PJER KORNEJ

BIOGRAFIJA

ROĐEN JE 1606. GODINE U RUENU, NAJSTARIJI OD ŠESTORO DJECE, U PORODICI KOJA SE TRADICIONALNO BAVILA ADMINISTRATIVNIM POSLOVIMANJEGOVA GLAVNA DJELA SU DRAME OD KOJIH SU NAJPOZNATIJE: SINA, SID, HORACIJE I POLIJEKT(ZAJEDNO POZNATE KAO „KORNEJEVA KLASIČNA TEATROLOGIJA“)UZ MOLIJERA I RASINA SMATRA SE JEDNIM OD TROJICE VELIKANA FRANCUSKOG POZORIŠTAPISAO JE DRAME U PERIODU OD SKORO ČETRDESET GODINA, A ZVALI SU GA I „OCEM FRANCUSKE TRAGEDIJE“BOGATSTVO I RAZNOLIKOST NJEGOVOG DJELA ODRAZ JE VRIJEDNOSTI I VELIKIH PITANJA NJEGOVOG DOBAGODINE 1628. POČEO JE KARIJERU KAO ADVOKAT, A NAREDNE GODINE JE POČEO I DA PIŠE STIHOVE I ZAVRŠIO JE SVOJU PRVU KOMEDIJU MELITANJEGOVA PRVA TRAGEDIJA MEDEJA, NA SCENI SE POJAVILA 1635. GODINEUSLIJEDIO JE NIZ DRAMA: KOMEDIJA, TRAGEDIJA, TRAGIKOMEDIJAUKUPNO JE NAPISAO TRIDESETAK DRAMA, JEDAN PREVOD(IMITACIJA ISUSA HRISTA) I TRI STUDIJE O DRAMSKOJ POEZIJIKARDINAL RIŠELJE MU JE DAO ZVANJE DRŽAVNOG KNJIŽEVNIKA, MEĐUTIM KORNEJ NIJE ŽELIO DA BUDE OGRANIČEN SHVATANJIMA DVORSKOG PJESNIKAPRIMJER ZA OVO JE NJEGOVA NAJPOZNATIJA DRAMA SID-TRAGIKOMEDIJA IZ 1636/37, KASNIJE PRERAĐENA U TRAGEDIJU, KOJA ZA TEMU IMA LEGENDU O SREDNJEVJEKOVNOM ŠPANSKOM VITEŠTVUDOŽIVJELA JE VELIKI USPJEH, ALI JE I ISTOVREMENO BILA KRITIKOVANA U AKADEMIJI ZBOG NEPOŠTOVANJA KLASICISTIČKIH PRINCIPA JEDINSTVA RADNJENEKI KRITIČARI SU IŠLI DOTLE DA GA OPTUŽE ZA NEMORAL, JER SE U SIDU NE BAVI MORALNOM PODUKOMPRIKAZ DVOBOJA U OVOJ DRAMI NALJUTIO JE KARDINALA RIŠELJEA KOJI JE ZABRANIO DVOBOJEKORNEJ JE VREMENOM PRILAGOĐAVAO SVOJU KNJIŽEVNOST KLASICISTIČKIM PRAVILIMA, ALI JE UVIJEK ZASTUPAO STAV DA SU ONA OTVORENA ZA INTERPRETACIJUNEŠTO KASNIJE, 1640 GODINE, NAPISAO JE DRAMU HORACIJE-TRAGEDIJU O KONFLIKTU LJUBAVI I DUŠNOSTI,LJUDSKOSTI I DRŽAVNIH REZONAOVAJ PUT JE ZADOVOLJIO PRAVILA JEDINSTVA RADNJE, A DJELO JE POSVETIO KARDINALUISTE GODINE JE NASTAO KOMAD SINA O RIMSKOM REPUBLIKANSKOM PATRICIJU I NJEGOVOJ ZAVJERI PROTIV CARA AVGUSTAOVA PRIČA JE ALEGORIJA APSOLUTISTIČKE VLADAVINE LUJA XIII, ZAVJERE PROTIV NJEGA I KRALJEVE MILOSTI PREMA ZAVJERENICIMA

MUČENIČKA TRAGEDIJA SA ELEMENTIMA LJUBAVNE PRIČE, POLIJEKT NASTALA JE 1641SVEŠTENSTVO MU JE OVDJE ZAMJERILO DA HRIŠĆANSKU TEMU PONIŽAVA TAKO ŠTO JE DOVODI NA TEATARSKU POZORNICUPJER KORNEJ SE 1641. GODINE OŽENIO MARIJOM DE LAMPERIJER I SA NJOME IMAO SEDMORO DJECEZA AKADEMIKA JE IZABRAN 1647NJEGOVE POZNIJE DRAME NISU BILE TAKO KVALITETNE KAO ONE IZ RANIJEG VREMENAKORNEJEVO DJELO ISTIČE SLJEDEĆE KNJIŽEVNO-TEORISJE IDEJE:SNAGU VOLJE I HEROIZMASNAGU SILA SUDBINEVELIČINU DUŠE I MORALNI INTEGRITETSUKOB IZMEĐU EMOTIVNOG I MORALNO-RELIGIJSKOG SHVATANJA LJUBAVI

STVARALAŠTVO PJERA KORNEJA

U KNJIŽEVNOST JE UŠAO U VRIJEME KADA JE BAROK BIO U PUNOM PROCVATU I KADA SU POČELE POLEMIKE OKO DOKTRINE KALSICIZMAON JE SAVREMENIK I PJESNIČKI IZRAZ MNOGIH BOGATSTAVA I PROTIVRJEČNOSTI NEKOLIKIH EPOHA, U KOJIMA SU SE ODIGRALE DUBOKE PROMJENE, KAKO U DRUŠTVENO-POLITIČKOM TAKO I U KNJIŽEVNO-ESTETIČKOM SMISLUOD MLADALAČKIH DJELA, POMENA SU VRIJEDNA POZORIŠNA ILUZIJA (1636), JEDAN TIPIČNO BAROKNI KOMAD, U KOME KORNEJ PRIMJENJUJE VRLO RASPROSTRANJENU TEHNIKU POZORIŠTA U POZORIŠTULIČNOSTI NA SCENI I SAMI POSTAJU POSMATRAČI; TAKO DA SE UZ POMOĆ MAGIJE UKIDA GRANICA IZMEĐU IMAGINARNOG SVIJETA U KOMADU I REALNOG GLEDIŠTANE SAMO POZORIŠTE, I SVIJET JE ILUZIJA, VIŠEDIMENZIONALNA POJAVA, U ČIJE TAJNE OBIČNO LJUDSKO OKO NE MOŽE PRONIKNUTI UKOLIKO MU KAKAV MAĐIONIČAR NE POZAJMI SVOJE NADLJUDSKE SPOSOBNOSTIPOSLIJE MLADALAČKIH KOMADA KORNEJ SE NIJE KONAČNO ODVOJIO OD BAROKAPOPUT MNOGIH SVOJIH SAVREMENIKA IZ DOBA MAZARENA, I ON JE VOLIO POMPEZNOST I PARADU, SVEČANE GESTOVE I ZVUČNE REČENICEGODINE 1644.ON IGRA PRVI DIO KOMEDIJE LAŽLJIVAC, SLOBODNU PRERADU JEDNOG ŠPANSKOG KOMADAOVOG PUTA RIJEČ JE O ILUZIJI BIĆAČOVJEKU JE NEDOKUČIVA SUŠTINA NJEGA SAMOG; ON JE ODREĐENA LIČNOST SAMO UTOLIKO ŠTO DRUGIMA POKAZUJE ODREĐENO LICEALI DORANTA, GLAVNOG JUNAKA, OVI METAFIZIČKI PROBLEMI UOPŠTE NE MUČE, ZA NJEGA JE TO APRIORI DAT POSTULATNJEGA JEDINO ZANIMA KAKO ĆE USPJETI U ŽIVOTU, KAKO ĆE NAVUĆI ŠTO PRIVLAČNIJU MASKU I MIJENJATI JE PO POTREBI

SVE JE IGRA I VARKA; ALI ON IPAK NIJE VARALICA, JER ON LAŽE PRIJE SVEGA ŠTO NE ZNA ISTINU, I LAŽE DOPADLJIVO I DOPADANJA RADINI POSLIJE NASTAVKA LAŽLJIVCA (1645) KORNEJ NEĆE NAPUSTITI BAROKNAPROTIV, SVI VIDOVI BAROKA ĆE PROSTO VRVITI U ANDROMEDI, PISANOJ KAO OPERSKI LIBRETO, ALI IGRANOJ KAO TRAGEDIJA 1650, I U OSVAJANJU ZLATNOG RUNA, TRAGEDIJI IZVEDENOJ 1660. GODINEI U NIZU DRUGIH DJELA, MADA NA MANJE VIDAN NAČIN, PRISUTNI SU BAROKNI ELEMENTI

KORNEJEVSKI JUNAK

ONO ŠTO SE OBIČNO NAZIVA KORNEJEVSKIM JUNAKOM PREDSTAVLJA UGLAVNOM ZBIR KARAKTRENIH CRTA GLAVNIH LIČNOSTI NJEGOVA ČETIRI REMEK-DJELA, NASTALA U PERIODU OD 1637 DO 1641, I U NJIMA SE NESUMNJIVO NALAZI NAJVIŠI DOMET NJEGOVOG GENIJATO SU SINA, SID, HORACIJE I POLIJEKTVIĐEN U SVJETLOSTI MORALNIH I DRUŠTVENIH STREMLJENJA TRENUTAKA U KOME SE POJAVIO, KORNEJEVSKI JUNAK DIJELOM PREDSTAVLJA FILOZOFSKI OSMIŠLJENU VIZIJU DUHOVNE SUŠTINE TOG ISTORIJSKOG TRENUTKA, JER PO SERŽU DUBROVSKOM, KORNEJEVO DJELO NIJE REFLEKS ISTORIJE VEĆ REFLEKSIJA O NJOJKAO JEDNA OD OSNOVNIH OSOBINA KORNEJEVSKOG JUNAKA ISTIČE SE NJEGOVO VISOKO POIMANJE DUŽNOSTI, PITANJE ČASTINJIMA JE NJEGOVO BIĆE DETERMINISANO, A U ISTI MAH SPUTANO I SLOBODNOKORNEJEVSKI JUNAK ZATO ŠTO JESTE, ŠTO TO ZNA I ŽELI DA POKAŽE DA JE ARISTOKRATA U IZVORNOM SMISLU RIJEČI, TO JEST NAJBOLJI, STAVLJA SEBE IZNAD SVIH LJUDI, IZNAD SVIH SISTEMA OSIM SOPSTVENOGSVOJE OPRAVDANJE NALAZI U ISTORIJI, PORIJEKLU, U KRVI, U SAMOM SEBIONDA KAD SE POTČINJAVA, UPRAVO KAD STREMI IDEALIMA SVOJE KLASE, ON SEBE OSTVARUJE KAO ARISTOKRATU, POSTAJE NEZAVISAN I SLOBODAN JER JE VRŠENJE DUŽNOSTI ZA NJEGA PRIVILEGIJA A NE PRINUDAPOJAM DUŽNOSTI U KORNEJEVSKOG JUNAKA NIJE PRIJE SVEGA SUPROTAN OSJEĆANJIMA I STRASTIMA, STOGA NE TREBA NJEGOVU UNUTRAŠNJU DRAMU SVODITI NA OPREDJELJIVANJE IZMEĐU DVA NEPOMIRLJIVA NAČELA, U KOME BI SE KORNEJEVSKI JUNAK, MANJE ILI VIŠE BOLNO, ALI NEMINOVNO, ODLUČIO ZA TRIJUMF MORALNOG NAD EMOCIONALNIM BIĆEMPOTISKUJE I GUŠI SAMO ONA OSJEĆANJA I NAGONE KOJI SU SUPROTNI NJEGOVIM IDEALIMA, ALI SVA DRUGA RAZVIJA I PODSTIČEPREVAGA MORALNOG BIĆA KOJOJ ON STALNO TEŽI, NE SMIJE DA SE ZAVRŠI KONAČNIM PORAZOM I SMRĆU EMOCIONALNOG BIĆA, JER JE TO ONDA PORAZ I SMRT HEROJA

I KORNEJEVSKI JUNAK JE NASTAO U ATMOSFERI BAROKNOG SHVATANJA ČOVJEKA, ALI ON NE PREDSTAVLJA POTVRDU OVOG SHVATANJA, VEĆ NAPOR DA SE ONO PREVAZIĐEUPINJE SE SVIM SILAMA SVIJESTI I VOLJE DA PRONIKNE U SEBE I UKINE RAZLIKU IZMEĐU STVARNOSTI I PRIVIDA, IZMEĐU ONOGA ŠTO ON JESTE I ONOGA ŠTO POKAZUJEPROUČAVAJUĆI FENOMENOLOGIJU KORNEJEVSKOG JUNAKA, KRITIČAR STAROBINSKI JE IZVRSNO POKAZAO KOLIKO OVAJ JUNAK VOLI I TRAŽI POGLEDE DRUGIH, KOLIKO ŽELI DA BUDE VIĐENON VJERUJE U PROZIRNOST BIĆA, ŠTO ĆE REĆI U VIDLJIVOST SVOJIH VRLINA, JER ŠTO SE SLABOSTI I POROKA TIČE, ON JE SVE UČINIO DA IH ISKLJUČI IZ LIČNOSTI, A NE SAMO DA IH UKLONI SA LICAOTUDA POTIČE NJEGOVA TEATRALNOST, NJEGOVA OHOLOSTTUMAČEĆI MEĐUSOBNE ODNOSE IZMEĐU KORNEJEVSKIH JUNAKA, JEDAN OD NAJBOLJIH DANAŠNJIH POZNAVALACA KORNEJEVOG DJELA, SERŽ DUBROVSKI, ZA METODOLOŠKU OSNOVU SVOJIH ANALIZA UZIMA GLAVNE POSTAVKE HEGELOVE FENOMENOLOGIJE DUHASVEDENO NA POTPUNO OGOLJENU SHEMU, TO ZNAČI DA SE POLAZI OD ČINJENICE DA ČOVJEK, OSIM ŠTO, KAO I ŽIVOTINJA, SEBE FIZIČKI OSJEĆA, IMA I SVIJEST O SOPSTVENOM POSTOJANJUON MOŽE ŽELJETI NEŠTO IZVAN SEBE, ALI MOŽE ŽELJETI I SAMU ŽELJU U SEBILJUBAV JE U ISTI MAH ŽELJA ZA POSJEDOVANJEM VOLJENE OSOBE, ALI IŽELJA DA SE BUDE VOLJENSTUPAJUĆI KAO DRUŠTVENO BIĆE U ODNOSE SA DRUGIM LJUDIMA, ČOVJEK POSTOJI ISTOVREMENO U SOPSTVENOJ I TUĐOJ SVIJESTIZA DRUGE ON NIJE NI ONO ŠTO JESTE, NI ONO ŠTO ON MISLI DA PREDSTAVLJA, VEĆ ONO ŠTO ONI MISLE O NJEMUOTUDA POTREBA ZA PRIZNANJEM, POTREBA DA SE DRUGIMA NAMETNE VLASTITA SVIJEST O SEBIU TOM SMISLU HEGEL RAZLIKUJE TRI TIPA ODNOSA: A PRIZNAJE B KOJI MU UZVRAĆA SVOJIM PRIZNANJEM-ODNOS ČISTE RECIPROČNOSTI; A PRIZNAJE B ALI B NJEGA NE PRIZNAJE-ODNOS POTČINJENOSTI I NAJZAD, A JE PRIZNAT OD STRANE B, KOGA ON NE PRIZNAJE-ODNOS GOSPODARA I ROBAMEĐUTIM ODNOS GOSPODARA I ROBA NIJE MOGUĆE DOVESTI DO KRAJA, JER ROB, AKO JE NEPRIZNAVANJEM SVEDEN NA OBJEKAT, AKO JE PRESATO DA POSTOJI KAO SUBJEKAT, NIJE VIŠE U STANJU DA PRIZNAJE SVOG GOSPODARA, ZATO U SVOM INTERESU, GOSPODAR MORA ROBU DA ODA MINIMUM PRIZNANJAKORNEJEVSKI JUNAK SPADA U KLASU GOSPODARAALI ON MORA DA SE BORI ZA PREVLAST U KRUGU JEDNAKIH DA SE TRUDI DA U OPŠTENJU S DRUGIM GOSPODARIMA USPOSTAVI ODNOS DOMINACIJE I POKORAVANJASTOGA JE ON PRINUĐEN DA SE NEPREKIDNO NAPREŽE DA BUDE BOLJI

NA TOME POČIVA DVOSTRUKA DRAMA U KORNEJEVOM POZORIŠTU: BORBA SA DRUGIMA, I BORBA SA SAMIM SOBOM; TEŽNJA DA SE SAMOPREVAZILAŽENJEM PREVAZIĐU DRUGI I DA SE ZA TO DOBIJE PRIZNANJESMIJER KRETANJA KORNEJEVSKOG JUNAKA JE ZATO UVIJEK OD NIŽEG KA VIŠEMOVAKAV NAČI MIŠLJENJA I PONAŠANJA ODGOVARA FEUDALNO-ARISTOKRATSKOJ STRUKTURI NJEGOVE SVIJESTI