Pitanja i odgovori na maturi(Hrvatski jezik)

1/43

LEKTIRA

1. HOMER: Ilijada (8. st. p. n. e.) (antika)− ratnička epopeja− rat Trojanaca i Ahejaca - 10 g.− epopeja govori o tadnjih pedesetak dana− fabula se odvija na dva plana u Troji i na Olimpu− junaci su obični ljudi i bogovi− najveći grčki junak je Ahilej - uzor viteških vrlina, fizičke snage i hrabrosti− pripovjedanje je epski opširno

Oproštaj Hektora i Andromahe− je lirski intonirana epizoda− u idealnom braku poremećena je sreća tragikom predstojeće propasti Troje− plač djeteta, koje se uplašilo grive na očevoj kacigi, ublažuje napetost razgovora muža i žene− neustrašivi Hektor je nježan otac i muž− shvaća da je život pun iskušenja, kratak i tragičan− smrt je neizbježna− čovjek želi biti nepokolebljiv i neustašiv borac, heroj i branitelj domovine− Hektor želi ostaviti trag iza sebe - očita je čovjekova težnja za vječnosti− sinu želi da bude uspješniji od njega (generalizacija)− ovo je vrijeme štovanja heroja, spretnosti i snage− herojsko doba Grčke− junaci su snažno okarakterizirani− pjesnik osvjetljava psihološka stanja likova− epske tehnike su - naracija (pripovjedanje), dijalog i opisivanje− radnja se zbiva u doba raspadanja rodovske zajednice kada još nije izvršena podjela rada− stih heksametar (stih od šest dalktiskih stopa; daktil - trosložna pjesnička stopa od dugog,

naglašenog, i dva kratka, nenaglašena, sloga)− epopeja kazuje o životu, običajima, vjerovanjima i svjetonazorima ljudi toga vremena

2. SOFOKLO: Antigona (V. st. p. n. e.) (antika)− radnja se odvija u Tebi− u prologu je dijalog između Antigone i Ismene− uočavamo veliki kontrast u karakterima dviju sestara− protagonistica djela je Antigona− ona ima jasan plan i jaku volju, odlučna je i odvažna osoba− ne koleba se u izboru ponašanja− ima razvijenu svijest o pravu na slobodu i ljudsko dostojanstvo− ljudska se ličnost razvila i oslobodila, ne ovisi o bogovima (kao kod Eshila)

“Najjači ljudski je soj”− sukob ili konflikt je između ljudske svijesti (Antigona) i zakona (Kreont)− vlast sputava slobodu− Antigona štuje tradiciju i ustaje protiv tiranske vlasti− za pobjedu je ljudskog (humanog) i ljubav među ljudima− ona se vlada po svojoj savjesti svjesna ljudske odgovornosti− plemenita je i svjesno se žrtvuje− Kreont brani vlastitu samovolju− on je nespreman saslušati i uvažiti tuđe mišljenje− Tebanci misle kao Antigona, ali osjećaju strah (ljudi su sebični)− pisac uočava ljudske slabosto, dobro poznaje čovjeka− Antigona pokazuje kakav bi čovjek trebao biti (ne kakav jest)− aktualno je i danas da sukob čovjeka i društva završava porazom pojedinca− ipak, Antigona je moralni pobjednik− jedinstvo mjesta, vremena i radnje

TRAGEDIJA je dramsko djelo koje pokazuje nesretnu sudbinu čovjeka koji strada zbog svogstava ili težnje ka nekom uzvišenom cilju koji je često nedustupan.

2/43

3. DANTE ALIGIERI (1265.-1321.): Pakao (Božanstvena komedija)(kasni srednji vijek)

− Božanstvena - stvorio je zagrobni život - Bog− komedija - u srednjem vijeku komedijom se smatralo djelo u kojima se govori o mukama i

stradanjima, a na kraju se sva dobro završi− 3 djela: Pakao 33 pjevanja

Čistilište 33 pjevanjaRaj 33 pjevanja+ 1 uvodno - 100 pjevanja

− pjesnik je zalutao u to− on simbolizira život pun grijeha i političku anarhiju− brijeg obasjan svjetlošću - put ka izvršavanju dobrih djela− lav - simbolizira gordost i vlastoljublje− vučica - pokvarenost i koristoljublje− panter - sladosnašće− Vergilije simbolizira mudrost i razum− putovanje kroz pakao je proces buđenja čovjekovog saznanja uz proces razuma− čovjek treba upoznati samoga sebe, sve grijehe i niskosti koje nosi u sebi− uvijek trebamo slušati razum i suzbijati zlo− griješnici se muče na različite načine− pjesnik osuđuje pape (simoniste) koji su trgovali polođajima i svađali se zbog crkvenih časti− vole srebro i zlato, sve su naopako činili i zato se na odgovarajući način i muče− oni su krivi za anarhiju i zlo u državi− red i pravda bi zavladali ako bi car imao svjetovnu moć, a papa duhovnu vlast− pape bi trebali biti dobri, ispravni i nepodmitljivi ljudi− Dante je odan crkvi, i on misli daj je ovaj život žalostan i priprema za budući (kršćanski

svjetonazor)− dante je ipak i čovjek novoga vremena koji misli i sam donosi zaključke kritizirajući ono što ne

valja

4. WILLIAM SHAKESPEARE (1564.-1616.): HAMLET (humanizam i renesan)− 5 činova− vrijeme: prijelaz stoljeća (prikaz 1602. I. put)− mjesto: Danska, Elsinor− zanimljiva fabula, uzbudljiva radnja− Hamlet je složen lik− učen je čovjek (studirao u Vitenbergu) i voli poeziju− iznad svega cijeni istinu i vjeruje samo činjenicama (emprijsko učenje), želi dokaze− on je refleksivan čovjek, razmišlja i kritički promatra svijet - REALNO SAGLEDAVA

STVARNOST− drukčije se ponaša prema potčinjenima nego prema dvoranima− himan je prema nižima od sebe - običnim ljudima− taži on ljudsko u čovjeku (voli oca - bio je čovjek)− grub je prema ljudima na dvoru, čak i prema majci− prezire servilnost (ropsko, puzavo ponašanje), ljude bez svoga “ja” koji sve slijepo odobravaju

Klaudiju (tadašnji kralj, Hamletov stric, koji mu je ubio oca i tako postao kralj)− uočava sve izopaćenosti društva, vidi da su dvorani licemjerni i pokvareni, laskavci, spletkari i

izdajnici koji ne biraju sredstva− Hamlet je sanjar koji vjeruje u čovjeka, idealist− plemenite je duše i u ovom svijetu ne vidi izlaz, pesimist - odtle dvojba

“BITI IL’ NE BITI”− misao mu koči akciju i slabi volju - odatle melankolija, smatra se slabićem− međutim, dobivena zadaća traži odlučnost− gnuša se ženske niskosti (majka, Ofelija)− ipak zna biti nagao i odlučan - Hamlet je prvo čovjek, a onda kraljević - zato je njegova

tragedija veća− ova tragedija veliča lijepo i plemenito osuđuje rugobu i zlo

3/43

5. MARKO MARULIĆ (1450. - 1524.): JUDITA Human. i renes. u hr.− ep u šest pjevanja (libara)− “Judita” je prvo značajno umjetničko ostvarenje pisano narodnim jezikom− to je pjesnička izrada starozavjetnog biblijskog motiva, u kome pjesnik progovara o svom

vremenu− u uvodu je invokacija (prizivanje; zaklinjanje)− na početku nas upoznaje s temom, govorit će o smjelim djelima udovice Judite− pjesnik iznosi svoje refleksije o životu i ljudima− kaže da će oholim ljudima koji se izdižu iznad drugih biti teže kada padnu− asirski kralj Nabukodonosor je nerazborit čovjek koji misli da slava traje vječno− želi biti kao Bog− autor ga uspoređuje sa psom i zmijom− Holoferno - vanjski izgled: crveno lice, krvavo oko, prosjeda brada, debeo

trbuh− vanjskom izgledu odgovara i njegov karakter− on je bezdušan i surov, sve uništava i ostavlja pustoš iza sebe− pjesnik daje detaljan i realan opis vojske čiji djelovi odjeće odgovaraju turskim zavojevačima

(subaše, veziri)− Židovi su skromni i pošteni ljudi koji štuju Božje zakone− udovica Judita herojskim djelom spašava grad Betuziju− ona je oličenje vrline, odana vjeri i svojim sunarodnicima− ne prihvaća ponašanje nedostojnog čovjeka i odlučuje spasiti dostojanstvo i živote ljudi− njezina ljepota dana je detaljno - prikaz prave renesansne ljepotice

6. MARIN DRŽIĆ (1508. - 1567.), Dubrovnik: DUNDO MAROJE hum. i ren. u hrv− 5 činova− dva prologa - Dugi nos, negromant− on kazuje o utopijskoj zemlji, arkadijskoj, u kojoj žive plemeniti, dobri, pošteni, mudri i sretni

ljudi (ravnopravni). Te ljude naziva NAZBILJ− one koji su zli i nemaju te osobine naziva NAHVAJ− Pomet u drugom prologu najavljuje nastanak onoga što će se događati u komediji; Pomet i

daje savjet roditeljima− radnja se zbiva u Rimu 1551. Godine− Likovi: Dundo Maroje i Bokčila; Maro i Popiva; Ugo i Pomet; Laura i Petrivjeka− tema: moguća i realna (veze između Italije i Dubrovnika su stalne)− Dundo Maroje je dubrovački trgovac kojem je osnovna značajka škrtost (plantovski tip)− smiješan je i škrt kako su tada prikazivani svi očevi− izgubiti novac je največa nesreća, dukati su mu važnji od sina− on je dosjetljiv i lukav, zna iskoristiti situaciju− Pomet je najmarkantniji (uočljiv). Želi uživati u svemu što život pruža - hedonizam− za njega nema nerješivog problema− uživa u dobrim jelima, ali je vrlo lucidan (jasan), bistar i spretan− intelektualno je superioran (nadmoćan, jaći, važniji), dominira i nadređenima. Gospodar je

ravnima i nižima od sebe− mudar je čovjek koji zna upravljati ljudima, poznaje njihove slabosti− on usmjerava radnju, zapliće ju i raspliće− samosposobnošću i inteligencijom te uz pomoć sreće može se uživati život na zemlji− strpljiv je i zato uspješan. On zna da se “klin klinom izbija” i da “za lijepe godine dođe dažd” i s

tim on računa− mudar je i iskoristit će svaku situaciju i savladati sreću koja je nestalna kao žena− po Pometu sreća je za razumne− odabire put prema uspjehu na račun nesposobnih− kaže da se vremenu treba “akomodavati” (akomodirati - prilagoditi)− Pomet je čovjek nazbilj− pisac govori o sukobu generacija srarih i mladih− s jedne strane je svijet mašte onih koji se zanose, a s druge, svijet stvarnosti u kojemu se

računa i procjenjuje− radnja se u komediji brzo odvija, puna je zapleta i naglih raspleta− jezik - dubrovački, ima latinskog, talijanskog, ali ima i aforizama

4/43

7. IVAN GUNDULIĆ: DUBRAVKA (barok)− tri čina, prikazana prvi put 1628.g.− tri čina - svaki ima 9 skazanja− prvi čin ima zapravo 10 skazanja - prvo skazanje je uvodno, od Radmia saznajemo o mjestu,

koji likovi sudjeluju u radnji i koji je središnji događaj− Dubrava je arkadijska zemlja− radnje gotovo da nema na sceni, o događajima se izvješćuje− Ribar iz primorja gradi svoju repliku (kratak odgovor; brza primjedba) na kontrastima: ropstvo -

slobodasramota - častružnoća - ljepotapravda - nepravda

− starac Ljubdrag kori i savjetuje, izriče pjasnikove poglede na drzštvo i državu− za njega su država i sloboda najveće vrijednosti koje mogu ugroziti sami građani− njegov monolog pun je kontrasta− kritizira nerad ilijenost zbog kojih Dubrava siromaši, zatim rasipnost, pretjeranu kićenost i

luksuz žena, neposlušnost mladih i pretjerano trčanje za užicima− učinjena je nepravda i bog Lero je srdit - pjesnik osuđuje pojavu korupcije i neprilične brakove− on iznosi ideje:

a) slobodna se država osniva na zdravom braku utemeljenom na ljubavib) propada država u kojoj srebro i zlato više vrijede od poštenja

− alegorično djelo: Dubrava je Dubrovnik; Dubravka je dubrovačka vlast; Miljenko predstavljadubrovačko plemstvo; Grdon predstavlja bogate građane koji ugrožavaju slobodu

− opći interes zajednice je rješenje ljubavnog zapleta, zato svi slave i donose darove− cijelo dijelo je zapravo homna slobodi, glorifikacija slobode− obilje kontrasta, usporedbi, metafora, ali su vidljivi i elementi petrarističke lirike− smjenjuju se dvanaesterci i osmerci

8. JEAN BAPTISTE MOLIERE (1622. - 1673.): ŠKRTAC (klasicizam)− 5 činova− prikaz života građanskog društva i njegovih poroka− glavni lik Harpagon tipičan je predstavnik te sredine polovicom 17. st.− škrtost je temeljna karakteristika ovog lika, a uvjetovana je društvenim okolnostima− Harpagon predstavlja vrijeme kada je novac najcjenjenija stvar i mjerilo ljudske vrijednosti− općinjen novcem glavni lik ne bira sredstva, grabi ga na sve načine, gubeći sve kriterije− on je trgovac i bezdušni lihvar− njegova škrtost postaje patološka, bolesna− žudnja za novcem u njemu guši sva ljudska osjećanja− jezik mu je slobodan, pučki, riječi ne uvijek birane− autor ostaje u okvirima jedinstva mjesta, vremena i radnje

9. MATIJA ANTUN RELKOVIĆ (1732. - 1798.): Satir iliti divlji čovik(prosvjetiteljstvo 18. st.)

− dva izdanja: - jedno u Dresdenu, a drugo s dodatnim dijelom u Osijeku− prvo izdanje pisano je u monologu− satir govori o ljepoti Slavonije koja je mogla biti zemlja blagostanja (“na priliku zrmaljskog

raja”)− turska sila je sve uništila i ostavila vidljive tragove u načinu života Slavonaca− nema škola, knjiga, pravopisa i riječnika, a jezik je iskvaren mnogobrojnim turcizmima− ljudi su zaostali i primitivni, skloni psovkama i piću− ne zna čovjek gospodariti niti organizirati posao i zato propada− Turci su ostavili svoje “turske skule”: preko, sijelo, divan i kolo - one su izvor nemorala i

nemara− gospodarstvo je zanemareno i zato je Slavonija siromašna i zapuštena− pjesnik upozorava da se brakovi moraju temeljiti na ljubavi, a ne da se prosi djevojka prema

tome tko su joj roditelji. Treba gledati na dobrotu, marljivost i poštenje− kuća je zapuštena, a čovjek ne racionalno sijeće drva i uzgaja stoku od koje nema koristi− drugi dio je pisan u obliku dijaloga između satira i Slavonca

5/43

− Slavonac priopćava da se stanje popravilo, djeca idu u školu, kuće su popravljene, apribavljene su i ovce i konji

− satir kaže da se treba organizirati kao mravi i pčele koji rade za zajedničko dobro− pjesnik je odabrao pojedinosti koje kazuju o društvenom i moralnom stanju u Slavoniji− prikazao je mozaik događaja osoba i naravi ljudi onakvi kakvi su odista, realno stvarno− stvarao je pod utjevajem prosvjetiteljstva, racionalističkih ideja− nakana mu je pomoći sunarodnicima, ukazati na pogreške da bi se uklonile− piše deseteračkim stihom koji je blizak širokim pučkim slojevima

10. EDGAR ALAN POE (1809. - 1849.): Gavran (romantizam)− gavran - simbol nesreće i zla− pjesma je narativno oblikovana (pripovjedački)− bitni motivi: 1. ponoćno ozračje doživljaj smrti voljene žene

2. dolazak gavrana3. dijalog između lirskog subjekta i gavrana razbija vjeru u mogućnost povratka

ljubavi, a bez nje je život besmislen4. regzinacija, pomirenost sa sudbinom

− prikaz slike ponoći− mistični elementi: dusi, sjene crna ptica− vizualni elementi: mrak, ptica, baršun, kip

Palade (sam je odabrao ambijent - paralelizam s onim štose zbiva u duši)

− auditivni elementi: tišina, kucanje, udarci, buka, govor, viknuh (to izaziva rast nemira iuzbuđenja)

− kontrasti u kompoziciji: svijet prošlosti - svijet sadašnjostibunt - rezignacijadinamičnost - statičnost

− elementi romantičarske metode− mistično okultna tematika− paralelizam duše i vanjskog svijeta− prevlast iracionalnog

11. IVAN MAŽURANIĆ (1814. - 1890.): Smrt smail - age Čengića− 5 pjevanja: Agovanje. Nočnik, Četa, Harač, Kob− inspirirao ga je povijesni događaj− dijelo kazuje o nacionalnom otporu, borbi naroda protiv tuđina, zla i tiranije− glavni lik Smail - aga pojavljuje se u Agoniji i Haraču− na početku, lik se razotkriva u tri bitna odnosa:

− prema svojim slugama− prema zarobljenim Moračanima− prema starcu Duraku

− prema slugama je zapovjednik, prema Moračanima je surov, okrutan, sarkastičan, ohol,bezosjećajan, a prema Duraku je grub i osvetoljubiv

− pjesnik niže dramatične prizore mučenja− Moračani umiru bez jauka, herojski i moralno su jači, superiorniji− snažne su vizualne i auditivne pjesničke slike− pjesnik psihološki karakterizira lik Smail - age, u dušu mu se uvlače strah i zebnja− vanjski izgled ne odaje psihološka stanja (gvozden stupac, kamen tvrdi)− dakle, prikazuje ga na dva plana: - vanjski izgled i psihički− u Nočniku dan je romantičarski prikaz Novice koji tjelesno i moralno prelazi na stranu

Crnogoraca− u Četi su Crnogorci prikazani kao kolektivni, složni su, imaju zajednički cilj - obranu zemljei

rušenje tiranije− oni su borci za slobodu− etička kulminacija (vrhunac) epa− uzvišena je i istinita svečenikova propovjed puna domoljublja− propovjed je moralni stožer čitave pjesme− u Haraču je niz dramatičnih prizora mučenja i maltretiranja hercegovačke raje− potresne su scene mučenja (dramatične)

6/43

− Turci tiraniziraju nemoćne i osiromašene ljude - sadistički uživaju u tuđim mukama− oštri je kontrast: oholost i bijes, s jedne strane, i nemoć raje i socijelna bijeda− lirske digresije pjesnika - suosjeća s patnicima− neuspjesi u glavnom liku povečavaju bijes koji raste− u jednom trenutku, vanjski opis odgovara duševnim stanjima - ne može prikriti očaj, bijes i

nemoć− u trenicima izbezumljenosti i pomućene svjesti naređuje najpaklenije muke (gvožđa, otrov,

nože, kolac, ulje vrelo, konop…)− želi biti junak kojeg će otpjevati u pjesmama− nije ni čovjek ni junak, već kukavica− tri paralelne radnje: bijes u Smail - age koji raste; nevrijeme u prirodi i dolazak Crnogoraca

(Četa)− sukobi su: nacionalni, vjerski i socijalni− Smail - aga je predstavnik turskog feudalnog sustava koji se zasnivao na sili, strahu, nasilju,

teroru i neravnopravnosti− svaki sustav, utemelje na nasilju i strahu, u grčevitoj je borbi za opstanak− svako tiransko krvološtvo i zlo moraju doživjeti sudbinu Smail - age Čengića− dobro mora pobjediti zlo− izraz je zgusnut, sažet, slikovit, jake su auditivne i vizualne pjesničke slke, ima obilje stilskih

figura− Kob ima simbolično značenje, osnovna ideja čitava djela - pobjeda dobra nad zlom

12. AUGUST ŠENOA: Prijan Lovro− pisac kazuje o svom shvaćanju književnosti - biti što vjerniji slikar živita− u Hrvatskoj ima zanimljivih tema i potresnih sudbina− pisci trebaju upoznati narav ljudi i biti objektivni promatrači života− tema: - težak put siromašnog, ali sposobnog seoskog dječaka,koji se školuje u gradu− neimaštvo i podrijetlo ometaju Lovru u svim pokušajima− Lovro je čovjek visokih sposobnosti i široka znanja, čovjek nemirna duha kojiželi slobodno

stvarati− sukob ideala i stvarnosti− za uspješan život nisu dostatni znanje i inteligencija, sposobnost i poštenje− Lovru onemogućava njegovo podrijetlo i siromaštvo, a nema nikog moćnog tko bi mu

pomogao u nemilosrdnom društvu pa ni sreće− društvo cijeni podrijetloi novćanu moć− najviše što siromašni dječaci mogu postići je odlaza u sjemenište− Lovro se usudio suprostaviti sudbini siromašnih i svoju pobunu skupo plaća− razočarao se uljubav, pravdu i istinu− problemi: socijalni, moralni, simbolički− on je pun gorčine i razočarenja− doživljava stalne promašaje, ništa ne može uspješno napraviti− gubi kriterij, ne može razborito i pošteno rasuđivati− poštenjem nije uspio, ali ni nepoštenjem− samoubojstvo prekida niz patnji i poniženja− izraz slikovit i figurativan− retrospekcije, kružna kompozicija, zatvorena tvorevina− vrsta: novela

13. HONORE DE BALZAC: Otac Goriot−−−− roman kazuje o društvenom životu u Parizu početkom 19. st.−−−− radnja se odvija u pansionu gđe Vauqner (Voke)−−−− u siromašnoj četvri Pariza i u bogatim raskošnim salonima aristokracije−−−− kompozicija je složena, paralelno se razvijaju i međusobno isprepliću 3 fabule:

− sudbina oca Goriota, nekoć bogatog tvorničara tjestenine− sudbina Eugenea de Rastignaca, siromašnog studenta iz provincije− sudbina tajanstvenog nekadašnjeg robijaša Vautrina (Votrena)

− pisac detaljno i vrlo realno opisuje ambijent koji odgovara karakteru likova i njihovomsocijalnom položaju

− opis prostora proširuje znanja o liku

7/43

− daje fizički opis likova, socijalni i psihološki− piše uvjerljivo i istinito, pun je detalja− problemi u romanu su:

− društveni uspon− bolesna očinska ljubav− novac kao smisao života− izopačenost društva− ljubav, zločin, mržnja

− otac Goriot (“Krst očinstva”), žrtva je bolesne ljubavi prema kćerima− ta ljubav određuje njegov život i razara ga u potpunosti− ljubav postaje bolesna strast− poniženja ponosno podnosi uživajući u rastrošnosti i ljepoti svojih kćeri− bolne spoznaje o emotivnoj hladnoći i sebičnosti kćeri skriva sam od sebe− Eugene de Rastignac - oločenje je cijelog jednog doba, jednog naraštaja (tipična ličnost)− želi uspjeh, uspon u društvu i tu pučinje moralna kriza− podnosi poniženja, spremanje na ustupke− doživljava razočarenja− ogorčen je spoznajom o pomanjkanju ljudskih vrijednosti, pun je gorčine− želi u aristokratske salone iako uviđa egoizam i nemilosrđe prekrivene zlatom i sjajem− doživljava moralne padove i uspone i stječe iskustvo− prihvaća pravila igre koja donosi ugled− najavljuje bespoštednu borbu za uspijeh− Vautrin - glasnogovornik pišćevih osuda francuskog društva− silne je energije i jake volje− prezire običnog čovjeka− ima svoja osobna moralna načela− uspijeh želi postići nasiljem i zločinom− kćeri su izrasle u emotivno deformirana bića koja nisu naučila ništa uzvraćati− svi likovi imaju jednu strast, ideju, čije su žrtve− pisac daje stvarnu sliku raskošnog Pariza koji svoju pokvarenost i ljudske tragedije skriva pod

bještavilom palača i skupocjene odječe

14. F. M. DOSTOJEVSKI: Zločin i kazna− Rodion Romanovič Raskolnikov− je pritisnut bjedom i zbog toga osjeća sve veću bijedu i nepravdu− on ne vidi opravdanje da postoji ovakav svijet− materijalna bijeda je temelj na kojem nastaju druge ljudske nesreće (sudbina Marmeladovih,

Sonje i Raskolnikove sestre Dunje)− korijeni stradanja su u sustavu ljudskih odnosa− Raskolnikov se ne miri s činjenicama, buni se− u članku “o zločinu” iznosi teoriju o ljudima koji u ime viših ciljeva mogu ubiti i ljudima koji služa

za produženje vrste− on je lijep, pametan i ambiciozan, ali siromašan− odluka svijesti koja je sve prouzročila, jest ubiti− novcem će pomoći sebi i drugima, a simbolički uništiti zlo− poslije ubojstva povlači se u sebe, u sobu koja izgleda kao mrtvački lijes (životna tjeskoba u

kojoj se našao), osjeća odvratnost prema svemu i prema sebi - drugi se nisu uprljali krvlju− misli su mu zbrkane, tjelesno oboljeva što je posljedica psihičke slabosti− čovjek je sam sebi tajna - tek u dodiru sa životom formira se tik ponašanja− razum je nepouzdan− junak nije slušao potsvijest, a snovi ga upozoravaju, odvode ga vremenski u djetinjstvo (tuća

konja) i prostorno od trenutka u kojem se nalazi (u pustinju , u oazu pije vodu da utali žeđ)− u potsvijesti ne želi čin− nitko ne želi prljav novac - on je odbio Dunjinu žrtvu i morao je to znati− osjeća da nije isti i povlači se u sebe− raskoli unutar njega, a i između njega i ostalog svijeta− etička svijest, moral nije iskotjenjen, muči ga savjest i snovi− htio je dokazati da pripada višim ljudima (Napoleon, a sada osjeća da je estetska gnjida)− za pisca ubojstvo iz idejnih pobuda ipak je ubojstvo

8/43

− nitko nema pravo drugome čovjeku oduzeti život− izvanredna je psihološka rasprava s Porfirijem Petrovićem− kontrasti su stalno prisutni:

− ubio je zbog novca, a nije ga pogledao− ne primjećen , a otkriva se− ne razuvjerava se u teoriju, a odlazi na izdržavanje kazne− Sonja, pala žena diže druge− amoralist Svidrigajlov postaje dobrotvor

− Svidrigajlov je živio iznad društvenih pravila nerazmišljajući o dobru i zlu− čovjek je koji se raspada moralno i psihički− dokaz je da u amoralnosti nema izlaza− Sonja je u blatu javne kuće zadržala čistoću duše (Lazarovo uskrsnuće)− roman je socijalni, psihološki, filozofski, kriminalistički− u romanu ima dosta elemenata modernog: daje likove prvo iznutra, prati stanje svijesti, zalazi

u potsvijest u ono iracionalno,ono halucinatno

15. ANTE KOVAČIĆ: U registraturi− roman je komponiran u tri djela− započinje prikazom sela i odnosa među ljudima sve prikazujući s humorom, kasnije opisuje i

gradsku sredinu i njezine predstavnike s puno satire− u nekim scenama nalazimo i liriku− prema seoskoj sredini pisac zauzima kritički stav, prikazujući primitivizam, zlobu, površnost,

sklonost svađama i ljudsku bezobzirnost− u liku Medonića ukazuje na raslojavanje sela− gradska sredina je pokvarena i zla, puna bezdušnosti, nemorala i površnosti− pisac razotkriva i ruši lažnu sliku o dobročinitelju Meceni− najveći gnjev i mržnju izražava prema liku Rudimira Bombardijevića Šajkovskog (karikirani

likovi)− Kumordinar Žorž je nesretna osoba koja ne pripada ni jednoj sredini− očito je da pisac nema ljepo mišljenje o čovjeku i da sumlja u njegove vrijednosti− Ivica Kičmanović je osjetio sudbinu nadarene seoske djece koja dolaze na školovanje u grad− njegov pokušaj da se društveno uzdigne nije uspio iako ima sposobnosti− put do uspona vodi kroz patnje i poniženja (Lovro)− Ivica je pod jakim utjecajem ljudi oko sebe koji o njemu odlučuju, nema volje ni energije, zna

samo što ne želi (da postane sličan ljudima u gradu), ali ne zna što želi− Ivica je pokoran, neodlučan i nedosljedan− njegovom sudbinom upravlja fatum sudbine, a ta sudbina je Laura− pokušava pobjeći, ali ne uspijeva− on vidi, uočava, ali ništa nepoduzima− simbolika prezimena - jedan Kičmanović među beskičmenjacima zvuči ironično− on povezuje djelove romana− Laura je demonski lik, sotonsko biće, fatalna žena, ona je puna suprotnosti:

− strasna i bezosjećajna− gruba i milostiva− nježna i okrutna− nagla i proračunata

− određena je nasljednim svojstvima puna surovosti i bezdušnosti, a i ludila− kompozicija romana je razbijena, rečenice isprekidane što odgovara duševnim stanjima lika

16. JOSIP KOZARAC: Tena− prikaz Tenine sudbine i život slavinskog sela− pisac upozorava na probleme u Slavoniji:

− propadanje i siromašenje slavonskog seljaka− propadanje i zapuštanje soeskih dobara (lijenost i pasivnost)− prodor stranog kapitala i eksplatacija šuma i radne snage− imigracija stranaca koji kupuju posjede (Jaroslav)− problem prostiruiranja žena (roditelji sami dovode djecu)− odgojna zapuštenost djece

9/43

− pisac prikazuje Tenin karakter i njenu sudbinu od najljepše ljubavi do njenog pada, od trenutkakada je “nježna ružica” do onoga kada postaje “podivljali busen cvijeća iz kojeg je više trnovanegoli cvijetova isklijalo”

− odgojno zapuštena Tena pretvara se u pokvarenu, oholu i beskrupuloznu (bez savjesti) osobu− u susretu s Berandekom, na kraju, ona se duševno pročišćava i ponovno upućuje u život− pisac Slavoniju uspoređuje sa zrelom voćkom koju nitko nije ubrao, njega boli stvarnost i zato

Kozarac upozorava na negativne pojave

17. VJENCESLAV NOVAK: Posljednji Stipančići− tema romana je propadanje senjskih patricija Stipančića u prvim desetljećima 19-og st.− druga tematska linija je odjek lirskih ideja u Senju− pisac daje realističnu sliku društvenih i povijesnih promjena− intima obiteljske drame uokvirena je prikazom ekonomskih, nacionalnih i političkih zbivanja− fabula je utemeljena na prikazivanju odnosa među likovima, sukoba među njima i prikazu

kolektivnih masovnih scena− pokretačku ulogu preuzimaju pisma; ona stvaraju zaplete, izazivaju napetost i navješćuju

rasplet− u završnom dijelu fabula je najdramatičnija− karakterne osobine likova uvjetovane su: - odgojem i klasnom pripadnosti− Ante Stipančić je tip superiorna oca i muža− bolesno je podijelio svijet na izuzetne koji su dostojni njegove sposobnosti i one mizerne,

jadne− u patrijahalnoj obitelji, on je apsolutni gospodar sudbina i života− upravlja ljudima sa svojih nedodirljivih visina, tiranski− ponosan je i pun sebe i grčevito se bori za održanje ugleda i zato je spreman prodati čast i

dostojanstvo− u biti je loman, pun straha da ne doživi poniženja i neusoije prikriti neuspjeh− umire izgubljen i promašen, ne priznavši neuspjeh− Lucija je najtragičniji lik, žrtva patrijahalnog, konzervativnog odgoja− zapostavljena je obespravljena− postala je krhka, zatvorena i senzibilna djevojka koja želi afirmaciju svog bića− postaje bespomoćni buntovnik u jednom trenutku− zna da je grubo prevarena; ona svoj prvi dodor sa životom (Alfred) skupo plaća− Juraj je talentirani mladić koji se pod utjecajem pogrešnog odgoja i gradske sredine moralno

izopačuje i dehumanizira, postaje emocionalno otupljela osoba, cinična i egoistična− uokvirena kompozicija, prstenasta− roman je povijesni, socijalni i psihološki

18. CHARLES BAUDELAIRE: Albatros, franc, pjesnik, zbirka pjesama “Cvjetovi zla”− slika, znak pjesnikove subjektivne stvarnosti− on slici daje smisao− Albatros simbolizira težnju za idealnim svijetom, simbolizira pjesnikov osjećaj vlastite

igroženosti i neshvaćenosti - ne može se uklopiti u sredinu koja ga ne razumije− sve je u nagovještaju, a utemeljeno na suprotnosti, opreci između težnji i stvarnosti, između

visina i prizemnog svijeta− pjesnik je nalik gospodaru neba, prekrasnoj ptici koja doživljava poniženja i porugu u surovom

i bezdušnom svijetu− pjesnik je subjektivan , zaokupljen nemirima vlastie duše i čovjekovom sudbinom− 4 katrene, ukrštena rima− sinestezija (suosjećanje) - sposobnost nenadraženog osjetila da osjeti podražaj drugog osjetila

19. HENRIK IBSEN: Nora norveški dramatičar− “Lutkina kuća” III čina− radnja se zbiva u vrijeme božićnih blagdana− likovi su: Torvald Helner, Nora Helner, gđa Linde, dr. Rank, Nils Krongstad− pisac prikazuje život građanskog društva, brak i odnos između žene i muškarca− drama prikazuje proces buđenja i samoosvješćivanja žene− u ženi se budi njezina individualnost te odbacuje jaram egoistična muža

10/43

− Nora osam godina živi u, naizgled, sretnom braku kao žena lutka− njezin jedini samostalni korak ruši taj brak− ona napočetku liči na lutku - glumi, presvlači se, smije, recitira− žena treba odmoriti muža, rasteretiti ga da bi on bio što uspješniji u ostvarenju vlastite karijere− Norino biće je zanemareno, sputano i potčinjeno− odnosi u obitelji ne počivaju na zdravim temeljima - nema iskrenosti, uvažavanja osobnosti

ljudskog bića, sve je utemeljeno na glumi− Nora je zapravo vrlo spretna, dosjetljiva, sposobna i lijepa žena spremna na žrtvu− ona očekuje da se dogodi čudo, da muž shvati razloge i da joj potporu, ali čuda nema− Helner se u kriznoj situaciji prikazuje kao slab čovjek− njoj je dosta maskarade (brak), ona ne pristaje da u jednom trenutku bude odbačena,

ponižena i osuđena, a u drugom prihvaćena i pomilovana jer je muž izbjegao javni skandal igubljenje ugleda

− novo u drami je kraj koji nije uobičajen, Nora unosi nešto novo, novi preokret i prvi putaozbiljno razgovara s mužem, ravnopravno i ozbiljno

− ona je osvješćena, emancipirana žena koja traži slobodu vlastitog bića, jedna od I. Feministicau europskoj književnosti

20. A. G. MATOŠ: 1909.− domoljubna pjesma, sonet− pjesnik daje svoju reakciju na stvarne događaje− u 1. strofi nema glagola, ništa se ne zbiva− pjesnik daje sliku obješene Hrv. (personifikacija)− prema njoj je učinjen politički zločin− pjesma se temelji na vizualnom dojmu i simboličnom doživljaju svijeta− simbolična slika domovine odaje njenu opustošenost, sramotan je njezin gospodarski i politički

položaj− snažna pjesnikova ljubav iskazana je kada domovinu uspoređuje s majkom− on osjeća duboku bol zbog stradanja Hrvatske u doba Khuena Hedervary− domovini prijeti nestajanje, odakle uznemirenost i patnja pjesnikova− sve je dano u nagovještaju− izraz je sažet, rečenica poneka eliptična, stih ponekad isprekidan

21. VLADIMIR VIDRIĆ: Pejzaž I− kratko, ali slikovito zabilježen jedan trenutak u prirodi; on slikarski prikazuje jedno popodne u

ljetno doba− slika je u pokretu od bližeg ka daljem, u visinu i u daljinu− žuta boja na tlu reflektira se prema gore, u visine, oni postaju svjetliji i na kraju imamo bijelu

boju− pjesnik ima istančan osjećaj za boje i za tonove− šarolikost boja: žuta, bijela, plava, crvena, zelena prožeta je skladnim zvukovima− pjesnik nas odvodi u visine pa nas vraća dolje, a da ponovno gledamo preljeve žute boje koji

se prostiru u daljinu− živost kazivanju daju glagoli; przentom postiže ukočenu sadašnjost− u ovom doživljaju svijeta sve je puno boja i pokreta, ljepote i spokojstva− to je pjesnikov doživljaj svijeta

22. DINKO ŠIMUNOVIĆ: Duga− pripovjetka utemeljena na mitskoj predaji o simbolici duge, govori o Srninij tragičnoj sudbini− bogato je zahvaćen unutarnji život jedinke− unutar lika očit je sukob između želje i stvarnosti− Srna čezne za nedostižnim - motiv ljudske želje koja se ne može ostvariti− potpriča o sudbini kljaste Save je paralelna situacija - nesreća ženskih bića (fatalistički doživljaj

svijeta)− pisac prikazuje malograđanske uske okvire u kojima Srna ne vidi drugu perspektivu do biti

dječak− Serdarovi nemaju istinskog dodira sa svijetom, udaljeni su od prirode i svog djeteta i tragično

završavaju

11/43

− nad ljudskom prirodom vrši se nasilje, ograničavaju se ljudske slobode− paralelizam duhovnog života i krajolika− snažne su vizualne i akustične slike

23. ANTUN BRANKO ŠIMIĆ: Hercegovina zbirka: Preobraženja− pjesma je inspirarana pjesnikovim zavičajem− doživljaj vizualne stvarnosti preobražava u novu stvarnost - svijet vizija i slutnji− pjesnik daje sadržaj svoje duše− lirski subjekt “ja” postaje plav od sutona− kuća parnog mlina pretvara se u krvlju namrljanu, uglastu i grubu slikariju na nebu− ozračje nelagode, uznemirenosti, tamne slutnje, fantazmagorična slika svijeta− eliptična rečenica odaje uznemirenost− sužavanje ljudske svijesti - postaje mračna− ljudska stvarnost dana je s dosta pesimizma, rijetki su trenuci svjetlosti (ljepote)− ekspresivnost izraza, “nepoetične” riječi, slobodan stih, izbjegavanje interpunkcije

24. MARCEL PROUST: Combray U traženju izgubljena vremena, romaneskni ciklus od 13 roma.− neimenovani junak, anonimni spavač se budi− isprepliču se sjećanja i stvarnost− subjekt je lišen osjećaja vlastitog indetitete i tek posredstvom stvari oko sebe i sjećanja, malo

po malo, dolazi do svojeg ja− ovdje je polazište romana - traganje za vlastitim ja− nesaničar, provodi veći dio noći u obnavljanju uspomena− sjećanja su temelj romana, osnovna tema (sjećanja na majku, oca, baku, bolesne tete Leonie,

služavku Fracoise (Francoaz), zanimljivog susjeda Swanna)− ovo je roman o vremenu, a ima oblik memoara− Junak u djetinjstvu - Pripovjedač, odrasla osoba− on pripada bogatoj građanskoj obitelji koja ne obavlja nikakvu vanjsku radnju, dosađuje se sita

svega (glazirano, dekadentno društvo)− likovi su zahvaćeni u trenutku, dan je poneki detalj, slagat ćemo ih u mozaik− trajno sjećanje na određeno vrijeme, 7 sati navečer i 2 kata spojena stubištem postali su bolna

uspomena− Junak je impresionist, podložan dojmovima, razmaženo dijete slabe volje koji se boji ući u

svijet odraslih, ima Edipov kompleks− sjećanje inteligencijom ne cijeni− kolačić madelain (madlen) i lipov čaj izazivaju uživanje i radost kojima uzrok ne zna− sa šetnje je došao potišten - vrijeme i perspektiva žalosne budućnosti− poslije kušanja ponuđenog raspoloženje se mijenja− inteligencija ne može dati odgovor− sjećanja naviru afektivnim (nehotičnim) putem - reminiscencija− u sjećanjima zadržavamo neke znakove koji služe da nas podsjete na stare slike− autor otkriva da proživljeni sati (emocije) nisu mrtvi ako su izbrisani iz naših sjećanja− čaj i kolačić oživljuju senzibilnu prošlost, oživljuju nekadašnja stanja, davni život i to je pobjeda

nad vremenom i prostorom− tipično za prista je povezivanje prošlosti i sadašnjost− simultanost vremena− čovjekovo ja je nestalno, ovisno o vremenu− čovjek je danas poslijednji slij nedovršene konsrukcije koju je izgradilo vrije slažući različita

duševna stanja− Junak želi posjedovati životne strasti, ushićenja koja se trenutno javljaju (glog u cvatu), ali ne

uspjeva− vrijeme gradi, ali i razgrađuje− dinamičan je opis zvonika u Martinvillu− odnosi se mijenjaju pomicanjem promatrača u prostor; dojmovi su treutni i prolazni, ovisno o

kuru gledanja i vremenu− subjektivnost i realnost doživljaja− ne samo bića - ni vrijeme, ni prostor nisu fiksni, u vječnoj su promjeni ovisno o svijesti koja ih

podražava− oteti zaboravu osjećaje mogu umjetnici

12/43

− na kraju, pomoću iskustavasve vidi u drugačijem svijetli− pronađeno je vrijeme na kraju - napisao je umjetničko djelo, osmislio svoj život, ostvario

identitet, pobijedio prostor i vrijeme− egzistencija kreće u potragu za esencijom (bit, osnova)− Swann je Junakov alter ego

25. IVO ANDRIĆ: Prokleta avlija− motiv čovjekove tragike i izgubljenosti uvijek je aktualan - zanemarena je kategorija vremena− nesporazum između čovjeka i društva− u sukobu s vlašću ili društvom pojedina uvijek strada (Antigona)− preplašena vlast u trenucima propadanja ne raspoznaje tko je kriv, a tko ne i stradaju nevini− vječnost spletki i urota− mnogo toga se u životu ponavlja− to potvrđuje i kompozicija djela koja je u koncentričnim krugovima− Prokleta avlija je zatvor iz vremena propadanja turske moći− Avlija se stalno puni i prazni što je aluzija (pomisao) na život koji se osipa, a ipak traje− u određenom smislu, ona je simbol svijeta, u njoj ima svakakvih ljudi (od najsitnijih lopova do

ubojica, bolesnih, jakih, slabih, sanjara, dobrih ljudi…)− na početku i na kraju je slika sniježnog dana, potpuna bjelina, kao da briše razliku između

neba i zemlje− najtragičniji lik, Ćamil, senzibilan je čovjek koji s puno zanosa istražuje povijest− osjetio je što je surova i glupa birokracija, društveni sustav gdje knjiga izaziva sumnju i

progone− poistovjećije se s Džem - sultanom, obojica su usamljenici, ljudi prognani iz društva,

povrijeđeni, ali i dostojanstveni− Karađoz - groteskna osoba, dvostrukog bića, pesimist čije je biće oblikovala prošlost− djelo završava smrću fra Petra što kazuje da je život konačan, a smrt neminovnost

26. MIROSLAV KRLEŽA: Povratak Filipa Latinovića− tema je u naslovu− radnje u klasičnom smislu nema, sporo se odvija− tematska riječ povratak znači povratak iz Euorope u domovinu, u zaostalu sredinu, u grad

djetinjstva i svijet uspomena iz djetinjstva− ta riječ poprima psihološke, moralne, socijalne i egzistencijalne razmjere− glavni lik, Filip je slikar, senzibilan, intelektualac, esteta− on zapaža detalje, boje, ali i zvukove− siva boja izražava psihička stanja i egzistencijalne probleme - označava beznađe i prazninu,

ona povezuje prošlost i sadašnjost− dodir kvake izaziva reminiscenciju i osjećaj bola− korijeni su u prošlosti - bolno i krvavo djetinjstvo− mješanje i simultanost vremena (prošlost i sadašnjost)− riječ “ulica” simbolizira Filipov položaj u svijetu, odnosi se na problem osamljenosti i otuđenja

(alienacija) i u civiliziranoj sredini i u “panonskom blatu”− zakutak i panonsko blato sinonimi su za zaostalost− stvarnost je subjektivno viđena, sve je u raspadanju, u fragmentima− ekspresionistički i naturalistički prikaz ljudi, Filip vidi ono animalno u čovjeku− boje i ljudi u neshvatljivom su micanju bezracionalne veze, Filip ne vidi smisao svega oko

sebe, a ni sebe− egzistencijalni problem je pitanje smisla života− glavni lik smisao života vidi u slikarstvu, a ne može slikati− teže ljepoti, a rijetko je doživljava− on je čovjek podrovanih živaca, pun kompleksa (Edipov, inferiornost), neurastenična je pojava,

čovjek koji je imao krvavo djetinjstvo i pun mračnih nagona− već u djetinjstvu je bio neuravnoteženo dijete, pun nečiste krvi, vraća se još u gorem stanju,

pun je suprotnosti− ne vjeruje u progres, napredak, civilizacija je samo mijenjanje odjeće na lutkama u izlogu− u Kostanjevcu je radnja življa, upoznaje različite ljude, on traga za smislom života, za vlastitim

indentitetom i za ljepotom− on vodi oštar dijalog sa Kirijalesom (esej)

13/43

− Kirijales je mizantrop i sam u agoniji na kraju svog puta− Bobočka je fatalna žena, nastrana i puna bolesnih strasti− kraj romana (roman lika) nedorečen je, otvoren− elementi modernog - struja svijesti, nema klasične fabule, subjektivnost, liričnost, esejističnost,

bez klasičnog završetka

27. MIROSLAV KRLEŽA: Gospoda Glembayevi− 3 čina− iz rodoslovlja, pisac uzima samo neke likove− Leon otvara problem mutnog u čovjeku− on osjeća raskol u sebi, s jedne strane razum i osjećaji, a s druge ono animalno− čovjek je nesavršen, često proturječan− snažne individualnosti, ne dopušta da se njime manipulira− teži za istinom pa mora doći u sukob s etički uprljanom obitelji− istinoljubiv je i human čovjek koji cijeni ljudsko dostojanstvo, on je savjest obitelji− konflikti su verbalni, atmosfera napeta, u nekim trenucima sukob prerasta u fizički− simbolična je funkcija scene− Leon se vraća poslije 11 godina zbog nerješenih odnosa− u njemu se javlja ono animalno, instiktivno, Glembajevsko (naturalistički prikaz)− osjeća mržnju prema Glembajevima, a to je podsvjesno mržnja i prema samom sebi− obraćunat će se s obitelji, ali i s samim sobom− mamina smrt je izgovor - želio se svetiti− vuklo ga je ono glembajevsko, biološko u čovjeku− jak je glembajevski imperativ i ono animalno je prevladalo ljudsko− u njmu žive 2 bića (raskol), on saznaje istinu o sebi− kraj drame potvrđuje animalno u njemu, esteta, čovjek koji traži ljepotu na kraju zvjerski ubija− barunica Castelli je jakog nagona za uživanjem, nimfomanka, licemjerna i pokvarena− Ignjat je Leonov alter ego (odnos prema ženama)− autor je objelodanio truljenje obitelji, ljudski egoizam, iskrivljene pojmove o moralu, propadanje

na moralnom, psihičkom i materijalnom planu

28. TIN UJEVIĆ: Svakidašnja jadikovka zbirka pjesama: Lelek sebra− ispovjedni ton, 4 dijela− suvremeni svijet je svijet otuđenih ljudi− u pjesmi progovara čovjekova usamljenost− u outđenom svijetu čovjek je sam, osjeća se slab, nemoćan, nemiran i očajan− život je bez perspektive, apsurdan (pesimizam)− pjesnikov doživlja svijeta izgrađen je na načelu suprostavljanja (riječi - antonimi, jedno su želje,

a drugo je život)− on teži ljepoti i ljubavi kao smislu postojanja, ne prihvaća patnju i samoću kao oblik ljudske

egzistencije− u prvom obraćanju Bogu je suzdržan− čovjekova očekivanja su iznevjerena - on je odbačen, razočaran i pun gorčine− osjećaj samoće ostvaren je gradacijom− u drugom obraćanju Bogu kazuje povišenim tonom - to jekrik očaja i težnje za ljepotom i

svjetlošću− pjesnik je human, zalaže se za čovječniji svijet− dvije poslijednje strofe ponavljaju tematiku prve - prstenasta pjesma− veznikom “i” ostvaruje kontinuitet− biblijski stil lamentacije, tužaljke

29. DRAGUTIN TADUJANOVIĆ: Dugo u noć, u zimsku bijelu noć− pjesma ugođaja, tišine i mira− motiv majke - tuga i usamljenost− notiv doma - blagost i mir− pjesnik daje vizualni dojam doma i zimske noći koja uokviruje dom− svjetlost simbolizira težnju za ljepotom djetinjstva, toplinom doma i vremaena prvih spoznaja− eksterijer je blistav i prozračan

14/43

− sjetna i tužna osjećanja miješaju se sa radosnim oživljenjem djetinjstva− paralelizam slika− variranje provodnog stiha - gluha pusta, bijela noć− u poanti je bol, stih slobodan, zgusnut, muzikalan

30. BERTOL BRECHT: Majka Courage i njezina djeca, Kronika 30-godišnjeg rata u 12 slika− pisan uoči II. Svj. rata− to je kronika rata koji je trajao 30 god. između katolika i protestanata u prvoj polovici 17. st. u

područjima Švedske, Poljske i Njemačke− prikazuje sudbinu malih ljudi Ane Fierling (Firling) zvane Majke Courage i njezina sina Eilifa

(Ajlifa), drugog sina kojeg zovu Švicarski sir i kćerke Katrinrat je u pozadini drame, ali je uzrokzbivanja

− velikih, onih koji odlučuju, na sceni nema− rat donosi stradanja - donosi glad, razaranja i bolesti− 22 godine Majka Courage pokušava sa svojom djecom preživjeti hodajući za vojskom sa

svojom kantinom− narednik kaže da je u ratu red, a u miru zbrka− to izaziva začudnost (fau efekt)− gledatelj se s tim ne slaže - donosi svoj sud− nadimak - pun ironije− ona je puna proturječja - želi da rat potraje zbog zarade, a boji ga se jer želi spasiti djecu− lukava je, lako se pretvara, bezdušna i sebična− vrline u ratu postaju pogubne− Eiif gine zbog hrabrosti− Švircarski sir zbog poštenja, Katrin zbog ne sebičnosti, humanosti− Majka hrabrost postaje tragična junakinja− ovo je moralno izvrnut svijet - apsurdan− nad malim čovjekom vrši se nasilje− čovjek gubi dostojanstvo− rat mrvi i razara čovjeka, dehumanizira− antiratni stav pisca− prikazao je vrijeme smrti, stradanja i nasilja− završna slika prikazuje materijalno i moralno opustošen svijet− ratno profiterstvo je kažnjeno− Epsko kazalište− u drami se rasteže radnja, “epizira”− gledatelj se u tradicionalnom kazalištu užuvljuje u radnju, suosjeća s likovima− u epskom kazalištu gledatelj se ne uklapa u tijek radnje, nije aktivan - on se čudi onome što

gleda− začudnost (fau efekt) izaziva zanimanje za ono što se gleda, uzroke stanja u kojima se svijet

nalazi− začudnost je metoda kojom se postiže da gledatelj ili čitatelj postane svjestan toga stanja− čitatelj razmišlja, sam prosuđuje i donosi svoj sud− začudnost se postiže govorom, songovima i gestama− svaki prizor je samostalan, ne ulujeva se u drugi pa se osjećaju nagli skokovi - vide se spojevi

31. ALBERT CAMUS (Nobelova nagrada 1957.): Stranac− radnja se zbiva u Alžiru− roman je pisan u prvom licu− junak romana, Meurault (Merso), priča o smrti i pokopu napadnom mekoćom, suhim i škrtim

konstatacijama− čudnih je reakcija - ravnodušan je, ne plače, odlazi u kino pa na kupanje− odnos s Marijom sveo se na tjelesni− s ljudima nije prisan, nema prijatelja - stranac je u ovom svijetu− prirodne veze u obitelji prestaju funkcionirati, obitelj kao institucija se raspada− problemi usamljenosti, nemogućnosti komunikacije, alienacije i monotonije - -

egzistencijalne kategorije− Meursault nije ni dobar ni zao, ni maralan ni nemoralan, ove mu kategorije ne odgovaraju -

apsurdan je lik

15/43

− nema ambicija, grizodušja, zadovoljava samo tjelesne potrebe, vegetira− svijet ovakav kakav jest apsurdan je− svaki čovjek, rođenjem osuđen je na smrt (sunce i smrt = besmisao)− lik ne prihvaća život kakav mu društvo nudi− u sudnici je očit sukob čovjeka i društva− sude mu jer se ne kaje, ne pristaje na laž, ne ponaša se kao ostali - zato je osuđen prije

završetka procesa− liči na Salamoneova psa− pisac dolazi do spoznaje - sve je i ništa nije istina (istine nema)− apsurd + revolt = sloboda− Meursault je zapravo simboličan lik koji simbolizira beznađe i uzaludnost čovjekove

egzistencije− on je moderni Sizif koji gura kamen svog besmislenog života

32. VLADAN DESNICA: Proljeća Ivana Galeba− proljeće - djetinjstvo− roman je pisan u prvom licu, kazuje Ivan Galeb− on je glazbenik, sentibilan čovjek, intelektualac koji razmišlja o različitim temama: životu, smrti,

ljepoti, umjetnosti, djetinjstvu, religiji, ljubavi…− Galeb je subjektivist− polazi od sebe, po njemu je sve relativno (proteklo je nekoliko dana bez vremena)− život u bolnici ispunjen je monotonijom, a to će prevazići razmišljanja− detaljist je− pomoći detalja uključuje se u vrijeme i prostor− vrijeme mjerimo otkocajima srca, a prostor kretanjem misli krozanj− reminiscencija, struja svijesti, simultanost− Galeb je čovjek pedesetih godina koji više pamti stanja i zbivanja nego događaje− život je “nemirna površina satkana od krpica svjetlosti i krpica mraka”− Galeb smatra da je čovjek pravi tek onda kada spava, kada je isključena poluga volje− književnik je obuzet temom smrti− smrt postoji samo za ne - ja (smrt nije za mene, ona je za drugoga)− njegov nestanak je kataklizma, nestanak vremena i prostora, nestanak mjerila postojanja i

nepostojanja− smrt je jedina realnost koja nam se u životu događa− svi naši napori samo su vidovi borbe protiv smrti, samo pokušaji da se ona zavara− pokušaji su revolt, apsurd, ali apsurd daje poticaj, daje snagu - borimo se za nemoguće− Galeb je krajnji subjektivist, cijeni svoju realnost, svoje viđenje− razmišlja o prirodi književnog djela− kazuje svoje viđenje kakvo bi trebalo biti moderno književno djelo− književnosrt nam mora priopčiti neku dublju istinu o čovjeku i svijetu− kako se mijenja čovjek mora se mijenjati i struktura književnog djela− ljudi modernog doba daleko su složeniji od pečinskog - mora biti složeniji postupak kojim se

ulazi u njihovu dušu− današnji čovjek uglavnom misli, analizira pa treba pa treba kazivati kako on misli− ako umjetnost to ne čini onda je pobacila− Galeb kaže da čovjek ne može, a ne griješiti, ali treba uočiti to i priznati, tek se onda može

nazvati čovjekom− roman esej - roman struje svijesti− liričan

33. IVAN BREŠAN: Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja− djelo je napiano 1965., a scenu postavljeno 1971.− ova groteskna tragedija u dva dijela i pet slika jest parodija Šeksiporove tragedije Hamleta− služeći se dramski predloškom, poznate tragedije pisac je stvorio originalno djelo koje govori o

primitivizmu i gluposti jednog sustava i vremena− ovdje je ostvaren model kazališta u kazalištu− radnja se zbiva 50-ih godina ovog stoljeća u izmišljenom selu u Dalmatinskoj zagori− frontovska zadaća nalaže nekim seljacima više aktivnosti u kulturno-prosvjetnom radu pa će

staviti na repertoar tragediju Hamlet, na zahtjev lokalnih moćnika

16/43

− Bukara kaže da narod tako hoće− ljudima se manipulira− sadržaj Šeks. djela morao se prilagoditi društveno političkom trenutku− u ovoj sredini glavnu riječ vode primitivni i bahati seoski moćnici pa se probe pretvaraju u

opijanje i kartanje− Bukara i Puljo su se identificirali s likovima− Bukara je u elemntu kada kaže: “Ja sam ljudi jedan strašan kralj, a moja šaka udara ki malj.”− na drugoj pozornici se doista zbiva svojevrsni hamletovski život− nedužni Škokin otac uhičen je zbog lažne optužbe da je pronevjerio zadružni novac− Škoko je nemoćan, a Škunca je očajan - ima hamletovske dvojbe− intelektualca guše primitivizam i glupost kojima se mora pokoriti− učitelj doživljava poraz ljudskog u sebi, uništava ga ideološki društveni sustav− politika je izvor primitivne manipulacije i tragičnog u ljudskom životu− ovo satirično djelo je snažna umjetnička kritika primitivizma i dogmatske vlasti

34. ANTUN ŠOLJAN: Luka− tema romana su propale investicije i nemoć čovjeka kao pojedinca u ideološkom društvenom

sustavu− vlast je odlučila na svojoj razini (s visina) u malom primorskom mjestu Murvici izgraditi luku− toj ideji se sve mora podrediti, i graditelji, stanovnici i njihove kuće te imanja, a neće biti

pošteđeni ni kulturno-povijesni spomenici− u okolici (Bijela Korita) pronađena je nafta− Slobodan Despot, glavni inžinjer gradnje ne slobodan i nemoćan− pun je strasti za osobnim stvaralaštvom, želi biti kreativan− ne premostiv je sukob sna i jave, grube stvarnosti i čovjekovih ideala− ljudskom sudbinom upravljaju močnici, a ljudi podnose sudbinu− manipulira se i s ljudima i stvarima− guše se jedinka i osobne slobode čovjeka− močnici su agresivni (Grašo), društvo bezdužno, sve mrvi− mogu napredovati ljudi bez ambicija, pouzdani i poslušni− glavni lik svijet doživljava kao prljav i zagađen− uspjevaju ljudi kao njegova žena Magda, žena bez skrupula (savijest) koja gazi sve pred

sobom− Dujam Čavčić beskompromisni zaštitnik čovjekovih prava na privatnu imovinu i prošlost, strada− poanta - neobični završetak, liberalna fikcija je opravdana, rečenica je aforistički (kratko,

sažeto) oblikovana, a ima i žargona

35. RANKO MARINKOVIĆ: Anđeo zbirka novela:Ruke− psihološka analiza glavnog lika Alberta Kneza, klesarskog majstora, kojeg muči misao o

vlastitoj nemoći i suvišnosti− pun je sumnji, straha i neizvjesnosti− dijalog s pomoćnikom Lojzom razotkriva složenost i zamršenost odosa među ljudima− dijalog je pokušaj da se otriju nakane drugih, razotkrije ono što stoji iza riječi i postupaka− sve se temelji na glumi i do istine se ne može doći− Albert Knez, svjestan svoje slabosti, razmišlja o objektivnosti vlastitih prosudbi iz perspektive

bolesna čovjeka− asocijativna tehnika unazad otkriva korijene odnosa s dvijema ženama, Magdom i Fridom,

zbog kojih osjeća grizodušje− pun gorčine i irojije otkriva da su sumnje bile opravdane− spoznaje da je čovjek “šaka ništavila”, da je usamljen i slab− Alberta Kneza zaokuplja realizacijaduhovnih težnji, ali i ono tjelesno u čovjeku, no sve mu

izmiče iz ruku− san o nadvladavanju smrti umjetničkim djelom nije ostvaren

17/43

KNJIŽEVNOST

36. HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIŽEVNOST:Počeci slavenske pismenosti: Traktat crnorisca Hrabra

− tekst je napisao svećenik Hrabar u Makedoniji u 10. st.− Slaveni nisu imali svoje pismo− očito su utjecaji latinskog i grčkog jezika− Bog je htio da se pojavi Konstantin (Ćiril) i pomogne im− on stvara prvo slavensko pismo od 38 slova po uzoru na grčko pismo− tekst svjedoči kada već Slaveni imaju pismo i kada počinje njihova pismenost i

književnost− zaslužni za početke pismenosti u Slavena su braća iz Soluna Konstantin i

Metodije− moravski knez Rastislav traži pomoć od bizantskog cara Mihaela, želi širenje

Kršćanstva na slavenskom jeziku− Konstantin i Metodije su sastavili pismo glagoljicu 863.g. i preveli tekstove za

bogoslužje na staroslavenski jezik te počeli djelovati u Moravskoj− imaju problema s gruznskim svećentvom pa odlaze u Rim papi objasniti posao i

on im daje dozvolu da nastave raditi− Konstantin postaje svećenik i uzima ime Ćiril i tu umire− Metodije se vraća i nastavlja rad− poslije njegove smrti učenici su progonjeni i dolaze u južne krajeve− Kliment i Noum organiziraju u Makedoniji ohridsku školu, prvu pučku školu južih

Slavena− ona čuva glagoljicu za razliku od preslavske škole koja njeguje ćirilicu, a

potpomaže ju bugarski car Simeon

Počeci hrvatske srednjovjekovne književnosti:− u tom razdoblju Hrvati su stvorili svoje samostalno političko područje− u vrijeme kralja Tomislava i samostalne hrvatske države, teritorij Primorske i

Jadranske Hrvatske proširen je na sjever od Drave te na Dalmaciju i otoke na jugu− prvo pismo - obla glagoljica dobiva naziv prema riječi “glagoljati” što znači govoriti− u Hrvatskoj je kasnije obla glagoljica zamjenjena uglatom ili “hrvatskom” glagoljicom− poznata je u Hrvatskom primorju, sjevernoj Dalmaciji, Lici, Istri i južnoj Dalmaciji− u sjevernoj Dalmaciji javila se bogata glagoljska književnost− jaki su utjecaji iz Italije− tamo se piše latinicom, a božja služba održava na latinskom jeziku− sjedište glagoljaša bilo je u Ninu, a latinaši imaju svoju biskupiju u Splitu i Zagrebu− djeluvanje glagoljaša svedeno je na usko područje Istre, Senja i Krka− krajem 9. I početkom 10. st. nastaje drugo staroslavensko pismo - ćirilica, nazvana po

Ćirilu− kod nas se upotrebljava u srednjoj Dalmaciji− u Bosni dobiva posebni oblik i naziva - Bosančica ili bosansko--hrvatska ćirilica− vremenom se počeo razlikovati i jezik u crkvi od govornog jezika− pisci u staroskavenski jezik unose neke riječi iz svojih jezika− taj, živom govoru donekle prilagođen, tip zove se redakcija− tako postoje Hrvatska redakcija, Bugarska, Makedonska, Srpska redakcija− naš je jezik - Staroslavenski jezik Hrvatske redakcije

37. HUMANIZAM I RENESANSA: 15. i 16. st.− građanska klasa sve više jača, posebice u Italiji− jačaju gradovi: Firenza, Venecija, Siena, Padova, Milano…− prekomorska putovanja, obrt i trgovina omogućili su niz novih znanstvenih i tehničkih

pronalazaka od 13. st. nadalje (Kopernik, Galileo)− poljuljani su temelji srednjega vijeka i ljudski život je usmjeren u novom pravcu− mjenjeju se shvaćanja i život tadašnjeg čovjeka− čovjek se osjeća snažnim, mirnim i sigurnim− osjeća povjerenje u vlastite snage

18/43

− želi uživati u ovom životu uvjeren da život ovisi o njemu− ljudi se ponose slavom i veličinom svoje antičke kulture u kojoj gledaju uzor za svoj život i

stvaranje− tragaju za ostacima kulture, više iskapanja, pronalaze rukopise i izučavaju ih− dolazi do procvata umjetnosti, književnici pišu po uzoru na antičke pisce u početku

latinskim jezikom, a kasnije pučkim− taj preporod cijeloga života zove se renesansa (preporod)− umjetnici slikari otkrivaju perspektivu, stvaraju čuvene slike, kipove i građevine - nastoje biti

svestrani− u njihovim djelima progovara tjelesna snaga i spokojstvo (Michelangelo, Leonardo da Vinci,

Tizian, Rafael; Sandro Botticielli)− čovjek se nadahnjuje duhovnom baštinom antike - oni cijene slobodnu ljudsku misao, lijepo

čovjekovo tijelo i zdravo shvaćanje života− čovjek vjeruje u sebe, aktivan je i kritički misli− razdoblje dobiva ime humanizam baš zbog tog naglašavanja ljudskog i čovječnog

(humanus = ljudski, čovječanski)− Miguel de Cervantes Saavedra (Don Quijote - Kihot), William Shakespeare (Hamlet)…

38. HRVATSKA RENESANSNA KNJIŽEVNOST: 16. st.• polet ekonomiskog i duhovnog života renesansne Italije prenio se i u Hrvatsku• Patricijsko - građanski sloj prihvaća taj način života u Dubrovniku, Splitu, Šibeniku, Trogiru,

Zadru i Hvaru• posebno se istiće Dubrovnik koji je sačuvao svoju samostalnost i slobodu što je omogućila

snažan ekonomski i duhovni procvat koji se ogleda i u vanjskom izgledu grada i pointerijerima

• jača školstvo, otvaraju se knjižnice, postoji ljekarna, kazuje se hrvatskim jezikom, ali upolitici i upravi latinskim i talijanskim

• stvaraju liričari - Šiško Menčetić, Džore Držić• Dominko Zlatarić senzualnu notu zamjenjuje ozbiljnijom• u pokladnoj poeziji progovara vedar Dubrovački život (Mikša Pelegrinović, Nikola

Nalješković)• satiričnu i refleksivnu poeziju piše Mavro Vertronović• pjesničke poslanice pišu: Peter Hektorović, Nikola Nalješković, Dominko• epsku poeziju stvara Marko Marulić koji je položio temelje hrvatskoj umjetničkoj

književnosti• epiku stvaraju još Mavro Vertronović i Petar Hektorović• prvi hrvatski roman piše Petar Zoranić• prve svjetovne drame pišu Hanibal Lucić i Marvo Vertronović• prvu pastoralu piše Džore Držić, a pišu ih i Marin Držić i Nikola Nalješković• najomiljenije dramske vrste su pastorale i komedije• vrhunski domet naše renesansne književnosti su drame Marina Držića (Dundo Maroje,

Novela od Stanca, Skup, Akulin)• u Dubrovniku se razvija i likovna umjetnost• najznačajniji slikar je Nikola Božidarević• renesansni graditelji su Marko Andrijić, Andrija Aleši, Nikola Firentinac i Poskoje Miličević• prvi glazbeni skladatelj je Franjo Bosanac• Marko Marulić (Judita), Šiško mančetić (Prvi pogled), Hanibal Lucić (Jur nijedna na svit

vila), Mavro Vertranović (Moja plavca), Petar zuranić (Planine), Petar Hektorović (Ribanje iribarsko prigovaranje), Marin Držić (Dundo Maroje)

39. BAROK: kraj 16. st. do polovice 18. st.• barocco - pretjerano kićen, neprirodan• protestantski pokret (16. st.) traži vraćanje vjerskim idealima i Bibliji, a javio se u

Njemačkoj, Belgiji, Nizozemskoj i Švicarskoj• taj pokret u našim krajevima nije uhvatio dublji korijen osim u krajevima gdje se zadržala

glagoljica, gdje se služi narodnim jezikom (Istra)• Stjepan Konzul Istarski prvi započinje borbu za hrvatski književni jezik• s Antunom Dalmatinom počinje prevoditi Bibliju na hrvatski jezik• protureformacija je reakcija katoličke crkve na pojavu protestantizma

19/43

• osniva se Isusovački red čiji članovi odlaze i u krajeve gdje nije bilo protestantizma• osnivaju se Isusovačke škole i druge znanstvene ustanove. U školama se predaje

teologija i filozofija - od dubrovnika do sjeverne Hrvatske• od Zagreba do Varaždina poznata je samo pučka usmena poezija, nema djela pisanih na

narodnom jeziku (turska osvajanja, germanizacija)• sada se ovdje osnivaju Isusovačke škole, širi se pismenost, pišu se tekstovi nabožnog

karaktera• poznati je pisac Juraj Habdelić• Ivan Belostenec počinje prikljupati riječničku građu s elementima kajkavštine, štokavštine i

čajkavštine• duh ovog vremena daje specifična obilježja stvaralaštvu pisaca• u razdoblju kasne renesanse na zalasku i baroka na pomolu, postojala je posebna stilska

faza u umjetnosti zvana manirizam• manirizam (izvještačenost, nategnutost) je umjetnost u kojoj se ponašaju stvari bez vlastite

domišljatosti, inventivnosti• u ovoj fazi prevladava patos (zanos, ganuće), uznemirenost, koloristički kontras i

izduženost likova• pisci zaneseni idejama protoreformacije (razmišljanja o životu i smrti, o prolaznosti svega)

u svojim djelima traže nove mogućnosti i nove forme• pišu novim, čudnim, neobičnim i originalnim izrazom i stilskim sredstvima• traže snažne izraze, neobične kontraste (antiteze) i metafore• obiljem riječi i detalja i formom žele izazvati što jači dojam• značajke ovog razdoblja su kićenost, raskoš, uznemirenost, patetičnost (zanosno,

uzvišeno, svečano)• često je gomilanje riječi• Torquato Tasso (Oslobođeni Jeruzalem), Ivan Gundulić (Suze sina razmetnoga,

Dubravka, Osman)

40. HRVATSKA KNJIŽEVNOST BAROKA: 17. st.• protestanti su uveli narodni jezik u crkvene obrede umjesto latinskog, ali pokret nema

većeg odjeka u Hrvatskoj• u Dubrovniku i Dalmaciji postoji bogata književna tradicija na hrvatskom jeziku• Stjepan Konzul Istranin se zalaže za hrvatski jezik• barun Ivan Ungnad omogućuje tiskaru u Vrabu na hrvatskom jeziku• najveće ime ovog razdoblja je Ivan Gundulić u čijim su djelima očite ideje protoreformacije

(o prolaznosti, o kratkotrajnosti života, o smrti)• poznati pjesnici su: Ivan Bunić Vučić, Franjo Krsto Frankopan i Pavao Ritter Vitezović• u 17. Stoljeću javljaju se jezikoslovna djela (gramatika i riječnici)• Bartol Kašić piše prvu gramatiku hrvatskog jezika• napisana je za potrebe misionara koji su širili krščanstvo u okupiranim krajevima• napisana je na čakavskom narječju s elementima štokavskog• predlaže da u temelj hrvatskog književnog jezika uđe štokavsko narječje jer je najraširenije• Jakov Mikalja objavljuje riječnik i pravopis na latinskom i hrvatskom jeziku i on se

opredjeljuje za štokavsko narječje• Pavao Ritter Vitezović koristi dijakritičke znake što će kasnije aformirati Gaj• on je napisao latinsko-hrvatski riječnik u kojem su zastupljena sva tri narječja• u graditeljstvu, baroka je najviše u sjevernim krajevima (Varaždin i Zagreb)

41. KLASICIZAM: 17. st.• dok barok dominira u nekim dijelovima Europe, u Fancujskoj i Engleskoj je drugačiji

duhovni razvoj čovjeka• tu se javlja racionalistička filozofija (ratio = razum) koja kaže da jedino čovjekov razum

može doći do prave istine, on je jedini kriterij• poznati filozofi su: Locke (Lok), Descartes (Dekart) i Kant• Locke kaže da čovjek pomoću svojih dojmova koje dobiva čulima iz vanjskog svijeta dolazi

do saznanja• vlast je djelo čovjeka i može opstati dok odgovara ljudima• Descartes kaže: “Cogito ergo sum” (mislim, dakle postojim)• u 17. st. razvija se, osobito u Francuskoj, stvaralaštvo pos imenom klasicizam

20/43

• teoretičar klasicizma je Nikola Boileon (Boalo)• u djelu pod naslovom “Pjesnička umjetnost” kaže da se treba ugledati na antičku

književnost• poezija treba pričinjavati zadovoljstvo, zato treba kazivati o aristokratskim salonima i gradu• on traži savršenstvo forme, jasnoću i uzvišen govor• djelo mora biti poučno, moralno i racionalno• zalaže se za tri jedinstva: mjesta, vremena i radnje• Piere Cornaille (Pjer Cornej) piše tragedije pridržavajući se triju jedinstva u kojima razum

nadvladava strast• Jean Racine (Žan Rasin) prikazuje u svojim tragedijama junake pune emocija i strasti koje

njima gospodare• najinteresantniji pisac klasicizma je Moliere (Molijer)• u djelima inspirirana antikom ukazuje se na vječne probleme ljubavi, časti i morala

42. PROSVJETITELJSTVO:• u 18. st. jača građanstvo i javlja se duhovni pokret - prosvjetiteljstvo• najistaknutiji lik u Francuskoj je Voltaire (Volter), književnik i filozof• on negira vjerovanje o božanskom podrijetlu vladara i plemstva• protiv je klasnih povlastica, uvijek na strani progonjenih i nezaštićenih zalažući se za

slobodu govora• Diterat (Ditro) u svojim djelima razmišlja o moralu i odnosima u društvu• i on je protiv povlastica, a za slobodu govora• urednik je Enciklopedije, tu su zapisana najviša dostignuća čovjekova uma na svim poljima• Jean Jacques Roussean (Žan Žak Ruso) je jedan od urednika Enciklopedije• filozof je i romanopisac koji traži da se čovjek odrekne suvremene civilizacije koja

dehumanizira ljude i da se vrati prirodi koje je i sam sastavni dio• u njegovim djelima ima naglašene emocionalnosti i sentimentalnosti što je karakteristično

za kasni romantizam• Josip II. Modernizira državnu upravu, uvodi nove vidove trgovine i proizvodnje• centralizirao je državu i uveo više zakonitosti i reda• ukida povlastice i izjednačuje sve ljude pred zakonom te podiže škole

43. HRVATSKA KNJIŽEVNOST PROSVJETITELJSTVA:• Matija Petar Katančić (zbirka pjesama “Jesenji plodovi” - Vinobera u zelenoj molbice

dolini), Andrija Kačić - Miošić (Razgovori ugodni naroda slovinskog), Tituš Brezovački(Matijaš Grabancijaš Dijak)

• ideje prosvjećivanja, poučne i odgojne tendencije nailaze na plodno tlo i u hrvatskimkrajevima

• 18. st. donosi početak sumraka bogate dubrovačke književnosti• u prvoj polovici 18. st. u Dubrovniku stvara Ignjat Đurđević poeziju koja se nastavlja na

stvaralaštvo Ivana Bunića - Vučića• to je razdoblje prijelaza barok u racionalizam• 1806. ulaskom Francuza, Dubrovnik prestaje biti žarište hrvatske kulture• značajna je pojava Ruđera Boškovića, pjesnika, matematičara i filozofa• Dalmacija - živi pod mletačkom vlašću do 1797.; od tada do 1805. Je pod francuskom

upravom, a od 1806 do I. Svj. Rata pod austrijskom• književno stvaralaštvo je siromašno• poznati književnici su A. K. Miošić i Filip Grabovac• Slavonija - se oslobađa Turaka kad je Europom zavladalo prosvjetiteljstvo• poznati književnici su A.M. Relković (Satir iliti Divlji čovik), M. P. Katančić (klasicist) i Antun

Kanižić• Sjeverna Hrvatska - proživljava otvorenu germanizaciju, a poslije mađarizaciju• unatoč pritiscima javlja se književnost na kajkavskom narječju• književnici su Tituš Brezovački, Juraj Maljevac, Katarina Patačić• raste zanimanje za pučko stvaralaštvo i za zajednički književni jezik

21/43

44. ROMANTIZAM:• razdoblje koje obuhvaća kraj 18. st., a punu afirmaciju doživljava u prvim desetljećima 19.

st.• ovaj opće kulturni pokret uvjetovan je društveno-povjesnim prilikama• to vrijeme obilježeno je velikim društvenim potresima i nacionalnim pokretima• raspada se feudalno društvo, a jača građansko• zbivaju se značajni povijesni događaji - buržoaska revolucija 1789. g. u Francuskoj,

Napoleonov uspjeh u osvajanjima i ustanak dekrabista u Rusiji 1825.• revolucija nije ostvarila ideale - bratstvo, jednakost i sloboda te se javlja razočarenje,

klonuće i pesimizam što je koš više izraženo poslije pada Napoleona• pjesnici ne vjeruju u sklad života o čemu su govorili racionalisti• romantizam se u umjetnosti javlja kao reakcija na racionalizam i klasicizam• ne žele pravila i propise, već potpunu slobodu u stvaralaštvu• okreću se emocijama i jakom individualizmu• začeci romantizma nalaze se u djelima Jean Jaques Russoa• karakteristike ovog razdoblja su:• subjektivnost u pjesmi, romanu, drami, pripovjesti• iznose osobne preokupacije• naglašena je osjećajnost (klonulost, razočarenje…)• pisci se podređuju snazi mašte, imaginacije, ona je bujna i imaju potpunu slobodu• razvija se osjetljivost za ljepotu prirode, za vizualno doživljavanje i glazbu• lirika se nameće svim književnim rodovima• čest je monološki oblik kazivanja• romani su komponirani u obliku dnevnika, pisama i memoara• romantičari su zaokupljeni ovim temama:• intimom (ljubav, čežnja, sanjarenje)• nacionalno - povijesnim• krajolikom (daleki, nepoznati egzotični krajolik)• kultno - mističnom tematikom (tajanstveno, nadnaravno, neprirodno)• poznati pisci su: Byron (Bajron), Chateanabriand (Šatobrinjan), Schiller (Šiler), Goethe

(Gete), Lamartine (Lamartin), Pućkin, Ljermoutov, Hugo (Igo), W. Scott (Skot), E. A. Poe(Po), Herder, Macphersai, Shelley

• “Stunu und Dnoug” (Oluja i nagon)• pokret u Njemačkoj od 1770. - 1785. g.• književnost treba biti izraz nesputanih osjećanja i strasti• traže povratak prirodi• zalažu se za slobodu individue i stvaralaštva, kritiziraju društveni sustav• J. W. Goethe (Patnje mladog Werthera)

45. ILIRIZAM: pripremno razdoblje• dva događaja zbila su se iste godine - smrt austrijskog cara Josipa II. I zasjedanje

Hrvatskog sabora 1790. g.• završeno je vrijeme germanizacije i počinje mađarizacija• Mađari insistiraju na mađarskom kao službenom jeziku• u to doba Hrvatska je rascjepkana• pritisak Mađara jača svijest u Hrvata o vlastitoj nacionalnosti i vrijednosti vlastitog jezika• zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovec 1813. Traži od svećenstva da počne prikupljati i

popisivati naridno blago, narodne pjesme i pripovjetke• 1815. g. Antun Mihanović izdaje brošuru “Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu

domorodnom jeziku” u kojoj govori o potrebi uvođenja hrvatskog jezika umjesto latinskog;on kaže da se samo na svom jeziku može najbolje govoriti o svojim problemima

• 1818. g. Juraj Šporer pokušava izdati novine na hrvatskom jeziku• u ovo vrijeme odlaze mladići podrijetlom iz građanskog sloja na studij na Zapad• vraćaju se u svoju domovinu donoseći utjecaje izvana gdje se bude nacionalni pokreti• poznati ilirci su Ljudevit Gaj, Janko Drašković, Dragutin Rakovac, Ljudevit Vukotinović,

Stanko Vraz, Ivan Derkos…• 1830. g. Ljudevit Gaj piše “Kratku osnovu horvatsko-slavenskoga pravopisanja” na

kajkavskom narječju - to označava početak preporoda• pravopisna osnova kakvu je Gaj predlaže trebala je hrvatsku književnost objediniti, približiti

ostalim slavenskim narodima, osobito onima koji pišu latinicom

22/43

• Gaj je svjestan da je jezik glavna i osnovna oznaka nacionalnosti• pojednostavio je pravopisnu grafiju, za svaki glas određuje jedno slovo i uvodi nove

dijakritičke znakove č, ž, š, lj, đ• 1832. g. Ivan Derkos piše “Genij Domovine” - traži da književni jezik bude utemeljen na

štokavskom narječju• Janko Drašković piše disertaciju na štokavskom narječju• time se otvaraju putevi jedinstvenom književnom jeziku• 1835. g. izdaje Gaj “Novine Horvatske” i “Danicu Horvatsku, Slavonsku i

Dalmatinsku”pretežito štokavštinom• godinu dana poslije mijenja naziv novinama “Ilirske narodne novine” i “Danica Ilirska”• oko 1840. g. dolazi do razmoilaženja među ilirskim prvacima• Vraz, Vukotinović i Rakovac zastupaju mišljenje da pokret ima više kulturno-književno

značenje• 1842. Vraz izdaje list “Kolo” i time se potpuno odjeljuje od Gaja• 1843. je zabranjeno ilirsko ime i to je nagovještaj kraja• Gaj vraća novinama stare nazive• čitav se pokret vraća u granice Hrvatstva, a govori se isključivo o hrvatskom jeziku• u prvoj etapi ovog razdoblja do 1840. nema većih umjetničkih ostvarenja, pišu se,

uglavnom, budnice davorije• Antun Mihanović (Horvatska Domovina), Stanko Vraz (Đulabije), Petar Preradović

(Ljudsko srce)

46. PROTOREALIZAM: Šenoino doba (razdoblje od ilirizma do realizma)− poraz građanske revolucije 1848.g. u mađarskoj i političko utvrđivanje Austrije na cijelom

području dovodi do novih političkih odnosa− kraj je ilirizma i početak ponovne germanizacije (Bachov apsolutizam)− Hrvatskoj se ukidaju sva ustavna prava koja je imala; na društvenom planu velike su

promjene, ukidaju se feudalno-kmetski odnosi− oslobođeno seljaštvo potpuno je osiromašeno i u bezizlanom položaju, posebno nakon

raspadanja seoskih zadruga− plemići ostaju bez posjeda i ulaze u državni birokratski aparat zajedno sa građanima− u nesređenim prilikama kulturni život doživljava pad− prestaju izlaziti “Danica” i “Zora dalmatinska” pa Hrvatska nema svoj književni list− umureStanko Vraz, Mažuranić se okreće politici, velika književna imena odlaze sa književne

scene, a mladi naraštaj tek dolazi− Mirko Bogović pokreće list “Neven”− Janko Jurković začetnik je Seoske novele− Luka Botić Piše epove− Ivan Trnski piše pjesme− najčešće je zastupljuna novelistika, pretežito sa građenom prošlosti - puno junačkih podviga,

fabula je ljubavno - romantičarska− samo Jurković i Tkalčević pokušavaju uzeti građu iz suvremenog života− 1860. Austrija ukida apsolutizam− 1867. Austro - Ugarska nagodba− 1868. Hrvatsko - Ugarska nagodba− javlja se August Šenoa i svojim imenom obilježava razdoblje kao najbolji književnik− on stvara širok krug čitatelja− piše programski tekst “Naša književnost” u kojem se zalaže za realističko pripovjedanje− poznati književnici: Josip Eugen Tomičić, Franjo Marković i Iva Perkovac− 1860. utemeljeno nacionalno kazalište u Zagrebu− prvi umjetnički ravnatelj bio je Dimitrije Demetar, a za njim dolazi Šenoa− za njegova vremena utemeljena je nacionalna opera pod ravnanjem Ivana Zajca− August Šenoa (Zlatarovo zlato Prijan Lovro, Budi svoj, Seljačka buna, Čuvaj se senjske ruke,

Prosjak Luka

47. REALIZAM U EUROPSKOJ KNIŽEVNOSTI:1830. - 1880.− lat. realis = stvaran− crte realističke metode vidljive su još u antičkih pisaca, u renesansi i prosvjetiteljstvu iako

realizma ima u svim razdobljima

23/43

− realizam se javljakao reakcija na romantizam− realisti se okreću prema svakodnevnoj stvarnosti− poticaj za stvaranje traže u svakodnevnom životu− žele prikazati stvarnost onakvom kakva jest, objektivno i istinio, bez uljepšavanja− prikazuje sve slojeve ljudskog društva, prikazuju ih u svakodnevnim prostorima: na ulicama, u

salonima, na tržnicama, u siromašnim sobama, kazalištima− prostorije otkrijvaju socijalni položaj koji određuje karaktere i ponašanje likova− pisci istražuju kao znanstvenici, oslanjaju se na konkretne podatke koje uočavaju, ali i na

rezultate znanstvenih, psiholoških i socioloških istraživanja− junak realističke proze želi doživjeti afirmaciju, uspjeh u društvu− realisti izbjegavaju objašnjenja, a iznose samo činjenice (pozitivizam)− žele sveobuhvatno prikazati društvenu stvarnost, zato su najpogodnijiprozni oblici: pripovjest,

roman i novela− oni hronološki iznose slijed zbivanja kazujući u trećem licu− realisti biraju tipične karakteristike u tipičnim okolnostima− poznati književnici: Balzac (Otac Goriot), Stendhal, Flaubert, Dostojevski (Zločin i kazna),

Tolstoj (Ana Karenjina), Pogolj, Turgenjev, Dickens

48. NATURALIZAM: od 1880. - 1890. i nastavak je realizma− Hipolit Taine (Ten) smatra da je čovjek proizvod 3 činitelja: nasljeđa, sredine i povijesne

situacije− najvažniji pisac naturalizma je Emil Zola na koga je znanost snažno utjecala− on poistovjećuje metide znanstvenika s metodama umjetnika− roman se temelji na promatranju i ogledu− interesira ga uloga nasljeđa u čovjekovom ponašanju− preoučava temperament i dovodi likove u takve životne situacije u kojima će se temperamenti

najviše očitovati− prati djelovanje nagona i iznosi ono najgrubje u čovjeku− uvijek računa na mehanizam u šuvjeku, ono genetsko− kazuje o blatu, blatnim ljudima i blatnim riječima

49. HRVATSKA KNJIŽEVNOST REALIZMA: 1880. - 1890.− razdoblje hrvatskog realizma je samo desetak godina− ipak zreli realistički plodovi produžit će se duboko u razdoblje moderne− već Šenoa zagovara razdoblje književnosti svojim programskim člancima− 80-ih god. položaj Hrv. u sklopu A.-U. postaje sve teži− ekonomski propada− politički je razjedinjena stranačkim borbama− Khuen Hedervary razbija narodnu stranku, jedan dio vezuje uz sebe i potpiruje mržnju između

stranke prava i Narodnjaka− služio se nasiljem, progonima, špijunažama i cenzurom− tuđinska vlast izaziva nezadovoljstvo− u ovom razdoblju najistaknutiji oblici: roman, novela, pripovjest− pisci trebaju pisato o onome što je istinito, tipično i aktualno− E. Kumičić piše članak “O romanu”− kaže da roman mora biti plod znanstvenog promatranja, nema zanošenja maštom− sve može biti građa za roman, i lijepo i ružno− treba slikati razne strane života i izazivati gnušanje kako bi se ljude odvratilo od onoga što je

ružno− osnovne tematske linije A. Šenoe nastavljaju se i u realizmu:

− uspon građanskog staleža− propadanje plemstva− raslojavanje sela

− prozno stvaralaštvo obuhvaća nekoliko tematskih krugova:− društveno - ekonomski− nac. - politički− univerzalni

− seoska stvarnost prikazana je u regionalnim obilježjima− pisci pokazuju: zagorsko seosku, ličko selo, slavonsko selo, primorsko i istarsko selo

24/43

− 90-ih god. izrazito mjesto imaju psihološki, etički i filozofski problemi− fabula više nije temeljni element, narušava se kronološko kazivanje, retrospekcija i

introspekcija (ulaženje u likovi, sami), ima lirike, simbolike i esejistike− E. Kumičić (Začuđeni svatovi), Vjenceslav Novak (Poslijednji Stipančići), Ante Kovačić (U

registraturi), Ksaver Šandor Đalski (Zbirka: Pod starim krovovima; Ugledni i blagoslovljeniCintek), Silvije Strahimir Kranjčević (Mojsije)

50. TEČEVINE ILIRIZMA:• u ovom razdoblju pišu se gotovo sve književne vrste• najdominatnija, prevladava lirika• Ivan Mažuranić piše svoj poznati ep• Ivan Kukuljević piše prvu povijesnu tragediju “Juraj i Sofija”• Dimitrije Demetar piše dramu “Tenta”• pišu se putopisii novele, a javljaju se i počeci književne kritike• Vjekoslav Babukić postavio je temelje znanosti o jeziku• Matija Smodek otvara katedru za hrvatski jezik• u ovom razdoblju razvija se široka kulturna djelatnost• osnivaju se čitaonice• osnovala s Matica ilirska - širi i izdaje domaću knjigu• Vatroslav Lisinski pravi prvu nacionalnu operu “Ljubav i zloba”• poznati je slikar Vjekoslav Karas• ostvaren je jedinstven pravopis i književni štokavski jezik što je preduvjet za razvitak

zajedničke hrvatske književnosti

51. NAJZNAČAJNIJI PREDSTAVNICI REALIZMA U HRV. KNJIŽ.:− E. Kumičić (Začuđeni svatovi), Vjenceslav Novak (Poslijednji Stipančići), Ante Kovačić (U

registraturi), Ksaver Šandor Đalski (Zbirka: Pod starim krovovima; Ugledni i blagoslovljeniCintek), Silvije Strahimir Kranjčević (Mojsije)

52. NAJZNAČAJNIJI PREDSTAVNICI ROMANTIZMA U EURO. KNJIŽ.:• J. W. Goethe (Patnje mladog Werthera), Alphonse de Lamartine (Jezero), George Gordon

Byron (Putovanje Childea Harolda), Edgar Allan Poe (Gavran)

53. MODERNIZAM: kraj 19. st. i poč. 20. st.− krajem 90-ih godina 19. st. u europskim književnostima, posebice u francuskoj, dolaze do

izražaja nove tendencije− uzroci su zasičenost realističkom i naturalističkom književnošču i nova filozofska strujanja tog

vremena− pozitivističko gledanje (utvrđivanje činjenica, često ograničeno samo na opisivanje, a

izbjegavanje objašnjenja, dominacija razuma i materijalistički pogled na svijet, rješenjagrađanskoj klasi koja doživljava polaganu dekadenciju (propast, raspad, nazadak))

− pod utjecajem idealističke filozofije, kojoj su najbitniji duh i svijest, književnici se okrećuiracionalnom i mističnom

− oni promatraju čovjeka kao duhovno i intelektualno biće s vlastitim unutarnjim svijetovima,sukobima, sumnjama, trzajima…

− javlja se nov književni smjer - simbolizam− središnji problemi simbolističke poezije su čovjekova sudbina, čovjekov duhovni svijet i položaj

prodiranja u tajne čovjekova postojanja− u poeziji je bitan nagovještaj, nedorečenost i naslučivanje− najizrazitiji predstavnici su: Charles Baudeleire (Šarl Bodler) - preteča, Arthur Rimbaud (Artur

Rembo), Paul Verlaine (Pol Verlen), Stephane Mallarne (Stefan Malarne)− Theophil Gautier (Teofil Gotje) zalaže se za lapurlatizam, umjetnost radi samr umjetnosti; ona

je samoj sebi cilj; traže savršenu formu u kojoj je ljepota pjesme; to otvara put parnasovcima− parnasovci se javljaju zajedničkim zbornikom stihova “Novi parnas”; motive uzimaju iz indije i

grčke civilizacije, srednjeg vijeka i Biblije; ne unose osječaje pa je poezija hladna; paze naizraz i oblik koji treba biti što ljepši; parnasovci su: Leekonte de Lisle (Lkont d Lil), SullyPridohme (Sili Pridom), Jose Marija de Heredija (Hose Marija d Eredija)

25/43

− impresionizam je smjer čije je temeljno obilježje suvremeno doživljavanje svijeta i života,odlazak u prirodu, bilježenje trenutnih dojmova i raspoloženja; zatim kolorizam - promjeneboja, svijetlo i sjena

− Charles Baudelaire (Albatros), Paul Verlaine(Verlen)(Jesenja pjesma), Rainer Maria Rilke (Jaživim u kruzima koji se šire), Henrik Ibsen (Nora)

54. HRVATSKA KNJIŽEVNOST MODERNE: 1895. - 1914.− posljednje 10-će 19. st. obilježava ozbiljnu prekretnicu u hrv. književnosti− nova književna generacija sebe naziva modernistima, po uzoru na europska strujanja− početak ovog razdoblja obilježava događaj koji se zbio 1895. g. - car Franjo Josip I. Došao je u

Zagreb na otvaranje Hrv. narodnog kazališta, a studenti su na Jelačićevu trgu, u znakprosvjeda protiv mađarizacije, javno spalili mađarsku zastavu; jedan dio studenata je izbačensa sveučilišta i nastavlja studij uglavnom u Beču i Pragu

− neki su se pisci već prije okrenuli subjektivnom, liričnom, izbjegavajući široku fabulu− modernisti njeguju senzibilnost, osjećaj za nijansu, udubljuju se u duhovni život čovjeka; to je

rezultat i društveno političkih prilika u hrvatskoj (sukob među strankama, mađarizacija,ekonomska iscrpljenost zemlje)

− u takvom ozračju javljaju se klonuče i pesimizam− takvo stanje duha poklapa se sa situacijom na Zapadu i zato mlada generacija prihvaća

modernistički pokret− Praška skupina iznosi neslaganja s tadašnjom literaturom u časopisu “Hrvatska misao” 1897.

(Milan Šarić); zalažu se za teme bliske širokim masam tražeći da se piše o duhovnom životuda roman bude društvena psihologija

− Bečka skupina 1898. osniva časopis “Mladost” u kojem glavnu riječ ima Milivoj DežmonIvanov; oni odbacuju sve materijalno i simbolisti su inpresivnosti, dekadentni, senzibilni imistici; imaju potpuno nove ciljeve

− i jednoj i drugoj skupini zajedničko je prekidanje s tradicijom, kritika tadašnje književnosti,borba protiv ukalupljenih pravaca i potpuna sloboda stvaranja

− tako su “mladi” došli u sukob s “starima”− najpoznatiji predstavnici “starih” su: Franjo Marković, Jovan Hamilović− do 1903. moderna ima uglavnom deklarativan karakter - književnost je dosta oskudna− poslije 1903. Javljaju se značajniji književnici: A. G. Matoš (1909., Utjeha kose, Kip domovine

leta 188*), Dinko Šimunović (Duga), Ivan Kozarac (Đuka Begović), Vladimir Nazor(Zvonimirova lađa), Janko Ceskovar, Milan Begović

− Vladimir Vidrić (Pejzaž I.)

55. AVANGARDA, MODERNISTIČKI POKRETI:stilski pluralizam, prilike− početkom 20. st. ubrzan je rast industrijalizacije i urbanizacije; zabilježen je nagli skok teh.

znanosti i dostignuća; otkrivena je radio aktivnost, izumljen zrakoplov, postavljen teorijarelativnosti, održana I. filmska predstava, otpočeo I. svj. rat…

− čovjek se počeo mehanizirati i automatizirati što dovodi do osjećaja ugroženosti čovjeka kaohumano ljudsko biće; nagomilava se oružje što može svaki tren progovoriti; to je uvjetovaloosjećaj općeg kaosa i nemoći te imihelistička raspoloženja čovjeka

− jedina mogućnost da se prevladava apokaliptička misao je bunt upravo krik protiv svihustaljenih shvaćanja života i umjetnosti

− treba naći novog čovjeka oslobođenog svih društvenih konvencija i moralnih predrasuda− čovjek se treba vratiti sebi, svojoj biti koja je izvan povijesnih i društvenih kategorija; samo je

bitno vječno; spas traže u umjetnosti− početkom 20. st. javljaju se novi smjerovi koji će u različitih naroda i u raznim varijantama

dobiti različite nazive:− u Italiji i Rusiji javlja se futurizam− u zemljama srednje Europe ekspresionizam− u francuskom slikarstvu javlja se kubizam, a 1920. u Francuskoj se pojavljuje

nadrealizam− u umjetnosti je izražen otpor dotadašnjem stvaralaštvu nezadovoljstvo tradicijom što je odraz

prilika uoči I. svj. rata− moderna proza: Marcel Prust (Combray)

26/43

56. EKSPRESIONIZAM: 1910. - 1920.− ekspression = izražaj− ekspresionizam ima najjače korjene u Njemačkoj, ali su termin uveli Francuzi nalazeći začetke

novog pravca u slikarstvu Gogha i Cezanna; tu se javljaju 1. časopisi “Der Sturm” i “Die Aktion”i mnogi manifesti (Gotfried Benn i Herman Bahr)

− ekspresionizam je zapravo “istisak” subjektivnih doživljaja i unutarnjih stanja, neka vrstakartarze (očišćenje duše)

− umjetnici negiraju objektivnu stvarnost; daju svijet vlastite duše, pun iskrivljenih slika -preobražavaju stvarnost

− iznosi fantazmagoričan doživljaj svijeta (izazivanje čudnih, fantastičnih slika, neobičnih pojava)− u fazi dominiraju teme vječnosti i kozmički motivi− česta tema je rat koji doživljavaju kao kaos prema kojem osjećaju bunt jer je negacija

humanosti− potrebe za novim čovjekom iznose u simboličnoj drami u obliku legendi u dramskim

fantazijama− traže ono vječno u čovjeku, zainteresirani su za čovjekove vječne strast i težnje− izraz je škrt, odbacuju deskripciju, često rabe glagole, unose “nepoetične” riječi, pišu

slobodnim stihom, izbjegavaju logične misaone cjeline, izbjegavaju interpukciju

57. FUTURIZAM:− futurizam u Italiji− Tomaso Marinetti (manifest), veliča snagu, energiju, smjelost, brzinu, industrijsku civilizaciju,

borbu - ističe snagu i dinamiku novog svijeta− futurizam u Rusiji− nagli prodor kapitalizma i urbanizacije u čovjeku izaziva nemir, kaotična stanja i poremečenost− Vladimir Majakovski (“Ćuška društvenom ukusu”) - u poeziju unosi urbane teme, razvija

tradicijsku strukturu stiha, unosi “nepoetične” riječi služeći se često žargonizmima ivulgarizmima

58. NADREALIZAM: 1920.− idejni začetnik Andre Breton− on stavlja težište na iracionalno, podsvijesno, ne priznaje racionalno− traži spontanost da bi se izrazile podsvijesne čovjekove reakcije ono što se razumski ne može

kontrolirati− zalaže se za diktat misli, bez ikakve razumne kontrole, izvan svih estetskih i idejnih nakana

59. RAZDOBLJE OD 1914. – 1929.:− smrt A. G. Matoša 1914. i iste godine objavljena antologija (zbirka pjesama najboljih

ostvarenja) “Hrv. mlada lirika” (pojavljuju se značajni pisci: Ivo Andrić, Tin Ujević, Galović)obilježavaju kraj moderne

− u političkom smislu, ovo je razdoblje puno previranja; Hrvatsko - srpska koalicija, kao vodečastranka, pravi kompromise u Budimpešti

− u trenucima raspadanja Monarhije, ova stranka nije stvorila bitniji politički program, iako jesrpska stranka imala svoju orijentaciju

− 1918. stvara se tzv. Narodno vijeće SHS, a uskoro je proglašena KraljevinaSHS sAleksandrom Karađorđevićem na čelu; on priprema diktaturu, a 1929. nastaje KraljevinaJugoslavija

− najznačajnija od oporbenih stranaka je HSS na čelu s S. Radićem− zbog odlučne politike, S. Radić i brat bivaju ubijeni u Skupštini u Beogradu− naraštajmladih književnika najavljuje nove tendencije u književnosti− pisci koji se pojavljuju u programskim člancima iskazuju nezadovoljstvo stanjem u hrv.

književnosti− A. B. Šimić, Ulderiko Donaldini i Miroslav Krleža borbeno ustaju protiv tadašnje pisane riječi− početkom 30-ih dolazi do mimoilaženja između Krleže i njegovih političkih istomišljenika

(“sukob na književnos ljevici”)− ekstremno lijevo orijentirani književnici zalažu se za utilitarno shvaćanje književnosti (izvući

korist), a Krleža je za potpunu slobodu stvaralačkog čina− A. B. šimić (Hercegovina, zbirka Preobraženja), Miroslav Krleža (Snijeg), Ivo Andrić (Ex Ponto)

27/43

60. RAZDOBLJE OD 1929. – 1952.:− književnost ovog razdoblja razvila se u složenim i dramatičnim povijesnim i društvenim

prilikama− to je vrijeme narastanja fašizma, priprema za nova osvajanja i 2. svj. rat− ovo doba obilježeno je velikim socijalnim krizama u cijelom svijetu− u našim krajevima, u vrijeme socijalne krize, uvedena je diktatura; to je vrijeme ubojstva

Aleksandra Karađorđevića i doba političkih emigracija Hrvata− u književnosti se smiruju poznati nam stilovi koji ostavljaju trag - slobodan stih, ekspresivnost

izraza, prodor u svijest i podsvijest čovjeka− nastaje raznolika književnost− neki se vraćaju realističkom pisanju, tome pogoduje vrijeme političkih i gospodarskih kriza i

pobune siromašnih na rubu egzistencije− nastaje socijalna literatura - lijevo orijentirani pisci traže da se književnost bavi socijalnim

problemima, čime bi se pridonijelo njihovom rješavanju, a zaboravljaju umjetničku stranu− Krleža je da književnost bude tendeciozna (otređene namjere), ali se zalaže za umjetničku

obradu− neki su spojili ta dva modela i nastaje socijalno - psihološki realizam− stvara se psihološki realizam - pisci iznose unutarnji svijet likova, psihološka stanja, traume,

najčešće intelektualaca u skučenim sredinama− psihološko - analitički realizam - pisci ne idu iz opisa izvana da bi došli do psihe, već polaze od

analize psihe, slikaju stanja svijesti i podsvijesti− ideologizirani realizam - stvara se u partizanskim redovima, sve je podređeno ideologiji− Miroslav Krleža (Povratak Filipa Latinovića, Gospoda Glembajevi), Tin Ujević (Svakidašnja

jadikovka), Dobriša Cesarić (Oblak), Ivo Andrić (Prokleta avlija), Dragutin Tadijanović (Dugo unoć, u zimsku bijelu noć), Ivan Goran Kovačić (Moj grob), Bertolt Brecht (Majka Courage injezina djeca - Kronika Tridesetogodišnjeg rata u 12 slika), Albert Camus (Stranac)

61. DRUGA MODERNA: 1952. - 1969.− 1949. g. Petar Šegedin na Drugom kongresu književnika započinje borbu za slobodu

umjetničkog izraza− 1952. g. izlaganje M. Krleže na trećem kongresu književnika označuje pobjedu književnika

koja je u skladu s voljom umjetnika− 1952. izlazi list “Krugovi” oko kojeg se okuplja nova generacija književnika koji čine pokret; to

su: Nikola Miličević, Slobodan Novak, Slavko Mikalić, Milivoj Slaviček, Vlado Gotovac, IvanSlamnig, Antun Šoljag, a pridružuju se Jure Kaštelan i Vesna Paru

− vodeči kritičar i irednik tog lista Vlatko Pavletić zalaže se za umjetnički pluralizam− izražavaju nezadovoljstvo socijalnom literaturom, ideološkom prisilom i pisanju po narudžbi− traže slobodu umjetničkog stvaralaštva− ugledaju se na zapadnoeuropske smjerove i dolazi do ponovne integracije s Europom− najviše se pišu pjesme− pjesnici pjevaju o svako dnevnim problemima i privodno nevažnim zbivanjima− u poeziju unose razgovorni jezik, žargon pa i područni jezik− neki se služe jezikom filozofije i egzaktnih znanosti, skloni su racionalnosti, misaonosti pa

kontroliraju emocije− neki pjesnici govore o smrti, strahu, usamljenosti, nemoći…(egzistencijalne situacije)− jedan broj pjesnika traži uzore u narodnoj književnosti− pišu se prozna djela: novele, pripovjesti, crtice, romani− nema više crno - bijele tehnike niti heroizma− proza govori o traumama čovjeka, o njegovoj borbi za samoodržanje i moralne odgovornosti− sve je više introspekcije i psihološke analize− u djelima s urbanom tematikom govori se o pojedincu, najčešće o intelektualcu, o njegovim

dvojbama, sumnjama, razmišljanjima - nema fabuliranja− u drami M. Krleža ima značajan utjecaj− 1958. “Krugovi” prestaju izlaziti− 1962. pokreće se časopis “Razlog”− razlogovci izjednačuju poeziju i filozofiju− teme su im beznađe, praznina, paradoksalnost svijeta, ali i svakodnevni život− Petar Šegedin (Na istom putu), Vladan Desnica (Proljeća Ivan Galeba), Ranko Marinković

(Anđeo, zbirka: Ruke), Jure Kaštelan (Tvrđava koja se na predaje), Josip Pupačić (Moj križsvejedno gori)

28/43

62. SUVREMENA KNJIŽEVNOST: 1970. - 1990.− početkom 70-ih godina kriza socijalnog sustava i nerješeno nacionalno pitanje dovelo je do

masovnog pokreta− zahtjevaju se veća politička i ekonomska samostalnost Hrvatske, poštovanje nac. suvereniteta

i potpuna ravnopravnost naroda u Jugoslaviji− naglašen je problem jezične posebnosti, a 1967. Izlazi Deklaracija o nazivu i položaju hrv.

Jezika− Hrvatsko proljeće završilo je kapitulacijom u Karađorđevu 1971.− pobijedili su unitaristi− počinju progoni hrv. intelektualaca, znanstvenika i umjetnika− neki su osuđivani, neki su otišli u emigraciju, a neki isključeni iz javnog života− vršen je strogi nadzor nad umjetničkim stvaralaštvom, a zabranjeno je izražavanje domoljublja− poslije Titove smrti problemi su izbili na površinu− 1990. g. u Hrvatskoj su održani slobodni izbori− narod se odlučio za više stranačje, za parlamentarnu demokraciju− književnost se uklapa u tendencije suvremene književnosti− početkom 70-ih godina generacija tzv. fantastičara (Pavao Pavličić, Goran Tribuson, Stjepan

Čuić…); pod utjecajem Kafke, Borgesa (Borhes) i Bulgakova bježe od stvarnosti i okreću sefantastici, iracionalnom i bizarnom, služeći se groteskom, simbolom i hiperbolom

− u poeziji neki pjesnici se vraćaju vezanom stihu i tradicionalnim oblicima (soneta)− teže jednostavnosti, jasnoći izraza, a postaju i tolerantniji prema ranijim tvorevinama− u prozi pisci se vraćaju pripovjedanju− poslije kratke epizode obilježene fantastikom, pisci se opet vraćaju stvarnosti− pišu se: pustolovni, kriminalistički i horor romani− također se stvaraju obiteljski i povijesni romani− često se miješaju žarnovi i njeguju slobodne forme− govori se o iskustvima novije povijesti− kritizira se kult ličnosti− kazuju o vlasti, odnosu čovjeka prema vlasti i o totalitarizmu (Ivan Aralica, Pavao Pavličić i

Zvonimir Majdak)− u prozi “U trapericama” središnji lik je gradski frajer koji se ne uklapa u društvenu sredinu; on

pripada manjoj društvenoj skupini, klapi, koju čine ljudi sličnih svjetonazora, koji jednakogovore i imaju sličan način odjevanja

− u drami, također se spajaju različiti modeli− nov tip drame temelji se na posuđivanju tuđih zapleta (intertakstualnost), ali na slikanju

stvarnosti - Brešan− mnoge drame zasnovane su na životopisima povijesnih osoba− u dramama se govori i dalje o odnosu čovjeka prema dreuštvu i vladajućoj ideologiji− Antun Šoljan (Luka), Slavko Mihalić (Majstore ugasi svijeću), Ivan Brešan (Predstava Hamleta

u selu Mrduša Donja)

63. NAJZNAČAJNIJI PREDSTAVNICI HRV. MODERNE:− poslije 1903. javljaju se značajniji književnici: A. G. Matoš (1909., Utjeha kose, Kip domovine

leta 188*), Dinko Šimunović (Duga), Ivan Kozarac (Đuka Begović), Vladimir Nazor(Zvonimirova lađa), Janko Ceskovar, Milan Begović

− Vladimir Vidrić (Pejzaž I.)

64. NAJZNAČAJNIJI PREDSTAVNICI EURO. MODERNIZMA:− Charles Baudelaire (Albatros), Paul Verlaine(Verlen)(Jesenja pjesma), Rainer Maria Rilke (Ja

živim u kruzima koji se šire), Henrik Ibsen (Nora)

65. KNJIŽEVNI RODOVI:Lirika:

− naziv od grčkog glazbala “lyra”− lirika je nastala u svojevrsnom sinkretizmu (stapanje, sjedinjenje) govora, plesa,

glazbe i glume− odlike: - u lirici se kazuje o osjećanjima, emocijama i razmišljanju

− liričari su subjektivni

29/43

− odlikuje se kratkoćom (odabiru se riječi, vješto se povezuju, stvarajuse nove slike, onakve kakve ih pjesnik vidi, riječi često gube osnovno,primarno značenje, dobivaju preneseno)

− lirika je uvijek aktualna− Struktura: - nema fabule

− nema prepričavanja− nema razvijanja događaja, niti potpunih opisa− pjesnici na početku kazuju o svojim osjećajima i razmišljanjima, a

kasnije dodaju nove motive, variraju temu− lirika je kratka i orjentirana na trenutke koji priopćavaju osnovne

osjećaje− Tematska podjela lirike: - ljubavne pjesme

− refleksivne pjesme− domoljubne− pejzažne− pjesma ugođaja− socijalna pjesma

− Tradicionalna, povijesna podjela:− ditiramb (izražava životnu radost)− himna - pjesma posvećena nekom ili nečem što čovjek smatra vrijednim

najvećeg štovanja, divljenja ili obožavanja− oda - pjesma posvećena nekoj osobi ili nečemu prema čemu se osjeća

stanovita privrženost, ljubav, štovanje ili neka druga sklonost− elegija - pjesma u kojoj se izražava tuga, bol i žaljenje za nečim nedostižnim− idila - kazuje o osjećaju tihe sreće, s temom iz mirnog života u prirodi,

posebice na selu− epitaf - natpis na grobu u kojem se u ozbiljnom ili šaljivom tonu govori o nekoj

pokojnikovoj osobini− epigram - kratka, duhovita pjesma u kojoj se ismijava neka negativna osobina

s neočekivanim zaključkom koji iznenađuje čitatelja− Podjela lirike prema autoru:

− narodne (pučke) pjesme− umjetničke pjesme

− Podjela lirike prema načinu izražavanja:− lirske pjesme u stihu− lirske pjesme u prozi

− Epika:− grč. Epos - govor, pripovjedanje− temeljna odlika epike je pripovjedanje, narativnost− podjela epike: a) djela pisana u stihu: - epska pjesma

− ep ili epopeja− b) djela pisana u prozi: - novela

− - pripovjetka− - roman

− razvijanje fabule u epskom djelu postiže se:− epskim pripovjedanjem, opisivanjem, dijalogom

− monologom (unutarnji, vanjski)− pišćev komentar− načini pripovjedanja: 1. lice (ich form - ja)

3. lice ( er forma - on)− podjela romana prema temi:

− povijesni, psihološki, socijalni, kriminalistički, ljubavni, pustolovni− podjela romana prema načinu pristupanja temi:

− satirični, humanistički, didaktički, sentimentalni (s puno emocija - naginje nasna plač)

− jednostavni oblici:− MIT (govor, kazivanje, priča) je književna vrsta koja na temelju mitskog iskustva priča

o podrijetlu i nastanku svijeta ili osoba, pojava ljudskih tvorevina ili čitavih naroda.− LEGENDA kazuje o ponašanju nekih pojedinaca koji služe kao uzor za stanoviti način

života.

30/43

− BAJKA je vrsta o kojoj se čudesno i nadnaravno isprepliće sa stvarnim,zbiljskim.

− SAGA je priča o događajima iz porodična života na temelju usmene predaje. Priča secjelokupna sudbina porodice koja služi kao primjer porodičnog života nekog naroda.

− POSLOVICA u obliku tvrdnje sažeto izražava neke ____ na prvi pogled skrivenezakonitosti života.

− Drama:− grč. Drahme - radnja− dramom nazivamo književne tekstove koji su namjenjeni izvedbi na pozornici− dramski tekst se sastoji iz dijelova namjenjenih redatelju i glumcimai dijelova

namjenjenih publici− didaskalije su namjenjene redatelju i glumcima, a publici dijalozi i monolozi− Struktura dramskog djela− fabula se ne pripovjeda, već se njeno odvijanje postiže izmjenom dramskih

situacija− nema vanjskog opisa likova, sve je skonentrirano na fabulu i ideju− dramske karaktere određuje njih govori njihova akcija, ono što čine− dramski tekst povezuje određena radnja koja se prikazuje od početka do

kraja; od zapleta do raspleta (jedinstvo radnje)− drama se odlikuje stanovitom napetošću koja proizlazi iz suprotnosti (sukoba)

u stavovima i htjenjima pojedinih likova− Kompozicija drame

− ekspozicija− zaplet− kulminacija− peripetija (obrat, preokret)− rasplet

− drama se dijeli na činove, slike i prizore ili scene− drama je pisana u dijaloškoj formi

− Esej:− vrsta u kojoj se spaja subjektivno i objektivno pjesničko i znanstveno dok se

govori o nekoj temi kojom se autor bavi

66. NAJSTARIJI HRVATSKI PISANI SPOMENICI:Bašćanska ploča:

− napisana je glagoljskim pismom− nađena je u Jurandvoru, pokraj Baške na otoku Krku− to je darovnica kralja Zvonimira, koji daruje ledinu crkvi Sv. Lucije− u prvom dijelu saznajemo da je tekst pisao opat Držina koji utvrđuje da je kralj

Zvonimir darovao jedno gospodarsko dobro− on proklinje one koji bi to porekli− u drugom dijelu opat Dobrevit izjavljuje da je sa devetoro braća sagradio crkvu za

vrijeme kneza Kosmata− u trećem dijelu se kazuje da je u to vrijeme postojala zajednica Sv. Lucije i Sv. Nikole

na Otočcu− Bašćanska ploča ima povijesno, kulturno i književno značenje− tu su prve pisane hrvatske riječi i prvi puta potvrđeno hrvatsko ime na hrvatskom

jeziku

Ljetopis popa Dukljanina (polovica 12. st.)− spis sadrži rodosliv dukljanske dinastije− navodno je isprva pisan slavenskim jezikom, a latinski ga prevodi jedan katolički

svećenik iz dukljanske biskupije− kasnije, vjerovatno u 14. st., spis je u području Splita preveden na hrvatski jezik i tom

prigodom dodano mu je građe iz hrvatske povijesti, a posebno pričanje o tragičnojpogiblji kralja Zvonimira

− za Zvonimitova vladanja bilo je blagostanje, zemlja bogata, a ljudi sretni i sigurni− kralj je bio pošten i pravedan, pomagao je dobre, a proganjao zle

31/43

− negdje oko Cetine zbila se njegova tragična smrt− ubili su ga na skupu prilikom čitanja pisma u kojem se pozivaju Hrvati da s drugima idu

osloboditi Kristov grob− autor razjarene ljude uspoređuje s vukovima i psima− povjesničari se ne slažu s ovom pričom koja je vjerojatno nastala prema legendi

Vinodolski zakonik (polovica 13. st.):− nastao je u Vinodolu 1288. G. i najstariji je zakonski spomenik− nastao je da bi se normirali pravni odnosi u vrijeme kada je vinodolski kraj darovan

krčkom knezu Vidu (kasnije Frankopanima)− uzakonili su gae stari običaji, ali se posebice išlo da se odredi kazneno pravo i osigura

kneževo pravo

Zapis popa Martinca:− pop Martinac je pisao glagoljski brevijar (knjiga molitava, lekcija i pjesama za

svećenike, zbornik molitava) u Grobniku− tada se dogodila za Hrvatsku velika tragedija na Krbavskom polju 1493.− pisac daje zapis u kojem iznosi potresnu sliku teškog stradanja u Hrvatskoj zbog

turske najezde− to je povijesno svjedočanstvo o katastrofalnom događaju− Turci pale, ruše, ubijaju i odvode u roblje (bili su gori od Atile i Tatara)− autor opisuje ovaj događaj kratko čemu odgovara vremenska napetost− crkveno - slavenski jezik s elementima narječja

Lucidar:− pod imenom Elucidorius ili Lucidorius javljaju se u Europi različiti spisi

enciklopedijskog karaktera− krajem 12. st. je jedna kompilacija (sastavljeno djelo na temelju tuđih djela, dakle,

nesamostalno) na njemačkom jeziku. Djelo je namjenjeno pučkom sloju, a dohvaćacijelo srednjovjekovno znanje o vjeri i svijetu

− pisano je u pbliku dijaloga između učitelja i učenika. Učenik pita - učitelj odgovara− sa njemačkog jezika Lucidar je preveden na Češki− s češkog jezika je preveo na hrvatski neki glagoljaš, vjerovatno u prvoj polovici 15. st.− glagoljaš je očito bio iz Istre jer je u zemljopisnom djelu dodao podatak o Istri i Učkoj,

čega nema u Njemačkom i Češkom tekstu

Šibenska molitva:− pjesma j najstariji latinički tekst iz 1. Polovice 14. st.− zapisao ga je Pavle Šibenčanin, a stvorio nepoznati glagoljaš− pjesma je naziv dobila po nalazištu , samostanu u Šibeniku− prema sadržaju dan joj je podnaslov Phvala Gospi− to je nabožna pjesma koja djeluje kao litanija (vrsta crkvene molitve koja se govori ili

pjeva, a sastoji se iz kratkih zaziva što ih izriče predmolitelj i odgovara koje izričumolitelji)

− pjesnik slavi Marijinu uzvišenost i dostojanstvo− Gospa je određena snažnim atributima: blažena, presvijetla, uzvišena, urešena…− ona je nada i okrepljenje, nadahnuće i utjeha, utočište bolesnih i siromašnih− ponavljanje istih jedinica na početku stihova (anafora) i iste rime na kraju doprinose

melodičnosti stiha− ispjevana je ikavskim govorom i čakavskim narječjem

Muka svete Margarite:− u 15. st. hrvatska se književnost obogatila još jednom književnom vrstom - dramskim

tekstovima poznatih pod imenom prikazanja i skazanja− pod utjacajem talijanskih dramatizacija i u našim krajevima se dramatiziraju biblijski

tekstovi, legende i dijališke pjesme− dijalog između Olibija i Margarite otkriva sukob među likovima− Olibrij se divi ljepoti njezina tijela, hoće da bude njegova i prijeti joj mukama− on je mnogobožac, a ona kršćanka− Margarita ne cijeni ovozemaljska dobra jer zna da je život prolazan− čvrsta je i nepokolebljiva

32/43

− za vjeru i vječni život duše u raju spremna je sve podnijeti, vjera joj daje snagu− uzorna je kršćanka− drama je pisana čakavskim narječem i ikavskim govorom

JEZIK67. GOVORNA KOMUNIKACIJA:

− jezična je pojava jedna od bitnih karakteristika ljudskog društva.− jezik je apstraktni sustav glasova i pravila po kojima se ti glasovi kombiniraju− jezik služi sporazumjevanju, komunikaciji i priopćavanju obavjesti− govorna komunikacija je slanje poruke koja ide od govornika, i primanje te poruke od slušatelja− slušatelju želimo prenijeti poruku: “Donesi mi lonac”− slanje i primanje poruke prolazi kroz 3 faze:

govornik slušatelj1. psihološka 3. psihološka2. fiziološka � 2. fiziološka �3. fizička 1. fizička

− put kojim poruka ide od govornika do slušatelja nazivamo priopćajnim kanalom− ako u priopćajnom kanalu dođe do smetnje može se dogoditi da slušatelj dobro ne primi

poruku− smetnje nazivamo bukom u priopćajnom kanalu

“Riba se kuha u loncu” - l je zalihozan“Donesi mi crvenu jabuku”

− elemente koje možemo razumjeti zahvaljujući okolini zovu se zalihošću ili rendunacijom

68. FONEM:

�b� + �i� + �t� + �i� �p� + �i� + �t� + �i�

− razlikuju se po glasovima b i pNemoj biti takav.Nemoj piti takav.

FONEM – najmanji odsječak glasovnog lanca koji ima razlikovnu (distiktivnu ) ulogu− fonem sam po sebi nema nikakvo značenje− FONETIKA je znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem akustičkih i artikulacijskih

(tvorba) svojstava glasova⌧biti⌧ – ⌧liti⌧⌧majka⌧ – ⌧bajka⌧

− fonemi mogu biti u fonološkoj opreci na bilo kojem mjestu u riječi, važno je da se nađu uvujeku istoj okolici

majka tramvaj− glasovi “m” u ovim se riječima različito tvore− glasove razlika koje su uvjetovane mjestom nazivamo FONEMSKIM VARIJANTAMA ILI

ALOFONIMA

69. MORFEM:škola zima

• glas a ima svoje značenje jer označava da su obje imenice ženskog roda• jedinice koje su manje od riječi, a imaju svoje značenje zove se morfemi• znanstvena disciplina koja se njima bavi zove se morfologija

N škola školski zimskiG škole - morfem i označava da je to pridjev muškog rodaD školiA školuV školoL školiI školom

33/43

• morfem a označava rod, broj i padežpred ⌧ škol ⌧ sk ⌧ i škol- korjenski morfem

pred- prefiksalni morfemsk -sufiksalni morfem

stan - ar � stanar - rječotvorni morfemstanar - i � stanari - oblikotvorni morfem

70. JEDNAČENJE GLASOVA PO ZVUČNOSTI:

zvučni b d g z ž đ dž bezvučni p t k s š ć č f h c

− ako se u riječi nađu dva glasa, jedan do drugog različiti po zvučnosti, dolazi do jednačenja− prvi se uvjek ravna po drugom− ako se zajedno nađu dva suglasnika od kojih je prvi zvučan, a drugi bezvučan, prvi se

zamjenjuje sa svojim bezvučnim paromNpr.

gladak – gladko – glatko (d se zamjenjuje svojim bezvu. parom t)odrezak – odrezka – odreskaotpad – odpadka – otpatka

− ako se zajedno nađu dva suglasnika, od kojih je jedan bezvučan, a drugi zvučan, prvi sezamjenjuje zvučnim parom

Npr.svatba –svadbasvjedoč – svjedočba – svjedodžba

− u nekim slučajevima u pisanju se odstupa od jednačenja po zvučnosti (iznimke):a) ako se d nađe ispred s, š c, č, ćnpr. odstupa, odsutan, sredstvo, odšetati, podšišati, odcijepiti, odčepiti, podcijeniti, podcrtati, odćušnutib) u nekim pojedinačnim riječima, najčešće stranog podrijetla, i u nekim složenicama: gangster, postdiplomski, -stranog predtakmičenje, predturska

71. JEDNAČENJE GLASOVA PO MJESTU TVORBE:− ako se nađu zajedno dva suglasnika koji se tvore na različitim mjestima, onda se prvi

mijenja u suglasnik koji je po mjestu tvorbe bliži onom suglasniku drugom po redu− ako se s, z nađu ispred: č, ć, đ, dž, j, nj, lj, š, ž, mijenjaju se u š, žprimjer: paziti � paznja �pažnja

misao � mislju � mišlju− s i z ne prelaze u š, ž:

a) kada se nađu u složenoj riječi kao završetak prefiksa:raz ⌧ ljutiti s ⌧ ljubiti s ⌧nježiti

b) kada se s i z nađu ispred lj, nj koji su nastali zbog kratkog jekavskog izgovora:ozlijeda � ozljedasnijeg � snjeg

c) kada se n nađe ispred dvousnenih b, p prelazi u m:stan �stanbeni �stambeniobrana � obrandeni � obrambeni− u pismu se ovo jednačenje ne provodi kada je n na kraju prvog dijela

složenice u kojoj su djela jasnajedan ⌧ putcrven ⌧ perka

72. PALATALIZACIJA I SIBILARIZACIJA:Palatalizacija:

− suglasnici k, g, h ispred e, i u nekim oblicima mjenjaju se u č, ž, š− ta se glasovna promjena zove palatalizacija

junak - junake - junačedrug - druge - družeduh - duhe - duše

34/43

− ta promjena često se zbiva u vokativu imenica muškog rodapekao - peke - pečerekoh -reke - rečedigoh - dige - diže

− palatalizacija se vrši i u prezentu i aoristu nekih glagola− ona se vrši i u tvorbi nekih imenica

junak - junak-ina - junačinaprah - prah-ina prašinavrag - vrag-ić - vražić

− u nekim riječima palatalizira se c ispred e ili istric - stric-e � stričeotac - otca - oca � oc-e � oče

Sibilarizacija:− suglasnici k, g, h u nekim oblicima ispred i prelaze u c, z, s

majka - majk-i - majcijaruga - jarug-i - jaruzisnaha - snah-i - snasi

73. GRAFEMSKI SUSTAV HRVATSKOG KNJIŽEVNOG JEZIKA:− grč. Grapho = pišem− grafem je pismeni oblik fonema− grafematika je znanstvena disciplina koja se bavi prijenosom fonema− jednom fonemu odgovara uglavnom jedan grafem osim fonema lj, nj, dž (fonemi koji

imaju dva grafema)− u nekim slučajevima ne podudaraju se grameski i fonemski sastavjezika: “bratski” � grafemski

“bracki” � fonemski− događa se da jednom fonemu odgovara dva ili više grafema:

otpad � fonem = t; grafem =todsad � fonem =t; grafem = d

− dva fonema mogu imati dva ili više grafema:s tobom � s je fonem i grafems bratom � z je fonem, a s je grafem

− pravopis ili ortografija kazuje kada će se koji grafem pisati, tj. kako će se pisati koja riječ− pravogovor ili ortoepija je disciplina koja obuhvaća pravila o izgovoru

74. RIJEČI I VRSTE RIJEČI:riječ - skup glasova u nizu ili samo jedan glas koji ima neko značenjenpr.: trava = biljka i - veznikRiječi imaju: a) glasovni sustav

t - r - a - v - a; tra - va; trav - a; trava - krava− imaju grafem ili slovo, fon ili glas, slog, morfem i fonem

b) značenje– izaziva određenu predodžbu, misao, sliku– to ovisi o redosljedu i naglasku

Riječi dijelimo na:promjenjive: imenice

zamjenice deklinacija, sklanjanje ili sklonidbapridjevi - komparacija statičkebrojeviglagoli - konjugacija (dinamične)

nepromjenjive: prilozi (neki mogu imati komparaciju)prijedlozivezniciuzvicičestice

35/43

75. IMENICE KAO VRSTE RIJEČI I PODJELA:Imenice (supstantivi) riječi su kojima se imenuju bića, stvari i pojave (čovjek, stol, kiša)− svijet koji nas okružuje i svijet u nama predučuju kao pojedinačni (jednina - singular) ili

množinski (množina - plular)− imenice mogu biti:opće – imenice su one kojima imenujemo zajednička svojstva bićima, stvarima i predmetima

(kamen, poplava, pas)vlastite – imenice su one kojima imenujemo jedno određeno biće, predmet ili pojavu (Ivan, Mars)zbirne – imenice su one koje imenuju skup istovrsnih bića ili predmeta koji se uzimaju kao jedna

cjelina (granje, lišće, momčad)− imenice mogu biti:

stvarne (konkretne) koje imenuju nešto u što se možemo osjetilima uvjeriti (zemlja, drvo)nestvarne (apstraktivne) koje imenuju nešto što je neopipljivo (misao, sreća, ljubav)

− imenice imaju kod:− razlikuju se po rodovima: muški, ženski i srednju rod (kod pobliže određuje imenicu)− broj – osobuna kojom se razlikuje jedan primjerak od više primjeraka (jednaina, monožina)− padež – osobina kojom se pokazuju različiti odnosi onoga što se imenuje (7 padeža)

SKLONIDBA (DEKLINACIJA) IMENICA− jedna od osnovnih obilježja imenica jest njihova promjena po padežima− veliku složenost promjena imenica možemo svesti na 3 vrste: vrsta -a, vrsta -e, vrsta -i− nazivi dolaze od nastavka u genitivu jednine− Vrsta -a odnosi se na imenice muškog i srednjeg roda koje imaju nastavak a u genutivu

jednine (npr.: N jelen; G jelena; D jelen; A jelena; V jelene; L jelenu; I jelenom).− najčešći nastavak za vokativ je -e− imenice koje završavaju na palatal u vokativu imaju nastavak -u: mužu, prijatelju− imenice koje završavaju na: -ic, -čak, -dak, -tak u vokativu imaju -u (konjicu, pretku,

petku)− imenice koje završavaju na: -ar, -er, i -ir imaju dvojne vokative: -gospodaru, gospodare;

leptiru, leptire− imenice koje završavaju na -r imaju u vokativu nastavak -e: profesor - prefesore; traktor -

traktore− u instrumentalu najčešći nastavak je -om− ako imenica završava palatalom nastavak je -em: konj - konjem; muž - mužem; jež -

ježom; bidež - bodežom; Beč - Bečom− nastava je -om jer je ispred palatala -e− imenice koje završavaju na -s i -z u duhu hrvatskog jezika imaju nastavak -om (nosom,

mrazom)− imenica drvo može imati jednakosložnu i nejednako složenu promjenu (N drvo; G drva

(drveta); D drvu (drvetu); A drvo; V drvo; L drvu (drvetu); I drvom (drvetom))− Vrsta -e odnosi se na imenice ženskog roda koje završavaju na -a, kao i imenice muškog

roda istog završetka te neke imenice muškog roda koje završacaju na -o− N srna zeko Nikola− G srne zeke Nikole− D srni zeki Nikoli− u vokativu je čest nastavak -o− imenice na -ica s više od dvaju slogova, ako imaju pogrdno značenje, imaju nastavak -o− imenice na -ica s više od dvaju slogova kad značre nešto neživo u vokativu imaju nastavak -o

(bolnica - bolnico; gumica - gumico)− u vokativu nastavak -e imaju imenice na -ica kad znače žensku osobu , životinju, biljku, nešto

mali ili muško ime odmila (prejateljice, grlice, ljubice, mrvice, Ivice)− u vokativu može biti i nastavak -a− neke imenice koje znače neke rodbinske veze, hijerarjiske ili neke druge društvene odnose

imaju taj nastavak npr.: mama, gazda, teta− Vrsta -i. Tu pripadaju imenice ženskog roda koje u nominativu završavaju na suglasnik, a i zbirne

imenice koje završavaju na -ad (kost, momčad) (N kokoš; G kokoši; D kokoši… I kokoši)− u instrumentalu je nastavak -i ili -ju− nastavak -i upotrebljava se kada je ispred prijedlig ili atribut npr: Čeznuo sam za soli.− nastavak -ju upotrebljava se kada nema prijedloga ili atributa npr: Ponudio sam ga kruhom i

solju

36/43

76. ZAMJENICE (TEMELJNA OBILJEŽJA I PODJELA):− zamjenice su promjenjive riječi koje zamjenju na različite načine neke druge riječi (ja, mi,

ovaj…)− kao gramatička kategorija promjenjivih riječi i zamjenice imaju rod, broj, padež i lice (prvo,

drugo, treće)− po funkciji zamjenice mogu biti:

− imeničke zamjenice - zamjenjuju imenice, samostalne su i odgovaraju na pitanje tko?što?

− pridjevne zamjenice - zamjenjuju pridjeve, nisu samostalne i odgovaraju na pitanjekoji?, čiji?, kakav?, koliki? Moja torba je pod klupom.)

− po značenju zamjenice se djele na:− lične zamjenice (ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona)− povratne zamjenice (sebe ili se)− posvojno–povratne zamjenice (svoj) - kazuje da nešto pripada licu o kojem se govori− posvojne zamjenice (moj, tvoj, njegov, njezin, naš, vaš, njihov)− pokazne zamjenice (ovaj, taj, onaj, ovakav, takav, onakav) - one upućuju na nešto,

ukazuju na nešto− upitne zamjenice (tko?, što?)− neodređene zamjenice (netko, nešto, nitko, ništa, svatko, svašta) - zamjenjuju nešto

neodređeno ili nešto niječno− Pravopisna obilježja zamjenica

− zamjenice pišemo malim slovom (ja, njegov…)− kada neka zamjenica dobije značenje neke nazivnosti ili posebnog štovanja tada ih pišemo

velikim početnim slovom (za mene ste Vi gospodine…, Vaša Visosti)− neke zamjenice posebice neodređene mogu se pisati i sastavljeno i odvojeno što utječe na

njihovo značenje (tkogod = netko, tko god = ma tko, štogod = nešto, što god = bilo što)− kada se neke složene, neodređene zamjenice upotrebljavaju s prijedlozima, pišu se

odvojeno, a između njih dolazi prijedlog (ni od koga, ni za što, ni s kim…)

77. PRIDJEVI - PODJELA, LIK I STUPANJ:• pridjevi (adjektivi), leksički gledano, su promjenjive riječi kojima se pobliže označuju

imenice i neke druge riječi, tj. izražavaju osobine i odnose bića, stvari i pojava (zelenatrava, biserna ogrlica, bratov kaput)

• gramatički gledano pridjevi imaju rod, broj i padež, imaju lik (neodređeni i određeni) iimaju stupanj

• po značenju pridjevi mogu biti:a) opisni (kvalitativni) pridjevi označuju kakvo je što (žut, tih, visok, debeo)b) gradivni (materijalni) pridjevi označuju od čega je što (biserna ogrlica…)c) posvojni (posesivni) pridjevi označuju čije je što (očev auto, bratov kaput…)

• neki pridjevi (opisni) mogu imati dva lika (oblik, vid)• neodređeni lik - samo se početno utvrđuje kakvo je što (plav šešir, dobar čovjek)• određeni lik - nešto se određuje kao već poznato, već ranije spomenuto (plavi šešir, dobri

čovjek)• opisni pridjevi mogu imati i stupanj:

1. pozitiv: dobar čovjek2. komparativ: bolji čovjek3. superlativ: najbolji čovjek

• komparativ se tvori nastavcima: -iji ili -ji (poznatiji, crnji, jasniji, blaži), nastavkom -ši (lakši,mekši, ljepši), nastavkom -i (širi, teži, veći), nastavkom -i na sasvim drugoj osnovi (dobar -bolji, zao - gori)

• neodređeni lik pridjeva ima promjenu poput imenica - imenička deklinacija (dobar; dobra;dobru)

• određeni lik ima pridjevnu deklinaciju (dobri, dobroga, dobromu)• pridjevi na -ov, -ev, -in nastali od vlastitih imena pišu se velikim slovom• pridjevi na -čki, -ški, -ski pišu se malim slovom• pridjevi nastali od riječi kojima se izriče poštovanje (Predsjednikov)• pridjev s negacijom se piše zajedno (neistinit, nepismen)

37/43

78. BROJEVI:Brojevi (numerali) su specifične promjenjive - koliko čega ima (glavni), koje je što po redu (redni) i skupjedinica po rodu (zbirni)

• osnovna podjela brojeva je:1) glavni broj (jedan, tri, pet)2) redni broj (prvi, treći, peti)3) zbirni broj (troje, petero, sedmero)

• posebnu skupinu brojeva čine dijelni brojevi, razlomci koji su iskazani brojnikom inazivnikom ili kao brojna imenica (jedna trećina, trećina)

• postoje i oni brojevi koji po značenju i jesu brojevi, ali su po obliku nešto drugo:1) brojevne imenice (dvojica, četvorica, desetorica - odnose se samo na muškarce, zatim

stotina, tisuća, milijun)2) brojevni pridjevi (dvoje svatova, troja vrata…)

Pravopisna obilježja brojeva:– brojevi se pišu po pravilu malim početnim slovom; međutim ukoliko dobiju značenje nadimku ili

uđu u vlastito ime pišu se velikim početnim slovom (Leopold Drugi)– kada redni broj pišemo brojkom, postoje dva pravopisna načina: - arapski broj s točkom (5. =

peti) i rimski broj s točkom (V. = peti)– višečlani brojevi pišu se odvojeno ( sto dvadeset pet)– međutim, iznimno se ovi brojevi u novčanom i knjigovodstvenom poslivanju mogu pisati i

zajedno (stodvadesetpet kuna)– brojevi uz koje stoji prijedlog pišu se odvojeno od njega (dva po dva, po tisiću)– brojevi s rječju put ili puta pišu se na dva načina: dvaput, dva puta– kao brojevne polusloženice pišu se oni brojevi koji označavaju približneili neodređene

vrijednosti (2 - 3, 1000 - 2000, dva - tri, tisuću - dvije), dva - tri, tisuću - dvije)

79. GLAGOLI PO ZNAČENJU, VIDU I PRIJELAZNOSTI:– glagoli (verba) su specifične promjenjive riječi kojima se izriče radnja, stanje ili zbivanje– mijenjaju se po zakonima konjugacije ili sprezanja (promjenja po licima)– po značenju glagoli mogu biti:

glagoli radnje - izriču svjesno i namjerno djelovanje (kopati, bacati)glagoli zbivanja - izriču događaje koji su izvan naše volje, uzrokovaneprirodnim silama (drhtati, klijati…)glagoli stanja - izriču proces nedjelovanja, stanja kada se ništa neradi niti se što zbiva (spavati, šutjeti, ostati, boraviti…)

– po vidu glagoli su:svršeni glagoli - kazuju izvršenost i završenost radnje (pogledati, ba-citi, dočekati…)nesvršeni glagoli - kazuju da radnja traje i da nije završena u određe-nom vremenu (stajati, gledati)

– po prijelaznosti glagoli mogu biti:prijelazni - glagoli u kojih radnja prelazi na imenicu u akuzativu

(Marko čita knjigu)neprijelazni - glagoli u kojih radnja ne prelazi na imenicu u akuzativu

(Marko sjedi na klupi)povratni - glagoli koji uza se imaju povratnu zamjenicu se, tj. glagoli u

kojih je vršitelj radnje istodobno i predmet radnje (Marko se umiva)

– Pravopisna obilježja glagola:– negacije se pišu odvojeno od glagola osim ovih iznimaka:

nemam, nemoj, neću, nisam, nestati, nedostajati, nenavidjeti– hrvatcki književni jezik zahtjeva zamjenu -ći s nastavkom -t gdje god je to moguće

80. GLAGOLSKI OBLICI:• glagoli se izražavaju kroz tri osnovna oblika:

1) infinitiv - neodređeni glagolski oblik kojim se samo imenuje radnja (pjevati, biti…)2) glagolska vremena :– prezent: sadašnje vrijeme (jesam, pjevam)– perfekt: prošlo vrijeme (pjevao sam, išao sam)

38/43

– aorist: prošlo svršeno vrijeme (pjevah, bih)– imperfekt: prošlo nesvršeno vrijeme: (bijah, bijaše, bjaše..)– pluskvamperfekt: pretprošlo, davno prošlo vrijeme (bijah pjevao, bio sam pjevao)– futur I.: buduće vrijeme (pjevat ću, bit ću, ići ću)– futur II.: predbuduće vrijeme (budem došao, budem pjevao)

3) glagolski način:– imperativ- zapovjedni način (idi, ući, radi)– kondicional I. - izriče želje, mogićnosti ili neke pogodbe u sadašnjosti (ja bih išao, ja bih

pjevao, ja bih rekao)– kondicional II. - izriče želje ili radnje kojje su se mogle izvršiti u prošlosti (ja bih bio otrčao, bio

bih došao)

81. GLAGOLSKI PRIDJEVI I GLAGOLSKI PRILOZI:− u našem jeziku postoje dvije vrste glagolskih pridjeva i obje vrste pripadaju jednostavnim

glagolskim oblicima:− glagolski pridjev radni: kradi se nastavcima -o, -ao, -la, -lo, -li, -le (čuo, uzeo, nosio, pekao,

rekao…)− glagoski pridjev trpni: pasivni glagolski oblik s nastavcima: -n, -en, -jen, -ven, -t (čuvan, bacan,

uveten, skriven, okrenut…)− glagolski prilog sadašnji ili participl prezenta tvori se sa nastavkom -ći od nesvršenih trajnih

glagola (plačući, kartajući)− glagolski prilog prošli tvori se nastavkom -vši od nesvršenih trenutnih glagola (ispivši, bacivši)

82. REČENICA I REČENICE PO CILJNOJ USMJERENOSTI:− rečenica je osnovna strukturna jedinica gramatički organizirana kojom se izriče neka obavijest

ili misao− temeljni pojmovi rečenice su: iskaz, izričaj, izreka ili rijek = termin je koji označuje obavijesnu i

sadržajnu završenost rečenice− diskurz - ukupni zbroj rečenica kojima je ostvaren priopćajni, promišljeni kontakt− tema je element iskaza, onaj dio rečenice koji ima početno obilježje− rema je obavjesni dio rečenice kojim se izriče nešto novo i nepoznato

T E M A R E M AUčenici su jučer dobili zadaću i danas su je svi donijeli.

− sintaksa - lingvinistička znanost, dio gramatike koji proučava rečenicu i ponašanje riječi u njoj− rečenice po ciljnoj usmjerenosti:− izjavne rečenice su strukturne jedinice kojom se izriče neka obavijest ili misao; izgovara se

neutralnom intonacijom, a u pisanju se to ostvaruje točkom− upitne rečenice su one kojima se nešto pita; u govoru je obvezna upitna intonacija, a u pisanju

upitnik kao pravopisni znak− usklične rečeninice naglašavaju neku osjećajnost, zapovjed ili želju; u govoru se očituje

usklična intonacija, a u pisanju uskličnik− prema toma da li rečenica iskazuje da nešto jest ili nije razlikujemo 2 vrste - jesna ili potvrdna i

nječna rečenica

83. SUBJEKT, ATRIBUT I APOZICIJA: Atr. Ap. SMutna rijeka Drava teče pokraj Osijeka.

− subjekt je jedan od glavnih članova, riječ o kojoj se govori− službu subjekta u rečenici može imati bilo koja vrsta riječi− atribut je dopuna koja pobliže označuje subjekt ili bilo koju imenicu u rečenici− tu službu najčešće imaju pridjevi, zamjenice i brojevi− apozicija je dopuna koja pobliže određuje subjekt ili bilo koju drugu imenicu u rečenici− tu službu uvijek vrši imenica, a slažu se po rodu, broju i padežu− subjekt sa svim svojim dopunama čini subjektni skup

Rodi sam se u Osijeku.− subjekt može biti neizrečen ili sakriven

Priča se da će sutra biti kiše.

39/43

− ovo je primjer za bezlični subjekt S SBrat i sestra pošli su u kino.

− subjekt može biti i višečlani

84. PREDIKAT I OBJEKT U REČENICI:S P O

Njegova generacija ove godine završava školu u Osijeku.S O

On je dobar čovjek.− predikat je jedan od glavnih članova rečenice, središnja riječ koja otvara mjesto subjektu,

direktno govoreći o njemu− predikat se najčešće izriče glagolom - glagolski predikat− kada se predikat sastoji od pomočnog glagola i neke imenske riječi onda je to imenski predikat− u rečenici može izostati predikat ili glagolski dio predikata - neoglagoljena krnja ili eliptična

rečenica (Grozna noć. Kakva zbrka)− objekt je dopuna predikatu kojim se iskazuje predmet radnje, objekt se najčešće izriče

imenicom ili nekom drugom riječju u akuzativu - izravni ili direktni− kada je objekt u nekom drugom padežu onda je to neizravni ili indirektni objekt (On to govori

tebi)

85. PRILOŽNE OZNAKE KAO DOPUNA PREDIKATU:− Prilozi:− prilozi (adverbi) su nepromjenjive rječi koje se najčešće prilažu glagolima da označe mjesto,

vrijeme, način, uzrok, namjeru i količinu radnje− neki prilozi mogu biti stupnjevani: brzo, brže, najbrže− prilozi se mogu dodavati i imenicama (nekoliko klupa), pridjevima (prilično dobar), a čak i

prilozima (malo prije)− prilozi se dijele na:

− mjesne priloge (ovdje, ovamo, ovuda, naprijed…), a odgovaraju na pitanje gdje?,kamo?, kuda?, odakle?, dokle?

− vremenski prilozi (sada, oduvjek, odsad, danas, kasno), a odgovaraju na pitanjakada?, otkad?, dokad?

− uzročni prilozi: zato, stoga (radi čega?, s kojim ciljem?)− načinski prilozi: ovako, naglavačke, hitro, sporo, lijepo (kako?, kojim načinom?)− količinski prilozi: dvaput, ovoliko, malo, još, ponovo (koliko?, koliko puta?)

− priložne oznake su riječi koje dopunjuju predikat u odnosu na glagol da bi označilerazličite okolnosti u kojima se vrši radnja

− priložne oznake mjesta: gdje?,kamo?, kuda? (U njegovu domu se dogodila nesreća.)− priložne oznake vremena: kada?, otkad? (On će doći navečer.)− priložne oznake uzroka: zašto?, zbog čega? (Marko nije došao zbog bolesti.)− priložne oznake načina: kako? (Sve je radio brzo.)− priložne oznake namjere: radi čega?, s kojom namjerom? (Došao je u grad radi kupovine

auta.)− priložne oznake posljedice: (Smijali smo se do suza.)− priložne oznake izuzimanja: (Sve je načio osim hrvatskog.)− priolžne oznake količine: koliko? (Mnogo sam se družio s njima.)− priložne oznake društva: (S tobom sam bio u kinu.)− priložne oznake smjera: (Pošli smo prema sjeveru.)− priložne oznake sredstva: (On svakodnevno putuje vlakom.)

86. REČENICA I TEKST (POVEZIVANJE REČENICE):Ljepota je umjetničkog djela višeznačna. Svatko je može doživjeti na svoj način. Udoživljavanju te ljepote pomažu nam naša osjetila, naši osjećaji, mašta, misao, životnoiskustvo i ukus.

− postoje dva osnovna modela povezivanja rečenica u diskurz:− Anaforička sredstva = osnovni temeljni pojmovi i sintagme kojima se povezuju

dvije ili više rečenica (“Ljepota”, “je doživljeti”, “u doživljavanju te ljepote”)

40/43

− Konektori = veznici kao povezujuće sredstvo među rečenicama (dakle, s toga,zato, prema tome, međutim)

− prema načinu povezivanja rečenice u jedan kontekst određujemo i tipove vezanog teksta− raspravljanje je način pisanja koji lančanom vezom međurečenica ostvaruje raspravljanjem o

nekim pojavama i pojmovima− prethodna misao je uvijek uzrok sljedećoj rečenici, a bitan je logični slijed− pripovjedanje je način pisanja koji koristi također lančanu vezu među rečenicama, ali ovdje

vrijeme ima bitnu ulogu za otkrivanje priče− tu se podrazumjeva postupnost i dopuna u izlaganju onoga o čemu se piše− opisivanje je način pisanja koji se služi usporednom vezom među rečenicama− opisivani predmeti i pojave stavljaju se jedni pokraj drugih u vremenu koje ne teče− postoji statičko i dinamičko opisivanje

87. REČENICE PO SASTAVU:Baka plete

− jednostavna ili prosta rečenica je rečenica u kojoj se osnovno jezično ustrojstvo javlja samojedanput

− neproširena rečenica je ona jednostavna rečenica koja se iskazuje samo glavnim članovima:subjektom i predikatom (Ja učim)

− proširena rečenica je ona u kojoj subjekt i predikat mogu neke svoje dopune (Naša baka pletečarape)

− 1. Pozovite i mi ćemo doći. - složena rečenica je ona koja se sastoji od 2 ili više jednostavnihrečenica koje čine jednu rečeničnu cjelinu

− 2. Ako nas nazovate mi ćemo doći.− nezavisno složena rečenica je ona u kojoj rečenice nisu ovisne jedna o drugoj (1)− zavisno složena rečenica je ona u kojoj je jedna rečenica ovisna o drugoj, glavnoj rečenici (2)− rečenični niz je složena rečenica u kojoj je nanizano više rečenica bez veznika (Platna na

jarbolima vise, zastava se zgužvala, konopi se objesili)− višestruko složena rečenica je rečenica koja u svom sklopu ima više rečenica s različitim

odnosima (Zastava je zgužvana, konopi se objesili i platna na jarbolima vise jer nema ni daškavjetra)

88. NEZAVISNO SLOŽENE REČENICE:− sastavne rečenice su one nezavisne rečenice u kojih surečenicu pokazuju neko slaganje

sadržaja (i, pa, te, ni, niti) On je došao i mi krenusmo.− rastavne rečenice su one u kojih se ostvaruje sadržaj samo prve ili druge surečenice (ili) On

navečer čita ili gleda televiziju.− suprotne rečenice su one u kojih surečenice pokazuju neku suprotnost, ne slaganje sadržaja

(a, ali, nego, no, već) Marko ide u školu, ali ništa ne uči.− isključne rečenice su one u kojih se iz sadržaja prve isključuje dio sadržan u 2. rečenici

(samo, samo što, tek, tek što, jedino, jedino što) Svi šute, samo on nešto govori.− zaključne rečenice su one u kojima je zadržaj druge surečenice zaključak onoga što je kazano

u prvoj (dakle, s toga, zato) Jučer si učio, zato ćeš danas dobro proći.

89. ZAVISNO SLOŽENE REČENICE:− zavisnosložene rečenice (adverbne) jesu one u kojima se zavisna surečenica odnosi prema

glavnoj kao priložna oznaka prema svome predikatu− mjesna rečenica: gdje?, kamo?, kuda? (Vratio se tamo gdje se i rodio.)− vremenska rečenica: kad?, od kada?, dok? (Kada dođem kući napisat ću zadaću.)− uzročna rečenica: jer,zato što, zbog toga što (Nije došao u škoju jer je bio bolestan.)− namjerna rečenica: da, neka, kako (Došli su gosti da mu čestitaju rođendan.)− posljedična rečenica: da, tako da (Tako se smijao da su mu suze potekle.)− pogodbena rečenica: ako, kadbi, da (Ići ćemo na izlet ako dan bude sunčan.)− načinska rečenica: kako (Postupili smo onako kako smo se dogovorili.)

90. IZRAZ I SADRŽAJ LEKSEMA:− svaki leksem kao jezični znak ima svoj izraz i sadržaj

41/43

− sadržaj može biti jednostavan i složenputnik - onaj koji putujeučenik - onaj koji uči, onaj koji uči od drugog (pristaša)

− jednostavan sadržaj ima jedno značenje, a složeni ima 2 ili više značenja− jednoznačnice su leksemi koji imaju jedno značenje− višeznačnice su leksemi koji imaju 2 ili više značenja (lav, lisica)− u suvremenom komuniciranju sve više leksema koji, uz postojeće, imaju i preneseno značenje

(lav - hrabar, odvažan čovjek; zvijer lisica - životinja; lukav, prepreden čovjek)− lav - osnovno ili denotativno značnje; preneseno ili konotativno značenje− postoji i drugi način prenesenog značenja

Cijela Gimnazija bila je na izletu.Naša Gimnazija je trošna.

− neutralno, osnovno značenje gimnazije je vrsta srednje škole− u prvoj rečenici, leksem gimnazija ima preneseno značenje po logičnoj vezi - metonimija

91. SINONIMI:Svaka generacija mora doprinijeti boljitku domovine.− leksem generacija zamjenjiv je leksemima naraštaj i pokoljenje− ako ih zamjenimo smisao rečenice ostat će isti što znači da leksem ima tri (generacija,

naraštaj i pokoljenje) sinonima− sinonimi su leksemi različitih izraza kojima se sadržaji djelomično ili potpuno podudaraju− sinonimija je semantički (značinski) odnos između dvaju ili više leksema koji imaju iste izraze,

a sadržaji im se podudaraju djelomično ili potpuno− leksemi naraštaj, pokoljenje i generacija odnose se na ljude (nov naraštaj učenika, novo

pokoljenje učenika…)− leksemi naraštaj i generacija odnose se na životinje− leksem generacija odnosi se na proizvode− sinonimi koji su zamjenjivi samo u nekim kontekstima nazivaju se djelomični ili bliskoznačnice− leksemi glazba i muzika imaju iste sadržaje, potpuno se podudaraju i možemo ih uvijek

zamjeniti− sinonime koji su međusobno zamjenjivi u svim kontekstima nazivamo potpuni ili istoznačnice− u hrv. jeziku istoznačnice su rijetke− u sinonimskim parovima jedan je parnjak hrvatski, a drugi posuđenica− ljekarna - apoteka; sustav - sistem; tiskara - štamparija− prednost imaju hrvatski leksemi u normalnoj porabi− bliskoznačnice su leksemi od kojih jedan pripada književnom jeziku, a drugi područno

obilježenom jeziku (magarac - osel; luk - kapula)− bliskoznačnice su i leksemi od kojih jedan pripada književnom jeziku, a drugi razgovornom

(glava - tikva, tintara; jedinica - komad, kolac)− svi ovi leksemi su samostalni i opće jezični

92. ANTONIMI:− dan - noć; svjetlo - tama− među ovim leksemima očita je suprotnost, značenska opreka− pojava značenske opreke među leksemima naziva se antonimija− antonimi - leksemi suprotnih značenja− uz imenice, antonimija je svojstvo i pridjeva: crn - bijel; lijep - ružan; jak - slab− glagoli također: cvasti - venuti; dati - uzeti− prijedlozi: od - do; iza - ispred− antonime razlikujemo po podrijetlu:

− istina - laž; svjetlo - tama, to su raznokorjenski, primarni ili pravi antonimi− upisati - ispisati su istokorjenski koje nazivamo i tvorbeni antonimi

− djelomična antonimija (dan - noć, dan - 24 sata i dan - od jutra do zalaska sunca)− višestruka antonimija:

star - mladmlad - star (u kasnoj životnoj dobi)mlad - star (rabljen)mlad - star (pripada prošlom vremenu)

42/43

93. HOMONIMI:kartaški - odnosi se na kartašakartaški - odnosi se na Kartagu− homonimi su leksemi koji imaju iste izraze, a različito značenje− kad se izjednače izrazi dvaju leksema (kao u primjeru), govorimo o homonimiji− razlikujemo 2 vrste homonima: 1.obični i 2.leksički− obični (morfološki) nastaju kada se u deklinaciji leksemi izjednače: unuk - genitiv množine

unuka; unuka - gen. množ. unuka− leksički homonimi ostvaruju se u njihovim osnovnim oblicima (kosa - padina, oruđe, kosa na

glavi (vlas); slijepiti - spojiti ljepilom, gubiti vid)− da bi se ostvario homonimski par, moraju se ispuniti sljedeći uvijeti:

− moraju imati različito značenje− moraju imati isti fonemski sastav− iste prozodijske značajke, naglasak (duljina intonacije)− moraju se jednako pisati

94. VREMENSKO RASLOJAVANJE JEZIKA:− leksik hrv. standardnog jezika dijelimo na:

1. opći ili opće uporabni leksik (poznat većini govrnika, rabi se u komunikaciji)2. leksik ograničene uporabe (poznat manjem broju govornika, često uskim krugovima

stručnjaka− proces raslojavanja jezika se događa u općem leksiku− razlikujemo 2 sloja:

− aktivne lekseme koji su u određenom razdoblju poznati većini− pasivne lekseme koji su u suvremenom standarnom jeziku zastarjeli

− historizmi - leksemi koji su iz aktivnih prešli u pasivne djelovanjem izvan jezičnih čidbenika(kmet, škuda)

− arhaizmi - leksemi koji su iz aktivnih prešli u pasivne djelovanjem unutar jezičnih čidbenika(polza - korist; vrač - liječnik; serce - srce; ljepost - ljepota)

− nekrotizmi - leksemi karakteristični za pojedinog pisca (nisu aktivni) (umnožba - množenje)− zastarjelice - leksemi rijeđe rabljeni, prelaze iz aktivnih u pasivne (ferije, fis kultura)− pomodnice - leksemi koji imenuju pomodne pojave (kafić, dolčevita, tarzanica)− neologizmi ili novotvorenice - leksemi nastali zbog naših potreba (vikendica,

samoposluživanje)− oživljelice - leksemi koji su iz pasivnog došli u aktivni (djelatnik, dužnosnik, stožer, bojnik,

glede)

95. FUNKCIONALNO RASLOJAVANJE JEZIKA:− svi leksemi ne pojavljuju se jednako često u svim misaonim cjelinama− funkcionalnost porabe leksema proučava stilistika− stil je izbor između različitih mogućnosti koje u jeziku postoje za izricanje nekog sadržaja:

1. Književno umjetnički stil je najotvoreniji svim leksemima. Rabe se leksemi stand. jezika,mogu i lokalizmi, regionalizmi, dijalektizmi…Leksemi često mijenjaju značenje(metafora, sinonimija, metonimija)

2. znanstveni stil - stil kojim se služe znanosti: medicina, prirodne, humanisti- čke

− karakteristična je poraba stručnih izraza u pojedinimznanostima, a isto tako ne izostaje ono osjećajno, individualno

3. administrativni stil - ima svoja ustaljena pravila za sastavljanje spisa pa je poraba leksema ograničena

4. publicistički stil - bira lekseme kojima se postižu objektivnost i sažetost - mora biti pristupačan širokim masam

5. razgovorni stil–stil opuštenih, svakodnevnih razgovora, a nazivamo ga još ikolokvijalni

− često ga čine leksemi koji pripadaju izdvojenoj skupini (učenici,stundenti) te lekseme zovemo žargonima

− posebni sloj čine vulgarizmi, prostačke riječi i leksemi koji sedrže nepristojnim kada se govori o ljudskim osobnama(seljačina)

43/43

96. LEKSIČKO POSUĐIVANJE:− leksičko posuđivanje je preuzimanje leksema iz jednog jezika u drugi− posuđuje se iz drugih jezika jer se tako nalaze gotova rješenja kojima se popunjavaju praznine u

vlastitom jeziku (kip, politika i moda)− posuđujemo lekseme iz drugih jezika− što se značenja naših leksema ne podudaraju u potpunosti sa posuđenima (start - početak;

repertoar - raspored)− izravno posuđivanje je kada jezik koji prima posuđenicu to čini izravno iz jezika koji je daje lat.

vena - vena− posredno posuđivanje je kada jezik koji daje, posuđuje leksem koji je sam posudio jeziku kojem ga

daje grč. akakia - lat. acacio - akacija (bagrem)− posrdovanje nekoliko jezika može utjecati na izaz i sadržaj posuđenice turski kosk (vila,

ljetnjikovac), franc. Kiosque, kiosk hrvatski− kružno posuđivanje je kada jezik koji primi, posudi jezik od jezika koji ga daje pa onda nakon

nekog vremena, jezik koji je dao leksem ponovno ga posudi Hrvat - franc. cravatte - hrvatski kravata− egzotizmi su posuđenice koje označavaju posebnosti nekih naroda (metaxa, flamenco)− eponimi - leksemi nastali od nekog imena, najčešće naziv nekog otkrića (gilette, giljotina, nikotin)

97. PLURALIZAM I JEZIČNA KULTURA:− često se u pisanoj i govornoj komunikaciji griješi i zbog toga se razvila skrb i čistoća hrv. Jezika− to čistunstvo je jezični purizam (puruk - čist, bez stranih primjera)− hrvatski puristi posebnu pozornost posvećuju ispravnoj porabi leksema− s područja leksika posebnu pozornost imaju neologizmi, posuđenice i dijalektizmi− zalažu se za tvorenice: glasovir (klavir), mornarica (flota), oporba (opozicija)− u aktivnoma standardnom jeziku ostale su tvorevine iz 19. st. pa i prije: kolodvor, prosvjed− znatan broj kajkavizama (tjedan, pospan, kukac) i nekoliko čakavizama (spužva, klesar) postali su

sastavni dio jezika− puristi se najviše bave posuđenicama; ako za svaku posuđenicu nemamo nikakvu hrv. zamjenu,

posuđenica ostaje potrebna (antena, tranzistor, smog, opora), a ako pak imamo zamjenu, prednostima hrvatski leksem (djelotvoran - efikasan; juha - supa; učinak - efekt; odora - uniforma; susjed -komšija)

− u najvišem stupnju hrv. standardnom jeziku prilagodile su se: licencija (licenca)

98. FRAZEM:Ova tvornica je bila trn u peti hrvatskom turizmu.Kad je potrčao, osjetio je trn u peti.

− u drugoj rečenici leksemi trn i peta imaju svoje osnovno značenje− veza među njima je slobodna pa se mogu i zamjeniti, što neće utjecati na sadržaj

Osjetio je bol u peti.Osjetio je bol u stopalu.

− u prvoj rečenici, leksemi trn i peta nemaju svoje posebno značenje, već imaju zajedničko; oni su učvrstoj vezi

− frazemi - višečlane jedinice koje se u govoru reproduciraju kao cjelina− da bismo za neku vezu leksema mogli reći da je frazem, ta veza mora ispunjavati nekoliko uvjeta:

− veza mora biti čvrsta i stalna− veza mora imati najmanje dvije punoznačnice

− leksemi, bar jedan, mijenjaju značenje− često značenje leksema nema veze sa značenjem frazema

On živi Bogu iza leđa. (vrlo daleko)− frazemi u hrv. standardnom jeziku mogu imati svoje varijante (inačice): Hladan kao kamen. Hladan

kao stijena.Ivan je mršav.

− ovu rečenicu uz pomoć frazema možemo izreči i drukčije:Ivan je tanak kao čačkalica.Ivan je sama kost i koža.

− kad dva ili više frazema imaju isto značenje zovemo ih frazemskim sinonimima− frazem: Živjeti na kruhu i vodi. (oskudno živjeti), suprotno frazemu: Živjeti kao bubreg u loju. –

frazemski antonimi