POJMOVNO ODREĐIVANJE MENADŽMENTA

SEMINARSKI RAD

MENTOR: STUDENT:Prof. Dr Aleksandar Đokić Dragan Kopanja

Banjaluka, maj 2009. godine

SADRŽAJ:

1. UVOD …………………………………………………………………... 3

2. PREDUZETNIŠTVO I MENADŽMENT ……………………………… 5

3. POJMOVNO ODREĐIVANJE MENADŽMENTA …………………… 7

4. UPRAVLJANJE-RUKOVOĐENJE-MENADŽMENT ……………….. 9

5. ZAKLJUČAK …………………………………………………………. 10

6. LITERATURA ………………………………………………………… 12

2

1. UVOD

Prije definisanja pojma menadžmenta bitno je napomenuti da, kada se govori o

menadžmentu treba razlikovati tri pojma koja se u tom kontekstu koriste, a to su naučni

menadžment, nauka menadžmenta i nauka o menadžmentu.

Naučni menadžment predstavlja pristup menadžmentu koji se temelji na

saznanjima F. W. Taylora.

Nauka menadžmenta predstavlja primjenu statističkih metoda i metoda

operacionog istraživanja prilikom rješavanja problema i odlučivanja, a razvila se tokom

Drugog svjetskog rata u svrhu donošenja strategijskih i taktičkih vojnih planova.

Nauka o menadžmentu se može definisati kao organizovano znanje o

menadžmentu, a ubraja se u humanističke nauke jer se bavi, u najvećoj mjeri, ljudima,

njihovim rastom i razvojem. Međutim, menadžment se bavi i propisanim akcijama

djelovanja, njihovom primjenom i kontrolom ostvarenih rezultata, te zato jedan broj

autora tretira menadžment i kao tehnologiju.

Predmet istraživanja nauke o menadžmentu je konkretna praksa, odnosno

primjena menadžmenta u kojoj se odvijaju različite pojave i procesi. Na taj način

definisan predmet nauke o menadžmentu obuhvaća funkcije menadžmenta, oblike,

metode i stilove menadžmenta, efikasnost i efektivnost menadžmenta, stimulisanje

menadžmenta i cijeli niz drugih pitanja.

Cilj nauke o menadžmentu je otkriti zakonitosti koje vladaju pojavama i

procesima koji predstavljaju predmet istraživanja menadžmenta.

Razvojem tržišta, naročito podsaknutim industrijskim razvojem društva,

preduzeće postaje opšti model trajne organizacije proizvodnje dobara i usluga, odnosno

preduzetničke aktivnosti. Savremeni trendovi u razvoju preduzeća, koje je usmjerio, prije

svih, ubrzani razvoj nauke i tehnologije, stalno jačaju važnost informacija i

organizovanog znanja kao faktora razvoja preduzeća. To dovodi menadžment, kao

nositelja znanja o upravljanju, u situaciju da preuzima preduzetničku ulogu od vlasnika

materijalnog kapitala, te da umanjuje njihov uticaj na preduzetničke aktivnosti poduzeća.

Sve istaknutija društvena misija preduzeća, utemeljena u društvenom kapitalu

organizovanog znanja i savremenim institucionalizovanim oblicima zajedničkog

3

vlasništva, zahtijeva društvenu promociju i institucionalizovanje odgovarajućeg sistema

vrijednosti koji ističe socioekonomske vrijednosti zajedništva, organizovanog učenja,

etičnosti i društvene odgovornosti.

Preduzetništvo se u začecima povezivalo sa određenim rizikom u svrhu postizanja

profita i bilo je uobičajeno da je vlasnik kapitala ujedno i preduzetnik. Preduzetništvo

možemo definisati kao funkciju kombinovanja faktora proizvodnje radi preduzimanja

poslovnih poduhvata povezanih s određenim rizikom, a s ciljem maksimalizacije dobiti.

Svrha preduzetništva u savremenim okolnostima je u usmjeravanju kapitala u

programe od kojih se očekuju veliki prinosi te u organizovanju preduzeća i osiguravanju

izvora financiranja za te programe, odnosno funkcijama upravljanja i rukovođenja.

Ako menadžment opišemo kao nositelja znanja o upravljanju i rukovođenju u

svrhu smanjenja rizika i povećanja dobiti, možemo zaključiti da menadžment u suštini

preuzima preduzetničku ulogu od vlasnika kapitala.

Menadžment je razvojem tehnologije sistemskog preduzetničkog upravljanja prvi

u istoriji uspio okupiti veliki broj obrazovanih ljudi različitih kvalifikacija i usmjeriti ih

na postizanje zajedničkih ciljeva. Menadžerska preduzetnička tehnologija je omogućila

da znanje od društvenog ukrasa preraste u istinski kapital savremene ekonomije.

Menadžment više nije fokusiran samo na funkcije unutar organizacije, menadžment

postaje društvena funkcija.

Znanje, kao temeljni resurs naučno–tehnološke revolucije predstavlja osnov

razvoja kreativne ekonomije znanja. Znanje pojedinaca je uvijek specijalizovano i samo

po sebi ne stvara vrijednost. Organizovano struktuisanje specijalizovanih znanja,

odnosno njihovih nositelja u ciljni sistem kontinuisanog efikasnog i efektivnog stvaranja

novih vrijednosti, područje je odgovornosti preduzetničkog menadžmenta.

4

2. PREDUZETNIŠTVO I MENADŽMENT

U svojim prvim počecima preduzeća su imala privremeno obilježje, tj.

uspostavljala su se za jedan ili nekoliko poduhvata. Kao trajnija organizacija, koja je

predstavljala jedinstvo kapitala i trgovačke djelatnosti uglavnom članova porodice, prva

pojava organizovanog preduzeća javlja se krajem XIV vijeka u Italiji.

Preduzeće s trajnim obilježjem poslovanja razvilo se u onom trenutku kada se

privredna aktivnost nekog domaćinstva osamostalila od domaćinstva, odnosno kada se

poslovna imovina odvojila od privatne imovine vlasnika preduzeća i kada se trgovački

znak odvojio od porodičnog imena.

Postoje brojne definicije preduzeća, a jedna zajednička mogla bi glasiti da je

preduzeće ekonomski organizovana pravna cjelina, zajednica osoba i imovinskih

vrijednosti, koja kombinovanjem raspoloživih ograničenih resursa proizvodi proizvode i

usluge za tržište, radi ostvarivanja dodatne vrijednosti za nositelje dominantnog interesa

njegovog djelovanja.

Savremeno preduzeće nije više samo sredstvo putem kojeg vlasnik ostvaruje svoj

dominantni interes, već ono razvija sve značajniju socioekonomsku subjektivnost -

autonomnu sposobnost opstanka i razvoja, utemeljenu u radnicima, menadžmentu, te

ekonomskoj i društvenoj okolini. Osnovni motiv, bolje rečeno preduslov dugoročnog

djelovanja preduzeća ostaje profit, a temeljno načelo poslovanja ekonomičnost. No,

paralelno s time djeluju i sve ravnopravnije i drugi motivi kao što su: socijalna sigurnost,

participacija, zadovoljavanje potrošača, briga za okoliš i slični.

Preduzeće kao sociotehnički i ekonomski sistem djeluje u svojoj okolini kao

pravni subjekt s autonomijom i sposobnošću odlučivanja i djelovanja, pretpostavkama

njegovog održavanja i razvoja u promjenljivoj okolini. Unos uloga u preduzeće nije

pravni posao kojemu je glavni cilj sticanje prava vlasništva na preduzeće, već unos uloga

ima za cilj sticanje prava na participaciju - udio, a time i na upravljanje preduzećem.

Za razliku od prava vlasništva, pravo upravljanja čini osnovu da se ulozi osnivača

povjere upravljanju i kontroli odgovarajućeg tijela u preduzeću radi stvaranja novih

vrijednosti, za interese osnivača. Preduzeće je, dakle, u vlasništvu ulagača, ali je imovina

preduzeća u vlasništvu preduzeća i ona potiče iz unosa uloga prilikom osnivanja i

5

eventualnog naknadnog unosa uloga – dokapitalizacije, te iz sticanja novih vrijednosti

koje preduzeće ostvari na tržištu toekom poslovne aktivnosti. S takvom ukupnom

imovinom raspolaže isključivo preduzeće i primarni njezin vlasnik je uvijek preduzeće.

Uloga preduzetnika i jeste, međutim, oduvijek, a pogotovo u savremenim

uslovima ubrzanog tehnološkog razvoja i stalnih promjena okruženja preduzeća, baš u

tome da svojim znanjem i sposobnošću smanji taj rizik i poveća dobit za vlasnike

svih oblika kapitala (dioničare, menadžment, radnike).

Preduzeće s organizovanim menadžmentom, koji raspolaže znanjem i sposobnošću

potrebnim za upravljanje i vođenje tog preduzeća, kao organizacije preduzetništva,

omogućila su da se preduzetništvo dalje nesmetano razvija, tako da se profesionalizuje

kao uloga menadžmenta.

U ekonomiji zasnovanoj na znanju važnije je proizvodnim resursima znati

upravljati, nego ih posjedovati. Upravljanje podrazumijeva usmjeravanje ili vođenje

nekog objekta ili procesa prema određenom cilju ili rezultatu. Da bi se sistemom ili

procesom upravljalo, neophodne su informacije. Upravljačka informacija treba omogućiti

otklanjanje smetnji koje dovode do nepouzdanosti funkcionisanja sistema ili procesa.

Upravljačka informacija pruža mogućnost menadžmentu da osigura pouzdano

funkcionisanje i opstanak preduzeća u okolini u kojoj djeluje. Suvremeno preduzeće sa

okolinom razmjenjuje ulazne sadržaje i rezultate poslovanja. U njega ulaze materijal,

energija, kapital, informacije i sl., a iz njega izlaze kao rezultati poslovanja – proizvodi,

usluge, informacije i drugo.

Pošto je upravljanje savremenim preduzećem uloga menadžmenta, možemo

zaključiti da savremeni menadžment razvija preduzetničku tehnologiju koja, koristeći

raspoložive resurse, pretvara klasično preduzeće u preduzetničko, u kojem zaposleni

postaju preduzetnici usmjeravani od menadžmenta u pravcu ostvarivanja zajedničkih

ciljeva. Menadžment je koordinator i vođa njihove preduzetničke aktivnosti inovativnog

stvaranja novih vrijednosti, kako bi se ostvarili njihovi ciljevi, ciljevi preduzeća i

cjelokupnog društva. Skladno tome, menadžerska uloga upravljanja stabilnošću i

učinkovitošću transformiše se prema razumijevanju i koordinaciji promjena, upravljanju

kompleksnošću i uspješnošću samog poslovanja preduzeća.

6

3. POJMOVNO ODREĐIVANJE MENADŽMENTA

Izvorno se funkcije upravljanja, rukovođenja i izvršavanja vezuju uz vlasnika

preduzeća. Profesionalni menadžment preuzima i funkciju poslovnog upravljanja od

vlasnika kapitala na određenom stepenu razvoja preduzeća, a time i preduzetničku ulogu.

Vlasniku kapitala ostaje uloga vlasničkog upravljanja. Menadžment je zato postao opšte

prihvaćen termin za sadržaj procesa koji integriše sisteme upravljanja i rukovođenja u

novi jedinstveni system.

Menadžment bi se mogao definisati kao proces planiranja ciljeva, organizovanja

resursa i aktivnosti, te upravljanja ljudskim potencijalima, kao i kontrolisanja, kojim se

kontinuisano postižu efikasne kombinacije ograničenih resursa i ljudskih potencijala za

efektivno postizanje organizacionih ciljeva u promjenjivoj okolini.

Menadžment se bavi ljudskim bićima. Njegov je zadatak učiniti ljude sposobnima

za zajednički uspješan rad, postići da njihova snaga bude djelotvorna, a njihove slabosti

nevažne. Budući da se menadžment bavi integracijom ljudi u neki zajednički poduhvat,

on je duboko ukorijenjen u kulturi. Svaki poduhvat zahtijeva angažovanost za zajedničke

ciljeve i zajedničke vrijednosti. Bez takve angažovanosti nema preduzeća.

Preduzeće mora imati jednostavne, jasne i ujedinjujuće ciljeve. Misija

organizacije mora biti dovoljno jasna i dovoljno velika da osigura zajedničku viziju.

Ciljevi koji je utjelovljuju moraju biti jasni, javni i neprestano iznova potvrđivani. Prvi

posao uprave jest da osmisli, postavi i opiše te ciljeve i vrijednosti. Menadžment mora

takođe omogućiti da preduzeće i svaki pojedini član raste i razvija se u skladu s

potrebama i prilikama koje se mijenjaju.

Naziv menadžment potiče od engleske riječi “menage” što u stvari znači

upravljati. Pojmovno određivanje menadžemnta moguće je posmatrati kao nauku i praksu

upravljanjem, kao organizaciju upravljanja preduzećem i kao process donošenja

upravljačkih odluka.

Postoje brojne definicije menadžmenta. Neki autori menadžment definišu kao

discipline i funkciju:

7

“Menadžment je nezavisan od vlasništva, položaja i moći. Menadžment je

profesionalan, to je funkcija, disciplina i zadatak koji treba uraditi, a menadžeri su

profesionalci koji menadžment sprovode u praksi.” 1

Grupa autora definiše menadžment kao proces upravljanja i rukovođenja

organizacijom:

“Menadžment je funkcija da se efikasno iskoriste ljudski i fizički resursi, kad god

ljudi požele da sarađuju sa ciljem da se obavi neki zadatak.” 2

Treća definicija posmatra menadžment kao način regulisanja odnosa u preduzeću

ili organizaciji:

“Menadžment je specijalnost koja se bavi pitanjima vremena i međuljudskih

odnosa onako kako se javljeju u organizacijama” 3

Iz svega navedenog se vidi da je menadžment kao pojam najbliži sinonim riječi

upravljanje, ali je uži pojam jer se upravljanje razlikuje prema osnovama upravljanja.

Na našem govornom području koristi se nekoliko sinonima za riječ menadžment,

kao što su:

upravljanje,

rukovođenje,

raspolaganje,

odlučivanje,

kontrolisanje,

organizovanje…

Zajednički factor svih ovih sinonima je jednosmjernost ovog procesa. Menadžer

je taj koji usmjerava, on naređuje podređenom šta da radi, on ima superiorno, a podređeni

inferiorno viđenje cijelog procesa rada. To je osnov ovog pojma.

1 Peter Drucker2 Daniel A. Wrem, Dan Vorch Jr...3 Stoner, Džejms, Fridman...

8

4. UPRAVLJANJE – RUKOVOĐENJE – MENADŽMENT

Za većinu autora pojmovi upravljanje, rukovođenje i menadžment imaju isto

značenje odnosno predstavljaju sinonime. Međutim, svaki od navedenih pojmova osim

male sadržajne sličnosti odlikuje se i različitostima.

Upravljanje je organizaciona funkcija i proces. Funkciju upravljanja u preduzeću

vrše vlasnici ili njihovi predstavnici. Upravljanje se realizuje donošenjem upravljačkih

odluka. Rukovođenje označava aktivnost planiranja, organizovanja, vođenja i kontrole.

Rukovođenjem se daju uputstva izvršiteljima za izvršenje radnih zadataka.

Rukovođenjem se ostvaruju predviđeni ciljevi - poslovni rezultati u određenom

vremenskom razdoblju. Menadžment se pojmovno određuje u trostrukom značenju.

Menadžment označava proces maksimalnog iskorištenja i upotrebe raspoloživih resursa.

Menadžmentom se naziva uprava i nadzorni odbor u preduzeću. Menadžmentom se

nazivaju i svi menadžeri - direktori u preduzeću koji su odgovorni za izvršavanje

određenih zadataka.

Upravljanje predstavlja proces mjenjanja postojećeg stanja u društvu u skladu s

postavljenim ciljem ili planom. Upravljanje se realizuje kroz proces donošenja

upravljačkih odluka i njihovo sprovođenje. Upravljanje u dioničkim društvima pripada

dioničarima dok upravljanje u društvima sa ograničenom odgovornošću pripada

članovima društva.

Upravljanje možemo podijeliti na

- strateško (vlasničko),

- taktičko (poslovno) i

- operativno (pripada menadžmentu).

Strateško upravljanje predstavlja skup dugoročnih ciljeva koji će biti realizovani

taktičkim i operativnim upravljanjem kroz poslovnu politiku preduzeća. Strateškim se

upravljanjem određuju standardi rukovođenja kroz kontrolni sistem kritičnih tačaka.

Uprave preduzeća i cijeli menadžment (nadzorni odbor, uprava i menadžeri

rukovoditelji) u današnjim uslovima u domaćim preduzećima zbog potreba za

preduzetništvom i dinamičnosti promjena na tržištu. preuzimaju i veći dio priprema

sadržaja strateškog upravljanja.

9

5. ZAKLJUČAK

Srpska riječ menadžment, kao prevedenica engleske riječi management, se u

najširem društvenom smislu, može poistovjetiti s pojmom procesa i koordinacije efikasno

korištenih ljudskih i materijalnih resursa, kako bi se postigli određeni ciljevi.

Menadžment je vrlo složen pojam te ga je moguće posmatrati i definisati sa različitih

aspekata, tj. menadžment kao poslovni proces, kao nosioc određenih funkcija u

preduzeću, menadžment kao vještina, kao naučna disciplina, profesija ili funkcija u

preduzeću. Najveći broj autora prihvatio je “procesni” pristup definisanja menadžmenta

iz kojeg proizlazi definicija:

“Menadžment je proces oblikovanja i održavanja okruženja u kojem pojedinci,

radeći zajedno u grupama, efikasno ostvaruju odabrane ciljeve”4.

Međutim, takva opšta i polazna definicija traži dopune koje je moguće svesti na to

da menadžeri izvršavaju funkcije planiranja, organizovanja, kadrovskog popunjavanja,

vođenja i kontrolisanja. Menadžment se može primijeniti u bilo kojoj vrsti organizacije,

odnosi se na menadžere svih organizacijskih nivoa, cilj svih menadžera je stvoriti višak

vrijednosti, upravljanje se bavi proizvodnošću, što pretpostavlja učinkovitost i efikasnost.

Ukoliko se naglasak stavi na vještinu, menadžment je moguće definisati kao

vještinu postizanja određenog efekta stvorenog putem drugih osoba. Prema tom pristupu

menadžment je skup osoba koje povezuju ljudske i materijalne resurse, te usmjeravaju

operacije kako bi preduzeće ostvarilo ciljeve.

U savremenim uslovima preduzetničke ekonomije, kapital više ne posjeduju

kapitalisti, nego institucionalizovani oblici društvenog kapitala dominiraju na tržištima

kapitala i traže investitore za njegovo oplođivanje. Materijalni kapital više nije ograničeni

resurs, ograničeni resurs je znanje koje oplođuje materijalni kapital. Menadžment koji

organizuje proizvodnju, uvodi nove ideje, proizvode i organizacione postupke, donosi

poslovne odluke i odgovoran je za uspjeh ili propast preduzeća, svakako u tim uslovima

obavlja primarnu preduzetničku ulogu – inovativnog stvaranja dodatne vrijednosti, pa

time i dobiti.

4 H. Weihrich i H. Koontz

10

Znanje upravljanja i razvoja preduzetničke upravljačke tehnologije temeljni je

kapital ekonomije i primarni faktor uspješnosti savremenog preduzeća. To je, uz ostalo, i

temeljni motiv preduzetnika i menadžmenta, koji ih stimuliše na uspješno ostvarivanje

preduzetničkih poduhvata, a istovremeno predstavlja i naknadu za preuzeti rizik.

Menadžment mora preuzeti odgovornost za proaktivno strateško poslovno

ponašanje, koje kao preduslov uključuje maksimalno korištenje znanja svih zaposlenih i

njihovu participaciju u upravljanju poslovanjem preduzeća.

Njegova uloga vođenja ljudi – kapitala znanja, kojima su informacije osnovni

predmeti rada, a komunikacije sredstvo za povezivanje komponenti znanja u jedinstveni

ciljni učinak, traži od menadžmenta stalno sticanje sve više novih znanja iz područja

psihologije, komunikologije, pedagogije, sociologije i drugih društvenih nauka, kao i iz

područja filozofije i religije. Njegov će se razvoj kao teorije i prakse sve više usmjeravati

na pronalaženje riješenja za probleme vezane uz multikulturalnost, proaktivno procesno

vođenje i participativno upravljanje.

Trendovi u razvoju preduzeća koji vode globalizaciji poslovanja naprosto

prisiljavaju savremeni menadžment na upoznavanje faktora koji različito utiču na

poslovanje preduzeća u različitim ekonomskim, sociokulturnim i institucionalnim

okruženjima njegovoga djelovanja.

11

6. LITERATURA

Čičin-Šain, D. (2003): “Osnove menadžmenta”, Šibenik

Babić, J. (1998): “Finansijski menadžment”, Zagreb

Šehić, Dž. (2001): “Menadžment u radu”, Sarajevo

finansije.fon.rs

www.menagement.cg.yu

ekonomija.fon.rs

12