Wilbur Smith - Pla anela (Knjiga ima 508 strana) AH ovjek, ponosni ovjek, odjeven u malu, prolaznu mo, neznalica sigurna da zna sve, svojom staklastom du om poput bijesnog majmuna, izvodi pred nebesima trikove tako fantastine da i aneli plau. William Shakespeare, Mjera za mjeru PRVI DIO Tri konjanika izjahala su iz ume, obuzdavajui udnju koju ak niti tjedni neprestane p otrage nisu mogli otupjeti. Zaustave se bok uz bok i zagledaju u jo jednu plitku dolinu. Svaka vlat suhe zimske trave bila je ukra ena paperjastom glavicom sjemen ka prelijepe svijetloru iaste boje. Lagani povjetarac ih je njihao, pa se inilo da k rdo crnih antilopa na dnu doline pliva u vrtlogu ru iaste izmaglice. Predvodnik kr da bio je mu jak visok gotovo etrnaest aka u grebenu. Lea i ramena bili su mu crni po put boje pantere, ali trbuh i nju ka svjetlucali su bisernobijelom bojom. Njegovi veliki rogovi, zakrivljeni poput Saladinove sablje, sezali su unatrag dodirujui m u sapi, a vrat mu je bio povijen kao kod punokrvnog arapskog pastuha. Ova je vr sta, najponosnija od svih afrikih antilopa, bila odavno istrijebljena u svojim ne kada njim ju nim stani tima. Za Ralpha Ballantvnea ona je simbolizirala ovu divlju, pr edivnu novu zemlju izmeu rijeka Limpopo i irokog zelenog Zambezija. Veliki crni m u jak drsko je promatrao konjanike na grebenu. Zatim frkne i ratoborno zabaci glav u. Dok mu je gusta crna griva lepr ala, a o tra kopita udarala o kamenito tlo, poveo je u galopu svoje enke okoladne boje preko grebena na drugoj strani doline, dok s u promatrai zanijemjeli gledajui njihovu velianstvenu ljepotu. Ralph Ballantvne pr vi se pribere i okrene prema ocu. Pa, tata, prepoznaje li neki orijentir? Bilo je to prije vi e od trideset godina, promrmlja Zouga ballantvne, dok mu je koncentrira ni izraz lica stvorio bore na elu. Trideset godina, a bolovao sam od malarije. Zat im se okrene treem jahau, malom sme uranom Hotentotu, koji mu je od tih davnih dana bio sluga i sudrug. to misli , Jan Cheroot? Hotentot skine s glave istro enu vojnu kap u i pogladi uperke iste bijele vune koja mu je pokrivala vlasi te. Mo da... Ralph ga pr ekine: Mo da je sve to bio san prouzroen groznicom. Izraz oevog privlanog lica obraslo g bradom zao tri se, a o iljak na njegovom obrazu pocrveni. Jan Cheroot nestrpljivo se naceri kad su ova dvojica bili zajedno, bila je to bolja zabava od borbe pije tlova. Prokletstvo, djeae, otrese se Zouga. Za to se ne vrati do kola i ne pravi dru ama? Zouga iz d epa na sedlu izvue tanki lanac i prinese ga sinu pred lice. Evo ga, p odvikne, to je dokaz. Na lancu je visio mali sve anj kljueva i drugih sitnica: zlatn i peat, sveti Kristofer, sjeka za cigare i nepravilni grumen kvarca veliine zrelog grejpa. Grumen je bio prekriven tokicama, poput plavog mramora, a u njegovom sred i tu nalazio se debeli sloj metala. Crveno zlato, ree Zouga. Zrelo zabranje! Ralph se nasmije i ocu, ali bio je to uvredljiv, provokativan osmijeh, jer mu je bilo dosa dno. Tjedni lutanja i neuspje ne potrage nisu bili u skladu s Ralphovim stilom ivo ta. Oduvijek sam sumnjao da si to pokupio na Velikoj paradi u Cape Townu, i da j e to ionako la no zlato. O iljak na oevom obrazu jo se vi e zarumeni od bijesa, ali Ralp h se odu evljeno nasmije i pljesne Zougu po ramenu. Ma, tata, da zaista mislim tak o, zar bih potro io sve ove tjedne? Da li bih bio ovdje umjesto u Johannesburgu il i Kimberlevu dok sam zauzet gradnjom pruge i s tucetom drugih loptica kojima ongl iram? On nje no protrese Zougino rame, a njegov osmijeh vi e nije bio posprdan. Ovdje je obojica to znamo. Mo da upravo sada stojimo na tom mjestu, a mo da se nalazi ve i za sljedeeg grebena. Normalna boja polako se vraala u Zougin o iljak, a Ralph nastav i: Naravno, problem je u tome to ga moramo ponovno pronai. Mogli bismo naletjeti na njega u sljedeih sat vremena, ili tra iti jo deset godina. Gledajui oca i sina, Jan Cheroot osjeti lagani ubod razoaranja. Jednom ih je vidio kako se bore, ali to je bilo davno. Ralph je sada bio u punoj zrelosti, u dobi od skoro trideset godina , iskusan voda stotina grubih ljudi koje je zapo ljavao u svojoj transportnoj komp

aniji i graditeljskim timovima. Vodio ih je i jezikom i izmom i akom. Bio je velik i vrst i razmetljiv poput borbenog pijetla, ali Jan Cheroot pretpostavljao je da bi stari pas jo uvijek mogao obrisati pod mladuncem. Poasno ime koje su Matabelei dali Zougi Ballantvneu bilo je Bakela, aka, i jo je uvijek bio brz i spretan. Da, zakljui Jan Cheroot sa aljenjem, vrijedilo bi to vidjeti, ali mo da drugi put, jer srd ba je ve i ezla, a dva mu karca razgovarali su tiho i ustro, nagnuv i se jedan prema d ugome u sedlima. Sada su izgledali vi e poput brae, jer premda je obiteljska slinost bila oigledna, Zouga nije izgledao dovoljno staro da bi bio Ralphov otac. Ko a mu je bila previ e ista i li ena bora, oko previ e o tro, a tanka srebrena traka u njegovoj zlatnoj bradi mogla je biti izbijeljena od estokog afrikog sunca. Da si barem bio u stanju vidjeti to mjesto u odnosu na polo aj sunca. Sve druge tvoje opservacije bile su vrlo precizne, alio je Ralph. Prona ao sam sva skrovi ta slonovae koja si ostav io te godine. Tada je ve poelo ki iti, Zouga zavrti glavom, a, tako mi Boga, zaista e ki ilo! Nismo vidjeli sunce tjedan dana, a sve rijeke bile su nabujale, tako da smo mar irali u krugovima, poku avajui pronai gaz... On zastane i uhvati uzde lijevom r ukom. Ali, tu priu priao sam stotinu puta. Nastavimo s potragom, predlo i on tihim gla som. Spustili su se laganim kasom s grebena u dolinu. Zouga se naginjao u sedlu kako bi prouavao tlo, ili gledao u daljinu u nastojanju da prepozna oblik vrhova ili plavu masu udaljenog kopjea na podlozi afrikog neba. Srebrenasti kumulusi plo vili su nebom visoko i spokojno. Jedini sigurni orijentir koji imamo jest lokac ija ru evina Velikog Zimbabwea, progunda Zouga. Mar irali smo osam dana na zapad od r u evina. Devet dana, ispravi ga an Cheroot. Izgubio si dan kad je umro Matthew. Bio s i u bunilu. Morao sam te njegovati poput bebe, a nosili smo onu prokletu kamenu pticu. Nismo mogli prijei vi e od deset milja na dan, Zouga ga je ignorirao. Osam dana mar a, ne vi e od osamdeset milja. A Veliki Zimbabwe je tamo, istono od nas. Ralph zau stavi konja kad su se popeli na sljedei greben. Tamo je Stra ar. On poka e na kameniti kopje, udaljeni plavi vrh oblikovan poput lava koji se sprema na skok. Ru evine su odmah iza, taj vidik bih uvijek prepoznao. Za oca i sina sru eni grad imao je pos ebno znaenje. Tamo, unutar masivnih kamenih zidova, Zouga i an Cheroot prona li su drevne kipove ptica koje su ostavili davno i ezli stanovnici. Usprkos oajno te kom st anju u kojem su se nalazili zbog groznice i drugih pote koa duge ekspedicije s rije ke Zambezi na sjeveru, Zouga je inzistirao da ponesu jedan kameni kip. Mnogo go dina kasnije red je do ao i na Ralpha. Voen dnevnikom svojeg oca, i preciznim opser vacijama putem sekstanta koje su se nalazile u dnevniku, Ralph se jo jednom probi o do napu tene citadele. Iako su ga progonili granini impiji Lobengule, kralja Mata belea, oskvrnuo je kraljev tabu na sveti tu i odnio preostale kipove. Tako su sva trojica bili dobro upoznati s tim ukletim ru evinama i dok su promatrali daleka b rda koja su oznaavala to mjesto, utjeli su obuzeti sjeanjima. Jo uvijek se pitam tko su bili ljudi koji su sagradili Zimba-bwe, ree napokon Ralph. I to im se dogodilo? U njegovom glasu uo se nekarakteristican sanjarski prizvuk. Nije oekivao odgovor. Je su li to bili rudari kraljice Shebe? Je li to bio biblijski Ofir? Jesu li iskopa no zlato nosili Solomonu? Mo da nikad neemo saznati, ree Zouga. Ali znamo da su cijeni li zlato kao i mi. Na ao sam zlatne ipke i listie i zrnca u dvori tu Velikog Zimbabwea , a unutar kruga od nekoliko milja od ovog mjesta Jan Cheroot i ja istra ivali smo okna koja su iskopali u zemlji, i prona li smo odlomljeni komad poslagan u gomile spremne za mrvljenje. Zouga pogleda malog Hotentota. Prepoznaje li ne to od ovoga? T amno lice naboralo se poput suhe ljive dok je Jan Cheroot razmi ljao. Mo da sa sljedeeg grebena, progunda on tu no, i trojka nastavi spu tanje u dolinu koja je izgledala is to kao i stotine drugih koje su pro li prethodnih tjedana. Ralph je bio desetak k oraka ispred ostalih, ja ui u laganom kasu, izbjegavajui gusti divlje ebanovine. Odje dnom naglo ustane u sedlu, skine e ir s glave i pone njime mahati. Hura! povie on. Ide o! Zouga ugleda fluidni pokret boje rastopljenog zlata na drugoj padini. Tri vra ga! Ralphovo uzbuenje i gnu anje jasno su se uli u njegovom glasu. Jan Cheroot, okreni ih nalijevo! Tata, sprijei ih da prijeu ravninu! Ralph Ballantvne zapovijedao je s lakoom, i dva starija mu karca prihvatili su to normalno, ne pitajui se niti za tr enutak za to bi trebali uni titi velianstvene ivotinje koje je Ralph istjerao iz gusti a ebanovine. Ralph je posjedovao dvije stotine kola, od kojih je svaka vuklo esnae st volova. Kings Lynn, Zougino imanje, zajedno s posjedima koje je Britanska ju no afrika kompanija poklonila dobrovoljcima koji su uni tili gardu impija kralja Matab elea, pokrivalo je desetke tisua ara koje su bile naseljene Matabeleinim krdima

i rasplodnim bikovima uvezenim s Dobre Nade i iz stare Engleske. I otac i sin b ili su stoari, a velike tete nanijeli su im opori lavova koji su naseljavali ovu li jepu zemlju sjeverno od rijeka Limpopo i Shashi. Previ e esto slu ali su svoje vrijed ne i voljene ivotinje kako muu u agoniji u noi, da bi ujutro prona li njihove rastrga ne le ine. Za obojicu, lavovi su bili najgori tetoine, i bili su odu evljeni ovom rije tkom prilikom da ulove opor po danu. Ralph izvue svoju Winchester pu ku iz ko nih kor ica pod lijevim koljenom, natjerav i konja u punom galopu za velikim utim makama. La v je potrao prvi, pa ga je Ralph vidio samo na trenutak. Leda su mu se pokretala valovitim kretnjama, a gusta tamna griva vijorila je na vjetru, dok je te kim apama udarao o tlo. Starija lavica krenula je odmah za njim. Bila je vitka i nosila o i ljke iz tisuu lovova. Ramena i leda su joj od starosti poprimili plavkastu boju. Bje ala je u galopu. Meutim, mlada lavica, nenavikla na ljude, bila je hrabra i zna ti eljna kao maka. Jo uvijek je imala mladenake pjege na trbuhu boje zlata. Okrenula se na rubu gusti a kako bi zare ala na konjanike. U i su joj bile priljubljene uz luba nju, ru iasti jezik bio je izbaen preko onjaka, a brkovi su joj bili bijeli i vrsti ka o bodlje bodljikavog praseta. Ralph spusti uzde na vrat svojeg konja, i ovaj se istog trena zaustavi i umiri kako bi njegov jaha mogao pucati. Samo je pokretima u iju odavao svoju uznemirenost. Ralph podigne pu ku i opali, a rukohvat ga udari u rame. Lavica gromko zaurla kad joj se metak zabio u rame i probio prema srcu. Skoi uvis i prevrne se u zraku, urlajui u samrtnim grevima. Zatim padne i zakotrlja se na leima, derui tlo ispru enim utim pand ama. Na kraju se ispru i u zadnjem gru, a po om opusti i ugine. Ralph repetira pu ku i uhvati uzde. Konj pojuri naprijed. S d esne strane Zouga se uspinjao uz padinu, nagnut prema naprijed u sedlu. U tom tr enutku, druga lavica izbije na otvoreno pred njime, jurei prema dubokoj ravnici, i Zouga opali u punom galopu. Ralph vidje kako se podi e pra ina ispod trbuha ivotinj e. Lijevo i nisko. Tata stari, pomisli Ralph podrugljivo i naglo zaustavi konja. Prije no to je mogao pucati, Zouga ponovno opali, i lavica padne i zakotrlja se poput ute lopte na kamenitom tlu, pogoena u vrat iza uha. Pun pogodak! Ralph se nas mije od uzbuenja i zabode pete pod rebra konju. Oni pojuri e uz padinu bok uz bok. Gdje je Jan Cheroot?, vikne Zouga, i kao odgovor do njih dopre zvuk pu ane paljbe iz ume s lijeve strane. Oni okrenu konje u tom smjeru. Mo e li ga vidjeti?, dovikne Ral ph. Grmlje pred njima bilo je jo gu e, pa su ih trnovite grane ibale dok su prolazil i. Zau se i drugi pucanj, i odmah potom zaglu ni, bijesni lavlji urlici pomije ani s u asnutom vriskom Jana Cheroota. U nevolji je!, nervozno dovikne Zouga kad su izjur ili iz gusti a na istinu. Pred njima se otvori prizor travnate ravnice nad kojom s u se nadvila visoka stabla akacije ravnih kro anja, izrasla na rubovima grebena. S totinjak metara ispred njih Jan Cheroot bje ao je uz greben, gledajui preko ramena. Izraz njegovog lica bio je u asnut, a oi su mu bile izbuljene od straha. Izgubio j e e ir i pu ku, a udarcima po vratu i ramenima tjerao je svojeg konja, iako je ivotinj a ve galopirala divlje i nekontrolirano. Lav je bio desetak koraka iza njih, ali sustizao ih je svakim skokom toliko brzo da se inilo kao da konj stoji. Bok mu j e bio krvav, jer bio je pogoen u crijeva, ali rana nije onesposobila, pa ak niti u sporila zvijer. U stvari, samo ga je razbjesnila, tako da je njegova rika zvuala poput grmljavine. Ralph je okrenuo svojeg konja kako bi poku ao presresti malog H otentota, i kako bi sebi omoguio da bolje nacilja lava, ali u tom trenutku maka pr ekine svoj trk i skoi na slabine konja. Dugim, zakrivljenim pand ama razdere konju slabine, ostavljajui duboke, paralelne rane, iz kojih krv poe trcati poput grimizno g oblaka. Konj zanji ti i zamahne stra njim kopitima, pogodiv i lava u prsa, tako da se ovaj okrene i izgubi korak. Istog trenutka pribere se i ponovno napadne, trei u z bok konju. Oi su mu se utjele dok se pripremao skoiti na uspanienu ivotinju. Skoi, an Cheroot!, vikne Ralph. Lav je bio preblizu da bi riskirao pucajui. Skoi, proklet bio! Ali inilo se da ga Jan Cheroot ne uje. Dr ao se bespomono za konjsku grivu, paral iziran od straha. Lav s lakoom skoi u zrak i smjesti se na konjska lea poput golem e ute ptice, pritisnuv i Jana Cheroota svojim masivnim, okrvavljenim tijelom. U tom trenutku inilo se da su konj i jaha i lav propali u zemlju, i samo je uskovitlani stup pra ine oznaavao mjesto na kojem su se nalazili. Meutim, zaglu ni urlici razjare ne ivotinje i u asnuti krikovi Jana Cheroota postajali su sve glasniji dok je Ralph galopom jurio prema mjestu na grebenu na kojem su nestali. S pu kom u ruci, on os lobodi noge iz stremena i iskoi iz sedla, koristei inerciju koja ga je tjerala nap rijed sve dok nije do ao do ruba jame strmih rubova. Na dnu jame le ala su ispreplet

ena tijela. Vrag me ubija!, vrisnuo je Jan Cheroot, i Ralph ga ugleda priklje tenog pod tijelom konja. Konj je sigurno pri padu slomio vrat, jer le ao je be ivotno, gl ave podvijene pod ramenom, dok je lav derao truplo i sedlo, poku avajui doi do Jana Cheroota. Lezi mirno, dovikne mu Ralph. Daj mi priliku da naciljam! Meutim, uo gaje i lav. Ostavio je konja i skoio na okomiti rub jame lakoom make koja se penje na dr vo, uz pomo sjajnih, mi iavih stra njih nogu. Njegove sublijedo ute oi bile usredotoene n Ralpha koji je stajao na rubu duboke jame. Ralph se spusti na jedno koljeno ka ko bi se uvrstio za hitac i nacilja u iroka, zlatna prsa. Ralje su bile irom razjap ljene, a onjaci dugi kao ovjekov ka iprst i bijeli kao obraena slonovaa. Zaglu ni zvuk i z dubine grla bio je usmjeren u Ralphovo lice. Mogao je osjetiti lavlji zadah ko ji je smrdio na trulo meso, a lavlja slina mu se zalijepila na obraze i elo. On opali, repetira pu ku i opali jo jednom, tako brzo da se inilo da su pucnji spojeni. Lav se zanese unatrag, uhvati se na trenutak za rub jame, a zatim otkotrlja i p adne na mrtvog konja. Na dnu jame vi e nije bilo pokreta, a ti ina je bila intenziv nija od urlika koji su joj prethodili. Jan Cheroot, jesi li dobro?, Ralph upita n ervozno. Nije mogao vidjeti malog Hotentota, jer ovaj je bio u potpunosti prekr iven le inama konja i lava. Jan Cheroot, uje li me? Do njega u odgovor dopre uplji, z agrobni apat. Mrtvaci ne mogu uti gotovo je, napokon su sredili starog Jana Cheroot a. Izlazi od tamo, naredi Zouga Ballantvne, pri av i Ralphu. Nije vrijeme za izigravanj e klauna, Jan Cheroot. Ralph je spustio konopac Janu Cherootu, pa njih dvojica i zvuku i njega i sedlo s mrtvog konja iz jame. Rupa u koju je upao Jan Cheroot b ila je duboki, uski rov koji se protezao uz vrh grebena. Na nekim mjestima bio j e dubok i dvadeset stopa, ali nigdje nije bio iri od est stopa. Uglavnom je bio za gu en puzavicama i grmovitim biljem, ali to nije moglo prikriti injenicu da su ga i skopali ljudi. ila je bila izlo ena uzdu ove linije, pretpostavljao je Zouga, dok su slijedili rub starog rova, drevni rudari jednostavno su je iskopali i nisu se pot rudili da je zatrpaju. Kako su probijali ilu?, upita Ralph. Ovo je vrsta stijena. Vj rojatno su na njoj lo ili vatre, a zatim ih gasili vodom. Kontrakcije su razbile s tijenu. Pa, ini se da su izvadili svako zrnce rude i da nama nisu ostavili niti mr vicu. Zouga klimne. Vjerojatno su najprije obradili ovaj dio, a kad je bio iscrpl jen, krenuli su dublje kako bi prona li novu ilu. Zouga se okrene Jan Cherootu i upi ta: Prepoznaje li sada ovo mjesto, Jan Cheroot? Dok je Hotentot oklijevao, on poka e niz padinu. Movara je tamo dolje u dolini, a drvee tikovine... Da, da. Jan Cheroot pl jesne rukama, a oi mu zaiskre od odu evljenja. Na ovom si mjestu ubio onog slona ije su kljove na ulazu u Kings Lynn. Drevno odlagali te je pred nama. Zouga po uri naprije d. Prona ao je niski humak prekriven travom. Spusti se na koljena kako bi proeprka o medu busenjem trave. Pronae djelie bijelog eernog kvarca, prouavajui brzo svaki od n jih i odbacujui ga. Povremeno bi neke liznuo jezikom i podizao ih na svjetlo kako bi vidio odsjaj metala, ali bi se potom namr tio i razoarano vrtio glavom. Napoko n ustane i obri e ruke o hlae. To je kvare, ali drevni rudari vjerojatno su proe ljali ovo odlagali te. Morat emo pronai stara okna ako elimo pronai vidljivo zlato u rudai. S vrha drevnog odlagali ta Zouga se brzo orijentirao. Le ina slona pala je tamo negd je, poka e on, a u potvrdu toga Jan Cheroot pretra i travu i podigne veliku bedrenu k ost, suhu i bijelu poput krede, koja se nakon trideset godina poinjala raspadati. To je bio otac svih slonova, ree Jan Cheroot gorljivo. Nikad mu vi e nee biti ravna. On nas je doveo na ovo mjesto. Kad si ga ustrijelio, pao je ovdje da nam ga ozn ai. Zouga se okrene i ponovno poka e rukom. Drevno okno u kojem smo sahranili Matthe wa bilo bi tamo. Ralph se sjeao lova na slonove koji je njegov otac opisao u svoj oj proslavljenoj knjizi Loveva odiseja. Crni nosa nije ustuknuo pred juri om velikog slona, ve je izdr ao i dodao Zougi drugu pu ku, rtvujui svoj ivot za ivot svojeg gospod ra. Ralph je shvaao i utio dok se Zouga spustio na jedno koljeno pored hrpe kamenj a koja je oznaavala nosaev grob. Minutu kasnije, Zouga ustane i otrese pra inu s ko ljena, pa jednostavno ree: Bio je dobar ovjek. Dobar, ali glup, slo i se Jan Cheroot. dar ovjek bi pobjegao A mudar ovjek bi izabrao i bolji grob, promrmlja Ralph. Nalaz i se u sredini zlatne ile. Morat emo ga iskopati. Zouga se namr ti. Ostavite ga. Du gr ebena postoje i druga okna. On se okrene, a ostali su ga slijedili. Stotinu metar a dalje Zouga se opet zaustavi. Ovdje!, vikne zadovoljno. Drugo okno bilo ih je uku pno etiri. I ovaj otvor bio je napunjen kamenjem. Ralph skine svoju jaknu, naslon i pu ku na najbli e drvo i spusti se u plitku udubinu. Sagne se nad uskim zatrpanim prolazom. Otvorit u ga. Radili su pola sata, uklanjajui gromade uz pomo grane drvet

a koju su koristili kao polugu, i pomicali ih sa strane sve dok nisu oslobodili e tvrtasti ulaz u okno. Bio je uzak, tako uzak da bi se kroz njega moglo provui je dino dijete. Oni kleknu i pogledaju unutra. Nisu mogli odrediti koliko je dubok, jer unutra njost je bila potpuno mrana. Smrdjelo je po vlazi, po gljivicama i i mi ima, i po trule i. Ralph i Zouga gledali su otvor istodobno fascinirani i u asnuti. Ka u da su drevni narodi koristili djecu-robove ili zarobljene Bu mane da rade za njih, promrmlja Zouga. Moramo znati je li ila tamo dolje, pro apta Ralph. Ali niti jedan od rasli ovjek..., on zastane. Uslijedio je jo jedan trenutak zami ljene ti ine. Zouga i R alph se pogledaju i nasmije e, i zajedno okrenu glave prema Janu Cherootu. Nikad!, ree mali Hotentot vatreno. a sam bolesni starac. Nikad! Morat ete me prvo ubiti! Ra lph je prona ao komadi svijee u svojoj torbi na sedlu, dok je Zouga brzo povezivao t ri komada u eta koje su koristili za vezivanje konja. Jan Cheroot je gledao njihov e pripreme poput osuenika koji gleda izradu vje ala. Dvadeset i devet godina, od da na kad sam roen, pria mi o svojoj hrabrosti i smjelosti, podsjeti ga Ralph, polo iv i ru ku oko ramena Jana Cheroota. Nje no ga je poveo prema oknu. Mo da sam malo pretjerao, prizna Jan Cheroot dok mu je Zouga vezivao konopac ispod pazuha i privr ivao vreu sa sedla oko njegovog malog struka. Ti, koji si se borio s divljim ljudima i lovio slonove i lavove ega se mo e bojati u ovoj maloj rupi? Nekoliko zmija, malo tame, d uhovi mrtvih ljudi to je sve. Mo da sam i puno pretjerao, pro apta Jan Cheroot promukl o. Ti nisi kukavica. Ili, jesi, Jan Cheroot? Da, klimne Jan Cheroot gorljivo. Uprav o to je ono to ja jesam, a ovo nije mjesto za kukavice. Ralph ga povue, dok se bor io poput soma ulovljenog na udicu, s lakoom ga podigne i spusti u okno. Njegovi s u se prosvjedi postupno udaljavali dok ga je Ralph spu tao sve dublje. Ralph je m jerio konopac rasponom svojih ra irenih ruku. Ako je njegov raspon bio est stopa, m alog Hotentota spustio je oko ezdeset stopa prije no to se konopac opustio. Jan Ch eroot!, Zouga vikne u okno. Mala peina. Glas Jana Cheroota bio je prigu en i izmijenj en zbog odjeka. Jedva stojim uspravno. ila je crna od ae. To potjee od vatra za kuhan e. Vjerojatno su tamo dolje dr ali robove, pogaao je Zouga, koji nisu vidjeli svjetlo st dana sve do svoje smrti. Zatim podigne glas: to jo ? Konopci pleteni od trave, i ka nte, ko ne kante kakve smo koristili pri iskopavanju dijamanata u New Rushu... Jan Cheroot prekine govor uzvikom. Raspadaju se kad ih dodirnem, pretvaraju se u pra in u. Mogli su uti prigu eni ka alj i kihanje Jana Cheroota u pra ini koju je podigao. Glas mu je zvuao nazalno kad je nastavio: eljezno orue, ne to kao dlijeto, a kad je opet p rogovorio, glas mu je drhtao. Za ime velike zmije, ovdje su mrtvaci, kosti mrtvac a. Vraam se gore izvucite me! Gledajui u usko okno, Ralph je mogao vidjeti drhtavu svjetlost svijee na dnu. Jan Cheroot, ima li tamo neki tunel koji vodi iz peine? I zvucite me. Mo e li vidjeti tunel? Da, hoete li me sada izvui? Ne, dok ne doe d ela. Jesi li poludio? Morao bih puziti na rukama i nogama. Ponesi sa sobom neko elj ezno orue, da odlomi komad Ne. Dosta je bilo. Ne idem dalje, mrtvaci uvaju ovo mjes to. Dobro, vikne Ralph u okno, onda u ti dobaciti i drugi kraj u eta. Ne bi valjda t nio! Nakon toga zatrpat u ulaz kamenjem. Idem. Glas Jana Cheroota imao je prizvuk oa a, i konopac ponovno krene u dubinu, poput zmije koja pu e u svoje gnijezdo. Ralp h i Zouga sjeli su pored okna, izmjenjujui svoju posljednju cigaru i ekajui nestrpl jivo. Kad su napustili ovo okno, vjerojatno su zatvorili robove u oknu. Robovi s u bili vrijedni, pa je to dokaz da su jo uvijek obraivali ilu i da su napustili ovo mjesto u urbi. Zouga zastane, pa nakrivi glavu oslu kujui. Zatim zadovoljno ree Ah!. I dubina zemlje do njih dopre udaljeni zveket metala o stijenu. Jan Cheroot je do ao do radili ta. Meutim, pro lo je jo dosta vremena prije no to su ugledali nemirnu svjet lost svijee na dnu okna i zauli preklinjanje Jana Cheroota. Molim vas, gospodaru R alphe, uinio sam to. Hoete li me sada izvui, molim vas? Ralph stane s obje strane o kna i povue konopac. Mi ii njegovih ruku grili su se i opu tali pod rukavima njegove ta nke pamune ko ulje dok je bez stanke izvlaio Hotentota i njegov teret na povr inu. Kad je zavr io, disanje mu je jo uvijek bilo smireno, a na licu mu nije bilo niti kapi znoja. Pa, Jan Cheroot, to si prona ao? Jan Cheroot je bio potpuno prekriven sloje m fine, blijede pra ine kroz koju su kapi znoja napravile blatne puteljke. Smrdio je po izmetu i mi a guanu i po gljivama iz napu tenih peina. Rukama koje su se jo tresle od straha i napora, otvorio je d ep na vrei sa sedla oko struka. Ovo sam prona ao, gra kne on, i Zouga primi od njega komad tvrde rudae. Imala je kristalnu strukturu k oja je svjetlucala poput leda. Bila je posuta plavom nijansom i izbrazdana sitni m pukotinama, od kojih su se neke produbile pod udarcima eljeznog dlijeta kojim j

e Jan Cheroot odlomio kamen. Meutim, razbijene komade sjajnog kvarca na okupu je dr ala tvar koja je ispunjavala svaku pukotinu u rudai. To vezivno sredstvo bio je tanki sloj sjajnog metala koji je svjetlucao na suncu kad ga je Zouga ovla io vrho m jezika. Boga mu, Ralph, pogledaj ovo! Ralph uzme komad iz oeve ruke s pobo no u vjern ika koji prima sakrament. Zlato!, pro apta on, gledajui svjetlucanje, taj zanosni uti osmijeh koji je opinjavao ljude gotovo od vremena otkad su mogli stajati na stra n jim nogama. Zlato!, ponovi Ralph. Da bi prona li ovaj sjaj dragocjenog metala, ota c i sin radili su najvei dio svojih ivota, jahali su dalekim stazama, i vodili mno ge krvave bitke u dru tvu drugih tragaa, sudjelujui u uni tenju jedne ponosne nacije i lovu na njezinog kralja sve do njegove smrti. Pod vodstvom bolesnog ovjeka s pr o irenim, bolesnim srcem i grandioznim snovima, osvojili su veliku zemlju koja je sada nosila ime tog diva, Rodeziju, i natjerali su zemlju da preda svoja bogatst va, jedno po jedno. Oteli su njezine iroke, bogate pa njake i prelijepe planinske l ance, ume i stada, kao i legije vrstih crnih ljudi koji su za mali novac davali ra dnu snagu koja je skupljala golemu etvu. I sada su napokon u rukama imali i najvee blago. Zlato!, ree Ralph po trei put. Zabili su svoje klinove uzdu grebena nakon to su ih odsjekli s drvea akacije, i zabili ih u tvrdu zemlju plosnatom stranom sjei va. Zatim su podigli hrpe kamenja da bi oznaili lokacije svih nalazi ta. Prema ugo voru iz Fort Victorije, koji su njih obojica potpisali kad su se ukljuili u dobro voljce koji su krenuli protiv Lobengulinih impija, svakome je pripadalo deset na lazi ta zlata. Ovo nije vrijedilo za Jana Cheroota. Usprkos injenici daje jahao u M atabelinu zemlju s Jamesonovom leteom dru inom i ubijao Matabeline amadode na rijec i Shangani i na gazu Bembesi s jednakim zadovoljstvom kao i njegovi gospodari, n ije imao pravo na dio osvojenog blaga, jer nije bio bijelac. Pored plijena na k oji su Zouga i Ralph imali pravo prema ugovoru iz Victorije, obojica su otkupili prava na nalazi ta od raskala enih i rastro nih Jamesonovih vojnika, od kojih se neki svoj dio prodali za cijenu boce whiskeyja. Na taj nain njih dvojica mogli su ozn aiti kao svoju imovinu cijeli greben i najvei dio dolina s obje strane grebena. B io je to te ak posao, ali morali su po uriti, jer bilo je i drugih tragaa, od kojih j e jedan mo da slijedio njihov trag. Radili su i kroz najveu podnevnu egu pa sve do v eeri, dok ih iscrpljenost nije natjerala da ispuste sjekire i zaspu na mjestu na kojem su se zatekli. etvrte veeri mogli su se napokon zaustaviti, zadovoljni time t o su za sebe osigurali cijeli greben. Medu njihovim klinovima nije bilo razmaka u koji bi mogao uskoiti drugi traga. Jan Cheroot, imamo jo samo jednu bocu whiskey ja, zastenje Zouga iste ui bolna ramena, ali veeras u ti dozvoliti da dobije svoj dio. abavljali su se gledajui preciznost s kojom je Jan Cheroot ulio i posljednju kap koja mu je pripadala u svoju alicu. Pritom je potpuno ignorirao liniju na dnu koj a je oznaavala njegovu dnevnu koliinu groga, a kad je alica bila puna, nije vjerova o u mirnou vlastite ruke, ve je prve gutljaje ispio oslonjen na sve etiri poput psa . Ralph je uzeo bocu i sa aljenjem prouavao ostatke tekuine prije no to ih je ulio s vojem ocu i sebi. Za rudnik Harkness, nazdravi Zouga. Za to si ga nazvao tako?, upit a Ralph kad je spustio alicu i nadlanicom obrisao brkove. Stari Tom Harkness dao mi je mapu koja nas je dovela ovamo, odgovori Zouga. Mogli smo pronai i bolje ime. Mo da, ali ja elim ovo. Zlato e biti jednako sjajno, pretpostavljam, odustane Ralph i oprezno ukloni bocu whiskeyja izvan dosega malog Hotentota, koji je ve ispraznio svoju alicu. Drago mi je da opet ne to radimo zajedno, tata. Ralph se zadovoljno nasl oni na svoje sedlo. Da, slo i se Zouga tiho. Predugo je pro lo otkad smo zajedno radil i u rudniku dijamanta u New Rushu. Znam pravog ovjeka da pone s radovima za nas. On je majstor, najbolji na zlatnim poljima Witwatersranda. Svojim kolima dopremit u strojeve prije nego to prestanu ki e. Dio njihovog dogovora bilo je i to da e Ralph osigurati ljude, strojeve i novac da pokrene rudnik Harkness kad ga Zouga doved e do njega. Ralph je bio bogat. Neki su priali da je ve milijuna , iako je Zouga zna o da je to malo vjerojatno. Ipak, Zouga se sjeao da je Ralph osigurao prijevoz i prehranu za ljude koji su i li u Mashonaland i za ekspediciju protiv Lobengule u M atabeleland, i da je za to dobio goleme iznose od Britanske ju noafrike kompanije g osp. Rhodesa, ne u gotovini, ve u dionicama kompanije. Kao i Zouga, me etario je k upujui originalne darovnice zemlje od skitnica koji su sainjavali glavninu snaga i plaao im je whiskeyjem koji je prevozio u svojim kolima. Ralphova Rodezijska kom panija posjedovala je vi e zemlje i od samoga Zouge. Ralph je me etario i s dionica ma Britanske ju noafrike kompanije. U tim opojnim danima kad je kolona tek stigla u

Fort Salisburv, prodao je dionice koje mu je gosp. Rhodes izdao za jednu funtu po cijeni od tri funte i petnaest ilinga na londonskom tr i tu dionica. Zatim, kad su se nade i optimizam pionira osu ili na jalovoj rudai Mashonalanda, a Rhodes i Jame son tajno planirali svoj rat protiv kralja Matabelea, Ralph je otkupio dionice B ritanske ju noafrike kompanije za osam ilinga. Nakon toga prodao ih je po osam funta kad je kolona ujahala medu zapaljene ru evine Lobengulina kraala kod GuBulawaya, a Kompanija pridodala cijelo kraljevstvo monarha Matabelea svojoj imovini. Sada , dok je slu ao svojeg sina kako govori sa zaraznom energijom i karizmom koju ak ni ti te ki dani i noi fizikog rada na nalazi tima nisu mogli otupjeti, Zouga je razmi ljao o tome kako je Ralph polo io telegrafske linije od Kimberleva do Fort Salisburvja , kako njegovi graevinski timovi u ovom trenutku pola u tranice kroz tu istu divljin u prema Bulawayu, da njegovih dvjesto kola nose namirnice u vi e od stotinu Ralpho vih trgovina raspr enih po Bechuanalandu i Matabelelandu i Mashonalandu, i da je o d danas Ralph suvlasnik zlatnog rudnika koji je obeavao da e biti jednako bogat ka o bilo koji rudnik slavnog Witwatersranda. Zouga se nasmije io dok je slu ao kako R alph govori u varljivom svjetlu logorske vatre, i iznenada pomislio: Prokletstvo, mo da su ipak u pravu tenac je mo da ve postao milijuna . Njegov ponos bio je pomije an s zavi u. Zouga je radio i sanjario mnogo prije no to je Ralph roen, rtvovao se i podno sio te koe od kojih je jo uvijek drhtao kad bi ih se prisjetio, i sve to za mnogo ma nju nagradu. Pored ove nove ile, sve to je imao nakon cijelog ivota napornog rada b io je Kings Lynn i Louise. Tada se nasmije i. S te dvije svojine bio je bogatiji n o to e gosp. Rhodes ikada biti. Zouga uzdahne i namjesti e ir preko oiju, i mislei na Louise otplovi u san, dok je s druge strane vatre Ralph jo uvijek tiho govorio, vi e sebi nego svojem ocu, stvarajui nove vizije bogatstva i moi. Do kola su imali puna dva dana jahanja. Bili su jo pola milje udaljeni od logora kad su ih opazili , i radosna rijeka slugu, djece, ena i pasa istrala je da ih pozdravi. Ralph podb ode konja i sagne se u sedlu kako bi pokupio Cathy, i to tako silovito da joj je kosa pokrila lice. Vrisnula je, ali on je u utka poljupcem u usta, i ljubio ju je bez stida dok je mali Jonathan nestrpljivo plesao oko konja viui: I mene! Podigni i mene, tata! Kad je napokon prekinuo poljubac, Ralph je jo vr e zagrli. Njegovi tamn i brkovi bockali su joj uho dok joj je aptao: im uemo u ator, Cathy, ljubavi, isproba t emo tvoj novi madrac. Ona pocrveni i poku a ga pljusnuti, ali udarac je bio lagan i nje an. Ralph se nasmije i, sagne se i podigne Jonathana za ruku, pa ga spusti na lea konja iza sedla. Djeak obgrli rukama Ralphov struk i upita visokim, piskutav im glasom: Jesi li prona ao zlato, tata? Tonu. Jesi li upucao kojeg lava? Stotinu. li ubio kojeg Matabelea? Sezona lova je gotova, nasmije se Ralph i provue ruku kro z tamne uvojke sinovljeve kose, ali Cathy ga brzo ukori. Kakva ru na pitanja posta vlja ocu, ti krvo edni mali pogane! Louise je sporije slijedila mladu enu i dijete, koraajui lagano i spretno kroz gustu pra inu kolskog puta. Njezina kosa bila je zae lja na unatrag sa ela i prostirala joj se niz lea sve do struka u debeloj pletenici. N agla avala je visoke lukove njezinih jagodica. Njezine oi opet su promijenile boju . Zougu su uvijek opinjavale promjene njezinih raspolo enja koje su se odra avale u t im velikim oima. Sada su bile svjetlije, mek e plave boje, boje sree. Pri la je konju i zastala, i Zouga sie s konja i skine e ir s glave, ozbiljno je prouavajui prije no t o je progovorio. ak i u tako kratkom vremenu zaboravio sam koliko si istinski pre lijepa, ree on. Vrijeme nije bilo kratko, suprotstavi mu se ona. Svaki sat koji prov edem razdvojena od tebe dug je kao vjenost. Logor je bio dobro ureen, jer to je bi o Ralphov i Cathvin dom. Nisu imali drugi poput nomada, selili su se tamo gdje j e najbolja zarada. Pod visokim divljim smokvama, na obali rijeke iznad gaza, nal azilo se etvero kola. atori su bili nainjeni od snije nobijelog platna, a jedan od nj ih, malo odvojen, slu io je za pranje. Imao je kadu od galvaniziranog eljeza u kojo j se ovjek mogao rastegnuti u punoj du ini. Tamo je bio i sluga, ija je jedina du nost bila da pazi na spremnik od etrdeset galona na vatri iza atora i da danonono osigu rava neograniene koliine tople vode. Drugi, manji ator sadr avao je nu nik iju je sjedal icu Cathy sama obojila i ukrasila likovima Kupida i ru a. Pored nu nika postavila je krajnji simbol luksuza, mirisne listove obojenog papira u kutiji od sandalovine . Na svakom krevetu nalazio se madrac od konjske dlake, a bili su tamo i udobni platneni stolci, kao i dugi stol za kojim su ruali u atoru otvorenog krila to je s lu io kao blagovaonica. Bili su tamo platneni hladionici za boce ampanjca i limunad e, kutije s hranom za tiene mre ama protiv insekata, i trideset slugu. Sluge su cijep

ali drva i lo ili vatre, prali i glaali tako da su ene mogle mijenjati odjeu svakog d ana, namje tali krevete i uklanjali svaki pali list sa zemlje meu atorima, polijeval i zemlju vodom tako da se slijegala pra ina; jedan je sluga iskljuivo brinuo o mlad om gospodinu Jonathanu, hranio ga i kupao i nosio na ramenima ili pjevao kad bi postao nemiran. Sluge su kuhali i poslu ivali hranu, palili svjetiljke i uklanjali muhe iz atora kad bi pala no, a edan e ak praznio kantu iz nu nika kad god bi zazvon ilo malo zvonce. Ralph je ujahao kroz vrata visoke ograde od trnja koja je okru i vala cijeli logor kako bi ga titila od nonih posjeta opora lavova. Cathy je jo uvije k bila na sedlu pred njim, a njegov sin sjedio je iza njega. Zadovoljno se osvr nuo oko sebe gledajui logor, i stegnuo Cathvin struk. Boga mi, dobro je biti kod k ue! Vrua kupka me eka, a ti mi mo e istrljati lea, Katie. On zastane, pa iznenaeno vi . Prokletstvo, eno! Mogla si me upozoriti! Nisi mi dao priliku, usprotivi se ona. N a kraju kolone poredanih kola nalazila se zatvorena koija, vozilo s prozorima koj i su imali zastore kao za titu od sunca. Koija je bila obojena u zelenu boju koja s e nazirala ispod pra ine i osu enog blata s te kog putovanja. Vrata su bila ukra ena zla tnim listiima, kao i visoki kotai. Unutra njost je bila presvuena u sjajnu zelenu ko u sa zlatnim ukrasima na zastorima. Ko ni i limeni prtlja nici bili su privr eni na krov. Iza koije, u Ralphovom kraalu, velike bijele mule, usklaene po boji i veliini, pasl e su svje u travu koju su Ralphovi sluge pokosili uz obalu rijeke. Kako nas je on prona ao?, upita Ralph, spu tajui Cathy na tlo. Nije morao pitati tko je posjetitelj, jer njegovo je vozilo bilo slavno preko cijelog kontinenta. Ulogoreni smo samo j ednu milju od glavne ceste na jugu, ree Cathy vragoljasto. Te ko nas je mogao proma iti . A ini se da sa sobom ima i cijelu svoju bandu, promrmlja Ralph. S bijelim mulama u kraalu nalazila su se i dva tuceta punokrvnih konja. Svi kraljevi konji i svi kraljevi ljudi, slo i se Cathy, a u tom trenutku Zouga urno proe kroz vrata, dok mu s e Louise dr ala za ruku. Bio je jednako uzbuen zbog svojeg posjetitelja koliko je R alph bio nadra en. Louise mi ka e da je prekinuo svoje putovanje iskljuivo zato jer el i razgovarati sa mnom. Onda bi bilo bolje da ga ne ostavlja da eka, tata, cinino se n aceri Ralph. Bilo je udno kako su svi ljudi, ak i major Zouga Ballantvne koji se d r ao na udaljenosti i imao hladnu glavu, padali pod utjecaj arolije koju je tkao nj ihov posjetitelj. Ralph se ponosio time to je jedini bio u stanju da joj odoli, i ako je ponekad to zahtijevalo svjesni napor. Zouga je brzo koraao niz red kola p rema unutra njoj ogradi, dok se Louise trudila odr ati korak s njim. Ralph je namjer no odugovlaio, divei se sjajnim ivotinjama koje je Jonathan modelirao od rijene glin e, i s kojima je sada paradirao tra ei odobravanje. Prekrasni nilski konji, Jon-Jon ! Nije nilski konj? A, vidim, rogovi su otpali, zar ne? Dobro, onda, to su najl jep i i najdeblji kudui bez rogova koje sam ikada vidio. Cathy ga napokon povue za ruku. Zna da eli razgovarati i s tobom, Ralph, ree ona, i Ralph podigne Jonathana na rame pa uhvati Cathy drugom rukom, jer je znao da e takva demonstracija kune opu te nosti iznervirati ovjeka kojem su po li u susret. Krenuli su u unutra nji ograeni pros tor logora. Platnena krila atora za objede bila su podignuta kako bi propustila prohladni poslijepodnevni povjetarac. est ljudi sjedilo je za dugim stolom. U cen tru grupe nalazio se veliki lik, odjeven u jaknu zakopanu do grla, koja mu je lo e pristajala, a koja je bila nainjena od skupocjene engleske tkanine. vor njegove kr avate bio je opu ten, a boje koled a Oriel bile su prekrivene pra inom s dugog puta iz dijamantnog grada Kimberleva. ak je i Ralph, iji su osjeaji za ovog neobinog diva bili dvojaki, bio okiran promjenama koje je nekoliko kratkih godina nainilo na nje mu. Mesnati obrazi kao da su se opustili na njegovom licu, a boja mu je bila int enzivna i nezdrava. Imao je jedva etrdeset godina, ali njegovi brkovi i zalisci p romijenili su boju iz plave u srebrenu. Izgledao je petnaest godina stariji. Sam o su svijetloplave oi sauvale svoju snagu i mistini vizionarski sjaj. Pa, kako si, Ralphe? Glas mu je bio visok i ist, i kao da nije pripadao tako velikom tijelu. Do bar dan, gosp. Rhodes, odgovori Ralph, i protiv vlastite volje spusti sina s rame na na tlo. Istog trenutka dijete odjuri. Kako napreduje moja eljeznica, dok vi ta mo u ivate? Prije rokova i s manjim bud etom, suprotstavi se Ralph slabo prikrivenom p rijekoru. S naporom otrgne pogled s tih hipnotikih plavih oiju i pogleda ljude koj i su sjedili pored gosp. Rhodesa. S njegove desne strane sjedio je ovjek koji je bio sjena ovom divu, mali, uskih ramena i uredno odjeven kao to je njegov gospod ar bio neuredan. Imao je izgled kolskog ravnatelja, i paperjastu kosu koja je nes tajala, no njegove su o tre i prodorne oi zasjenjivale ostatak izgleda. Jameson, Ral

ph mu hladno klimne glavom, ne koristei niti titulu doktora Leandera Starra Jame sona, niti prijateljski nadimak Doktor Jim. Mladi Ballantyne, Jameson lagano nagl asi rijei, dajui im pomalo prijezirni ton. Od samog poetka njihovo neprijateljstvo bilo je obostrano i instinktivno. S Rhodesove lijeve strane ustane mladi ovjek u spravnih leda i irokih ramena, s otvorenim, privlanim licem i prijateljskim osmije hom koji je pokazivao pravilne, bijele zube. Bok, Ralphe. Njegov stisak ruke bio je vrst i suh, a njegov naglasak iz Kentuckvja lagan i ugodan. Harry, ovog jutra sam te spominjao, Ralphovo zadovoljstvo bilo je oito. On pogleda Zougu. Tata, ovo j e Harrv Mellow, najbolji rudarski in enjer u Africi. Zouga klimne glavom. Upoznali smo se. Otac i sin pogledaju se s razumijevanjem. Ovaj mladi Amerikanac bio je ov jek kojeg je Ralph izabrao da razvija i vodi rudnik Harkness. Ralphu nije mnogo znailo to to je Harrv Mellow, poput mnogih drugih bistrih mladia s potencijalom, ve radio za Cecila Johna Rhodesa. Ralph je namjeravao pronai mamac kojim bi ga mogao namamiti. Moramo razgovarati kasnije, Harry, promrmlja, i okrene se prema drugom mladiu koji je sjedio za stolom. Jordane, usklikne. Boga mu, drago mi je da te vid im! Dva brata se zagrle. Ralph nije poku avao prikriti svoje osjeaje, ali Jordana s u svi voljeli. Voljeli su ga ne samo zbog njegove ljepote i dobre naravi, ve i zb og mnogih talenata i topline i brige koju je irio na sve oko sebe. O, Ralphe, ima tako mnogo toga to te elim pitati, i to ti elim rei. Jordanovo odu evljenje bilo je je nako sna no kao i Ralphovo. Kasnije, Jordane, gosp. Rhodes ih prekine. Nije volio d a ga prekidaju, i mahnuo je Jordanu da sjedne. Jordan ga odmah poslu a. On je bio privatni tajnik gosp. Rhodesa od svoje devetnaeste godine, a potpuna poslu nost go spodaru do sada mu je postala dijelom naravi. Rhodes pogleda Cathy i Louise. Mo je dame, siguran sam da e vam na i razgovori biti naporni, i da imate hitnijih pos lova koje trebate obaviti. Cathy pogleda svojeg supruga, i vidje kako raste Ralp hovo nezadovoljstvo zbog nepristojne izravnosti kojom je gosp. Rhodes preuzeo vl ast nad njegovim logorom i svim njegovim iteljima. Cathy mu stisne aku kako bi ga smirila, i osjeti kako se Ralph pomalo opu ta. ak je i Ralphov prkos imao granica. On mo da nije bio zaposlenik gosp. Rhodesa, ali ugovor o eljeznici i stotinu prijev oznih ruta ovisili su o tom ovjeku. Zatim Cathy pogleda Louise, i vidje da je i ona povrijeena ovakvim postupkom. U oima joj je svjetlucala plava iskra, a lice jo j se za arilo pod pjegicama, ali glas joj je bio miran i hladan kad je odgovorila u Cathvno i svoje ime: Naravno da ste u pravu, gosp. Rhodes. Ispriajte nas. Bilo j e dobro poznato da se gosp. Rhodes osjea neugodno u prisutnosti ena. Nije imao ensk ih slu kinja, nije dozvoljavao da slika ili kip ene ukra ava njegov ljetnikovac u Gro ote Schuuru na Rtu Dobre Nade, nije ak niti elio zapo ljavati o enjene ljude kao svoje bli e suradnike, i odmah je otpu tao ak i najbli e ljude koji bi poduzeli neoprostivi korak u branu zajednicu. Ne mo e plesati prema enskim hirovima i slu iti meni u isto vri jeme, bilo je njegovo obja njenje kad bi otpu tao prijestupnika. Rhodes pozove Ralph a k sebi. Sjedni ovdje, gdje te mogu vidjeti, zapovjedi, i odmah potom okrene se prema Zougi i poe ga ispitivati. Pitanja su mu bila o tra poput udarca biem, ali pa nj a s kojom je slu ao odgovore bila je dokaz visokog mi ljenja koje je imao o Zougi Ba llantvneu. Njihovo poznanstvo bilo je dugogodi nje, jo od ranih dana vaenja dijamana ta kod Colesberg kopjea koji je poslije preimenovan u Kimberley prema kolonijaln om tajniku koji ga je prihvatio meu dominione Njezinog Velianstva. Tijekom tih ra dova Zouga je neko radio na nalazi tima koja su iznjedrila slavni Ballantyne dijama nt, ali sada je Rhodes posjedovao ta nalazi ta, kao to je polagao i prava na sva dr uga nalazi ta na tim poljima. Od tada, Rhodes je zaposlio Zougu kao osobnog izasla nika u kraalu Lobengule, kralja Matabelea, jer je odlino govorio njihov jezik. Ka d je doktor Jameson poveo svoj letei odred u onom brzom i pobjedonosnom udaru pr otiv kralja, Zouga je jahao s njim kao jedan od njegovih asnika i prvi je u ao u za paljeni kraal GuBulawayo nakon to je kralj pobjegao. Nakon Lobenguline smrti, Rh odes je postavio Zougu na polo aj uvara neprijateljskog vlasni tva, a Zouga je bio od govoran za prikupljanje zarobljenih krda Matabeleine stoke i njihovu preraspodje lu u kompaniji i medu Jamesonovim dobrovoljcima kao ratni plijen. Kad je Zouga zavr io taj zadatak, Robyn ga je htio postaviti na mjesto glavnog domorodakog namje snika, da bi se bavio indunama Matabelea, ali Zouga se htio povui na Kings Lynn s a svojom novom nevjestom, a posao je prepustio generalu Mungu St Johnu. Meutim, Z ouga je jo uvijek bio lan odbora Britanske ju noafrike kompanije, i Rhodes mu je vjer ovao vi e nego veini drugih ljudi. Matabeleland pro ivljava eksplozivni razvoj, gosp.

Rhodes, izvje tavao je Zouga. Vidjet ete da je Bulawayo ve gotovo prerastao u grad, s vlastitom kolom i bolnicom. U Matabelelandu ivi ve vi e od est stotina bijelih ena i d jece, to je siguran pokazatelj da su naseljenici napokon odluili ostati tamo. Sve zemlji ne darovnice su podijeljene, a mnoge farme ve se obraduju. Rasplodna stoka s Rta dobro se prilagodila lokalnim uvjetima i uspje no se sparila sa zarobljenom s tokom Matabelea. to je s mineralima, Ballantyne? Registrirano je vi e od deset tisua nalazi ta, a ja sam vidio neke vrlo bogate komade rudae. Zouga zastane na trenutak, pogleda Ralpha, a kad je ovaj klimnuo, ponovno se okrene Rhodesu. Tijekom posljed njih nekoliko dana moj sin i ja prona li smo i oznaili drevne rudnike na koje sam n ai ao ezdesetih godina. Rudnik Harkness, klimne Rhodes, a ak je i Ralph bio impresioni ran snagom njegovog uma. Sjeam se tvojeg originalnog opisa u Lovevoj odi eji. Jesi li pregledao ilu? Umjesto odgovora, Zouga postavi tucet komada kvarca na stol pred njima, i sirovo zlato zasvjetluca tako da su se ljudi oko stola fascinirano prib li ili. Gosp. Rhodes okrenuo je jedan komad u svojim velikim akama prije nego to ga je predao amerikom in enjeru. Kako vam se ini ovo, Harry? Harry tiho zazvi di. Mogli b biti i pedeset unca na tonu. Mo da i prebogato, kao Nome i Klondike. Amerikanac po gleda Ralpha. Koliko je ila debela? Koliko iroka? Ralph zavrti glavom. Ne znam, isko p je preuzak da bi se vidjelo. To je, naravno, kvare, a ne mije ana ila kakvu imamo na Witwatersrandu, promrmlja Harry Mellow. Mije ana ila dobila je ime po mje avini ka ramele, badema i oraha na koju je podsjeala. Bila je sastavljena od debelih sedim entarnih slojeva drevnih zatrpanih jezera. Nije bila tako bogata zlatom kao ovaj komad kvarca, ali bila je irine vi e stopa i protezala se preko one povr ine koju su nekada pokrivala iroka jezera. Bilo je to nalazi te koje se moglo crpiti stotinu g odina a da se ne iscrpi do kraja. Prebogato je, ponovi Harry Mellow, gladei komad kvarca. Ne vjerujem da e ila biti deblja od nekoliko centimetara. Ali, to ako nije t ako? upita Rhodes o tro. Amerikanac se tiho nasmije i. Tada neete kontrolirati samo go tovo sve dijamante na svijetu, gosp. Rhodes, nego i veinu zlata. Njegove su rijei Ralphu bile o tar podsjetnik na to da je Britanska ju noafrika kompanija posjedovala pravo na pedeset posto sveg zlata iskopanog u Matabelelandu, i on osjeti kako mu se osjeaj nezadovoljstva vraa punom snagom. Rhodes i njegova sveprisutna Kompanij a bili su poput goleme hobotnice koja je gu ila sav trud i bogatstva svih drugih l judi. Hoete li dozvoliti Harryju da otputuje sa mnom na nekoliko dana, gosp. Rhod es, kako bi mogao ispitati nalazi te? Ralphovo nezadovoljstvo zao trilo je ton njegov og zahtjeva, tako da se Rhodesova velika, upava glava brzo podigla, a njegove bli jedoplave oi kao da su mu pretra ivale du u trenutak prije no to je klimnuo glavom. Za tim, merkurijanski promijeniv i smjer, on napusti temu zlata i postavi sljedee pita nje Zougi. Kako se pona aju Matabeline indune? Ovog puta Zouga je oklijevao. Imaju prigovore, gosp. Rhodes. Da? Podbuhlo lice namrgodilo se. Stoka je, naravno, glavn i izvor nevolja, ree Zouga tiho, ali Rhodes ga grubo prekine. Zarobili smo manje o d 125 tisua grla stoke, a 40 tisua od toga vratili smo plemenu. Zouga ga nije pods jeao da je to uinjeno tek nakon sna ne intervencije Robyn St John, njegove sestre. R obyn je bila misionarski lijenik u postaji Khami, a nekada je bila Lobengulina na jbli a prijateljica i savjetnica. etrdeset tisua grla stoke, Ballantvne! Vrlo veliko du an postupak Kompanije! Rhodes ponovi pompozno, i opet propusti spomenuti da je s toka vraena kako bi se izbjegla glad na koju ih je upozorila Robyn St John, rekav i im da bi mogla desetkovati pora eni narod Matabelea, i da bi sasvim sigurno izazv ala intervenciju imperijalne vlade u Whitehallu, kao i mogui opoziv kraljevske do zvole prema kojoj je Rhodesova kompanija vladala Mashona-landom i Matabelelandom . Dakle, to i nije bilo neko veliko dobroinstvo, pomisli Ralph cinino. Nakon to smo vratili tu stoku indunama, ostalo nam je manje od 85 tisua grla, a kompanija je jedva nadoknadila tro kove rata. Medutim, indune tvrde da su im vraene samo stare i jalove krave i goljavi bikovi. Prokletstvo, Ballantvne, dobrovoljci su zaslu ili pra vo da prvi biraju. Naravno da su izabrali najbolju stoku. On usmjeri ka iprst desne ruke poput pi tolja u Zougino srce. Ka u da su na a krda, izabrana iz zarobljene stoke , najbolja u Matabelelandu. Indune to ne razumiju, odgovori Zouga. Dobro, barem bi trebali razumjeti da su pobijeena nacija. Njihovo blagostanje ovisi o dobroj vol ji pobjednika. Oni nisu imali toliko obzira prema plemenima koja su pobjeivali. M zilikazi je ubio milijun nevinih du a kad je razorio zemlju ju no od Limpopoa, a nje gov sin Lobengula nazivao je manja plemena svojim psima, koje mo e ubijati ili pre tvarati u roblje po elji. Sada ne smiju cviliti zbog gorkog okusa poraza. ak je i

blagi Jordan klimnuo na ove rijei. Za tita plemena iz Mashone od Lobengulinog teror a bio je jedan od razloga to smo krenuli na GuBulawayo, promrmlja on. Rekao sam da imaju pritu ba, istakne Zouga, ne da su one opravdane. Na to se jo ale?, upita Rhod olicija Kompanije. Mladii Matabelea koje je unovaio i naoru ao general St John are i pale po kraalovima, uzurpirajui vlast indunama, otimajui im mlade djevojke... Rhod es ga ponovno prekine. Bolje to nego povratak ratnikih impija pod indunama. Mo e li z amisliti dvadeset tisua impija pod Babiaanom i Gandangom i Bazoom? Ne, St John im ao je pravo kad je slomio mo induna. Njegova je du nost kao domorodakog namjesnika d a pazi kako se borbena tradicija Matabelea ne bi vratila. Naroito u svjetlu dogaaja koji se odvijaju ju no od nas. Doktor Leander Starr Jameson progovori prvi put otk ad je pozdravio Ralpha, i Rhodes se brzo okrene prema njemu. Pitam se je li ovo pravo vrijeme da govorimo o tome, doktore Jim. Za to ne? Svi ovdje prisutni ljudi s u povjerljivi i diskretni. Svi smo posveeni istoj blistavoj viziji Carstva, a Bog zna da nismo u opasnosti da nas netko uje. Ne u ovoj divljini. Ima li boljeg vre mena da objasnimo za to policija Kompanije mora postati jo jaa, jo bolje naoru ana i ob uena do najvi eg stupnja spremnosti?, upita Jameson. Rhodes pogleda Ralpha Ballantv nea, a ovaj podigne jednu obrvu; cinina i blago izazovna gesta zbog koje je Rhode s donio odluku. Ne, doktore Jim, ree on odluno. Bit e vremena za to. A kad je Jameson slegnuo ramenima i odustao, Rhodes se okrene Jordanu. Sunce zalazi, ree, i Jordan p oslu no ustane kako bi napunio a e. Whiskey za zalazak sunca bio je ve tradicionalni z avr etak dana u ovoj zemlji sjeverno od Limpopoa. Sjajni bijeli dragulji Ju nog kri a podigli su se iznad Ralpho-vog logora, potamnjujui manje zvijezde i arajui elave gl ave granitnih kopjea bisernom svjetlo u. Ralph se kretao prema svojem atoru. Naslij edio je oevu otpornost na pie, pa mu je korak bio ravnomjeran i siguran. Optereival e su ga ideje, a ne whiskey. Sagnuv i se, pro ao je kroz ulaz atora i sjeo na rub kr eveta. Dodirnuo je Cathvino lice. Budna sam, ree ona mekim glasom. Koliko je sati? P ro la je pono. to ste radili tako dugo?, pro apta ona, jer Jonathan je spavao iza platn nog zastora. Snovi i hvalisanja ljudi pijanih od moi i uspjeha. On se nasmije i u ta mi i skine izme. A, Boga mi, i ja sam imao svoj udio u sanjarenju i hvalisanju. On ustane kako bi svukao hlae. to misli o Harrvju Mellowu?, upita on naglo promijeniv i te mu. Amerikancu? On je vrlo..., Cathy je oklijevala. Mislim, ini se mu evan i vrlo lju bazan. Privlaan?, upita Ralph. Neodoljiv mladim enama? Zna da ne mislim tako, usp se Cathy. Vraga ne misli , nasmije se Ralph, i dok ju je ljubio, uhvati joj jednu o kruglu dojku akom. Kroz tanku spavaicu inila se napetom poput zrele dinje. Ona se s laba no opirala da se oslobodi njegovih usana i ukloni njegovu ruku, ali dr ao ju je vrsto, i nakon nekoliko sekunda prestala se boriti, i umjesto toga ga zagrlila r ukama oko vrata. Smrdi po znoju i whiskeyju i cigarama. Oprosti. Nemoj se ispriavat , lijepo je, prela je ona. ekaj da svuem ko ulju. Ne, ja u ti je svui. Mnogo kasn lph je le ao na leima, dok mu se Cathy ugnijezdila na prsima. Bi li eljela da tvoje sestre dou ovamo iz Khamija? upita on nenadano. One u ivaju u logorskom ivotu, ali jo v i e vole pobjei od tvoje majke. Ja sam ih htjela pozvati, podsjeti ga ona sanjivo. Ti si bio taj koji je rekao da su previ e... uznemirujue. Zapravo, rekao sam da su pre vi e bune i prpo ne, ispravi je on, a ona podigne glavu i pogleda ga na slaboj mjesein i koja je prodirala kroz platno. Promjena mi ljenja..., ona razmisli trenutak, svje sna daje njezin suprug uvijek imao dobar razlog ak i za najnerazumnije prijedloge . Amerikanac!, vikne ona, tako glasno da se iza platnenog zastora Jonathan prome ko lji u snu. Istog asa, Cathv uti a svoj glas i energino pro ape: ak ni ti ne bi iskoristi moje sestre ne bi, zar ne? On opet privue njezinu glavu na svoja prsa. Sad su vel ike djevojke. Koliko su stare? Osamnaest. Ona nabora nos jer su je kakljale njegove kovrave, vla ne dlake na prsima. Ali, Ralphe... Ve su stare cure. Moje vlastite ses ne bi ih valjda iskoristio? U Khamiju ne mogu susresti pristojne mlade ljude. Tv oja majka ih sve otjera. U asan si, Ralphe Ballantyne. eli li zoran prikaz mojeg u as Ona razmisli o tome na trenutak, pa ree kroz kikot: Da, molim. Jednog dana ja u jaha ti s tobom, ree Jonathan, zar ne, tata? Jednog dana, uskoro, slo i se Ralph, i pogladi tamne uvojke djeakove kose. A sada elim da se brine o majci dok me nema, Jon-Jon. Jo nathan klimne, dok mu je lice bilo blijedo i ozbiljno od poku aja da zadr i suze. Ob eava li? Ralph stisne malo toplo tijelo koje je dr ao na krilu, a zatim se nagne u se dlu i polo i dijete pored Cathv. Jonathan je uhvati za ruku i za titniki stane pored nje, iako joj nije bio niti do struka. Obeavam, tata, ree on, gledajui oca na visoko m konju. Ralph lagano dodirne Cathvin obraz vrhovima prstiju. Volim te, ree ona n

je no. Moja predivna Katie. A to je bila istina. Prve zrake sunca u njezinoj kosi pretvorile su je u sjajnu aureolu, i u zanosu njihove ljubavi izgledala je poput Bogorodice. Ralph podbode konja, a Harry Mellow krene za njim. Bio je to krasa n crveni punokrvni konj iz privatne ergele gosp. Rhodesa, a Harry je bio iskusan jaha. Na rubu ume oba mu karca okrenu se kako bi pogledali natrag. ena i dijete staj ali su na vratima. Ti si sretan ovjek, ree Harry tiho. Bez dobre ene nema dana njeg d na, a bez sina nema sutra njice, slo i se Ralph. Le inari su jo uvijek sjedili u kro nja ma drvea, iako su kosti lavova bile potpuno izglodane i razasute po kamenitom tlu grebena. Morali su provariti sadr aj svojih nabreklih eludaca prije no to odlete, a njihova tamna, ru na tijela ocrtavala su se na zimskom obzoru, pokazujui Ralphu i Harrvju put posljednjih nekoliko milja do nalazi ta Harkness. Izgleda dobro, ree Har ry s oprezom te prve noi dok su sjedili oko logorske vatre. Stijena je u kontaktu sa ilom. To bi mogla biti ila koja zalazi dosta duboko, a pratili smo je na povr ini vi e od dvije milje. Sutra u oznaiti mjesta na kojima bi trebalo locirati budue kopo ve. Preko cijelog teritorija nalaze se povr ine mineralizirane rudae, ree mu Ralph. Na tavak velike zlatne ceste s Witwaters-randa, Pilgrims Resta i Tatija skree ovuda. .. Ralph se zaustavi. Ali ti ima poseban dar. uo sam kako govore da mo e namirisati zla to na pedeset milja. Harry zamahne alicom za kavu, odbacujui takve glasine, ali Ra lph nastavi: A ja imam kola i kapital za osiguravanje poslovnog pothvata. Svia mi s e, Harry, i mislim da bismo mogli dobro suraivati prvo rudnik Harkness, a poslije toga, tko zna, mo da i cijela ova zemlja. Harry poku a odgovoriti, ali Ralph ga zau stavi uhvativ i ga akom za podlakticu. Ovaj kontinent je krinja s blagom. Dijamantna polja Kimberley i Witwatersrand, jedno i drugo, svi dijamanti i sve zlato na je dnom mjestu tko bi to ikad povjerovao? Ralph, Harry zavrti glavom. Svoju sam sudbi nu ve vezao uz gosp. Rhodesa. Ralph uzdahne, i zagleda se u vatru punu minutu. Za tim ponovno zapali ostatak svoje cigare i zapoe uvjeravanje koristei sve svoje vje t ine. Sat vremena kasnije, kad se zamotao u svoju vreu, jo jednom ponovi ponudu. Po d Rhodesom nikada nee biti svoj ovjek. Uvijek e biti sluga. Ti radi za gosp. Rhodesa alphe. Imam ugovor s njim, Harry, ali dobit ili gubitak su moji. Jo uvijek posjedu jem svoju du u. A ja ne, naceri se Harry. Udi u posao sa mnom, Harry. Otkrij to znai grati vlastitim kartama, proraunavati vlastiti rizik, zapovijedati, umjesto slu ati zapovijedi. ivot je igra, Harry, i samo je jedan nain da je igra punom snagom. Ja s am Rhodesov ovjek. Kad doe vrijeme, opet emo razgovarati, ree Ralph i pokrije se prek glave pokrivaem. Za nekoliko minuta disanje mu je postalo sporo i pravilno. Uju tro je Harry oznaio lokacije buduih iskopavanja hrpama kamenja. Ralph je shvatio k ako je pronicljivo predviao smjer kojim se ila nastavljala u dubinu. Do podneva je Harry zavr io, i dok su se pripremali za polazak, Ralph je izraunao da e proi jo dva dana prije no to Cathyine sestre stignu do logora iz misije u Khamiju. S obzirom na to da smo do li ovako daleko, trebali bismo skrenuti na istok prije no to se vra timo. Bog zna to bismo mogli pronai jo zlata ili dijamante. Kad je Harry pokazao neo dlunost, on nastavi: Gosp. Rhodes je sigurno ve nastavio za Bulawayo. Tamo e biti na jmanje jo mjesec dana, i nee mu nedostajati. Harry razmisli trenutak, a onda se nac eri poput kolarca koji se sprema markirati s nastave kako bi krao u vonjaku. Poimo!, ree on. Jahali su polako, i na svakom rijenom gazu sjahali bi kako bi pregledali uzorak ljunka s dna rijenih bazena. Kad god bi na li mjesto na kojem je izvirivala temeljna stijena, uzimali su komade. Pretra ivali su jazbine mravojeda i bodljika vih praseta, i gnijezda bijelih termita kako bi vidjeli kakve su mrvice izvadili iz dubine. Treeg dana Harrv ree: Prona li smo desetak dobrih uzoraka sudei prema boj i. Naroito su mi se svidjeli oni kristali berilija, oni su dobar pokazatelj da po stoje nalazi ta smaragda. Harrvjev entuzijazam poveavao se sa svakom miljom koju su pre li, ali sada su do li do kraja njihovog puta na istok, i ak je i Ralph shvatio d a je vrijeme da se vrate. Ve su bili pet dana odsutni iz logora, potro ili su zali he kave i eera i hrane, i Cathy e ve brinuti. Jo jednom su pogledali krajolik koji s u za sada morali ostaviti neistra en. Prekrasno je, promrmlja Harrv. Nikada nisam vi dio velianstveniju zemlju. Kako se zovu ona brda tamo? To je ju ni kraj Matoposa. uo am gosp. Rhodesa kako ih spominje. Nisu li to sveta brda Matabelea? Ralph klimne . Kad bih vjerovao u vrad bine... On zastane i postideno se nasmije. Ima ne to u tim br dima. Na zapadnom nebu bile su vidljive prve ru iaste zrake zalaska sunca, koje su pretvorile glatke stijene tih udaljenih, zlokobnih brda u ru iasti mramor. Njihovi vrhunci bili su ukra eni krhkim pramenovima oblaka koje su zrake sunca obojile u b

oju slonovae i pepela. Tamo se nalazi skrivena peina u kojoj je ivio vje tac koji je vladao nad plemenima. Moj gaje otac uni tio na poetku rata protiv Lobengule. uo sam t u priu, ve je postala jedna od legenda. Pa, istina je. Ka u... Ralph zastane i pone pr uavati visoke stijene uz zami ljeni izraz lica. To nisu oblaci, Harry, ree on napokon. To je dim. Ali u Matoposu nema kraalova. Mogao bi biti po ar, ali mislim da nije t o, jer linija vatre nije iroka. Odakle onda dolazi taj dim? To emo istra iti, odgovo Ralph, i prije no to se Harrv mogao suprotstaviti, podbode svojeg konja, i krene kasom prema ravnicama prekrivenim blijedom zimskom travom i prema visokim stije nama ogoljenog granita koje su prijeile vidik. Matabele ratnik sjedio je malo da lje od ljudi koji su se sjatili oko zemljanih pei. Sjedio je u slaboj sjeni iskri vljenog drveta. Bio je vitak, tako da su mu se pod gipkim mi iima ispod ogrtaa ocrta vala rebra. Ko a mu je bila opaljena suncem tako da je imala ponono crnu boju izrez barene ebanovine, i sjajila se od zdravlja, poput ko e punokrvnog konja, naru ena je dino starim, zacijeljenim ranama od pu anih metaka na prsima i leima. Nosio je jedn ostavni kilt i ogrta od stavljene ko e, bez pera ili ratnih egrtaljki, bez pokrivala od krzna ili pera marabua na goloj glavi. Bio je nenaoru an, jer bijeli ljudi na velikim su lomaama spalili duge ko ne titove i kolima odnijeli iroke srebrene assegai je; zaplijenili su i Martini-Henrv pu ke kojima je Kompanija platila kralju Lobeng uli pravo na sva mineralna bogatstva pod ovom zemljom. Na glavi je ratnik nosio obru indune, nainjen od gline i kauuka, upleten trajno u njegovu kosu, crn i vrst p oput eljeza. Ova oznaka statusa svijetu je kazivala da je on nekad bio savjetnik Lobengule, posljednjeg kralja Matabelea. Jednostavan prsten oznaavao je njegovo k raljevsko porijeklo, Zanzi krv plemena Kumalo, koja je u istoj i neprekinutoj lin iji poticala iz starog Zululanda, tisuu i vi e milja na jug. Mzilikazi je bio dje d ovog ovjeka; Mzilikazi koji se suprotstavio tiraninu Chaki i poveo svoj narod n a sjever. Mzilikazi, mali poglavica koji je pobio milijun du a na tom stra nom mar u n a sjever, i tijekom toga postao veliki car, jednako moan i okrutan kao to je bio i Chaka. Mzilikazi, njegov djed, koji je na kraju doveo svoj narod u ovu bogatu, prelijepu zemlju, koji je prvi u ao medu ova arobna brda i prvi slu ao udne glasove Um limo, Izabrane, proroice Matoposa. Lobengula, Mzilikazijev sin, koji je vladao Matabeleom nakon smrti starog kralja, bio je mladiev ujak. Lobengula mu je pru io as t da nosi obru indune, i postavio na mjesto zapovjednika jedne od elitnih postroj ba impija. Ali Lobengula je sada bio mrtav, a impije mladog indune uni tile su Max imove pu ke na obali rijeke Shangani, iste one pu ke koje su na njegovom tijelu ost avile rane. Njegovo ime bilo je Bazo, to znai Sjekira, ali ljudi su ga sada e e naziv ali Lutalica. Sjedio je pod drvetom cijeli dan, gledajui kovae kako izvode svoje r ituale, jer roenje eljeza bilo je misterij za sve osim za ove adepte. Kovai nisu bi li Matabele, ve pripadnici starijeg plemena, drevnog naroda iji su poeci nekako isp repleteni s ukletim ru evinama Velikog Zimbabwea. Iako su novi bijeli gospodari i njihove prekomorske kraljice odluili da Matabelei vi e ne smiju imati amaholi, rob ove, ovi su Rozwi kovai jo uvijek bili psi Matabelea, i jo uvijek stavljali svoju v je tinu u ruke svojih ratobornih gospodara. Deset najstarijih i najmudrijih Rozwi kovaa izabralo je rudu iz kamenoloma, razmi ljajui nad svakim komadom poput zaludni h ena koje biraju keramike ukrase kod trgovca. Prosuivali su eljeznu rudu po boji i te ini, po savr enstvu metala koji je sadr avala i po istoi od drugih tvari. Zatim su ra zbijali rudu na kamenim nakovnjima sve dok svaki komad nije bio savr ene veliine. D ok su radili s pa njom i potpunom koncentracijom, neki od njihovih egrta su sjekli i spaljivali komade drveta u jamama ugljena, kontrolirajui sagorijevanje slojevim a zemlje i na kraju gasei ga vodom iz glinenih vreva. U meuvremenu, druga skupina eg rta vratila se s dugog putovanja iz kamenoloma s vapnencem sa smrvljenom tvari u ko nim vreama prebaenim preko leda teretnih volova. Kad su majstori kovai nevoljko o dobrili kvalitetu ugljena i vapnenca, izgradnja redova glinenih pei mogla je poeti . Svaka pe bila je oblikovana kao torzo ene u visokoj trudnoi, kao zaobljeni trbuh u koji e se stavljati slojevi eljezne rude, ugljena i vapnenca. Na donjem kraju p ei nalazio se genitalni otvor koji su uvala simbolina glinena bedra, a u koji e biti ulo eni ko ni mijehovi. Kad je sve bilo spremno, glavni kova odsjekao je glavu pije tlu, i pro ao pored reda pei, prskajui ih toplom krvlju dok je pjevao prvu od drevni h inkantacija duhovima eljeza. Bazo je fascinirano promatrao, i ko a mu se blago n aje ila od praznovjernog strahopo tovanja, dok je vatra zapaljena kroz vaginalne otv ore pei u maginom trenutku impregnacije koji je pozdravljen radosnim pokliima okup

ljenih kovaa. Zatim su mladi egrti poeli pumpati ko nim mijehovima u svojevrsnom vjer skom ushitu, pjevajui himne koje e osigurati uspjeh taljenja i postaviti ritani za rad na mijehovima. Kad bi neki od njih pao od iscrpljenosti, njegovo je mjesto zauzimao drugi, tako da su osiguravali stalan pritok zraka u pei. Tanki oblak di ma lebdio je nad peima. Poput namre kanog mora, mali su koluti dima plovili oko elav ih vrhova brda. Napokon je do lo vrijeme da se izvue otopina, i kad je glavni kova i zvadio glineni ep iz prve pei, iz skupa se prolomi radostan uzvik zahvalnosti prem a sjajnom, otopljenom metalu koji je potekao iz maternice pei. Bazo je drhtao od uzbuenja i uda, kao kad mu je roen prvi sin u jednoj od peina u ovim brdima. Roenje sjeiva, pro apta on naglas. U ma ti je ve mogao uti zvonjavu ekia dok tuku po metalu, i je vode za hlaenje koja e odrediti o tricu i vrh irokih kopalja. Dodir po ramenu trg nuo ga je iz misli, i on pogleda enu koja je stajala pored njega i nasmije i se. No sila je ko nu suknju, ukra enu kameniima, koja je bila znak udane ene, ali nije imala n arukvica na glatkim rukama. Njezino tijelo bilo je uspravno i vrsto, a gole grud i bile su joj simetrine i savr eno proporcionalne. Iako je ve othranila dobrog sina, nisu bile nimalo sme urane. Njezin je trbuh bio oblikovan poput trbuha hrta, a ko a joj je bila glatka i napeta. Vrat joj je bio dug i graciozan, nos ravan i uzak, a oi polo ene iznad egipatskih lukova jagodica. Njezin lik bio je poput likova iz grobnica nekog drevnog faraona. Tanase, ree Bazo, jo tisuu sjeiva. Zatim ugleda njez izraz lica pa zastane. to je? upita zabrinuto. Jahai, ree ona. Dvojica. Bijelci koji laze iz ju nih uma, i to brzo. Bazo ustane jednim pokretom, brzo poput leoparda uzn emirenog dolaskom lovaca. Tek sada su njegova visina i irina ramena do li do izra aja , jer za punu je glavu nadvisivao kovae oko sebe. On podigne zvi daljku od roga koj a mu je visjela oko vrata i zazvi di samo jednom, prodorno. Istog trenutka sva je strka oko pei prestala, a kovai se sjati e oko njega. Koliko vam vremena treba da z avr ite izvlaenje otopine i razbijete pei?, upita Bazo. Dva dana, gospodaru, odgovori kova, pokloniv i se s po tovanjem. Oi su mu bile zakrvavljene od dima iz pei, a inilo se da je dim potamnio njegovu bijelu vunenu kapu do tamno ute nijanse. Imate vremena do zore. Ali, gospodaru! Radite cijelu no, ali sakrijte vatre tako da se ne vide s ravnice! Bazo se okrene od njega i krene uz strmu padinu do mjesta na kojem ga j e, ispod granitnog vrha brda, ekalo dvadeset ljudi. Kao i Bazo, nosili su samo j ednostavne ko ne kiltove, i bili su nenaoru ani, ali njihova su tijela bila prekalje na ratom i ratnikom obukom. U njihovom stavu nije bilo ratnike arogancije kad su u stali da pozdrave svojeg indunu, a pogledi su im bili sjajni i estoki. Nije bilo sumnje da su to Matabele, a ne amaholi psi. Slijedite me!, naredi Bazo i povede i h trkom prema ni im padinama brda. U dnu litice nalazila se uska peina. Bazo povue u stranu puzavice koje su prekrivale ulaz, pa zastane u mraku. Peina je bila dubok a samo deset koraka, i zavr avala je naglo hrpom razbacanog kamenja. Bazo pokreto m naredi dvojici svojih ljudi da dou do kraja peine i pomaknu kamenje u stranu. U prolazu iza njih bio je vidljiv sjaj metala, poput ljusaka reptila koji drijema. Kad se Bazo pomaknuo s ulaza, kose zrake zalazeeg sunca u le su duboko u peinu, osv jetljavajui tajno skladi te oru ja. Assegai su bili slo eni u hrpe po deset komada i ve zani ko nim remenjem. Dva ratnika podigla su hrpu, presjekli remen i brzo podijel ili oru je meu ljudima, sve dok svi nisu bili naoru ani. Bazo odvagne koplje. Dr ka je bila nainjena od izglaanog crvenog drva mukusi. O trica je bilo iskovana, iroka kao B azoov dlan i duga kao njegova podlaktica. O trim rubom mogao je obrijati dlake nad lanice. Do tog trenutka osjeao se kao da je gol, ali sada, s poznatom te inom u ru ci, ponovno je bio ovjek. On poka e svojim ljudima da vrate kamenje na mjesto, pokr ivajui skrovi te sjajnih novih sjeiva, a zatim ih povede istim putom natrag. Tanase ga je ekala na rubu litice s koje se pru ao irok vidik preko travnatih ravnica, iza kojih su u veernjoj svjetlosti drijemale plave ume. Tamo, poka e ona, i Bazo ih odma h ugleda. Dva konja, koja su se pribli avala kasom. Do li su do podno ja brda i jahal i su uzdu , tra ei lak i put. Jahai su gledali prema gore, promatrajui stijene i glatke p ovr ine granita koje nisu pru ale nikakav oslonac za uspon. U dolinu kovaa vodila su samo dva prolaza, a svaki od njih bio je uzak i strm i imao polo aje koje je bilo lako braniti. Bazo se okrene i pogleda iza sebe. Dim iz pei je nestajao, bilo je vidljivo jo samo nekoliko pramenova koji su se kovitlali uz sive granitne litice . Do jutra vi e nee biti nieg to bi moglo dovesti znati eljnog putnika do tajnog mjesta . Meutim, do sumraka je jo ostalo oko sat vremena, mo da i manje, jer no je padala za panjujue brzo u Africi sjeverno od rijeke Limpopo. Moram ih zadr ati do mraka, ree Ba

zo. Moram ih vratiti prije no to pronau put. A to ako se ne ele vratiti?, upita Tana tiho, a kao odgovor Bazo samo vr e uhvati svoj assegai desnom rukom, pa brzo povue Ta nase s litice, jer konjanici su se zaustavili, a jedan od njih, vi i i sna niji ovjek , pa ljivo je gledao obronke brda svojim dalekozorom. Gdje je moj sin?, upita Bazo. Kod peine, odgovori Tanase. Zna to treba uiniti ako... Nije morao nastaviti, i Tan klimne. Znam, ree ona tiho. Bazo se okrene od nje i sjuri se u skokovima niz strm u stazu praen s dvadeset naoru anih amadoda. Zastane na uskom mjestu koje je oznaio . Nije morao ni ta rei na jedan njegov pokret ruke, njegovi ljudi raspr ili su se po pukotinama divovskih stijena koje su stajale s obje strane. Za nekoliko sekunda nije bilo ni traga od njih, a Bazo otkine granu s patuljastog drveta koje je ras lo u kamenitom prolazu, i potri natrag, bri ui njihove tragove koji bi mogli upozori ti opreznog ovjeka na zasjedu. Zatim polo i svoj assegai na ispust u visini ramena koji se nalazio pored staze i prekrije ga zelenom granom. Bio mu je na dohvatu r uke ako bude prisiljen da povede bijele jahae uz stazu. Poku at u ih nagovoriti da se okrenu, ali ako ne uspijem, ekajte dok ne dou ovamo, ree on svojim skrivenim ratn icima. Uinite to brzo. Njegovi su ljudi bili rasporeeni du dvjesto koraka s obje st rane puta, ali najvi e ih je bilo ovdje, kod okuke. Dobra zasjeda mora imati dubin u ukoliko se rtva probije kroz prvi red napadaa, drugi e je ekati iza. Ovo je bila d obra zasjeda: na slabo prohodnom terenu, na strmoj, uskoj stazi gdje se konj ne mo e naglo okrenuti, niti produ iti ravno u galopu. Bazo zadovoljno klimne glavom, a zatim nenaoru an i bez tita krene trkom niz stazu prema ravnici, spretan poput koz oroga na neravnom terenu. Za pola sata bit e mrak, vikne Harry Mellow za Ralphom. T rebali bismo pronai mjesto za logor. Mora postojati prolaz. Ralph je jahao s jednom akom na boku i e irom zabaenim unazad, gledajui divlje litice. to oekuje da emo ta ai? Ne znam, i u tome je problem. Ralph se naceri preko ramena. Bio je nespreman i izbaen iz ravnote e, pa je gotovo ispao iz stremena kad je njegov konj naglo promij enio smjer. Zadr i se uhvativ i jabuicu sedla, ali u istom trenutku vikne Harrvju. Po krivaj me! Slobodnom rukom Ralph povue svoju Win-chester pu ku iz ko nih korica ispod koljena. Konj se pod njim propinjao, tako da je nije mogao izvui. Znao je da se n alazi na Harrvjevoj liniji paljbe, i da je tih nekoliko sekunda potpuno bespomoan . On prokune, oekujui navalu crnih kopljanika izmeu skr enih stijena u podno ju litice. Tada shvati da je pred njim samo jedan ovjek, i to nenaoru an, pa opet vikne Harr vju s jo veom hitnjom, jer je zauo kako iza njega Amerikanac puni pu ku: ekaj! Ne pucaj ! Konj se opet propne, ali ovog puta Ralph ga uspije smiriti. Pogleda visokog cr nca koji je iskoraio tako tiho i neoekivano iz pukotine u granitnoj stijeni. Tko s i ti?, upita on, dok mu se u glasu jo uvijek osjealo uzbuenje koje mu je stegnulo elu dac i potjeralo krv kroz vene. Proklet bio, gotovo sam te upucao. Ralph se priber e, i ovog puta ponovi na odlinom sindebele jeziku kojim su govorili Matabele: Tko si ti? Visoki ovjek u obinom ko nom ogrtau malo nakrivi glavu, ali tijelo mu je ostal o potpuno mirno, a prazne ruke opu teno visjele. Kakvo je to pitanje jednog brata drugome?, upita on ozbiljnim glasom. Ralph se zagleda u njega. Gledao je indunin obru na elu i mr avo tijelo, izbrazdano nekakvom stra nom patnjom, tugom ili bole u koji su doveli tog ovjeka na granice samog pakla. Ralpha je duboko potresao pogled na to lice bilo je tamo neeg, u vatrenom pogledu crnih oiju i u tonu dubokog, odmjer enog glasa, to je bilo tako poznato, a opet tako drukije da ga nije mogao prepozna ti. Henshaw, ponovno progovori ovjek, koristei poasno Matabele ime Ralpha Ballantvne a. Henshaw, Jastrebe, zar me ne prepoznaje ? Zar nas je ovih nekoliko kratkih godin a toliko promijenilo? Ralph zavrti glavom u nevjerici, a glas mu je bio ispunjen uenjem. Bazo, to ne mo e biti ti ne mo e ! Znai da ipak nisi poginuo sa svojim impiji d Shanganija! Ralph izvue obje noge iz stremena i skoi na zemlju. Bazo! To si ti! On potri da zagrli Matabelea. Moj brate, moj crni brate! ree, a u glasu mu je odjekival a iskrena radost. Bazo mirno prihvati njegov zagrljaj, dok su mu ruke mirovale uz tijelo, i napokon Ralph odstupi i odmakne se od njega. Kod Shanganija, nakon t o je paljba utihnula, napustio sam kola i krenuo preko bojnog polja. Tvoji su lj udi bili tamo, Krtice-koje-kopaju-pod-planinom, to je bilo ime koje je sam kralj Lobengula dao Bazoovim impijima, Izimvukuzane Ezembintaba. Znam ih po njihovim c rvenim titovima, po perima marabu roda i po trakama za glavu od krzna krtica. To su bile poasti koje je impijima dao stari kralj, i Bazoove oi zasvjetlucaju od bol i prisjeanja dok je Ralph nastavljao. Tvoji ljudi su bili tamo, Bazo, le ali su jeda n na drugome poput li a u umi. Tra io sam te, prevrtao le eve da bi im vidio lica, ali b

ilo ih je tako mnogo. Tako mnogo, slo i se Bazo, a samo su mu oi odavale osjeaje. A b lo je tako malo vremena da te potra im, obja njavao je Ralph tiho. Tra io sam polako i p a ljivo, jer neki od tvojih ljudi bili su fanisa file. Stari trik Zulua bio je da s e prave mrtvi na bojnom polju i ekaju neprijatelje da dou prebrojavati mrtve. Nisam elio dobiti assagai medu lopatice. Zatim se laager rasformirao i kola su krenula prema kraljevom kraalu. Morao sam otii. Bio sam tamo, ree mu Bazo odbaciv i ko ni ogrt Ralph se zagleda u u asne o iljke, a zatim spusti pogled, dok je Bazo pokrivao prsa . Le ao sam medu mrtvacima. A sada?, upita Ralph. Sad kad je sve gotovo, to radi ovdj radi ratnik kad je rat gotov, kad su impiji razbijeni i razoru ani, a kralj mrtav ? Bazo slegne ramenima. Sada sam lovac na divlji med. On pogleda prema litici gdje su posljednji pramenovi dima nestajali u sve tamnijem nebu, dok je sunce napokon dodirivalo vrhove zapadne ume. Dimio sam ko nicu kad sam vas ugledao kako dolazite. Ah! Ralph klimne. Taj dim doveo nas je tebi. Onda je to bio sretan dim, brate Hensh aw. Jo me zove bratom? Ralph se blago zaudi. Ja sam mogao biti taj koji je ispalio me ke... Nije dovr io reenicu, ve skrene pogled na Bazoova prsa. Niti jedan ovjek ne mo e iti odgovoran za ono to ini u ludilu bitke, odgovori Bazo. Da sam tog dana stigao do kola, slegne on ramenima, ti si mogao biti onaj koji nosi o iljke. Bazo, Ralph mahne Harrvju da se pribli i, ovo je Harry Mellow. On je ovjek koji razumije tajne zemlje, i koji mo e pronai zlato i eljezo koje tra imo. Nkosi, vidim te. Bazo ozbiljno pozdrav Harrvja. Nazvao gaje gospodaru, ne dozvoljavajui da poka e i najmanji dio duboke o zlojedenosti koju je osjeao. Njegov kralj je umro, a njegov je narod uni ten zbog ud ne strasti koju su bijeli ljudi osjeali prema tom prokletom utom metalu. Bazo i ja odrasli smo zajedno na dijamantnim poljima Kimberleya, brzo objasni Ralph, pa s e okrene Bazou. Imamo malo hrane, podijelit emo s tobom, Bazo. Ovog puta Ralph uhva ti promjenu u Bazoovom pogledu, pa ustraje. Ulogori se ovdje s nama, imamo o mnog o emu razgovarati. Sa mnom su moja ena i sin, odgovori Bazo. U brdima su. Dovedi i ih, ree mu Ralph. Idi brzo, prije no to se smrai, i dovedi ih u logor. Bazo je upozor io svoje ljude nonim zovom ptice, i jedan od njih izie na stazu. Za veeras u zadr ati bijelce u podno ju brda, ree mu Bazo tiho. Mo da ih mogu nagovoriti da se okrenu, bez d a poku avaju pronai dolinu. Meutim, upozori kovae da pei moraju biti uga ene do jutra, i da ne smije biti ni traga od dima. Bazo nastavi davati zapovijedi da se iskovan o oru je i svje e sainjen metal sakriju, da se staze oiste a kovai povuku tajnim prolaz ima dublje u brda, te da Matabele stra e pokriju njihovo povlaenje. Poi u za vama kad bijelci odu. ekajte me kod Vrha Slijepog Majmuna. Nkosi. Oni mu salutira e i iskrado e se, tihi poput leoparda koji love nou. Bazo krene drugom stazom. Kad je do ao do ka menitog vrha, nije bilo potrebe da zove. Tanase ga je ekala dr ei djeaka, dok je na g lavi nosila namotane le ajeve, a na leima ko nu torbu s hranom. To je Henshaw, ree joj on, i zauje je kako i tei uvlai zrak. Iako joj nije mogao vidjeti lice, znao je kakav je izraz imala. On je okot bijelog psa koji je naru io sveta mjesta... On mi je pri jatelj, ree Bazo. Zavjetovao si se, podsjeti ga ona vatreno. Kako ti ijedan bijelac jo uvijek mo e biti prijatelj? Bio mi je prijatelj. Sjea li se vizije koju sam imala rije no to mi je mo proricanja oduzeo otac tog ovjeka? Tanase, Bazo je ignorirao pita nje, moramo poi dolje k njemu. Ako vidi da su moja ena i sin sa mnom, nee biti sumnj i. Vjerovat e da tra imo med divljih pela. Slijedi me. On krene niz stazu, a ona za njim. Glas joj se uti ao do apta, no on je mogao uti svaku rije. Nije se osvrtao, ali je slu ao. Sjea li se moje vizije, Bazo? Prvog dana kad sam susrela ovog ovjeka koje g zove Jastreb, upozorila sam te. Prije roenja tvojeg sina, dok je veo moje nevino sti jo bio netaknut, prije no to su do li bijeli konjanici sa svojim tronogim pu kama koje se smiju kao rijeni demoni koji ive u stijenama tamo gdje pada rijeka Zambezi . Kad si ga nazvao bratom i prijateljem, upozorila sam te na njega. Sjeam se. Bazoo v glas uti ao se kao i njezin. U svojoj viziji vidjela sam te visoko na drvetu, Ba zo. Da, pro apta on, spu tajui se niz stazu bez osvrtanja. U njegovom se glasu sada uo rhtaj od praznovjernog straha, jer njegova prelijepa mlada ena nekad je bila uenic a ludog arobnjaka, Pembe. Kad je Bazo na elu svojih impija napao arobnjakovu planin sku tvravu, odrubio je glavu Pembi i uzeo Tanase kao plijen, no duhovi su je odve li natrag. Uveer, na vjenanju, kad je Bazo trebao uzeti djevicu Tanase kao svoju prvu nevjestu, i najstariju enu, drevni arobnjak spustio se s brda Matopos i odveo je. Bazo je bio bespomoan, jer ona je bila ker mranih duhova i u tim brdima le ala j e njezina sudbina. Vizija je bila tako jasna da sam plakala, podsjeti ga Tanase, a Bazo zadrhti. U toj tajnoj peini u Matoposu puna snaga duhova spustila se na T

anase, i ona je postala Umlimo, Izabrana, proroica. Tanase je bila ta koja je, go vorei udnim glasovima duhova, upozorila Lobengulu na njegovu sudbinu. Tanase je pr edvidjela dolazak bijelih ljudi s njihovim udesnim strojevima koji su pretvarali no u dan, i s malim ogledalima koja su svjetlucala u brdima kao zvijezde, prenosei poruke preko velikih udaljenosti. Nitko nije sumnjao da je ona nekada imala moi proroka, i da je u svojim mistinim transovima mogla vidjeti kroz tamne velove bu dunosti naroda Matabele. Meutim, te udne moi ovisile su o ouvanju njezinog djevianstv a. Upozorila je Bazoa na to, preklinjui ga da je oslobodi djevianstva i tih u asnih moi, ali on nije pristajao, vezan zakonima i obiajima, sve dok nije bilo prekasno i dok arobnjaci s brda nisu do li po nju. Na poetku rata koji su bijelci tako brzo prenijeli do Lobengulinog kraala u GuBulawayou, mala skupina odvojila se od gla vnine vojske. Bili su to najvr i i najokrutniji ratnici, koje je vodio Bakela, aka, i sam nesmiljen i estok ovjek. Brzo su odjahali u ta brda. Slijedili su tajni put k oji je Bakela otkrio prije dvadeset i pet godina, i dojahali su do tajne peine u kojoj je ivjela Umlimo. Bakela je znao va nost proroice, i to koliko je ona sveta, i kako e njezino uni tenje baciti narod Matabelea u oaj. Bakelini jahai ustrijelili su uvare peina i probili se unutra. Dva Bakelina vojnika prona la su Tanase, mladu i l ijepu i nagu, u najdubljim dijelovima peine, i silovali su je, divljaki joj oduzev i djevianstvokoje je jednom s toliko ljubavi ponudila Bazou. I ivljavali su se nad n jom dok se njezina djevianska krv nije prolila na pod peine, i dok njezini krici n isu doveli Bakelu do njih. On je potjerao svoje ljude akom i izmom, i kad su osta li sami, pogledao je Tanase koja je le ala okrvavljena i slomljena kod njegovih no gu. Tada je, zaudo, taj nesmiljeni ovjek bio preplavljen sa aljenjem. Iako je pro ao t im opasnim putem s jedinom svrhom, da uni ti Umlimo, ivotinjsko pona anje njegovih vo jnika oslabilo je njegovu odlunost, i opteretilo ga potrebom da se na neki nain is kupi. Bakela je morao znati daje s oduzetim djevianstvom izgubila i moi, jer reka o joj je: Ti koja si bila Umlimo, vi e to nisi. Uni tio ju je bez pu ke ili maa, i okrenu o se i izi ao iz tamne peine, ostaviv i joj ivot u zamjenu za njezino djevianstvo i gub itak mranih moi. Tu priu ispriala je Bazou mnogo puta, i on je znao da su se magle vremena zatvorile pred njom i da vi e nije mogla vidjeti budunost, ali nitko nije s umnjao da je nekad posjedovala mo Vienja. Zato je Bazo zadrhtao, i osjetio kako m u sablasni prsti dodiruju vrat dok je Tanase nastavljala govoriti promuklim aptom . Plakala sam, gospodaru Bazo, kad sam te vidjela na visokom drvetu, i dok sam p lakala, ovjek kojeg zove Henshaw, Jastreb, gledao te-i smije io se! Pojeli su hladno govee meso iz konzerva, koristei se lovakim no em i predajui konzerve iz ruke u ruku. Nije bilo kave, pa su elatinoznu masu isprali toplim napitcima iz boca za vodu. Zatim je Ralph podijelio svoje preostale cigare s Harrvjem Mellowom i Bazoom. Za palili su ih granicama s vatre i dugo vremena pu ili u ti ini. U blizini su zauli gla sanje hijene, koju je privukla svjetlost vatre i miris hrane, dok su negdje dalj e u ravnici lavovi po li u lov, kreui se prema izlazeem mjesecu. Prije lova nisu rika li, ve su proizvodili duboke grlene zvukove kako bi ostali u kontaktu s drugim ivo tinjama iz opora. Tanase, s djetetom u krilu, sjedila je na rubu svjetlosti vatr e, odvojena od mu karaca, a oni su je ignorirali. Uvrijedili bi Bazoa kad bi joj p oklanjali pa nju. Meutim, napokon Ralph izvadi cigaru iz usta i pogleda u njezinom smjeru. Kako ti se zove sin?, upita on Bazoa, a ovaj je oklijevao trenutak prije nego to je odgovorio. Zove se Tungata Zebiwe. Ralph se na trenutak namr ti, ali zau stavi o tre rijei koje su mu bile na vrh jezika. Umjesto toga, ree: On je dobar djeak. Bazo ispru i ruku prema djetetu, ali Tanase ga za trenutak zadr i prikrivenom estino m. Pusti ga k meni, naredi Bazo o tro, i Tanase nevoljko pusti pospanog djeaka da pr ie ocu i popne mu se u naruje. Imao je lijepu ko u boje tamne karamele, s istaknuti m trbu iem i puna nim rukama i nogama. Bio je potpuno gol, osim narukvica od bakrenih i ca na zape ima i jedne niske kamenia oko pojasa. Kosa mu je bila poput tamne paperjas te kapice, a oi su mu bile pospane dok je gledao Ralpha. Tungata Zebiwe, ponovi Ra lph njegovo ime, i nagne se da ga pogladi po glavi. Djeak ne ustukne, niti poka e b ilo kakav znak straha, ali u sjeni Tanase ispusti tihi i tavi zvuk i posegne za djea kom, ali ipak spusti ruke. Traga za onim to je ukradeno, prevede Ralph djeakovo ime, i uhvati pogledom tamne majine oi. Traga za pravdom to je te ka du nost za nekoga tako mladog, ree on tiho. Od njega e raviti osvetnika za nepravdu poinjenu prije no to je r den? Zatim Ralph glatko prijee na drugu temu. Sjea li se, Bazo, dana kad smo se prv i put sreli? Ti si bio di kojeg su otac i njegov brat, kralj, poslali da radi na

nantnim poljima. Ja sam bio jo mladi i zeleniji, kad smo te moj i ja prona li na pa n jaku i kad je on s tobom potpisao trogodi nji ror o radu, prije no to te bilo koji drugi kopa mogao prisvojiti. Linije patnje i alosti koje su obilje avale Bazoov lik kao da ubla ile kad se nasmije io, i na nekoliko trenutaka opet je postao eiskusni i bezbri ni mladi. Tek sam kasnije otkrio da je razlog to je Lobengula poslao i tisue drugih mladia poput tebe na polja bio da donesete kui lebele dijamante koje mo ete u krasti. Obojica se nasmija e; ti alosno, a Bazo s prizvukom mladenakog nesta luka. Lobe ngula je zacijelo negdje sakrio veliko blago. Jameson rona ao te dijamante kad je osvojio GuBulawayo. Sjea li se lovake jastrebice, Scipio? upita Bazo. I divovskog pa ka koji nam je osvojio prve zlatnike na ama paukova u Kimberleyu, nastavi Ralph. Oni nastavi e an razgovor, prisjeajui se kako su radili rame uz rame u m rudniku dij amanata i s kakvim su ludim zanimacijama iali u asnu monotoniju toga brutalnog rad a. Ne razumijevajui jezik, Harry Mellow okrenuo se u svojoj i prekrio preko glav e pokrivaem. Tanase je sjedila u sjeni, mirna t prelijepog kipa od ebanovine. Nij e se smije ila kad su se arci smijali, ali njezin pogled bio je prikovan na njihov a usta a govorili. Iznenada, Ralph opet promijeni temu. I ja imam sina, ree. Roen j e prije rata, pa je godinu ili stariji od tvojeg. Smijeh istog trena presu i, i pr emda je Bazoov izraz bio dan, oi su mu bile oprezne. Oni bi mogli biti prijatelji kao to smo nas dvojica, predlo i a Tanase za titniki pogleda sina. Bazo nije odgovorio . Ti i ja mogli bismo opet raditi rame uz rame, nastavi Ralph. Uskoro u imati boga ti rudnik zlata u onim umama tamo, i trebat u visokog indunu koji e predvoditi stot ine ljudi koji e doi raditi. Ja sam ratnik, ree Bazo, vi e nisam rudar. Svijet se , Bazo, tiho odgovori Ralph. U Matabele-landu vi e nema ratnika. titovi su spaljeni. Assegai sjeiva su slomljena. Oi vi e nisu crvene, Bazo, jer ratovi su zavr eni. Oi su s ada bijele, i u ovoj zemlji mir e vladati tisuu godina. Bazo je utio. Podi sa mnom, Bazo. Dovedi sina da naui vje tine bijelog ovjeka. Jednog dana on e itati i pisati, i bit e va na osoba, a ne samo traga za divljim medom. Nazovi ga radosnim imenom i do vedi ga da upozna mojeg sina. Zajedno e u ivati u ovoj prekrasnoj zemlji, i biti br aa kao to smo i mi nekad bili. Bazo uzdahne. Mo da si u pravu, Henshaw. Kao to ka e , i ji su raspu teni. Oni koji su nekada bili ratnici, sada rade na cestama koje gradi Lodzi. Matabelei su imali pote koa pri izgovaranju slova V, tako je Rhodes postao L odzi. Bazo je govorio o sustavu rada koji je glavni domorodaki namjesnik, general Mungo St John, uveo u Matabelelandu. Bazo opet uzdahne. Ako ovjek mora raditi, bo lje je da radi dostojanstveno na va nom poslu s nekim koga po tuje. Kad e poeti tra iti s voje zlato, Henshaw? Kad stanu ki e, Bazo. Ali poi sada sa mnom. Povedi sa sobom enu i sina... Bazo podigne ruku da ga uti a. Nakon ki a, nakon velikih oluja, razgovarat e mo opet, Henshaw, ree tiho, a Tanase klimne glavom i prvi se put nasmije i udnim, odo bravajuim smije kom. Bazo je dobro postupio dajui Henshavm nejasna obeanja. Svojom iz o trenom svjesno u, Tanase je shvatila da je usprkos izravnom pogledu zelenih oiju i o tvorenom, gotovo djeakom osmijehu, ovaj mladi bijelac vr i i opasniji ak i od svojeg oc a, Bakele. Nakon velikih oluja, obea mu Bazo, a to je imalo skriveno znaenje. Velik a oluja bila je tajna stvar koju su planirali. Ima nekih stvari koje moram najpr ije dovr iti, ali kad budu gotove, potra it u te, obea Bazo. Bazo se uspinjao strmom u skom stazom kroz dubinu granitnih brda. Tanase je i la desetak koraka iza njega. Zamotani le aj za spavanje i eljeznu zdjelu za kuhanje s lakoom je nosila na glavi, jer kralje nica joj je bila uspravna a korak lak i klizei, tako da je odr avala ravno te u. Djeak je trkarao pored nje, pjevu ei neku djetinju besmislicu visokim piskutavim glasiem. On je bio jedini koji nije osjeao prijetnju ove mrane doline. Vegetacija s obje strane staze bila je gusta i bodljikava. Ti ina ih je pritiskala, jer niti j edna ptica nije pjevala, niti jedna mala ivotinja u kala kroz li e. Bazo laganim skoko vima po kamenju koje je le alo u koritu prijee uski potok koji im je presjekao put. Zastane i pogleda Tanase, koja je rukom zahvatila malo vode i dala djeaku da pij e. Zatim nastavi e put. Staza je naglo zavr avala kod bisernobijele granitne litice , i Bazo zastane i nasloni se na lagano koplje za bacanje, jedino oru je koje su b ijeli vlastodr ci u Bulawayu dozvoljavali crnim narodima kako bi titili sebe i svoj e obitelji od grabe ljivaca koji su nastanjivali divljinu. Bila je to krhka stvar, ni u kom sluaju ratno oru je poput irokog assegaija. Osloniv i se na koplje, Bazo po digne pogled prema visokoj litici. Stra areva kolibica nalazila se na ispustu tono ispod vrha, i sada zauje drhtavi glas starca kako mu postavlja pitanje. Tko eli poi tajnim prolazom? Bazo podigne bradu i odgovori urlikom koji nastavi odjekivati

niz litice. Bazo, sin Gandanga. Bazo, induna od kraljevske krvi Kumak. Zatim, ne ekajui odgovor, Bazo proe kroz granitne vratnice u prolaz koji je rascijepio litic u. Prolaz je bio uzak, jedva dovoljno irok da dva odrasla mu karca mogu hodati ram e uz rame, a na tlu se nalazio isti bijeli pijesak sa sjajni