pojam i uloga raČunovodstva - referada.hr · formalnost knjigovodstvene evidencije je najčešće...
TRANSCRIPT
0
RAČUNOVODSTVO
BUBALICA Skripta za bubanje po
natuknicama
ID: 20902
1
Bok!
Drago nam je što si odabrao SKRIPTARNICU za pronalazak materijala koji će ti pomoći u učenju.
Što je SKRIPTARNICA?
Skriptarnica je projekt Štreberaj tima i Urbana, a nastala je u želji da ti olakšamo studiranje. Sve
skripte možeš pogledati na stranici www.referada.hr, a kupiti u SKRIPTARNICI u Urbanu. Sjedi na kavu
i uz svoju narudžbu naruči i skriptu. Simple as that!
Tko je napisao skripte?
Skripte koje nađeš kod nas nisu naše autorsko djelo. To su razne skripte koje nam studenti donesu.
Mi smo ih samo malo uredili, da ti je ljepše učiti iz njih.
Želimo ti puno sreće s učenjem!
Štreberaj instrukcije
Ako negdje zapneš s učenjem, mi ti možemo pomoći.
Prijavi se na naše instrukcije i položi teške ispite bez muke.
Sve info možeš pronaći na www.referada.hr/instrukcije.
2
1. POJAM I ULOGA RAČUNOVODSTVA
RAČUNOVODSTVO JE NAJZNAČAJNIJI IZVOR INFORMACIJA O PODUZEĆU (language of business)
zaokruženi sistem evidencije u kojemu se na poseban način planiraju, evidentiraju,
kontroliraju i analiziraju stanja i kretanja sredstava i poslova u poduzeću te na osnovu toga
sastavljaju računovodstveni (financijski) izvještaji.
vještina bilježenja, razvrstavanja i skraćenog prikazivanja u novčanim jedinicama izraženih
poslovnih transakcija te interpretiranje iz toga proizašlih rezultata
uslužna funkcija koja prikuplja, obrađuje i prezentira računovodstvene informacije o
poslovanju poduzeća i o zainteresiranim korisnicima.
VRSTE RAČUNOVODSTVA:
poslovno računovodstvo (računovodstvo poslovnog sustava, mikroračunovodstvo)
društveno računovodstvo (nacionalno računovodstvo, makroračunovodstvo).
TRADICIONALNA STRUKTURA RAČUNOVODSTVA:
1. Računovodstveno planiranje
2. Knjigovodstvo
3. Računovodstvena kontrola
4. Računovodstvena analiza
5. Računovodstveno informiranje
1. RAČUNOVODSTVENO PLANIRANJE
predviđanje budućih događaja na temelju podataka o proteklom poslovanju i očekivanih
događaja
smanjuje neizvjesnost poslovanja u budućnosti
vrste planova: fleksibilni plan, master plan
rezultat planiranja: različiti predračuni, pretkalkulacije, planski financijski izvještaji...
2. KNJIGOVODSTVO
najznačajniji evidencijski dio računovodstva
orijentirano na prošlost, bilježi samo nastale poslovne događaje
Uvjeti da bi poslovni događaj bio predmetom knjigovodstvene evidencije:
1. poslovni događaj je nastao
2. može se vrijednosno izraziti
3. mijenja postojeće stanje (aktive, pasive, prihoda ili rashoda)
4. postoji dokument – dokaz o nastaloj transakciji
Metoda evidencije = metoda dvojnog knjigovodstva.
Rezultat: knjigovodstveni obračuni, kalkulacije, financijski izvještaji.
3
3. RAČUNOVODSTVENA KONTROLA
skup svih postupaka usmjerenih ka kontroli cjelokupnog poslovanja (kontrola, revizija,
inspekcija)
cilj: otkrivanje i otklanjanje nepravilnosti u poslovanju i poslovnim evidencijama
računovodstvena kontrola usmjerena na sve faze obrade (ulaz, obrada, izlaz)
utvrđuje odstupanja planirano-ostvareno (predračuni-obračuni).
4. RAČUNOVODSTVENA ANALIZA
značajan dio ukupne analize poslovanja
proučava podatke iz računovodstvenih predračuna i računovodstvenih obračuna (planirano-
ostvareno: uzroci i posljedice)
usmjerena na analizu financijskih izvještaja
daje prijedloge za poboljšanje poslovanja.
5. RAČUNOVODSTVENO INFORMIRANJE
prezentira korisnicima informacije iz prethodnih dijelova računovodstva
korisnici mogu biti interni i eksterni
vrste informiranja:
1) prema opsegu – sistematizirane, detaljne
2) prema vremenu – povremene, svakodnevne
3) prema izgledu – unificirane, interno kreirane
forma prezentiranje – računovodstveni (financijski) izvještaj
izvještaji za interne korisnike su nestandardizirani, detaljni su (analitički), odnose se samo na
segment ili na cjelinu poslovanje, pored stvarnih često sadrže i planirane veličine, sastavljaju
se svakodnevno ili periodično
izvještaji za eksterne korisnike su propisani zakonom, sintetizirani su, globalni i usmjereni na
cjelokupno poslovanje, sadrže samo stvarne podatke.
FUNKCIONALNA STRUKTURA RAČUNOVODSTVA:
RAČUNOVODSTVO
FINANCIJSKO TROŠKOVNO UPRAVLJAČKO
4
FINANCIJSKO RAČUNOVODSTVO
orijentirano vanjskim korisnicima
prikazuje cjelinu poslovanja – sintetizirane financijske informacije
finalni proizvod: temeljni financijski izvještaji, porezna bilanca, statistički izvještaji.
TROŠKOVNO RAČUNOVODSTVO
interno orijentirano računovodstvo
prati troškove po prirodnim vrstama, mjestima i nosiocima troškova (obračuni proizvodnje
npr.)
planiranje i kontrola troškova
UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO
orijentirano na planiranje i kontrolu poslovnih aktivnosti
rezultat: planovi, proračuni, posebni izvještaji za potrebe kontrole poslovanja
RAČUNOVODSTVENI PROCES:
ulaz
↓
prikupljanje podataka o nastalim poslovnim događajima
↓
obrada
↓
klasificiranje poslovnih događaja
↓
evidentiranje u poslovnim knjigama
↓
sastavljanje probne knjige
izlaz
↓
sastavljanje financijskih izvještaja
5
2. TEMELJNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI
BILANCA
AKTIVA PASIVA
imovina Kapital
Obveze
Lat. „bi lanx“ = vaga s dvije zdjelice; franc. „bil an“ = godišnji račun
„Sistematizirani prikaz imovine, obveza i kapitala na određeni dan“
Prikazuje s kojom imovinom poduzeće raspolaže i odakle ju je nabavilo
Ukazuje na financijski položaj poduzeća
(aktiva) Imovina = Izvori imovine (pasiva)
IMOVINA (AKTIVA)
Resurs pod kontrolom poduzeća
Proizlazi iz prošlih događaja
Od nje se očekuje buduća ekonomska korist
Osnovni uvjeti koje određeni resurs mora zadovoljiti da bi bio prikazan u bilanci kao imovina:
da je u vlasništvu poduzeća
da ima mjerljivu vrijednost
da se od resursa može očekivati buduća ekonomska vrijednost (buduća ekonomska
PODJELA IMOVINE:
Pojavni oblik: materijalna i nematerijalna (patenti, licence...)
Funkcionalnost: (unovčivost): dugotrajna (duže od godine dana ili jednog ciklusa poslovanja) i
kratkotrajna (kraće od godine dana ili jednog ciklusa poslovanja)
IMOVINA: 1) DUGOTRAJNA
a) nematerijalna
b) materijalna
c) financijska
d) potraživanja
2) KRATKOTRAJNA
a) zalihe
b) potraživanja
Imovina
6
c) financijska imovina
d) novac
DUGOTRAJNA IMOVINA
1. NEMATERIJALNA
nema fizički pojavni oblik
osnivački izdaci, izdaci za razvoj, patenti, licence, koncesije, franšize, softver (ako je zaseban
dio), goodwill (ako platiš 1000, a vrijedi 800, goodwill je 200 – „dobro ime“), ostala prava
nematerijalna imovina u pripremi, dani predujmovi
2. MATERIJALNA
ima fizički pojavni oblik
prirodna bogatstva (zemljišta, šume), građevinski objekti, postrojenja, oprema, alati,
pogonski i uredski namještaj, transportna sredstva, knjige, slike, djela likovnih umjetnika,
stambene zgrade i stanovi, višegodišnji nasadi i osnovna stada
materijalna imovina u pripremi, dani predujmovi
3. FINANCIJSKA
ulaganje u vrijednosne papire (dionice, obveznice...), otkupljene vlastite dionice, udjeli u
povezanim poduzećima, dani zajmovi i krediti, dani depoziti i jamčevine
4. DUGOROČNA POTRAŽIVANJA
potraživanja po osnovi prodaje na kredit i ostala dugoročna potraživanja
KRATKOTRAJNA IMOVINA
1. ZALIHE
sirovine i materijali, rezervni dijelovi, sitan inventar, ambalaža, auto-gume, proizvodnja u
toku (zalihe nedovršene proizvodnje), gotovi proizvodi, trgovačka roba, dani predujmovi za
zalihe
2. KRATKOROČNA POTRAŽIVANJA
potraživanja od kupaca, potraživanja od zaposlenih, potraživanja za dividende i udjele u
dobiti, potraživanja od kamata, potraživanja od države
3. FINANCIJSKA IMOVINA
dani zajmovi i krediti, dani depoziti i jamčevine, vrijednosni papiri (mjenice, čekovi,
komercijalni zapisi, dionice...), poslovni udjeli i dionice povezanih društava
4. NOVAC
novac u banci – žiro račun, izdvojena novčana sredstva za akreditive, izdvojena novčana
sredstva za investicije – kunski i devizni račun
novac u blagajni – glavna blagajna, blagajna prodavaonica, devizna blagajna...)
7
IZVORI IMOVINE (PASIVA)
Izvori imovine predstavljaju pravne i fizičke osobe od kojih poduzeće nabavlja svoje resurse.
Podjela:
Prema vlasništvu: vlastiti i tuđi
Prema ročnosti: kratkoročni, dugoročni, trajni
Računovodstvo bilježi imovinsko-pravne odnose prema izvorima imovine – obveze (dugovi, kapital).
OBVEZE
Postojeći dugovi proizašli iz prošlih događaja
Uzrokuju odljev resursa (podmirenje obveze)
Podjela:
- kratkoročne – kraće od jedne godine, obveze prema dobavljačima, obveze za primitak
kratkoročnih kredita, obveze za izdane vrijednosne papire (komercijalni zapisi), obveze za
poreze, obveze prema zaposlenim (plaće)
- dugoročne – duže od godine dana, obveze za izdane vrijednosne papire (obveznice), obveze
za primljene dugoročne kredite...
Način podmirenja obveza:
a) isplata sa žiro-računa
b) ustupanje imovine
c) zamjena jedne obveze za drugu
d) transformacija obveze u kapital (trajnu obvezu)
KAPITAL
Dio imovine koji pripada vlasnicima poduzeća
Ostatak imovine nakon podmirenja obveza
Trajna obveza prema vlasnicima poduzeća
Dva osnovna dijela: uloženi kapital + zarađeni kapital
Stavke kapitala su:
a) uloženi kapital (dionički kapital)
b) premija na emitirane dionice
c) zadržana dobit ili preneseni gubitak
d) neto dobit ili gubitak (dobit/gubitak tekuće godine)
e) rezerve (zakonske rezerve, statutarne rezerve, revalorizacijske1 rezerve...)
OSNOVNA RAČUNOVODSTVENA JEDNADŽBA:
IMOVINA = KAPITAL + OBVEZE
AKTIVA = PASIVA
1 revalorizacija je povećanje vrijednosti imovine
8
KAPITAL = IMOVINA – OBVEZE
OBVEZE = IMOVINA – KAPITAL
PRAVILA SASTAVLJANJA BILANCE:
formalni izgled
a) dvostrani pregled (A|P)
b) stepenasti pregled (A/P)
struktura
AKTIVA PASIVA
Funkcionalnost Namjena
Likvidnost Ročnost
opadajuća opadajuća
rastuća rastuća
rastuća likvidnost, opadajuća ročnost (EU) opadajuća likvidnost, rastuća ročnost (SAD)
AKTIVA PASIVA AKTIVA PASIVA
Dugotrajna imov.
nematerijalna
materijalna
financijska
potraživanja
Kapital
Dugoročne obveze
Kratkoročne obveze
Kratkotrajna im.
novac
financijska
potraživanja
zalihe
Kratkoročne obveze
Dugoročne obveze
Kapital Kratkotrajna im.
zalihe
potraživanja
financijska
novac
Dugotrajna imov.
potraživanja
financijska
materijalna
nematerijalna
VRSTE BILANCI:
Prema vremenu sastavljanja:
a) planske (proračunske, prethodne)
b) stvarne (obračunske, naknadne) – za vanjske korisnike
Prema cilju (razlogu) sastavljanja:
a) početna
b) zaključna
a) probna = bruto – nije temeljni izvještaj
9
b) fuzijska
c) diobena
d) konsolidirana
e) zbrojna
f) sanacijska
g) stečajna
h) likvidacijska
10
3. OBILJEŽJA DVOSTAVNOG
(DVOJNOG) KNJIGOVODSTVA
SISTEMSKA CJELOVITOST
sustavnost (sistematičnost) evidentiranja poslovnih promjena (određeni poslovni događaj bilježi
se uvijek na isti način na određenim kontima).
cjelovitost evidencije (izvan evidencijskog obuhvata ne ostaje nijedan poslovni događaj koji ima
odraza na poslovanje promatranog subjekta).
načelo raščlanjivanja ili individualiziranja promjena odnosi se na raščlanjivanje ukupnog
poslovnog procesa po različitim osnovama:
a) raščlanjivanje ukupnog procesa na pojedine faze ili na organizacijske jedinice u kojima se
proces poslovanja odvija
b) raščlanjivanje prema vremenu odvijanja poslovnog procesa
načelo grupiranja ili sistematiziranja promjena svojevrsna je nadopuna načela raščlanjivanja
istovrsni poslovni događaji se grupiraju, po različitim osnovama, sumiraju s ostalim poslovnim
događajima kako bi se dobila informacija o poslovanju cjeline.
KRONOLOŠKA EVODENCIJA
poslovni događaji bilježe se redoslijedom njihovog nastajanja što osigurava uvid u kronologiju
poslovanja subjekata
u knjigovodstvenoj evidenciji se primjenjuje posebni (skraćeni) način bilježenja već nastalih
poslovnih promjena.
KVANTITATIVNI VRIJEDNOSNI IZRAZ
svaki poslovni događaj koji je predmet knjigovodstvene evidencije mora imati vrijednosni izraz, tj.
moguće ga je prikazati u monetarnom iznosu. To je svođenje različitih poslovnih događaja na
zajednički nazivnik što dalje omogućuje njihovo sumiranje i zbirno iskazivanje
NAČELO DOKUMENTIRANOSTI
evidencija se provodi na temelju uredno sastavljenih i od ovlaštenih osoba potpisanih i
prekontroliranih isprava (dokumenata) koji dokazuju nastanak poslovne promjene.
NAČELO FORMALNOSTI
tumači se dvojako: formalnost u smislu „pravila struke“ ili formalnost u smislu evidencije na
zakonom propisani način
formalnost knjigovodstvene evidencije je najčešće kombinacija navedenih elemenata, s tim da je
ponekad dana prednost zakonskim propisima u odnosu na „pravila struke“ ili obrnuto.
11
PRAVILA EVIDENCIJE U SUSTAVU DVOJNOG KNJIGOVODSTVA
svaka poslovna promjena istovremeno se i u istom iznosu evidentira na dugovnoj strani jednog
(ili više) konta i na potražnoj strani jednog (ili više) konta
riječ je o dvostrukom promatranju ekonomskih kategorija jer se svaka poslovna promjena
odražava na najmanje dva konta sa suprotnim značenjima (jedan konto „duguje“, drugi konto
„potražuje“).
KONTO
konto je nositelj podataka koji omogućuje pojedinačno praćenje stanja i promjena ekonomskih
kategorija koje su predmet računovodstvenog obuhvaćanja
konto sadrži:
a) naziv pozicije (imovine, izvora imovine ili procesa koji se evidentira)
b) broj konta (šifru)
c) datum nastanka poslovne promjene
d) dokument na osnovu kojeg je evidentirana promjena
e) kratak opis promjena
f) vrijednosni iskaz promjene
broj konta -----
naziv konta -----
datum dokument -
isprava
opis poslovnog
događaja
vrijednost
duguje potražuje saldo
duguje potražuje
plus
povećanje
zaduženje
ulaz
kreiranje
dobit
minus
smanjenje
priznanje
izlaz
odobrenje
kredit
12
BILANČNE POSLOVNE PROMJENE
Svi bilančni poslovni događaji mogu se sumirati u tipične poslovne događaje koji izražavaju četiri
vrste bilančnih poslovnih promjena – kategorizacija njemačkog teoretičara Papea
1. KONCENTRIČNO KRETANJE
povećanje aktive uz istovremeno smanjenje aktive za isti iznos
promjene u strukturi aktive dok pasiva ostaje nepromijenjena
samo kvalitativna promjena – mijenja se struktura imovine dok se ukupna suma bilance ne
mijenja
2. PERIFERNO KRETANJE
povećanje pasive uz istovremeno smanjenje pasive za isti iznos
promjene u strukturi pasive dok aktiva ostaje nepromijenjena
samo kvalitativna promjena – mijenja se struktura izvora imovine dok se ukupna suma bilance ne
mijenja
3. CENTRIPETALNO KRETANJE
povećanje aktive uz istovremeno smanjenje pasive za isti iznos
došlo je do kvalitativnih i kvantitativnih promjena u bilanci
promijenjena je struktura aktive i pasive i povećan je zbir bilanci
4. CENTRIFUGALNO KRETANJE
smanjenje aktive uz istovremeno smanjenje pasive za isti iznos
došlo je do kvalitativnih i kvantitativnih promjena u bilanci
promijenjena je struktura aktive i pasive i smanjen je zbir bilance
13
4. POSLOVNE KNJIGE
POSLOVNE KNJIGE
evidencije u koje unosimo podatke o nastalim poslovnim događajima, kako kronološki, tako i
sustavno
skup evidencija koje trgovačko društvo vodi da bi osiguralo potrebne podatke o svom poslovanju.
OBLIK POSLOVNIH KNJIGA
ovisi o tehnici unosa podataka poslovnih promjena
kod ručne i poluautomatizirane obrade podataka poslovne knjige vode se u obliku slobodnih
listova (kartoteka) ili uvezanih listova (oblik knjige)
ako se poslovne knjige vode pomoću elektroničkog računala podaci se unose na odgovarajuće
nositelje
OBILJEŽJA POSLOVNIH KNJIGA
poslovne knjige vode se sukladno načelima sustava dvojnog knjigovodstva
poslovne knjige se vode i zaključuju za poslovnu godinu, koja je jednaka kalendarskoj godini
neovisno o tehnici unosa poslovnih promjena, poslovne knjige moraju biti utemeljene na načelu
nepromjenjivog zapisa o nastalom poslovnom događaju
naknadna ispravka unesenog podatka provodi se kao nova knjigovodstvena stavka tako da bude
vidljiv učinak promjene iz razlike novog, prethodnog podatka
ZAHTJEVI UNOSA
unos podataka u poslovne knjige organizira se i obavlja tako da osigurava (članak 9 ZOR-a)
zahtjeve kontrole unosa podataka
ispravnost unesenih podataka
čuvanje podataka
mogućnost uporabe podataka
mogućnosti dobivanja uvida u promet i stanje konta glavne knjige
mogućnost uvoda u kronologiju obavljenog unosa u poslovne knjige
PODJELA POSLOVNIH KNJIGA
1) TEMELJNE KNJIGE
a. Glavna knjiga
b. Dnevnik
2) POMOĆNE KNJIGE
a. Analitičke evidencije
b. Ostale pomoćne knjige
14
1) TEMELJNE KNJIGE:
a) GLAVNA KNJIGA
osnovna poslovna knjiga u koju se sustavno i kronološki upisuju poslovni događaji na imovini,
obvezama, kapitalu, prihodima, rashodima i financijskom rezultatu
skup konta koji su u glavnoj knjizi razvrstani određenim redoslijedom koji određuje kontni plan
nastaje raščlanjivanjem bilance na sastavne dijelove (za pozicije imovine i izvora imovine)
konta rashoda i prihoda otvaraju se na temelju knjigovodstvene isprave i poslovnoj promjeni
b) DNEVNIK
osnovna poslovna knjiga u koju se kronološkim redoslijedom evidentiraju svi knjigovodstveni
poslovni događaji (dnevnik je kronološka evidencija)
upotreba dnevnika pomaže u otkrivanju pogrešaka (kontrolna funkcija dnevnika
dnevnik sadrži sve informacije o jednom poslovnom događaju na jednom mjestu – duguje i
potražuje za dane poslovne događaje – bilježi se zajedno
način unosa podataka:
prijenosna metoda – upis poslovnih promjena u dnevnik nakon čega se te iste zabilješke prenose
u glavnu knjigu
kopirna metoda – istodobno knjiženje u dnevnik i u glavnu knjigu
računalna obrada podataka – glavna knjiga i dnevnik su datoteke (unos se obavlja samo jednom,
a dalje se programskim naredbama prenosi u ostale evidencije)
VRIJEDNOST TRANSAKCIJA ZABILJEŽENIH U GLAVNOJ KNJIZI = VRIJEDNOST TRANSAKCIJA
ZABILJEŽENIH U DNEVNIKU
2) POMOĆNE KNJIGE – dopuna glavnoj knjizi, razrada podataka.
1. ANALITIČKA EVIDENCIJA SIROVINA I MATERIJALA – MATERIJALNO KNJIGOVODSTVO
2. ANALITIČKA EVIDENCIJA ZALIHA GOTOVIH PROIZVODA
3. ANALITIČKA EVIDENCIJA ZALIHA TRGOVAČKE ROBE – ROBNO KNIGOVODSTVO
4. ANALITIČKA EVIDENCIJA KUPACA – SALDA KONTI KUPACA
5. ANALITIČKA EVIDENCIJA DUGOTRAJNE IMOVINE
6. ANALITIČKA EVIDENCIJA PLAĆA
7. KNJIGA BLAGAJNE
8. KNJIGA DUGOTRAJNE IMOVINE – INVENTARA
15
5. DUGOTRAJNA IMOVINA
OBILJEŽJA DUGOTRAJNE IMOVINE:
stalnost pojavnog oblika – to je imovina koja zadržava isti pojavni oblik kroz duže razdoblje (duže
od 1. god.)
dugotrajna imovina nije namijenjena prodaji već se koristi u poslovnom procesu
ne troši se jednokratno, u jednom proizvodnom ciklusu, već se ista u nepromijenjenom obliku
unosi u više proizvodnih ciklusa
zbog specifičnosti trošenja podliježe obračunu amortizacije.
OBILJEŽJA I VRSTE NEMATERIJALNE DUGOTRAJNE IMOVINE
nematerijalna dugotrajna imovina je neopipljiva
najčešće su to razna prava ili unaprijed plaćeni troškovi iz kojih će poduzeće ostvariti određenu
ekonomsku korist
otežana je prenosivost te imovine
nemogućnost njene pojedinačne prodaje zbog visoke povezanosti te imovine s cjelinom
poslovanja poduzeća (npr. osnivački izdaci, goodwill)
VRSTE:
a. osnivački izdaci
b. izdaci za istraživanje i razvoj
c. patenti, licence, koncesije, zaštitni znaci
d. goodwill
OSNIVAČKI IZDACI
smatraju se troškovima razdoblja – u bilanci su jedna od stavki nematerijalne imovine
to su izdaci početnih aktivnosti ili izdaci utemeljenja (osnivanja) pravnih subjekata
to su izdaci za studije i projekte u vezi s osnivanjem, izdaci za stručno osposobljavanje, izrada
statuta i pravilnika i sl.
IZDACI ZA ISTRAŽIVANJE I RAZVOJ
IZDACI ZA ISTRAŽIVANJE
priznaju se kao rashodi u razdoblju u kojem nastaju
aktivnosti su istraživanja
aktivnosti koje imaju za cilj stjecanje novih spoznaja
iznalaženje ocjena, konačnog izbora primjena istraživačkih nalaza i drugih znanja
iznalaženje alternativa za materijale, pronalaske
istražuje alternative za materijale, pronalaske, proizvode, postupke, sustave i usluge
oblikovanje, dizajn, ocjenjivanje i konačan izbor mogućih alternativa novih ili poboljšanih
materijala, proizvoda, usluga
16
IZDACI ZA RAZVOJ
tehnička provedivost nematerijalnog sredstva koje se dovršava je takva da će biti raspoloživo
za uporabu ili prodaju
postoji namjera dovršenja nematerijalnog sredstva te njegova uporaba ili prodaja
postoji mogućnost uporabe ili prodaje nematerijalnog sredstva
PATENTI, LICENCIJE, FRANŠIZE, ZAŠTITNI ZNACI
LICENCA je otkupljeno pravo korištenja tuđeg patentiranog izuma. Kupnja licence znači npr.
kupnju prava proizvodnje nekog proizvoda na neko vrijeme
FRANŠIZA je pravo koje se stječe kada jedno poduzeće plaća drugom naknadu za određeno
poslovanje za točno određeno vrijeme, svrhu i područje. Npr. franšize u fast-food industriji
PATENT je isključivo pravo korištenja vlastitog pronalaska ili izuma kojega stječe izumitelj
nakon registracije patenta od nadležne institucije. Stjecanje može biti interno ili eksterno
za korištenje patenta, licencije i franšize bitno je znati da li se naknada plaća unaprijed za više
razdoblja (poslovnih godina) ili je ugovoreno plaćanje u obrocima. Ako su patent, licencija ili
franšiza stečeni jednokratnom uplatom stjecatelj ih knjiži kao dugotrajno nematerijalnu
imovinu
ZAŠTITNI ZNAK
predstavlja simbol poduzeća po kojem je isto prepoznatljivo i razlikuje se od sličnih
proizvođača i istovrsnih proizvoda. Zaštitni znak ima promidžbene ciljeve, a da bi se zaštitio
od zloporabe potrebno ga je patentirati. Zaštitni znak se može interno razvijati (ne priznaje se
kao nematerijalna imovina) i može biti kupljen (priznaje se kao nematerijalna imovina)
GOODWILL
„dobar glas“ je ugled poduzeća koji je rezultat njegove reputacije na tržištu, monopola ili
konkurentske snage
goodwill se ne može izdvojeno identificirati i vrednovati i ne može se samostalno kupovati i
prodavati
goodwill je sastavni dio vrijednosti trgovačkog društva kao cjeline i nije mjerljiv kao
izdvojena stavka
interno stečeni goodwill ne iskazuje se kao stavka dugotrajne nematerijalne imovine
eksterno stečeni goodwill iskazuje se kao stavka dugotrajne nematerijalne imovine
goodwill se iskazuje kao stavka dugotrajne nematerijalne imovine ako je proizašao iz
postupka stjecanja drugog trgovačkog društva pri prodaji društva kao cjeline
iskazuje se u bilanci stjecatelja, a utvrđuje se kao razlika između plaćene kupovne cijene za
trgovačko društvo koja je veća od ukupne tržišne vrijednosti imovine tog trgovačkog društva
u trenutku stjecanja
spremnost da stjecatelj plati više od ukupne tržišne vrijednosti trgovačkog društva u trenutku
stjecanja znači da je spreman platiti dodatan iznos za goodwill, jer očekuje natprosječnu
ekonomsku korist od goodwilla u budućnosti
17
OBILJEŽJA I VRSTE MATERIJALNE DUGOTRAJNE IMOVINE
imovina u materijalnom obliku (opipljiva, dodirljiva)
zadržava isti pojavni oblik duže od godine dana ili neće biti utrošena u jednom proizvodnom
ciklusu
svoju vrijednost postupno prenosi na nove učinke
podjela:
a. zemljišta i šume
b. građevinski objekti
c. postrojenje i oprema (strojevi)
d. alati, pogonski i uredski inventar, namještaj i transportna sredstva
e. predujmovi za materijalna sredstva
f. stambene zgrade i stanovi
g. ostala materijalna imovina
NABAVA MATERIJALNE DUGOTRAJNE IMOVINE
kupovinom na tržištu
izradom u vlastitoj režiji
razmjenom za drugo sredstvo
poslovnim spajanjem
državnom potporom
donacijskim najmom
inventurnim viškovima
darivanjem
U troškove nabave imovine uključeni su kupovna cijena (faktura dobavljača), carina i druge uvozne
pristojbe za uvezena sredstva, svi izravni troškovi koji se mogu pripisati dovođenju sredstava u radno
stanje za namjeravanu upotrebu, svi eventualni trgovinski popusti i odbici odbijaju se o prispijeću od
kupovne cijene.
U troškove nabave postrojenja i opreme uključujemo izdatke za projektnu i drugu dokumentaciju na
temelju koje je kupljena odnosno izrađena ili dorađena oprema, troškovi utovara i istovara, prijevoza
i pretovara, osiguranja u vrijeme prijevoza, preuzimanja i slično, izdaci za ugradnju i montažu
opreme, provjeru tehničke ispravnosti opreme i slično.
Izdaci nabave građevinskih objekata su priprema gradilišta, projektna i druga dokumentacija na
temelju koje je obavljena izgradnja građevinskog objekta, izdaci za dobivanje potrebnih dozvola za
priključke na vodovodnu, plinsku i druge mreže, izdaci za uređivanje površina namijenjenih
građevinskim objektima (pristupne ceste, staze...).
Naknadni izdaci – naknadna ulaganja na dugotrajnu imovinu:
moguće je lučiti dvije vrste naknadnih izdataka vezanih za postojeću dugotrajnu imovinu:
a. izdatke koje treba kapitalizirati kroz uvećanje bruto knjigovodstvenog iznosa postojeće
imovine
b. izdatke koje treba prikazati kao rashode prilikom nastanka
18
Naknadni izdatak na nekretnini, postrojenju i opremi priznaje se kao sredstvo, samo ako izdaci
poboljšavaju stanje sredstva iznad njegovog prvobitno procijenjenog stanja.
Ako se naknadnim izdacima ne poveća nego samo obnavlja postojeća funkcija dugotrajne imovine
takvi izdaci imaju karakter rashoda koji se dijele na:
a. troškove investicijskog održavanja koji nastaju neravnomjerno u dužim obračunskim
razdobljima i u pogledu visine predstavljaju značajne iznose troškova
b. troškove tekućeg održavanje koji se ravnomjerno i kontinuirano pojavljuju tijekom razdoblja
korištenja imovine u cilju održavanja svakodnevne funkcije te imovine
METODE PROCJENE – METODE VREDNOVANJA IMOVINE
TROŠAK NABAVE je nepromjenjiv, lako ga je točno odrediti i kontrolirati. Nepovoljan u
uvjetima promjene cijena. Povijesni trošak = Trošak kupnje + Troškovi nastali dovođenjem
imovine u sadašnje stanje i na sadašnju lokaciju
TEKUĆI TROŠAK je iznos novca ili novčanih ekvivalenata potrebnih da se ista ili ekvivalentna
imovina nabavi u sadašnjosti
TRŠIŠNA VRIJEDNOST se često koristi kod financijskih instrumenata. Označava iznos koji se
može dobiti od prodaje ulaganja na aktivnom tržištu – procjena po dnevnoj cijeni na dan
sastavljanja bilance. Podložna je promjenama.
NETO UTRŽIVA VRIJEDNOST se koristi kao metoda procjene zaliha. Označava procijenjenu
prodajnu vrijednost umanjenu za procijenjene troškove nužne da se obavi prodaja
NADOKNADIVA VRIJEDNOST se upotrebljava kod procjene nekretnina, postrojenja i opreme.
Označava iznos za koji se očekuje da će se nadoknaditi od buduće upotrebe sredstva
uključujući njegov ostatak vrijednosti kod otuđenja
FER VRIJEDNOST se sve više koristi kao metoda procjene imovine. „Iznos za koji sredstvo
može biti razmijenjeno između obaviještenih i voljnih stranaka u transakciji pred pogodbom“
(MRS 16.6.)
19
6. TROŠKOVI POSLOVANJA
Troškovi su nužna ulaganja učinjena u svrhu postizanja učinaka (proizvodnju proizvoda,
obavljanje usluga, nabavu trgovačke robe...).
Troškovi su novčani izraz utrošaka sirovina, materijala, postrojenja i opreme, alata i
pogonskog inventara, usluga drugih, plaća i nadnica koji nastaju u poslovanju. Vrijednost
učinaka (proizvoda i usluga) izražena je kroz iznos troškova koji su nastali u svezi sa
stvaranjem tih učinaka.
Troškovi ≠ Rashodi
KLASIFIKACIJA TROŠKOVA PREMA VREMENU NASTANKA
POVIJESNI ILI PROŠLI su troškovi koji su nastali u prošlom obračunskom razdoblju. To su
troškovi na koje menadžment ne može utjecati i koji su prezentirani u financijskim i
računovodstvenim izvještajima. Povijesni troškovi su prošle aktivnosti i poslovne odluke koje
je menadžment poduzeo i donio u prošlom obračunskom razdoblju
BUDUĆI ILI PLANIRANI su troškovi za koje se očekuje da će nastati u budućem obračunskom
razdoblju. Budući troškovi predstavljaju aktivnosti i poslovne odluke koje menadžment želi
poduzeti i ostvariti u budućem obračunskom razdoblju
KLASIFIKACIJA TROŠKOVA PREMA KRITERIJU DOSPJELOSTI
NEDOSPJELI Troškovi su knjigovodstvene vrijednosti dugotrajne imovine i zaliha (ulaznih i
izlaznih). Postaju dospjeli kada se ta imovina utroši, proda ili na drugi način otuđi
DOSPJELI TROŠKOVI su rashodi.
KLASIFIKACIJA PREMA REAGIRANJU NA PROMJENE AKTIVNOSTI
VARIJABILNI TROŠKOVI reagiraju na promjene u stupnju zaposlenosti (stupnju iskorištenja
kapaciteta), tako da rastu (padaju) usporedo s porastom (padom) iskorištenja kapaciteta.
Osnovna obilježja varijabilnih troškova su da u masi raste i pada s promjenom razine
aktivnosti. Dijele se na proporcionalno varijabilne (mijenjaju se u istoj proporciji kao i
promjena razine aktivnosti), progresivno varijabilne (mijenjaju se brže od promjene razine
aktivnosti) i degresivno varijabilni (mijenjaju se sporije od promjene razine aktivnosti).
Primjer varijabilnih troškova je utrošak materijala, energije, rada i slično.
FIKSNI TROŠKOVI ostaju jednaki (stalni), bez obzira na promjenu stupnja iskorištenja
kapaciteta, tj. ne reagiraju na promjene u razini aktivnosti. Neovisno o stupnju iskorištenja
kapaciteta nastaju zato što trgovačko društvo raspolaže s određenim proizvodnim
kapacitetom. Primjer fiksnih troškova je amortizacija, osiguravanje i investicijsko održavanje
dugotrajne imovine, troškovi administracije i uprave i sl.
MJEŠOVITI TROŠKOVI su varijabilni troškovi s fiksnim komponentama ili fiksni troškovi s
varijabilnim komponentama
KLASIFIKACIJA PREMA NAČINU PRAĆENJA TROŠKOVA I.
IZRAVNI (DIREKTNI) TROŠKOVI su troškovi nastali u poslovnom procesu koji se mogu pratiti
izravno po pojedinom učinku
20
NEIZRAVNI (OPĆI, ZAJENDIČKI) TROŠKOVI su troškovi nastali u poslovnom procesu koje je
nemoguće odvojeno pratiti po učincima jer su zajednički troškovi za više učinaka, a čiji se
raspored na učinke provodi primjenom različitih kriterija, postupaka i metoda
KLASIFIKACIJA PREMA NAČINU PRAĆENJA TROŠKOVA II.
PRIMARNI troškovi konkretno sadržavaju trošak direktnog materijala, sirovina, rezervnih
dijelova i sl. koji se u procesu proizvodnje pretvaraju u učinke odnosno nositelje tih troškova.
To su oni troškovi koji kvantitativno, ali i kvalitativno ulaze u gotove proizvode. Nastaju na
određenom mjestu troška i mogu se izravno pripisati određenom nositelju troška
SEKUNDARNE troškove čine troškovi koji su preneseni s jednog mjesta troška na drugo
mjesto troška
KONVERZIJSKI troškovi su svi troškovi koji nastaju u procesu konverzije sirovina i materijala u
korisne učinke. Tu ubrajamo troškove direktnog rada te ostale opće troškove proizvodnje
KLASIFIKACIJA PREMA MOGUĆNOSTI UKLJUČIVANJA U VRIJEDNOST ZALIHA
TROŠKOVI PROIZVODA izjednačavaju se s proizvodnim troškovima kao troškovi nastali u
proizvodnji proizvoda namijenjenih prodaji. Dijele se na dio koji ostaje zadržan kroz
vrijednost zalihe kao imovina u bilanci (nedospjeli troškovi) i na dio koji postaje rashodima
tekućeg obračunskog razdoblja, u tijelu troškova koji se odnosi na prodane proizvode
(dospjeli troškovi)
TROŠKOVI RAZDOBLJA se ne obračunavaju po proizvodima ili uslugama jer se u ukupno
nastalom iznosu nadoknađuju iz rashoda u kojem se nastali
PODJELA TROŠKOVA PREMA PRIRODNIM VRSTAMA
MATERIJALNI TROŠKOVI su troškovi sirovina i materijala, ambalaža i sitnog inventara,
utrošene energije, rezervnih dijelova, trošak materijala i dijelova za tekuće investicijsko
održavanje objekta
TROŠKOVI USLUGA (PROIZVODNIH I NEPROIZVODNIH) su usluge izrade i dorade proizvoda,
usluga prijevoza, održavanje objekta i opreme, istraživanja i razvoja, osiguranja imovine,
usluge platnog prometa i banaka, promidžbe i reklame, komunalne usluge, ptt usluge, usluge
savjetovanje itd.
PRAVILA KNJIŽENJA TROŠKOVA
konta prilikom knjiženja uvijek duguju
nastanak troškova može se sažeto svesti na dvije osnove:
a. troškovi koji nastaju kao posljedica trošenja imovine (dugotrajne i kratkotrajne) koja je do
trenutka trošenja iskazana kao imovina
b. troškovi koji nastaju kao posljedica povećanja obveza zbog korištenja (utroška) raznih vrsta
usluga (budući da se te usluge ne mogu iskazati kao imovina jer nemaju materijalni oblik
postojanja. Visina tih troškova određena je iznosom obveza prema dobavljačima, prema
zaposlenima, ostalim obvezama iz poslovanja).
21
NAMJENE INFORMACIJA O TROŠKOVIMA
VREDNOVANJE ZALIHA – menadžment mora znati koji se troškovi uključeni u troškove zaliha
poslovnog objekta
UTVRĐIVANJE DOBITI – menadžment treba znati koji se troškovi oduzimaju od prihoda u izvještaju o
dobiti pri utvrđivanju dobiti za određeno razdoblje
FINANCIJSKO PLANIRANJE – menadžment upotrebljava informacije o troškovima pri planiranju i
postavljanju financijskih ciljeva
KONTROLA POSLOVANJA – menadžment upotrebljava informacije o stvarnim troškovima za ocjenu
izvršenja u odnosu na planirane troškove
ODLUČIVANJE – menadžment se mora često koristiti informacijama o troškovima pri izboru između
alternativama
22
7. AMORTIZACIJA
„Amortizacija je postupno trošenje dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine te vrijednosno
izraženo prenošenje dijela vrijednosti te imovine na proizvode i usluge.“
Problematika sustavne raspodjele troška nabave nastalog u svezi stjecanja dugotrajne imovine na
buduća razdoblja tijekom procijenjenog vijeka trajanja.
Pritom se sučeljavaju troškovi nabave imovine raspoređeni na razdoblje s budućim prihodima kroz
razdoblja koja poduzeće očekuje ostvariti od upotrebe dugotrajne imovine.
POLITIKA AMORTIZACIJE
IZBOR OSNOVICA ZA OBRAČUN AMORTIZACIJE
Mogućnost izbora stope amortizacije
Primjene različitih metoda amortizacije
Izbor amortizacije prema predmetu – grupni ili pojedinačni otpis
Izabrana politika amortizacije mora se dosljedno primjenjivati
DOMINACIJA IMOVINE KOJA SE AMORTIZIRA
sredstva za koja se očekuje da će se koristiti duže od jednog obračunskog razdoblja
sredstva koja imaju ograničen korisni vijek trajanja
sredstva koja poduzeće drži za uporabu u proizvodnji ili prodaji robe ili pružanju usluga za
iznajmljivanje drugima ili za administrativne svrhe.
OSNOVICA ZA OBRAČUN AMORTIZACIJE
Bruto knjigovodstvena vrijednost – zasniva se na povijesnim troškovima umanjenima za
trošak nabave
Prednosti: dokumentacija je utemeljena na izvornim podacima, pouzdana veličina koja se može lako
kontrolirati, konstantna kroz cijelo razdoblje i zato je obračun amortizacije primjenom te osnovice
jednostavan, pouzdan i ne izaziva velike troškove.
Rezidualna vrijednost = trošak nabave – ostatak vrijednosti.
METODE OBRAČUNA AMORTIZACIJE
1. FUNKCIONALNA – temelji se na učinku
2. VREMENSKA – temelji se na vremenu
a. proporcionalni
b. degresivni
c. progresivni
23
VIJEK TRAJANJA
Korisni vijek trajanja dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine može se izraziti u broju
razdoblja u kojima se očekuje da će trgovačko društvo upotrebljavati imovinu koja se
amortizira ili broju proizvoda ili sličnih jedinica za koje se očekuje da će trgovačko društvo
ostvariti upotrebom te imovine.
Korisni vijek trajanja dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine mjerilo je za utvrđivanje
stope amortizacije.
VREMENSKE METODE
Pri utvrđivanju vijeka upotrebe sredstva potrebno je razmotriti sljedeće čimbenike:
očekivanu upotrebu sredstva. upotreba se ocjenjuje na osnovi očekivanog kapaciteta
sredstava ili fizičkog učinka
očekivano fizičko trajanje i trošenje koje ovisi o proizvodnim čimbenicima, kao što je broj
smjena u kojima će se sredstvo koristiti, program popravka i održavanja u subjektu i briga o
održavanju sredstva dok se ne koristi
tehničko i ekonomsko starenje koje proistječe iz promjena ili poboljšanja u procesu
proizvodnje ili zbog promjene potražnje na tržištu za proizvodom ili uslugom koje daje
sredstvo
zakonska ili slična ograničenja vezana uz korištenja sredstva, kao što je datum isteka
najmova.
POLITIKA PADAJUĆE (DEGRESIVNE) AMORTIZACIJE
Trošak amortizacije najveći je u prvoj godini, a zatim opada.
Koristi svojstvo amortizacije da, osim što je to trošak, predstavlja izvor financiranja poduzeća.
Pogodna je za povećanje solventnosti jer se tako brže vraća uloženi novac u dugotrajnu
imovinu.
POLITIKA RASTUĆE (PROGRESIVNE) AMORTIZACIJE
Osigurava najveći financijski rezultat u prvoj godini, a kasnije sve manji.
Pogodna je za poduzeće koje želi što pije iskazati bolji financijski rezultat i tako povećati
dividende, potražnju za dionicama i tečaj dionica, tj. privući ulagače (povećati kapacitet i
obujam poslovanja).
POLITIKA LINEARNE METODE AMORTIZACIJE
Temelji se na obračunu amortizacije ovisno o iskorištenju imovine.
Procjenjuje se ukupna količina učinaka koja će biti proizvedena u vijeku trajanja imovine,
zatim se utvrđuje iznos amortizacije koji otpada na jedinicu učinka, tako da se stavljaju u
odnos vrijednost imovine (osnovica za obračun amortizacije) s predviđenom količinom
učinaka.
Ova je metoda promjenjiva kod obračuna amortizacije za imovinu, u pravilu, kraćeg vijeka
trajanja i za imovinu čiji su učinci lako mjerljivi.
24
8. TROŠKOVI RADA
STRUKTURA PLAĆE
Plaća koju djelatnik prima za pokriće svojih osobnih potreba je neto plaća.
Iznos neto plaće uvećan za poreze i doprinose iz plaće čini bruto plaću.
Osim toga bruto plaće su oporezovane doprinosima na plaću koje predstavljaju obvezu poslodavca i
za koji se uvećava trošak bruto plaće.
neto plaća
+ porezi i doprinosi
iz plaće
= bruto plaća
+ doprinosi na plaće
= bruto troškovi plaće
Plaća za izvršeni rad i naknada plaće sastoji se iz:
Osnovne plaće utvrđene na temelju poslova koje radnik obavlja prema mjerilima složenosti i
uvjetima rada koji se najčešće utvrđuju pomoću koeficijenata
Dodataka na plaću za posebne i otežane uvjete rada (prekovremeni, rad nedjeljom, noćni
rad, rad za blagdane...)
Stimulativnog dijela plaće kao oblik nagrađivanja radnika koji postižu natprosječne rezultate
Naknada plaće za razdoblje kada ne radi
Plaće u naravi su određeni primici u naravi (dobrima ili uslugama) kao npr. korištenje zgrada,
prometnih sredstava, povoljnije kamate na kredite i druge pogodnosti koje poslodavci daju
radnicima
Knjiženje plaće
Plaće se knjiže u:
Glavnoj knjizi na temelju zbirnih podataka iz platne liste
Analitičkom knjigovodstvu plaća u kojem se za svakog radnika vodi zaseban analitički konto
sa svim podacima važnim za utvrđivanje prava iz rada i mjesečnog iznosa plaće pojedinca
25
Izračun bruto plaće za izvršeni rad u Zagrebu:
RED. BROJ. OPIS IZNOS
1. Bruto plaća 6.000,00
2. Doprinosi iz plaće
mirovinsko – I. stup (15%)
mirovinsko – II. stup (5%)
1.200,00
900,00
300,00
3. Dohodak 4.800,00
4. Osobni odbitak 1.600,00
5. Porezna osnovica 3.200,00
6. Porez (15%) 480,00
7. Prirez (za Zagreb 18%) 86,40
8. Isplata radniku 4.233,60
9. Doprinosi na plaću
za zdravstveno osiguranje
za slučaj ozljede na radu
za zapošljavanje
1.032,00
900,00
30,00
102,00
10. Ukupni trošak plaće 7.032,00
trgovačko društvo je obvezno radniku prilikom isplate plaće uručiti obračun plaće iz kojeg je
vidljivo na koji način je utvrđen iznos plaće i naknade plaće
Troškovi dnevnice i službenog puta:
Dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu isplaćuju se za putovanja iz mjesta u
kojem je mjesto rada radnika koji se upućuje na službeno putovanje u drugo mjesto, a radi
obavljanja određenih poslova njegovog radnog mjesta.
Dnevnice za službena putovanja jesu naknade za pokriće troškova prehrane, pića i prijevoza u
mjestu u koje je radnik poslan na službeni put.
Iznos dnevnice su neoporezivi primici do određenog iznosa, a iznos iznad propisanog smatra
se plaćom.
Osim dnevnice u troškove službenog putovanja uključuju se i naknade troškova prijevoza i
naknade troškova noćenja u visini stvarnih troškova.
Terenski dodatak i troškovi prijevoza na posao i s posla:
Terenski dodatak je nadoknađivanje povećanih dnevnih troškova koji radniku nastaju zbog
rada na terenu.
26
Terenski dodatak u zemlji i inozemstvu isplaćuje se kada radnik boravi izvan svojeg mjesta
prebivališta ili uobičajenog boravišta radi poslova koje obavlja izvan sjedišta poslodavca ili
sjedišta njegove izdvojene poslovne jedinice (najmanje 30km).
Pravo na terenski dodatak ostvaruje se za sve dane boravka na terenu, bez obzira da li se radi
o radnim ili neradnim danima.
Terenski dodatak, dnevnica i naknada za odvojeni život međusobno se isključuju te se
radniku za isto razdoblje može isplatiti samo jedna vrsta ovih primanja.
Naknade troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim i međumjesnim prijevoznim
sredstvima u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne vozne
karte.
Potpore radnicima, prigodne nagrade, darovi i otpremnine:
Potpore mogu biti:
potpore zbog invalidnosti radnika (neoporeziv iznos potpore do 2.500,00 kn godišnje)
potpore za slučaj smrti radnika (neoporezivi iznos potpore do 7.500,00 kn godišnje)
potpore u slučaju smrti užeg člana obitelji (neoporeziv iznos potpore do 3.000,00 kn
godišnje)
potpore zbog bolovanja dužeg od 90 dana (neoporezivi iznos potpore do 2.500,00 kn
godišnje)
Prigodnim nagradama smatraju se jubilarne nagrade i prigodne godišnje nagrade:
prigodnim godišnjim nagradama smatraju se isplate za Božić ili Uskrs (božićnica ili uskrsnica)
ili isplate prije odlaska na godišnji odmor (regres). Ukupno utvrđen godišnji neoporezivi iznos
je 1.6000,00 kn koji se može isplatiti po jednoj ili više osnova (npr. 1.000,00 kn za regres i
600,00 kn božićnice)
jubilarne nagrade ostvaruju se za određeni broj navršenih godina radnog staža kod istog
poslodavca
dar radnicima može biti dar djetetu do 15 godina starosti u vrijednosti 400,00 kn (povodom
dana Svetog Nikole ili Božića). Dar se može isplatiti u novcu i u naravi.
također poslodavac može tijekom godine dati radniku dar u vrijednosti do 400,00 kn
godišnje, ali isključivo u naravi (darivanje dobara ili usluga)
Troškovi stručnog usavršavanja, školovanja i stipendiranja:
troškovima stručnog usavršavanja smatraju se iznosi isplaćeni za sudjelovanje radnika na
seminarima, simpozijima, savjetovanjima, tečajevima i svim drugim oblicima stručnog
usavršavanja
troškovi školovanja smatraju se školarine koje poduzeće plaća za svoje radnike u skladu s
ugovorom o školovanju za stjecanje svih stupnjeva naobrazbe (srednja škola, više, sveučilišni
studij, doktorat i sl.)
stipendije su isplaćene učenicima i studentima za redovito školovanje na srednjim, višim i
visokim školama uz uvijet da učenik ili student nije s poduzećem isplatiteljem u ugovoru o
nesamostalnom radu
27
9. ZALIHE SIROVINA I MATERIJALA
Imovina u obliku materijali ili dijelova, namijenjena trošenju u proizvodnji ili pružanju usluga.
Evidentiraju se u:
Skladišnoj evidenciji – pojedinačno za svaku vrstu sirovine i količinski
Analitičkom knjigovodstvu sirovina (materijalnom knjigovodstvu) – pojedinačno, količinski i
vrijednosno
U glavnoj knjizi – zbirno i vrijednosno
Nabava ili kupnja i skladištenje:
Sirovine se evidentiraju po troškovima kupnje (trošak kupnje = neto fakturna vrijednost +
ovisni troškovi nabave).
Neto fakturna vrijednost – faktura dobavljača bez pretporeza.
Ovisni troškovi – faktura dobavljača umanjena za pretporez (ovisni troškovi prijevoza,
utovara, istovara, carina, trošarina)
TEHNIKA PLANSKIH CIJENA
Vezana je uz evidenciju zaliha po planiranom trošku nabave
Razlozi korištenja:
a. veća ažurnost
b. razlučivanje utjecaja cijene od utjecaja utroška na visinu troška
PLANIRANI TROŠAK NABAVE
Uvjeti korištenja: približnost planiranih troškova stvarnim troškovima
TROŠKOVI IZDANOG MATERIJALA = utrošak x planirana cijena
PLANIRANA CIJENA = trošak nabave planirane količine / količina
Razlika između planiranih i stvarnih troškova nabave iskazuje se na korektivnom kontu ispravka
vrijednosti.
TEHNIKA PLANSKIH CIJENA
Planska cijena odgovara stvarnoj cijeni jer konto razlike između planiranih i stvarnih troškova
ih izjednačava
Ako se utrošak materijala evidentira po planiranim cijenama nakon obračuna odstupanja
odgovara obračunu utroška po prosječnoj stvarnoj cijeni
Izračun odstupanja:
Potražni promet konto zaliha x saldo konto odstupanja od planskih cijena = dugovni promet konto
zaliha
28
UTROŠAK MATERIJALA
Utrošak materijala je količina materijala koja se sa zaliha izdaje u proizvodnju
Izražen je u naturalnim jedinicama mjere: kg, m, l...
Trošak – vrijednosno izražen utrošak sirovine
Trošak = utrošak x trošak nabave
Nabavlja se isti materijal po različitim troškovima nabave, pitanje vrednovanja utroška
Metode obračuna troška zaliha:
a. metode specifične identifikacije
b. metode FIFO
c. metode ponderiranog prosječnog troška
d. nije dopuštena primjena metode LIFO
PROSJEČNA PONDERIRANA CIJENA
Prosječna ponderirana cijena = vrijednosno stanje zaliha prije utroška / količinsko stanje
zaliha prije utroška
FIFO METODA OBRAČUNA
Prva ulazna cijena je jednaka prva izlazna cijena – to znači da ćemo mat. Izdavati po cijeni
prve nabave tako dugo dok tu zalihu ne potrošimo, nakon toga koristimo cijene kronološkim
redom
OTUĐENJE SIROVINA
Najčešći načini otuđenja:
1. Rashodovanje – kada sirovine nisu fizički sposobne za korištenje (istek roka, kvar, lom,...)
2. Uništenje – kao posljedice elementarnih nepogoda
3. Inventurni manjak
4. Prodaja
Prodaja - sirovine i materijal nisu nabavljeni radi prodaje, ali ako trgovačko društvo odluči
prodati ih, knjiženje se provodi kao i svaka prodaja
Prihodi od prodaje – prodajna vrijednost
Rashodi prodaje – trošak nabave prodanog materijala (potražno knjiženje na konto zaliha,
dugovano na konto rashoda prodaje)
29
10. PRIJENOS TROŠKOVA
S aspekta načina rasporeda i daljnjeg tijeka troškova poslovanja iskazana za obračunsko
razdoblje izdvajaju se u dvije skupine djelatnosti odnosno trgovačka društva koja obavljaju te
djelatnosti i to su:
a. Trgovačka društva koja proizvode
b. Trgovačka društva koja obavljaju djelatnost trgovine i trgovačka društva koja obavljaju
uslužne djelatnosti
Razlike između trgovačkih društava koji proizvode i trgovačkih društava koji obavljaju uslužne
djelatnosti i djelatnosti trgovine su u načinu prijenosa troškova poslovanja. Razlike proizlaze
iz načina, odnosno vremena nadoknađivanja iz ukupnog prihoda troška koji su iskazani kao
troškovi poslovanja određenog obračunskog razdoblja.
RAČUNOVODSTVENO NAČELO PRIJENOSA TROŠKA
Iznosi troškova iskazani na kontima troškova poslovanja postaju rashodi onog obračunskog
razdoblja u kojem se nadoknađuju iz ukupnog prihoda.
Za prijenos troškova primjenjuje se načelo sučeljavanja prema kojem se prihodima razdoblja
sučeljavaju (iz prihoda se nadoknađuju) rashodi koji se odnose na ostvarene (priznate)
prihode istog razdoblja odnosno koji su s njima povezani.
PRIJENOS TROŠKOVA KOD USLUŽNIH DJELATNOSTI I TRGOVINE
trgovačka društva koja ostvaruju prihode obavljanjem usluga nemaju, u pravilu, u imovini zalihe
usluga
sve obavljene usluge su isporučene
po toj osnovi priznat je prihod u obračunu razdoblje
proizlazi da se ukupno nastali iznosi troškova poslovanja u određenim obračunskim razdobljima
odnose na prodane usluge toga razdoblje, tj. na prihode tog razdoblja
kod trgovačkih društava uslužnih djelatnosti ukupno nastali troškovi iskazani u određenom
obračunskom razdoblju su rashodi toga razdoblja i nadoknađuju se iz prihoda toga razdoblja
na kontima troškova poslovanja prema kriteriju prirodne vrste troškova iskazana je praktično
struktura rashoda nastalih tijekom razdoblja odnosno poslovne godine
trgovačka društva koja obavljaju djelatnost trgovine na malo i trgovine na veliko primjenjuju isti
postupak prijenosa troškova kao i trgovačka društva koja obavljaju uslužne djelatnosti
trgovačka društva koja obavljaju djelatnost trgovine na veliko i trgovine na malo ostvaruju prihod
prodajom nabavljene trgovačke robe
u strukturi rashoda trgovačkog društva u djelatnosti trgovine izdvajaju se dvije osnovne skupine
rashoda: nabavne cijene (trošak nabave) prodane robe i troškovi trgovine
ukupni iznos troškova trgovine nastao tijekom poslovne godine rashod je istog razdoblja i
nadoknađuje se iz prihoda od prodaje robe, odnosno iz ostvarene razlike u cijeni
u zalihama trgovačke robe ne mogu se zadržavati troškovi trgovine
30
11. TROŠKOVI
Vrijednosno izraženi utrošci elemenata proizvodnog (poslovnog) procesa.
Nastaju kao posljedica trošenja (smanjenja) imovine ili povećanja obveza.
STRUKTURA PLAĆE
bruto plaća
- doprinosi iz plaće (osnovica je bruto plaće)
=dohodak
- porez i prirez
= neto plaća
- obustave (krediti, sindikat)
= iznos za isplatu radniku
+ doprinosi na plače (osnovica je bruto plaća)
SPECIFIČNOST EVIDENCIJE TROŠKOVA
VREMENSKO RAZGRANIČENJE TROŠKOVA
Provodi se u slučaju kad:
izdatak nastane odjednom
velikog je iznosa
korist donosi kroz duže vremensko razdoblje
Ciljevi vremenskog razgraničenja su realniji prikaz troškova odnosno financijskih rezultata
Vrste vremenskih razgraničenja troškova:
Aktivna vremenska razgraničenja (AVR – plaćeni trošak budućeg vremenskog razdoblja i nedospjela
naplata prihoda)
Slučaj: 1. Zadatak 2. Trošak
Primjer: unaprijed plaćena najamnina, unaprijed plaćena premija osiguranja
Cilj: ravnomjerno rasporediti trošak na cijelo vrijeme
Na kraju razdoblja razgraničenja S0 na kontu AVR
Pasivna vremenska razgraničenja (PVR)
Slučaj: 1. Trošak 2. Izdatak
Primjer: obračun troškova grijanja, obračun troškova reklame
Provodi se na temelju predračuna (plana) troškova
Na kraju godine konačni obračun – zaključak konta vremenskog razgraničenja (usporedba planirano i
ostvareno, te knjiženje (sortiranje) razlike do iznosa stvarnog troška).
31
Zaključak konta PVR provodi se na kraju poslovne godine.
DUGOROČNA REZERVIRANJA ZA RIZIKE I TROŠKOVE
Specifična obveza – neizvjestan iznos i rok dospijeća
Odnosi se na vjerojatne buduće troškove (obveze) koji će nastati zbog sadašnjih aktivnosti,
npr. Troškovi garancija, sudskih sporova, otpremnina, obnavljanja prirodnih bogatstava...
U trenutku evidencije rezerviranja nema izdatka novca.
Podloga je načelo poreznosti (neizvjesnost poslovanja) i odluka uprave (dokument za
knjiženje).
Zloupotreba – direktno smanjivanje dobiti (zloupotreba načela opreznosti).
OBVEZE
KLASIČNE
posljedica primitka robe ili usluga
poznat iznos i rok dospijeća
knjiženje: imovina/obveza ili trošak/obveza
REZERVIRANJA
nema robnog toka (procijenjeni budući izdaci zbog sadašnjih ili prošlih aktivnosti)
iznos i rok dospijeća nepoznati
knjiženje: trošak/obveza
Dugoročna dimenzija – utjecaj na vremensku alokaciju financijskih rezultata:
Po nastanku stvarnih troškova popravka provodi se naturalizacija 2x knjiženog troška
garancije – prihodi od ukidanja dugoročnih rezerviranja
Ukoliko uopće ne dođe do troškova garancije, knjiženi iznos troškova treba po isteku roka
garancije oprihodovati
Na kraju garantnog roka obveze po osnovi rezerve mora biti jednaka nuli
OBRAČUN TROŠKOVA POSLOVANJA
Provodi se na kraju obračunskog razdoblja.
Troškovi se primarno evidentiraju po prirodnim vrstama za potrebe internih korisnika,
utvrđivanje odgovornosti za nastanak troškova, izrade kalkulacija itd., provodi se analitička
razrada troškova.
Sukladno mrs-ovima zalihe proizvodnje i gotovih proizvoda se ne vode po punoj cijeni
koštanja već po jednom dijelu troškova tzv. Troškova proizvoda.
Ukupne troškove potrebno je razvrstati na troškove proizvoda i troškove razdoblja te
sukladno tome na kraju obračunskog razdoblja izvršiti prijenos troškova.
Kod neproizvodnih poduzeća (uslužnih, trgovačkih), svi troškovi poslovanja su ujedno i
troškovi razdoblja, tj. Rashodi koji se moraju pokriti iz ukupnog prihoda u razdoblju kad su i
nastali.
32
12. KALKULACIJE
Računski postupak utvrđivanja određene cijene (nabavne, prodajne, proizvodne...).
Pomoću kalkulacija troškovi se raspoređuju na pojedine nosioce (proizvode ili usluge).
Vrste kalkulacija:
predračunske kalkulacije
obračunske kalkulacije
Struktura kalkulacije zavisi od metode kalkulacije.
Metoda kalkulacije zavisi od specifičnosti proizvodnog procesa.
Sve metode raspoređuju ukupne troškove – različite metode-različiti troškovi.
Metode kalkulacije:
1. DIVIZIONE
Čista diviziona kalkulacija
Kalkulacija pomoću ekvivalentnih brojeva
2. DODATNE
Sumarna
Elektivna
3. VEZANIH PROIZVODA
4. KOMBINIRANE
ČISTA DIVIZIONA KALKULACIJA
upotrebljava se kod proizvodnje samo jednog proizvoda (npr. masovna proizvodnja=
jedinična cijena = ukupni trošak / ukupna količina
KALKULACIJA POMOĆU EKVIVALENTNIH BROJEVA
upotrebljava se kod proizvodnje sličnih proizvoda sa sličnom strukturom troškova (npr. lim
različite debljine, kruh različite težine...)
koristi tehničke normative apsorbiranja troškova (ekvivalentne brojeve)
DODATNA - SUMARNA KALKULACIJA
koristi se kod proizvodnje različitih proizvoda sa različitom strukturom troškova
indirektni troškovi raspoređuju se na pojedine proizvode pomoću određenih „ključeva“
DODATNA – ELEKTIVNA KALKULACIJA
složeniji oblik dodatne kalkulacije
troškovi se detaljnije diferenciraju po fazama proizvodnje
33
KALKULACIJA VEZANIH PROIZVODA
upotrebljava se u slučaju kada se uz iste troškove proizvodi više proizvoda, tj. glavni proizvod
i nusproizvod (sporedni proizvod)
troškovi se primarno diferenciraju na glavni proizvod te ostale nusproizvode
KOMBINIRANA KALKULACIJA
kombinacija prethodnih metoda
34
13. PRIHODI I RASHODI (UTVRĐIVANJE
FINANCIJSKOG REZULTATA)
Utvrđivanje i raspodjela dobiti:
prihodi
- rashodi
= bruto dobit
- porez
=neto dobit
- rezerve
iznos za raspodjelu
PRIHODI
Povećanje ekonomske koristi – povećanje kapitala, osim povećanja koje proizlazi iz uplata
vlasnika
Povećanje imovine, smanjenje obveza
Vrste prihoda: redovni i izvanredni
RASHODI
Smanjenje ekonomske koristi – smanjenje kapitala, osim smanjenja koje proizlazi iz
raspodjele vlasnika
Smanjenje imovine, povećanje obveza
Vrste rashoda: redovni i izvanredni
PRIHODI – RASHODI = FINANCIJSKI REZULTAT (dobit ili gubitak)
NAJZNAČAJNIJE VRSTE PRIHODA:
PRIHODI OD PRODAJE PROIZVODA
Nastaju prodajom proizvoda ili usluga
Priznaju se u visini prodajne (fakturne) vrijednosti (bez PDV-a)
Priznaju se u trenutku isporuke robe ili usluge
FINANCIJSKI PRIHODI
Nastaju kao posljedica ulaganja u financijsku imovinu
Najznačajniji financijski prihodi su kamate i dividende te pozitivne tečajne razlike
Kamate se priznaju sukladno razdoblju na koje se odnose
35
Dividende se priznaju na temelju odluke, odnosno obavijesti o izglasanoj dividendi
Pozitivne tečajne razlike se priznaju kada se utvrdi tečajna razlika, tj. Po izvršenoj uplati
NAJZNAČAJNIJE VRSTE RASHODA
RASHODI OD PRODAJE PROIZVODA (POSLOVNI RASHODI)
Nastaju prodajom proizvoda ili usluga
Priznaju se u visini nabavne (proizvedene) vrijednosti
Priznaju se u trenutku (razdoblju) isporuke robe ili usluge
Financijski rashodi
Nastaju kao posljedica korištenja tuđih novčanih sredstava
Najznačajniji financijski rashodi su kamate te negativne tečajne razlike
Kamate se priznaju sukladno razdoblju na koje se odnose
Negativne tečajne razlike se priznaju po izvršenoj uplati
Dividende nisu rashodi
Rashodi po osnovi vrijednosnog usklađenja imovine (otpis imovine)
Nastaju zbog oštećenja, zastarijevanja ili trajnog pada vrijednosti imovine (izvanredni
rashodi)
Primjena načela opreznosti (načelo niže vrijednosti – imovinu treba vrednovati po nabavnoj,
odnosno neto prodajnoj vrijednosti zavisno od toga koja je vrijednost niža)
Direktno utječe na smanjenje financijskog rezultata
Odluku o iznosu vrijednosnog usklađenja donosi menadžment
PRIZNAVANJE PRIHODA
Temeljna načela:
načelo nastanka događaja – fakturirana realizacija
načelo opreznosti – prihod se prizna kad je siguran, rashod kad je moguć
načelo sučeljavanja prihoda i rashoda – utvrđivanje dobiti
Ukoliko nisu ostvareni osnovni uvjeti za priznavanje prihoda – priznavanje prihoda treba odgoditi.
36
14. KAPITAL
„Kapital je dio imovine koji pripada vlasnicima, ostatak imovine nakon odbitka obveza.“
Struktura kapitala: uloženi i zarađeni
Struktura kapitala prema zor-u:
Upisani kapital
Premije na emitirane dionice
Revalorizacijske rezerve
Rezerve
Zakonske rezerve
Rezerve za vlastite dionice
Statutarne rezerve
Ostale rezerve
Zadržana dobit ili preneseni gubitak
Dobit ili gubitak tekuće godine
Struktura kapitala zavisi od pravnog oblika poduzeća.
Formiranje dioničkog kapitala:
Emisija dionica:
Obične ili redovne dionice – predstavljaju idealne dijelove u kapitalu d.d.; daju glasačka prava, daju
pravo na dividendu koja zavisi od financijskog rezultata; pravo na udio u likvidacijskoj masi
Preferencijalne ili povlaštene dionice – kvazivlasnički vrijednosni papiri – po svojim obilježjima
nalaze se između dugoročnih vrijednosnih papira i dionica; ne daju glasačka prava; daju pravo na
fiksnu dividendu (%) – prioritetna isplata; pravo na udio u likvidacijskoj masi dionice se emitiraju na
sljedeće načine:
prodaja dionica za novac
prodaja dionica za nenovčanu imovinu i usluge
Revalorizacijske rezerve
Nastaju kao posljedica revalorizacije imovine (revalorizirati = ponovno vrednovati)
Revalorizacija imovine provodi se u inflatornim uvjetima – razlog:
Prihodi se vrednuju po tekućim – tržišnim vrijednostima
Troškovi (rashodi) po povijesnim – nabavnim vrijednostima
Posljedica: nerealno iskazan financijski rezultat koji nije posljedica dobrog poslovanja već
porasta cijena
Revalorizacija se provodi pomoću indeksa porasta cijena
Sprječava prelijevanje tzv. Sustance u potrošnju
Revalorizacija se u pravilu, provodi na imovini – obveze se vrednuju sukladno uvjetima
ugovora
37
Zarađeni kapital
Nastaje kao posljedica pozitivnih poslovnih rezultata (prihodi>rashodi).
Struktura zarađenog kapitala (proizlazi iz raspodjele neto dobiti):
Rezerve (5%)
Zadržana dobit ili preneseni gubitak
Dobit ili gubitak tekuće godine
Izglasavanje i isplata dividendi
Dividende – naknada vlasnicima, povrat ulaganja u vlasničke vrijednosne papire – dionice; izglasavaju
se iz dobiti – iznos zavisi od ostvarenih rezultata i odluke skupštine d.d.
Izglasavanje --- vrijeme: nakon usvajanja završnog računa ili poslije toga...
Uvjeti: postojanje neto dobiti ili zadržane dobiti iz prethodnih razdoblja... Vrste dividendi: novčane,
nenovčane
Gubitak i pokriće gubitka
„Gubitak je negativan financijski rezultat, „višak“ rashoda nad prihodima, smanjuje kapital vlasnika,
iskazuje se u izvještaju o dobiti i u bilanci i dijeli se na gubitak do visine kapitala i na gubitak iznad visine
kapitala.“
Pokriće gubitka
Regulirano je odredbama zor-a i pokriva se iz rezervi i zadržane dobiti prethodnih razdoblja; iznos
nepokrivenog gubitka iskazuje se u početnoj bilanci naredne godine kao preneseni gubitak i bit će
pokriven iz budućih zarada u narednim obračunskim razdobljima.