1. Anarhizam – bezvlašće; nepriznavanje autoriteta, reda, discipline; samovolja. Koncepcija koja traži ukidanje svake države i svakoga pravnoga društvenog poretka.

2. Autrakija – bitno nužno svojstvo neke stvari; u Spinoze.3. Autonomija – samoodređenje, samozakonodavstvo, nezavisnost, samouprava; autonomna

etika. U Kanta.4. Dezalijenacija (razotuđenje) – prevladavanje otuđenja ili alienacije; povratak čovjeka vlastitoj

biti i svojim istinskim ljudskim mogućnostima. Suprotno je alienacija (otuđenje).5. Dijalektika – 1. Umijeće (vještina) vođenja razgovora, raspravljanaj na temelju pitanja i

odgovora; vještina iznalaženja istine otkrivanjem i pobijanjem proturječja; dosjetljivost; 2. Misao o jedinstvu i harmoniji suprotnosti; 3. U Hegela, dijalektika je apsolutna metoda, a ujedno zakonitost po kojoj se sve zbiva. To je dijalektika tročlanog niza: teze, antiteze i sinteze.

6. Dogma – (grč. Dogma-mišljenje) – 1.znanstveni, filozofski ili praktično društveni stav koji se bez kritičkog provjeravanja usvaja kao siguran, a snagu uvjerljivosti crpi iz određenog autoriteta; stav koji se smatra neoborivim i nepovredivim, pa se o njemu ne raspravlja; 2.temeljni stav vjere

7. Etatizam (franc.Etat-država) – prevladavajuće sudjelovanje države u svim oblicima društvenog života; državotvorstvo.

8. Etos (grč. Ethos) – mjesto stanovanja; oznaka ljudskih čudorednih osobina; sadržaj moralnog ocjenjivanja i djelovanja

9. Fenomen (grč.fainomai – pojavljujem se) – 1. Pojava; 2. Čudo, izuzetak, neobičan slučaj.10. Homo Homini Lupus – „Čovjek je čovjeku vuk“. Tom glasovitom Plautovom izrekom filozof

Hobbes definirao je hipotetsko 'prirodno stanje' u kojem se ljudi nalaze u ratu „svaki protiv svakoga“. Nedostatak tog stanja ljudi otklanjaju društvenim ugovorom priznajući apsolutnu vlast države i suverena.

11. Humanost – čovječnost, čovještvo, čovjekoljublje, osjećaj ljudskosti; ono što čovjeka čini čovjekom za razliku od njegova prirodnog (animalnog) određenja. Shvaća se i kao ideal ili zahtjev koji kao ono zadano (a ne dano!) tek valja ozbiljiti. Po tome pojedinac postaje osoba (ličnost) i vrijedan član zajednice.

12. Idealizam – 1.jedno od dva temeljna otnološka shvatanja: uči da je istinski pravi bitak i osnova cjelokupne stvarnosti ideja (ili misao, duh, svijest, volja, bog..), a da su pojavna bića izvedena. Ističe primat onoga duhovnog nad puko materijalnim, pojavni, svijetom kao u sekundarnim. 2.u svakodnevnom govoru idealizam znači i povjerenje u ideale, uzore, neosporne vrijednosti, odnosno stav da čovjek i njegovo djelovanje nisu i ne treba da budu vođeni ponajprije koristoljubljem i materijalnom dobiti. Suprotno: materijalizam.

13. Ideologija – 1.nauka o idejama; sustav, sveukupnost ideja; 2.različiti oblici društvene svijesti (pravo, moral itd.); 3.“iskrivljena“ svijest, svjesno ili nesvjesno pristrano klasno ili grupno-obojena, izokrenuta svijest.

14. Individualizam – gledište koje naglašava izvornu ulogu i primat vrijednosti poedinca, njegove osebujnosti prema općem, univerzalnom, zajednici, državi. Općenitost je sastavljena tek od pojedinačnog. U krajnosti individualizam može voditi egoizmu i anarhizmu. Suprotno: kolektivizam i univerzalizam.

15. Indoktrinacija – navođenje na nekritičko prihvatanje neke doktrine, nekog učenja, teorije; oblik manipuliranja odgojem i obrazovanjem.

16. Kolektivizam – naglašava se, i daje prvenstvo onom zajedničkom, zajednici, cjelini, društvu, državi prema pojedincu, pojedinačnom i privatnom. Suprotno od individualizma.

17. Komunizam – (lat. Communis – opći, zajednički, svačiji) – koncepcija društvenog poretka u kojem su prevladani privatno vlasništvo nad društvenim sredstvima za proizvodnju, izrabljivanje ljudi, podjela rada na fizički i duhovni rad, te uspostavljena jednakost ljudi i doista ljudska zajednica.

18. Kosmopolitizam – učenje i shvatanje da je čovjek „građanin svijeta“, da su svi ljudi jednako vrijedni. Ideja kozmopolitizma razvija se od antičke grčko-rimske kulture, preko kršćanstva, humanizma i prosvjetiteljstva, do savremenog internacionalizma. Suprotno: uskogrdni nacionalizam.

19. Otuđenje (alienacija) – odvajanje, prekid odnosa dvaju ili više subjekata ili subjekta i njegova objekta. U suvremenim raspravama o ljudskoj egzistenciji, pojam otuđenje veže se najćešće za Marxove analize društvenih odnosa, koji onemogućavaju opstanak dostojan čovjeka i njegovo samopotvrđivane. Čovjek otuđuje svoje proizvode (otuđeni rad) i svoju djelatnost, otuđuje se od svoje biti i od drugih ljudi. Suprotno je razotuđenje.

20. Paradigma – uzorak, uzor, primjer, obrazac. Paradigmatičan – uzoran.21. Pluralizam – filozofsko učenje da se svijet sastoji od više relativno samostalnih počela,

osnova ili supstancija. Protivno: monoizam, dualizam.22. Politika – obuhvata sve djelovanje usmjereno unapređivanje države ( i društva ) kao

zajednice slobodnih građana. Novovjekovno shvatanje naglašava usmjerenost osvajanju i jačanju vlasti i ostvarenju određenih interesa. Izvorno pak značenje politike upućuje na javnu djelatnost, na brigu za ono što je zajedničko, opće, društveno, državno, što se tiče sviju, za razliku od bavljenja osobnim, pojedinačnim, privatnim (odvojenim), posebnim problemima, pa i sebičnim interesima. Politika je u rasponu svih ovih značenja konstitutivni dio odgoja.

23. Prosvjetiteljstvo – pokret u filozofiji i kulturi Evrope u 18.stoljeću, a najizrazitiji u Francuskoj. Odlikuje ga vjera u svjetla uma, koji će – misle prosvjetitelji – riješiti sva pianja čovjekove sreće na najbolji mogući način, usmjerenje na praktična pitanja, prosvjetiteljska usmjerenost, optimistizam i vjera u budućnost kao buduće carstvo razuma. Prosvjetiteljstvo se kritički suprostavlja feudalnom sistemu, odbacuje dogmatski autoritet, sve oblike predrasuda i tradiciju ako nije utemeljena na umu. Prosvjetiteljstvo pritom nepovijesno i nekritički pristupa historiji.

24. Realizam – 1.trezevnost; objektivno, racionalno promatranje; suzdržavanje od postupaka i planova koji nemaju izgleda na uspjeh; 2.spoznajna koncepcija koja nasuprot idealizmu tvrdi da realnost postoji neovisno os vijesti, te da svijest tu realnost spoznaje onakvu kakva ona jest; 3.pravac u umjetnosti koji nastoji prikazati stvarnost onakvu kakva ona jest 4.srednjovjekovni realizam u logici tvrdi da opći pojmovi, univerzalija, opće postoji realno, prije i nezavisno od pojedinačnih stvari. Različito o univerzalijama uči nominalizam.

25. Retorika – 1.govorništvo, govorničko umijeće; 2.teorija govorništva; učenje, nauk o govorničkom umijeću, o načelima pravilnog govorenja. U antici retorika je kaoo umijeće nagovaranja bila jedan od temeljnih sastavnih dijelova obrazovanja. U novije vrijeme (posebno uz teorije komunikacije) obnavlja se zanimanje za retoriku, i to u svezi sa spoznajnom teorijom i naglašenim značenjem jezika. Sada je u prvom planu uvjerljivo vjerodostojano posredovanje istine.

26. Revolucija – preokret, obrat, nagla promjena kvalitete neke pojave, nagli korjeniti skok, pojava bitno novoga. Suprostavlja se evoluciji (neprekidnoj postepenoj promjeni).

27. Sloboda – razlikujemo više razina slobode: 1.neovisnost o prisili, odsutnost vanjskih zapreka da čovjek čini ovo ili ono, dakle, sloboda od različitih ograničenja; 2.mogućnost da čovjek bira između najmanje dvije mogućnosti, odnosno, između različitih motiva; to je tzv. Sloboda izbora; 3.samoodređenje (autonomija), osobna sloboda, sloboda za slobodu, sloboda volje. Za razliku od prirodne nužnosti materijalnih stvari čovjek nije do kraja determiniran nužnošću prirodne i društvene sredine, nego je određen i iz samoga sebe: čovjek sam oblikuje svoj opstanak, sačinja svoj svijet i daje mu smisao. Sloboda uključuje i odgovornost. Sloboda čovjeku nije dana, nego je on mora sam izboriti. Sloboda je bit čovjeka. Ona je povlastica i kušnja čovjeka.

28. Sofisti – 1.u staroj Grčkoj prvotno mudraci, mislioci, kasnije učitelji filozofije i govorništva. Prvi prosvjetitelji Grčke, usmjereni praktično odgojnim pitanjima (o opravdanosti društvenih razlika i promjena, relativnosti pravnih, moralnih normi, odnosno tradicije i propisa itd.). Naučavaju spoznajni i etički relativizam, razvijaju kritičnost, te tehnike uvjeravanja i dokazivanja, a posebno umijeće argumentiranja „za i protiv“. 2.pogrdno: mudrijaši, nadrimudraci, oni koji se služe sofizmima.

29. Spekulacija – 1.nastojanje da se do spoznaje principa zbilje i spoznaje apsoluta dođe teoretski apstraktnim umovanjem, teoretiziranjem, kombiniranje u mislima, promišljanjem neovisno od svakog iskustva i prakse; Suprotno: empirija.

30. Totaliteratizam – način vladanja u kojem država uzima pod svoju neograničenu kontrolu sve pojave javnog i kulturnog života, te guši svaku privatnu poduzetnost i slobodu. Totalitarizam je odlika fašističkih i boljševičkih režima našega vremena.

31. Utopija – 1.neostvariva mašta, neostvariva želja, sanjarija, idealno stanje; 2.zamisao idealnog društvenog poretka (u djelu „Utopija“ T.Morusa u 16.st.); klasične utopije dali su Platon, F.Bacon, T.Campanella i mnogi drugi. Dvadeseto stoljeće suočeno je s pojavom brojnih antiutopija, negativnih utopija inspiriranih totalitarizmom.

32. Voluntarizam – učenje koje volji daje primat nad razumom. Suprotno od intelektualizma.