p redvečer je, vozite se ulicama Kaira, taman ste se vratili iz najvećeg kairskog slama, dva su tjedna prije početka građanskog rata, naravno, to još tada ne znate, ali osjećate nemir u zraku, nemir na ulicama, nemir u ljudima, nemir je nemoguće ne osjetiti. Uostalom, o svemu tome vam priča i vaš suvozač, vaš novi prijatelj, koji, u maniri kairskih vozača, vozi luđački, usput trubeći, psujući. Tada pušta glazbu, kaže; slušao sam mnogo nove glazbe u zadnje vrijeme, pričali ste već o tome, shvatili da imate gotovo isti glazbeni ukus, dobro, više sličnosti dijeli sa suputnikom mi, S.-om, ali tu smo negdje, tako da mu vjerujete kad nastavlja; ovako dobar bend nisam čuo već jako dugo, volim ga slušati kad radim, kad se vozim, nekako me smiri, odvede odavde, daleko od ovog kaosa i nemira. Počinju prvi taktovi, mono-toni zvuk basa, dubok muški glas počinje pjevati: I am alone, throwing stones to the dark / Thousand lights on a ship stern glow / Following my eyes / Before the dawn, all of us gone to their homes / Before the dawn, I will be far from this place. Pogledaš svog suputnika, i znaš, od ovog benda, ove pjesme i ovog momenta upravo si učinio posebno mjesto. Tako je i bilo, svaki put kad krene Nort-hern Seaside, pjesma koja otvara album Alps, samo me baci natrag na ulice Kaira. Znam da je i S.-u isto tako. Kako se pjesma dalje razvija, jasno je da se radi o bendu čiju osnovu čine pjevač, odrastao na Ianu Curtisu, i gitarist, kojem je glavni utjecaj melodični kasniji izričaj Johnnyja Marra. Sve to daje bendu jednu dozu pitkosti i lakoće, iako ovijene tamnim dubokim vo-kalom. Posebnost benda je svakako njihovo porijeklo, jer, iako zvuče kao da su odrasli u predgrađu Londona ili Manchestera, oni zapravo dolaze s juga Rusije, iz Rostova-na-Donu.

bRItANSkO, A RUSkORuski post-punk bend Motorama, koji čine pet članova: Airin Marčenko (bas), Vladislav Paršin (gitara, vokal), Maksim Polivanoc (gitara, klavijatura), Aleksandar Norec (klavijatura, vokal) i Roman Belenki (bubanj), nakon dva EP-ja, 2010. godine izdaju album prvijenac, nazvan Alps, koji se sastoji od devet pjesama, u trajanju od tri-deset i šest minuta. Album u cijelosti zvuči svježe, zaigrano, sa zvukom koji temelje ima u britanskoj glazbi ranih osamdesetih, no zvuk više teži pop izričaju, negoli pravom post-punku, s puno bogatog ritma. Kad ih je jedan moskovski magazin upitao koji su im omiljeni izvođači, oko kojih se svih pe-tero mogu složiti, napravili su popis s izvo-đačima poput The Pains of Being Pure at Heart, Beach House, Arthur Russell, Scott

Walker, i, naravno, The Smiths i Joy Divi-sion. Ovaj bend vas zasigurno neće ostaviti bez daha, postati svjetski poznat, utjecajan, promijeniti nešto u vama, u glazbi, ali vam može priuštiti instant bijeg. Pokret, putova-nje, romantika, glavne su teme ovih mladih Rusa, a centralna pjesma albuma, po kojoj je i nazvan, otkriva sav potencijal benda. Već s prvim taktovima vode vas ravno u livade, polja, gdje hodate kroz vlati trave, okruženi brdima, planinama, zelenilom: “And I see, huge walls of trees / Huge walls of ice shelves / It takes my breathe away, a već nastavkom pjesme: She touched me, my heart was beating too fast / She walked close to me, my heart was beating too fast / How it feels, cold arms on me, hot blood in my chest / I’ve done everything I can”, pokazuju raskoš, nježnost i emocije koje se savršeno uklapaju u tu romantičnu i pi-toresknu sliku mladosti, nemira i osjećaja konstantne pustolovine i pokreta. Pjesma Alps, kao i Wind In Her Hair, i već spome-nuta Northern Seaside, svakako su najmanje tri razloga, a ima ih nedvojbeno puno više, zbog kojih ovaj bend vrijedi poslušati, i po-misliti kako bi nam uskoro mogli pružiti još takvih lijepih momenata. Prvi je već stigao, novi singl, One Moment, kojim najavljuju novi album.

Kakav je položaj ruskih bendova unutar današnje svjetske glazbene industrije i koliko je teško graditi karijeru iz Rostova-na-Donu? – Prvo, hvala što je intervju na ruskom, tako je nekako puno bolje (intervju je u originalu bio osmišljen da bude na ruskom, kako bi olakšali komunikaciju i dobili što bolji dijalog, ali je Vladislav, iz samo njemu poznatih razloga, odgovorio na engleskom. Nije naodmet spomenuti da danas mladi Moskovljani između sebe govore na engle-skom na forumima moskovskih klubova). Ako govorimo o ruskim bendovima, situa-cija je zapravo dosta zanimljiva. Imamo pet novih bendova, jako dobrih, koji pjevaju na engleskom, i nijedan dobar novi bend koji pjeva na ruskom. Ista situacija je bila krajem sedamdesetih u Sovjetskom Savezu. O karijeri, mislim da ako si dobar dečko ili curica, ne trebaš razmišljati o karijeri u glazbi, za tebe će uvijek biti mjesta. Ako želiš raditi glazbu, jednostavno je radiš, ne razmišljaš o budućnosti.

Isprva ste pjevali na ruskom, a kasnije ste se odlučili pjevati na engleskom. Kako i zašto ste to odlučili? Je li ostalo što rusko u vašem zvuku i izričaju?– Imamo još jedan bend, gdje pjevamo na ruskom, zove se Utro (Jutro). Tako da imamo izbor. Izričaj i zvuk Motorame re-zultat je rada petero Rusa, mislim da ne

postoji ništa tuđe u njemu, samo utjecaji, nadahnuće.

OtkRIće, pUtOvANJe, pUStOlOvINABijeg, putovanja, melankolija – to su teme vašeg prethodnog albuma. Je li to bijeg od života u suvremenoj Rusiji? – Glavna tema koja se proteže kroz album Alps je biti na no-vom mjestu sa starim sjeća-njima, u jednom neobičnom sta-nju uma, neobičnom psihičkom stanju, kao da si jedna malena, sićušna osoba koja stoji ispred novih iskustava, novog svijeta i ispred svojih strahova. U isto vrijeme, radi se o sanjarenju, ali u isti mah ostajanju budnim, o putovanju, ali ne o putovanju daleko od Rusije, i ne o puto-vanju na neko određeno mjesto. Ali netko bi mogao reći da je album o pijanstvu.

Zašto Alpe, a ne Ural?– Dobra je riječ, ona koja se lako izgovara, četiri slova, jedno uz drugo, izgledaju jako lijepo. A Ural je gruba, sirova riječ.

Kao jedan od glavnih utjecaja na vaše tek-stove naveli ste melodramatične sovjet-ske knjige o avanturama i putovanjima. Možete li malo precizirati o kojim se knji-gama radi? – Mislim da odgovor možete naći u pret-hodnim retcima. Ali još jednom, putovanje znači otkriće. Otkriće znači pustolovina. Pustolovina znači putovanje. To je to.

ROmANtIčAN SIbIRZa središnju pjesmu prošlog albuma, po kojoj je album i nazvan, Alps, rekli ste da je, za vas, najhalucinogenija pjesma na čitavom albumu. Osim toga, često se u vašim video uratcima pa i u spotu za tu pjesmu, pojavljuje motiv alkohola. Kakav je život suvremene ruske mladeži?– Mi nismo veliki poklonici alkohola. To je popularan način zabave u Sibiru. Ali, ponekad se volimo ponašati kao Sibirci, zato jer je Sibir romantičan. Pročitajte Za-pise iz mrtvog doma Fjodora Mihajloviča Dostojevskog.

Na albumu Alps najviše je prisutan utjecaj post-punka, dok novi singl One Moment, kojim najavljujete izlazak novog albuma, neodoljivo podsjeća na neki plesni sinth-pop hit iz 80-ih. Znači li to i određeni pomak u zvuku vašeg novog albuma?– Ne, sve što mi radimo je neka vrsta ekspe-rimenta sa zvukom i atmosferom, nemamo

poslovni plan što ćemo dalje, koji je sljedeći korak, na koji ćemo se stil furati ili slično. Ne znam koji ćemo zvuk imati i proizvesti sutra, možda ćemo svirati neko synth-post-smeće ili downtempo-jungle-rock.

Sami radite popratne vizualne materijale vezane uz bend, video uratke, fotografije, a svi oni imaju jedinstvenu atmosferu, me-lankoličnu, rustikalnu. Postoji li poseban povod za taj tip poetike? – Mislim da imamo poprilično sličnu viziju kao i ostali bendovi, nismo ništa posebno po tom pitanju. Kad svirate u ne tako do-sadnom bendu, morate pokazati što još po-sjedujete osim glazbe. Imamo neke bazične ideje za fotografije, video uratke i slično. Ništa posebno.

Kakva je glazbena scena u današnjoj Ru-siji, posebice ona koja je vezana uz neza-visnu glazbu? Možete li nam navesti još neke zanimljive ruske bendove?–Jako je dosadna, ali ima ljudi koji glaz-benu scenu čine interesantnom, kao što su Manicure, Ritmika, On-the-Go, Publics, Human Tetris. Jako dragi ljudi, tračak svje-tlosti usred mrkle tame.

Trenutno ste na europskoj turneji, a čuli smo da možda dolazite i u Hrvatsku. Služe li vam i turneje kao svojevrstan bijeg? – Nećemo otići iz Rusije, to je sigurno, imamo mnogo stvari ovdje, ali, uvijek je lijepo pričati s ljudima iz drugih zemalja, posebno svirati s njima. Svirat ćemo u No-vom Sadu na Exit festivalu ovog srpnja. Bit ćemo jako sretni ako vas vidimo tamo.

Za ruske i ostale sugestije, Ivo Alebić, hvala.

vlADISlAv pARšIN

pOĐImO RUSkIm lIvADAmA!pJevAč RUSkOg beNDA mOtORAmA gOvORI O AlbUmU pRvIJeNcU, RUSkIm beNDOvImA, glAzbI, pUtOvANJU I SANJAReNJU

IvANA bIOčINA

— mI NISmO velIkI pOklONIcI AlkOhOlA. tO Je pOpUlARAN NAčIN zAbAve U SIbIRU. AlI, pONekAD Se vOlImO pONAšAtI kAO SIbIRcI, zAtO JeR Je SIbIR ROmANtIčAN —

zarez, xiii /313-14, 7. srpnja 2011. 43RAzgOvOR

01-07-0702-07-0703-07-0704-07-0705-07-0706-07-0707-07-0708-07-0709-07-0710-07-0711-07-0712-07-0713-07-0714-07-0715-07-0716-07-0717-07-0718-07-0719-07-0720-07-0721-07-0722-07-0723-07-0724-07-0725-07-0726-07-0727-07-0728-07-0729-07-0730-07-0731-07-0732-07-0733-07-0734-07-0735-07-0736-07-0737-07-0738-07-0739-07-0740-07-0741-07-0742-07-0743-07-0744-07-0745-07-0746-07-0747-07-0748-07-0749-07-0750-07-0751-07-0752-07-0753-07-0754-07-0755-07-0756-07-0757-07-0758-07-0759-07-0760-07-0761-07-0762-07-0763-07-0764-07-07