SEMINARSKI RADOSNOVI MENADŽMENTA

POJAM PLANIRANJA

SADRŽAJ:

1.

UVOD 2

2. POJAM PLANIRANJA.............................................................................................................................3

3. SADRŽAJ PROCESA PLANIRANJA.....................................................................................................4

3. NUŽNOST I CILJEVI PLANIRANJA.....................................................................................................5

5. DEFINISANJE PLANA PREDUZEĆA....................................................................................................7

5.1. Podjela planova prema vremenu koje obuhvata.................................................................................8

5.1.1. Dugoročni planovi.......................................................................................................................9

5.1.2. Srednjoročni planovi..................................................................................................................10

5.1.3. Kratkoročni planovi...................................................................................................................11

5.1.4. Operativni planovi.....................................................................................................................11

6. FLEKSIBILNI PLANOVI.......................................................................................................................11

7. ZAKLJUČAK..........................................................................................................................................12

8. LITERATURA........................................................................................................................................14

1

1. UVOD

Planiranje je jedna od osnovnih funkcija menadžmenta. Planiranje, kao

funkcija upravljanja, je svjesni proces predviđanja događaja u budućnosti.

Planiranje je usmjereno na utvrđivanje ciljeva i glavnih procesa djelovanja

organizacije. Istovremeno, planiranje se bavi i utvrđivanjem modaliteta za

ostvarenje postavljenih ciljeva, pravaca i strategija.

Možemo naći da je planiranje osnova obavljanja svih drugih funkcija

menadžmenta. Sve drue funkcije menadžmenta su u određenoj mjeri zavisne i

podređene funkciji planiranja.

Planiranje može biti strategijsko i operativno. Iz ugla vremena, planiranje

može biti dugoročno, srednjoročno i kratkoročno.

Danas postoji razvijen niz metoda i tehnika planiranja, a koje se koriste u

većoj ili manjoj mjeri kao instrument pri planiranju.

Planiranjem se danas odlučuje o onome što u organizaciji treba postići u

doglednoj budućnosti i kako to postići tj. putem kojih pravaca djelovanja.

2

2. POJAM PLANIRANJA

Riječ planiranje potiče od latinske riječi planus što znči površina

stana. Tek u XVII vijeku ovaj pojam se koristi u engleskom jeziku i to u

izvoirnom značenju. Dugo godina odnosio se na različite nacrte stambenih

objekata i imao je karakter formalizovanog dokumenta. Tek kasnije

planiranje se opisivalo kao posao u kojem se određivalo šta se radi, ko treba

da uradi određenje stvari, kada treba da uradi i kako. Planiranje je primarana

i prva faza procesa menadžmenta. Ona je primus inter pares (prva među

jednakim) sa ostalim funkcijama procesa menadžmenta.

Već smo istakli da je planiranje polazna tačka rada ili, preciznije,

primarna funkcija menadžmenta. Menadžer svoju aktivnost započinje

planiranjem i nastavlja organizovanjem, zapošljavanjem, uticanjem

(motivisanjem i liderstvom) i kontrolisanjem. Planiranje, dakle, stvara

osnovu za obavljanje ostalih menadžerskih funkcija.

Menadžment predstavlja proces stalnog oblikovanja formalnih

organizacija, a vještina donošenja odluka je početni uslov uspješnosti tog

procesa. Donošenje odluka podrazumjeva uočavanje i izbor pravog puta

djelovanja da bi se određeni problem riješio ili da bi se iskoristila pružena

šansa. Iz toga proističe da ja za menadžment bitna sistematična pažnja

donošenja odluka.

Planiranjem se koncipiraju aktivnosti preduzeća tako da vode u

pravcu ostavarenja njegovih ciljeva. Planske odliuke se prema tome moraju

donositi unaprijed, a one se odnose na poslove koje treba uraditi, zatim na to

kada treba da se urade ti poslovi, kao i na to ko treba da uradi date poslove.

Menadžeri koriste planove i kao standarde poslovanja, koji su im neophodni

za kontrolisanje poslovanja preduzeća, upoređivanjem onoga što se desilo sa

onim što je trebalo da se desi.

3

Kako je poslovanje preduzeća kontunuelan, neprekidan proces, i

planiranje se mora vršiti kontinuelno. Pri tome, proces planiranja obuhvata

kako donošenje planskih odluka, tako i utvrđivanje upravljačkih mjera u

pravcu izvršavanja planiranih zadataka, odnosno ostavarivanja ciljeva

preduzeća.

Planske odluke mogu se donositi na osnovu:

Analize i kritičke ocjene poslovanja preduzeća u prošlosti, i

Predviđanja uslova poslovanja u budućem periodu

3. SADRŽAJ PROCESA PLANIRANJA

Proces planiranja predstavlja sistematizovano sagledavanje budućoh

aktivnosti preduzeća, kako bi se pripremile odgovarajuće mere za akcije u

sadašnjosti. Time se doprinosi poboljšanju položaja preduzeća u njegovom

ukupnom društvenom okruženju, a posebno na tržištu. Prema tome, planiranje je

kreativan proces, što podrazumijeva stalno nastojanje preduzeća i drugih

organizacija da usavršava svoje poslovanje i da se ne mire sa postojećim stanjem.

Promišljajući poslovanje preduzeća u budoćnosti, menadžment iskazuje

svoje nastojanje da unese više izvjesnosti i pouzdanosti u ostvarivanju ciljeva i

zadataka koje je planom utvdio. Na taj nači, proces planiranja omogućuju da se

ostavare određeni poslovni efekti do kojih se ne bi doslo da nije bilo ove funkcije

menadžmenta.

Planiranje kao kontinuelan proces u okviru funkcije menadžmenta obuhvata

aktivnosti donošenja i sporovođenja planskih odluka. Prema tome, planiranjem se

doprinosi poboljšanju preduzeća na tržištu, jer je to svjesna, usklađena i

permanentna aktivnost menadžmenta usmjerena na ostvarivanje poslovnog

uspjeha.

4

Planiranje omogućuje menadžmentu da sagledava prilike u okruženju, a

posebno na tržištu, izvan postojećih okvira u kojima se obavlja tekuće poslovanje

preduzeća. Na taj način, menadžment može ne samo da sagleda postojeće

probleme već i da uoči mogućnost razvoja preduzeća. Planiranje se pri tome ne

ograničava samo na predviđanje i procjenu uslova poslovanja u budućnosti, već

obuhvata organizovanu aktivnost na kontrolisanju i mjenjaju budućnost.

Iz prethodnog razmatranja planiranja kao primarne funkcije menadžmenta

uočavaju se dva bitna elementa koji se ovim procesom moraju obuhvatiti. To su:

Poslovanje preduzeća, i

Vrijeme za koje se planske odluke odnose.

Rezultat procesa planiranja izražava se u vidu:

Planskih odluka

Politika,

Strategija,

Programa i

Planova.

Svaki od navedenih elemenata rezultata procesa planiranja prestavlja specifičan

izraz odlučivanja o ciljevima poslovanja preduzeća. Zato je neophodno ove vidove

rezultata procesa planiranja posebno razmatrati i izučavati, kako bi se dobilo

odgovarajuće saznanje o cjelini planske funkcije kao primarne faze menadžmenta.

4. NUŽNOST I CILJEVI PLANIRANJA

Proces planiranja kao svjesna, organizovana aktivnost predstavlja sve veću

nužnost za preduzeće kao osnovni subjekat tržišne privrede. To je uslovljeno

5

činjenicom da preduzeče posluje kao dio ukupne svjetske privrede, u koju se

uključuje posredstvom tržišta kao osnovnog regulatora procesa privređivanja. Na

taj način, ne poslovanje preduzeća utiču ne samo interni faktori i dejstva iz

neposrednog okruženja već i zbivanja u svjetskoj privredi.

Jedna od bitnih karakteristika tržišne privrede jeste konkurencija između

preduzeća kao osnovnih subjekata. To podrazumjeva stalnu borbu preduzeća za

sticanje, očuvanje i poboljšanje svoje pozicije na tržištu. A da bi se to postiglo

neophodno je obezbjediti što veću pouzdanost i izvjesnost u pripremi nastupa

preduzeća u konkurenciji.

Prevazilaženje problema koji se ispoljavaju u ovakvim uslovima poslovanja

i neizvjesnosti koja očekije preduzeće u budućnosti moguće je dobrim

planoiranjem kao primarnom funkcijom menadžmenta. Na taj način, procesom

planiranja preduzeće aktivno reaguje na promjene u okruženju i prilagođava se

uslovima koji vladaju na tržištu, ali nastoji da utiče na buduće događaje koji si

značajni za uspješnost njegovog poslovanja.

Nužnost planiranja kao kontinuelnog procesa usmjeravanja preduzeća u

budućnosti uslovljena je i nastojanjem da se doprinese poboljšanju poslovnog

uspjeha. A ti podrazumijeva stalni razvoj preduzeća, jer, u slučaju ne

napredovanja, preduzeće je osuđeno na nazadovanje, pošto se njegova

konkurencija prmanentno razvija zahvaljujući ukupnom tehničko-tehnološkom i

ekonomskom progresu društva.

Nužnost planiranja uslovljena je i veličinom preduzeća i strukturom njegove

djelatnosti. Naime, veća preduzeća su manje elastična na promjene u okruženju,

zbog veće koncentracije sredstava i kadrova. Zato je u ovakvim preduzećima

posebno bitno dobro i efikasno planiranje, kako vi se izbjegle neizvjesnosti u

budućnosti ne koje veliki poslovni sistemi teže mogu da reaguju. Pri tome, to ne

znači da i u manjim preduzećima nije neophodno dobro planiranje. Međutim,

manja preduzeća, sa mnjim obimom sredstava za proizvodnju i manjim brojem

zaposlenih lakše se prilagođavaju promjenama u okruženju.

6

Međutim, pored nužnosti koja je nametnuta prilikama u kojima preduzeće

posluje, planiranje je uslovljeno i ciljevima koji se njime moraju ostvariti. Kada je

u pitanju preduzeće kao organizacioni sistem, cilj planiranja jeste omogućavanje

stavranja što većeg profita na uloženi kapital. Stvaranje profita predstavlja cilj

aktivnosti menadžmenta čija je primarna funkcija planiranje.

Bitna karakteristika planiranja jeste da je to primarna funkcija menadžmenta.

Planiranjem započinje upravljačko odlučivanje, tim prije što se u toj fazi utvrđuju

ciljevi, politike, strategije, programi i planovi tekućeg poslovanja i razvoja

preduzeća. Prema tome, u srdištu funkcije planiranja jeste odlučivanje kao osnovni

zadatak menadžmenta. Kada se radi o preduzeću kao organizacionom sistemu koji

obavlja privrednu djelatnost, menadžment donosi poslovne odluke. Ovim

odlukama obavezuju se svi organizacioni djelovi preduzeća da preuzimaju

ogovarajuće poslovne aktivnosti. Pri tome, menadžment kao upravljački organ

preduzeća mora da raspolaže potrebnim obimom i vrstama informacija da bi

donosio kvalitetne odluke, kako bi stalno poboljšavao položaj svohe organizacije

na tržištu i u ukupnom društvenom okruženju.

Odlučivanje u pocesu planiranja usmjereno je na donošenje odgovarajućih

odluka o:

Ciljevima,

Politikama,

Strategijama,

Programima,

Planovima,

Budžetu.

5. DEFINISANJE PLANA PREDUZEĆA

7

Plan je instrument procesa planiranja, kojim se kvalitativno i kvantitativno

izražava zadatak preduzeća koji treba da se ostvari u budućem periodu. To znači da

se planom ciljevi preduzeća razrađuju na zadatke koji služe kao osnova za

preduzimanje akcije i za kontrolu ostvarenih rezultata poslovanja. Pri tome, plan

preduzeća mora da obuhvati ukupno njegovo poslovanje za određeni period, kao o

funkcionisanje svih dijelova njegove organizacione strukture.

Planom se usmjeravaju aktivnosti u skladu sa raspoloživim kadrovskim

potencijalima i materijalnim resursima, kao i sa prilikama koje vladaju u

okruženju. Pri tome, planom se aktiviraju nedovoljno korišćeni resursi i podstiče

poboljšanje konkurentske sposobnosti preduzeća. Na taj način, plan predstavlja i

izraz određenih nastojanja menadžmenta preduzeća u pravcu poboljšanja poslovnih

rezultata i ukupnog poslovnog uspjeha.

Planom se definiše cilj poslovanja preduzeća, na osnovu čega se utvrđuju

potrebna materijalna sredstva i kadrovi za realizovanje tako definisanog cilja. U

slučaju nesklada između definisanog cilja poslovanja preduzeća i raspoloživih

elemenata proizvodnje, planom se utvrđuje način obezbeđenja nedostajućih

kadrova i materijalnih sredstava, kako bi se omogućilo realizovanje planiranih

ciljeva.

S obzirom na činjenicu da se plan donosi kao dokument po kome će se

precizno ponašati u budućem periodu, njime nije moguće precizno obuhvatiti

događaje koji će nastati u vrijeme realizacije planiranih ciljeva. Ovo tim prije što

se planom utvrđuju zadaci za budućnost, a na osnovu pokazatelja iz prošlosti i

sadašnjosti. Zato menadžment preduzeća donosi više varijanti plana za isti planski

period, kako bi se obezbjedio od neizvjesnosi i iznenađenja koja mogu nastati u

budućnosti.

8

5.1. Podjela planova prema vremenu koje obuhvata

Plan se donosi kao instrument procesa planiranja budućih aktivnosti

preduzeća koje treba da se obave u dužem ili kraćem periodu. Na toj osnovi

razlikuju se sledeće vrste planova i to:

Dugoročni

Srednjorocni

Kratkoročni i

Operativni.

Dužina budućih perioda za koje se donose planovi, opredjeljuje i sadržaj

ovih planskih dokumenata. Što je period za koji se plan donosi duži, to je

precinznost planiranja manja i obrnuto. To proističe iz činjenice da se dalja

budućnost teže može sagledati nego period neposredno posle donošenja plana.

Pored toga, u neposredno bližem periodu očekuju se manje promjene u uslovima

poslovanja, dok se na duži period moraju predviđati krupnije promjene koje su

rezultat investicionih ulaganja u rast i razvoj preduzeća. Otuda i razlike u obuhvatu

planova za različite periode budućnosti.

5.1.1. Dugoročni planovi

U poređenju sa godinom kao osnovnom jedinicom mjere vremena u procesu

planiranja, dugoročni planovi, po pravilu obuhvataju period od deset godina. Zato

se i smatra da su dugoročni planovi desetogodišnja razrada zadataka preduzeća,

zasnovani na viziji menadžmenta prema daljoj budućnosti. Pored toga svoje

dalekosežne ciljeve preduzeća, ponekad, sagledavaju i na duži rokod deset godina.

9

Na primjer, petnaest ii dvadeset godina mogu se smatrati periodima za koje se

utvrđuju globalni ciljevi i razrađuju razvojni zadaci preduzeća u osnovnim

konturama. Međutim, donošenje planova na tako duge rokove zasniva se na veoma

maloj pouzdanosti i izvjesnosti.

Dugoročni planovi za desetogodišnji period imaju strategijski karakter. To

podrazumjeva razradu razvojnih ciljeva preduzeća u zadatke koje treba obaviti u

desetogodišnjem periodu da bi se obezbjedilo očuvanje i poboljšanje datog

privrednog subjekta i tržišnoj konkurenciji. U postupku donošenja desetogodišnjeg

plana preduzeća menađžment mora sagledati ne samo mogućnost razvoja internih

uslova poslovanja već i tendencije promjena koje se očekuju ne tržištu i širem

društvenom okruženju.

Ovakva vrsta planova karakteristična je za velike poslovne sisteme, kojima

je neophodno duže vrijeme za prilagođavanje prilikama na tržištu i u ukupnom

društvenom okruženju. Dugoročni planovi se zasnivaju na poznavanju

ekonomskih, socijalnih, demografskih, ekoloških i drugih tendencija u okruženju u

kome preduzeće dejluje i u kome očekuje da će djelovati.

5.1.2. Srednjoročni planovi

Kontinuitet procesa planiranja zahtjeva donošenje i srednjoročnih planova.

To su, uglavnom, planovi koji se odnose za petogodišnji period i obuhvataju

takođe ciljeve i zadatke iz oblasti rasta i razvoja preduzeća. Prema tome, i ova

vrsta planova usmjerena je na razradu strateških ciljeva preduzeća.

Srednjoročni planovi izrađuju se sa višim stepenom izvjesnosti i pouzdanosti

nego što je to slučaj kod dugoročnih planova. Međutim, rok od pet godina nije

dovoljno dugo vrijeme za razvojne vizije velikih poslovnih sistema. Ovo tim prije

ukoliko se radi o strateškim investicionim ulaganjima koja se razrađuju u posebnim

projektima.

10

Kada se radi o manjim i srednjim preduzećima, period od pet godina

predstavlha dovoljno dugo vreijeme za realizaciju razvojne strategije.

Petogodisšnji planovi zasnivaju se na analizi prošlosti, ocjeni sadašnjosti i

procjeni budućnosti. Na takvim osnovama moguće je utvrđivati planske zadatke za

sledećih pet godina sa dosta pouzdanosti i izvjesnosti. U petogodišnjem periodu

moguće je preduzimanje odgovarajućih razvojnih aktivnosti i sagledavanje

reralizacije planom utvrđenih zadataka.

5.1.3. Kratkoročni planovi

Pod pojmom kratkoročni planovi podrazumjevaju se oni planski dokumenti

koji se odnose za period od jedne godine. To su planski dokumenti koji se donose

u vidu godišnjeg plana ili budžeta preduzeća, a kojima se obuhvataju zadaci koje

treba izvršiti u neposrednoj budućnosti.

U kratkoročnim planovima razrađuju se zadaci preduzeća zasnovan na

njegovim postojećim mogućnostima i položaju u njegom tržišnom i ukupnom

društvenom okruženju. Ovim planovima razrađuju se zadaci tekućeg poslovanja,

jer je godina dana u životu preduzeća suviše kratak period za koncipiranje i

realizaciju razvojnih ciljeva.

5.1.4. Operativni planovi

Specificirani planski zadaci za pojednice i organizacione jedinice,

raspoređeni na vremenske intervale kraće od jedne godine predstavljajuoperativne

planove. Pomoću ovako formulisanih planskih zadataka i njihovog ostvarivanja,

menadžment preduzeća obezbeđuje kokorinaciju ukupnog poslovanja i kontrolu

funkcionosanja s vakog segmenta organizacione strukture.

11

Operativni planovi donose se i za pojedine poslovne funkcije, kao što su

marketing, proizvodnja, finansije, nabavka, zapošljavanje i druge. Ovako

koncipirani operativni planovi predstavljaju neposredne zadatke odgovarajućih

sektora i službi kao specijalizovanih organizacionih jedinica koje su nosioci

pojedinih poslovnih funkcija.

6. FLEKSIBILNI PLANOVI

Izrada više varijanti plana za jedan planski period podrazumijeva

obuhvatanje mogućih zbivanja u budućnosti na fleksibilan način. Takav plan polazi

od optimističke, normalne i pesimističke varijante. Sve tri navedene varijante se

razrađuju u planskom dokumentu, a primjenjuje se ona koja bude odgovarala

nastalim okolnostima u procesu realizacije planskih zadataka.

Donošenje fleksibilnog plana zasniva se na mogućim promjenama koje se

odražavaju preko:

Korišćenja proizvodnog kapaciteta,

Prilika na tržištu,

Snabdjevanja finansijskim sredstvima,

Opštih uslova privređivanja u okruženju, i sl.

Navedeni i ostali, s njima povezani, uslovi mogu se mjenjati u periodu realizacije

planskih ciljeva. Zato se u planskom dokumentu predviđaju rizici koji mogu nastati

u budućnosti.

12

7. ZAKLJUČAK

Proces planiranja predstavlja sistematizovano sagledavanje budućih

aktivnosti preduzeća, kako bi se pripremile odgovarajuće mjere za akcije u

sadašnjosti. Time se doprinosi poboljšanju položaja preduzeća u njegovom

ukupnom društvenom okruženju, a posebno na tržištu. Prema tome, planiranje je

kreativan proces, što podrazumjeva stalno nastojanje preduzeća i drugih

organizacija da usavršava svoje poslovanje i da se ne mire sa postojećim stanjem.

Planiranje kao kontinuelan proces u okviru funkcije menadžmenta obuhvata

aktivnost donošenja i sprovođenja planskih odluka. Prema tome, planiranjem se

doprinosi poboljšanju položaja preduzeća na tržištu, jer je to svjesna, usklađena i

permanentna aktivnost menadžmenta usmjerena na ostvarivanje poslovnog

uspjeha.

13

8. LITERATURA

1. Stavrić B.; Dokić A. OSNOVI MENADŽMENTA, Banja Luka College, 2009. God.

2. Petrović, M.: Menadžment – funkcija i procesi, Fakultet organizacionih nauka, Beograd, 1994, god.

3. http://hr.wikipedia.org/wiki/Menadžment

14