pogodnost tala za podizanje trajnih nasada
TRANSCRIPT
REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU
POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEKU
Miro Stošić
ratar, VII. stupanj
POGODNOST TALA ZA
PODIZANJE TRAJNIH NASADA
Diplomski rad
Osijek, 2005.
REPUBLIKA HRVATSKA
SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU
POLJOPRIVREDNI FAKULTET U OSIJEKU
Miro Stošić
apsolvent sveučilišnog dodiplomskog studija ratarskog smjera
POGODNOST TALA ZA
PODIZANJE TRAJNIH NASADA
Diplomski rad
Voditelj: doc. dr. Zdenko Lončarić Povjerenstvo za ocjenu i obranu rada:
1. prof. dr. Vladimir Vukadinović, redoviti profesor Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku - predsjednik
2. doc. dr. Zdenko Lončarić, docent Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku, voditelj - član
3. dr. sc. Vesna Vukadinović, viši asistent - član
Osijek, 2005.
Zahvaljujem svom voditelju doc. dr. Zdenku Lončariću te prof. dr. Vladimiru Vukadinoviću, dr. sc. Vesni Vukadinović i Zavodu za agroekologiju Poljoprivrednog Fakulteta u Osijeku, za nesebičnu stručnu pomoć pri izradi ovog diplomskog rada.
S A D R Ž A J
1. UVOD 2
1.1. Pogodnost tla 3
1.2. Pregled literature 3
1.3. Cilj istraživanja 12
2. MATERIJALI I METODE RADA 13
2.1. Izbor uzoraka tla
2.2. Agrokemijski pokazatelji svojstava tla
13
13
2.2.1. Određivanje pH reakcije tla u vodi i otopini KCl
2.2.2. Određivanje sadržaja humusa u tlu bikromatnom metodom
2.2.3. Određivanje lakopristupačnog fosfora i kalija AL metodom
14
14
16
2.2.3.1. Fosfor
2.2.3.2. Kalij
16
17
2.2.4. Određivanje hidrolitičke kiselosti 17
2.2.5. Određivanje količine izmjenjivih kationa 17
2.2.6. Određivanje pristupačnih mikroelemenata (Cu, Fe, Zn i Mn, Fe) u tlu 18
2.2.7. Volumetrijsko određivanje CaCO3 19
3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA S RASPRAVOM 21
3.1. Raspodjela uzoraka po županijama i nasadima 21
3.2. Rezultati analize tla 22
3.3. Preporuke gnojidbe i popravke tla 26
3.3.1. Izračunavanje količine P2O5 u kg ha-1 koja nedostaje do ciljne opskrbljenosti tla fosforom 26
3.3.2. Izračunavanje količine K2O u kg ha-1 koja nedostaje do ciljne opskrbljenosti tla kalijem 26
3.3.3. Izračunavanje potrebne količine stajnjaka (u t ha-1) s obzirom na razinu humusa u tlu 27
3.3.4. Izračunavanje potrebne količine sredstva za kalcizaciju (u kg ha-1) s obzirom na kiselost tla 27
3.4. Pogodnost tla za podizanje trajnih nasada 28
3.5. Opis kompjutorskog modela 34
4. ZAKLJUČAK 37
5. LITERATURA 38
6. POPIS PRILOGA 39
1
1. UVOD
Tlo kao jedan od najvažnijih faktora poljoprivredne proizvodnje sastoji se od čvrste,
tekuće, plinovite i žive faze, te mijenjajući se u prirodnim ciklusima održava povoljnu plodnost
i osigurava elemente neophodne za život (Vukadinović i Lončarić, 1998.).
Procjena njegovog prirodnog potencijala uključuje analizu agroekoloških uvjeta i načine
korištenja tla. Proizvodni potencijal ili pogodnost određena je nizom kemijskih (pH reakcija,
neophodna i korisna hraniva, kationski izmjenjivački kapacitet (adsorpcijski kompleks),
sorpcijska sposobnost tla za hranivima, količina fiziološki aktivnih hraniva, sadržaj i oblik
humusa), i fizikalnih faktora (retencijski kapacitet, dubina soluma, tekstura i struktura tla).
Hrvatska ima povoljne uvjete za podizanje trajnih nasada za čiji su uzgoj važne
klimatske prilike jer one određuju koje će se vrste odnosno sorte uzgajati (Miljković i dr.,
1985.). U primorskom dijelu uzgajaju se sorte koje za svoj rast, rodnost i kvalitetu zahtijevaju
više topline (npr. naranča, limun, mandarina, smokva, maslina, rogač i sl.). U brdskim i
planinskim područjima (Gorski kotar) zastupljenije su šljive, jabuke, kruške. Kontinentalno
područje ima pogodnu klimu za uzgoj mnogih voćaka; tu je uz šljivu i jabuku proširen uzgoj
višanja, trešanja, dobrih sorti krušaka, dunja, oraha, lijeske i jagodičastog voća. Jabuka je
vodeća voćna vrsta u Hrvatskoj. Prema broju stabala šljiva je druga voćna vrsta, i to
ekstenzivnog uzgoja, s vrlo malim brojem odlika, a najzastupljenija je bistrica (Pongrac i
Brzica, 1993.).
Već stoljećima osebujan pečat hrvatskim krajevima daju vinogradi, koji su grana
poljoprivrede i tradicija u Hrvatskoj. Nasadi vinove loze podižu se na velikim površinama,
osobito u kontinentalnoj Hrvatskoj (Zagorje, Bilogora, Podunavlje, Moslavina, Slavonija), Istri
i Dalmaciji. Za uspješan razvoj vinove loze potrebni su povoljni klimatski i zemljišni uvjeti, te
optimalan sadržaj vapna u tlu. U intenzivnoj kulturi vinogradi traju 25 – 35 godina. Stoga u
pripremama za podizanje novih vinograda tlo treba detaljno analizirati u odgovarajućem
referentnom laboratoriju. Postoji velik broj sorata vinove loze (bijele, crne, stolne) od kojih se
mogu proizvoditi kvalitetna vina.
2
1.1. Pogodnost tla
Pogodnost je u uskoj vezi s plodnošću tla, koja obuhvaća veliki broj svojstava i
označava sposobnost tla da osigura biljkama potrebna hraniva (voda, zrak, temperatura) u
adekvatnoj količini u pogodnim uvjetima. Razlikujemo efektivnu i potencijalnu plodnost.
Efektivna plodnost označava količinu suhe tvari koju biljke mogu sintetizirati na nekom
staništu tijekom vegetacijskog razdoblja. Potencijalna djevičanska plodnost omogućuje
korištenje tog tla za uzgoj usjeva te u odgovarajućim agrotehničkim uvjetima može nadoknaditi
gubitak suhe tvari (gnojidba, obrada, usjevi).
Klasifikacija tala prema pogodnosti je složena i razlikuju se sljedeće kategorije:
- RED POGODNOSTI (veće površine na temelju procjene pogodnosti za određenu
namjenu),
- KLASA POGODNOSTI (tipovi tla različitog stupnja pogodnosti),
- POTKLASA POGODNOSTI (tipovi istog stupnja pogodnosti, ali različitih ograničenja
određenih klasom pogodnosti) i
- JEDINICA POGODNOSTI (osnovne jedinice).
Svaka kategorija predstavlja specifične zahtjeve koji moraju biti ispunjeni da bi se
osigurala potrebna razina proizvodnje. Postoje razlike između zahtjeva za optimalno
provođenje nekog sustava korištenja tla i minimalnih potreba koje moraju biti zadovoljene
(Vukadinović i Lončarić, 1998.)
1.2. Pregled literature
Analiza podataka dovodi do spoznaje o interdisciplinarnosti koja uključuje pedologiju,
fiziologiju bilja, ekologiju, zemljišnu mikrobiologiju te biljnu proizvodnju. Sve to upućuje na
složenost ove problematike i zanimljivost teme koja izravno dodiruje čovjekovu egzistenciju
jer je pitanje hrane i povoljnih uvjeta života, kako biljaka tako i čovjeka, oduvijek bilo važno.
Pristupi su različiti, ali ciljevi su svih dosadašnjih i budućih istraživanja isti – unapređivanje
života na Zemlji.
Uz redovnu studijsku literaturu, u ovom su radu korištena zapažanja i rezultati
istraživanja različitih autora. Neki od njih razmatraju naznačenu temu globalno, teorijski, a
drugi joj pristupaju s lokalnog gledišta ili iznose vrlo praktične savjete i upute.
3
Značajan utjecaj na kakvoću tla imaju osnovne geološke značajke gorja ili planina.
Prirodna je osnova činitelj gospodarskog razvoja. Jamičić i Kovač (2001.) ukazuju na prirodno-
geografsku problematiku slavonske regije, koja se odražava na pogodnost tla za podizanje
trajnih nasada.
Prema prirodnoj regionalizaciji Istočnohrvatske ravnice (Bognar, 1973.), unutar ovoga
prostora izdvajaju se četiri osnovne regije (Baranja, Slavonska Podravina, čemu su kao
odlučujući kriteriji izdvajanja poslužili neki elementi reljefne strukture i ekološke različitosti,
Đakovački i Vukovarski praporni ravnjak i Bosutska Posavina) s pripadajućim mikroregijama.
Tlo i biljni pokrov dijelovi su prirodne osnove geoprostora pa su i predmet geografskog
zanimanja. Radi spoznaje cjelovitosti i isprepletenosti prirodogeografskih elemenata i procesa,
nužno je poznavanje tala i zajednica biljnog pokrova te njihove prirodne rasprostranjenosti i
povezanosti s društvenim činiocima (Nejašmić, 2000.).
Tlo je osnova voćarske proizvodnje, to je stanište voćaka, opskrbljuje ih mineralnim
tvarima i vodom. Tlo neutralne reakcije, pH 7, dobro je za šljivu, višnju, trešnju, marelicu,
breskvu, dunju i neke sorte kruške. Za jabuku više odgovaraju tla slabo kisele reakcije (pH 5,5
do 6,5) kao i za većinu sorte kruške. Nešto kiselija tla (pH 5 do 6) podnose malina i jagoda. Na
kiselim tlima vjerojatniji je nedostatak kalcija i magnezija, a na alkalnim željeza, bora i
mangana. To se nepogodno odražava na razvoj i rodnost voćaka.
Voćnjaci se podižu na različitim tipovima tala. Zbog toga je potrebno izvršiti niz
kemijskih i fizikalnih analiza. Za izradu analize uzimaju se uzorci tla s površine gdje će se
podizati nasad (slika 1.). Uzimaju prema propisanoj metodi i šalju u laboratorij na ispitivanje.
(Pongrac i Brzica, 1993.)
Dobiveni podaci o teksturi tla i pH rekciji tla (stupanj kiselosti ili bazičnosti), sadržaju
biljkama pristupačnog fosfora i kalija, te sadržaju humusa u tlu su osnova za poboljšanje
svojstava tla.
4
Slika 1. Shema rasporeda mjesta (točkice) na parceli s koje se uzimaju uzorci tla za kemijsku analizu
Najčešće se spominju dvije metode za određivanje stupnja opskrbljenosti tla
pristupačnim fosforom i kalijem. Najraširenija metoda u Hrvatskoj je AL-metoda s
ekstrakcijskim sredstvom amonij laktat za određivanje pristupačnih fosfora i kalija u kiselim i
neutralnim tlima (tablica 1.) Za alkalna tla koristi se bikarbonatna metoda prema Olsenu za
pristupačni fosfor (Pongrac i Brzica, 1993.).
Tablica 1. Granične vrijednosti P2O5 i K2O za ratarske usjeve na području istočne Hrvatske
(Vukadinović, Lončarić, 1998.)
AL – P2O5 mg/100 g tla AL K2O mg/100 g tla Razred
raspoloživosti pH<6 pH<=6 lako srednje teško
1. jako siromašno (A) <5 <8 <8 <12 <15 2. siromašno (B) 5-12 8-16 9-15 13-19 16-24 3. dobro (C) 13-20 17-25 16-25 20-30 25-35 4. visoko
(D) 21-30 26-45 26-35 30-45 36-60
5. ekstremno visoko
(E) >30 >45 >35 >45 >60
5
Tablica 2. Grupe tala prema opskrbljenosti fosforom i njegova potreba unošenja u alkalnim tlima
Opskrbljenost tla fosforom
Sadržaj biljnih hraniva mg P2O5 u 100g tla prema Olsenu
siromašno - velika reakcija na unošenje fosfora srednje opskrbljeno - reakcija se može očekivati dobro opskrbljeno - reakcija se ne očekuje
< 11,5
11,5 – 23,00
> 23,0
U skladu s dobivenim vrijednostima analize alkalnog tla prema Olsenu, tla se
razvrstavaju u tri grupe opskrbljenosti lakopristupačnim fosforom: siromašna – sa sadržajem
ispod 11,5 mg P2O5 / 100 g tla, srednje opskrbljena – sa sadržajem od 11,5 do 23 mg P2O5 /100
g i dobro opskrbljena – sa sadržajem preko 23 mg P2O5 /100 g tla (tablica 2.).
Plodnost kiselih tala može se povećati i kalcizacijom. Kalcij je i biogeni element koji je
voćkama neophodan u ishrani. Pretpostavlja se da ga u tlima slabo kisele, neutralne i alkalne
reakcije ima u dovoljnoj količini za ishranu voćaka. U težim tlima,njegovim unošenjem
smanjuje se kiselost i popravlja struktura tla, a istodobno se osigurava stalna pričuva kalcija za
potrebe ishrane.
Za kalcizaciju služi kalcij-karbonat (CaCO3) ili, još bolje, dolomit (CaCO3 × MgCO3),
živo vapno (CaO) ili gašeno vapno (Ca(OH)2) te otpadni materijal iz šećerana nastao pri
proizvodnji šećera (karbokalk ili saturacijski mulj). Živo ili gašeno vapno dolazi u obzir samo
za teža tla. Kalcij-karbonat i dolomit treba usitniti ili samljeti prije upotrebe.Poboljšanje
pogodnosti tla se može ostvariti i humizacijom, tj. unošenjem organskih gnojiva. Najpoznatija
su: stajski gnoj, kompost, gnojovka i tresetna gnojiva. U nedostatku tih gnojiva organska se
tvar u tlu održava i povećava zelenom gnojidbom. Ona se obavlja sjetvom odgovarajućih
usjeva (lupina, grahorica, uljana repica, gorušica, raž i drugo) neposredno prije pripreme tla za
sadnju i u razdoblju uzgoja voća odnosno trajnih nasada.
6
Slika 2. Shematski prikaz stvaranja prinosa po Köhnleinu (1953.):
geološki supstrat + reljef + klima + organizmi + vrijeme
↓
PEDOSFERA
(tip tla i njegova plodnost)
↓
plodnost tla + vremenske prilike + biljka (sorta) + čovjek
↓
prinos
Plodnost tla vrlo mnogo utječe na prinos, pa o njoj treba voditi računa i poduzimati
mjere da se ona poveća. Postoji kompenzacija između faktora produktivnosti (plodnost tla,
klima, sorta, agrotehnika) u odnosu na prinos, ali samo do određenih granica (slika 2.).
Ima više definicija za plodnost tla. Prema Gračaninu (1947.) plodnost je tla njegovo
kompleksno svojstvo koje ga čini manje ili više sposobnim supstratom za uzgoj bilja. On
razlikuje potencijalnu i efektivnu plodnost tla. Prva je definirana konstelacijom svih faktora tla,
a druga intenzitetom vrijednosti edafskih vegetacijskih faktora.
Edelman (1965.) dijeli plodnost tla na: primarnu, prirodnu, tradicionalnu i tehnološku.
Primarna je akumulirana u tlima slobodne prirode, koja su se razvijala pod nativnom
vegetacijom. Tu ima znatnih razlika, ali u nekim tlima osobito je važna količina humusa i
biljnih hraniva. Nakon privođenja tla kulturi iskorištava se ovaj «prirodni kapital». Tu se radi o
eksploataciji tzv. «djevičanskih tala».
Prirodna plodnost dolazi nakon iscrpljenja primarne plodnosti, a određena je
apsolutnom dubinom tla, reljefom, teksturom, građom profila, prirodnom drenažom, i s tim u
vezi vodo-zračnim odnosima, strukturom, sposobnošću sorpcije itd.
Tradicionalna plodnost tla odražava utjecaj antropogenizacije tla primjenjivanu dugo
vremena. Ona je zapravo klimaks plodnosti tla pod tradicionalnim sustavom zahvata u koje
ubrajamo primjenu stajskog gnojiva, pliću obradu i uzgoj leguminoza (u prvom redu djeteline).
Tehnološka plodnost antropogenih tala oslanja se na prirodnu plodnost a rezultat je
radikalnih i složenih zahvata koji uključuju agrotehničke i hidrotehničke melioracije. To je
jedno od obilježja suvremene biljne proizvodnje.
Glavni su elementi plodnosti tla (Mihalić, 1976):
7
a) Sorpcijska sposobnost tla i količina fiziološki aktivnih hraniva – osigurava vezivanje biljnih
hraniva i njihovo iskorištavanje od strane biljaka. Adsorpcijski su kompleks koloidi tla
(mineralni, humusni i ogano-mineralni). Na plodnost tla utječe količina fiziološki aktivnih
hraniva i udio raznih biogenih elemenata. Pod djelovanjem pedodinamskih procesa u tlu
biljna hraniva prelaze iz pristupačnog u inaktivni oblik i obrnuto. Zato Prjanišnikov (1946.)
smatra da globalni udio hraniva u tlu pokazuje da je tlo bogato, ali da plodnost ovisi o
količini biljci pristupačnih hraniva.
b) pH-reakcija tla – javlja se kao edafski vegetacijski faktor, a upozorava na stupanj
zasićenosti bazama adsorpcijskog kompleksa i otopine tla. pH-vrijednost ili rekcija tla može
mnogo varirati od velike kiselosti do izražene alkaličnosti. Kiselost je posljedica
nagomilavanja vodikovih iona u tlu, na adsorpcijskom kompleksu i u otopini tla. U kiseloj
sredini prevladavaju procesi ispiranja, a to znači da tlo uz adsorpcijski kompleks nema
dovoljno vezanih hraniva. Osim toga, kiselost ne pogoduje radu bakterija, pa prevladavaju
gljivice i u tlu se nagomilavaju fulvokiseline, što podupire procese razaranja kompleksa
adsorpcije tla, a to je vrlo štetno za plodnost tla.
c) Sadržaj i oblik humusa – opći je regulator plodnosti antropogenog tla. To se posebno
odnosi na stvaranje povoljne strukture, vezivanje korisne vode i hraniva. Neke komponente
humusa (npr. huminske kiseline) stimulativno djeluju na kulturno bilje i bakterije tla. Za
usjeve je najpovoljniji tzv. blagi ili zreli humus, uskog C:N odnosa i bogat raznim
hranivima. Po vrijednosti najbolje su sive huminske kiseline neutralizirane kalcijem.
d) Kalcij – biogeni je makroelement. To je kompleksan regulator plodnosti kulturnog tla. Kao
glavni neutralizator kiselosti stvara uvjete za povoljne pedodinamske procese tla i potiče na
rad korisne mikrobe tla. Povoljno utječe na strukturu tla u optimalnoj količini do 5% CaO
(150 000 kg CaO) po hektaru.
e) Struktura tla – osnova je plodnosti jer određuje vodo-zračne odnose u tlu, a preko njih
utječe na funkcioniranje korijenja i drugih organizama tla. Najbolja je stabilna mrvičasta
struktura. Po Viljamsu (1949.) to su agregati veličine 1- 10 mm, a po Sekeri (1951.) od 1 do
3 mm. Po Kullmannu (1964.) sferični mezoagregati su ekvivalentna promjera 0,2 – 5 mm.
One su relativno otporne prema razaračkom utjecaju vode. Za stvaranje stabilne mrvičaste
strukture prirodnim putem veliku važnost ima blagi humus. Struktura se u prirodnim tlima
stabilizira anorganski pod utjecajem nekih baza (npr. željeza, kalcija, mangana i fosfora) i
organski (stvaranjem stabilnog humusa). Na akumulaciju kvalitetnog humusa i stabilizaciju
8
strukture najjače utječe višegodišnja trava i djetelina. Već 1-2 godine njihove sjetve mjerno
se povećava razina humusa.
f) Kapacitet tla za vodu i zrak – uvjetuju teksturna građa tla, sadržaj organske tvari te
kemijska svojstva. Teška tla općenito nemaju dovoljno zraka, a lagana su deficitarna
vodom.
Efektivna plodnost ili produktivnost biljnog staništa vrlo je složeno svojstvo tla
(Vukadinović i Lončarić, 1998.). Definira se preko količine organske tvari koju biljke mogu
sintetizirati na nekom staništu tijekom vegetacijskog razdoblja. Izraz plodnost tla tijesno je
povezan s kapacitetom tla, čime se označava njegova sposobnost da osigura potrebnu hranu
biljkama u adekvatnim količinama i pogodnim proporcijama.
Procjena produktivnosti tla uključuje agroekološka svojstva i kvantifikaciju načina
njegove uporabe. Kapacitet produkcije tla zavisi od složenog kompleksa i velikog broja
činitelja. Stvarna produktivnost zavisi i od motiviranosti proizvođača za proizvodni rizik,
odnosno za maksimalno ulaganje, zatim potrebe tržišta, ekonomske politike države te socijalne
i kulturne tradicije.
Način korištenja tla najčešće je određen tipom «kulture», npr.: godišnja (usjevi) i trajna
(nasadi) te pašnjaci. Tip korištenja zemljišta karakterizira se ključnim atributima bioloških,
sociološko-ekonomskih, tehničkih i drugih aspekata koji su relevantni za promjene u
produktivnosti zemljišta. Dominantan ključni atribut je izbor usjeva dok su ostali atributi
određeni dostupnom tehnikom i financijskim sredstvima.
Za ishranu bilja vrlo su značajna sljedeća svojstva tla (Vukadinović i Lončarić, 1998.):
1. Dubina tla – prosječno iznosi 70% od maksimalne dubine korijena; može se iskazivati kao
apsolutna veličina, ali za poljoprivredu je važnija efektivna dubina tla, tj. dubina fiziološki
aktivnog profila u kojem korijen biljke nalazi vodu, kisik i neophodna hraniva pomoću
korisnih mikroorganizama.
2. Tekstura i struktura tla – međusobno su čvrsto povezane i omogućuju poroznost tla
odnosno povoljne uvjete za rast korijena, povoljan vodozračni režim (vodoodrživost i
prozračnost tla). Tekstura podrazumijeva udio pojedinih čestica u građi krute faze tla
ovisno o njihovoj veličini, a struktura podrazumijeva njihov međusobni raspored.
3. pH reakcija tla – pokazatelj je niza agrokemijskih svojstava tla važnih za ishranu bilja, a
određuju ga mineralni i organski dio tla. Prema podrijetlu vodikovih iona ukupna pH
9
reakcija (titracijom tla određena kiselost ili alkalnost) razvrstava se u tri kategorije, i to:
aktualna, izmjenjiva i hidrolitička kiselost tla.
4. Organska tvar tla (humus) – podrijetlom je od ostataka živih organizama koji su više ili
manje razloženi i zatim najvećim dijelom iznova grade organske spojeve tla, ali bitno
različite u odnosu na živu tvar.
5. Voda u tlu – kao «medij života» izuzetno je važna za sva živa bića. Količina vode u tlu
ovisi najviše o teksturi i sadržaju organskih tvari u njemu. U odnosu na pristupačnost za
usvajanje dijeli se na četiri klase: gravitacijska, kapilarna, higroskopna i kemijski vezana
voda.
6. Zaslanjenost tla – posljedica je uporabe velikih količina mineralnih gnojiva ili pak
navodnjavanja vodom koja sadrži previsoku količinu soli odnosno otpadnom vodom
različitog podrijetla. Koncentracija otopljenih soli u vodi utvrđuje se mjerenjem električne
provodljivosti EC (Electrical Conductivity), a izražava se u mS cm-1(milisimensi).
7. Sadržaj štetnih tvari u tlu – povećava se pod utjecajem brzog tehnološkog napretka i
potrebe za sve većim količinama hrane uz intenzivnu kemizaciju poljoprivrede koja
uzrokuje onečišćenje životne sredine, smanjenje njenih prirodnih mogućnosti regeneracije i
sve bržu devastaciju.
8. Sorpcija iona u tlu – javlja se kao proces vezivanja hraniva u tlu u pristupačnom obliku, a
razlikuju se dva osnovna tipa sorpcije, i to: fizička adsorpcijska sposobnost ili
nagomiolavanje iona na površini čestica tla, te kao fizičko-kemijska adsorpcijska
sposobnost koja nastaje zbog iona nagomilanih fizičkom adsorpcijom uz nabijene čestice u
vodenoj fazi tla.
Obrađujući biljno-fiziološke i agrološke aspekte ishrane bilja, odnosno procese
fizikalne, kemijske i fiziološke naravi, koji u interakciji biljke i supstrata utječu na usvajanje
elemenata ishrane, tvorbu i kakvoću priroda. Vukadinović i Lončarić (1998.) posebno
razmatraju mineralna i organska gnojiva, metode utvrđivanja potrebe za gnojidbom s
primjerima za praksu i kompjutorsko modeliranje rasta, razvoja i tvorbe prinosa.
Primjer kompjuteriziranog određivanja gnojidbe potvrđuje kako informatička
tehnologija obrade rezultata kemijske analize tla može znatno ubrzati rad stručnjaka i izdavanje
preporuka gnojidbe i popravki tala za podizanje trajnih nasada.
10
Slika 3. Shema primjene računala u kontroli plodnosti tla (Vukadinović i Lončarić, 1998.)
Računski centar
Arhiva Identifikacija Tip tla Tip korištenja Rezultat analize
Laboratorij Služba za preporuke
Karta zemljišta
Identifikacija Tip tla Tip korištenja
Uzorak Tip tla
Rezultat R
ezul
tat
anal
ize
Poljoprivredni proizvođač
Uzorak Pitanja
Informacija i preporuka
Potpuno kvantitativno određivanje i analiza produktivnosti tla zahtijeva
visokosofisticirani kompjutorski model uz dovoljno podataka sustava biljka - tlo – atmosfera
(slika 3). Realan, univerzalan i kvantitativan model mora sadržavati dinamičan opis svih
relevantnih zemljišnih kvalitativnih i limitirajućih činitelja te direktnih i indirektnih interakcija
i pri tom simulirati stvarnu situaciju prema osnovnim fizikalnim, kemijskim i biološkim
zakonima. (Vukadinović i Lončarić, 1998.)
11
3. Cilj istraživanja
U okviru ovog diplomskog rada bit će obrađeni podaci analiziranih uzoraka tla
predviđenih za podizanje trajnih nasada, prostorna distribucija uzoraka po županijama,
distribucija izabranih tipova nasada te karakteristike tala prema analiziranim svojstvima koja se
koriste za određivanje pogodnosti tala.
Također, cilj je ovog rada opisati kompjutorski model za izračun preporuke gnojidbe,
mjera popravki tla i pogodnosti tla za podizanje trajnih nasada, te na temelju analitičkih
rezultata i određene pogodnosti tla kompjutorskim modelom prikazati distribuciju pogodnosti
analiziranih uzoraka za podizanje planiranih trajnih nasada.
12
2. MATERIJAL I METODE RADA
2.1. Izbor uzoraka tla
Dostupni su uzorci iz cijele Hrvatske, a odabrani su i u ovom radu analizirani uzorci iz
pet slavonskih županija zbog intenzivnosti poljoprivrede na ovom području, blizine lokaliteta i
zainteresiranosti proizvođača za ostvarenje prava na poticaje.
Prije podizanja trajnih nasada potrebno je analizirati kemijska, fizikalna i biološka
svojstva tla, osobito sljedeće pokazatelje: pH vrijednost, sadržaj fiziološki aktivnog fosfora i
kalija, sadržaj kalcija, a na vapnenim tlima i sadržaj fiziološki aktivnog vapna, te sadržaj
organskog tvoriva. Na osnovi tih podataka određuje se program meliorativne gnojidbe kao vrlo
važne agrotehničke mjere u pripremi voćnjaka za podizanje trajnih nasada.
Za cjelovito poznavanje tla potrebna su pedološka istraživanja koja provode
specijalizirani laboratoriji poljoprivrednih fakulteta i znanstvenih instituta. Uzorci tla za
kontrolu plodnosti uzimaju se u razmaku 4 – 5 godina. Za podizanje trajnih nasada s određene
parcele uzima se prosječan uzorak tla iz slojeva 0-30 i 30-60 cm, kojega čini 20-25
pojedinačnih uzoraka ravnomjerno raspoređenih po parceli, koji se očiste od organskih
ostataka, stave u plastične vrećice i izmiješaju te se tako dobije prosječan uzorak težak oko 1
kg.
Za ovaj rad korištena je baza podataka Zavoda za agroekologiju s 1771 uzorkom.
2. 2. Agrokemijski pokazatelji svojstava tla
Objašnjavajući agrokemijska svojstva tla i njegovu plodnost Vukadinović (Microsoft
Power Point Presentation) povezuje plodnost tla s kapacitetom tla i opisuje korištenje tla u
poljoprivrednoj biljnoj proizvodnji atributima biološko-ekološkog, sociološko-ekonomskog i
tehničko-tehnološkog karaktera.
U ovom su radu već spomenuta agrokemijska svojstva tla, koja mogu biti promatrana
statički (tekstura, struktura, dubina, apsolutna masa, pH i električna provodljivost) i dinamički
(izgled površine tla, sadržaj vode i druge promjenjive veličine na koje čovjek utječe obradom
ili se mijenjaju pod utjecajem vremenskih prilika).
.
13
2.2.1. Određivanje pH reakcije tla u vodi i otopini KCl
Ova se metoda provodi radi utvrđivanja pH reakcije tla, koja je pokazatelj niza
agrokemijskih svojstava tla, važnih za ishranu bilja, a izražava se u pH jedinicama.
Određivanje pH reakcije tla u navedenim otopinama vrši se tako da se na tehničkoj vagi
odveže 10 grama tla koje se prenosi u čašu od 100 ml. Uzorci se zatim preliju s 25 ml
destilirane vode, odnosno 1 M KCl ili 0,01 M CaCl2, te dobro promiješaju staklenim štapićem.
Nakon 30 minuta vrši se mjerenje pH vrijednosti u suspenziji tla (1:5 w/v), pH-metrom koji je
propisno kalibriran standardnim pufernim otopinama poznate pH vrijednosti. (Vukadinović i
Bertić, 1988.)
2.2.2. Određivanje sadržaja humusa u tlu bikromatnom metodom
Ovom se metodom određuje postotak humusa u tlu mokrim spaljivanjem organske tvari.
Najprije se u čašu od 300 ml odvaže 1 gram zrakosuhog tla prethodno prosijanog kroz sito
promjera 2 mm. Uzorku se doda 30 ml otopine 0,33 M K2Cr2O7 i 20 ml koncentrirane sulfatne
kiseline. Dobivena vruća smjesa odmah se stavlja u sušionik na temperaturu između 98 i 100
°C, gdje se ostavlja 90 minuta. Čaše se nakon toga vade iz sušionika i hlade te se u svaku od
njih doda 80 ml destilirane vode. Nakon 24 sata vrši se spektrofotometrijsko mjerenje kod 585
nm uz prethodno dekantiranje otopine u kivetu za mjerenje (Vukadinović i Bertić, 1988.).
Rezultat se izražava u %.
Kalibracijski dijagram čini krivulja koja prolazi kroz svih 7 točaka (standarda) čija je x
koordinata % humusa, a y koordinata apsorpcija. Nakon konstruiranja krivulje (ili pravca) na y
os nanosi se apsorpcija uzoraka, konstruira paralela s osi x do krivulje (ili pravca) i iz sjecišta
spusti okomica na os x. Brojčana vrijednost sjecišta okomice i osi x je koncentracija humusa u
uzorku. Radni standardi se pripremaju s 0, 0.1, 0.2, 0.3, 1.0 i 2.0 ml 10% glukoze i odgovaraju
količini 0, 4 8, 12, 40 i 80 mg C/g, tj. 0.4, 0.8, 1.2, 4 i 8 % C (100/58 = 1.724) te standardi
odgovaraju 0.69, 1.38, 2.06, 6.88 i 13.76 % humusa (tablica 3).
14
Tablica 3. Standardne otopine za konstrukciju kalibracijskog dijagrama
Broj ml osnovnog standarda koncentracija radnog standarda
% C % humusa
1 0 0 0
2 0,1 0,4 0,69
3 0,2 0,8 1,38
4 0,3 1,2 2,07
5 0,4 1,6 2,76
6 0,5 2,0 3,44
7 1,0 4,0 6,88
8 2,0 8,0 13,76
Primjer konstrukcije kalibracijskog dijagrama
Spektrofotometrijom očitane su vrijednosti T na 585 nm za seriju standarda poznate
koncentracije organskog C (iz otopine glukoze) i za seriju uzoraka nepoznate koncentracije C
(humusa) u tlu. Za svaku transmisiju izračunava se apsorpcija po jednadžbi A = 2 – logT, što se
koristi kao vrijednost na y osi kalibracijskog dijagrama.
6.88
0.691.38
2.062.76
3.44
0.000
0.250
0.500
0.750
0 1 2 3 4 5 6 7
% humusa
Aps
orpc
ija
Koncentracija koja se očitava s kalibracijskog dijagrama može biti izražena u % C i u %
humusa:
724,1%% ×= Chumusa (humus sadrži 58 % C, 100/58 = 1, 724)
15
Rezultat ove metode je određivanje količine organske tvari - humusa u tlu, a izražava se u
postotcima (%).
2.2.3. Određivanje lakopristupačnog fosfora i kalija AL metodom
AL metoda je najčešći postupak ispitivanja biljkama pristupačnog fosfora i kalija u tlu.
Autori Egner-Riehm-Domingo prikazali su metodu ekstrakcije fosfora i kalija iz tla kiselom
otopinom amonij-laktata. Tlo se prema količini AL raspoloživog fosfora i kalija može podijeliti
u različite grupe opskrbljenosti, te se prema njima preporučuje gnojidba. Kod klasifikacije tala
prema količini fosfora treba uzeti u obzir i pH vrijednost tla, a kod pristupačnosti kalija vrlo je
značajan mehanički sastav tla (tablica 1.).
Količina od 5 grama zrakosuhog tla prenosi se u plastične boce za izmućkavanje. Svaki
se uzorak prelije sa 100 ml ekstrakcijske AL – otopine (amonij laktat – pH 3,75) i mućka na
rotacijskoj mućkalici na 20°C brzinom 30 – 40 okretaja u minuti, u vremenu trajanja 2-4 sata.
Ekstrakt tla se profiltrira u čaše tako da se prva, mutna količina baci. Ukoliko je filtrat i dalje
mutan, bistri se dodavanjem 0,5 grama aktivnog ugljena i ponovnom filtracijom. Rezultat se
izražava u mg P2O5 ili K2O na 100 grama tla (tablica 1.).
2.2.3.1. Fosfor
Pristupačnost fosfora određuje se tzv. plavom metodom. Od dobivenog filtrata
otpipetira se 10 ml u tikvicu od 100 ml, zatim se doda 9 ml 8 N H2SO4 i destilirane vode do
pola tikvice. Tikvice se zagrijavaju na vodenoj kupelji te se doda 10 ml 1,44% amonij-
molibdata ((NH4)6Mo7O24) i 2 ml 2,5% askorbinske kiseline. Nakon 30 minuta grijanja
tikvica na ključaloj vodenoj kupelji razvija se kompleks plave boje. Zatim se ohlade i
nadopune destiliranom vodom do oznake. Mjerenje koncentracije P2O5 u uzorcima i
standardima vrši se na spektrofotometru na 680 nm (Vukadinović i Bertić, 1988.).
Postupak identičan postupku s uzorcima provodi se paralelno sa standardima koji se
rade na sljedeći način: odvaže se 0, 1917 g KH2 PO4 (0,100 g P2 O5 i 0,0663 g K2O) i 0,0534
g KCL (0,0337 g K2O), prenese u odmjernu tikvicu 1000 ml, otopi u malo AL-otopine i
nadopuni do oznake istom otopinom. Takav osnovni standard je zajednički za određivanje
fosfora i kalija jer sadrži 0,1 mg P2O5/ml i 0,1 mg K2O/ml. Serija radnih standarda priprema
se pipetiranjem po 0, 1, 5, 10, 20, 30, 40 i 50 ml osnovnog standarda u odmjerne tikvice od
200 ml i nadopuni se do oznake AL-otopinom. Takvi standardi predstavljaju količinu od
16
0,1, 5, 10, 20, 30, 40 i 50 mg P2O5/100 g tla i istu količinu K2O. Rezultat se izražava u mg
P2O5 na 100 grama tla (tablica 1.).
2.2.3.2. Kalij
Pristupačnost kalija utvrđuje se direktno iz ekstrakta tla emisijskom tehnikom na
atomskom apsorpcijskom spektrofotometru (AAS – u) kod 766,5 nm uz prethodnu kalibraciju
uređaja standardnim otopinama koncentracija unutar kojih se nalaze koncentracije uzoraka.
Rezultat se izražava u mg K2O na 100 grama tla (tablica 1.).
2.2.4. Određivanje hidrolitičke kiselosti
Hidrolitička kiselost tla utvrđuje se neutralizaciji tla višebaznim solima, pri čemu se
vodikovi atomi ne zamjenjuju lužinama kod iste pH vrijednosti sredine. Najčešća primjena
hidrolitičke kiselosti je kod utvrđivanja potreba za kalcizacijom ili kada je potrebno poznavati
ukupnu potencijalnu kiselost nekog tla. Hidrolitička kiselost izražava se u mmol 100g-1 ili cmol
kg-1 i predstavlja nezasićenost adsorpcijskog kompleksa lužnatim ionima.
S 50 ml 1 M CH3COONa prelije se 20 grama zrakosuhog tla te se mućka na rotacijskoj
mućkalici jedan sat i filtrira (ukoliko je filtrat mutan filtrira se dva puta). Zatim se otpipetira
10-25 ml filtrata, ugrije do ključanja da bi se uklonio CO2, dodaju se 1–2 kapi fenolftaleina i
vruće filtrira s 0,1 M NaOH do pojave crvenkaste boje.
HK = (a × k × 10 × 1,75)/m cmol (+)kg –1 tla
(a – utrošak NaOH (0,1 mol/dm3); k – faktor lužine; m – alikvotna masa tla; 1,75 – popravak za
nezamjenjene H+ ione (Vukadinović i Bertić, 1988.)
2.2.5. Određivanje količine izmjenjivih kationa
Kapacitet adsorpcijskog kompleksa tla određuje se pomoću supstitucije kationa
adsorbiranih na njemu. Uobičajena je metoda izmjena kationa na adsorpcijskom kompleksu tla
s amonijevim kationom iz otopine NH4CH3COO. Pošto se utvrđuje sposobnost zamjene na
adsorpcijskom kompleksu, kapacitet za adsorpciju naziva se kationski izmjenjivački kapacitet,
a u agrokemiji se izražava u milimolovima na 100 g tla ili centimolovima na kg tla (umjesto
stare jedinice miliekvivalenti na 100 g). Za određivanje količine izmjenjivih kationa kalcija,
magnezija, kalija i natrija na adsorpcijskom kompleksu tla upotrijebljena je metoda ekstrakcije
17
s amonij acetatom (Bogdanović i sur., 1966.) uz trostruko centrifugiranje uzorka tla. U
dobivenih 100 ml tla izmjerena je koncentracija kationa na atomskom apsorpcijskom
spektrofotometru. Apsorpcijskom tehnikom izmjerene su koncentracije Ca (422,7 nm) i Mg
(202,6 nm), a emisijskom tehnikom koncentracije K (404,4 nm) i Na (589,0 nm).
Kationski izmjenjivački kapacitet tla izračunat je zbrajanjem hidrolitičke kiselosti i
ekvivalentno preračunatih količina kalcija, magnezija, kalija i natrija – alkalnih kationa –
utvrđenih u uzorku tla. Npr. ako je u ekstraktu NH4 – acetata utvrđeno da 100 g tla veže 300 mg
Ca, 70 mg Mg, 8 mg K i 6 mg Na, te da je hidrolitička kiselost tla Hk = 0, tada je:
tlakgcmolHkKIK 1)(30,21236
398
1270
20300 −+=++++=
2.2.6. Određivanje pristupačnih mikroelemenata (Cu, Fe, Zn i Mn) u tlu
Pristupačni mikroelementi u tlu određuju se metodom s EDTA. Supstitucija
lakopristupačnih mikroelemenata s AK obavlja se NH+4, dok EDTA kao ligand gradi stabilne
komplekse s mikroelementima, tj. prevodi ih u kelatizirano stanje.
Postupak je sljedeći: na tehničkoj vagi treba odvagati 10 g zrakosuhog tla i staviti u
plastičnu bocu od oko 200 ml za izmućkavanje, zatim preliti odvagani uzorak tla s 20 ml
(pipetom) EDTA-otopine (smjesa 1 M (NH4)2CO3 i 0.01 M EDTA čiji je pH pomoću HCl ili
NH4OH pripremljen na 8.6); nakon toga mućkati na rotacijskoj mućkalici 30 minuta i
profiltrirati uzorak kroz filter papir («plava traka») u epruvetu. U bistrom filtratu odrediti
odnosno izmjeriti koncentraciju Fe, Zn, Mn i Cu atomskom apsorpcijskom spektrofotometrijom
(ASS) uz kalibraciju aparata serijom standardnih otopina odgovarajućih koncentracija.
Standardne se otopine priređuju po uputi dobivenoj uz AAS-aparat, dok se radni standardi
razrjeđuju istom ekstrakcijskom otopinom kao i uzorci.
Izračun pokazuje sljedeće: analizirano je 10 g tla i razrijeđeno na 20 ml otopine, tj. u
svakom ml otopine je 0.5 g tla. Standardi za očitavanje koncentracije elemenata za AAS su u
μg ml, te e rezultat s AAS za uzorke u μg 5g-1tla, a da bi bio u μg ml-1 ili μg g-1, treba ga
pomnožiti s 2. Koncentracija mikroelemenata izražava se u mg kg-1 tla ili u μg g-1 tla, a
pristupačnost mikroelemenata tumači se prema tablici 4.
18
Tablica 4. Granične vrijednosti za pristupačne mikroelemente u tlu (Vukadinović i Bertić, 1988.)
opskrbljenost Mn (mg/kg) Cu (mg/kg) Zn (mg/kg)
niska < 30 < 1 < 1,5
srednja 30 – 40 1 - 3 1,5 - 3
visoka > 40 > 3 > 3
toksična - > 50 -
2.2.7. Volumetrijska metoda određivanja CaCO3
Princip je ove metode (Bogdanović i sur., 1966.) da se pri određenom tlaku i
temperaturi zraka izmjeri volumen razvijenog CO2 koji je porijeklom iz karbonata analiziranog
uzorka tla. Aparate za volumetrijsko određivanje CaCO3 nazivamo kalcimetrima.
Scheiblerov kalcimetar se sastoji od tri staklene cijevi (A, B i C) te bočice D, koje su
međusobno povezane gumenim cijevima. Cijevi se nalaze na metalnom stalku. Cijev A je
pomična i služi za izjednačavanje tlaka. Cijev B je graduirana, a služi da se na njoj očitava
volumen oslobođenog CO2. Cijevi A i B sadrže obojanu vodu. Cijev C ima vretenasto
proširenje koje služi za usporavanje reakcije oslobađanja CO2. Između cijevi B i C. U staklenu
bočicu D stavlja se mala epruveta s10 % -tnom HCl.
Sam postupak određivanja CaCO3 provodi se tako da najprije odvažemo 0,50 – 5,00
grama zrakosuhog tla (količina ovisi o intenzitetu šumljenja i pjenušanja pri kvalitativnoj
analizi – ako je intenzitet reakcije bio jači, uzima se manja količina uzorka i obrnuto). Epruvetu
do 2/3 napunimo 10% HCl. Izjednačimo razinu obojene tekućine u cijevima A i B (u cijevi B
mora biti točno na nuli). Zatim se zatvori ventil na cijevi B i bočica D. Nakon zatvaranja bočice
otvori se ventil i bočica nagne da se HCl razlije po uzorku tla. Dolazi do reakcije pri kojoj se
oslobađa CO2. Da ubrzamo reakciju, bočicu lagano mućkamo. Oslobođeni CO2 prolazi kroz
cijev C, zatim kroz ventil ulazi u cijev B u kojoj potiskuje tekućinu prema dolje. Kad se
reakcija završi, izjednačimo razinu obojene tekućine u cijevima A i B pomičući cijev A po
stalku. Očitamo volumen oslobođenog CO2 (cm3). Istovremeno očitamo barometarski tlak (mm
19
Hg) i temperaturu (°C). Zatim iz tablice očitamo kolika je masa 1 cm3 CO2 u postojećim
uvjetima. Količina oslobođenog CO2 množi se s koeficijentom 2,274 da dobijemo masu CaCO3
u uzorku. Dobivena se vrijednost izražava u postotcima.
20
3. REZULTATI ISTRAŽIVANJA S RASPRAVOM
3.1. Raspodjela uzoraka po županijama i nasadima
Analizirani su uzorci iz pet županija s područja istočne Hrvatske, koji su dospjeli na
analizu u laboratorij Zavoda za agroekologiju. U tablici 5 uzorci su prikazani po županijama i
po planiranoj vrsti trajnog nasada Tablica 5. Nasadi po županijama
Županija
Nasadi
Osječko-
baranjska
Požeško-
slavonska
Brodsko-
posavska
Virovitičko-
-podravska
Vukovarsko-
srijemska
Ukupno
jabuka 109 78 30 16 121 354
kruška 20 12 6 2 2 42
breskva 11 10 2 - 14 47
kajsija 5 3 - - - 8
šljiva 93 37 4 14 59 207
višnja 24 4 - 8 27 63
trešnja - - - - - -
lijeska 16 10 4 4 20 54
orah 16 13 - - 13 42
vinograd 218 135 50 32 155 590
smokva 4 19 - - 4 27
kupina 20 9 8 - 14 50
marelica - - - 4 - 4
UKUPNO 536 330 104 70 433 1473
Izvor: Zavod za agroekologiju, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, interni podaci uknjiženi u kompjutorski model
Ukupan broj analiziranih uzoraka za trajne nasade po županijama pokazuje slijedeće:
Osječko-baranjska ima 536 (30,27 %); Požeško-slavonska ima 330 (18,63 %); Brodsko-
posavska 104 (5,87 %); Virovitičko-podravska ima 70 (3,95 %) te Vukovarsko-srijemska 433
(24,44 %) analiziranih uzoraka. Dakle, najveći broj analiziranih uzoraka nalazi se u Osječko-
baranjskoj županiji, i to: 109 (20,33 %) analiziranih uzoraka za jabuku; 93 (17,35 %)
analiziranih uzoraka za šljivu te 218 (40,46%) analiziranih uzoraka za vinograde.
Najmanje je analiziranih uzoraka razmješteno u Virovitičko-podravskoj županiji;
ukupno ih je 70, i to: 16 (22, 76 %) za jabuku, dok je za vinograde 32 (45,71 %). U Požeško-
slavonskoj županiji ima najviše za vinograde 135 (40,90 %); zatim 78 (23,63 %) za jabuke te
21
37 (11,21 %) za šljive. U Brodsko-posavskoj županiji ima najviše za vinograde, i to 50 (48,07
%) dok je za jabuke 30 (28,85 %). U Vukovarsko-srijemskoj županiji najbrojniji su uzorci za
vinograde 155 (35, 79 %), zatim za jabuke 121 (27,94 %) te za šljive 59 (13,62 %) i višnje 27
(6,24 %) (tablica 6).
3.2. Rezultati analize tla
Istraživanje pogodnosti tla za podizanje trajnih nasada dovelo je do više zanimljivih i
vrijednih pokazatelja koji će biti prikazani tablično ili grafički kao bi se lakše uočio odnos
pojedinih veličina i kakvoće tla. U odnosu na postotak humusa, razlikuje se šest klasa tala, a
broj analiziranih uzoraka unutar tih klasa varira od 11 do 796 (grafikon 1.). Grafikon 1. % humusa u analiziranim uzorcima tla
Izvor: Zavod za agroekologiju, Poljoprivredni fakultet u Osijeku,
interni podaci uknjiženi u kompjutorski model
ranih uzoraka nalazi
se u klasi tla jako siromašnoj humusom; 746 (42,12%) u klasi siromašnoj humusom; 796
(44,95%
86
746796
11422
0100200300400500600700800900
0,0-0,75 0,75-1,5 1,5-2,5 2,5-4,0 4,0-6,0
%humusa
broj
uzo
raka
Statistička obrada podataka pokazuje sljedeće: 86 (4, 86%) analizi
) u klasi osrednje siromašnoj humusom; 114 (6,44 %) u klasi dobro opskrbljenoj
humusom; 22 (1,24%) u klasi visoke opskrbljenosti humusom(grafikon 1). Na pogodnost tla za
podizanje trajnih nasada znatno utječe i karbonatnost tla ili postotak kalcijevog karbonata.
Podijelimo li analizirane uzorke u četiri klase, broj uzoraka po klasama je od 203 do 1114.
22
Grafikon 2. % CaCO3 mg / 100 g tla
1114
308
150203
0
200
400
600
800
1000
1200
0,0-2,0 2,0-5,0 5,0-10.0 >10,0
%CaCO3
broj
uzo
raka
Izvor: Zavod za agroekologiju, Poljoprivredni fakultet u Osijeku,
interni podaci uknjiženi u kompjutorski model
Iz grafičkog prikaza vidljivo je sljedeće: 1114 (62,90 %) analiziranih uzoraka nalazi se
u klasi slabo karbonatnog tla; 308 (17,39 %) u klasi srednje karbonatnog tla; 150 (8,47 %) u
klasi karbonatnog tla te 203 ( 11,46 %) u klasi jako karbonatnog tla (grafikon 2).
Važan udio u određivanju pogodnosti tla ima i hidrolitička kiselost, koja se u
promatranim uzorcima kretala od 0 do > 8.
Grafikon 3. Hidrolitička kiselost
1131
374
198
49 20
200
400
600
800
1000
1200
0,0-2,0 2,0-4,0 4,0-6,0 6,0-8,0 >8,0
cmol(+)kiselih kationa
broj
uzo
raka
Izvor: Zavod za agroekologiju, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, interni podaci uknjiženi u kompjutorski model
Iz prikaza je razvidan broj uzoraka u odnosu na hidrolitičku kiselost tla: 1131 (63,86 %)
u rasponu od 0 do 2; 374 (21,11 %) u rasponu od 2 do 4; 198 (11,18 %) u rasponu od 4 do 6; 49
(2,77 %) u rasponu od 6 do 8 te 2 (0, 11 %) preko 8 cmol(+) kg-1 (grafikon 3).
cmol(+) kg-1
23
Grafikon 4. pH ( KCl)
59
445494
367406
0
100
200
300
400
500
600
3,0-4,0 4,0-5,0 5,0-6,5 6,5-7,3 7,3-8,0
broj
uzo
raka
pH(KCl)
Izvor: Zavod za agroekolmodel
lu; 367 (20,72
romatranim županijama (grafikon 4).
Razina fosfora u tlu prikazana je ovisno o pH budući da se preporuka gnojidbe zasniva
na tumačenju opskrbljenosti tla fosforom ovisno o pH reakciji tla (tablica 1).
Grafikon 5. Razina fosfora u tlu (mg P205/100 g tla)
ogiju, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, interni podaci uknjiženi u kompjutorski
Grafikon 4. prikazuje broj analiziranih uzoraka u odnosu na pH u KCl: 59 (3,32 %) u
vrlo kiselom tlu; 445 (25,13 %) u kiselom tlu; 494 (27,89 %) u slabo kiselom t
%) u neutralnom tlu; 406 (22, 92 %) u jako lužnatom tlu, dok se u vrlo jako lužnatom i
ekstremno lužnatom tlu ne nalaze nasadi u p
383
476
0
100
200
300
400
500
0,0-5,0
g P205/100 g tl
5,0-12,0
m a(pH KCl<6)
broj
uzo
raka
. .ltet u Osijeku
,
i model Izvor: Zavod za agroekologiju, Poljoprivredni faku
interni podaci uknjiženi u kompjutorsk Sva su kisela tla pH reakcije ispod 6 u klasi tala siromašnih fosforom: 383 (21,63 %)
analiziranih uzoraka nalazi se u klasi tla jako siromašnoj fosforom, a 476 (26,88 %) u klasi siromašnoj fosforom (grafikon 5).
24
Grafikon 6 mg P 0 /100 g tla) .Razina fosfora u tlu ( 2 5
250 247
211
58
151
0
50
100
150
200
250
300
8,0-16,0 16,0-25,0 25,0-45,0 45,0-60,0 >60,0
mg P205/100 g tla(pH KCl>6)
broj
uzo
raka
Izvor: Zavod za agroekologiju, Poljoprivredni fakultet u Osijeku, interni podaci uknjiženi u kompjutorski model
) u kl
no visoko (grafikon 7.). Grafikon 7. Razina kalija u tlu (mgK O /100 g)
Razina fosfora u tlu s pH (KCl) > 6: 74 (4,18%) u klasi jako siromašno; 575 (32,47
% asi siromašno; 698 (39,41 %) u klasi osrednje; 241 (13, 61 %) u klasi dobro; 91 (5,14
%) u klasi visoko te 95 (5,36 %) u klasi ekstremno visoko (grafikon 6).
Dakle, oko 80 % analiziranih uzoraka nalazi se u klasi jako siromašno i siromašno.
Iz sljedećih podataka vidljiv je razmještaj analiziranih uzoraka prema klasama opskrbljenosti
tla kalijem: 74 (4,18 %) u klasi jako siromašno; 575 (32,47 %) u klasi siromašno; 698 (39,41
%) u klasi osrednje; 241 (13,61 %) u klasi dobro; 91 (5,14 %) u klasi visoko te 95 (5,36 %) u
klasi ekstrem 2
575
698
241
91 9574
0
100
200
300
400
500
600
700
800
mg K20/100 g tla
broj
uzo
raka
0,0-8,0 8,0-15,0 15,0-25,0 25,0-35,0 35,0-45,0 >45
25
3.3. Preporuke gnoji
Ovo poglavlje sadrži izračun preporuke gnojidbe, kalcizacije i humizacije, a sastoji se od četiri dijela s konkretnim primjerima analiziranih uzoraka.
3.3.1. Izračunavanje količine P2O5 u kg ha-1 koja nedostaje do ciljne opskrbljenosti tla fosforom
ρv = sp -3
AL-P2OfP = faktor fosfora ovisan o pH tla
dbe i popravke tla
⎩⎨⎧
ecifična gustoća tla volumna u kg dm
5 = količina pristupačnog fosfora u tlu u mg/ 100g tla
Preporučena količina P2O5 u kg ha-1 u meliorativnoj gnojidbi Ispisuju e
tla.
O5 ha-1 ρv=1,2 kgdm-3
kg P2O5 ha = ρv x 60 x (15 – 12) x 0,85 = 1,2 x 60 x (15 –12) x 0,85 = 183,6 kg P2O5 ha-1
Primjer: u uzorku tla je utvrđeno 16 mg P2O5 ha-1, pH=7,2, volumna gustoća tla je 1,2 kgdm-3, a iz toga slijedi: pH>6 16 mg P2O5 ha-1 ρv=1,2 kg dm-3
kg P2O5 ha-1 = 1,2 x 60 x (18 – 16) x 0,85 = 122,4 kg P2O5 ha-1
3.3.2. Izračunavanje količine K2O u kg ha-1 koja nedostaje do ciljne opskrbljenosti
tla kalijem ρv = specifična gustoća tla volumna u kg dm-3
AL-K2O = količina pristupačnog kalija u tlu u mg /100g tla fK = faktor kalija ovisan o specifičnoj gustoći tla
pH < 6 ⇒ kg P2O5 ha-1 = ρv × 60 × (15 – AL-P2O5) × fP pH > 6 ⇒ kg P2O5 ha-1 = ρv × 60 × (18 – AL-P2O5) × fP
teksturna grupa = 1 ⇒ kg K2O ha-1 = ρv × 60 × (18 – AL-K2O) × fK teksturna grupa = 2 ⇒ kg K2O ha-1 = ρv × 60 × (20 – AL-K2O) × fK teksturna
se vrijednosti preporuke veće od 100 kg ha-1, a količina P2O5 u kg ha-1 koja nedostajdo ciljne opskrbljenosti tla fosforom množi se s faktorom korekcije (PK) s obzirom na teksturu
Primjer: u uzorku tla je utvrđeno 12 mg P2O5 ha-1, pH = 5,6, volumna gustoća tla je 1,2 kgdm-3,
a iz toga slijedi: pH<6 12 mgP2
-1
grupa = 3 ⇒ kg K2O ha-1 = ρv × 60 × (22 – AL-K2O) × fK
26
Preporučena količina K2O u kg ha-1 u meliorativnoj gnojidbi
ije (KK) s obzirom na teksturu a:
Primjeobzirom spada u teksturnu grupu 2, te slijedi: g K2O ha-1 = 1,2 x 60 x (20-17) x 0,75 = 162 kg K2O ha-1
e stajnjaka (u t ha-1) s obzirom na razinu
iranom uzorku utvrđeno je 1,90% humusa, a s obzirom na teksturu tlo je lako T = f a odre ena
ha-1
zirom
a izmjerena u otopini KCl manja d 5,5 po jednadžbi:
Ispisuju se vrijednosti preporuke veće od 100 kg ha-1, a količina K2O u kg ha-1 koja nedostaje do ciljne opskrbljenosti tla kalijem množi se s faktorom korekctl
r: u analizirano uzorku utvrđeno je 17 mg K2O ha-1, volumna gustoća je 1,2 kg dm-3, a s na teksturu uzorak
k
3.3.3. Izračunavanje potrebne količin humusa u tlu
⎩⎨⎧
% humusa = količina humusa utvrđena analizom (u %) fT = faktor teksture tla Ako je izračunata količina stajnjaka veća od 80 t ha-1, kao preporuka ispisuje se 80 kg ha-1 stajnjaka. Primjer: u analiz(f aktor teksture tla 0.8). Iz toga slijedi da je potrebna količina stajnjak đformulom:
humusa = 1,75 – 2,00 = t stajnjaka ha% -1 = 3 x (2,00 – 1,90) x 50 x 0,8 = 12 t stajnjaka
3.3.4. Izračunavanje potrebne količine sredstva za kalcizaciju (u kg ha-1) s ob na kiselost tla
Potreba za kalcizaciju računa se ako je vrijednost pH tl
o
30ρ20KIK100
SSha a v
1 ××××C kg−
=− trenutnociljno
cilj
ren
% humusa < 1.5 ⇒ t stajnjaka ha = 3 × (1.5 – % humusa) × 40 × fT % humusa = 1.50 – 1.75 ⇒ t stajnjaka ha-1 = 3 × (1.75 – % humusa) × 45 × fT % humusa = 1.75 – 2.00 ⇒ t stajnjaka ha-1 = 3 × (2.00 – % humusa) × 50 × fT
-1
S no = ciljna zasićenost KIK-a bazama (u %)
utno = trenutna zasićenost KIK-a bazama (u %) -1
StKIK = kationski izmjenjivački kapacitet tla u cmol(+)kgρ = specifična gustoća tla volumna u kg dm-3
v
27
100×−
=KIK
Strenutno HkKIK
Hk = hidrolitička kiselost u cmol(+)kg-1
10065
100(%)250 KIKFhumusKIK ×+×=
FKIK = faktor za izračunavanje KIK ovisno o teksturi tla Potreba za kalcizaciju ispisuje se ako je izračunata vrijednost veća od 500 kg Ca ha-1, a ispoisuje se u kg CaO ha-1 (faktor 56/40) ili kg karbokalka ha-1 (faktor ovisi o % Ca u karbokalku: 30-48,2 %)
Strenutno = =×100KIK− HkKIK
=×− 1002,655,27 77,49 55,27
KIK = =×+× 65250 (%) Fkikhumus 3592,1100100
65250 ×+× =27,55 100100
30ρ20KIKSS1 ××××
−− trenutnociljno =××××−
=8
100ha Ca kg = v 302,12055,27
10049,770 498
3.4. Pogodnost tla za podizanje trajnih nasada
stava tla antificiraju pomoću tzv. "skor" funkcija. Skor funkcija je matematički prikaz
ogodnosti određenog svojstva tla s obzirom na rang skor funkcije, tj. raspon vrijednosti
trajnog nasada. vrijednost skor funkcije za pojedina svojstva kreće se od 0 ili 0% (vrijednost određenog svojstva tla je potpuno nepogodna za analiziranu vrstu trajnog nasada) do 1 ili 100% (optimalna vrijednost određenog svojstva tla). U opis a pogodnosti tla slijedeća su svojstva kvantificirana pomoću skor
nkcija: 1.
3. pH (KCl) 4. Ca mg/100 g 5. AL-P2O5 6. AL-K2O
Pogodnost tla za podizanje trajnih nasada zasniva se na vrijednosti analiziranih svojkoja se kvpanaliziranog svojstva i s obzirom na značaj određenog svojstva za pogodnost tla za podizanje
anom modelu proračunfu
volumna gustoća tla 2. humus %
28
Skor funkcija za volumnu gustoću tla:
čkog prikaza je vidljivo da je rang skor fukcije 1,15 – 1,70 g/cm3 . Također je vidljivo a je skor funkcije za volumnu gustoću tla najviši kod 1,38 - 1,42 g/cm3. U tom rasponu
ost je optimalna (100 %).
rimjer: U analiziranom uzorku utvrđena je volumna masa od 1,45 g/cm3, a pogodnost tla pokazuje sljedeće: = 15326x4 - 87360x3 + 184168x2 - 170087x + 58095 = 100%
Skor fu
Iz grafidpogodn
P
y
nkcija za postotak humusa u tlu:
01.
25
50
75
100
skor
(%)
00 2.00
humu
3.00 4.00
s %
Gra usa raste do 2,00 %, a zatim je linearan.Vidljivo je da je pogodnost 100%-tna za tla koja sadrže >2% humusa.
a usa raste do 2,00 %, a zatim je linearan.Vidljivo je da je pogodnost 100%-tna za tla koja sadrže >2% humusa.
fički prikaz pokazuje da skor funkcije za postotak humfički prikaz pokazuje da skor funkcije za postotak hum
0 1.00 1.20 1.40 1.60 1.80
Volumn
25
50
100
a gustoća tla g cm-
75
skor
(%)
3
humus < 1 ⇒ y = 0 humus > 1 and humus < 2 ⇒ y = -80x2 + 340x – 260 humus > 2 ⇒ y = 100
29
Primjer: U analiziranom uzorku utvrđeno je 1,90 % humusa, a iz toga proizlazi da je pogodnost sljedeća: y = - 80 x2 + 340 x – 260 = 97,2%
Skor funkcija za pH ovisi o optimalnoj pH reakciji tla za različite nasade:
optimalni pH (H2O) vrsta
IFA interna skripta Polj. enciklopedija vinova loza (Vitis vinifera L.) 6,0-7,0 6,5-7,5 jabuka (Malus pumila Mill.) 6,5-7,5 5,7-8,2 kruška (Pyrus communis L.) 6,5-7,5 6,2-8,2 breskva (Prunus persica L.) 6,5-7,5 6,0-7,2 trešnja (Prunus avium L.) 6,5-7,5 6,2-8,2 višnja (Prunus cerasus L.) 6,5-7,5 6,2-8,2 šljiva (Prunus domestica L.) 6,5-7,5 6,2-8,2 orah (Juglans regia L.) 6,2-8,2 5,5-8,0 badem (Amygdalus communis L.) 6,5-7,5 lješnjak (Corylus avellana L.) 6,0-7,0 ribizla (Ribes sativum L.) 6,0-7,0 5,5-6,5 malina (Rubus sp.) 5,6-6,5 kupina (Rubus caesius L.) 6,5-7,5 Primjer skor funkcije za pH za jabuku (optimum 6,25-6,50):
0
25
50
75
100
skor
(%)
4.00 5.00 6.00 7.00 8.00 9.00
pH
Iz g oljnije tlo pH reakcije od 6,25 do 6,50, a nakon toga pogodnost opada zbog alkalnosti tla. pH < 7,25 ⇒ y = 2,331 x4 - 77,405 x3 + 848,15 x2 - 3781,8 x + 5942,6
rafičkoga prikaza vidljivo je da je za jabuku najpov
pH > 7,25 and pH < 8,25 ⇒ y = 10 xP
2P – 175 x + 793.13
30
Primjer: Za nasad lješnjaka optimalna pH reakcija je 6,0 – 7,0. U analiziranom uzorku utvrđen
pH od 6,25. Iz toga slijedi da je pogodnost sljedeća:
y = 2,331 x4 – 77,405 x3 + 848,15 x2 – 3782,8 x + 5942,6 = 96,32%
: Nasad lješnjaka, pH = 7,60.
2
lcij:
je
Primjer y = 10x – 175x + 793,13 = 40,73% Skor funkcija za izmjenjivi ka
0
25
50or (
75
100
100 200 300 400 500
Ca mg/100 g
sk%
)
Skor funkcije za izmjenjivi kalcij raste do 400 mg/100 g tla, nakon toga je linearan, a sve što je preko 400 mg/100 g tla =100. Primjer: Analizama je utvrđeno 275 mg Ca/100 g tla u uzorku tla, te je prema tome pogodnost tla za izmjenjivi kalcij sljedeća: y = - 0,000005 x3 + 0,0031 x2 – 0,2358 x – 0,4147 = 65,19%
Ca < 400 ⇒ y = y = -0,000005 x3 + 0.0031 x2 - 0.2358 x - 0.4147 Ca > 400 ⇒ y = 100
31
Skor funkcija za raspoloživi fosfor ovisi o pH reakciji tla. Primjer skor funkcije za tlo čiji je pH(KCl) <6, a granica dovoljne raspoloživosti fosfora u tlu je 15 mg/100 g:
50r (%
25
00.0 5.0 10
75
100
.0 15.0
P2O5 mg/100 g
sko
)
Skor funkcije je proporcionalan do 15 mg P2O5/100 g tla, a sve vrijednosti iznad 15 mg P2O5/100 g tla označavaju 100 %-tnu pogodnost tla u odnosu na fosfor.
Primjer: AL metodom utvrđeno je 9 mg P2O5/100 g tla, a pogodnost je sljedeća:
y = -0,0465 x3 + 1,1322 x2 + 0,0435 x + 2,2072 = 60,41%
⎩⎨⎧
Skor funkcija za raspoloživi kalij:
0
75
50
skor
(
25
100
0.0 5.0 10.0 15.0 20.0
K2O mg/100g
%)
Skor funkcije za raspoloživi kalij proporcionalno raste do 20 mg K2O/100 g tla, a sve vrijednosti iznad 20 mg/100 g tla označavaju 100%-tnu pogodnost u odnosu na kalij.
AL-P2O5 < 15 ⇒ y = -0.0465 x3 + 1.1322 x2 + 0.0435 x + 2.2072 AL-P2O5 > 15 ⇒ y = 100
32
⎩⎨⎧
AL-K2O < 20 ⇒ y = -0.0241 x3 + 0.7241 x2 + 0.096 x + 0.7692 AL-K2O > 20 ⇒ y = 100
Primjer: AL metodom utvrđeno je 11 mg K2O/100 g tla, a pogodnost je sljedeća: AL K2O < 20 ⇒ y = -0,0241x3 + 0,096 x + 0,7692 = 57,36 % Ispitivana svojstva tla utječu na pogodnost tla za podizanje trajnih nasada različitim intenzitetom, tj. njihov je postotni udio u ukupnoj ocjeni pogodnosti tla različit:
1. volumna gustoća tla 15 % (faktor 0,15) 2. humus % 15 % (faktor 0,15) 3. pH (KCl) 25 % (faktor 0,20) 4. Ca mg/100 g 10 % (faktor 0,10) 5. AL-P2O5 20 % (faktor 0,20)
ktora u ukupnoj plodnosti tla, dobijemo ukupnu plodnost tla. Npr., ako je rezultat skor funk 60, a za volumnu masu 100, la biti:
+
nost tla u iznosu 78,92 %.
pH (KCl) = 96,32 % Ca mg/100 g = 65,19 % AL-P2O5 = 60,41 % AL-K2O = 57,36 %.
100 x 15 + 97,2 x 15 + 96,32 x 20 + 65,19 x 10 + 60,41 x 20 +57,36 x 20 / 100 = 78,92 %
Klase pogodnosti:
0-30 nepogodno
6. AL-K2O 20 % (faktor 0,20) Množenjem rezultata skor funkcije za svako pojedino svojstvo tla i postotnog udjela pojedinog fa
cije za pH tla 50, za humus 25, za fosfor 80, za kalij 70, za kalcijtada će ukupna pogodnost t
(100×15 + 25×15 + 50×20 + 60×10 + 80×20 70×20)/100 = 64,75 % Primjer: Na temelju dobivenih rezultata utvrđena je pogod Volumna masa = 102,87 = 100 % Humus = 97,2 %
30-45 slabo pogodno 45-60 srednje pogodno 60-75 vrlo pogodno 75-100 izvrsno
Analizirano tlo u prikazanom primjeru pripada klasi izvrsno (75-100%).
33
rskog modela
asada prema
irana u MS Excelu i sadrži pet
snovnih dijelova: ulazna tablica, tablica kriterija, tablica ekstrahiranih podataka, tablica
e ime i adresu,
kata že pH (H2O), pH (KCl), AL P2O5, AL K2O, %
hum i, C O3, Ca, teksturna grupa i Hk.
u KCl iznad 7.
l) (H2O) (P2O5) humusa uk.
Tg Hk
3.5. Opis kompjuto
Kompjutorski model izračuna procjene pogodnosti tla za podizanje trajnih n
analizama tla AL metodom standardna je PC aplikacija kre
o
rezultata te tablice preporuka.
Ulazna tablica sadrži podatke poslagane u 14 stupaca. Tri stupca sadrž
starsku česticu, tip nasada. Ostali stupci sadr
usa, N-ukupn aC
Tablica kriterija služi da bi se iz baze izdvojili podaci prema upisanom kriteriju (npr.
niski pH, ime vlasnika, broj parcele i sl.). To je radna tablica koja obavlja sve tražene funkcije,
kao npr. izdvojiti sve uzorke za nasad lijeske (koristi se oznaka 8) s pH
Ime, adresa, Nasad Pl/Kl Uzorak pH pH AL K
kč (KC
2O % N CaCo3 Ca
8 > 7
Tablica ekstrahiranih podataka sadrži podatke iz baze, koji su ekstrahirani prema
vlasnik, koncentracija hraniva, nasad itd., kao i kombinacijom nekoliko
je
račun gnojidbe i potrebe kalcizacije te pruža bezbroj kombinacija i mogućnosti, kao npr.
izračun pogodnosti tla u Osječko-baranjskoj županiji na kojoj proizvođači planiraju podići
nasad jabuke; te površine mož razdvoji , neutralne, alkalne, zatim prema
postotku humusa: na siromašne, dobro opskrbljene itd (tablica 6.).
Parcela Nasad Pl/K AL-P2O5 AL-K2O Humusl Uzorak pH-KCl pH-HOH % N-uk CaCO3 Ca Tg HkZa 1 pl00 12.30 22.22 1.62 0.091 5.16 55 2 0.00Zapalac Dražen, Zarilac 21, 1 pl00 p1 3.93 5.09 9.50 16.90 1.40 0.079 5.73 50 2 0.00
palac Dražen, Zarilac 21, o1 3.95 5.21
Podrumarstvo Krauthaker, R 10 pl00 o1 5.20 6.27 38.00 34.49 1.34 0.071 3.06 193 2 0.00Podrumarstvo Krauthaker, R 10 pl00 p1 5.31 6.45 39.90 36.48 1.27 0.069 2.84 210 2 0.00
jednom kriteriju, npr.
kriterija (uključujući matematičko-logičke operatore). Program za izdvojene uzorke da
iz
emo ti na kisele
34
Tablica 6. Statistička analiza ekstrahiranih podataka iz baze (Vukadinović, Lončarić i Teklić, 1996.)
Parametar
pH - H2O pH - KCl P2O5 K2O Humus N – uk. TG Br. uzoraka 60 60 60 60 60 0 60
Prosjek 6,12 5,02 15,31 20,77 1,43 2,00
Minimum 5,03 4,00 9,40 13,60 1,11 2
Maksimum 7,40 6,48 22,00 30,20 1,82 2
St. dev. 0,627 0,753 3,587 3, 591 0,191
St. greška 0,081 0,097 0,463 0,464 0,025
Var.koef.% 10,24 15,00 23,43 17,29 13,30
Tablica rezultata sadrži rezultate istraživanje dobivene kemijskim analizama tla: Ime,
adresa, kč
Nasad Pl/Kl Uzorak pH/
KCl
pH
(H2O)
AL
(P2O5)
K2O %
humusa
N
uk.
CaCO3 Ca Tg Hk
Zapalac Dražen,
Zarilac
1 p 100 p1 3,93 5,09 9,50 16,9 1,40 0,079 5,73 50 2 0,00
21, 3431 0
Podrumarstvo
Krauthaker R.B. 1
10 p 100 o1 5, 20 6,27 38,00 34,4
9
1, 34 0,071 3,06 19
3
2 0,00
Tablica preporuka sadrži preporuke za gnojidbu i ostale mjere popravki tla. Sadrži
podatke dobivene analizama, obrađene i jasno prezentirane podnosiocu zahtjeva za analizu
(tablica 7.).
35
Tablica 7. Primjer preporuke za gnojidbu uz opis modela (Zavod za agroekologiju)
Parcela: Peterfaj Mirjana, Bu čka 10, ČaNasad: ja p: žn
kvi činci, buka Ti planta i Starost: u zasnivaju
Pokazatelji p sti tla:L-P2O5
lodnoA AL-K2O Hu N-ukup. CO3 Ca Tekstura Hy
% mg/100g tla l/kg 0-30 cm 7 7.80 .21 0.0 0.00 56.00 srednja 3.54
-60 cm 0 4.60 0.0 0.00 56.00 srednja 3.94jek 9 6.20 .82 0.06 0.00 56.00 2.00 3.74
P2O5 kg/ha nije potrebnoK2O kg/ha nije potrebno
i sloj):HHOH is
us siromašnoku
mus Ca%
1.49%
77cmo
4.4 5.34 1230 4.1 5.48 7.42 0.78 49Pros 4.2 5.41 9 1.14 3
Klasifikacija tla (oraničnp k eloHum %Nu pni sir
-P2O5 siromašn%
mg/100gomašno
oALAL-K2O mg/100g siromašno
a:Opask karbon t beskarbo tnn kalcizacija je za dubinu 30 cm. Kod promjene dubin roporcionalno promijenite koli u!
oračun je za dubinu 60 cm, a kod humizacije na manju dubinu, proporcionalno smanjite dozu!
z preporučenu gnojidbu tlo može biti pogodno za podizanje nasada!
Osijek, za Zavod za agroekologiju:
Gnojidba do plodonošenja
jnjak g t/h
2O kg/ha
Gnojidba pri zasnivanju voćnjaka
23.12.2004.
Poljoprivredni fakultet OsijekZAVOD ZA AGROEKOLOGIJU
A GNO U VOĆ I VIN A
p l pH-HOmg/10
2O5 kg/ha
bina
792917
atnos na oProraču e p čin
KP
CaO t/ha ili 3.204.74Carbokalk t/ha
Sta oveđi a 35
PREPORUKA Z JIDB NJAKA OGRAD
H-KC H0 g tla
Du
Pr -U
36
4. ZAKLJUČAK
Istraživanjem pogodnosti tla za podizanje trajnih nasada bavili su se mnogi stručnjaci
unutar različitih znanstvenih područja, osobito u posljednje vrijeme zbog korjenitih promjena u
tehnološkim i tehničkim inovacijama koje su popraćene znatnim napretkom u kreiranju novih
kultura i biljnih sorti.
Budući da ova problematika uključuje geografske, fizikalne, kemijske i biološke
komponente odnosno činitelje, bilo je nužno pristupiti joj interdisciplinarno. Razmatrane su
značajke tla te mogućnosti usmjerene na podizanje i održavanje pogodnosti i plodnosti tla.
U istraživačkom dijelu rada prikazana je distribucija pogodnosti tala prema županijama
i tipu nasada. Određena je pogodnost tla za podizanje trajnih nasada i priložen kompjutorski
model izračuna preporuke gnojidbe i mjera popravki tla te klasificirana produktivnost tla za
podizanje trajnih nasada. Prikazani program sadrži preporuke gnojidbe, kalcizacije, humizacije
i pogodnosti tla te može znatno pomoći proizvođačima.
Tla na kojima proizvođači planiraju podići trajne nasade su pretežno kisela, prosječno
siromašna humusom, fosforom i kalijem. Struktura želja glede zastupljenosti pojedinih vrsta
nasada je sljedeća: najveći broj analiziranih uzoraka nalazi se u Osječko-baranjskoj županiji, a
najbrojniji su uzorci jabuka, zatim šljiva i vinograda. Najmanje je analiziranih uzoraka (jabuka
i vinograda) razmješteno u Virovitičko-podravskoj županiji, dok je u Požeško-slavonskoj
županiji analizirano najviše uzoraka vinograda, zatim jabuka te šljiva. U Brodsko-posavskoj
županiji ima najviše vinograda i jabuka. U Vukovarsko-srijemskoj županiji najbrojniji su
analizirani uzorci vinograda, zatim jabuka, šljiva i višanja.
Rezultati istraživanja prikazani u ovom radu mogu biti značajna smjernica pri izboru
određene vrste trajnih nasada u odnosu na pogodnost tla pojedinih slavonskih županija, što će
se odraziti na unaprjeđenje proizvodnje u ovom dijelu Hrvatske.
37
): Primjene kartiranja tla za intenzifikaciju tala u Europi (prijevod),
Zagreb
tica
hrvatsk
dustrie, Fortschriffsberichte für die
Landw
ić, V., 1976.)
Sekera
Vukadinović, V. i Lončarić, Z. (1998): Ishrana bilja, poljoprivredni fakultet u Osijeku, Osijek
www.pfos.hr. (Vukadinović, V.): Agrokemijska svojstva tla i njegova plodnost, Microsoft PPP
4. LITERATURA
Butorac, A. (1999): Opća agronomija, Školska knjiga, Zagreb, str. 91 – 103.
Edelman, C.H. (1965.
. (nav. Mihalić, V., 1976.)
Gračanin, M. (1947.): Pedologija, II. dio, Zagreb.
Jamičić, D., Kovač Z. i sur.(2001):Prirodna baština našičkog kraja, Našički zbornik 6, Ma
a, Našice, str. 12-28.
Köhnlein, J. i Vetter, H. (1953.): Ernterückstände und Wurzelbild, Berlin. (nav. Mihalić, V.,
1976.)
Kullmann, A. (1964.): Verbesserung bonenphysikalisher Eigenschaften, besonders der
Bodenstruktur, durch Produkte der chemischen In
irtschaft, No. 10, Berlin. (nav. Mihalić, V., 1976.)
Mihalić, V.(1976.): Opća proizvodnja bilja, Školska knjiga, Zagreb, str. 55 – 63.
Miljković, I. i drugi (1985.): Voćarstvo, Fakultet poljoprivrednih znanosti u Zagrebu, Zagreb.
Nejašmić, I. (2000.): Osnove opće geografije, Zagreb.
Poljoprivredna enciklopedija (1970), JLZ, Zagreb.
Poljoprivredni savjetnik (urednik: Jakolić, V.,1985.), Nakladni zavod Znanje, Zagreb
Pongrac, Lj., Brzica, K (1993): Priprema i sadnja voćnjaka, Zagreb, str. 28 – 42.
Prjanišnikov, D. N. (1946.): Agrohimija, Sofija. (nav. Mihal
, F. (1951.): Gesunder und kranker Boden, Berlin. (nav. Mihalić, V., 1976.)
Vukadinović, V. i Bertić, B. (1989): Praktikum iz agrokemije i ishrane bilja, Poljoprivredni
fakultet u Osijeku, Osijek.
38
6. POPIS PRILOGA
2O za ratarske usjeve
nčarić, 1998.)
Tablica 2. Grupe tala prema opskrbljenosti fosforom i njegova potreba unošenja u alkalnim tlima
roli plodnosti tla (Vukadinović i Lončarić, 1998.)
. Granične vrijednosti za pristupačne mikroelemente
Vukadinović, Lončarić i Teklić, 1996.)
Slika 1. Shema rasporeda mjesta (točkice) na parceli s koje se uzimaju uzorci tla za kemijsku analizu
Tablica 1. Granične vrijednosti P2O5 i K
na području istočne Hrvatske (Vukadinović i Lo
Slika 2. Shematski prikaz stvaranja prinosa po Köhnleinu (1953.)
Slika 3. Shema primjene računala u kont
Tablica 3. Standardne otopine za konstrukciju kalibracijskog dijagrama
Tablica 4
Tablica 5. Nasadi po županijama
Grafikon 1.__ % humusa
Grafikon 2. __% CaCO3 mg / 100 g tla
Grafikon 3.__ Hidrolitička kiselost
Grafikon 4.__ pH ( KCl)
Grafikon 5.__ Razina fosfora u tlu mg P205 / 100 g tla
Grafikon 6.__Razina fosfora u tlu mg P205 / 100 g tla Grafikon 7.__Razina K20 u tlu g K20 / 100 g tla
Tablica 6. Statistička analiza ekstrahiranih podataka iz baze (
Tablica 7. Primjer preporuke za gnojidbu tla – uz opis modela (Zavod za agroekologiju)
Slika 4. Geološka karta slavonskih planina – u prilogu
39