PETAK, 26. 04. 2019.

09.00 – 10.00 SVEČANOST OTVORENJA:1. Pozdravni govori2. Počasno predavanje: Ante Bekavac: Služenje čovjeku – put djelotvorne ljubavi

10.00 – 10.30 KOKTEL DOBRODOŠLICE

10.30 – 11.50 UVODNA PREDAVANJA – POZVANI PREDAVAČI:Ivica Matić: Važnost kliničke nastave u Kliničkoj bolnici „Dubrava” u provedbi kurikuluma za stjecanje kvalifikacije medicinska sestra/tehničar opće njege Jadranka Pavić: Aktualizacija sestrinstva kroz medijsku percepciju Ljiljana Lujanac: Rutina kao otegotna okolnost sestrinske prakse Blaženka Kozina: Medicinska sestra/tehničar, između izazova i rutine Sanja Piškor: Sestrinstvo u KB Dubrava

11.50 – 12.30 RUČAK

12.30 – 13.50 PREDAVANJA: RADNO PREDSJEDNIŠTVO:1. Ružica Mrkonjić: Motivacija u radu medicinskih sestara2. Snježana Bastaja: Poslovni procesi u sestrinstvu - operacijska dvorana3. Milka Grubišić: Jedinična terapija4. Gordana Strinavić: Zastupljenost i posljedice mobinga na zdravlje i radnu sposobnost medicinskih

sestara kirurške djelatnosti u KB Dubrava5. Monika Likić, Jadranko Oroz, Denis Špiljak: Prvostupnici radiološke tehnologije između rutine i

izazova6. Ivona Brkić: Povezanost dobi i koncentracije anti-Mullerovog hormona7. Andrea Geček, Ivana Ljubičić, Ljiljana Žarak, Zrinka Pušić: Pojave agresivnog ponašanja kod

neurokirurškog pacijenta s tumorom mozga ili traumatskom ozljedom mozga8. Zoran Kosec: Primjena robotske neuronavigacije kod biopsije tumora mozga

13.50 – 14.00 STANKA

14.00 – 15.20 RADNO PREDSJEDNIŠTVO:1. Tanja Fistric, Ana Primorac: Zašto prestati pušiti?2. Suzana Ivoš, Danijela Burigo: Kemoterapija u trudnoći – prikaz slučaja3. Dragana Jurčić: Mehanička potpora srca4. Jelica Matišin, Antonija Vuković: Terapijski izlet kao dio programa u liječenju psihijatrijskih

bolesnika 5. Marija Antunović, Ivan Rožić, Romana Dubić: NIV – novosti u liječenju pulmoloških bolesnika6. Petra Tomljenović, Iva Propadalo: Fizioterapija kod bolesnika s plućnom fibrozom7. Goranka Bilandžić, Maja Chudy, Tihana Mijatović: Prednosti drenaže toraksa pleurocanom8. Smiljana Uljanić, Jasminka Ganić: Izazovi za reprocesiranje instrumenata u centralnoj bolničkoj

sterilizaciji

15.20 – 15.30 STANKA

Program stručnog skupa

15.30 – 16.40 RADNO PREDSJEDNIŠTVO:1. Nevenka Matić, Irena Kaurinović, Irena Rašić, Jasna Nežić, Žana Bijader: Zbrinjavanje enterokutane

fistule - izazovi i rutina2. Nevenka Dinjar: Zdravstvena njega bolesnika nakon rendesvouz tehnike ERCP zahvata3. Žaklina Kozić: CEUS (kontrastni ultrazvuk)4. Marina Novak Filipčić: Terapijska plazmafereza 5. Alma Zlački: Postupci operacijske sestre kod postavljanja distraktora na alveolarni greben6. Melita Mesar, Andreja Starčević: Zbrinjavanje bolesnika s endoprotezom kuka - izazovi i rutina7. Žana Čavlina, Patricija Lepušić: Perioperativna skrb za pacijenta s tumorom mokraćnog mjehura

SUBOTA, 27.04.2019.

09.00 – 13.00 Radionice:

Samka Ekić, Boris Vučić: Vježbe relaksacije – otpuštanje traume i stresa iz tijela (Tension and trauma release exercise)

Ivica Benko: Osnove EKG - a i poremećaja srčanog ritma za medicinske sestre

13.15 – 14.00 Prezentacije postera:

1. Daniela Zubak, Nikola Sebić: VAC terapija (PICO) kod zbrinjavanja kirurške rane nakon operacije pilonidalnog sinusa

2. Višnja Kocman, Nikolina Vladić: Kvaliteta života osoba s kroničnom ranom – venski ulkus

3. Martina Osredečki Mihoci, Mateja Lovrić, Matea Mandić: Specifičnosti zdravstvene njege kod bolesnika s dubokom venskom trombozom i plućnom embolijom

4. Marko Videc: Perkutana endoskopska gastrostroma (PEG)

5. Marta Poljanec: Dijetoterapija kod celijakije

6. Ljiljana Vuković, Sanja Piškor: KB Dubrava - medicinske sestre/tehničari u jedinicama intenzivne medicine. Što utječe na zadovoljstvo na poslu?

7. Tanja Fistric, Marijana Klanac, Željka Jankovic, Božena Gelemanović, Marija Skorup: Pravilna uporaba inhalacijske terapije - ključ kontrole astme i KOPB-a

8. Mila Studen, Verica Šeb, Darija Vekić, Lidija Blažević: Moderna tehnologija u dijabetologiji – flash glucose monitoring

9. Ljubica Vulje, Ankica Kristić, Dragana Jelušić, Ljubica Sofić, Slavica Rajić: Specifičnosti rada dnevne bolnice na neurologiji

14.00 Zatvaranje simpozija

Važnost kliničke nastave u Kliničkoj bolnici Dubrava u provedbi kurikuluma za stjecanje kvalifikacije medicinska sestra/tehničar opće njegeIvica Matić

Nastava je dinamičan i pomno planirani proces učenja, a zajednički ju izvode učenici i nastavnici. Pri tome je klinička nastava primarna, jer omogućuje učenje u izvornoj stvarnosti, a klinički odjeli nezamjenjiv resurs za postizanje ishoda učenja. Obrazovni procesi su pod utjecajem stalnih promjena te je nedavno, pristupanjem Hrvatske Europskoj uniji, razvijen potpuno novi kurikulum za stjecanje kvalifikacije medicinska sestra opće njege. Prema njemu temeljno obrazovanje na srednjoškolskoj razini traje 5 godina s ciljem osposobljavanja učenika za pripremanje i provedbu opće njege sukladno prihvaćenim standardima, zakonskim obavezama i profesionalnoj etici. Novim kurikulumom poseban naglasak stavljen je na stjecanje vještina kroz vježbe unutar pojedinih predmeta te Kliničke vježbe kao izdvojeni dio kurikuluma. Primjenu znanja usvojenoga u školi nemoguće je stoga steći bez adekvatne suradnje sa zdravstvenim ustanovama. U tom je smislu Klinička bolnica Dubrava primjer dobre prakse uspješne suradnje sa školom u provedbi novoga kurikuluma.

Tijekom predavanja će biti prikazani način rada nastavnika na kliničkom odjelu u izvedbi nastavnih sadržaja Zdravstvene njege kirurških bolesnika te mogućnosti učenika pri usvajanja ishoda učenja navedenoga predmeta. Također, bit će to prilika za diskusiju o daljnjim mogućnostima unaprjeđenja suradnje, ali i propitivanje perspektive novog kurikuluma koji i danas, nekoliko godina nakon njegove implementacije, nije potpuno prihvaćen među pojedinim članovima sestrinske profesije.

Ključne riječi: sestrinstvo, novi strukovni kurikulum, klinička nastava

Adresa autora za korespondencijuIvica Matić, mag.med.techn.Škola za medicinske sestre MlinarskaMlinarska 34, HR- 10 000 Zagrebe-mail: ivica.matic3@skole.hr

Aktualizacija sestrinstva kroz medijsku percepcijuDr.sc. Jadranka Pavić, Zdravstveno veleučilište Zagreb

U prethodnim godinama medicinske sestre kroz edukaciju i primjenu znanja iz biofizičkih, bihevioralnih i humanističkih znanosti te uz empiriju i primjenu vlastitih iskustava integrirale su istraživanje teorije i prakse i pretvarale sestrinstvo u profesionalno sestrinstvo koje je izraslo u znanstvenu disciplinu.

Sestrinstvo kao takvo postaje sve više prepoznatljivo, međutim i dalje se sučeljava s problemima vlastitog legitimiteta i profesionalne autonomije. Osim toga, neophodno je postići i kulturalni autoritet.

Kulturalni autoritet uključuje prepoznatljivost u društvu kroz aktivnosti u stvaranju javnog mišljenja o sestrinstvu kao specifičnoj ekspertnoj profesiji s ugledom i statusom koji joj pripada. Osim akademskog statusa, u promociji sestrinstva u društvu svakako mogu pridonijeti mediji. U današnjem društvu mediji nisu samo posrednici koji prenose neki sadržaj, već su stvorili vlastitu socijalnu sredinu i postali su dio vlastitog prirodno-umjetnog okruženja. U strukturalnoj podijeli suvremenog društva mediji imaju svoje mjesto i bez njih suvremeno društvo nema svoju potpunost. Uz svoju prvotnu ulogu u društvu, dakle informiranje, oni su preuzeli ulogu obrazovanja, neprestane edukacije, formiranja stavova, traženja prepoznatljivosti određene profesije te stvaranja prepoznatljivosti ponaosob stanovitog lika. Iako u Republici Hrvatskoj u zdravstvenom sustavu djeluje najviše medicinskih sestara, one u medijskom svijetu nisu zastupljene pa tako nisu ni zadovoljavajuće društveno prepoznatljive. Međutim, u svijetu medija postoji prostora za aktualizaciju sestrinstva pri čemu proces treba biti dvosmjeran. S jedne strane, u sestrinstvu je potrebno povećati znanja i vještine komunikacije s medijima te poznavanje prirode medija, njihova dosega i zakonitosti što će s druge strane omogućiti stvaranje prostora za aktualizaciju sestrinstva u medijima.

Ključne riječi: sestrinstvo i mediji, medicinske sestre, medijska percepcija

Rutina kao otegotna okolnost sestrinske prakse

Ljiljana Lujanac, mag. iur.Hrvatska komora medicinskih sestara

Svaki dan na radnom mjestu nosi svoje izazove, od svakodnevnih ponavljajućih zadataka do zadataka najsloženijih razina u kojima nema mjesta za rutinu. Radi se o izazovu prilikom kojeg medicinske sestre teže ostvarenju cilja, a to je da u skrbi za pacijenta, kao i ne manje važno u komunikaciji sa članovima tima, pacijentima, obiteljima - ne pogriješe i ne počine štetu. Znači, u pitanju su izazovi koji zahtijevaju potpunu koncentraciju i izvrsno poznavanje struke i ovlasti, drugim riječima poznavanjem propisa. Izazovi u kojem je rutina otegotna okolnost, jer pridonosi manjku dužne pažnje. Dužna pažnja u profesionalnom obavljanju djelatnosti pretpostavlja povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, odnosno pažnju dobrog stručnjaka. U cilju osiguranja kvalitete zdravstvenih usluga nepoštivanje pravnih normi (koje podrazumijevaju provođenje djelatnosti sukladno pravilima struke) dovodi do posljedica - moralne, stegovne, kaznenopravne i građanskopravne sankcije.

S druge strane uslijed čitavog niza okolnosti (brzog napretka medicine i tehnologije, stresnog okruženja, osobne i/ili obiteljske situacije etc.) počinjenje pogreške je ponekad neizbježno. Kada i ukoliko se dogode potrebno ih je prepoznati, razmotriti i izvući pouku za budućnost u cilju preveniranja ovakvih ili sličnih slučajeva.

Kroz simulirano suđenje na Sudu Komore I. stupnja u predmetu sa smrtnom posljedicom prikazat će se važnost poznavanja propisa i sestrinske prakse te pravne posljedice kada obavljanje djelatnosti postane rutinsko provođenje postupaka i to kroz prizmu staleške/strukovne odgovornosti.

Ključne riječi: izazov, rutina, propisi, sestrinska praksa, dužna pažnja, simulirano suđenje

Medicinske sestre/tehničari između izazova i rutineBlaženka Kozina

Sestrinstvo je profesija koja se odnosi na ljudsko biće, budući da je prisutna od rođenja do posljednjih sati života - pružanje najbolje njege uz najveću moguću predanost. Sestrinstvo predstavlja način života koji zahtjeva mnogo odricanja i prilagodbe zbog zahtjeva posla. Dok liječnici dijagnosticiraju bolesti, propisuju lijekove, operiraju ili izvode druge zahvate, često su medicinske sestre te koje objašnjavaju medicinske postupke, reagiraju na hitne slučajeve, slušaju obiteljske zabrinutosti, smanjuju brige i strahove pacijenata te pronalaze načine da podnose teške situacije. To je posao u kojem se stalno testiraju emocije, ali nema se vremena za njih jer sljedeći pacijent čeka.

Ključne riječi: sestrinstvo, skrb, emocije, zdravlje, obitelj

Hrvatska udruga kardioloških medicinskih sestaraKlinika za bolesti srca i krvnih žilaKišpatićeva 12 | 10 000 Zagrebtel: +385 (1) 2367500 | www.hukms.hr

Radionica: „Osnove elektrokardiograma i poremećaja srčanog ritma za medicinske sestre i srodne profesije“Evaluacija radionice prije i nakon

Evaluacija tečaja sastoji se od 10 pitanja prezentiranih na platnu koja se sastoje od 10 najčešćih elektrokardiograma (bradikardni i tahikardni poremećaji srčanog ritma, normalan elektrokardiogram, te dva primjera smetnji). Sudionici tečaja imaju 20 sekundi za odgovor na svako pitanje. Pitanja prije i nakon tečaja su identična, s time da su nakon tečaja poredana drugim redoslijedom. Evaluacijski listići također sadrže podatke o spolu, dobi, stručnoj spremi, i radilištu sudionika (odjel, intenzivna skrb, operacija/invazivna dijagnostika, anestezija, ambulanta, ostalo). Evaluacijski listići su anonimni, te je njihov cilj dobiti uvid u poznavanje osnova poremećaja srčanog ritma medicinskih sestara prije i po završetku tečaja.

Osnove elektrofiziologije srca

Ovo predavanje sastoji se od uvoda u anatomiju i fiziologiju provodnog srčanog sustava, te osnova elektrokardiograma. Pojašnjenje nekoliko najvažnijih algoritama pri osnovnoj analizi EKG-a na primjerima.

Osnove monitoriranja srčane akcije

U predavanju o osnovama monitoriranja srčane akcije opisuje se osnove monitoriranja za medicinske sestre za monitore s tri i pet elektrodi, te snimanje 12 kanalnog EKG. Opisuju se osnovne postavke koje se nalaze kod većine monitorskih jedinica, te preporuke za postavljanje samih EKG elektrodi, kao i najčešće pogreške na primjerima iz prakse.

Osnovni bradikardni poremećaji srčanog ritma

U predavanju su opisani osnovni bradikardni poremećaji srčanog ritma po principu „gledam anatomiju razumijem EKG“. Predstavljeni su i jednostavni i brzi algoritmi za prepoznavanje opisanih poremećaja ritma. U predavanju su ukratko opisani i načini liječenja pojedinih poremećaja ritma te osnovni postupci medicinskih sestara u okviru njihovih kompetencija. U predavanju su također opisane osnove privremene i trajne elektrostimulacije srca s naglaskom na prepoznavanje ispravnog ili neispravnog rada elektrostimulatora, te osnovnim postupcima medicinske sestre kod pripreme za implantaciju elektrostimulatora, kao i zdravstvenoj njezi nakon ugradnje trajnog elektrostimulatora srca.

Sestrinske intervencije pri bradikardnim poremećajima srčanog ritmaU predavanju su opisani osnovni postupci medicinske sestre pri svakom u prethodno navedenom predavanju bradikardnom poremećaju srčanog ritma. Predstavljeni su algoritmi sestrinskih postupaka za svaku od opisanih aritmija za brzu, neodgodivu i efikasnu pomoć pacijentu u situacijama kada je ili nije prisutan liječnik u neposrednoj blizini u okviru kompetencija medicinske sestre. Također opisana je i priprema pacijenata za možebitne terapijsko dijagnostičke postupke vezane uz poremećaj srčanog ritma.

Interaktivna vježba – bradikardije

Interaktivna vježba sastoji se od predstavljanja najčešćih primjera elektrokardiograma s bradikardnim poremećajima srčanog ritma koje sudionici analiziraju na platnu uz pomoć predavača prema algoritmima iz prijašnjih predavanja. Vježba se sastoji od 30 različitih elektrokardiograma.

Osnovni tahikardni poremećaji srčanog ritma

U predavanju su opisani osnovni bradikardni poremećaji srčanog ritma po principu „gledam anatomiju razumijem EKG“. Predstavljeni su i jednostavni i brzi algoritmi za prepoznavanje opisanih poremećaja ritma. U predavanju su ukratko opisani i načini liječenja pojedinih poremećaja ritma.

Sestrinske intervencije pri tahikardnim poremećajima srčanog ritma

U predavanju su opisani osnovni postupci medicinske sestre pri svakom u prethodno navedenom predavanju tahikardnom poremećaju srčanog ritma. Predstavljeni su algoritmi sestrinskih postupaka za svaku od opisanih aritmija za brzu, neodgodivu i efikasnu pomoć pacijentu u situacijama kada je ili nije prisutan liječnik u neposrednoj blizini u okviru kompetencija medicinske sestre. Također opisana je i priprema pacijenata za možebitne terapijsko dijagnostičke postupke vezane uz poremećaj srčanog ritma.

Interaktivna vježba – tahikardije

Interaktivna vježba sastoji se od predstavljanja najčešćih primjera elektrokardiograma s tahikardnim poremećajima srčanog ritma koje sudionici analiziraju na platnu uz pomoć predavača prema algoritmima iz prijašnjih predavanja. Vježba se sastoji od 30 različitih elektrokardiograma.

Predsjednik radne skupine za invazivnu iintervencijsku kardiologiju, aritmije i elektrostimulaciju srca HUKMS

Ivica Benko, dipl.med.techn., ECDSAP

Vježbe relaksacije - otpuštanje traume i stresa iz tijela (Tension and Trauma Release Exercise )Samka Ekić, Boris Vučić

Traumatski događaj je realna situacija kojoj je netko bio izložen, a trauma je subjektivno iskustvo određenog traumatskog događaja. Suvremene studije pokazuju da većina ljudi koji žive u razvijenim zemljama, barem jednom u periodu svog života budu izloženi nekom traumatskom događaju (do 90 %). Izloženost traumi se povezuje sa nastankom niza psiholoških i tjelesnih poremećaja ili pojednostavljeno rečeno, trauma je bilo koje iskustvo koje nadilazi naše mogućnosti da se s njim nosimo, odnosno da ga proradimo i otpustimo. Stres je poremećaj psihofizičke ravnoteže koji radi prilagodbe zahtjeva ulaganja dodatnih napora. Stres i trauma su sastavni dio života, ali su prirodni mehanizmi obrane od stresa kod ljudi potisnuti. Od malih nogu učimo inhibirati ovaj prirodni mehanizam otpuštanja i razvijamo mehanizam susprezanja stresa i traume. Radi se o tremoru, podrhtavanju, vibracijama i nevoljnom potresanju tijela.Svrha ovih vježbi je aktiviranje starih prirodnih zaštitnih mehanizama.

Dobrobit su smanjenje napetosti, umirenje živčanog sustava i osjećaj opuštenosti odnosno poboljšanje funkcioniranja na psihičkom i fizičkom nivou tj. sve pogođeno stresom počinje kvalitetnije funkcionirati.

TRE (Tension & Trauma Releasing Exercises) je metoda otpuštanja napetosti iz mišića i tijela.

Sastoji se od vježbi koje aktiviraju prirodno urođeni neurološki mehanizam vibriranja ili drhtanja tijela. Ako se ta napetost ne otpusti, s vremenom postaje kronična i remeti ravnotežu organizma. Takvi tremori se zovu neurogeni tremori i dio su ljudskog urođenog refleksnog mehanizma.

TRE se primjenjuje kod visoko stresnih zanimanja: vojska, policija, vatrogasci, zdravstveni djelatnici,novinari, kontrolori leta, a preporučuje se osobama koje su kontinuirano pod stresom ili su nekad bili izloženi traumi, koji su anksiozni, pretrpjeli fizičke ozljede ili osjećaju kroničnu napetost i bol

Ključne riječi: stres, medicinske sestre/tehničari, TRE, skrb

Motivacija u radu medicinskih sestaraRužica Mrkonjić, Tatjana Badrov

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije prosječan broj medicinskih sestara na 1000pacijenata u 15 zemalja Europske unije iznosi 8,7, dok je Hrvatska ispod tog prosjeka sa samo 5,8 sestara na 1000 pacijenata. Situacija se pogoršava od ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju što je otvorilo vrata za migraciju radno sposobnog stanovništva i dovelo i do povećane migracije medicinskih sestara iz Hrvatske prema razvijenijim zemljama Unije. Vrlo često se kao najvažniji razlog migracije navodi razlika u životnom standardu između Hrvatske i razvijenih zemalja. Međutim, migracija je, društveni fenomen, uvjetovana ekonomskim, socijalnim, demografskim, kulturnim i geopolitičkim faktorima. Svi ti faktori se svrstavaju u dvije kategorije, potisni (push) i privlačni (pull) faktori. Push faktori potiču na iseljenje, a pull faktori privlače pojedince u neku zemlju.

Da bi se identificirali glavni motivi edukacije za zvanje medicinske sestre provedeno je istraživanje među studentima studija sestrinstva i zaposlenim medicinskim sestrama. Pored toga, cilj istraživanja je bio analizirati zastupljenost ekstrinzičnih i intrinzičnih faktora koji motiviraju medicinske sestre u radu te istražiti čimbenike koji bi mogli doprinijeti unapređenju strategija za motivaciju medicinskih sestara za ostanak u Hrvatskoj.

Provedeno je deskriptivno empirijsko istraživanje na studentima studija sestrinstva i medicinskim sestrama zaposlenim u Kliničkoj bolnici na bolničkim odjelima. Kao metoda rada korišten je anketni upitnik u izradi autorica istraživanja. Važnost pojedinog motiva ispitanici su ocjenjivali ocjenom od 1-5. Anketni upitnik naziva Motivacija u radu medicinskih sestara bio je u potpunosti anoniman i dobrovoljan te distribuiran putem Google obrasca na Internetu zbog mogućnosti prikupljanja što većeg broja odgovora.

Vrlo visoke ocjene prilikom odabira školovanja za zvanje medicinske sestre dobili su motivi kao što su sigurnost posla, mogućnost kontinuiranog razvoja, odgovornost posla, dinamičnost posla, poštovanje zanimanja medicinske sestre, pozitivna slika o sebi, ali i mogućnost zapošljavanja u inozemstvu. U ocjeni važnosti pojedinih faktora za ostanak u Hrvatskoj najveći broj ispitanika opredijelio se za obitelj kao pull motiv. U ocjeni motivacije od strane uprave vrlo mali broj ispitanika očekuje bilo kakav poticaj za dobro obavljanje posla. Ispitanici su za dobar rad uglavnom motivirani intrinzičnim motivima, da će zbog dobro obavljenog posla imati dobro mišljenje o sebi.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dobna struktura zaposlenih medicinskih

sestara je vrlo nepovoljna. U dobi većoj od 45 godina je više od polovine od ukupnog broja zaposlenih medicinskih sestara/tehničara, što bi moglo za neko vrijeme dovesti do ozbiljnih problema u zdravstvenom sustavu. Situaciju dodatno pogoršava pojačana radna migracija prema zemljama

Europske unije. Sve to nameće potrebu razvoja efikasnih strategija za povećanje razine ekstrinzičnih faktora motivacije, jer intrinzični faktori motivacije su dosta prisutni, kako je

pokazalo provedeno istraživanje.

Ključne riječi: motivacija, medicinske sestre

Poslovni procesi u sestrinstvu - operacijska dvoranaSnježana Bastaja

Razvitak informacijskih tehnologija postao je neizbježan dio poslovnih procesa u zdravstvu pa i u sestrinstvu. Poslovni procesi su međufunkcijski skupovi aktivnosti koji moraju biti: strukturirani, analitični i kontinuirano se moraju unaprijeđivati. Pravi način upravljanja poslovnim procesima je detektirati procese koji najviše usporavaju poslovanje.

U operacijskoj dvorani, poslovni procesi koji značajno usporavaju poslovanje je nabava medicinskog potrošnog materijala. Potrebno je napraviti SWOT analizu i donesti zaključak kako ćemo unaprijediti nabavu potrošnog materijala. U ovom predavanju sam izložila primjer SWOT analize i navela primjere unaprijeđenja navedenog procesa nabave.

Ključne riječi: poslovni procesi, operacijska dvorana, nabava materijala, SWOT analiza

Primjena jedinične terapije na zavodu za kardijalnu i transplantacijskukirurgiju KB DubravaMilka Grubišić, Dragana Jurčić, Petra Lauš

Uvod

Tradicionalan model opskrbe bolničkih odjela lijekovima podrazumijeva popunjavanje odjelnih zaliha lijekovima na temelju njihovih zahtjeva a prema kojima se potom priprema propisana terapija za bolesnike. Sredinom prošlog stoljeća u SAD-u je započeo razvoj novog koncepta neposredne opskrbe lijekovima u bolnici nazvanog “sustav pripreme jedinične terapije”. (eng. Unit Dose Drug Distribution System -UDDDS). U želji da se poboljšaju standardi liječenja u hrvatskom zdravstvenom sustavu, uveden je sustav primjene jedinične terapije za svakog pojedinog pacijenta za potrebe 24-satne terapije u KB Dubravi (Zavod za kardijalnu i transplantacijsku kirurgiju)

Metode

Sustav pripreme jedinične terapije ušao je u rutinsku uporabu na Zavodu za kardijalnu i transplantacijsku kirurgiju „KB Dubrava“ 20xx godine. U sustav primjene jedinične terapije uključen je liječnik, farmaceut, medicinska sestra, te informatičko–komunikacijski sustav.

Za svakog bolesnika na Zavodu za kardijalnu i transplantacijsku kirurgiju dodatno se nadzire propisana terapija u smislu ispravnosti i prikladnosti odabira farmaceutskoga oblika lijeka, doza, intervala doziranja te provjerava mogućnost nastanka klinički značajnih interakcija lijekova.

Svakodnevno podrazumijeva da se lijekovi slažu u spremnik sa oznakom imena i prezimena pacijenta s naznačenim satom kada se lijek mora primijeniti.Svaki lijek koji se odlaže u pojedini odjeljak je propisno pojedinačno pakiran i označen pa se tako pacijent već u bolnici može educirati o svrsi, načinu primjene i vrsti lijekova koje će se nastaviti koristiti nakon otpuštanja iz bolnice.

Rezultati

Navedenim sustavom uspostavljena je značajno preciznija distribucija lijekova, bolji nadzor nad interakcijama lijekova, višestruka kontrola propisane terapije, educiranost osoblja, pacijenta te značajna ušteda u potrošnji lijekova. Raspodjelom jedinične terapije mogućnost pogrešaka gotovo se elminira a sigurnost bolesnika povećava. Također odjelna zaliha lijekova svedena je na minimum.

Zaključak

Implementacija ovog sustava donijela je mnoge prednosti kao što su brža i jednostavnija edukacija novog srednjeg medicinskog kadra, pregledan, precizan, fleksibilan i jasan sustav uz minimaliziranje mogućnosti pogrešaka u primjeni svakodnevne terapije. Sve navedeno doprinosi i redukciji troškova i dodatnoj sigurnosti korisnika usluga u zdravstvenom sustavu.

Ključne riječi: lijek, sustav primjene terapije

Zastupljenost i posljedice mobinga na zdravlje i radnu sposobnost medicinskih sestara kirurške djelatnosti u KB “Dubrava“Gordana Strinavić

Mobing je psihološko maltretiranje raznim oblicima negativnih ponašanja što se ponavljaju putem akcija kojima je cilj ili posljedica degradacija radnikovih radnih uvjeta, koje mogu uzrokovati napad i nanijeti štetu ljudskim pravima i ljudskom dostojanstvu, naštetiti fizičkom ili mentalnom zdravlju ili kompromitirati žrtvinu profesionalnu budućnost.

Mobing aktivnosti događaju se barem jednom tjedno te odigravaju tijekom dužeg vremenskog razdoblja (najmanje šest mjeseci). Počeo se proučavati kako bi se odnosi između radnika poboljšali i smanjila njegova učestalost. U današnjem društvu mobing se ne odnosi više samo na pojedinca već i na cijelo društvo. Osim psihičkih posljedica za pojedinca, donosi i troškove za poslodavca i državu jer žrtve odlaze na preglede, bolovanja i prijevremene mirovine radi mobinga.

Naročito zabrinjava rastuća evidencija mobinga među zdravstvenim djelatnicima,što je i bio razlog ovog istraživanja zastupljenosti mobinga među medicinskim sestrama KB“Dubrava“.

U svrhu istraživanja mobinga u radnom okruženju, konstruiran je upitnik koji se sastojao od 18 pitanja koja su se odnosila na sociodemografske karakteristike ispitanika, zatim na osobna iskustva,te na neke načine reagiranja na doživljavana negativna ponašanja u radnoj okolini.Od 107 ispitanika 39,3% smatra se žrtvom mobinga,a 60,7% ne, iako su neka negativna ponašanja bila usmjerena prema njima. Razlog ovog, visokog, postotka pronalazimo u prirodi posla kojeg promatrani uzorak obavlja.

Zanimanje medicinske sestre spada u tzv. pomagačka zanimanja, odnosno, uslužne djelatnosti koje uključuju određenu ekspoziciju i rizike povezane s mentalno zdravstvenim problemima. Izloženost učestalim prijetnjama i nasilju, visokoj odgovornosti i kompleksnosti posla. Dodatno, otežani radni uvjeti u kojima se nalaze (rad u dnevnim i noćnim smjenama te vikendima i praznicima, izloženost zarazi, zračenju i ozljedama) povećavaju izloženost pritiscima iz svih pravaca.

Ovim istraživanjem nije se objektivno utvrđivala prisutnost navedenih ponašanja u radnoj okolini, već se radilo o subjektivnoj percepciji navedenih oblika ponašanja. Ispitivanju su se također podjednako odazvali oni koji su doživjeli negativna ponašanja u svom radnom okružju, kao i oni koji nisu imali takva iskustva.

Nadam se, da će kolege i kolegice nadalje proširiti istraživanja na ovu temu i tako omogućiti veća saznanja o načinu i uvjetima rada medicinskih sestara i tehničara diljem Hrvatske.

Ključne riječi: mobing; stres; nezadovljstvo; žrtva; motivacija

Radiološki tehnolozi između rutine i izazovaMonika Likić, Jadranko Oroz, Denis Špiljak

U ovom radu prezentirat ćemo napredak dijagnostičkih i intervencijskih radioloških postupaka te zadaće radioloških tehnologa pri obavljanju istih.

Spomenut ćemo same početke radiologije, njezino povijesno napredovanje, sve izazove koji se nama, kao radioloških tehnolozima, nameću u sadašnjosti i budućnosti.

U digitalno tehnološkom smislu, radiologija je grana medicine koja strahovito brzo napreduje i razvija se. Samim tim pred radiološke tehnologe stavlja izazove konstantnog učenja, stjecanja novih znanja i vještina te stručnog usavršavanja.

Ključne riječi: radiologija, kompjuterizirana tomografija, intervencija, digitalizacija, napredak

Pojave agresivnog ponašanja kod neurokiruškog pacijenta s tumorommozga ili traumatskom ozljedom mozgaAndrea Geček, Ivana Ljubičić, Ljiljana Žarak, Zrinka Pušić

Tumori mogu zahvatiti mozak i druge strukture (npr. moždane živce, moždane ovojnice). Tumori mozga se nađu u oko 2% rutinskih obdukcija. Najčešći su u rano ili srednje odraslo doba, ali mogu se pojaviti u bilo kojoj dobi, postaju sve češći među starijim osobama. Neki tumori su benigni, ali zbog lubanjskog svoda koji ne ostavlja mjesta za širenje, ovakvi tumori mogu biti ozbiljan problem. Mnogi simptomi su posljedica povišenog intrakranijalnog tlaka. Najčešći simptom je glavobolja. Glavobolja može biti najjača kad se bolesnici bude iz duboke ne–REM faze sna (najčešće nekoliko sati nakon usnivanja) zbog hipoventilacije, koja povećava cerebralni protok krvi, a time i intrakranijalni tlak, najčešće maksimalno tijekom ne–REM faze sna. Kad je intrakranijalni tlak jako visok glavobolja može biti praćena povraćanjem, prije kojeg se može javiti blaga mučnina i smetenost.

Traumatska ozljeda mozga je tjelesna ozljeda moždanog tkiva koja privremeno ili trajno oštećuje moždanu funkciju. Na dijagnozu se posumnja klinički, a potvrđuje se slikovnim pretragama (najprije CT–om, premda MR ponekad ima dodatnu vrijednost). Liječenje se u početku sastoji od potpore disanja, oksigenacije i krvnog tlaka kako bi se spriječilo dodatno ozljeđivanje, a kasnije može uključivati kirurški zahvat i rehabilitaciju. Traumatske ozljede mozga će do 2020. godine biti najčešći uzrok smrtnosti i invaliditeta u svijetu. Najčešći uzroci su prometne nesreće, padovi i strijelne ozljede. (Winn 2011.).

Kod traumatskih ozljeda mozga i tumora mozga jako česta pojava je agresivno ponašanje bolesnika i nesuradljivost radi dijagnoze.

Agresivno ponašanje se odnosi na bilo koje prijeteće ponašanje bez obzira da li je agresivnost izrečena verbalno, pokazana fizički, te postoji li jasna agresivna namjera ili fizičko ponašanje koje aktualno ozljeđuje ili radi štetu osobi koja se tako ponaša prema drugim osobama ili imovini. Osim kod osoba s psihijatrijskom anamnezom, agresivno ponašanje se također može javiti kod osoba s neurološkim bolestima, hipoglikemijom , hipoksijom i također može biti povezana s utjecajem lijekova npr. kortikosteroidima koji se često koriste kod neurokiruških bolesnika.

Cilj ovog rada je prikazati uzroke agresivnog ponašanja na neurokiruškom odijelu, izloženost medicinskih sestara / tehničara nasilju od strane bolesnika – verbalnom i fizičkom, pravilan način rada i pristup, te vještine interpersonalne komunikacije. Jako je bitna edukacija osoblja u prepoznavanju agresivnih ispada, radi što boljeg i bržeg oporavka bolesnika, kao i način

postupanja s agresivnim pacijentom u akutnoj fazi kada podloga nije psihijatrijska anamneza. Postavlja se i pitanje humanog vezanja radi njegove sigurnosti. Važno je prikazati i zdravstvenu njegu neurokiruških agresivnih bolesnika, primjenu ordinirane terapije i kontroliranu sedaciju te edukaciju obitelji i cijelog kolektiva.

Ključne riječi: traumatske ozljede mozga, tumor mozga, agresivnost, definicija, uzroci ponašanja, okidači, osjećaji, smjernice i komunikacija, incident, humano fiksiranje, edukacija.

Primjena robotske neuronavigacije kod biopsije tumora mozgaZoran Kosec

Robotska neuronavigacija (RONNA) je autonomni dvoručni robotizirani sustav za neurokirurgiju. Koristi se u svrhu stereotaksijske navigacije pri biopsiji tumora mozga. Robotska kirurgija predstavlja posljednji korak u razvoju tehnoloških inovacija koje se primjenjuju u operaciji, zbog svoje apsolutne preciznosti je smanjena mogućnost komplikacija. U KB Dubrava kod operacije stereotaksijske biopsije s robotskim neuronavigacijskim sustavom sudjeluje tim sastavljen od znanstvenika sa fakulteta strojarstva i brodogradnje iz Zagreba, neurokirurga, operacijskih sestara/tehničara te anesteziološkog tima. Robotska kirurgija donosi nove izazove u području sestrinstva koja pokazuje evoluciju velike širine i vrijednosti, koja zahtijeva specijaliziranost osoblja u operacijskoj dvorani u ovoj visoko inovativnoj disciplini.

Uloga operacijske sestre/tehničara u robotskoj kirurgiji je dinamična i višestruka, uključuje brojne odgovornosti (kao sigurnost bolesnika i tima, dostupnost instrumenata i materijala), zahtijeva razvoj vještina, spretnosti i kontinuirano obrazovanje.

Ključne riječi: robotika, kirurgija, operacijska dvorana, sestrinstvo

Zašto prestati pušiti?Tanja Fistrić, Ana Primorac

Epidemija pušenja jedna je od najvećih javnozdravstvenih prijetnji s kojima je čovječanstvo ikad bilo suočeno. Pušenje utječe i na društveno gospodarske prilike povećavajući troškove zdravstvene skrbi i stvarajući veliki ekonomski teret svakoj zajednici. Sa svakim dimom cigareta u tijelo se unosi više od 4000 raznih kemikalija od kojih je pedesetak pouzdano kancerogeno. Nikotin iz duhanskog dima izaziva ovisnost dok je katran glavni predstavnik kancerogenih tvari.

Procjenjuje se da u svijetu puši milijarda i tri stotine milijuna ljudi, a prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) od posljedica pušenja u svijetu godišnje umire oko šest milijuna ljudi od čega je 600000 nepušača koji su bili izloženi pasivnom pušenju. Ako se navedeni trend nastavi broj smrti od posljedica pušenja će se 2030. godine povećati na osam milijuna. Također SZO procjenjuje da je blizu 700 milijuna djece ili svako drugo dijete na svijetu izloženo pasivnom pušenju. Od posljedica štetnog djelovanja duhana svakih osam sekundi u svijetu umre jedan čovjek, a znanstvene činjenice govore da jedna cigareta skraćuje život za osam minuta te da je trajanje života pušača kraće za oko 20 godina u odnosu na vršnjaka nepušača.

U Hrvatskoj svaka treća osoba puši, a od bolesti vezanih uz pušenje godišnje umire do 14000 ljudi. Prema podacima HZZO-a 2014. godine izdvojeno je 1.3 milijardi kuna za liječenje bolesti povezanih s pušenjem. Zabrinjava činjenica da se broj pušača u razvijenim zemljama smanjuje dok je on u Hrvatskoj i dalje velik. U nastojanjima da se smanji broj pušača zakonodavci različitih zemalja stalno uvode nove mjere koje bi trebale dovesti do njegovog smanjenja. Tako je od 2008. godine u Hrvatskoj na snazi Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda i unatoč njegovom uvođenju u proteklih deset godina u Hrvatskoj nije došlo do značajnijeg pada broja pušača.

Pušenje je rizični čimbenik za nastanak velikog broja bolesti koji znatno smanjuju kvalitetu života i uzrokuje prijevremenu smrt. Znanstvena istraživanja dokazala su i uzročnu povezanost pušenja s nastankom mnogih malignih bolesti. Procjenjuje se da u razvijenim zemljama svijeta puši 41% muškaraca i 21% žena dok je taj omjer u zemljama u razvoju 48% muškaraca i 8% žena, uz napomenu da broj žena koje puše stalno raste.

Prestanak pušenja predstavlja najisplativiju intervenciju u prevenciji bolesti koje pušenje uzrokuje. Najvažnije je edukaciju usmjeriti prema mladima kako uopće ne bi ni započinjali pušiti, a pušačima koji žele prestati pružiti podršku kroz program škole nepušenja.

Ključne riječi: pušenje, pasivno pušenje, štetnost pušenja, prevencija

Kemoterapija u trudnoći - prikaz slučajaSuzana Ivoš, Danijela Burigo

Uvod: Ne Hodgkinov limfom (NHL) se rijetko pojavljuje tijekom trudnoće, a liječenje je otežano potencijalno štetnim učincima kemo i radioterapije na razvoj djeteta. S obzirom da su NHL tijekom trudnoće često agresivnog biološkog ponašanja terapiju nije moguće uvijek odgoditi do nakon poroda. Ukoliko nije moguće odgoditi liječenje ili nije moguće prekinuti trudnoću, teratogenost lijekova može se smanjiti davanjem nakon prvog trimestra trudnoće.

Prikaz slučaja: Bolesnica u dobi od 30 godina, trudna 13 tjedana, prezentirala se kliničkom slikom sindroma gornje šuplje vene. U podlozi je bio veliki tumor u prednjem medijastinumu 127x106x96mm. Započeto je liječenje heparinom niske molekularne mase i kortikosteroidima. Učinjena je desna torakotomija te je uzet uzorak tumora, PHD ukazuje na agresivni B-NHL (primarni medijastinalni - PMBCL, CD20+, CD30+). Bolest je bila u kliničkom stadiju IIA, “bulky”. Bolovi nakon operacije kupirani su paracetamolom. Započela je imunokemoterapijsko liječenje prema R-CHOP protokolu u 15. tjednu trudnoće, primila je ukupno 6 ciklusa (tada u 31. tjednu trudnoće) nakon čega se prati regresija tumora. Rodila je zdravo žensko dijete vaginalnim porodom u 38. tjednu trudnoće, Apgar 10/10. Potom je provedeno zračenje s 36 Gy nakon čega zaostaje rezidualna tumorska masa. Bolesnica se prati i bolest je u remisiji 2 godine nakon postavljanja dijagnoze. Dijete je zdravo i normalno napreduje.

Zaključak: R-CHOP se pokazao kao siguran protokol za majku i dijete liječene od 15. tjedna trudnoće. Dijete je rođeno zdravo te nije imalo infektivnih komplikacija nakon poroda iako rituksimab prelazi krvno-placentarnu barijeru. Naša su iskustva u skladu s literaturom gdje se opisuje kako je R-CHOP siguran za liječenje B-NHL tijekom drugog i trećeg trimestra trudnoće.

Ključne riječi: Ne Hodgkinov limfom, trudnoća, kemoterapija

Sestrinska skrb bolesnika na mehaničkoj cirkulacijskoj potporiDragana Jurčić, Petra Lauš, Milka Grubišić

Uvod

Zatajenje srca postaje sve važniji javno zdravstveni problem. Kada optimalna medikamentozna terapija postane nedostatna za liječenje bolesnika sa srčanim zatajenjem, preostaju nam dvije metode liječenja: transplantacija srca i mehanička cirkulacijska potpora. Mehanička cirkulacijska potpora (MCS,eng. Mechanical circulatory support) koristi se kao oblik liječenja bolesnika s uznapredovalim zatajenjem srca. U liječenju bolesnika s MCS-om uključeni su stručnjaci s različitih područja, inžinjeri za razvoj tehnologije, kirurzi, kardiolozi, perfuzionisti, anesteziolozi, te medicinska sestra koja skrbi o bolesnicima te pruža potpunu zdravstvenu skrb. To uključuje primjenu svih dostupnih znanja iz područja sestrinstva u skladu sa kompetencijama medicinski sestara.

Metode

Bolesnici na mehaničkoj cirkulacijskoj potpori imaju raznovrsne životne potrebe. Zdravstvena skrb bolesnika temelji se na kontinuiranom nadzoru bolesnika, uređaja i popratne aparature. Znanje i rukovanje uređajem omogućuju uočavanje nepovoljnih promjena s ciljem sprečavanja posljedica koje mogu ugroziti život bolesnika. Sestrinska skrb bolesnika s mehaničkim srcem je vrlo zahtjevno područje u sestrinstvu. Zbrinjavanje bolesnika sa mehaničkim srcem zahtjeva kontinuiranu edukaciju medicinskih sestara, praćenje najnovijih podataka, holistički pristup te profesionalnu suradnju s članovima tima. Redovita procjena, nadzor, praćenje i bilježenje vrijednosti vitalnih znakova, prepoznavanje ranih komplikacija, te aseptičan rad glavni su zadaci sestrinske skrbi u bolesnika koji su na mehaničkoj cirkulacijskoj potpori.

Rezultati

Preoperatvnu i postoperativnu zdravstvenu njegu bolesnika sa mehaničkom cirkulacijskom potporom provodi educirana medicinska sestra. Medicinska sestra je dužna primijeniti sva dostupna znanja u pružanju preoperativne i postoperativne zdravstvene njege. S obzirom da je glavni cilj liječenja pacijenta sa mehaničkom cirkulacijskom potporom poboljšanje kvalitete života, treba kontinuirano nadzirati pacijenta, zaštiti ga od komplikacija te ga educirati i osposobit za normalan nastavak života. Ključan faktor u oporavku je očuvanje psihičkog zdravlja. Postupanje prema utvrđenim protokolima, intervencijama, bilježenje parametara samog uređaja u procesu liječenja bolesnika sa ugrađenom mehaničkom cirkulacijskom potporom su vrlo važni u prepoznavanju mogućih komplikacija. Medicinska sestra boraveći uz pacijenta, promatrajući

ga i radeći s njim prepoznaje čimbenike rizika koji mogu dovesti do komplikacija i upotrebljava svoja znanja i vještine da ih prevenira, te obavještava liječnika.

Zaključak

Mehanička cirkulacijska potpora polako postaje zlatni standard u liječenju bolesnika sa težim oblikom srčanog zatajenja. Edukacija zdravstvenoga osoblja, timski rad svih zdravstvenih djelatnika usmjeren je na prepoznavanje problematike, načina liječenja bolesnika i edukacije bolesnika i njegove obitelji. Uloga medicinske sestre je da svojom skrbi pruža podršku prepoznaje i regira na problematiku, podučava bolesnika i obitelj svim vještinama koje će im pomoći da svladaju poteškoće, prilagode se i prihvate novonastalu situaciju jer sam bolesnik s pozitivnim stajalištima ima moć uspjeha.

Ključne riječi: sestrinska skrb, mehanička cirkulacijska potpora

Terapijski izleti kao dio programa u liječenju psihijatrijskih bolesnikaJelica Matišin, Antonija Vuković

Cilj rada terapijski izleti je prikazati terapijski izlet kao zajedničku aktivnost kako bi pacijentov oporavak bio što uspješniji. U nastavku poglavlja su objašnjeni glavni ciljevi te aspekti terapijskog izleta. Potiče se njihovo aktivno sudjelovanje u svakoj fazi programa liječenja. Kroz različite aktivnosti doprinosi se boljim odnosima pacijenta i njegove okoline kako u grupi tako i u njegovoj društvenoj zajednici. Kroz terapijski izlet i depresiju je dokazano kako tjelesna aktivnost pozitivno utječe na znakove depresije. Također, kod anksioznih simptoma je dokazano kako su od velike pomoći terapijski izleti. Kroz zadnje poglavlje je objašnjeno kako su važan dio dnevne bolnice kao i socio-rehabilitacijskog programa. Terapijski izleti doprinose međusobnom upoznavanju, emocionalnoj povezanosti članova grupe te dolazi do snižavanja razine tjeskobe unutar terapijskog rada.

Ključne riječi: terapijski izlet, dnevna bolnica, socio-rehabilitacijski program, depresija, anksioznost

NIV – novosti u liječenju pulmoloških bolesnikaMarija Antunović, Ivan Rožić, Romana Dubić

Neinvazivna mehanička ventilacija (NIV) je oblik mehaničke ventilacije koja ne zahtijeva postavljanje endotrahealnog tubusa. Omogućava ventilaciju pozitivnim tlakom preko neinvazivnih sučelja.

Najčešće bolesti koje dovode do razvoja kronične respiratorne insuficijencije (KRI) su kronična plućna bolest (KOPB), sindrom hipoventilacije u pretilih, restriktivne plućne bolesti i neuromuskularne bolesti.

NIV se danas smatra “zlatnim standardom” u zbrinjavanju bolesnika s akutnom egzacerbacijom KOPB-a. U pogoršanju KOPB-a pokazano je da NIV poboljšava izmjenu plinova (značajno smanjuje parcijalni tlak ugljičnog dioksida, povećava pH), smanjuje frekvenciju disanja i težinu zaduhe, time posljedično omogućava oporavak respiratorne muskulature. Upotrebom NIV-a smanjuje se potreba za intubacijom, te morbiditet i mortalitet bolesnika u egzacerbciji KOBP-a, skraćuje se vrijeme liječenja u Jedinici intenzivnog liječenja (JIL) i ukupno trajanje bolničkog liječenja.

Osim navedenog, vrlo je važno da upotrebom NIV-a se poboljšava kvaliteta života bolesnika s KRI-om.

Velika je prednost NIV-a u tome što se može primijeniti i izvan JIL-a , te liječenje bolesnika s kroničnom respiratornom insuficijencijom NIV u kućnim uvjetima. Ali za navedenu vrstu uporabe potrebno je da zdravstveni djelatnici imaju odgovarajući stupanj edukacije. Radno iskustvomedicinskih sestara važan je čimbenik za uspješnu uporabu NIV-a.

Ključne riječi: Neinvazivna mehanička ventilacija (NIV), kronična opstruktivna plućna bolest, sestrinska skrb, edukacija

Fizioterapija kod bolesnika s idiopatskom plućnom fibrozomIva Propadalo, Petra Tomljenović

Idiopatska plućna fibroza (IPF) je kronična, progresivna bolest koju karakterizira stvaranje ožiljaka u plućima. Idiopatska plućna fibroza se ubraja u skupinu intersticijskih bolesti pluća. Više bolesti može dovesti do nastanka plućne fibroze, a kada se sam uzrok koji je doveo do nastanka plućne fibroze ne može utvrditi tada se bolest naziva idiopatska.Bolest se najčešće javlja u šestom i sedmom desetljeću života i češće se javlja kod muškaraca, te spada u rijetke bolesti, oko sto tisuća ljudi u SAD-u i stodeset tisuća ljudi u Europi ima IPF, a tridesetpet tisuća novih bolesnika dijagnosticira se svake godine u Europi. Ožiljci se u idiopatskoj plućnoj fibrozi počinju stvarati oko alveola (sitnih zračnih mjehurića u plućima u kojima se vrši izmjena plinova - kisika i ugljikovog dioksida). Stvaranjem ožiljaka pluća postaju kruta što otežava normalno širenje pluća prilikom udaha, a time i disanje. Zadebljanje prostora oko alveola (zračnih mjehurića) i stvaranje ožiljaka uzrokuje smanjenje količine kisika koji prolazi iz zračnih mjehurića u krvne žile. Tako prilikom svakog udaha u organizam prijeđe manje kisika nego što je kod zdrave osobe, a kako bolest napreduje razlike su sve izraženije.

Pacijenti sa idiopatskom plućnom fibrozom pate od širokog spektra upornih simptoma, kao što su umor, suhi kašalj, otežano disanje i opća slabost.Do danas ne postoji lijek koji bi izliječio ovu bolest, cilj liječenja je zaustavili abnormalni proces koji dovodi do stvaranja fibroznog tkiva. Lijekovima se usporava pad plućne funkcije i pogoršanje bolesti, koristi se i terapija kisikom (oksigenoterapija) kod bolesnika sa sniženom saturacijom, transplantacija pluća dolazi u obzir ali ovisi o cjelokupnom stanju bolesnika i godinama (do 65 godine života). Pokazalo se da fizički trening poboljšava zdravstveno stanje, kapacitet vježbanja, funkciju i snagu mišića, te smanjuje umor i dispneju kod ovih bolesnika.

Mehanizmi putem kojih oboljenja plućnog intersticija proizvode dispneju razlikuju se u nekim aspektima od onih u kroničnoj opstruktivnoj plućnoj bolesti i uključuju neuromehanička i fiziološka ograničenja, ventilacijsko - perfuzijski poremećaj, oštećenja difuzije, cirkulatorna i kardiovaskularna ograničenja, anksioznost, depresiju, kao i koštanu i ventilacijsku mišićnu slabost. Pravovremenom primjenom plućne rehabilitacije vjerojatno će se poboljšati neki od ovih faktora, posebno kardio - respiratnorni trening, mišićna snaga i poremećaji raspoloženja. Cilj fizioterapije kod ovih bolesnika je edukacija pacijenata o aktivnostima svakodnevnog života, pravilnom izvođenju vježbi disanja, jačanje mišića donjih i gornjih ekstremiteta, povećanje izdržljivosti, poboljšanje ventilacije pluća i smanjenje dispneje u naporu tj. prilikom aktivnosti.

Ključne riječi: Idiopatska plućna fibroza, fizioterapija, simptomi, fizička aktivnost, fizička izdržljivost, kvaliteta života

Prednosti torakalne drenaže pleurocanomTihana Mijatović, Goranka Bilandžić, Maja Chudy

Drenaža prsišta je postupak kojim se uvodi dren u pleuralnu šupljinu, u svrhu evakuacije nakupljenog sadržaja (zrak ili tekućina). Torakalni dren uvodi se u prsište u lokalnoj anesteziji, najčešće u V. interkostalni prostor, dok pleuralni kateter najčešće uvodimo paravertebralno ili pod kontrolom UZV.

Fiziološki je u prsnoj šupljini negativni tlak, što omogućuje ekspanziju pluća.

Međutim, kada se krv (hematotoraks), zrak (pneumotoraks), gnoj (piotoraks) ili limfa (hilotoraks) nakupljaju u prsnoj šupljini dolazi do kolapsa pluća. Osnovne prednosti drenaže pleurocanom su manja invazivnost zahvata,niža razina boli kao i manja mogućnost komplikacija prilikom postavljanja pleurocana.

Medicinska sestra, uz asistiranje prilikom postavljanja drena, provodi najviše vremena uz bolesnika koji ima torakalni dren. Kontinuiranim praćenjem stanja bolesnika, kontrolom pravilne funkcije drena te kontinuirane edukacije bolesnika, skrbi da se postupak drenaže obavi uz što manje komplikacija.

Cilj ovog rada je naglasiti osnovnu razliku i prednosti sve više prisutne drenaže pleurocanom. Također i upoznati profesionalce s postupkom kojim brže, poštednije za pacijente i jeftinije vršimo jednako efektivnu funkciju, u kojoj je medicinska sestra neizostavni dio tima.

Ključne riječi: torakalna drenaža, prsni koš, pleurocan

Izazovi za reprocesiranje instrumenata u centralnoj bolničkoj sterilizacijiSmiljana Uljanić, Jasminka Ganić

Ovom temom osvrnuli bi se na važnost prilagodbe radnih procesa, uvođenja novih tehnologija i kontinuiranog osposobljavanja osoblja za rad pri reprocesiranju medicinskih instrumenata i pribora u Centralnoj bolničkoj sterilizaciji KB Dubrava.

Razvoj tehnike u medicini rezultirao je primjenom novih metoda dijagnostike i minimalno invazivnih kirurških zahvata. Koriste se specijalno dizajnirani instrumenti i pribor. Sastavljeni su od kompleksnih i skupih materijala, elektronskih i optičkih vodiča, te dugih i uskih radnih šupljina. Zbog svog dizajna s Potrebno je u potpunosti otkloniti biološko opterećenje i mikroorganizme korištenih instrumenata optimalnim enzimatskim kemijskim sredstvima u automatiziranim uređajima za pranje, dezinfekciju i sušenje. Neophodni su priključci za uske i duge šuplje instrumente. Od izuzetne je važnosti provjera funkcije, specifična njega i zaštita pri transportu osjetljivih instrumenata. Postupci za reprocesiranje ne smiju odstupati od uputa proizvođača. Usporedo s proizvodnjom instrumenata za endoskopsku i robotsku kirurgiju razvijaju se nisko temperaturne sterilizacije (ETO ,NTFO, H2O2). Analize i studiji kompatibilnosti kompleksnih instrumenata s učinkovitošću sterilizacije danas rade se za svaki pojedinačni instrument. Novi izazovi su i zamjena dezinfekcijskih metoda fleksibilnih endoskopa sterilizacijom zbog pojave rezistentnih patogenih sojeva mikroorganizama.

Cilj postupaka bolničke sterilizacije je pravovremena isporuka funkcionalnog i sterilnog instrumenta pri čemu je neophodno uvoditi tehnološke novine.

Ključne riječi: reprocesiranje, nove tehnologije, kompleksni instrumenti, nisko temperaturne sterilizacije, biološko opterećenje

Zbrinjavanje enterokutane fistule-izazov i rutina(prikaz slučaja)Nevenka Matić, Irena Kaurinović, Irena Rašić, Jasna Nežić, Žana Bijader

U ovom radu pratimo slučaj pacijenta s enterokutanom fistulom kojeg smo zbrinjavali na Zavodu za abdominalnu kirurgiju.

Svrha ovog prikaza slučaja bila je prikazati metode zbrinjavanja enterokutane fistule, te istaknuti važnost kompleksnog i multidisciplinarnog pristupa u liječenju. S obzirom da je kvaliteta života takvih pacijenata izrazito narušena, želja nam je također prikazati važnost edukacije i znanja medicinskih sestara u cjelokupnom procesu zdravstvene skrbi bolesnika sa enterokutanom fistulom.

U cilju što boljeg zbrinjavanja enterokutane fistule navodimo probleme koje je imao pacijent,izazove s kojima su se susretale medicinske sestre te načinima planiranja intervencija i rješavanja problema.

Često procurivanje sadržaja fistule dovodi do velikih problema ne samo sa kožom oko fistule nama kao profesionalcima,nego i u obavljanju osnovnih životnih potreba samog pacijenta.

Raznim postupcima,adekvatnim pomagalima nalazimo rješenja prema individualnim potrebama samog pacijenta.

Ključne riječi: pacijent, edukacija, enterokutana fistula

Zdravstvena njega pacijenta nakon ERCP procedure randez-vous tehnikomNevenka Dinjar

Endoskopska retrogradna kolangiopankreatografija Randez-vous tehnikom je kombinacija perkutanog i endoskopskog pristupa bilijarnom traktu. Procedura je invazivna te se izvodi najčešće u terapijske svrhe. Pacijenta je nužno psihički i fizički pripremiti. Sam zahvat traje od 30- 120min. Zahvat se može izvoditi u analgosedaciji ili u anesteziji.

Nakon zahvata potreban je pojačan nadzor nad pacijentom: praćenje boli i općeg stanja pacijenta. Monitoring i kontrola vitalnih znakova svakih 15 minuta (tlak, puls, disanje, saturacija kisikom, tjelesna temperatura).Svako odstupanje od normalnih vrijednosti sestra mora uočiti i javiti liječniku.

Po izvedenoj proceduri pacijentu nije dozvoljeno uzimanje tekućine i hrane. Procedura zahtijeva dva sata nakon izvođenja kontrolu labaratorijskih parametara koji nas mogu uputiti na moguće komplikacije procedure (krvarenje, razvoj pankreatitisa) ili nam ukazuju na pad vrijednosti bilirubina ako se tehnika provodila iz razloga opstrukcije bilijarnih puteva.

Ključne riječi: procedura ERCP-a Randez-Vous tehnikom, monitoring, komplikacije

CEUS -kontrastni ultrazvuk (Contrast Ultrasound in Gastroenterology)Žaklina Kozić, Ljiljana Latečki

Kontrastni ultrazvuk ili CEUS je visoko pouzdana metoda putem kojom se mogu okarakterizirati benigni ili maligni jetreni tumori s čak 90% točnošću. Upotreba kontrasta sumpor- heksafluorida putem ultrazvučne primjene počela je 2001.god. Sumpor-heksafluorid je sredstvo koje nakon otapanja u vodi stvara mjehuriće manje od eritrocita, zadržava se u krvotoku kojih pet minuta prilikom čega je moguća detekcija vrste jetrene promjene. Izlučuje se izdisajem nakon 15 minuta. Uloga medicinske sestre je osiguranje ispravnosti rada aparata, priprema seta s kontrastom te psihičku i fizičku pripremu pacijenta. SonoVue set uključuje staklenu bočicu ispunjenu bijelim praškom, staklenu štrcaljku koja sadrži otapalo i sustav za prijenos.

Psihička priprema pacijenta obuhvaća objašnjenje o dijagnostičkom postupku u domeni medicinske sestre, suočavanje s strahovima te moguće pojave alergija.

Fizička priprema obuhvaća: edukaciju vezanu za prehranu prije i na sam dan pretrage, potpisivanje informiranog pristanka, postavljenje venskog puta te zauzimanje odgovarajućeg položaja.

Pretraga traje oko 5 min. Nakon primjene kontrasta koji se zadržava samo u krvožilnom sustavu dolazi do tri faze ultrazvučnog prikaza. Prema smjernicama EFSUMB-a to su arterijska, portovenska i kasna faza. Kriterij malignosti je pojava „ispiranja“ iz promatrane lezije u portovenskoj ili kasnoj fazi. Nakon pretrage slijedi opservacija.

Primjena CEUS-a kontraindicirana je kod pacijenata koji su osjetljivi na kontrast, s nereguliranom arterijskom hipertenzijom,s adultnim respiratornim distresom, kod teške plućne hipertenzije. Oprez je potreban kod nestabilne kardijalne bolesti, a ne preporuča se prijemjena kod trudnica.

Ključne riječi: kontrastni ultrazvuk,uloga medicinske sestre,priprema pacijenta

Terapijska plazmaferezaMarina Novak Filipčić

Plazmafereza je terapijska izmjena plazme koja se provodi na posebnim aparatima. Krv se razdvaja na stanični i nestanični dio na membrani s porama veličine 0,6 μm ili manje. Na taj način se iz plazme uklanjaju tvari velike molekularne mase (molekule imunoglobulina, imunokompleksi, krioglobulini, endotoksini i lipoproteini). Volumen plazme odstranjen tijekom terapijske plazmafereze zamjenjuje se nadomjesnim otopinama (svježe smrznutom plazmom, humanim albuminima ili kombinacijom istih), kako bi se izbjegao značajan gubitak volumena, posljedično sniženje krvnog tlaka te nastanak perifernih edema. Svaka od tih otopina ima svoje prednosti i nedostatke, a odabir ovisi o kliničkom stanju bolesnika te indikaciji. Osnovna pretpostavka jest da se odstranjenjem patoloških tvari iz krvi zaustavlja patološki proces koji te tvari uzrokuju. Za provođenje učinkovite terapijske plazmafereze potreban je zadovoljavajući krvožilni pristup, uz odgovarajuću antikoagulantnu terapiju koja je nužna za održavanje protoka u ekstrakorporalnoj cirkulaciji.

Ključne riječi: terapijska plazmafereza, krvožilni pristup, antikoagulacija

Postupci operacijske sestre kod postavljanja distraktora na alveolarni grebenAlma Zlački

U ovom radu kroz prikaz slučaja bit će obrađena tema postupci operacijske sestre kod postavljanja distraktora na alveolarni greben. Predviđeno je da se alveolarni distraktor koristi kao stabilizator kosti i uređaj za produživanje u situacijama u kojim je nephodna distrakcija kosti.

Prednosti ugradnje distraktora nudi brojne prednosti usporedimo li tradicionalne rekonstrukcijske tehnike:

1. Nema potrebe za upotrebu zamjenskih koštanih materijala

2. Novonastala kost posjeduje jednaka biomehanička svojstva,osigurava stabilnost i podnosi opterećenja implantata poput prirodne kosti

3. Elongacija mekih tkiva prati pomak koštanog segmenta te samim time postoji veoma nizik rizik od dehiscijncije tkiva

4. Minimalna prisutnost boli

Nakon osteotomije,distraktor se fiksira titanskim vijcima te se ostavlja slobodan dio – vijak koji postupnim okretanjem povećav razmak između gornjeg fragmenta i koštane baze donje čeljusti (mandibule). Time potičemo stvaranje kalusa,dakle rast kosti između opisanih dijelova.

Tri su faze u terapiji:

1. Faza latencije-prvih sedam do deset dana,nakon vađenja šavova

2. Faza distrakcije-aktivacijom odnosno okretanjem vijka povećava se razmak od 0.5-1 mm po danu dok ne dosegnemo željenu visinu

3. Faza konsolidacije-nakon postignutog željenog učinka potrebno je novoj kosti pružiti dovoljno vremena za oporavaki i potpuno preumimanje svoje nosive funkcije.

Uklanjanjem naprave nakon što smo postigli željenu visinu grebena možemo postaviti i implantate u istom zahvatu. U našem slučaju radi se o operiranom onkološkom pacijentu koji je dobio zadovoljavajuću rekonstrukciju slobodnim režnjem i fibulom ali zbog nedovoljne visine grebena ne može dobiti odgovarajuću protetsku terapiju.Nakon ovog zahvata pacijentu će se osigurati kvatlitetna terapija,a samim time i kvaliteta života.

Ključne riječi: alvolarni greben, distraktor, postupci operacijske sestre, stabilizator kosti, mandibula

Zbrinjavanje bolesnika sa endoprotezom kuka - izazovi i rutinaMelita Mesar, Andreja Starčević

Zglob kuka spada u velike zglobove u tijelu. Zadužen je za održavanje ravnoteže. Preko njega se prenosi tjelesna težina s gornjeg dijela tijela na donji dio i zbog toga je jako opterećen što s vremenom dovodi do oštećenja.

Produženjem životnog vijeka današnjica donosi sve više i više degenerativnih bolesti, koje dovode do disfunkcije zgloba kuka što rezultira djelomičnim ili potpunim gubitkom kretanja uz pojavu jakih bolova, što bolesniku otežava normalan život i rad. Kretanje je Jedna od osnovnih ljudskih potreba, omogućava čovjeku provođenje svakodnevnih životnih aktivnosti.

Važno je napomenuti da osim tjelesnih simptoma čovjekova nesposobnost se reflektira i na psihički život. Javlja se osjećaj tjeskobe i straha. Ugradnjom endoproteza oštećeni se zglob kuka zamjenjuje novim, umjetnim zglobom.

Glavni cilj ugradnje endoproteze kuka je omogućiti bolesniku život bez bolova i ograničenja.

Prema podacima Hrvatskog registra endoproteza, godišnje se u Hrvatskoj ugradi oko 5000 umjetnih zglobova, od toga oko 4000 kukova. Prema vrsti endoproteza zgloba kuka, većinu čine primarne totalne endoproteze, dok su preostale parcijalne, revizijske ili druge (npr. specijalne tumorske) endoproteze. Većinom se ugrađuju bescementne endoproteze zgloba kuka. U svijetu se prema procjenama godišnje ugradi oko 900.000 totalnih endoproteza (TEP) zgloba kuka, te se taj zahvat nalazi na prvom mjestu prema broju ugrađenih umjetnih zglobova.

Od samog prijema na odjel medicinska sestra je stalno uz bolesnika. Prati ga u preoperativnom, intraoperativnom i postoperativnom razdoblju. Uloga sestre nije samo fizički pripremti bolesnika za zahvat, važno je pomoči mu da se snađe u novom prostoru i suoči sa strahom vezanim za zahvat, anesteziju i hospitalizaciju . Važna je uloga educirati ne samo bolesnika nego i članove njegove obitelji kako živjeti nakon ugradnje TEP-a kuka.

Svakodnevno uz krevet bolesnika,medicinske sestre prate i procjenjuju bolesnikovo stanje te uočavaju probleme, postavljaju sestrinske dijagnoze te rješavaju probleme intervencijama kroz proces zdravstvene njege.

Neke od najvažnijih sestrinskih dijagnoza kod ugradnje endoproteze kuka su anksioznost, bol, visok rizik za infekciju, visok rizik za pad, visok rizik za oštećenje integriteta kože i smanjena mogućnost brige za sebe.

Nije dovoljno samo uspješno ugraditi endoprotezu, već pojedinca treba osposobiti i reintegrirati u zajednicu. Uloga medicinske sestre u provođenju zdravstvene njege bolesnika temelji se na individualnom i holističkom pristupu. Na taj način rezultat postignutog cilja je za život sposoban i samostalan pojedinac. Život bolesnika nakon ugradnje endoproteze kuka vraća se na istu razinu kakav je bio i prije nje.

Ključne riječi: Endoproteza zgloba kuka, zdravstvena njega bolesnika, edukacija bolesnika, život bolesnika nakon ugradnje endoproteze

Perioperativna zdravstvena skrb bolesnika kod transuretralne resekcije mokraćnog mjehuraPatricija Lepušić, Žana Čavlina

Karcinom mokraćnog mjehura najčešći je tumor mokraćnih organa. Češći je kod muškaraca nego kod žena. Za nastanak karcinoma utjecaj imaju faktori rizika (pušenje, izloženost kemijskoj industriji) kao i genska predispozicija.

Vidljivo krvavi urin (makrohematurija) najčešći je razlog dolaska pacijenta liječniku. Nakon dijagnosticiranog tumora mjehura liječenje je kirurško. Transuretralna resekcija tumora mokraćnog mjehura (TURM) je endoskopska operacija koja se izvodi kroz mokraćnu cijev.

Postoperativni oporavak pacijenta nakon ovakvog zahvata je u pravilu brz i kratkotrajan. Uloga medicinske sestre/tehničara je da pacijenta pripremi psihički i fizički za sam zahvat dok postoperativna skrb podrazumijeva praćenje vitalnih funkcija, učinka anestezije, respiratornog statusa, kontrolu unosa tekućine i diureze, praćenje boli, provođenje medikamentozne terapije te pravovremeno prepoznavanje postoperativnih komplikacija.

Ključne riječi: karcinom mokraćnog mjehura,perioperativna skrb.

VAC terapija kod zbrinjavanja kirurške rane nakon operacije pilonidalnog sinusaDaniela Zubak, Nikola Sebić

Rana je fizička ozlijeda tkiva koja zajvaća kožu ili sluznicu, a može zahvatiti i dublje slojeve tkiva u različitim stupnjevima. Kroz povijest rane su se tretirale različitim oblogama (mahovina, blato, med, životinjski izmet,smola, ulje pšenica itd.), a sve u svrhu bržeg i učinkovitijeg cijeljenja.

U procesu cijeljenja razlikujemo 4 faze:

1. faza - vazokonstrikcije,

2. faza - upalna faza,

3. faza - proliferativna faza

4. faza - faza sazrijevanja tkiva.

1995 godine je uvedena terapija negativnim tlakom i do danas se smatra da je to jedna od na-jvažnijih inovativnih metoda u cijeljenju rana. Prednosti terapije negativnim tlakom su višestruke, te je osim u zbrinjavanju kroničnih rana uvedena i terapija negativnim tlakom i u zbrinjavanju postoperativne rane nakon operacije Pilonidalnog sinusa.

Set za liječenje je jednokratni aparat uz obloge koje se mijenjaju ovisno o sekreciji same rane za primjenu negativnim tlakom. Malih je dimenzija, bez spremnika,te je vrlo praktičan za primjenu kod koje se korisnici nesmetano mogu kretati, što im omogućuje brzi povratak u gotovo sve životne aktivnosti. Osim praktičnosti, cijeljenje rane se izuzetno ubrzava što zasigurno utječe na ukupnu cijenu liječenja u koju uključujemo i brži povratak u radno i socijalno okruženje.

Ključne riječi: kirurška rana, cijeljenje, kvalitete života, vakum terapija

Kvaliteta života osoba s kroničnim ranama - venski ulkusVišnja Kocman, Nikolina Vladić

Kronične rane su rane koje ne zarastaju unutar šest tjedana. Dekubitus, dijabetičko stopalo, venski i arterijski ulkus, kao posljedica kronične venske i arterijske insuficijencije, najčešći su oblici kronične rane.

Kronična venska insuficijencija je vrlo česta i ima veliki udio u općoj populaciji. Učestalost venskih ulkusa nogu, kao najteže manifestacije kronične venske insuficijencije, značajno raste s dobi. Venski su ulkusi rijetki prije 60. godine života, ali njihova prevalencija, u odnosu na težinu prethodnih varikoznih vena, iznosi 0,7 % kod osoba starijih od 70 godina .

Kronične rane - venski ulkus, pacijentima uzrokuju dugotrajne probleme i utječu na kvalitetu života, odnosno narušavaju je, stoga želimo prikazati zastupljenost i učestalost pojedinih problema koji utječu na kvalitetu života osoba s kroničnim ranama, te razliku između previjanja modernim oblogama i gazom.

Ključne riječi: kronična rana, kvaliteta života, obloge

Specifičnosti zdravstvene njege kod bolesnika s dubokom venskomtrombozom i plućnom embolijomMateja Lovrić, Matea Mandić, Martina Osredečki Mihoci

Duboka venska tromboza je zgrušavanje krvi u dubokim venama udova ili u venama zdjelice. Prisutnost tromba u veni uzrokuje lokalno smanjenje venskog protoka, oštećenje okolnoga tkiva uzrokovana povišenim venskim tlakom u zahvaćenom području te posebno značajno povećanje rizika za pojavu plućne embolije zbog migracije trombotskog sadržaja u plućnu cirkulaciju.

Simptomi i znakovi duboke venske tromboze povezani su sa stupnjem opstrukcije venskog protoka te upalomstijenke krvne žile. Na postojanje venske tromboze sumnju će najprije pobuditi najčešći simptomi i znakovi bolesti, a to su: oteklina, bol duž trombozirane vene, napetost kože, povišena lokalna toplina, crvenilo i izražen površinski venski crtež, zahvaćeno područje je najčešće bolno na pritisak.

Liječenje je primarno usmjereno na prevenciju plućne embolije, a sekundarno na ublažavanje simptoma i prevenciju razvoja kronične venske insuficijencije i postflebitičkog sindroma. Neadekvatna antikoagulacija u prvih 24 sata može povećati rizik od plućne embolije. Plućna embolija nastaje smještanjem krvnog ugruška u nekom dijelu plućne arterije te s tim dolazi do opstrukcije normalnog plućnoga krvotoka. Kod bolesnika se mogu očitovati simptomi kao dispneja s tahikardijom, bolovi u prsima, presinkopa ili sinkopa, hemoptiza, hiperventilacija, koža orošena hladnim znojem, periferna cijanoza i nabrekle vene vrata. Bolesnici su najčešće nemirni i anksiozni. MSCT plućna angiografija zlatni je standard u dijagnosticiranju plućne embolije. S obzirom na to da je neprestano uz bolesnika medicinska sestra je prva u mogućnosti primijetiti simptome i znakove duboke venske tromboze te svojom pravodobnom reakcijom može spriječiti nastanak plućne embolije. Kod bolesnika s već dijagnosticiranom plućnom embolijom potreban je 24 – satni nadzor bolesnika uz intenzivnu kontrolu terapije te eventualnih komplikacija. S obzirom na sve učestaliju primjenu novih antikoagulantnih lijekova te novosti u smjernicama liječenja ove bolesti medicinske sestre/tehničari moraju biti spremni i educirani za bolesnika s ovim dijagnozama.

Ključne riječi: medicinska sestra, bolesnik, simptomi, smjernice, specifičnosti zdravstvene njege

Perkutana endoskopska gastrostoma (PEG)Marko Videc

Perkutana endoskopska gastrostomija (PEG) je endoskopski medicinski postupak u kojem se poseban kateter (PEG cjevčica) uvodi u želudac pacijenta kroz trbušnu stijenku, pod kontrolom gastroskopa, a služi u svrhu prehrane pacijenta (enteralna prehrana). Primjenjuje se kod bolesnika (odraslih i djece) kojima je nepovrijeđen i funkcionalno uredan gastrointestinalni sustav, imaju potrebu za pojačanom ili dugotrajnom enteralnom prehranom, a nisu u mogućnosti putem usta unijeti kalorijski dovoljno hrane za metaboličke potrebe.

U KB Dubrava postupak se izvodi ambulantno i stacionarno u analgosedaciji i lokalnoj anesteziji. PEG je sigurna, efikasna i tehnički relativno jednostavna metoda s vrlo malim brojem komplikacija te vrlo dobrog poboljšanja nutritivnog statusa bolesnika. Velika je prednost perkutane sonde što može biti funkcionalna otprilike godinu dana i duže. Metoda perkutane endoskopske gastrostome - PEG prvi je puta opisana 1980. godine od Gauderera kao alternativa kirurškoj gastrostomi, posebno kod bolesnika s velikim rizikom od kirurških zahvata. Nakon ugradnje PEG-a bolesnik mora mijenjati stare životne navike, naročito u vezi prehrane, te se mora prilagođavati na nove. Pacijentu je potrebna stručna pomoć oko načina prehrane, toalete te kod pojave komplikacija, a tu veliku ulogu ima medicinska sestra.

Ključne riječi: Perkutana endoskopska gastrostoma (PEG), gastroskop, prehrana, nazogastrična sonda (NGS), malignitet

Dijetoterapija kod celijakijeMarta Poljanec

Celijakija je jedna od najčešćih kroničnih gastroenteroloških bolesti te se definira kao nasljedni, imunosno posredovani poremećaj, koji obilježava trajna nepodnošljivost glutena, bjelančevine koja se nalazi u pšenici, ječmu, raži i zobi. Simptomi celijakije ovise o dobi bolesnika, trajanju i jačini bolesti te oštećenju organa. Ovisno o obliku simptomi se manifestiraju na crijevima, koži te na drugim organima i organskim sustavima. Jedini i optimalni, znanstveno dokazano, učinkoviti tretman za oboljele od celijakije jest striktna i doživotna bezglutenska dijeta.

Kako bi se liječila celijakija nužno je iz prehrane isključiti svu hranu koja sadržava pšenicu, ječam, raž i zob i njihove derivate. Potpuno uklanjanje glutena iz prehrane oboljelih od celijakije rezultira simptomatskom, serološkom i histološkom remisijom kod većine pacijenata.

Bezglutenska prehrana znači izbjegavanje najmanjih količina glutena u hrani, međutim, postoji puno namirnica koje prirodno ne sadržavaju gluten te se mogu konzumirati bez bojazni od pojave simptoma. Isto tako postoji niz proizvoda za oboljele od celijakije koji su raspoloživi na tržištu, a iz kojih je gluten odstranjen. Prema Codexu Alimentariusu “bezglutenske” (gluten-free) namirnice podijeljene su u tri kategorije i to na one koje prirodno ne sadržavaju gluten, tj. prolamine pšenice, ječma, raži i zobi, potom one koje sadržavaju gluten, ali je tehnološkim postupkom odstranjen te kombinacija namirnica koje prirodno sadržavaju gluten i namirnica iz kojih je gluten odstranjen tehnološkim postupkom.

Postoji i skupina hrane koja se može nazvati rizičnom, a takva se hrana može konzumirati tek kad se sa sigurnošću utvrdi da ne sadržava gluten. Neki pacijenti će u vrijeme dijagnosticiranja patiti od gubitka težine, anemije i vitaminsko-mineralnog deficita.

Dva su aspekta suplementacije kod oboljelih od celijakije: nadoknada nutrijenata kojima je utvrđen deficit te prevencija bolesti i stanja koji se nerijetko javljaju kao posljedica malnutricije. Provođenjem stroge bezglutenske dijete simptomi bolesti će se ublažiti ili čak i nestati te će s vremenom doći do oporavljanja sluznice tankog crijeva. Stanje organizma se može toliko oporaviti da bude kao u svake zdrave osobe.

Ključne riječi: celijakija, gluten, bezglutenska prehrana

KB Dubrava - medicinske sestre/tehničari u jedinicama intenzivne medicine.Što utječe na zadovoljstvo na poslu?Ljiljana Vuković, Sanja Piškor

Medicinskih sestre i tehničari u jedinicama intenzivne medicine rade u izrazito stresnom okruženju i zato je zadovoljstvo poslom važan čimbenik u kvaliteti i sigurnosti pružanja zdravstvene njege. Rad medicinskih sestara i tehničara u jedinicama intenzivne medicine zahtijeva znanje, kontinuiranu edukaciju, vještine i iskustvo. Svakodnevno se uvode nove tehnologije, nove metode liječenja i djelokrug rada medicinske sestre postaje sve kompleksniji.

Cilj ovog istraživanja je utvrditi demografsku sliku medicinskih sestara u jedinicama intenzivne medicine Kliničke bolnice Dubrava i njihov subjektivni osjećaj zadovoljstva poslom koji rade. Iako ne postoji jasna definicija što je to zadovoljstvo poslom, većina dosadašnjih istraživanja polazi od teze koju je dao Paul Spector da je zadovoljstvo poslom skup osjećaja prema poslu i mjerio je zadovoljstvo kroz devet aspekata: plaća, napredovanje, nadzor, povlastice, nagrada, suradnici, komunikacija, uvjeti rada, priroda posla.

Materijali i metode: Istraživanje je provedeno anketnim upitnikom koji sadrži demografske podatke ispitanika i anketu o zadovoljstvu poslom (Job Satifaction Survey - JSS) koju je izradio Paul Spector.

Uzorak u istraživanju su medicinske sestre i tehničari u svim jedinicama intenzivne medicine u Kliničkoj bolnici Dubrava.

Ključne riječi: medicinska sestra/tehničar, intenzivna medicina, zadovoljstvo poslom

Pravilna uporaba inhalacijske terapije - ključ kontrole astme i KOPB-aTanja Fistrić, Marijana Klanac, Željka Janković, Božena Gelemanović, Marija Skorup

Inhalacijska primjena lijekova najdjelotvorniji je oblik terapije koji se koristi u bolesnika s opstruktivnim bolestima (astma, KOPB). Primjenom inhalacijske terapije lijek direktno dospijeva u pluća, čime se povećava njegova efikasnost, a umanjuju njegove sistemske nuspojave. Takav način primjene lijeka je bezbolan, pouzdan i u svim relevantnim smjernicama za liječenje astme i KOPB-a čini osnovu liječenja.

Danas su nam na raspolaganju tri tipa uređaja za inhalacijsku terapiju: MDI (metered-dose pressurized inhaler) - inhaleri aerosola ili raspršivači fiksnih doza, DPI (dry powder inhaler) - inhaleri suhog praha i nebulizeri - inhalatori ili elektroraspršivači. U odabiru inhalera mora se voditi računa o životnoj dobi bolesnika, dostupnosti lijeka i radi li se o astmi ili KOPB-u. Bolesnici s teškom opstrukcijom dišnih putova, mala djeca i starije osobe mogu imati problema s postizanjem efikasne brzine udaha pri uzimanju DPI, a kod MDI problem je najčešći koordinacija udaha i potiska lijeka.

Poteškoće u tehnici udisanja i suradljivost bolesnika su glavni nedostatak uspješnosti liječenja astme i KOPB-a tako da je edukacija bolesnika o primjeni inhalacijske terapije od presudne važnosti. Kliničke studije upućuju da su razlozi za lošu suradljivost bolesnika pored ostalih i nepravilna primjena inhalacijske terapije što ujedno povećava broj posjeta hitnoj službi, potrebu za oralnim kortikosteroidima, broj hospitalizacija i smrtnost. Najčešći razlog prekida uzimanja inhalacijske terapije prema istraživanjima navodi se baš njihova složena primjena. Tako u Cochrane studiji pravilnu inhalacijsku tehniku demonstriralo je svega 46-59% bolesnika, a Giraud i suradnici navode da je 70% od uključenih bolesnika koji su koristili MDI uzimalo manje lijeka samo zbog loše inhalacijske tehnike.

Za nesuradljivost bolesnika jednim dijelom su odgovorni i sami zdravstveni profesionalci jer ne posvećuju dovoljno vremena podučavanju bolesnika i ne uključuju bolesnika i njegovu obitelj u liječenje. Ako se edukacija uspješno provodi, lijek u inhalacijskom obliku će imati dobar terapijski učinak, smanjit će se simptomi i postići bolja kontrola bolesti. Najbolji rezultati postižu se usmenom edukacijom uz pisane upute, uz važnost redovitog ponavljanja edukacije prilikom svakog slijedećeg posjeta i odabirom najboljeg inhalera za svakog pojedinog pacijenta.

Ključne riječi: inhalacijska terapija, astma, KOPB, suradljivost, edukacija

Moderna tehnologija u dijabetologiji – flash glucose monitoringMila Studen, Verica Šeb, Darija Vekić, Lidija Blažević

Flash glucose monitoring sustav za praćenje glukoze namijenjen je mjerenju razine glukoze u međustaničnoj tekućini u osoba (od 4. godine starosti) koje boluju od šećerne bolesti, uključujući i trudnice.

Ovaj sustav osmišljen je kao zamjena za mjerenje vrijednosti glukoze u krvi kod samokontrole šećerne bolesti. Jednostavnim načinom dobivamo uvid u kompletne kretnje glikemije pacijenata. Sustav flash glucose monitoringa se sadrži od čitača i senzora. Senzor pohranjuje izmjerenu razinu glukoze svakih 15 minuta zadnjih 8 sati. Senzori se mijenjaju svakih 14 dana.

Flash glucose monitoring je namijenjen ljudima oboljelima od šećerne bolesti tipa I i predstavlja najbolji način u samokontroli glikemije i što normalnijem načinu života.

Ključne riječi: flash glucose monitoring, šećerna bolest tip I, samokontrola glikemije

Specifičnosti rada dnevne bolniceLjubica Vulje, Ankica Kristić, Dragana Jelušić, Ljubica Sofić, Slavica Rajić

Dnevna bolnica je model bolničkog liječenja koji ne traje dulje od 7 sati u tijeku jednog dana. Relativno je novi organizacijski oblik ustanove između polikliničke i hospitalizacije, program cjelovite poruke o životu s određenom bolesti koji se provodi boravkom u bolnici (minimalno 6 sati).

Nacionalnim planom kliničkih bolničkih centara, kliničkih bolnica, klinika i općih bolnica u Republici Hrvatskoj 2015. do 2016. godine definira u svojim ciljevima smanjiti stopu akutnog bolničkog liječenja za 10 posto, prosječnu stopu popunjenosti dovesti na 80 do 85 posto, smanjiti duljinu bolničkog iječenja, povećati broj ambulantnih usluga, povećati broj slučajeva dnevne bolnice.

Ključne riječi: dnevna bolnica, krače liste čekanja, brža učinkovitost liječenja, racionalizacija troškova

Klinička bolnica Dubrava

Avenija Gojka Šuška 6, 10 000 Zagreb

tel. +385 (0)1 290 2444

fax.+385 (0)1 286 3695