Grubišno poljeVilka Ničea 2

PČELARSKI SAVEZ BJELOVARSKO-BILOGORSKE ŽUPANIJEKONTAKT

Nenad Vlanović - predsjednik091/275-20-15098/968-50-37 043/221-923

e-mail: ba19@net.hr

Kobra Miroslav - tajnik098/933-52-0043000 BjelovarA. Starčevića 8

3. pčelarski sajam

3. PCELARSKI SAJAM

HRVATSKI PČELARSKI SAVEZ

3. i 4. veljače 2007. godineSAJAMSKI PROSTOR GUDOVAC

Pokrovitelji:Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva

Suorganizatori:Hrvatski pčelarski savez

Bjelovarsko-bilogorska županijaGrad Bjelovar

Gradski ured za poljoprivredu i šumarstvo Grada ZagrebaDAI/USAID

MEÐUNARODNI

2

3. pčelarski sajam

Nakladnik:BJELOVARSKI SAJAM

društvo s ograničenom odgovornošću za organiziranje sajmova i izložbiBjelovar, Dr. Ante Starčevića 8

Sajamski prostor Gudovac

Za nakladnika:Zlatko Salaj, dr. vet. med.

Uredili:Marijan Slunjski, dipl. oec.

Tihomir Čauš, dipl. ing.

Grafičko oblikovanje:N-design, Bjelovar

Tisak:Tiskara Horvat d.o.o. Bjelovar

Naklada:700 kom

3. pčelarski sajam

SADRŽAJ

Zlatko Salaj, dr. vet. med. - direktor Bjelovarskog sjama ......................................5

Martin Kranjec - predsjednik HPS-a .........................................................................6

Program rada H rvatskog pčelarskog saveza za 2007. godinu ..............................7

Program stručno - edukativnog skupa ....................................................................9

PREDAVANJA .....................................................................................................13

Klimatske promjene i utjecaj na pčelarstvo ...................................................14Da li je Europa spremna za borbu protiv etine - nove spoznaje? ....................16Trendovi u sigurnosti hrane ...........................................................................20Nove metode pčelarenja ................................................................................24Pčele i šećer ....................................................................................................29Med - kvaliteta, sigurnost i patvorenje ...........................................................32Značaj dijagnostike u suzbijanju američke gnjiloće ......................................33Propolis - zaštita pčele i čovjeka ..................................................................39Uzroci uginuća pčelinjih zajednica tijekom zime ......................................42Važnost kvalitetne ishrane medonosne pčele ..............................................44

Popis izlagača ........................................................................................................49

HRVATSKI PČELARSKI SAVEZ

3

Zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način pridonijeli organiziranju3. PČELARSKOG SAJMA

4

3. pčelarski sajam

5

3. pčelarski sajam

Poštovani izlagači, posjetitelji, gosti i uzvanici, suorganizatori i pokrovitelji,

Već treću godinu na Sajamskom prostoru Gudovac početkom mjeseca veljače održava se Pčelarski sajam.

Do sada, Pčelarski sajam su organizirali Bjelovarski sajam d.o.o. i Pčelarski savez Bjelovarsko-bilogorske županije, a od ove godine značajnu ulogu u organizaciji sajma ima i Hrvatski pčelarski savez.

Ova manifestacija postala je prepoznatljiva i van okvira naše zemlje pa tako i ove godine očekujemo posjete zainteresiranih pčelara iz okolnih zemalja poput Bosne i Hercegovine, Slovenije i Srbije.

I ove godine na našem sajmu izlažu izlagači pčelarske opreme, pčelarske udruge, proizvođači meda i proizvoda od meda. Prisutni su izlagači iz naše zemlje, ali i Slovenije i Bosne i Hercegovine.

Također, sastavni dio našeg sajma su i stručna predavanja za sve zainteresirane posjetitelje. U stručnom dijelu predviđeno je 11 predavanja s predavačima iz zemlje i inozemstva tako da sada na jednom mjestu svaki pčelar može naći potreban materijal, ali i dobiti informacije neophodne za kvalitetnu proizvodnju putem sadržajnih predavanja, okruglih stolova i radionica.

No također i građani su dobili ovim putem priliku nabave kvalitetnih izvornih proizvoda poput meda, propolisa, peluda i ostalih prerađevina od meda.

Svim posjetiteljima i sudionicima 3. PČELARSKOG SAJMA želim ugodan boravak na našem Sajmu.

DirektorZLATKO SALAJ, dr. vet. med.

6

3. pčelarski sajam

Treći pčelarski sajam veliki je izazov za Hrvatski pčelarski savez koji se ovaj puta aktivnije uključuje u organizaciju zajedno sa Bjelovarskim sajmom, Županijskim pčelarskim savezom, a aktivni doprinos daju i pčelarske udruge sa Bjelovarskog područja: «Bilogora» Bjelovar, «Bagrem» Daruvar, «Čazma» Čazma, «Maslačak» G. Polje, «Cvijet» Garešnica. No ovim putem želim zahvaliti g. Vladi Maturancu kao začetniku ideje o pčelarskom sajmu u Gudovcu, koji postaje tradicija i prerasta u međunarodni skup opreme za pčelarstvo, široke palete raznolikosti, dizajna kao i kvalitete pčelarskih proizvoda, do stručnih predavanja vrsnih stručnjaka iz Hrvatske, iz Europe, kao i iz susjednih zemalja. Na trećem međunarodnom sajmu okupit će se i predsjednici pčelarskih saveza iz desetak država koji će zajedno sa domaćinom Hrvatskim pčelarskim savezom pokušati dati odgovore kako se što kvalitetnije povezat na projektima od zajedničkog interesa. Siguran sam da će svaki od pčelara i građana koji posjete 3. međunarodni sajam u Gudovcu naći nešto za sebe i biti zadovoljani s onim što će vidjeti ili čuti. Želimo ugodan boravak i dobar provod na 3. međunarodnom sajmu u Gudovcu.

MARTIN KRANJECpredsjednik Hrvatskog pčelarskig saveza

7

3. pčelarski sajam

PROGRAM RADA HRVATSKOG PČELARSKOG SAVEZA

ZA 2007. GODINU

Hrvatski pčelarski savez svoj će rad u 2007. godini nastaviti tamo gdje je i stao u 2006. držeći se smjernica koje su niže navedene.

• Nastavak rada na projektu Katastra pčelinjih paša, a sukladno zakonu o stočarstvu koji je donesen u 2006 g.

• Pravilnik o držanju i selidbi pčela• Jedinstveni registar pčelara i pčelinjaka• Motrenje medenja• Kartografski prikaz pčelinjaka i pčelinjih paša• Određivanje zemljopisnog podrijetla pojedinih medova• Izuzeti med iz grupe proizvoda mesa, mlijeka i jaja.• Omogućiti pčelarima prodaju meda na kućnom pragu• Sustavno praćenje zimskih gubitaka kroz upitnik HPS-a kako bi dobili

odgovore i gubitke sveli na najmanju moguću mjeru.• Zadrugarstvo kao mogući oblik organiziranja pčelara• Plavi dizel i snižavanje eko rente za pčelarska vozila• Redizajn časopisa Hrvatska pčela • Izmjene i dopune statuta HPS• Nastavak praćenja te usklađivanja zakonodavstva sa EU• Sustavna briga kako što efikasnije suzbijati pčelinje bolesti

8

3. pčelarski sajam

9

3. pčelarski sajam

PROGRAM STRUČNO-EDUKATIVNOG SKUPA

10

3. pčelarski sajam

SUBOTA, 3. veljače 2007. godine

9.00 - 9.45 sati - Svečano otvaranje 3. međunarodnog Pčelarskog sajma

9.45 - 10.15 sati - doc.dr.sc. Zlatko Puškadija Poljoprivredni fakultet, Osijek

dr.sc. Siniša Ozimec Ministarstvo za zaštitu okoliša i prostornog uređenja, Hrvatska

“Utjecaj klimatskih promjena na pčelarstvo”

10.15 - 11.00 sati - mr.sc. Sebastian Spiewok Institut za Zoologiju, Sveučilište Martin – Luther,

Halle- Wittenberg, Njemačka

“Da li je Europa spremna za borbu protiv etine? - nove spoznaje“

11.00 - 11.15 sati - STANKA

11.15 - 13.00 sati - OKRUGLI STOL „Pčelarska problematika u regiji“ sudjeluju: MPŠ, MINGORP, ŽUPANIJA, HPS, predstavnici pčelarskih saveza iz susjednih zemalja

13.00 - 14.00 sati - STANKA 14.00- 14.30 sati - Hrvoje Vidalina, dr.vet.med. Det Norske Veritas Adriatica d.o.o “Trendovi u sigurnosti hrane”

14.30 - 15.00 sati - Dr. med. Rodoljub Živadinović Glavni urednik časopisa “Pčelar”, Srbija “Nove metode pčelarenja”

11

3. pčelarski sajam

NEDJELJA, 4. veljače 2007. godine

9.00 - 9.30 sati - Boris Bučar, dipl.ing. prehrambene tehnologije Segestica d.o.o., Sisak, Hrvatska “Pčele i šećer”

9.30 - 10.00 sati - Dr.sc. Nela Nedić Tiban Prehrambeno-tehnološki fakultet, Osijek, Hrvatska “Med-kvaliteta, sigurnost i patvorenje”

10.00 - 10.30 sati - Nikola Car, dr.vet.med PLIVA – Istraživanje i razvoj d.o.o. “Značaj dijagnostike u suzbijanju američke gnjiloće”

10.30 - 10.45 sati - STANKA

10.45 - 11.15 sati - doc.dr.sc. Nada Oršolić Zavod za animalnu fiziologiju, PMF, Zagreb “Propolis - zaštita pčele i čovjeka”

11.15 - 11.45 sati - Zlatko Tomljanović, dr.vet.med. OPG Tomljanović ,Zagreb “Uzroci uginuća pčelinjih zajednica tijekom zime”

11.45 - 12.30 sati - mr.sc. Goran Mirjanić Poljoprivredni fakultet, Banja Luka, Bosna i Hercegovina “Važnost kvalitetne ishrane pčela”

12

3. pčelarski sajam

Đurđica Franjić

IZLOŽBA SLIKA I RUČNO OSLIKANIH

STAKLENIH PREDMETA

Đurđica Franjić rođena je 1955. godine. Svoja likovna ostvarenja iskazuje već 1970. godine, crtajući na staklu u maniri naive.

Nakon izvjesne stanke, 1990. godine, ponovno se aktivno uključuje u umjetnički pokret. Svoja likovna ostvarenja uspijeva realizirati u tehnici ulje na platnu, akvarel tehnici te suhim pastelima. Iskazuje se crtanjem pejzaža, motiva cvijeća i mrtve prirode.

Redovno izlaže na skupnim izložbama likovne sekcije PODRAVKA 72, čiji je i član, također, član je i likovne udruge „Kloštranska Paleta“. U zadnje tri godine u svoje aktivnosti ugradila je program oslikavanja raznih staklenih predmeta.

Živi i radi u Đurđevcu,Đuriševićeva 43Tel: 048/812-808Mob: 098/193-6838

13

3. pčelarski sajam

SAŽECIPREDAVANJA

14

3. pčelarski sajam

KLIMATSKE PROMJENE I UTJECAJ NA PČELARSTVO

dr. sc. Siniša Ozimec - Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, ZagrebDoc.dr.sc. Zlatko Puškadija - Poljoprivredni fakultet u Osijeku

Globalno zatopljenje povezano je s porastom koncentracije stakleničkih plinova (CO2, CH4, N2O, PFC-i, HFC-i, SF6) u atmosferi, uzrokovanih emisijama koje su posljedice ljudskih djelatnosti. Tako je koncentracija ugljikova dioksida porasla u odnosu na predindustrijsko razdoblje (1750.-1850.), s 280 ppm (1750.) na 368 ppm 2003. godine, odnosno za 35% (slika 1.).

Najtoplija godina na globalnoj razini bila je 1998. (porast od 0,54 oC), a slijedi ju 2005. godina s porastom od 0,48 oC, u odnosu na prosječnih 14 o C (slika 2.). Glavni izvori emisije stakleničkih plinova su: izgaranje fosilnih goriva u energetici i prometu, industrijski procesi, odlaganje otpada, promjene korištenja zemljišta i sječa šuma, poljoprivredna proizvodnja i stočarstvo.

Radi zadržavanja zatopljenja na porastu od 2 oC, globalne emisije stakleničkih plinova potrebno je smanjiti do 2050. za 40-45% u odnosu na 1990. godinu. S tim ciljem prihvaćena je Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime, 1992. godine, osnažena protokolom iz Kyota , 1997. godine.

Fluktuacije i promjene klime zabilježene su i u Hrvatskoj. Obradom podataka meteoroloških motrenja za razdoblje 1901. – 2004., utvrđeno je da je desetljeće 1991. – 2000. bilo najtoplije u 20. stoljeću (slika 3.). Veći porast srednje godišnje temperature zraka zabilježen je u obalnom području nego u unutrašnjosti Hrvatske. Prema predviđanjima, broja dana s temperaturom zraka višom od 20 oC porast će za 45-73 dana. U području

Slika 1. Globalna koncentracija Co2 u atmosferi

Slika 2. Promjena srednje godišnje temperature u prizemnom sloju

sjeverno od Save smanjene su proljetne i jesenske količine oborine, dok su zimske smanjene u gorju i na dalmatinskim otocima. Rezultati simulacije sadašnje i buduće klime (2040. – 2050.) za područje Hrvatske upućuju na porast temperature zraka u svim sezonama. Opći porast temperature i porast broja toplih dana utjecat će na smanjenje količine snježnih oborina i zadržavanje snijega na tlu.

Produženo vegetacijsko razdoblje utjecat će pozitivno na samonikle i kultivirane biljke. U ratarskoj proizvodnji toplija klima utjecat će na povećanje prinosa ozimih kultura, dok će jare kulture biti ugrožene zbog visokih ljetnih temperatura i nedostatka vode. Štete od vrlo hladnih zima ili kasnih

15

3. pčelarski sajam

proljetnih mrazeva bit će minimalne u budućoj klimi, te neće biti ograničavajući faktor za voćarstvo i vinogradarstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Promjene klime mogu dovesti do promjena u prostornoj raspodjeli šumske vegetacije, koje se očituju u: promjeni sadašnje zastupljenosti i nestanku ili pojavi novih tipova šuma, kao i ekološkoj stabilnosti i promjenama proizvodnih i općekorisnih vrijednosti šuma. Scenarij razdiobe šumske vegetacije Hrvatske za 2030. pokazuje povećanje područja obraslog nizinskim šumama vrbe, lipa, bagrem, amorfa), reduciranje područja bukovo-jelovih šuma i širenje submediteranskih listopadnih šuma (hrast medunac).

Proljetni fenološki procesi u Europi su pomaknuti, tako se od početka 1960.-ih vegetacijska sezona produljila za 11 dana. Za pčelarstvo će u budućnosti biti važno praćenje fenologije i rasprostranjenosti vrsta koje čine floru medonosnih biljaka Hrvatske. Izostanak zimskih hladnoća i kasnih proljetnih mrazeva utjecat će na prezimljavanje pčela i pojavu uzročnika bolesti.

Svi ovi pokazatelji ukazuju na to da će doći bolje vrijeme za pčelarstvo. Blaže zime i duža vegetacija na prvi pogled znači lakše prezimljavanje i više prinose meda. Međutim, kada krenemo u dublju analizu vidimo kako stvari po pčelarstvo i nisu tako jednostavne. Posljednje desetljeće priuštilo nam je najčešće ekstremne klimatološke pojave od kada se prate klimatološki podaci – najsuše godine ikad izmjerene, najtoplije jeseni ikad izmjerene, najkišovitija ljeta ikad

Slika 3. Srednje temperature zraka (gore) i količine oborina (dolje) i trendovi u razdoblju 1901.-2004.

izmjerena. Npr. pogledajmo samo dvije posljednje godine koje su bile obilježene hladnim i kišovitim proljećem, kišovitim kolovozom, toplom jeseni, te izuzetno hladnim zimskim mjesecima (siječanj i veljača). Za ovakvo vrijeme nisu bili spremni niti pčelari, a niti naša medonosna pčela, za koju možemo reći, zaključujući na osnovu npr. pojave varooze prije više od 20 godina, kako se ne može pohvaliti svojom sposobnošću brzog adaptiranja. Posljedica svega navedenog bili su veliki zimski gubici i manja proizvodnja meda u sljedećoj godini. Kako se pčela ne može ovako brzo prilagoditi nastalim promjenama to mora učiniti pčelar. Kalendar pčelarskih radova tijekom sezone u vrlo skoroj budućnosti može očekivati velike promjene. Biti će zasigurno vrlo zanimljivo za petnaestak godina usporediti ondašnji kalendar pčelarskih radova s ovim koji imamo danas. Kalendar pčelarskih radova sigurno neće biti više nešto što je datumski određeno, već će se radovi na pčelinjaku prilagođavati klimatološkim odlikama sezone. Uspješnost sezone u mnogome će odrediti iskustvo i znanje pčelara koje će mu pomoći da predvidi situacije i riješi ih u korist pčela.

Možemo reći kako je pred pčelarima vrlo zahtjevno razdoblje. Pčelari će morati učiniti sve da medonosna pčela opstane na ovim područjima. Pčelar će morati izrasti u dobrog agrometeorologa i botaničara s jedne strane, te u izuzetnog tehnologa-pčelara s druge strane.

16

3. pčelarski sajam

DA LI JE EUROPA SPREMNA ZA BORBU PROTIV ETINE - NOVE SPOZNAJE?

mr. sc. Sebastian SpiewokInstitut za Zoologiju, Sveučilište Martin - Luther, Halle - Wittenberg, Njemačka

Tijekom zadnjeg desetljeća rasprostranjenost jednog člana malo poznate skupine kornjaša (Nitidulidae) događaj je koji je došao na naslovnice mnogih pčelarskih časopisa. Radilo se o autohtono endemskoj vrsti iz predjela južno od Sahare gdje mnogo pčelara nije ni svjesno njegove prisutnosti. Nakon što je njegova prisutnost utvrđena na ostalim kontinentima pčelarima je postala poznata kao kornjaš ( etina) ili Aethina tumida.

Životni ciklus etine Tražeći prikladnog domaćina etina može lagano ući u pčelinju zajednicu bez otpora

pčela stražarica. Kad je stražarice napadnu ona pobjegne ili se sklupča tako da joj pčele ne mogu ništa. Kad napad postane preopasan za kornjaša on se jednostavno baci na pod te tako izbjegne napadače. U biti, pčele radilice mogu veoma rijetko uhvatiti kornjaša i izbaciti ga van košnice. Međutim, učestali napadi ipak drže etine podalje od saća i sprječavaju njihovu reprodukciju.

Unutar košnice većina kornjaša je nađena podalje od saća ili u pukotinama košnice. Ponekad ih pčele radilice propolisom zatvore unutar mjesta gdje se skrivaju. Dok ih jedne pčele radilice blokiraju u pukotinama druge im pak ne dozvoljavaju pobjeći. Tako zatvoreni kornjaši su odvojeni od pčelinjih zaliha hrane, ali oni neće umrijeti od gladi sve dok znaju kako prevariti pčele. Oni oponašaju „zahtijevanje hrane“ i dotiču ticala pčela stražarica na isti način kako to čine i same pčele. One refleksno hrane kornjaše ali ubrzo shvate što rade. No, dok one to shvate kornjaši su već nahranjeni.

Etina najradije odlaže jaja u pukotine unutar košnici, a ponekad i u stanice saća. Ženke su čak sposobne napraviti male rupice na voštanim poklopcima poklopljenog legla te odložiti jaja unutar same poklopljene stanice. Međutim, njihova jaja ni ovdje nisu sigurna. Radilice pojedu sva jaja do kojih mogu doći i sposobne su otkriti jaja ispod poklopljenog legla. Nakon dva do tri dana iz preživjelih jaja razviju se ličinke koje se hrane medom, peludom i leglom. Kao i kod voskovog moljca stadij ličinke je najštetniji oblike etine . Kod velikog broja ličinki pčelinja zajednica neće dugo živjeti. Naprotiv, u jakim i zdravim zajednicama ličinke neće predstavljati toliku opasnost jer ih radilice uspiju izbaciti iz košnice. Pod utjecajem ličinkinog izmeta med ubrzo počinje fermentirati, curi iz saća i nije više za ljudsku upotrebu. Pčele, ako ih još ima živih ubrzo će napustiti zajednicu. Nakon 8-29 dana ličinke napuštaju košnicu i prelaze u zemlju kako bi se preobrazile u kukuljicu. Iako ličinka može puzati nekoliko metara najčešće se ukapa u tlo neposredno ispred košnice. Nakon četiri tjedna iz zemlje izlazi odrasli kornjaš koji vjerojatno može preletjeti i više kilometara u potrazi za novom pčelinjom zajednicom, odnosno domaćinom. U pravilu žive nekoliko mjeseci, no u laboratorijskim uvjetima mogu živjeti i preko godinu dana.

17

3. pčelarski sajam

Drugi izvori hraneEtina može koristiti i druge izvore hrane izvan pčelinje zajednice. Naravno, to mogu

biti i pčelinji proizvodi uskladišteni kod pčelara. U laboratoriju kornjaši su uzgojeni i na različitom voću. Do sad nije poznato koliko kornjaši rado koriste različito voće za ishranu. Smatra se da ga koriste samo u slučaju nužde odnosno onda kada ne mogu na vrijeme naći odgovarajuću pčelinju zajednicu. Primjerice to se može dogoditi kad pčelar odseli pčele prije nego se kornjaši izlegnu.

Također smo pronašli ličinke i odrasle stadije etine na uzgojenim zajednicama bumbara u SAD-u.

Raširenost etineNakon njenog otkrića 1996. godine u SAD-u etina je ubrzo pronađena u 31 saveznoj

državi SAD-a, gdje se uzgajaju zajednice Europske pčele medarice (primjerice Apis mellifera ligustica). Preživljavaju i hladnije periode u umjerenim krajevima unutar pčelinje zajednice. Najviše pogođena država SAD-a je Florida gdje su 1998. godine zabilježeni gubici od 3 milijuna američkih dolara. No, nakon svega, kornjaš više nije tako destruktivan, vjerojatno zahvaljujući tretiranju kemijskim preparatima. Ali ove godine kolege s Floride ponovno su zabilježili velike probleme u obalnom pojasu. U prostorijama gdje pčelari vrcaju med etina također može biti veliki problem. Utvrđeno je da smanjeni higijenski uvjeti omogućuju reprodukciju u uskladištenom saću i ostalim pčelinjim proizvodima.

U 2000. godini etina pronađena je i u Egiptu, ali detaljnih podataka o njezinoj štetnosti nema.

Početkom 2002. godine pronađena je u Australiji gdje su se pčelari iz okolice Sidneya požalili na godišnje gubitke od 30% sve do 2004. godine.

U 2002. godini kornjaš je također došao i do Kanade u pošiljci voska iz SAD-a. Tada je bilo brzo uništen, ali ove se godine ponovno stigao putem pošiljke pčela iz Australije. I sada se službeno može reći da je Kanada invadirana etinom.

Razlozi nejednakih šteta koje uzrokuje etinaRazlike u veličini šteta uzrokovane etinom u njenom prirodnom staništu i šteta koje

radi u područjima gdje nije autohtona su očigledne. Dok su štete koje radi afričkim pčelarima male, mnogo su veće štete koje radi u SAD-u i Australiji. Međutim, značaj higijene i različitih mehanizama obrane protiv etine nije toliko različit između pojedinih podvrsta pčela. Također postoji i nekoliko uobičajenih načina koje pčele koriste protiv drugih neprijatelja, kao što je voskov moljac. Učinkovitost takvih mehanizama je različita između pojedinih podvrsta pčela. Velika pokretljivost zajednica afričke pčele mogao bi biti glavni razlog njene male osjetljivosti. Kada napad nametnika postane prejak afričke pčele jednostavno napuste svoje gnijezdo i ponesu sa sobom svu zalihu hrane. Kornjašima tako ne ostane ništa za razmnožavanje. Europska pčela nerado napušta gnijezdo koje sadrži zalihe hrane za zimu. Zbog toga one propuste pravi trenutak za napuštanje skloništa. Prije ili kasnije neće biti

18

3. pčelarski sajam

u mogućnosti se suprostavljati kornjašima i drugim bolestima pa će na koncu ipak morati napustiti svoje gnijezdo bez mogućnosti da sa sobom ponesu svu zalihu hrane. Tako napušteno gnijezdo je prava poslastica za etinu koja se sad može bez uznemiravanja razmnožavati.

Napredno pčelarenje s velikim brojem zajednica kao što je slučaj kod velikih pčelarskih tvrtki u SAD-u također može pogodovati razmnožavanju etine. Kao i u drugim poljoprivrednim granama velika gustoća po jedinici proizvodnje pogoduje širenju i razmnožavanju bolesti. Odnos između etine i drugih bolesti kao varooze, nozemoze ili američke gnjiloće, a što u Africi nema neki utjecaj, sigurno je jedan od glavnih razloga velikih gubitaka u SAD-u. Etina više napada zajednice koje su već napadnute drugim bolestima. No, kako varoa ne obitava u Australiji, na nju se tu ne može računati.

I klima također ima utjecaja na veličinu šteta koje uzrokuje kornjaš. Klima u područjima u SAD-u i Australiji s najvećim gubicima je vrlo topla i vlažna. Zanimljivo je da smo ovu godinu dobili poruku iz Zapadne Afrike u kojoj tvrde, za razliku od prijašnjih podataka iz drugih područja u Africi, da im je etina veoma opasan nametnik.

Etina u EuropiTijekom posljednjih godina kornjaš je veoma jasno pokazao kako lako može prelaziti

iz jedne države u drugu. To je moguće pošiljkom pčelinjih matica, paketnim rojevima, bumbarima i pčelinjim zajednicama , voskom te vjerojatno zemljom i voćem. U rujnu 2004. godine kornjaš je stigao u Portugal u pošiljci 120 matica iz Teksasa. Jaja i ličinke utvrđene su u kavezima nakon dodavanja matica u zajednice. Radi sigurnosti sve zajednice su uništene a tlo je oko njih dezinficirano. Te mjere se možda čine suviše rigorozne u odnosu na mali broj utvrđenih ličinki, ali je to ipak bilo potrebno da se onemogući njeno daljnje širenje po Europi. Da se uspjela proširiti nakon dolaska u Europu više se je ne bi moglo uništiti. Kako je etina veoma dobar letač bila bi u mogućnosti raširiti se među pčelinjacima; pogotovo radi velike gustoće pčelinjih zajednica na prostoru Europe. Pored toga mogla bi se širiti i seljenjem pčela. U biti to je i bio glavni razlog brzog širenja etine u SAD-u.

S obzirom na mogućnost njene prilagodbe na različite klimate što je i pokazala u SAD-u veoma bi se lako udomaćila u različitim područjima Europe. Ipak u umjerenim područjima s kratkim ljetom populacija kornjaša ograničila bi se na svega nekoliko generacija na godinu. No, zato bi u toplim i vlažnim područjima mogla postati problem.

U manjim pčelinjacima u Europi pčelari bi je lako mogli kontrolirati. Ali, ako uzmemo u obzir probleme uzrokovane drugim pčelinjim bolestima kao što su varoza, nozemoza i virusne bolesti, etina bi mogla stvarati problema u godinama sa velikom zastupljenošću nametnika. U slučaju velikog proširenja njene populacije u Europi vjerojatno bi najteže bile pogođene male zajednice kao što su nukleusi. No, ipak treba napomenuti da je vrlo teško predvidjeti njezin utjecaj na pčelinje zajednice. Za pretpostaviti je da vjerojatno neće svi negativni učinci etine biti prisutni, a i samo stanje etine kada jednom dospije u Europu tj. njena adaptacija mogla bi također igrati važnu ulogu.

19

3. pčelarski sajam

Dijagnoza i prevencijaSve dok se etine skrivaju unutar zajednice (unutar pukotina ) veoma ih je teško

primjetiti. U malom broju jedinke etine ne predstavljaju veliku opasnost za zajednicu. Kod jake invazije, 5-7 mm veliki crni kornjaši posebno se mogu zamjetiti na saću i podnici. Njihove male žučkasto-bijele ličinke( duge 12 mm) u početnoj fazi nalikuju ličinkama voskovog moljca. U kasnijoj fazi lako ih je raspoznati od drugih vrsta po bodljama na leđima i tri para snažno razvijenih nogu.

U slučajevima jake invadiranosti i fermentacije meda iz otvorene košnice osjeća se jaki miris po trulim narančama. Kad odlaze iz košnice ( prelaze u fazu kukuljice) ličinke po ulazu raznesu fermentirani med u obliku smeđkaste sluzi koja se kasnije osuši. Sada je zaraženu košnicu lako otkriti samim pogledom na nju, ali je tada ona već izgubljena. Da bi se izbjegao ovakav scenarij pčelari se trebaju držati pravila dobre pčelarske prakse koja je korisna i u suzbijanju drugih bolesti. Zajednice bi trebale biti odgovarajuće jačine i ne bi ih trebalo prečesto uznemiravati. Pčelar ne bi trebao pčelama ostavljati puno praznog prostora. Bilo bi dobro da su svi okviri zaposjednuti većim brojem pčela čime se zajednica čuva od uljeza. Slabe zajednice treba spojiti, a uginule što hitnije ukloniti sa pčelinjaka. Saće treba što prije izvrcati ili uskladištiti u hladnoj klimatiziranoj prostoriji. U suprotnom kornjaš bi mogao ući u skladište i razmožiti se na uskladištenom saću.

Kontrola etine U SAD-u pčelari kontroliraju etinu preparatima za suzbijanje varooze koji sadrže

kumafos. Ali kornjašima treba jača doza nego varoi, što dovodi do veće kontaminacije pčelinjih proizvoda. Iz tih razloga kumafos nije dozvoljen u kontoli varoe u Australiji. Kemijski tretman uvijek je privremeno rješenje zbog brzog stjecanja otpornosti na kemijske preparate. Također, upotreba nespecifičnih pesticida za uništenje ličinki i kukuljica u tlu kao što se koristi u SAD-u vrlo je upitno. Takvo ekološki neprihvatljivo tretiranje štetno je za pčelarstvo, pogotovo kad se prirodan proizvod kao što je med nađe na tržištu.

Uzgoj pčela tolerantnih na etinu čini se kao jedno od mogućih rješenja. Međutim, pčelarima ipak nisu poželjne nuspojave kao što su povećana agresivnost ili povećana proizvodnja propolisa. No, poboljšana higijena zajednice, kao glavna karakteristika uzgoja pčela tolerantnih na varou sigurno će biti korisna i u borbi protiv etine. Možemo zaključiti da će biti potrebno razviti više metoda kao jedinstvenu zaštitu koja će uključivati i druge bolesti. Smatramo da će jedino istraživanja unaprijediti znanje o pčelinjim nametnicima. Trenutno istraživanje koje vodi Martin-Luther-Universität Halle-Wittenberg iz Njemačke uz potporu Njemačkog ministarstva za zaštitu potrošaća, hranu i poljoprivredu bazira se na proučavanju osnovnih bioloških karakteristika etine te na razvoju alternativnih metoda kontrole. Sva istraživanja su obavljena izvan Europe kako bi se izbjeglo moguće unošenje kornjaša u Europu. Uskoro se nadamo otkrivanju novih tajni iz uzbudljivog života Aethine tumide.

20

3. pčelarski sajam

TRENDOVI U SIGURNOSTI HRANE

Hrvoje Vidalina , dr.vet.med FOOD SAFETY AND AQSC LEAD AUDITOR

Da bi se moglo pričati o trendovima sigurnosti hrane potrebno je objasniti tri najvažnija inputa koji utiču na trenutna kretanja i inicijative vezane uz sigurnost hrane:

1. Promjene u zakonodavstvu2. Promjene u ljudima3. Tržište

1. Promjene u zakonodavstvu vezane su uz prilagođavanje zakonske regulative zakonima i propisima važećim u EU. Mogu se tu pojedinačno nabrajati najvažnije direktive i regulatorni akti (npr.178/2003, 1829/2003,2003/89), ali osnova je vezana uz temeljne postulate zakona o hrani koji traži potpunu brigu o zaštiti zdravlja konzumenta, te potpunu transparentnost i sljedljivost proizvodnog i distributivnog sustava hrane. Navedene su tu i smjernice o GMO hrani i alergenima u hrani, odnosno načinima transporta, skladištenja, procesuiranja, pakiranja, označavanja i distribucije proizvoda za koje postoji vjerojatnost da izazovu neku alergijsku reakciju kod određenog segmenta ljudske populacije (alergeni), odnosno za proizvode koji sadrže GMO ili su napravljeni od sirovina koje su sadržavale GMO.

Isto zakonodavstvo baca svu odgovornost za sigurnost hrane na proizvođača i distributera hrane. Tranzicija zakonskih propisa koji reguliraju ovaj dio naše svakodnevice je prilično spor i mukotrpan proces, povezan sa mnogim problemima vezanim uz prilagodbu poslovanja novim uvjetima. Javljaju se potrebe za uvođenjem različitih alata za pronalaženje optimalnog načina kontrole sigurnosti proizvoda i nadzorom nad njim. Jedan od tih alata je i sistem upravljanja zdravstvene sigurnosti hrane na temelju analize opasnosti i nadzora kritičnih kontrolnih točaka skraćeno HACCP. Trenutno je HACCP prepoznat kao najkvalitetniji i najjednostavniji alat za kontrolu sigurnosti proizvoda i kao takav ugrađen je u zakone većine razvijenih zemalja svijeta (ne samo EU).

2. Promjene u ljudima vezane su sve veću educiranost korisnika prehrambenih proizvoda, te tzv. „pomodnost“ prehrane. Potrošači su zbog vlastitog obrazovanja, ali i tzv. „medijskog obrazovanja“ sve svjesniji opasnosti koje vrebaju u svakodnevnoj prehrani. Ta činjenica ima veliki utjecaj na ponašanje i odgovornost proizvođača hrane. Proizvođači moraju razvijati proizvode svjesni da će ih koristiti potrošači koje zanima kemijski sastav proizvoda, porijeklo sirovina, dodatak konzervansa… Također proizvođači moraju biti i svjesni „pomodne zdravstvene sigurnosti odnosno nesigurnosti hrane“. Takva „pomodnost“

21

3. pčelarski sajam

se stvara kroz agresivne medijske kampanje i u većini slučajeva vezana je uz neke nestručne tekstove vezane uz upotrebu nekih dodataka hrani ( npr. Kancerogenost E-220, tj. limunske kiseline).

3. Tržište. Poznato je da su veletrgovci zavladali tržištem, oni određuju cijenu proizvoda, količine, kvalitetu, ali u zadnje vrijeme i zdravstvenu ispravnost. Vezano uz točku jedan i promjene u zakonodavstvu, odnosno prebacivanjem odgovornosti na proizvođača i distributera robe, došlo je do povećane odgovornosti trgovaca prema zdravstvenoj ispravnosti proizvoda. To je uzrokovano time što su trgovci počeli diktirati proizvodnje i proizvoditi vlastite robne marke. Tako se javila situacija da je trgovac odgovoran u potpunosti za robu koju prodaje. Zbog toga je i došlo do razvoja normi IFS/BRC koje reguliraju proizvodnje proizvođača robnih marki. Što se tiče zahtjeva za zdravstvenom ispravnošću u tim standardima prisutni su osim HACCP-a mnogi zahtjevi vezani uz zdravstvenu sigurnost proizvoda (izgradnja samog objekta, upotreba alergena, GMO…). Samo na taj način trgovci su sigurni u hranu koju proizvode, jer u današnje vrijeme svaka pogreška sa hranom u razvijenim zemljama donosi nemale štete pa i potpunu propast onoga tko je tu robu stavio na tržište.

GDJE SE NALAZI PROIZVODNJA MEDA?Proizvodnja i stavljanje meda u promet podliježe istim pravilima i regulativama kao

i ostale prehrambene proizvodnje. Norma koja je trenutno vezana za proizvođače meda je HACCP, za koji osnovu čine mjere DHP i DPP(dobre higijenske i dobre proizvodne prakse).

Prvo nekoliko riječi i pojmova o HACCP-u.

Kao sustav upravljanja sigurnošću hrane HACCP je: preventivna, strukturirana i sistematična tehnika upravljanja sigurnošću hrane. HACCP je skraćenica od :

H - hazard (rizik)A - analysis (analiza)C - critical (kritične)C - control (kontrolne)P - point (točke)

HACCP se također može definirati i kao sustav kontrole procesa koji utvrđuje, kontrolira i vrednuje kritične točke koje se odnose na zdravstvenu ispravnost proizvoda, odnosno na sigurnost potrošača. Uvođenje HACCP-a ima jednu svrhu - Proizvoditi proizvod na najsigurniji mogući način uz objektivne dokaze o tome.

22

3. pčelarski sajam

“Svaki korak procesa je DEFINIRAN i kritične situacije su predviđene”

HACCP je baziran na 7 principa:

1. Napraviti analizu rizika

2. Definirati kritične kontrolne točke (CCP)

3. Odrediti kritične granice

4. Uspostaviti sistem nadzora CCP

5. Uspostaviti korektivne akcije koje se poduzimaju u slučaju kad CCP nije pod

nadzorom

6. Uspostaviti postupke za verifikaciju (s namjerom dokazivanja da je HACCP

sustav učinkovit)

7. Uspostaviti dokumentaciju (sve postupke i zapise) koja podržava gore navedeno

Ovakvo šturo objašnjenje HACCP-a ima smisla u državama gdje postoje propisane prakse i preduvjeti za proizvodnju koji su usklađeni sa stvarnim stanjem stvari na terenu. I u tom slučaju HACCP je samo jedan alat koji se koristi kao nadogradnja uspostavljenog sustava, Kod nas je situacija malo drugačija.

ŠTO TREBAJU PROIZVOĐAČI MEDA UČINITI?Kad nas se treba vratiti korak unazad i prvo snimiti situaciju i definirati kriterije

prihvatljivosti tehničko-tehnološke razine proizvodnje i higijene vezane uz proizvodnju uzimajući u obzir sadašnju znanstvenu spoznaju o pčelarskoj struci. To bi značilo definiranje jedne solidne DHP (dobre higijenske prakse) i DPP (dobre proizvodne prakse) koje će biti osnova za dalji razvoj sustava vezanog uz sigurnost ( ali i kvalitetu) meda. To je posao gdje struka objektivno mora odraditi svoj dio posla uzimajući u obzir današnje strukovne i financijske mogućnosti hrvatskog pčelara.

Konkretno ta DHP i DPP bile bi neke liste preduvjeta koje mora imati svaka ozbiljna pčelarska proizvodnja. Ti preduvjeti tiču se svih aspekata vezanih uz pčelarsku proizvodnju, od opće edukacije osoblja o proizvodnji i higijeni, infrastrukture, dokumentiranosti proizvodnje, seljenja, količina meda, gubitaka zajednice…, do infrastrukture koja je potrebna za obavljanje te djelatnosti.

23

3. pčelarski sajam

Naravno, sav taj posao zahtjeva određena financijska sredstva, koja za svakog pojedinačnog pčelara predstavljaju veliki iznos, ali kad bi se barem na lokalnoj razini napravila neka povezivanja proizvođača trošak bi bio minimalan. (Moram naglasiti da ova DPP i DHP moraju pokriti zakonsku osnovu minimalnih tehničkih uvjeta, koji daju samo minimum zahtjeva da bi netko počeo sa radom. Ovo je proširenje zahtjeva sa većim ulaskom u samu tehnologiju.)

Nakon što bude odrađena ta prva faza definiranja preduvjeta, može se preći na dalje uspostave sustava sigurnosti proizvodnje meda, odnosno uspostave sljedljivosti i HACCP sustava.

ZAKLJUČAKKada se povežu sve ove informacije, jasno je da je pred našim tvrtkama teško vrijeme

prilagodbe različitim zahtjevima vezanim uz sigurnost hrane. Jedini pravi put je kvaliteta u radu i potpuna zaštita zdravlja potrošača, a da bi to postigli treba raditi na sustavima upravljanja sigurnošću hrane, povezivanju proizvođača, osnivanju zajedničkih kontrolnih odnosno nadzornih laboratorija i centara, edukaciji ljudi, objedinjavanju struke… Samo takvim sustavnim pristupom u proizvodnji i preventivnim akcijama glede sigurnosti hrane mogu se postići zadovoljavajuće razine sigurnosti proizvoda.

Norme i zahtjevi koje su prisutne na hrvatskom tržištu, a imaju utjecaj na sigurnost hrane - HACCP (zakonski zahtjev, osnova sustava sigurnosti hrane)

ISO 9001:2000 (tiče se kvalitete proizvoda)

IFS/BRC (u potpunosti reguliraju proizvodnje robnih marki)

ISO 22000:2005 (ISO norma vezana uz sigurnost lanca prehrane)

FAMI QS ( proizvođači dodataka stočnoj hrani)

FPA ( zahtjevi za dobavljače nekih USA firmi)

24

3. pčelarski sajam

NOVE METODE PČELARENJA

Dr med. Rodoljub Živadinovićul. Stojana Janičijevića br. 12, 18210 Žitkovac++38118 846-734, ++38163 860-8510 rodoljubz@ptt.yu

Pod terminom nove metode pčelarenja podrazumijevam tehnike rada na modernom pčelinjaku koje su prilagođene novim uvjetima pčelarenja i novim zakonskim propisima.

Tehnika pčelarenja je sve više usmjerena u pravcu dobivanja pčelinjih proizvoda bez rezidua antibiotika i pesticida. Pčelari će (na žalost) morati da zaborave na humanost prema pčelama, morati će slaba društva oštro da kažnjavaju, a jaka maksimalno da podržavaju. Jer, jako društvo i dobra matica su osnova uspješnog pčelarenja u novim uvjetima. I to ne samo što se tiče visokih prinosa, već i što se tiče borbe protiv bolesti. Znanstveno je dokazano da pčelinja zajednica sa razvijenim higijenskim ponašanjem, gubi tu pozitivnu osobinu ako je oslabimo (Kefuss, 1996; Stanimirović, 2001). Naravno, da bi društvo bilo jako i snažno, prvi uvjet koji pčelar mora da osigura je prirodna hrana. Svaka umjetna hrana skraćuje život pčeli i remeti fiziološke procese u njenom organizmu.

Pored kvalitetne hrane, veoma je bitna i njena količina u košnici. Prema G. D. Bilašu, kod zajednice koja ima zalihu hrane od 12,6 kg, ima za 128,6% više mliječi u stanicama sa trodnevnim ličinkama, i za 61,2% je veću masa trodnevne ličinke, nego u društvu gdje su zalihe samo 4,5 kg meda. Prema A. M. Rjamovoj, kod zajednice koja ima zalihu hrane od 10–12 kg, masa šestodnevnih ličinki je veća za 24,8%, masa izleženih pčela za 9,3%, razvijenost ždrijelnih / mliječnih žlijezda za 7,8%, razvijenost masnog tkiva za 21%, dok pčela živi duže za 27,3%, nego u društvu sa zalihama meda od 3–4 kg.

Principi pčelarenja Uvjeren sam da je poznavanje biologije pčela osnova dobre pčelarske prakse. Mnoge

tehnike pčelarenja su danas zasnovane na pogrešnom shvaćanju života pčela. Mnogo zabluda vlada među pčelarima, bar što se tiče kranjske pčele kojom se pčelari u Srbiji. Prvi problem je snaga zajednica. Većina pčelara vjeruje da pčelinja društva dostižu snagu od bar 60 000 pčela, što nije točno. To se veoma rijetko dešava. Istraživanja govore drugačije. Friedrich Rutner tvrdi da društva tijekom sezone broje od 32–48 tisuće pčela. Kako možemo pročitati u radovima iz Instituta za pčelarstvo Liebefeld (Švicarska), koje su potpisali A. Imdorf, M. Rickli, P. Fluri i L. Gerig (1996, 1999), za uvjete Švicarske vrijedi da je prosječna snaga društava od 25–40 tisuća pčela. Gerhard Liebig (1989–1993) tvrdi da je prosječna snaga oko 30 tisuća pčela, dok se rijetko dostiže brojnost od 40 tisuća pčela.

25

3. pčelarski sajam

Slično je i sa dužinom života pčela. Većina pčelara vjeruje da se ona kreće i do 6 tjedana, pa na osnovu toga planiraju razne tehnike pčelarenja. A. Imdorf, M. Rickli, P. Fluri i L. Gerig (1996, 1999) tvrde da od svibnja do srpnja dužina života pčela iznosi oko 20 dana. Gerhard Liebig (1989–1993) navodi rezultate svojih četverogodišnjih istraživanja da pčele u vrijeme maksimalnog razvoja žive oko 2–3 tjedna. Navodi primjer jedne zajednice koja je prema količini legla (ako prihvatimo da pčele žive 6 tjedana) trebala da ima 80 000 pčela na vrhuncu razvoja, a ne samo 42 000, koliko je imala (znači, pčele žive oko 3 tjedna na vrhuncu razvoja zajednice). Poslije svih ovih podataka, vidimo i da profesor Jovan Kulinčević (2005, osobni razgovor) opravdano smatra da kranjske pčele ljeti žive od 21–35 dana, prosječno od 25–28 dana. Ovakvi podaci iz korijena mijenjaju neka dosadašnja shvaćanja, ali i rad na pčelinjacima. Treba znati da na dužinu života pčela najviše utiče ishrana u stadiju ličinke (Krečak, 1973; Kulinčević, 2005), ali i iscrpljenost uzgojem velike količine legla (Anna Maurizio, 1955).

Spomenuo bih još jednu zabludu, a to je brojnost pčelinjih društava kranjske pčele tijekom zime. Broj uzimljenih pčela nije relevantan faktor, jer su brojna istraživanja pokazala da i veoma jake, kao i zajednice srednje snage, iz zime mogu da izađu sa jednakim brojem pčela. Zaključak je da pčele moraju da dočekaju veljaču (početak intenzivnijeg polaganja jaja od strane matice u Srbiji) sa apsolutnim minimumom od 10–12 tisuća pčela (najbolje oko 15 tisuća), kako bi se optimalno razvile. Tek kada sve ovo znamo, možemo da kreiramo tehniku pčelarenja koja odgovara našim uvjetima. Jer, sve tehnike pčelarenja stvarane na bazi pogrešnih postulata ne mogu biti ispravne. Zato svaki pčelar mora da prilagodi svoj rad ovdje iznesenim podacima o biologiji pčela.

Godišnji ciklus jednomatičnog pčelarenja Iako pčele danas imaju mnogo više neprijatelja nego prije nekoliko desetaka godina

(Varroa destructor, prskanje biljaka pesticidima tijekom cvatnje, veoma promjenljive vremenske prilike i slično), pa pčelinje zajednice bez pomoći sa strane rijetko dostižu optimalnu snagu za ranu pašu kao što je bagremova, ipak sam se odlučio za jednomatično pčelarenje. Smatram da se pravilnom tehnikom pčelarenja pčelinja društva mogu dovesti do željene snage, uz strogo poštivanje i praćenje lokalnih pašnih prilika (zato ću ih kroz tekst navoditi). Ovo je samo jedna od mnogobrojnih tehnika pčelarenja jednomatičnim sistemom koju uglavnom primjenjujem. Doduše, to je samo osnova rada na pčelinjaku, koja se vrlo često mijenja i prilagođava trenutnim uvjetima bilo koje vrste.

Moje opredjeljenje za jednomatično pčelarenje nije slučajno, već je zasnovano na nekim činjenicama koje su me uvjerile da klasično dvomatično pčelarenje zapravo nije produktivno, gledano sa aspekta jedinice mase pčela (prinos po kilogramu pčela). Osnova svakako leži u tome što je pokazano da ukupna količina legla koja potiče od dvije matice koje su razdvojene matičnom rešetkom, ne odgovara količini legla koju bi te matice ostvarile da se nalaze u posebnim košnicama. Legla je u dvomatičnim društvima manje, jer matica sa

26

3. pčelarski sajam

jačim matičnim feromonom destimulira onu drugu maticu, pa ona smanji broj položenih jaja (Stanimirović, 2000). Nedavno je Peter Bross (2005) iz SAD-a donio rezultate sedmogodišnjih istraživanja, koja su pokazala da dvomatično pčelarenje i nije tako produktivno, ako se promatra kroz prizmu uloženog vremena. Da ne govorimo o drugim faktorima (dodatna oprema, problemi pri selidbi i slično). Naročito ako uzmemo u obzir najnovija istraživanja da najviše meda po jedinici mase pčela ne donose iznimno jaka društva, već optimalno jaka društva, sa prirodnom strukturom starosnih grupa pčela.

Na području gdje pčelarim, glavna paša je bagremova, početkom svibnja. Za njom slijedi paša od divlje kupine, krajem svibnja i početkom lipnja, koja se nadoveže na dugotrajnu slabu livadsku pašu. Zato poslije prve bagremove paše pčele skoro svake godine selim i na drugu bagremovu pašu, i na toj lokaciji pčele ostaju do jeseni, tijekom ljeta koriste i livadsku pašu.

Ciljevi moje tehnike pčelarenja su:- zamjena 50% plodišnog saća tijekom godine;- zaštita pčela od bolesti pravilnom tehnikom pčelarenja;- zaštita pčela od varoe;- med kao hrana za zimovanje;- med nije sam sebi cilj.

Posebno bih objasnio samo razlog za zamjenu 50% plodišnog saća godišnje. Sve odgovore možete naći u tabeli. Samo bih napomenuo neke od činjenica. Osim problema smanjenih stanica i izlaska manjih pčela, veoma je važna činjenica da staro saće više privlači varou. Naime, utvrđeno je da su stanice legla u starom saću više od četiri puta češće napadnute varoom nego u svjetlom saću (Giancarlo A. Piccirilloa, David De Jong, 2004).

Opisi tehnike pčelarenja započinju od kraja listopada. Stanje koje ću opisati nastalo je krajem ljeta, a kako, saznat ćete iz daljeg teksta.

Krajem listopada, na podnici se nalazi jedan nastavak odabranog medišnog saća sa kvalitetno izgrađenim radiličkim saćem. Iznad njega su dva nastavka u kojima je krajem ljeta bilo leglo. Meni nije bitno koliko tu ima meda, jer se iznad nalazi skoro pun nastavak meda (sa medom od svih paša tijekom godine, koji uvijek stoji na vrhu košnice) za koji su se pčele uhvatile. Podnica je sa mrežom i potpuno je otvorena od listopada pa sve do prve polovice veljače, bez obzira na jačinu zime.

Tijekom studenog ili prosinca, kada nema legla, zajednice pčela se tretiraju oksalnom kiselinom protiv varoe metodom nakapavanja (otopina se radi miješanjem 600 g šećera, 600 ml destilirane vode i 35 g dihidrata oksalne kiseline). Nakapava se 5 ml otopine po punoj ulici pčela, shodno snazi zajednica utvrđenoj na temperaturi između 0-10°C. Za tretman treba izabrati period visoke relativne vlažnosti zraka, jer je efikasnost kiseline tada znatno veća (Milani, 2001; A. Nanetti, 2005, 2006).

27

3. pčelarski sajam

Polovicom veljače se mrežasta podnica zatvara ladicom. Društvo je tada već značajno zahvatilo vršni nastavak sa medom. Do kraja veljače ili početkom ožujka će se većim djelom preseliti u njega, dok će donji nastavak bivšeg plodišta potpuno napustiti. Tada se taj nastavak skida sa košnice i nosi na pretapanje. Tako se zapremina košnice smanji za 25% (svojevrsno utopljavanje košnice), a staro saće se uklanja (sa njim i potencijalno prisutni uzročnici raznih pčelinjih bolesti).

Ako se tijekom kasne zime slučajno dogodi da pčele pojedu skoro sav med i dođu do satonoše na vrhu košnice, košnica se odozgo proširi praznim nastavkom u koji se stavlja plastična kantica sa tekućim ili kristaliziranim bagremovim medom. Na njenom poklopcu je izbušeno dvadesetak rupa. Kantica se okrene naopako, i poklopac stavlja na satonoše nastavka u kome su pčele. Kroz rupice pčele jedu med.

Do kraja ožujka se društvo intenzivno razvija u gornja dva od ukupno tri preostala nastavka, gdje ima dosta meda i vlada zadovoljavajuća mikroklima. Krajem ožujka i početkom travnja u mom kraju počinju da cvjetaju važne medonosne biljke, crni trn i divlja šljiva. U povoljnim godinama, unos nektara i peluda u košnicu je veoma obilan i potrebno je mjesto za njegovo spremanje. Zbog promjenljivih vremenskih prilika, zamjena mjesta nastavaka kao mjera poticaja razvoja nije dala dobre rezultate u većini godina. Zato pribjegavam jednostavnom postupku. Nastavak sa kvalitetnim radiličkim saćem koji se cijele zime nalazio na podnici i služio kao zaštita od jakih udara vjetra kroz otvorenu mrežastu podnicu, sada se premješta na vrh, dok se dva nastavka u kojima se tijekom proljeća razvijalo leglo spuštaju na podnicu, bez izmjene njihovih mjesta. Tijekom narednih mjesec dana, tijekom paše voća, vršni nastavak će služiti kao skladište meda. Zavisno od snage društva, matica će preći u njega i polagati jaja. Na desetak dana prije bagremove paše u njemu će se nalaziti izvjestan broj okvira sa manje ili više legla okruženog medom i polenom. Tada između vršnog i srednjeg nastavka stavljamo matičnu rešetku, ne tražeći maticu. Vraćamo se na pčelinjak kroz 5 dana i tražimo jaja. Tamo gdje su jaja, tu je i matica. Ako je ona u donja dva nastavka (ispod rešetke), što je najčešći slučaj, zamijenimo im mjesta. Ako je matica u vršnom (trećem) nastavku, spuštamo je u donja dva i također im zamijenimo mjesta. Zamjenom mjesta donja dva nastavka, donji koji je već djelomično oslobođen legla i ima dosta praznih stanica dolazi na višu poziciju i matica ima dovoljno mjesta za polaganje jaja, što utječe na smanjenu pojavu nagona za rojenje. Neposredno na početku intenzivne bagremove paše (kroz nekih 7–8 dana) odmah iznad matične rešetke dodajemo cijeli nastavak satnih osnova. Pčelama to neće predstavljati smetnju, već naprotiv. Imati će u

28

3. pčelarski sajam

neposrednoj blizini plodišta priliku da izgrađuju veliki broj satnih osnova, što također utiče na smanjenje pojave nagona za rojenje. Zbog strogo određenog, relativno malog prostora košnice, tako snažne zajednice veoma brzo i rado zaposjedaju taj nastavak i grade saće. Tijekom paše, sukcesivno i po potrebi dodajemo još nastavaka iz rezerve, ovoga puta sa izgrađenim medišnim saćem.

Slične principe primjenjujem i kod narednih paša. Da bi razvoj društava bio što optimalniji, na četrdesetak dana prije očekivanog početka naredne paše, vršim zamjenu mjesta plodišnih nastavaka.

Do sredine srpnja počinjem sa pripremama za zimovanje. Vršim posljednju zamjenu mjesta plodišnih nastavaka. Iz nastavka koji se na početku bagremove paše našao iznad nastavka sa satnim osnovama, nije vrcan med, i predstavljati će rezervu meda za zimu. U dva plodišna tijela pčele razvijaju leglo i smještaju pelud, kao i manje zalihe meda. Nikada ne brinem koliko je meda u plodištu spremljeno za zimovanje, jer je nastavak iznad matične rešetke skoro pun meda. Cilj ovakvog rada je stvaranje što više kvalitetno uzgojenog legla tijekom kolovoza i dobivanje što većeg broja kvalitetnih zimskih pčela. Krajem srpnja i početkom kolovoza tretira se protiv varoe. Od prošle godine u Srbiji je registriran engleski preparat na bazi timola „Apiguard „ koji se odlično pokazao, i kako stvari stoje, od sada ću u kolovozu tretirati isključivo njime.

Pčelinjak se nalazi na mjestu koje je cijele godine bogato peludnom pašom, tako da pčele u zimu ulaze fiziološki maksimalno spremne. Varoa je pod kontrolom, i zimskim tretmanom oksalnom kiselinom se svodi na minimalni broj.

Ovakvom tehnikom jednomatičnog pčelarenja bez selidbe osigurava se godišnji prinos od 20–40 kg meda. S obzirom na uloženi rad, to nije malo. Uz malo više zalaganja i jedno seljenje na drugu bagremovu pašu koja se nastavlja na bolju livadsku pašu nego što je imam na stacionarnom pčelinjaku, što uglavnom i provodim, prinos se povećava za 50–70%.

Zimski tretman protiv varoe osigurava period netretiranja sve do kraja srpnja ili početka kolovoza mjeseca. Razlog leži u tome što ni na stacionarnom pčelinjaku ni u kraju gdje selim nema u blizini velikog broja pčelinjih društava, pa nema ni unosa varoe sa strane.

Što se tiče pčelinjih bolesti, ovakva i slične tehnike pčelarenja osiguravaju visoku sigurnost pčelara da do njih neće doći. Jednostavno, svi apitehnički zahvati usmjereni su k očuvanju biološke energije pčelinje zajednice, njene optimalne snage i zamjene velike količine plodišnog saća.

29

3. pčelarski sajam

PČELE I ŠEĆER

Boris Bučar, dipl.ing.prehrambene tehnologije

Šećer i medOd kada je dobiven prvi šećer iz šećerne trske, a kasnije i šećerne repe, odnosi

između meda i šećera su u stalnim mijenama. Do šećera (saharoze), glavni zaslađivač je bio med kojeg su imali prilike konzumirati samo odabrani. Pojeftinjenjem postupaka dobivanja šećera, promijenjena je situacija u pčelarstvu; jednim dijelom zanemarivanjem meda kao zaslađivača u korist šećera, a drugim dijelom korištenjem šećera u tehnologiji pčelarenja.

Kad god naiđe recesija na tržištu meda, ova tema postaje aktualna. Zadnjih godina nalazimo različite recepte i upute što činiti sa šećerom, a najraširenija je ona o inverziji šećera prije dodatka pčelama. Navodno, «pčelama je olakšana prerada šećernog sirupa, a uz to ne dolazi do njegove kristalizacije u saću». Da li je doista tako?

Šećeri i inverzijaSaharoza je najpoznatiji šećer i sastoji se iz dva osnovna šećera, pa ga još nazivaju i

disaharid. Šećeri koji tvore saharozu nazivaju se glukoza i fruktoza. Ti šećeri su najzastupljeniji šećeri u medu, pa od prvog pojeftinjenja šećera u mnogih budi ideju o miješanju, dodavanju ili nekom drugom postupku, a sve u cilju «povećanja» količine dobivenog meda.

Otopljena saharoza dodana pčelama jednim dijelom ostaje nepromjenjena, a dio pčele svojim probavljanjem prevode u glukozu i fruktozu. O kolikoj se količini radi teško je reći, ali ono što se može reći jest da pčele to ne čine s izrazitim ciljem i čini se da im nije izrazito stalo do toga da svu saharozu prevedu u glukozu i fruktozu. Na kraju i povećane količine saharoze koje se nalaze u prirodnom bagremovom nektaru ne budu potpuno prevedene u jednostavnije šećere. Stoga, smatram da nema razloga zašto bi onda pčele s posebnim žarom «navalile» na preradu otopine koja sadrži samo saharozu. Za nadati se je da će stručni radovi pokazati istinitost ove tvrdnje.

Spomenuti savjeti odnosili su se na općeniti kemijski postupak raskidanja određenih veza koji se zove hidroliza. Hidroliza je postupak kada se uz prisutnost vode kemijska tvar razlaže na jednostavnije dijelove. U slučaju saharoze postupak je isti, dolazi do njenog razlaganja na glukozu i fruktozu u jednakom omjeru. Uobičajen izraz za hidrolizu saharoze jest inverzija. Naime, nakon hidrolize otopine saharoze, u novonastaloj otopini glukoze i fruktoze dolazi do promjene smjera skretanja polariziranog svjetla – njegova inverzija, a otopina se tada naziva invertni sirup.

Inverzija i kristalizacijaInverzija se može provesti uz dodatak kiseline ili enzima invertaze. Obzirom da je prvi

slučaj učestaliji i pristupačniji većini pčelara, smatrao sam važnim ga razjasniti. U postupku inverzije važni su slijedeći faktori: dodatak kiseline, konstante topivosti i koncentracija šećera

30

3. pčelarski sajam

Dodatak kiselineKiselina se dodaje radi snižavanja kiselosti otopine saharoze (pH). Za potpunu inverziju

saharoze taj korak je nužan, ali ima neizbježne nus pojave o kojima će se govoriti kasnije.

Konstante topivostiU početku mojeg razmišljanja očekivao sam da će se primjenom njihovih stvarnih

vrijednosti doći do odgovora na dvojbu s početka teksta. Stehiometrijskim računom (teoretski) je utvrđeno da je topivost invertnog sirupa oko 20% veća od topivosti otopine sahroze. Međutim, u kemiji se često svojstva novonastalih tvari nakon reakcije ne mogu samo tako jednostavno zbrajati.

Koncentracija šećeraPonekad pomaže problem sagledati i s druge strane, a tijekom razmišljanja o ovoj

problematici, stalno mi se nametalo svojstvo kristalizacije tvari kao neizbježan faktor u diskusiji. Kristalizacija je vrlo zanimljiva fizikalna pojava koja je vrlo «osjetljiva» i ovisi prvenstveno o koncentraciji tvari, temperaturi, ali i o koncentraciji i vrsti primjesa ili samih kristala iste tvari te stabilnosti otopine. Svaki od ovih faktora može znatno utjecati na osjetljiv proces kristalizacije i bilo bi pomalo neobično da pri visokim koncentracijama pa čak i invertnog šećera ne dođe do barem djelomične kristalizacije.

U tu svrhu pripremljeno je nekoliko otopina saharoze i invertnog šećera i utvrđeno je slijedeće:

- otopina saharoze ili invertnog šećera kod koncentracije od 50% (1:1) ne kristalizira

- otopina saharoze kod 65% (~ 2:1) kristalizira, a otopina invertnog šećera ne kristalizira i blago posmeđi

- otopina saharoze kod 80% (u medu) kristalizira, a otopina invertnog šećera ne kristalizira i znatno posmeđi

- neispravno proveden postupak inverzije dovodi do kristalizacijeI doista, invertni sirup «ne želi kristalizirati» niti pri visokoj koncentraciji šećera, ali zašto?

Aktivitet vodeU prehrambenoj tehnologiji, pomalo je zapostavljeno fizikalno svojstvo kojim se

karakterizira dostupnost vode. To svojstvo se naziva aktivite vode i predstavlja nevezanu (slobodnu) vodu - ta voda nije isto što i vlažnost proizvoda.

Za ovu diskusiju najvažnija je činjenica da je aktivitet vode proporcionalan sa sposobnošću kristalizacije – što je aktivitet veći, veća je mogućnost kristalizacije. Kako je

31

3. pčelarski sajam

utvrđeno da otopina saharoze ima veći aktivitet vode od aktiviteta otopine invertnog šećera, dobiven je odgovor zašto otopina iste koncentracije saharoze kristalizira, a otopina invertnog sirupa ne.

Ostale posljedice inverzije sahrozeNa početku ovog razmišljanja propuštene su neke pojave zbog fokusiranja na glavnu

problematiku. Kako god bilo, te pojave traže objašnjenja jer su usko vezane uz inverziju i pčele. Aktivitet vode u direktnoj je vezi s mogućnošću rasta mikroorganizama, utječe i na aktivnost enzima i vitamina. Ima također važan utjecaj na boju, okus i aromu hrane.

Nastajanje obojenih tvariDo posmeđivanja dolazi zbog neezimskih reakcija koje se znatno ubrzavaju pri

sniženom pH i povišenim temperaturama. U takvim uvjetima koji vladaju i za vrijeme inverzije, dio glukoze prelazi u furfurol, a dio fruktoze u hidroksimetil furfurol koji su također smeđe obojeni.

Štetnost tih tvari za čovjeka i pčelu je poznata i pri provođenju inverzije to treba imati na umu. Utjecaj kiseline koja je zaostala u invertnom šećeru na pčele i na daljnje nastajanje furfurola zahtjeva posebnu raspravu, ali neutralizacija nakon inverzije može biti prihvatljivo rješenje.

Mikrobiološka nestabilnostAktivitet vode u prirodnom medu se kreće 0.5-0.7. Obzirom da je za rast bakterija

potreban aktivitet vode od oko 0.91, plijesnima od oko 0.7, a jedino osmofilnim kvascima aktivitet vode od 0.6, jasno je zašto kvalitetan med, dobro zaštićen od vlage iz zraka može dugo ostati nepromijenjen.

Otopina saharoze koncentracije 65% (2:1) ima aktivitet vode 0.87, a otopina invertnog šećera iste koncentracije ima aktivitet vode od oko 0.75, što ukazuje na to da pčele doista moraju uložiti manje energije za uklanjanje nevezane vode iz invertnog sirupa kako bi ga «dovele» u mikrobiološki sigurnije područje aktiviteta vode od 0.7.

ZaključakAko se želi spriječiti nastajanje obojenih tvari, prvenstveno raznih furfurola,

koncentracija otopine saharoze nebi trebala biti veća od oko 65%. Također dobiveni invertni sirup te koncentracije ima nizak aktivitet vode i predstavlja sigurniju opciju, posebice ako je neutraliziran.

32

3. pčelarski sajam

MED - KVALITETA, SIGURNOST I PATVORENJE

Dr.sc. Nela Nedić Tiban,Prehrambeno tehnološki fakultet, Osijek

Med je kroz povijest prihvaćen kao visokovrijedna namirnica i zasigurno jedino sladilo koje se može koristiti u prehrani ljudi bez dodatnog procesiranja (obrade). Nasuprot tome, zbog ograničenih količina i relativno visoke cijene, med je oduvijek bio predmet patvorenja te je stoga vrlo važno osigurati njegovu kvalitetu i autentičnost s obzirom na zahtjeve zakonodavstva. Prema zakonskoj regulativi, dodatak bilo koje tvari u med čini ga nepogodnim za prodaju i takav proizvod se ne može zvati med. Budući da je med na prirodni način dobiven proizvod, njegova autentičnost je od velikog značenja i zbog zdravstvenih razloga.

U literaturi se kao (potencijalna) sredstva za patvorenje meda najčešće spominju invertni šećer, različiti šećerni sirupi, saharoza, škrob, dekstrini, melasa, itd. Naime, spomenuta sredstva, naročito škrobni, inulinski i drugi sirupi zbog svojih svojstava i niske cijene, često se koriste za patvorenje meda radi zadovoljavanja zahtjeva tržišta, u smislu osiguranja dovoljnih količina i ostvarivanja profita, dok se njihova prisutnost zbog kemijskog sastava sličnog onom u medu može vrlo teško utvrditi. U cilju utvrđivanja mogućeg patvorenja prirodnog proizvoda kao što je med danas su razvijene brojne analitičke i biološke metode. No, neke od njih mogu biti dugotrajne, skupe i zahtijevaju vremenski dužu pripremu uzorka. Primjena termičkih metoda analize, među kojima je najraširenija diferencijalna motridbena kalorimetrija (DMK ili DSC, engl. differential scanning calorimetry) mogu poslužiti, u tu svrhu, kao dopuna poznatim analitičkim metodama. Koristeći male mase uzoraka i brzom analizom, DSC metoda se pokazala pouzdanom tehnikom za utvrđivanje patvorenja meda različitog botaničkog podrijetla.

U predavanju će biti prezentirani rezultati utvrđivanja namjernog patvorenja različitih vrsta meda analiziranih pomoću DSC tehnike. U istraživanju su korišteni uzorci meda podrijetlom od bagrema, kadulje, kestena i livade, kojima je dodan fruktozni sirup (dobiven iz inulina). Mjerenjima termofizičkih svojstava meda je utvrđena količina dodanog sirupa koja se može odrediti spomenutom metodom termičke analize.

Predavanje će obuhvatiti, između ostalog, i mogućnost primjene tristimulusne kolorimetrije, metode koja se u literaturi u zadnje vrijeme često koristi u svrhu mjerenja boje meda, odnosno njegove karakterizacije, kao i definiranja kakvoće.

33

3. pčelarski sajam

ZNAČAJ DIJAGNOSTIKE U SUZBIJANJU AMERIČKE GNJILOĆE

Nikola Car, dr.vet.med.PLIVA – Istraživanje i razvoj d.o.o.Prilaz baruna Filipovića 2910 000 ZagrebE-mail: nikola.car1@zg.t-com.hr

Američka gnjiloća je zarazna bolest poklopljenog i nepoklopljenog pčelinjeg legla prouzročena bakterijom Paenibacillus larvae. Razlikujemo 4 genotipa uzročnika američke gnjiloće: ERIC I, ERIC II, ERIC III i ERIC IV. Oni se međusobno razlikuju oblikom i građom spora te virulencijom odnosno stupnjem patogenosti. Za nas su najznačajniji genotipovi ERIC I i ERIC II budući da su oni najučestaliji uzročnici američke gnjiloće. Američka gnjiloća ima tendenciju brzog širenja te se u kratkom vremenskom razdoblju može proširiti na udaljenost do 3 km od mjesta gdje se bolest pojavila. Pčelinja zajednica se smatra zaraženom ukoliko sadrži jednu ili više ličinki ili kukuljica uginulih od američke gnjiloće. Zaražena ličinka ili kukuljica ugiba i pretvara se u smeđu, ljepljivu i rastezljivu tvar koja se sušenjem posve prilijepi uz dno stanice pa ova, na prvi pogled, izgleda kao da je prazna. U osušenoj ličinki ili kukuljici uzročnik se pretvori u dugoživući oblik odnosno spore te ostaje živ i nekoliko desetaka godina. Dođe li u organizam pčelinje ličinke ili kukuljice, spora uzročnika američke gnjiloće je sposobna ponovno izazvati bolest. Oboljela pčelinja zajednica polako slabi, jer ugiba leglo i nema dovoljne prinove mladih pčela pa napokon posve propada. Suzbijanje bolesti propisano je zakonom.

Za zaraženje pčelinje zajednice američkom gnjiloćom potrebno je oko 5 miliona spora, a jedna bolesna ličinka ili kukuljica sadrži oko 2.500 miliona spora odnosno 500 puta veću količinu spora od one koja je potrebna za razvoj bolesti. Na zarazu su najprimljivije savijene pčelinje ličinke dok uzimaju hranu, a starenjem primljivost opada. U odraslih pčela uzročnik američke gnjiloće ne izaziva nikakve promjene. Uvjeti za širenje zaraze unutar pčelinje zajednice su idealni. Unutar pčelinje zajednice spore uzročnika američke gnjiloće prenose pčele hraniteljice koje potječu od zdravih ličinki. Raspored rada pčela radilica je takav da one prvih dana sudjeluju u poslovima čišćenja košnice. One pokušavaju očistiti i stanice s uginulim ličinkama te se pritom onečiste sporama uzročnika američke gnjiloće. Slijedećih dana te iste radilice, još uvijek onečišćene sporama uzročnika, postaju hraniteljice pčelinjeg legla. Tom prilikom dolazi do zaražavanja zdravih ličinaka. U crijevu ličinke, uzročnik se počinje umnažati. Kad prodre kroz stijenku crijeva, uzročnik dospije izravno u tkivo ličinke, brzo se umnaža i uskoro izaziva uginuće svog domaćina. Svojim razvojem

34

3. pčelarski sajam

koči rast ostalih mikroorganizama, pa u propaloj ličinki nalazimo samo uzročnike američke gnjiloće. U propaloj ličinki nastaju nepovoljni uvjeti za daljnje umnažanje uzročnika te on stvara dugoživuće spore.

Budući da su klinički znakovi američke gnjiloće u početnom stadiju bolesti teško uočljivi, uobičajenim radom na pčelinjaku, bolest se može vrlo brzo proširiti na sve pčelinje zajednice. Kućne pčele mogu ukloniti oboljelu ličinku ubrzo nakon zaraženja pa se prilikom pregleda pčelinje zajednice može primijetiti samo nepravilnost u rasporedu legla (razbacano ili rešetkasto leglo) što su obično prvi znaci bolesti. Od trenutka kada ličinka hranom unese spore uzročnika američke gnjiloće u probavni sustav do pojave prvih vidljivih znakova bolesti potrebno je najmanje 7 do 12 dana. Međutim, klinički znakovi američke gnjiloće najčešće se utvrde u poodmaklom stadiju, prilikom uobičajenog pregleda pčelinje zajednice.

Sposobnost prepoznavanja i uklanjanja uginulih ličinaka i kukuljica posljedica je higijenskog ponašanja pčela. Na higijensko ponašanje kućnih pčela utječu barem 2 recesivna gena, jedan za otklapanje voštanih poklopaca, drugi za uklanjanje bolesnog pčelinjeg legla. Intenzitet higijenskog ponašanja se razlikuje kod pojedinih pčelinjih zajednica, a na njega utječu genetska predispozicija te međusoban količinski odnos između pčela pojedine dobi. Što je veći intenzitet higijenskog ponašanja to je veća otpornost pčelinjih zajednica prema uzročniku američke gnjiloće. Ova činjenica je značajna za selekciju i uzgoj matica.

Za uspješno suzbijanje i sprječavanje širenja bolesti potrebno je poznavati izvore zaraze i puteve širenja uzročnika američke gnjiloće. Svaka zarazna bolest ima svoje podrijetlo. Početno mjesto zaraze na kojem se patogeni mikroorganizam zadržava zovemo izvor zaraze. Zaraženje će nastupiti kada se na izvoru zaraze nađe dovoljna količina patogenog mikroorganizma. Klinički bolesna pčelinja zajednica je najznačajniji rezervoar, a time i izvor zaraze američke gnjiloće. Iz bolesne pčelinje zajednice uzročnik američke gnjiloće se proširi na okoliš, stvarajući sekundarne izvore zaraze.

Primarni izvori zaraze su:• pčelinje zajednice zaražene uzročnikom američke gnjiloće; • pčelinje zajednice uginule od američke gnjiloće;• pčelinji proizvodi podrijetlom od pčelinjih zajednica oboljelih ili uginulih od

američke gnjiloće.

Sekundarni izvori zaraze su:• pčelarski pribor i oprema zaražena uzročnikom američke gnjiloće• hrana za pčele zaražena uzročnikom američke gnjiloće• cvijeće i tlo ispred košnice zaraženi uzročnikom američke gnjiloće

35

3. pčelarski sajam

Uzročnik američke gnjiloće može se širiti: • izravnim dodirom (kontakt)• neizravnim dodirom (neživi posrednici)• uz pomoć vektora (živi posrednici)

Prenošenje uzročnika izravnim dodirom podrazumijeva fizički dodir između zaražene i zdrave pčelinje zajednice. Širenje neizravnim dodirom odnosno neživim posrednicima uključuje predmete, pribor i opremu koji su bili u izravnom dodiru sa sporama uzročnika američke gnjiloće. Od živih posrednika najznačajniju ulogu u širenju američke gnjiloće ima Varroa destructor.

Putevi širenja američke gnjiloće izravnim dodirom:• grabež• zalijetanje• okviri s pčelinjim leglom• rojevi• matice

Putevi širenja američke gnjiloće neživim posrednicima:• izvrcani medišni okviri• pojedini dijelovi košnice• pelud i med• pčelarski pribor i oprema• satna osnova• cvijeće i tlo ispred košnice

Putevi širenja američke gnjiloće živim posrednicima:• Varroa destructor

Grabež je jedan od prirodnih načina širenja američke gnjiloće. Grabeži su podložnije brojčano slabe pčelinje zajednice. Pčelinja zajednica može biti oslabljena bolešću ili nepravilnim radom od strane pčelara. Zbog smanjenog broja odraslih pčela, brojčano oslabljena pčelinja zajednica nedovoljno čuva ulaz u košnicu te za slabe paše često postaje žrtva okolnih jakih pčelinjih zajednica. Pčele kradljivice tom prilikom, uz med, odnose u svoje košnice i uzročnike bolesti pa se bolest može naglo proširiti po čitavom pčelinjaku pa i na okolne pčelinjake.

36

3. pčelarski sajam

Zalijetanje pčela iz jedne košnice u drugu posebno je izraženo kada su košnice jednake boje smještene u ravnim redovima ili su leta susjednih košnica na malim udaljenostima. Glavni put širenja varooze je zalijetanje pčela u tuđe košnice. Varoe su često zaražene uzročnicima američke gnjiloće pa je put njihova širenja ujedno i put širenja američke gnjiloće. Na taj način se tumači jaka raširenost američke gnjiloće u svim krajevima gdje se javlja varooza.

Uobičajeni rad na pčelinjaku uključuje premiještanje okvira s leglom iz jedne košnice u drugu zbog: jačanja slabih, slabljenja jakih (sprječavanje rojenja) ili osnivanja novih pčelinjih zajednica. Premiještanje okvira s leglom iz pčelinje zajednice zaražene američkom gnjiloćom u zdravu pčelinju zajednicu je vjerojatno najčešći način širenja američke gnjiloće.

Rojevi mogu biti izvor širenja američke gnjiloće, posebice oni koji se stave u košnicu s izgrađenim saćem. Rojevi smješteni u košnicu sa satnim osnovama se tijekom izgradnje saća i do trenutka razvitka pčelinjeg legla većinom oslobode od spora američke gnjiloće.

Teoretski postoji mogućnost širenja američke gnjiloće putem pčelinjih matica, no u praksi, malo je vjerojatno da će matica na sebi imati dovoljnu količinu spora koja je potrebna za zaraženje zdrave pčelinje zajednice.

Medišni nastavci se učestalo premiještaju između pojedinih pčelinjih zajednica na pčelinjaku, posebice nakon vrcanja. Prilikom vrcanja meda, iz opravdanih razloga, ne pridaje se pažnja vraćanju izvrcanih medišnih okvira u pripadajući medišni nastavak, košnicu odnosno pčelinjak, no potrebno je imati na umu da su izvrcani medišni okviri jedan od najznačajnijih čimbenika u širenju američke gnjiloće.

Uloga pojedinih dijelova košnice (prazni nastavci, podnice, pregradne daske, poklopci itd.) u širenju američke gnjiloće je također značajan budući da se na njima nalazi veliki broj spora uzročnika.

Pelud i med koji potječu iz pčelinjih zajednica oboljelih od američke gnjiloće imaju značajnu ulogu u širenju američke gnjiloće.

Pčelarski pribor i oprema mogu biti značajan čimbenik u širenju američke gnjiloće ukoliko budu u direktnom dodiru sa sporama uzročnika američke gnjiloće.

Satne osnove nisu značajan izvor širenja američke gnjiloće ukoliko se prilikom procesa proizvodnje podvrgnu termičkoj obradi na propisani način.

Cvijeće i tlo ispred košnice nemaju značaj u širenju američke gnjiloće budući da kiša brzo ukloni spore s njihove površine.

37

3. pčelarski sajam

Američka gnjiloća je proširena u cijelome svijetu pa tako i u Hrvatskoj. Vrlo tvrdokoran tijek bolesti i poteškoće u suzbijanju zbog velike otpornosti uzročnika, učinili su američku gnjiloću jednom od najtežih pčelinjih bolesti. Ipak, u pojedinim zemljama je strogim veterinarsko-sanitarnim mjerama bolest posve iskorjenjena. Temelj u suzbijanju i iskorjenjivanju svih zaraznih bolesti, pa tako i američke gnjiloće, predstavlja pravovremeno utvrđivanje i uklanjanje izvora zaraze. Laboratorijska dijagnostika, pravilan klinički pregled pčelinjih zajednica i prepoznavanje kliničkih znakova američke gnjiloće osnovni su preduvjeti za uspješno provođenje suzbijanja, sprječavanja širenja i iskorjenjivanja američke gnjiloće.

Tijekom kliničkog pregleda, znakovi američke gnjiloće najčešće se ne primijete u pčelinjih zajednica s niskim stupnjem zaraženja (manje od 50 oboljelih ličinki i/ili kukuljica). Ukoliko tome pridodamo i činjenicu da znakovi bolesti nisu uvijek tipični, možemo zaključiti da vizualni pregled pčelinjih zajednica nije objektivna metoda dijagnostike američke gnjiloće. Ukoliko kliničkim pregledom pčelinje zajednice utvrdimo karakteristične znakove američke gnjiloće, bolest je najčešće u poodmaklom stadiju te je vjerojatno proširena na većem broju pčelinjih zajednica na pčelinjaku.

Objektivna dijagnostika američke gnjiloće moguća je jedino primjenom odgovarajućih laboratorijskih metoda. Uzročnik američke gnjiloće može se utvrditi u uzorcima pčelinjeg legla s karakterističnim kliničkim znakovima američke gnjiloće, uzorcima odraslih pčela i meda.

Laboratorijskom dijagnostikom moguće je: • potvrditi sumnju ukoliko prilikom kliničkog pregleda utvrdimo znakove bolesti

karakteristične za američku gnjiloću. Pritom koristimo isključivo uzorak pčelinjeg legla s karakterističnim promjenama na ličinkama i/ili kukuljicama;

• utvrditi zdravstveno stanje pojedinih pčelinjih zajednica koje su bile u direktnom ili indirektnom dodiru s uzročnikom američke gnjiloće, a klinički znakovi bolesti nisu prisutni. U ovom slučaju dijagnostiku obavljamo na uzorcima odraslih pčela koje su uzete s okvira s pčelinjim leglom;

• utvrditi zdravstveno stanje pčelinjih zajednica na jednom ili više pčelinjaka. Dijagnostiku obavljamo na uzorcima odraslih pčela ili uzorcima meda;

• utvrditi zdravstveno stanje pčelinjih zajednica jednog epizootiološkog područja odnosno županije. Dijagnostiku obavljamo na uzorcima odraslih pčela ili uzorcima meda.

Za učinkovito suzbijanje, sprječavanje širenja i iskorjenjivanje američke gnjiloće, pored učinkovite dijagnostike potreban je i program suzbijanja i iskorjenjivanja ove bolesti. Njime se utvrđuju metode suzbijanja i sprječavanja širenja bolesti.

38

3. pčelarski sajam

Za izradu učinkovitog programa suzbijanja i iskorjenjivanja američke gnjiloće na području jedne epizootiološke jedinice odnosno županije potrebno je napraviti preliminarno istraživanje kojim se utvrđuje epizootiološka situacija na terenu odnosno proširenost američke gnjiloće na svim pčelinjacima određene županije (utvrđivanje zaraženih pčelinjaka u određenoj županiji). Sa okvira s leglom svake košnice uzima se najmanje 30 odraslih pčela ili 20 grama meda koji se stavljaju u odgovarajuću plastičnu posudu s poklopcem. Svaki uzorak mora sadržavati podatke o jedinstvenom matičnom broju poljoprivrednog gospodarstva te identifikacijski broj košnice čime se osigurava sljedivost uzoraka i pripadajućih podataka. Isto se napravi za sve košnice svih pčelinjaka smještenih unutar jedne županije. Od jednog dijela pojedinačnih uzoraka u laboratoriju se naprave skupni uzorci za svaki pojedini pčelinjak. Preostali dio uzoraka služi za dijagnostiku na razini pojedinog pčelinjaka (utvrđivanje zaraženih pčelinjih zajednica na pčelinjaku). Ukoliko se u skupnom uzorku utvrdi prisutnost velikog broja spora američke gnjiloće, možemo zaključiti da je na pčelinjaku prisutna jedna ili više pčelinjih zajednica zaraženih američkom gnjiloćom. Od drugog dijela pojedinačnih uzoraka, koji su preostali nakon izrade skupnih uzoraka, mogu se na određenom pčelinjaku utvrditi pčelinje zajednice zaražene američkom gnjiloćom.

Po završetku ovog preliminarnog istraživanja dobit će se podaci o proširenosti američke gnjiloće na svim pčelinjacima jedne županije. Na pčelinjacima na kojima je utvrđena prisutnost američke gnjiloće mogu se nadalje utvrditi pčelinje zajednice koje su zaražene američkom gnjiloćom. Na temelju svih ovih podataka izrađuje se program kojim se utvrđuju mjere koje će se poduzeti u svrhu suzbijanja, sprječavanja širenja i iskorjenjivanja američke gnjiloće.

Odabir metode suzbijanja i sprječavanja širenja američke gnjiloće koje je potrebno primijeniti na određenom pčelinjaku ovisi o:

• broju pčelinjih zajednica • stupnju proširenosti američke gnjiloće (udio oboljelih u odnosu na udio zdravih

pčelinjih zajednica izražen u postotku)

Budući da je zakonom zabranjena uporaba antibiotika u liječenju pčelinjih bolesti, pojava američke gnjiloće na pčelinjaku može se suzbiti primjenom dvije metode:

• spaljivanje pčelinjih zajednica;• pretresanje pčela.

Budući da je primljivost odnosno otpornost pčelinjih zajednica na američku gnjiloću nasljedan, na pčelinjaku za uzgoj matica dopuštena je primjena samo metode spaljivanja.

39

3. pčelarski sajam

Najbolji rezultati postižu se radikalnim načinom suzbijanja bolesti. Navečer kad se sve pčele vrate u košnicu, bolesne pčelinje zajednice uguše se paljenjem sumpornih traka. Zatim se svo saće s leglom i ugušene pčele spale u iskopanoj jami koja se kasnije zatrpa zemljom. Pčelinje zajednice u košnicama s nepokretnim saćem (pletare, šibljare i sl.) spaljuju se zajedno s košnicama, a isto tako je najbolje spaliti i stare košnice s pokretnim saćem. Košnice koje su u dobrom stanju mogu se raskužiti opaljivanjem, pri čemu valja ostrugati i spaliti sve naslage propolisa i voska.

Prema Zakonu o veterinarstvu (Narodne novine 70/97) obvezna je prijava svake sumnje na američku gnjiloću, a bez znanja veterinara ne smiju se poduzimati mjere suzbijanja bolesti. Prijavi li vlasnik pčela zarazu pravodobno, tada ima pravo na nadoknadu štete koja nastaje zbog suzbijanja bolesti. Nastalu štetu procjenjuje komisija od tri člana od kojih je jedan veterinar. Zahtjev za nadoknadu štete podnosi se Upravi za veterinarstvo.

PROPOLIS-ZAŠTITA PČELE I ČOVJEKA

Doc. dr. sc. Nada Oršolić Zavod za animalnu fiziologiju, Prirodoslovno-matematički fakultet, ZagrebRooseveltov trg 6, 10000 Zagreb

Suvremena medicinska znanost pridaje sve veće značenje pčelinjim proizvodima; njihova uporaba u spriječavanju nastanka bolesti i njihova liječenja, iskazana je pojmom apiterapija-liječenje pčelinjim proizvodima. Uporaba prirodnih proizvoda i njihovih aktivnih sastavnica u prevenciji i/ili obradi kroničnih bolesti, zasnovana je na iskustvu tradicionalnog sustava medicinske prakse u različitim etničkim zajednicama kao i epidemiološkim opažanjima odnosa između načina prehrane i bolesti.

Interes za ljekovita svojstva pčelinjih proizvoda kao i protutumorski učinak istih, porastao je u zadnjih 30 godina, gdje se suvremenim metodama istražuje sastav pčelinjih proizvoda zbog biološke učinkovitosti na organizam, koja je poznata već tisućljećima.

Propolis, ljekoviti proizvod pčela, je proizvod kojeg pčele rabe za vlastitu medicinu.Riječ propolis prema nekim autorima potječe od grčkih riječi pro (pred, za) i polis

(grad), tj. za zaštitu grada (odnosno košnice), a prema drugima od riječi propoliso, koja na grčkom ili na latinskom znači zamazivati, zaglađivati.

Propolis po svom podrijetlu je izlučevina tkiva pupoljaka ili kore drveća i šiblja. To je mješavina smolastih sastojaka (uglavnom drveća topole, johe, jablana, breze, jasena i kestena) koji se luče tijekom proljeća i ljeta.

40

3. pčelarski sajam

Propolis služi pčelama za premazivanje unutrašnjosti košnice, čime postižu bolje očuvanje topline zimi, čuvanje košnice od propuha, vremenskih nepogoda i potresa. Također propolisom poliraju stanice saća koje služe kao skladišta za med, cvjetni prah i kao kolijevka za ličinke. Propolis služi pčelama i za spriječavanje zaraza u košnicama i za balzamiranje uljeza koje ne mogu izbaciti. Propolis ne služi samo kao gradbeni materijal već, zahvaljujući lako hlapljivim eteričnim uljima, ima izrazit protumikrobni učinak na patogenu mikrofloru.

Nedavno je ponovno pobudit interes za propolis zbog njegove učinkovitosti u održavanju zdravlja ljudi. Tvrdi se da posjeduje široki spektar aktivnosti: protubiotsku, protuvirusnu, protugljivičnu, protuupalnu, protuoksidativnu, anestetičku, karcinostatsku i imunostimulatornu. Pored ovih aktivnosti pronađeno je da propolis inhibira rast protozoa, ubrzava osteogenetske procese, stimulira neke enzimske aktivnosti i posjeduje regenerativni učinak na tkiva. Primjerice, protubakterijska i protugljivična aktivnost pokazana je na: Staphylococcus aureus, Streptococcus faecalis, Staphylococcal and Sreptococcal species, Corynebacterium, Escherichia coli 026, Escherichia coli 0111, Klebsiella ozaenae, Salmonella choleraesuis, Salmonella enteritidis, Salmonella typhosa, Salmonella dublin, Salmonella gallinarum, Salmonella pullorum, Shigella dysenteriae, Shigella sonnei, Proteus vulgaris, Mycobacterium, Bacillus alvei, Bacillus larvae, Bacillus mesentericus, Bacillus subtilis (Caron), Micosporum audomii, Micosporum canis, Micosporum cookei, Micosporum distortum, Micosporum ferrugineum, Micosporum gypseum, Trichophyton ferrugineum, Trichophyton schoenleim, Trichophyton schoenlemi, Trichophyton tonsurans, Trichophyton verrucosum, te drugi sojevi Trichophyton-a, Candida (9 sojeva), Torulopsis (4 soja), Thrichosporon infestans i druge.

Danas se zna da propolis sadrži preko 300 sastavnica, 22 minerala i 7 vitamina. Glavne sastavnice propolisa su: flavonoidi, derivati cinaminske kiseline, terpeni, alkoholi, ketoni , fenoli, kalkoni, heteroaromatski spojevi, ugljikohidrati, minerali, vitamini i druge.

Naša istraživanja i istraživanja drugih jasno ukazuju na moguću uporabu propolisa i njegovih sastavnica u liječenju složenih bolesti uvjetovanih stresnim i toksičnim činbenicima okoliša koji oslabljuju imunološki sustav ljudi i životinja i čine ih podložnijim mnogim infektivnim bolestima, kao i pojavnosti tumora te posljedična mu rasta i metastaziranja.

Posljednjih desetak godina propolis se rabi u brojnim područjima ljudske patologije, a značajna iskustva su stečena i u veterinarskoj praksi. Klinička liječenja različitih kožni bolesti (akne, eckem, opekline, psorijaza, seboreja i druge), bolesti dišnog sustava (tonzilitisa, faringitisa, rinitisa, asme), te različitih upalnih bolesti (rodnice i grlića maternice, uha) propolisom, daju potvrdu o učinkovitosti o propolisa kao pomoćnom ljekovitom sredstvu. Osim što ima protubakterijski i protu virusni učinak , propolis

41

3. pčelarski sajam

djeluje sinergistički s nekim antibioticima i pojačava bakteriostatski učinak antibiotika i do 100 puta. Flavonoidnim sastavnicama propolisa kao najsnažnijim protuoksidansima prepisuje se uspješno liječenje kroničnih bolesti uzrokovanih oksidativnim stresom, primjerice: ateroskeloroza, reumatoidni artritis, tumor, diabetes, upalne bolesti crijeva, bolesti koronarni žila srca i krvožilnog sustava (kapilarna lomnost, kronična venska insuficijencija, ateroskleroza, varikoza vena, multiplaskleroza, hemoragia, hemoroidi), neurodegenerativne bolesti, bolesti respiratornog trakta, očne bolesti (glaukom, retinopatija, katarakt, noćno sljepilo, oštećenje makule oka i žute pjege), imunodeficiencije i druge. Posebice treba istaći važnost flavonoida u sprečavanju akumulacije L-sorbitola inhibicijom aldoza-reduktaze, enzima koji katalizira redukciju D-glukoze do sorbitola čijom akumulacijom nastaju sve patološke promjene vezane za dijabetes. Osim toga propolis i njegovi flavonoidi štite i regeneriraju β-stanice gušterače, inhibiraju lipidnu peroksidaciju i prooksidativne procese, inhibiraju diferencijaciju adipocita, povećavaju količinu inzulin-osjetljivih nosača, reguliraju aktivnost enzima jetre u procesu glikolize i glikoneogeneze, inhibiraju biosintezu masnih kiselina i kolesterola, smanjuju količinu triglicerida u krvi, inhibiraju ugradnju glukoze u crijevima i reapsorbciju u stanicama bubrega, povećavaju prokrvljenost i eleastičnost krvnih žila te djeluju na cijeli niz enzima probavnog sustava.

Naši rezultati predstavljaju i određeni podstrek za dalja istraživanja združenog učinka propolisa i njegovih sastavnica s različitim citostaticima u cilju proučavanja njihove imunomodulacijske, protutumorske i radioprotektetivne učinkovitosti. Daljnji cilj naših istraživanja je istražiti djelotvornost vodene otopine propolisa i njegovih sastavnica na biotransformacijske enzime i detoksifikaciju karcinogenih metabolita u in vivo i/ili in vitro uvjetima. Općenito je prihvaćeno mišljenje da propolis nije toksičan u većim količinama za životinje i ljude i ako je vrlo malo znanstvenih pokusa izvedeno da bi takvu tvrdnju moglo u potpunosti opravdati. Povećanom uporabom propolisa i njegovih sastavnica zapaženi su i neki popratni učinci. Danas se zna da neke od sastavnica propolisa uzrokuju toksičnost i alergiju. Flavonoidi koji prevladavaju u propolisu, smatraju se netoksičnim za ljude i životinje. Druge sastavnice koje se nepotpuno metabolički prerade, ili koje tijekom metaboličkih pretvorbi svaraju reaktivne međuproizvode mogle bi dovesti do oštećenja tkiva. Daljnja istraživanja trebalo bi usmjeriti na učinke propolisa i njegovih sastavnica na različite organe tijekom dugotrajne uporabe istih. Jedan od problema uporabe propolisa u medicini je svakako varijabilnost njegovih sastavnica s obzirom na različita geografska područja i biljke koje tamo obitavaju. Standardizacija kvalitete propolisa povećat će njegova ljekovita svojstva i povećati učinkovitost liječenja mnogih bolesti.Propolis već mnogi smatraju “zlatnim” proizvodom košnice i lijekom 21. stoljeća. Ove bi spoznaje mogle poslužiti i kao smjernica za istraživanje protutumorskog učinka propolisa i njegovih sastavnica u predkliničkim istraživanjima.

42

3. pčelarski sajam

UZROCI UGINUĆA PČELINJIH ZAJEDNICA TIJEKOM ZIME

Zlatko Tomljanović , dr.vet.med.OPG Tomljanović, Zagreb

Unatrag nekoliko godina dobivali smo različite podatke u svezi uginuća pčelinjih zajednica tijekom zime. Nažalost, mi nismo imali bazu podataka o uginućima pa nas ne iznenađuju tvrdnje pčelara koji su „pouzdano“ znali da je uginulo 35 % zajednica u Hrvatskoj. Drugi pčelari koji su bili malo optimističniji su znali kazati 20 %, a bilo je ima i onih koji su govorili i o 50 i više % gubitka pčelinjih zajednica. Takvi podaci su se redovito ponavljali svake godine. Ovdje smo morali postaviti dva bitna pitanja. Da li znamo barem približan broj uginulih zajednica ili to govorimo napamet? Da li smo imali snage, volje i znanja da se na državnom nivou upustimo u pronalaženje razloga uginuća zajednica? Na oba pitanja smo morali odgovoriti niječno. Stoga je u ožujku 2006. Hrvatski pčelarski savez u suradnji sa stručnjacima sa Sveučilišta u Guelphu iz Kanade pokrenuo izradu Upitnika za pčelare. Svrha upitnika bila je da se ustanovi učestalost i razlozi uginuća pčelinjih zajednica tijekom zimovanja. Zamolili smo pčelare da pažljivo pročitaju i iskreno odgovore na svako pitanje. Upitnik je bio anoniman i bitno je pomogao u pojašnjenju mogućih uzročno-posljedičnih veza u pčelarstvu koje dovode do velikog uginuća pčelinjih zajednica. Iako smo nekoliko puta naglašavali važnost Upitnika valja kazati da smo uspjeli skupiti odgovore oko 10 % populacije pčelara. Svakako bi bilo bolje da smo dobili više odgovora, ali i ovaj postotak nam daje mnogo kvalitetnih podataka. Stoga iskreno molimo pčelare te predsjednike pčelarskih udruga da dostave podatke u Hrvatski pčelarski savez.

Analizom prispjelih podataka dobili smo da je tijekom razdoblja od listopada 2005. do ožujka 2006. g. uginulo oko 17 % pčelinjih zajednica u RH. Ako taj postotak primijenimo na ukupan broj košnica u RH ( oko 240000) dobivamo podatak od oko 40 000 uginulih pčelinjih zajednica tijekom zime 2005/2006. Zanimalo nas je kod koje kategorije pčelara su najveći zimski gubici? Tako smo utvrdili da su profesionalni pčelari izgubili najviše pčelinjih zajednica tijekom zime ( 34,7 %) . Razlog tome je činjenica da su profesionalni pčelari možda precijenili svoje mogućnosti ili su se umislili da sve znaju ili se pak radi o mladim pčelarima-početnicima koji nisu stekli dovoljno iskustva. Pri tome valja kazati da ne možemo opravdati izjave pojedinih pčelara da nije isto pčelariti s pet ili pet stotina košnica. Odgovor trebamo potražiti u spoznaji da svaki pčelar koji ulazi u pčelarski posao mora sebi objasniti što hoće, što može i što mora činiti u životu i da ono što čini neka

43

3. pčelarski sajam

to čini s potpunom odgovornošću. Nažalost, pčelari često precijene svoje mogućnosti pa povećavaju broj pčelinjih zajednica daleko iznad broja koji objektivno mogu nadzirati. Stoga je logično u takvim pčelarskim gospodarstvima očekivati znatnije gubitke jer pčelari nemaju osiguranu odgovarajuću logistiku i posljedično ne stignu obaviti sve potrebite poslove na vrijeme.

Podatak od 43,8% pčelara koji su završili pčelarsku školu je veoma ohrabrujući. No, zabrinjava podatak da su razlike u gubicima između pčelara sa završenom školom i pčelara bez škole gotovo neznatne. Ovdje u obzir dolaze samo dva moguća odgovora . Ili su pčelari bili nepažljivi prilikom nastave ili je nastavni plan i programa izvođenja nastave te izbor predavača bio krivo odabran.

Odgovori pčelara na pitanja koja su u Upitniku bila neposredno vezana uz pčelinje bolesti dali su nam mnogo podataka koji nam ukazuju da pčelari još uvijek imaju problema u održavanju pčelinjih zajednica na životu tijekom zime. Poglavito ovdje mislimo na varoozu, američku gnjiloću i nozemozu. Također zabrinjava podatak da dio hrvatskih pčelara i dalje rabi antibiotike iako je njihova primjena zabranjena još 2004. godine. Svakako jedna od glavnih zadaća Upitnika je da se ustanovi koje Županije imaju “problema s antibioticima” kako bi se pravilnom edukacijom smanjila odnosno potpuno izbacila njihova primjena.

Osim pravilne borbe protiv pčelinjih bolesti na uspješno prezimljavanje pčelinjih zajednica bitno utječe dob i kvaliteta matice. Primjerice, velik dio pčelara ne zna kada je zadnji puta promijenio maticu , a također je znakovit podatak da dio pčelara „proizvodi“ nove matice iz vlastitih prisilnih matičnjaka. Razumljivo je stoga očekivati veći gubitak pčelinjih zajednica tijekom zime ili posljedično slab proljetni razvoj .

Ispaša pčela tijekom ljeta kao i odgovarajuća umjetna hranidba uslijed nedostatka iste pokazala se jednim od presudnih čimbenika za preživljavanje pčelinjih zajednica. Pri tome treba voditi brigu o vrsti meda koji ostavljamo za zimnicu kao i o opasnosti od grabeža tijekom prihrane pčela u jesen.

Kao zaključak možemo naglasiti da su rezultati dobiveni iz Upitnika od velike važnosti kako bi ustanovili uzroke uginuća pčelinjih zajednica tijekom zime. Prema obrađenim podacima glavni čimbenici koji smanjuju gubitke su:

• pravilna borba protiv pčelinjih bolesti (AG, Varooza, Nozemoza...)• mlada i kvalitetna matica• pravilna ispaša – hranidba pčelinjih zajednica

44

3. pčelarski sajam

VAŽNOST KVALITETNE ISHRANE MEDONOSNE PČELE

Mr. Goran MirjanićPoljoprivredni fakultet, Banja Luka, BiH

Pčele pod normalnim uvjetima u prirodi sakupe dovoljne količine nektara, peluda i vode, koji su neophodni za rast i razvoj legla i pčelinjeg društva. U želji da prihrani pčelu u nepovoljnim pčelarskim sezonama, čovjek je došao na ideju da proizvede hranu koja bi bila slična prirodnoj pčelinjoj hrani i po sastavu i po kvalitetu. Međutim tu se stvorio jedan problem, koji se ogleda u fiziološkom trošenju pčela prilikom prerade umjetne hrane.

Značaj kvalitetne ishrane pčela je veliki, pogotovo ako se uzme u obzir ishrana mladog pčelinjeg legla i raznolikost u njihovim potrebama za hranjivim tvarima. Prema Standifer et al. (1971) izolirane matice hranjene glukozno-fruktoznim sirupom živjele su 68 dana, uz prisustvo dovoljnih količina svježe vode.

Tabela 1. Uticaj načina prihranjivanja na količinu legla (Belčić,1979)

Grupa društava Broj stanica (20. maja) Porast legla (%)

1. kontrolno društvo 5877 100,0

2. otvaranje med. stanica 9315 158,7

3. dnevno 400 g meda u toploj vodi (2:1) 7092 120,8

4. dnevno 1.5 kg meda u toploj vodi (2:1) 6246 106,5

5. dnevno 200-250 g med-pelud-topla voda (1,2:0,6:0,6) 11656 198,0

Takođe, vrsta ishrane utiče i na konačnu diferencijaciju legla tj. na njen fenotip (buduća matica ili radilica), zavisno da li će leglo u tijeku svog razvoja biti hranjeno samo sa matičnom mliječi ili ne.

Tabela 2. Uticaj vrste hrane na težinu šestodnevnih ličini i jednodnevnih pčela (Crane, 1975)

Sastav hrane Težina 6. dan. ličinki / mg % Težina 1. dan. pčela / mg %

Med-kontrola 152,22 100,0 108,1 100,0

Šećerni sirup 150,46 98,8 99,5 92,0

Pogača 151,66 99,6 101,9 94,3

Pogača+kvasac+ml.u prahu 152,16 99,9 107,1 99,1

45

3. pčelarski sajam

Osim meda, kao osnovnim izvorom ugljikohidrata, za pčelu je neophodan i pelud kao glavna protinska komponenta u obroku pčela, koji ima svoje adekvatne zamjene, koje se koriste uglavnom u prvom dijelu pčelarske sezone, u proljeće, a sve sa ciljem intezivnog razvoja legla. Najčešća zamjena cvjetnom prahu sastoji se od sojinog brašna, sušenog pivskog kvasca i obranog mlijeka (Haydak, 1970). Takođe, pozitivno djelovanje na prinos meda i peluda imaju i bevipleks (vitamini B kompleksa) i limunov sok (Konstatinović i sur., 1987). Na razvoj pčelinjih društava imaju uticaj i tzv. vitaminsko-mineralni preparati, kao takođe adekvatna zamjena prirodnom peludu.

Naime, prema Mladenoviću i sur. (1999) ovi preparati imaju različito djelovanje na proizvodna društva ako se primjenjuju u različitim godišnjim dobima. Tako, u proljetnom periodu najveći porast količine legla je bio kod pčelinjih društava hranjenih sa vitaminsko-mineralnim proizvodima, a na jesen sa kvascem. U pogledu proizvodnje meda, najveći uticaj ovih komponenti je bio u jesen, dok u pogledu proizvodnje peluda ove smjese nisu mogle u potpunosti da zamjene isti.

U pčelarstvu se koristi šećerni sirup za dopunsku ishranu pčela, dobiven mješanjem određenih količina šećera i vode, zavisno kada se daje pčelinjim društvima na preradu. Praksa je pokazala da se gušći šećerni sirup daje pčelama u jesen (odnos šećer : voda = 2:1 ili 3:2), dok se u proljeće koristi nešto rijeđi sirup (omjer 1:1 ili 1:2). Sve ove količine šećernog sirupa kućne pčele su prisiljene da prerade, zbog čega dolazi i do štetnih posljedica po pčele. Isti je slučaj i sa čvrstom pčelinjom hranom (šećerna pogača i šećerno-medno tijesto), koja se primjenjuje u kasnu zimu ili rano proljeće. Naime, prilikom prerade većih količina sirupa, kao jednog od oblika umjetne hrane za pčele, dolazi do trošenja bjelančevina kod pčela. Kao posljedica toga, javlja se narušavanje ravnoteže mineralnih tvari u njihovim organizmima i slabljenje prirodnog imuniteta pčela, te stvaranje mogućnosti za pojavu raznih pčelinjih bolesti. To se kosilo sa mišljenjem Barker (1974), da nema zamjene za saharozu u pčelinjoj hrani. Iz tih razloga se pribjeglo procesu invertiranja složenih šećera, kao što je saharoza i njihovom cijepanju na jednostavne šećere, kao što su glukoza i fruktoza.

Invertiranje šećera je proces pri kome se molekula saharoze pod uticajem enzima invertaze ili kiseline veže sa molekulom vode i razlaže na dvije molekula jednostavnih šećera (glukoza-grožđani šećer i fruktoza-voćni šećer). Ovako dobijena mješavina jednakih količina grožđanog i voćnog šećera naziva se invertni šećer. Samo invertiranje saharoze se može izvršiti na dva načina:

- korištenjem koncentrata očišćenog enzima invertaze (dobiven mikrobiološkomtehnologijom), - uz pomoć neke od kiselina uz zagrijavanje otopine saharoze (jabučna, limunska,vinska, mliječna, oksalna).

Svi šećeri nisu jednakozanimljivi za medonosnu pčelu. To potvrđuju i rezultati Rogers-a, 1995, da su visoko fruktozni sirup 55 (HFCS 55) i visoko fruktozno kukuruzni sirup 42 (HFCS 42) jednako interesantni za pčele i daleko više primamljivi od čiste saharoze.

46

3. pčelarski sajam

Također, u pogledu skladištenja, HFCS 55 se pokazao kao najbolji, jer nije kristalizirao, čak i poslije nekoliko mjeseci u zimskim uvjetima. HFCS 42 (nerazrijeđen) se nešto kristalizirao, a saharozni sirup se nije skladištio dobro zbog fermentacije. Glukoza (razblažena i nerazblažena) je postala veoma gusta na nižim temperaturama i formirala veoma čvrst staklast sloj u hranilicama.

Šećerni sirupi, koji su proizvedeni kiselinskom hidrolizom, mogu biti i smrtonosni za pčele. HMF (hidroksimetilfurfural) je nusprodukt procesa kiselinske hidrolize koja razdvaja molekulu saharoze na jednostavne šećere, fruktozu i dekstrozu. Za razliku od ovog kemijskog procesa, enzimska hidroliza šećera preoblikuje molekulu tako da razdvajenje ne rezultira formiranje HMF-a. Najznačajnija smrtnost pčela je jesenskom prihranom pčela kiselinski hidroliziranim invertnim sirupom. Studija u Njemačkoj je pokazala da je koncentracija hidroksimetilfurfurala (HMF) u šećernim sirupima zaista faktor koji utiče na smrtnost pčela. Utvrđeno je da razina HMF-a ispod 3 mg/100 g sirupa ne ubija pčele.Razina HMF-a od 15 mg/100 g sirupa, kod kiselinski invertiranog sirupa, uzrokuju značajno povećanje smrtnosti pčela. Smrtnost je bila uzrokovana otrovanjem i oštećenjem probavnog trakta (Jachimowicz et al., 1975).

U svojim istraživanjima Severson et al. (1984), su utvrdili da je najbolji ugljikohidratni izvor za dopunsku ishranu pčela visokofruktozni sirup, što su Rogers et al. (1992) i potvrdili.

Prema Ivanov et al. (1995), kao rezultat ishrane pčela sa invertnim šećerima, povećan je sadržaj proteina, masti i glikogena u pčelinjim tkivima, a sve u cilju manje fiziološke iscrpljenosti pčela.

Tabela 3. Sastav ugljikohidratnih proizvoda za pčele (Ivanov, 1995)

Proizvod Voda (%) Red. šećer(%) Saharoza(%) HMF mg./100g

Enzimski invertni sirup 34,60-37,20 45,60-57,30 5,70-17,00 0,00

Invertnisirup (HCL) 27,60-30,50 61,80-68,60 3,80-7,70 5,76-11,42

Invertni sirup (limunska kis.) 36,00-38,60 37,50-51,20 12,70-26,50 1,73-4,42

Prema istim autorima, kao rezultat ishrane pčela sa invertnim šećerima, povećan je sadržaj proteina, masti i glikogena u pčelinjim tkivima, a sve u cilju manje fiziološke iscrpljenosti pčela. Isti rezultati su pokazali da je HFCS koristan za pčele, ali i privlačan za njih.

Tabela 4. Zimski gubici pčela hranjenih različitom vrstom hrane u odnosu na rafiniranu saharozu Ivanov (1995)

Raf. saharoza Enzim. invert sirup Invert sirup (HCl) Invert sirup (lim.kis.) HFCS

100 % 82.64 % 97.57 % 101.73 % 63.54 %

Iz tabele 30, prema Ivanovu (1995), najmanje zimske gubitke pčela su imala pčelinja društva hranjena sa HFCS (fdm), kao i sa enzimski invertiranim sirupom. S obzirom, da su ostale vrste pčelinje hrane imale približno isti uticaj na mortalitet zimskih pčela, može se zaključiti da je utvrđen negativan uticaj neinvertirane pčelinje hrane, kao i kiselinskih

47

3. pčelarski sajam

invertnih sirupa na dužinu života pčela. Identične rezultate smo dobili i u našem radu, s tim da iz rezultata Ivanova, nemamo uvida da li je izvršena neutralizacija kiselinskih ostataka u invert sirupima, kao što je to bio slučaj u našem radu. Značaj kvalitetne ishrane pčela je veliki, pogotovo ako se uzme u obzir ishrana mladog pčelinjeg legla i raznolikost u njihovim potrebama za hranjivim materijama.

U toku laboratorijskog dijela naših istraživanja, sprovedeno je svakodnevno brojanje uginulih pčela. Iste su se nalazile na dnu kaveza, na perforiranom podu, s obzirom da su ostale pčele bile locirane oko saća, postavljenog pri vrhu kaveza. Na ovaj način se dolazi do dnevne smrtnosti pčela, koja je poslužila za izračunavanje prosječne dužine života pčela hranjenih različitom vrstom hrane.

U našim istraživanjima koristili smo sljedeće izvore pčelinje hrane: med (kontrolna grupa), šećerni sirup, fdm (visokofruktozno-kukuruzni sirup), kiselinski invertni sirup (oksalna kis.) i enzimski invert sirup (eksperimentalne grupe).

Tabela 5. Prosječna dužina života medonosne pčele hranjene različitom vrstom hrane (u danima) (Mirjanić, 2003)

Vrsta hrane zima proljeće ljeto

Med 45,9 21,6 21,8

Š. Sirup 36,4 14,4 17,2

Fdm 29,9 11,2 14,6

50%Fdm 25,6 8,2 12,0

Kis. invert 5,1 5,4 11,5

Enzim s. 37,0 20,9 18,4

Σ-ukupno 193.6 93.2 108.3

Prosjek 27.66 13.31 15.47

U zimskom periodu najduže su živjele pčele hranjene sa medom (45,9 dana), a najkraće kiselinskim invertnim sirupom (5,1 dan). Od proljećnih pčela, najduže su živjele pčele hranjene medom (21,6 dana) i enzimskim invert sirupom (20,9 dana), a najkraće pčele hranjene sa kiselinski invertiranim sirupom (5,4 dana). Od ljetnih pčela najduže su živjele pčele hranjene sa medom (21,8 dana) i enzimski invertnim sirupom (18,4 dana), a najkraće sa kiselinski invertiranim sirupom (11,5 dana).

Na osnovu dobijenih i statistički obrađenih rezultata može se zaključiti, da je za prezimljavanje pčela najbolje u jesenjskom periodu ostaviti dovoljne količine kvalitetnog meda (bez medljikavca), jer pčele hranjene medom, budući najduže žive, mogu doživjeti rano proljeće i na taj način, pored ostalog sprovesti uspješnu smjenu zimskih i proljećnih pčela. Umjetna pčelinja hrana se u ovom periodu može koristiti, s tim da se mora računati na povećanu smrtnost pčela pred kraj zimskog perioda. Ako se promatra kemijski sastav

48

3. pčelarski sajam

ovih vrsta hrane, vidljivo je da su to većinom ugljikohidratna hranjiva, siromašna u ostalim hranjivim materijama (proteini, minerali, vitamini, itd.), a čime je med bogat. To je i glavni razlog “dugovječnog” života pčela u pčelinjim društvima.

Zbog izraženog mortaliteta i jako kratkog života pčela, invertni sirupi nastali kiselinskom hidrolizom se ne mogu koristiti u ovom periodu, bez obzira da li je primjenjena neutralizacija ili ne, jer ovi sirupi su razlog oštečenja probavnog trakta pčela (srednje crijevo), usljed čega više nema probave konzumirane hrane.

Literatura:Barker, R.J., Lehner, Y.,: “Influence of diet on sugars found by thin-layer

chromatography on thoraces of honey bees”, J. Exp. Zool. 188; 157-163; 1974. Belčić, J., Katalinić, J., Loc, D., Lončarević, S., Peradin, L., Šimić, F., Tomašec, I.,:

“Pčelarstvo”, Zagreb, 1979.Crane, E.,: “Honey a comprehensive survay Heinemann″, London, 1975.Hajdak, M., H.,: ″Honey bee nutrition″, Ann. Rev. Entomol. 15; 143-156, 1970.Ivanov, Ts., Ivanova, T.,: ″A comparative study on feeding the honeybees with various

kinds of carbohydrates″, Apimondia Luzana 1995.Jachimowicz, T., Ei, S. G.,: “Zur Problematik der Verwendung von Invertzucker für

die Bienenfütterung”, Apidologie 6 (2), 121-143; Les Ulis Cedex A, 1975.Konstantinović, B., Mladenović, M., Cvetić, M., Aleksovski, S.,: ″Uticaj čvrste

hrane sa dodatkom belvitina na razvoj pčelinjih društava″, 10. Kongres pčelara, Kragujevac, 1987.

Mirjanić, G.: “Uticaj različite prihrane na razvoj pčelinjih društava”, magistarska teza, Beograd, 2003.

Mladenović, M., Mlađan, V., Dugalić-Vrdnić, N.,: “Efekat vitaminsko-mineralnih preparata na razvoj i proizvodnju pčelinjih društava”, Acta veterinaria 1-2, Beograd, 1999.

Rogers, R. E. L,: “Feeding honey bees: Chose carbohydrates carefuly”, 1995.Rogers, R. E. L., Illsley, E.,: “Alternative carbohydrate sources for feeding honey

bees”, Plant Industry Branch Project Results, NSDA&M Annual Project Report: 123-126; 1992.

Severson, D. W., Erickson, Jr. E. L.,: “Honey bee (Hymenoptera: Apidae) colony performance in relation to supplemental carbohydrates”, J. Econ. Entomol. 77(6): 1473-1478, 1984.

Standifer, L. N., H. K. Pool and K. M. Doull,: “Egg production, oviposition, and survival of isolated qoeen honey bees fed experimental diets”, Ann. Ent. Soc. Amer. 64; 228-232; 1971.

49

3. pčelarski sajam

POPIS IZLAGAČA

50

3. pčelarski sajam

51

3. pčelarski sajam

1. APIS - PROIZVODNJA OPREME ZA PČELARSTVOPetrinja, Slatina 60, Hrvatska043/776-062043/776-062---Stjepan Kenđelproizvodnja opreme za pčelarstvo

2. APIVITA - SATNE OSNOVE I PRIBOR ZA PČELARSTVOVaraždin, Kratka 2, Hrvatska042/213-416-098/764-467--Predrag Mangersatne osnove i pribor za pčelarstvo

3. BIOCHEM - DRVO - PREMAZI d.o.o.Zagreb, C. Zuzorić 39, Hrvatska01/6116-909, 042/230-540042/230-540091/611-6909nikola.mrvos@ri.htnet.hr-Nikola Mrvošekološki premazi za drvo

4. CILJ d.o.o.Varaždin, Dravska Pojana 131, Hrvatska042/331-872042/303-873098/206-520--Zdenka Jagićzastupstvo GNLD International

5. CTR d.o.o.Slavonski Brod, Slavonija I/2, Hrvatska035/441-604035/400-130098/926-8102ctr@ctr.hr-Dragan Jelićproizvodnja košnica i kontejnera

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

POPIS IZLAGAČA

52

3. pčelarski sajam

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

6. DIAPOL ANTON HREN s.p.Zreče, Kovaška cesta 27, Slovenija+3865762646-+38631219447--Tone Hren-

7. DRVOMETAL d.o.o.Novi Grad, Njegoševa 3A, Bosna i Hercegovina+38752753503+38752753503+38765781909drvometal@spinter.net-Milan Đurđevićtrgovina

8. DRVOMODELARSKI OBRT - ROTORKarlovac, M. J. Šporera 2, Hrvatska047/412-981047/412-981-vldukovc@globalnet.hr-Vladimir Dukovžićizrada pumpi, rotora, statora, košnica i svih proizvoda od drveta

9. ĐURĐA FRANJIĆ - RUČNO OSLIKAVANJE STAKLAĐurđevac, I. Đuriševića 43, Hrvatska048/812-808-098/936-838--Đurđa Franjićručno oslikavanje stakla

10. GRADSKA PEKARA d.o.o.Bjelovar, Slavonska cesta 3, Hrvatska-------

53

3. pčelarski sajam

11. HERZEG MED d.o.o.Trebinje, Mokri Dolovi 37, Bosna i Hercegovina+38759220606+38759220606herzegmed@yahoo.comherzegmed.netPredrag Miloševćprijem meda, prihvaćanje i sanitarija ambalaže prerada meda, punjenje, pakovanje i promet meda

12. IVAN KOLERBjelovar, P. Radića 18, Hrvatska043/211-730, 043/885-286-091/510-7230ivan.koler@bj.htnet.hr-Ivan Koleruzgoj selekcioniranih matica pčela

13. KOŠNICA - PROIZVODNO TRGOVINSKI OBRTZagreb, Korčulanska 3F, Hrvatska01/6181-714, 01/2058-37001/2058-370091/618-1717, 091/202-5699, 098/202-569josip.dolenec@zg.t-com.hr-Zdravka Dolenecproizvodno trgovinski obrt

14. KROMED d.o.o.Garešnica, Ciglenica 89, Hrvatska043/531-870, 043/531/120043/531-114, 098/240-194--Zdravko Vojkovićproizvodnja, otkup i prodaja meda, unutarnja trgovina, niskogradnja i visokogradnja, ugostiteljstvo i usluge

15. MEDIN SAN d.o.o.Zagreb, Horvaćanska cesta 132, Hrvatska01/3635-65601/3635-656098/820-132-medinsan.hrEmilijano Dimačprodaja pčelarskog pribora

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

e-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

54

3. pčelarski sajam

16. MIROSLAV KOBRAGrubišno Polje, V. Ničea 2, Hrvatska043/485-214-098/933-5200mkobra@inet.hrwww.inet.hr/~mkobraMiroslav Kobrauzgoj selekcioniranih matica pčela

17. MONIKA - RADIONICA ZA IZRADU DOMAĆIH KOLAČAČakovec, Ivanovec, J. Broza 117, Hrvatska040/337-127040/337-127099/214-1790--Marija Počkajizrada i prodaja domaćih tradicijskih kolača

18. OBITELJSKO POLJOPRIVREDNO GOSPODARSTVO - BILEKDaruvar, Frankopanska 82, Hrvatska043/332-090043/332-090098/977-8508vladimir.bilek@bj.t-com.hr-Vladimir Bilekpčelarstvo, uzgoj selekcioniranih matica pčela

19. OBITELJSKO POLJOPRIVREDNO GOSPODARSTVO - ČORIĆPrigorje Brdovečko, Krčić 4, Hrvatska01/3397-65801/3355-923098/981-9948rcoric@vodatel.netvitamelmelem.comMilica Čorićuzgoj začinskog i ljekovitog bilja, biljni melem, čajevi, biljne kapi

20. OBRT ZA MARKETING - BORNABjelovar, Daruvarska 87, Hrvatska043/235-390043/235-390098/187-8106--Kruna Blahamarketing

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

55

3. pčelarski sajam

21. OPG MANCETIĆKloštar Ivanić, Vinogradska 110, Hrvatska01/2893-45801/2803-458091/592-3844--Antun Francetićobiteljsko poljoprivredno gospodarstvo

22. OPG MATURANECBjelovar, A. Hebranga 44A, Hrvatska091/221-4031

23. ORKA LAB - PROIZVODNO TRGOVAČKI OBRTZagreb, Trg. A. Mihanovića 4, Hrvatska01/2925-25201/2925-000098/821-766orka@zg.t-com.hrorkalab.hrMarijan Oremuštrgovina na veliko i malo

24. PČELA - PROIZVODNI I TRGOVAČKI OBRTSv. Ivan Žabno, Lanišće 26, Hrvatska048/851-318-091/894-2045--Mario Ivezićproizvodni i trgovački obrt

25. PČELARSTVO d.o.o.Zagreb, 8. Vrbik 33D, Hrvatska01/6198-26401/6198-264091/619-8264emanuel.somborac@zg.t-com.hr-Emanuel Somboracpčelarstvo - med, prehrana

26. PČELARSTVO KOVAČIĆDarda, A. G. Matoša 8, Hrvatska031/741-737----Branka Kovačićproizvodno trgovački obrt

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

GSM

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

56

3. pčelarski sajam

27. PČELARSTVO MUDRINJAKZagreb, Tršćanska 14, Hrvatska--091/792-1119dmudrinjak@inet.hr-Đurđica Mudrinjakuzgoj pčela, proizvodnja pčelinjih proizvoda, izdavanje knjiga

28. PIP d.o.o.Zagreb, Bijenik 158, Hrvatska01/3738-49201/3738-073099/211-6089pcelarstvo@pip.hrpip.hrMirjana Bračićpčelarstvo, priroda, tenika

29. POLJOPRIVREDNO OBITELJSKO GOSPODARSTVO PRILIKAĐurđevac, F. Rusana 5, Hrvatska048/813-074-098/648-684-Ivica Prilikapčelarstvo

30. RAIFFEISEN STAMBENA ŠTEDIONICA d.d.Zagreb, Radnička 43, Hrvatska01/6006-13201/6006-181099/219-5149--Sonja Horvatstambena štednja

31. SAMOSTALNA ZANATSKA RADNJA - ĐURIĆ TEXTILNovi Grad, Oslobođenja br. 17, Bosna i Hercegovina+38752751325+38752751325+38765578496djuric.textil@prijedor.comdjurictextil.comMilan Đurićproizvodnja i štampa zaštitne i pčelarske odjeće

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / Obrt

Grad, ulica i broj, državaTelefon

FaxGSMwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

57

3. pčelarski sajam

32. SAMOSTALNI PČELAR FERID VELAGIĆTuzla, Stara solana 5, Bosna i Hercegovina--+38761168679pcelinjaci_velagic@yahoo.com.auFerid Velagićuzgoj matica i proizvodnja matične mliječi, izdavačka djelatnost iz pčelarstva

33. SVJEĆARSKI I MEDIČARSKI OBRT, TRGOVINA, UGOSTITELJSTVO I PČELARSTVO - ZDENKAKoprivnica, Starogradska 129, Hrvatska048/626-429048/626-429098/421-731Zdenka Vrbansvjećarski i medičarski obrt, trgovina, ugostiteljstvo i pčelarstvo

34. SZR - KOŠNICAGradiška, Dejtonska 4, Bosna i Hercegovina+38751813887-+38765677320pcela@rskoming.netmr. Goran Mirjanićproizvodnja i promet pčelarskom opremom, priborom i proizvodima

35. TRGOVAČKO-UGOSTITELJSKI OBRT - DIMBEK CENTARBjelovar, M. Šufflaya 16B, Hrvatska-043/211-993098/436-202--Božidar Miodragovićtrgovačko-ugostiteljski obrt

36. UDRUGA PČELARA MASLAČAKDugo Selo, J. Zorića 55, Hrvatska01/2755-11301/2755-114098/919-1400juraj.kukas@zg.t-com.hr-Juraj Kukasproizvodnja pčelinjih proizvoda

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / Obrt

Grad, ulica i broj, državaTelefon

FaxGSM

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mail

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

58

3. pčelarski sajam

GRAD ZAGREB - GRADSKI URED ZA POLJOPRIVREDU I ŠUMARSTVO

37. UDRUŽENJE PČELARA HRVATSKEZagreb, Svačićev trg 6, Hrvatska01/4572-15001/4572-378098/322-413damir@formica.hrpdz.hrmr. Nenad Strižakudruga

38. VIP 2Koprivnica, P. Svačića 12, Hrvatska048/621-942-098/777-922--Krešimir Repićprerada voska, trgovina za pčelarstvo

39. ZLATNA PČELA s.z.r.Novi Grad, Poljanice, Bosna i Hercegovina+387-65746925-----izrada košnica

40. STOLARIJA I PČELARSTVO TOLIĆFranje Kuhača 2, 32 000 Slavonski Brod--091/163-9559stolarija-tolić@yahoo.comValerijan Tolićproizvodnja opreme za pčelarstvo i stolarija, uzgoj pčela, proizvodnja meda

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mail

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

41. GRAD ZAGREBZagreb, Avenija Dubrovnik 12, Hrvatska01/3585-600----Darko Vulietić, dipl.ing.šum.-

59

3. pčelarski sajam

42. PČELARSKO DRUŠTVO - “DEGENIJA”Zagreb, Matijevka 4, Hrvatska-----Anđelko Pikutić-

43. PČELARSKO DRUŠTVO - “PROPOLIS”Zagreb, Deanovečka 9, Hrvatska-----Slavko Ivković-

44. PČELARSKO DRUŠTVO - “ZAGI”Zagreb, Male Putine 16, Hrvatska-----Siniša Frangen-

45. PČELARSKO DRUŠTVO - “ZAGREB”Zagreb, Z. Kunc 4, Hrvatska-----Marko Jozanović-

46. TRGOVAČKI OBRT “SMID”Zagreb, T. Matića 1, Hrvatska--091/401-1994----

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMe-mailwww

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

60

3. pčelarski sajam

47. PČELARSKI SAVEZ BJELOVARSKO-BILOGORSKE ŽUPANIJEBjelovar, A. Starčevića 8, Hrvatska043/221-923091/275-2015, 098/968-5037ba19@net.hrNenad Vlanović-

48. PČELARSKA UDRUGA “BAGREM” - DARUVARDaruvar, Frankopanska 82, Hrvatska043/331-57099/350-1270Zdenko Bilek-

49. PČELARSKA UDRUGA “BILOGORA”Bjelovar, Gundulićeva 1, Hrvatska043/241-010043/241-010098/480-5130Vlado Maturanec-

50. PČELARSKA UDRUGA “CVIJET” - GAREŠNICAGarešnica, Kolodvorska 2, Hrvatska043/532-249099/680-1115Nemanja Vlahović-

51. PČELARSKA UDRUGA “ČAZMA” - ČAZMAČazma, Suhaja 32, Hrvatska043/774-129098/453-869Ivan Kezele-

52. PČELARSKA UDRUGA “MASLAČAK” - GRUBIŠNO POLJEGrubišno Polje, V. Ničea 2, Hrvatska091/591-5770, 098/933-5200-Zdenko Horak-

Popis izlagača je zaključen 24. siječnja 2007. godine.

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonGSM

e-mailDirektor / Vlasnik

Osnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonGSM

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonFax

GSMDirektor / Vlasnik

Osnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonGSM

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / ObrtGrad, ulica i broj, država

TelefonGSM

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

Tvrtka / Obrt

Grad, ulica i broj, državaGSM

Direktor / VlasnikOsnovna djelatnost

PČELARSKI SAVEZ BJELOVARSKO-BILOGORSKE ŽUPANIJE