REFORMA OBITELJSKOG ZAKONODAVSTVA:

PRILIKA ZA NEOVISNOST, SAMOODLUČIVANJE

I OSOBNU AUTONOMIJUKratka pravna analiza instituta poslovne sposobnosti

i preporuke za izradu novog Obiteljskog zakona

Veljača, 2014. godine

Ostvarivanje prava glasa OsOba s intelektualnim teškOćama

2 3

IMPRESSUM SADRŽAJ

UVOD 4

KONVENcIJA UJEDNINJENIh NARODA O PRAVIMA OSOBA

S INVALIDITETOM KAO TEMELJ ZAšTITE LJUDSKIh PRAVA

OSOBA S INVALIDITETOM 5

UTJEcAJ LIšENJA POSLOVNE SPOSOBNOSTI NA AKTIVNO I

pASIVNO bIRAČkO pRAVO 6

ALtERNAtIVA SUpStItUcIJI: ODLUČIVANJE Uz pODRškU 7

REFORMA OBITELJSKOG ZAKONODAVSTVA U REPUBLIcI

hRVATSKOJ 9zakonski prijedlog je slijedeći: 10zakonski prijedlog blaže varijante je slijedeći: 11

PREPORUKE S OKRUGLOG STOLA “IZMJENE SUSTAVA

SKRBNIšTVA U PRIJEDLOGU OBITELJSKOG ZAKONA” 13

zAkLJUČAk 17

KORIšTENI MATERIJALI 18

GONGTrg bana Jelačića 15/IV10000 Zagreb, HrvatskaTel: 0385 1 4825 444Fax: +385 1 4825 445gong@gong.hrwww.gong.hr

Udruga za samozastupanjeBleiweisova 1510000 Zagreb, HrvatskaTel: +385 1 555 66 80Fax: +385 1 555 66 89kontakt@samozastupanje.hrhttp://www.samozastupanje.hr

Ova publikacija je tiskana uz financijsku pomoć Europske unije krozprojekt Ostvarivanje prava glasa osoba s intelektualnim teškoćama (Human Rights Advocacy throught learning by doing) provedenog u sklopu programa EIDHR (European instrument for Democracy and Human Rights). Sadržaj publikacije je odgovornost GONG-a i Udruge za samozastupanje te nikako ne odražava stavove Europske unije. Za više informacija o Europskoj uniji kontaktirajte Predstavništvo Europske komisije u Hrvatskoj:Ulica Augusta Cesarca 410 000 Zagreb, HrvatskaTel: +385 1 4681 300Fax: +385 1 4627 499e-mail: comm-rep-zag@ec.europa.euweb: http://ec.europa.eu/croatia/index_hr.htm   

4 5

Kratka analiza instituta poslovne sposobnosti osoba s intelektualnim teškoćama i preporuke za izradu novog Obiteljskog zakona izrađeni su u okviru projekta Ostvarivanje prava glasa osoba s intelektualnim teškoćama. Projekt provodi GONG u partnerstvu s Udrugom za samozastupanje, a financira ga Europska komisija.

O važnosti zaštite ljudskih prava osoba s invaliditetom govori činjenica da danas u svijetu oko 650 milijuna ljudi, odnosno oko 10% ukupne populacije čine osobe s nekim od oblika invaliditeta, bilo tjelesnim ili dugotrajnim mentalnim, intelektualnim ili osjetilnim oštećenjima. Za potrebe ovog rada najčešće ćemo se koristiti pojmom intelektualne teškoće, pri čemu treba imati na umu da se pravni položaj osoba s duševnim smetnjama i osjetilnim teškoćama nimalo ne razlikuje.

Definiranje poslovne sposobnosti dio je materije građanskog prava. Kroz dugo povijesno razdoblje gotovo sinonim za sveukupno građansko pravo bilo je imovinsko pravo. Međutim, danas sve značajniji dio građanskog prava zauzima pravo osobnosti. Osobnost čovjeka postaje pravni pojam, a obuhvaća čovjekov život, zdravlje, tjelesni integritet, čast i ugled, privatnost i td. Upravo je važnost osobne autonomije i neovisnost osoba s invaliditetom, uključujući slobodu izbora te usmjerenost na promicanje dostojanstva osoba s invaliditetom od posebnog značaja za zaštitu navedenih osoba.

Odrasle osobe s intelektualnim teškoćama tradicionalno se štite institutom lišenja poslovne sposobnosti te posljedično primjenom instituta skrbništva. Danas se zaštita osoba s intelektualnim teškoćama razvija u smjeru autonomije i samoodređenja, uz isticanje važnosti dostojanstva osobe.

U hrvatskom pravu institut lišenja poslovne sposobnosti i skrbništvo dio su materije obiteljskog prava. Obiteljsko zakonodavstvo de lege lata omogućava ostvarivanje rasprostranjene prakse lišavanja poslovne sposobnosti osoba s intelektualnim teškoćama. Prema službenim podacima u Hrvatskoj je više oko 19000 osoba lišeno poslovne sposobnosti, od čega je više od 16000 osoba u potpunosti lišeno poslovne sposobnosti. Na ovaj način nad životom osobe s intelektualnim teškoćama vrlo velike ovlasti stječu skrbnici i centri za socijalnu skrb, a sama osoba ostaje bez stvarnog utjecaja na vlastiti život. U svjetlu promjena obiteljskog zakonodavstva, ovim radom pokušat ćemo doprinijeti što većem prihvaćanju suvremenih međunarodnopravnih zahtjeva i načela zaštite osoba s invaliditetom.

Do donošenja Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativnog protokola uz Konvenciju iz 2006. godine (dalje u tekstu: Konvencija,)1 ljudska prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju štitili su neki specijalizirani ali manje obvezujući dokumenti kao što su UN-ova Standarna pravila za izjednačavanje mogućnosti za osobe s invaliditetom, a dijelom i druge konvencije UN-a kao na pr. Konvencija o pravima djeteta. Konvencija o pravima osoba s invaliditetom predstavlja prvi obvezujući globalni dokument konkretno namijenjen zaštiti prava osoba s invaliditetom.

Konvencija o pravima osoba s invaliditetom je već u članku 1 jasno definirala tko su to osobe s invaliditetom, odnosno tko su osobe čija prava su Konvencijom zaštićena (čl. 1 Osobe s invaliditetom su one osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja...). Tako je dokinuta praksa različitog tretmana određenih kategorija osoba s invaliditetom u pristupu određenim pravima te se svim kategorijama osoba s invaliditetom jamče jednaka prava i mogućnosti koje uživaju svi drugi ljudi u ekonomskoj, socijalnoj, političkoj, pravnoj i kulturnoj sferi života.

Kada govorimo o sustavu lišenja poslovne sposobnosti i skrbništvu kao modelu supstitucijskog odlučivanja potrebno je istaknuti točku (n) Preambule Konvencije prema kojoj države stranke priznaju važnost osobne autonomije i neovisnosti osoba s invaliditetom, uključujući slobodu izbora. Uskraćujući osobama s invaliditetom pravo na donošenje vlastitih odluka ograničava se njihova osobna autonomija, a time i njihovo temeljno ljudsko dostojanstvo.

Pri tumačenju i provođenju Konvencije države se moraju pridržavati općih načela nabrojanih u članku 3., a to su: poštivanje urođenog dostojanstva, osobne autonomije uključujući slobodu osobnog izbora i neovisnost osoba, nediskriminacija, puno i učinkovito sudjelovanje i uključivanje u društvo, poštivanje razlika i prihvaćanje osoba s invaliditetom kao dijela ljudske raznolikosti i čovječnosti, jednakost mogućnosti, pristupačnost, jednakost između muškaraca i žena, poštivanje razvojnih sposobnosti djece s teškoćama u razvoju i poštivanje prava djece s teškoćama u razvoju na očuvanje vlastitog identiteta. Navedena načela postavljaju upitnom postojanje supstitucijskog modela odlučivanja nasuprot samoodlučivanju.1 Konvencija i Fakultativni protokol usvojeni su rezolucijom Opće skupštine 61/106 od 13. prosinca 2006. godine. Izvorni naziv jest Convention on the Rights of Persons with Disabilities. Hrvatski sabor ratificirao je Konvenciju 01. lipnja 2007. godine, među prvim državama na svijetu. Hrvatski prijevod Konvencije objavljen je u Zakonu o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom, NN – MU, br. 6/2007, 3/2008, 5/2008. Konvencija i Fakultativni protokol stupili su na snagu 3. svibnja 2008. godine nakon 20 ratifikacija Konvencije i 10 ratifikacija Fakultativnog protokola. Konvencija je prvi globalni međunarodni ugovor otvoren za potpis i regionalnim organizacijama pa ga je potpisala i Europska unija.

UVOD KONVENcIJA UJEDNINJENIh NARODA O PRAVIMA OSOBA S INVALIDITETOM KAO TEMELJ ZAšTITE LJUDSKIh PRAVA

OSOBA S INVALIDITETOM

6 7

Biračko pravo je osobno pravo građana, što znači da se odnosi na osobu kao pojedinca u društvu. Stječe se na način da se utvrdi ispunjenje ustavnih i zakonskih uvjeta za upis u popis birača za određenu osobu. Stjecanjem biračkog prava osoba stječe status birača. Upis u popis birača je konstitutivan čin utvrđivanja biračkog prava i dokaz prava na glasanje.

Glasanje osoba s invaliditetom propisano je nacionalnim zakonodavstvima, ali i međunarodnim pravnim aktima kojima se države obvezuju da će poštivati određene standarde glasanja osoba s invaliditetom s ciljem lakšeg ostvarivanja biračkog prava.Konvencija jamči osobama s invaliditetom politička prava na ravnopravnoj osnovi s drugima te u odredbi članka 29 “Sudjelovanje u političkom i javnom životu” osigurava da “osobe s invaliditetom mogu djelotvorno i u potpunosti sudjelovati u političkom i javnom životu na ravnopravnoj osnovi s drugima, izravno ili putem slobodno izabranih predstavnika, uključujući i pravo i mogućnost da glasuju i budu birani...” Ovim člankom jamči se i sudjelovanje u nevladinim organizacijama i udrugama koje se bave javnim i političkim životom države, vođenje političkih stranaka te osnivanje i učlanjivanje u organizacije osoba s invaliditetom.

Zbog lišavanja poslovne sposobnosti većina osoba s intelektualnim teškoćama u Hrvatskoj bila je lišena aktivnog i pasivnog biračkog prava. Takva diskriminatorna praksa bila je u suprotnosti s domaćim i međunarodnim pravnim dokumentima koji uređuju prava i položaj osoba s invaliditetom. Donošenjem Zakona o registru birača2 2012. godine osobe u potpunosti lišene poslovne sposobnosti upisuju se u registar birača i smatraju se biračima, čime je učinjen značajan pomak u izmjeni izbornog zakonodavstva te su ostvareni zakonski preduvjeti ostvarivanja njihovog prava na političku participaciju.

Međutim, pravni okvir i praksa još uvijek ne omogućavaju osobama s intelektualnim teškoćama potpuno ostvarenje biračkog prava i prava na političku participaciju na ravnopravnoj osnovi s drugima. Osobe lišene poslovne sposobnosti dobile su mogućnost stvarno iskoristiti samo aktivno ali ne i pasivno biračko pravo. Dakle mogu birati, ali ne i biti birani. Iako ovo predstavlja pozitivan iskorak u odnosu na prethodno stanje kada su ove osobe bile postupno isključene iz političkog života, postoji još dosta prostora za napredak.

2 NN broj: 144/12

S aspekta građansko-pravne regulative svaka fizička osoba od samog rođenja sposobna je biti nositeljem prava i obveza, čime joj Zakon o obveznim odnosima3 priznaje pravnu sposobnost. Za razliku od pravne sposobnosti, poslovnu sposobnost fizička osoba stječe punoljetnošću, ako zakonom nije drukčije određeno4. Poslovna sposobnost znači da osoba može vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke, odnosno stjecati prava i obveze. Osoba ima poslovnu sposobnost sve dok je eventualno sud u izvanparničnom postupku ne liši poslovne sposobnosti u cijelosti ili djelomično.

Pravni sustavi često kao osnovni preduvjet zaštite odraslih osoba s intelektualnim teškoćama predviđaju upravo lišenje poslovne sposobnosti te stavljanje pod skrbništvo kao institut zamjenskog donošenja odluka. Sustavom skrbničke zaštite osoba lišena poslovne sposobnosti gubi pravnu samostalnost, izjave volje u pravilu ne proizvode pravne učinke, a odluke u ime te osobe donosi njezin skrbnik, što predstavlja značajno ograničenje ljudskih prava osoba s intelektualnim teškoćama.

Posebno značenje za osobe koje su zbog svojih intelektualnih, mentalnih ili osjetilnih oštećenja lišene poslovne sposobnosti ima Konvencija jer predstavlja novi pristup zaštiti njihove osobne autonomije i osobnog izbora, o čemu ponajviše govori odredba članka 12. Konvencije:

“Jednakost pred zakonom

1. Države stranke ponovo potvrđuju da osobe s invaliditetom imaju pravo svugdje biti priznate kao osobe jednake pred zakonom.2. Države stranke će prihvatiti da osobe s invaliditetom imaju pravnu i poslovnu sposobnost na jednakoj osnovi kao i druge osobe u svim aspektima života.3. Države stranke će poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osobama s invaliditetom osigurale pristup potpori koja bi im mogla biti potrebna za ostvarivanje pravne i poslovne sposobnosti.4. Države stranke osigurat će da sve mjere koje se odnose na ostvarivanje pravne i poslovne sposobnosti predvide odgovarajuće i djelotvorne zaštitne mehanizme koji će sprečavati zloprabu u skladu s međunarodnim pravom koje obuhvaća ljudska prava. Takvi zaštitni mehanizmi osigurat će da mjere koje se odnose na ostvarivanje 3 NN broj: 35/05, 41/08 i 125/114 U iznimnim slučajevima, poslovna sposobnost može se steći i prije punoljetnosti: sklapanjem braka prije punoljetnosti u kojem slučaju se poslovna sposobnost stječe ex lege, te roditeljstvo u kojem slučaju sud odlučuje o stjecanju poslovne sposobnosti maloljetnika starijeg od 16 godina.

UTJEcAJ LIšENJA POSLOVNE SPOSOBNOSTI NA AktIVNO I pASIVNO bIRAČkO pRAVO

ALTERNATIVA SUPSTITUcIJI: ODLUČIVANJE Uz pODRškU

8 9

pravne i poslovne sposobnosti poštuju prava, volju i sklonosti te osobe, da se iz njih isključi sukob interesa i zloporaba utjecaja, da su razmjerne i prilagođene osobnim okolnostima, da se primjenjuju u najkraćem mogućem vremenu i da podliježu redovitoj reviziji nadležnog , nezavisnog i nepristranog tijela vlasti ili sudbenoga tijela. Zaštitni mehanizmi bit će razmjerni sa stupnjem kojim takve mjere utječu na prava i interese osobe.5. U skladu s odredbama ovog članka države stranke poduzet će odgovarajuće i djelotvorne mjere radi osiguranja jednakih prava osoba s invaliditetom da posjeduju i nasljeđuju imovinu, kontroliraju svoje vlastite financijske poslovne i imaju jednak pristup bankovnim kreditima, hipotekama i drugim oblicima financiranja te će takošer osigurati da osobe s invaliditetom ne budu bez vlastite volje (arbitrarno) lišene svojega vlasništva.”

Iz citiranog jasno slijedi da Konvencija promiče punu poslovnu sposobnost svih osoba s invaliditetom, što podrazumijeva i osobe s intelektualnim teškoćama. Konvencija nadaljeobvezuje države da osobama s invaliditetom pruže adekvatnu i učinkovitu podršku kada im je ona potrebna prilikom ostvarivanja poslovne sposobosti.

Kako bi se osobama s intelektualnim teškoćama omogućila pomoć u poduzimanju pojedinih poslova i radnji potrebno je uvesti različite oblike odlučivanja uz podršku koji bi osobi omogućili zadržavanje poslovne sposobnosti. Uloga podrške je omogućiti osobi s intelektualnim teškoćama da izrazi svoje želje i interese te da donese vlastitu informiranu odluku.

U sustavu lišenja poslovne sposobnosti i zamjenskog donošenja odluka odrasla osoba se stavlja pod skrbništvo neke druge osobe čime joj se uskraćuje ili ograničava pravna samostalnost te se stvara opasnost da skrbnik djeluje u ime te osobe čak i protivno njenoj volji.

U našem zakonodavstvu pretpostavka pružanju zaštite i pomoći odraslima s intelektualnim teškoćama je lišenje poslovne sposobnosti, i to u praksi najčešće potpuno lišenje poslovne sposobnosti. Aktualna reforma obiteljskog zakonodavstva prilika je za modernizaciju zaštite osoba s intelektualnim teškoćama usklađivanjem domaćih propisa s Konvencijom koja je po svojoj pravnoj snazi iznad zakona.

Prihvaćajući činjenicu da izmjena sustava zamjenskog donošenja odluka “...pretpostavlja postojanje cijelog sustava razvijene “infrastrukture” potpuna primjena članka 12. Konvencije o pravima osoba s invaliditetom u ovom trenutku nije moguća jer bi ona značila izmjene cijelog niza postojećih propisa, donošenje novih, reformu sustava pravosuđa, socijalne skrbi i dr. za što je potrebno barem nekoliko godina pripremnih radnji”5 te da “ne postoji sustav koji može osigurati kvalitetnu zaštitu osoba s invaliditetom samo izmjenom Obiteljskog zakona”6, nužnim se pokazuje početak reforme sustava skrbništva, početak napuštanja lišavanja poslovne sposobnosti te postavljanje temelja sustavima koji se temelje na odlučivanju uz podršku.

Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona od studenoga 2013. godine predlaže izostavljanje mogućnosti lišavanja poslovne sposobnosti u potpunosti. Međutim, jednostavno ukidanje pravnih ograničenja bez osiguravanja drugog vida pravne zaštite, bez propisivanja alternativnog instituta odlučivanja uz podršku, nije dovoljan i neće ispuniti svoju svrhu minimalnog ograničenja ljudskih prava. Baš naprotiv, ostaje bojazan da će ljudska prava osoba potpuno lišenih poslovne sposobnosti i dalje biti ograničena u istom opsegu, a pod nazivom djelomično lišenje poslovne sposobnosti. U postupku preispitivanja odluke o lišenju poslovne sposobnosti sud će osobama potpuno lišenim poslovne sposobnosti po samom zakonu biti dužan smanjiti opseg lišenja, čak i u slučaju jednakog vještačkog nalaza i mišljenja kao i u prethodnom postupku. Ako je sud prethodno odlučio da osoba nije samostalna odlučivati ni u kojem području svog života, kako će sada precizirati rješenje o djelomičnom lišenju? Jedino rješenje koje se nameće jest da će u odluci o djelomičnom lišenju poslovne sposbnosti biti obuhvaćene sve radnje i poslovi vezani uz osobna stanja i odluke o imovini, čime osobi zapravo neće ostati niti jedan segment života u kojem će moći odlučivati samostalno uz podršku osim onih koje je imala i dosdad.

5 Teze za Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona, svibanj 2013., www.mspm.hr6 Djelomično prihvaćene primjedbe na nacrt obiteljskog zakona, datum objave 16.07.2013., www.mspm.hr

REFORMA OBITELJSKOG ZAKONODAVSTVA U REPUBLIcI hRVATSKOJ

10 11

S obzirom da jednostavno ukidanje pravnih ograničenja nije dovoljno, predlažemo uvođenje instituta podrške pri odlučivanju koji bi u prvoj fazi reforme postojao usporedno sa sustavom skrbništva.

Prva, radikalnija varijanta, temelji se na prijedlogu da se osobu ne može lišiti poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na osobna stanja, a zaštita takve osobe osigurava se imenovanjem osobe podrške u odlučivanju ako to sama osoba zahtijeva. Postupak imenovanja osobe podrške vodio bi Centar za socijalnu skrb, nezavisno od postupka lišavanja poslovne sposobnosti koji se eventualno vodi pred sudom u odnosu na imovinska pitanja.

Zakonski prijedlog je slijedeći:

Osoba ne može biti lišena poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na osobna stanja.

Osobna stanja glede kojih se osoba ne može lišiti poslovne sposobnosi primjerice su: davanje izjava ili poduzimanje radnji koje se odnose na osobna stanja, promjena osobnog imena, sklapanje i razvod braka, priznanje očinstva, stupanje u životnu zajednicu s osobom različitog spola ili istoga spola te prestanak takve zajednice, posvojenje, odluke o zdravlju i smještaju u instituciju, mjesto prebivališta odnosno boravišta, zapošljavanje, roditeljska skrb u dijelu koji se odnosi na sadržaje koji se ne odnose na imovinu djeteta.

Centar za socijalnu skrb imenovat će pružatelja podrške osobi koja nije sposobna samostalno se brinuti o nekome od svojih prava, potreba i interesa koji se odnose na osobna stanja (primatelj podrške).

Postupak imenovanja pružatelja podrške pokreće centar za socijalnu skrb po službenoj dužnosti ili na zahtjev osobe prema kojoj se provodi postupak, njezinog bračnog druga, njezinih krvnih srodnika u ravnoj lozi, a u pobočnoj lozi do drugog stupnja.

Zdravstvene ustanove dužne su na zahtjev centra za socijalnu skrb ili po službenoj dužnosti dostaviti podatke centru za socijalnu skrb o uzrocima radi kojih osoba nije sposobna samostalno se brinuti o nekome od svojih prava, potreba i intersa koji se odnose na osobna stanja.Prije dostavljanja obavijesti iz prethodnog stavka ovog članka

potreban je pristanak osobe čiji se podaci dostavljaju.

Centar za socijalnu skrb će u postupku imenovanja pružatelja podrške ispitati primatelja podrške i utvrditi je li imenovanje pružatelja podrške opravdano.

Kao osoba podrške biti će imenovana osoba koju predloži primatelj podrške i koja na to pristane, a ne postoje zapreke za imenovanje osobe skrbnika iz članka 248. ovog Zakona.Ako primatelj podrške ne predloži pružatelja podrške ili predložena osoba ne pristane, centar za socijalnu skrb može kao pružatelja podrške imenovati bilo koju osobu koja može biti imenovana skrbnikom.Centar za socijalnu skrb može primatelju podrške uz njegov pristanak imenovati više pružatelja podrške.

Pružatelj podrške dužan je pomagati primatelju podrške u donošenju odluka koje se odnose na osobna stanja, savjetovati ga o načinima i mogućnostima ostvarivanja svojih prava, potreba i interesa te mu pomoći da što aktivnije sudjeluje u životu zajednice.

U zakonu o socijalnoj skrbi bi se trebala razraditi prava i dužnosti pružatelja podrške u odnosu na centar za socijalnu skrb, te izmijeniti odgovarajuće odredbe Nacrta Obiteljskog zakona u skladu s prijedlogom.

Druga varijanta oslanja se na prijedlog Pravobraniteljice za osobe s invaliditetom glede pomagača koji se štićeniku postavlja na rok od 6 mjeseci, ali je naša varijanta blaža jer se osoba podrške može postaviti za dio koji se odnosi na osobna stanja, a ne i za dio koji se odnosi na imovinu.U ovoj varijanti sud osobu može lišiti poslovne sposobnosti i u dijelu koji se odnosi na osobna stanja, ali prije donošenja takve odluke Centar za socijalnu skrb imenovati će štićeniku osobu podrške na rok od 6 mjeseci. Centar za socijalnu skrb će po isteku roka od 6 mjeseci ocijeniti potrebu pokretanja postupka za lišenje poslovne sposobnosti.

Zakonski prijedlog blaže varijante je slijedeći:

Kada zaprimi obavijest o potrebi pružanja zaštite osobi koja nije sposobna brinuti se o nekome od svojih prava, potreba i interesa koji se odnose na osobna stanja, centar za socijalnu skrb će ocijeniti

12 13

mogućnost da se ta zaštita osigura kroz podršku u odlučivanju.

Odluku o imenovanju osobe podrške donosi Centar za socijalnu skrb.

Kao osobu podrške centar za socijalnu skrb može imenovati osobu koju predloži štićenik i koja na to pristane.Ako podnositelj zahtjeva ne predloži osobu podrške, predložena osoba ne pristane ili postoje zapreke iz članka 248. ovog Zakona, Centar za socijalnu skrb može kao osobu podrške imenovati bilo koju osobu koja može biti imenovana skrbnikom.Osoba podrške dužna je pomagati primatelju podrške u donošenju odluka koje se odnose na osobna stanja, savjetovati ga o načinima i mogućnostima ostvarivanja svojih prava, potreba i interesa te mu pomoći da što aktivnije sudjeluje u životu zajednice.

Centar za socijalnu skrb će najkasnije u roku od 6 mjeseci od imenovanja osobe podrške ocijeniti potrebu pokretanja postupka za lišenje poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na osobna stanja.Centar za socijalnu skrb može, ako to ocijeni opravdanim, pokrenuti postupak za lišenje poslovne sposobnosti u dijelu zaštite prava i interesa osobe, a u ostalim područjima imenovati osobu podrške.

U okviru projekta Zagovaranje prava glasa osoba s intelektualnim teškoćama financiranog sredstvima EU, a povodom izmjena Obiteljskog zakona, Udruga za samozastupanje, GONG i Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom pod pokroviteljstvom Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku su 24. veljače 2014. u Hrvatskom saboru organizirali okrugli stol “Izmjene sustava skrbništva u Prijedlogu Obiteljskog zakona”. Skup je pokrenuo raspravu o mogućim izmjenama trenutnog modela skrbništva, potencijalnim opcijama i pretpostavkama za modele podrške u odlučivanju. Iako se o novom Obiteljskom zakonu mnogo raspravljalo, skrbništvo je u javnim raspravama ostalo zapostavljena tema, što je potvrdilo diskriminatorni status osoba s invaliditetom. Poslovna sposobnost jedno je od temeljnih prava koje ima reperkusiju na mnoge aspekte života i postoji spoznaja da to neće biti proces promjena koji se može odraditi jednim zakonom.

Novi zakon donosi reformu koja bi trebala unaprijediti zaštitu i ukloniti brojne prepreke koje postoje u praksi. Unesene su odredbe koje imaju za cilj učiniti skrbničku zaštitu primjerenom, individualiziranom i u skladu s dobrobiti štićenika.Neke od najvažnijih novina istaknutih na okruglom stolu jesu: •ukinut je insititut potpunog lišenja poslovne sposobnosti; •izričito je propisano da će skrbnik prihvatiti želje i osobne stavove štićenika, osim ako je to u suprotnosti njegovom dobrobiti; •dopušteno je priznanje očinstva i pristanak na priznanje očinstva roditelju koji je lišen poslovne sposobnosti u dijelu koji se odnosi na strogo osobna stanja, uz odobrenje skrbnika; •uvedena je zakonska obveza poštivanja prije izraženih stavova i želja štićenika, te je omogućeno svakoj poslovno sposobnoj osobi da imenuje osobu koju bi željela imati za skrbnika u slučaju budućeg lišenja poslovne sposobnosti, čime je uveden institut anticipiranih naredbi kao izraz autonomije volje; •uvedena je mogućnost da za skrbnika bude imenovano više osoba, tako da jedan skrbnik može odlučivati o osobnim stanjima, drugi o imovini, dok neke važnije odluke mogu donijeti zajednički; •omogućeno je imenovanje zamjenskih skrbnika; •ukinut je institut roditeljske skrbi nakon punoljetnosti;

PREPORUKE S OKRUGLOG STOLA“IZMJENE SUSTAVA SKRBNIšTVA U

PRIJEDLOGU OBITELJSKOG ZAKONA”

14 15

•izrijekom je propisana postupovna sposobnost osoba lišenih poslovne sposobnosti: u statusnim stvarima, stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta, sud može, uz prethodno zatraženo mišljenje i prijedlog centra za socijalnu skrb, dopustiti da radi ostvarenja svojih prava i interesa pojedine radnje u postupku poduzima i stranka koja je lišena poslovne sposobnosti ako je u stanju shvatiti značenje i pravne posljedice tih radnji.

Skrbnička zaštita je navedenim novo predloženim odredbama unaprijeđena, no samim njenim postojanjem bez propisivanja alternativnog vida pravne zaštite, širi se prostor za napredak u pravcu normi koje je zadao članak 12. Konvencije. Stoga je pravobraniteljica za osobe s invaliditetom iznijela konkretan prijedlog zakonskog uređenja odlučivanja uz podršku koji bi prvotno bio primjenjiv kod nekih osoba obuhvaćenih institutom skrbništva, s ciljem kasnijeg proširivanja na sve veći broj osoba.Tekst dijela zakonskog prijedloga pravobraniteljice za osobe s invaliditetom koji se odnosi na uređenje podrške kod odlučivanja glasi:

Punoljetnim štićenicima koji nisu u mogućnosti bez podrške brinuti o nekom od svojih prava, potreba ili interesa osigurava se podrška u ostvarivanju tih prava, potreba ili interesa.

Kada zaprimi obavijest o potrebi pružanja zaštite osobi koja nije sposobna samostalno se brinuti o nekome od svojih prava, potreba i interesa, centar za socijalnu skrb će ocijeniti mogućnost da se ta briga osigura kroz podršku u odlučivanju.Podršku u odlučivanju može pružati jedna ili više osoba od povjerenja za štićenika, koje on predloži i koje na to pristanu.Dužnost pomagača ne može obavljati osoba od koje se s obzirom na njezino ponašanje i osobine, te odnos sa štićenikom, ne može očekivati da će pravilno obavljati dužnost pomagača.Odluku o imenovanju pomagača donosi centar za socijalnu skrb.Centar za socijalnu skrb će najkasnije u roku od 6 mjeseci od imenovanja pomagača ocijeniti potrebu pokretanja postupka za lišenje poslovne sposobnosti.

Pomagač je dužan pomagati štićeniku da samostalno donosi odluke koje su za njegovu dobrobit, dužan ga je savjetovati o načinima i mogućnostima ostvarivanja svojih prava, potreba i interesa.

Pomagač nastoji štićeniku pomoći da što aktivnije sudjeluje u životu zajednice, podržava ga u brizi za zdravlje, zapošljavanju, racionalnom raspolaganju novcem i slično.Centar za socijalnu skrb može pobliže odrediti u kojim područjima ostvarivanja svojih prava, potreba i interesa će se štićenik savjetovati sa pomagačem.Centar za socijalnu skrb može odrediti koji od pomagača će se imenovati za pojedino područje brige o štićeniku i njegovim interesima te pri tom voditi računa o eventualnom sukobu interesa u pojedinom području.Centar za socijalnu skrb može, ako to ocijeni opravdanim, pokrenuti postupak za lišenje poslovne sposobnosti u dijelu zaštite prava i interesa osobe, a u ostalim područjima imenovati pomagača.

Također, pravobraniteljica predlaže definirati područja u kojima se skrbništvo kao instrument zamjenskog odlučivanja nikako ne može zadržati. Primjerice su to područja brige o zdravlju ili smještavanje u instituciju, s obzirom da je često svrha lišavanja poslovne sposobnosti olakšavanje smještavanja u instituciju bez pristanka. Tome u prilog govori i činjenica da danas u procesu deinstitucionalizacije i transformacije domova socijalne skrbi pojedini štićenici žele izaći sa stalnog smještaja u stacionarnom domu u život u zajednici, ali im skrbnici, čija se suglasnost traži, to uskraćuju. Nažalost, navedeni prijedlozi pravobraniteljice nisu prihvaćeni s obrazloženjem da je predlagatelj unio maksimum novih rješenja koliko to materijalne, organizacijske i druge prilike dozvoljavaju.

Nekoliko sudionika okruglog stola upozorilo je na još dva problema postojećeg sustava supstitucijskog odlučivanja. Prvi je nedostatak mehanizama koji će osigurati kontrolu i nadzor nad skrbnicima, a drugi je nemogućnost sankcioniranja skrbnika koji ne poštuje želje i osobne stavove štićenika. Istaknuto je da ovi nedostaci dovode osobe pod vlast vlastitih skrbnika i time im uskraćuju temeljno pravo na ljudsko dostojanstvo.

O ovim problemima svojim životnim pričama posvjedočili su i samozastupnici iz Udruge za samozastupanje.“S 18 godina mi je oduzeta poslovna sposobnost tako da ne mogu odlučivati o svojim pravima, ne mogu se oženiti niti raditi. Mama je o svemu odlučivala, a ja sam se osjećao loše jer sam smatrao da nije u redu da država oduzima poslovnu sposobnost. Želim da se taj zakon promijeni. Živio sam doma pa u instituciji u kojoj sam

16 17

morao ići na ručak i jesti i onda kada nisam htio. Odlučio sam da želim živjeti sam u zajednici kao svi drugi ljudi, da radim i imam svoj novac. Sada živim u inkluziji. Preporodio sam se uz podršku u mom samostalnom životu jer svaki čovjek je drugačiji i živi drugačije. Sada sam kuham šnicle i pečem kobasice i imam podršku koja mi pomaže u svemu. Osjećam se kao svoj čovjek i ljepše mi je nego u domu. Država treba pomoći ljudima da rade svoj posao kao i drugi ljudi, a onima koji imaju neki problem treba podrška, jednu po jednu štengu. I ja želim zarađivati kako bih mogao živjeti i oženiti se kao i svi drugi ljudi. Za to mi je potrebna poslovna sposobnost. Dugo sam čekao da mi mama da suglasnost kako bih mogao izaći van iz doma. I posvađali smo se radi toga jer je mama mislila da to nije za mene. Ali borio sam se, uspio i naučio živjeti kao i svi drugi ljudi”, ispričao je samozastupnik Nenad Sekušak.

“Živjela sam 10 godina u instituciji. Radila sam u kuhinji, ali osoblje je dobivalo plaću, a ja nisam. Nisam mogla ići van kad sam htjela, a kad mi se svidio Josip, moj sadašnji muž, morali smo se skrivati. Nismo smjeli biti skupa jer su se bojali da ne ostanem trudna. Morala bih pobaciti. O meni je odlučivala moja mama jer ja nisam imala poslovnu sposobnost. Tada sam odlučila da ja to više ne želim, ali mama nije pristala. Ipak je kasnije odlučila izvaditi iz institucije mene i Josipa pa smo živjeli zajedno svi troje. Ja sam uskoro ostala trudna i rodila djevojčicu Zvjezdanu. Kada sam stigla iz rodilišta doma, mama je uzela Zvjezdanu i Josip i ja je nismo mogli odgajati i posvađali smo se zbog toga. Išli smo i na socijalno, koje nam je pomoglo i dobili smo stan. Ali Zvjezdana nije mogla živjeti s nama jer iako smo imali podršku, oboje nismo imali poslovnu sposobnost i ona je otišla živjeti u Lekenik (SOS dječje selo) i išla je u školu. Sada je s nama i napokon svi troje živimo zajedno sretno i veselo. Da mogu nešto mijenjati, mijenjala bih to da smo od početka zajedno i mislim da bih i prije donijela neke odluke, ali nisam imala poslovnu sposobnost. Voljela bih da institucije dopuste da odlučujem“, podijelila je svoju priču samozastupnica Romana Posavec.

Iako se svi sudionici stručnog skupa slažu da je potrebno reformirati sustav skrbništva kako bi se uskladio s načelima Konvencije koja govore o osobnoj autonomiji, slobodi osobnog izbora i neovisnosti osoba s invaliditetom, moramo priznati da skup nije rezultirao konkretnim zaključcima i preporukama koji bi u ovom trenutku osnažili kapacitete potrebne za reformu cijelokupnog sustava pravosuđa. Zadaci koji stoje pred nama nisu jednostavni te će biti potrebno još nekoliko godina pripremnih radnji koje bi omogućile potpunu primjenu članka 12. Konvencije. Svi relevantni dionici obiteljskopravne reforme slažu se glede obveze koja proizlazi iz stavka 3. članka 12. Konvencije koji propisuje dužnost države da osobi pruži podršku kada joj je ona potrebna prilikom ostvarivanja poslovne sposobnosti. U tom smislu, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom i organizacije civilnog društva podnijele su konkretne zakonske prijedloge za koje vjerujemo da ih pravni sustav u ovom trenutku može i treba usvojiti i primijeniti. Prihvaćanjem dužnosti pružanja podrške osobama prilikom ostvarivanja poslovne sposobnosti, aktualna reforma obiteljskog zakonodavstva postaje prilika da barem započnemo reformu supstitucijskog odlučivanja, čime bi barem nekim osobama lišenim poslovne sposobnosti vratili njihovo dostojanstvo omogućavajući im da sami uz podršku donose odluke o sebi i svom životu.

zAkLJUČAk

18 19

• Zakon o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (NN – MU broj: 6/2007, 3/2008 i 5/2008)• Obiteljski zakon (NN broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11 i 61/11)• Nacrt prijedloga Obiteljskog zakona, Ministarstvo socijalne politike i mladih, Zagreb 2013.• Zakon o registru birača (NN broj: 144/12)• Zakon o obveznim odnosima (NN broj: 35/05, 41/08 i 125/11)• Obiteljskopravni status osoba lišenih poslovne sposobnosti, Ivana Milas Klarić, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2005.• Pravni status skrbnika kao jamstvo zaštiite ljudskih prava odraslih, Ivana Milas Klarić, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2010.• Poslovna sposobnost i skrbništvo – raskorak između Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i prakse, Zbornik radova sa stručnog skupa održanog u Solarisu, Šibenik, 04. 05. listopada 2011., Republika Hrvatska Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom• Službene web-stranice Ujedinjenih naroda, www.un.org• Službene stranice Ministarstva socijalne politike i mladih, www.mspm.hr

KORIšTENI MATERIJALI