Milan Maceljski

BIBLIOTEKA ZNANSTVENO POPULARNA DJELA knjiga 46

Nakladnik: ZRINSKI d.d., akovec

Za nakladnika: Vladimir Hali, dipl. graf. ing.

Recenzenti: prof. dr. Marija Ivezi prof. dr. Ivan Ciglar

akademik Joe Maek

Lektor: prof. Ivan Martini

Grafiko ureenje i oblikovanje naslovne stranice: Sluba dizajna ZRINSKI d.d.

Copyright autor i ZRINSKI d.d.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica, Zagreb UDK 632 . 7 (075 . 8) MACELJSKI, Milan

Poljoprivredna entomologija / Milan Maceljski; dio Aphidina i neke druge manje dijelove napisala Jasminka Igrc Bari. akovec : Zrinski, 1999. - 465 str. ; 24 cm. - (Biblioteka Znanstveno popularna djela ; knj. 46) Kazala.

ISBN 953-156-044-1

1. Igrc-Bari, Jasminka

990211088

Sveuilite u Zagrebu na temelju odluke Povjerenstva za znanstveno nastavnu literaturu, odobrilo je udbenik za uporabu, rjeenjem br. 02-2755/2-1998.1. prosinca 1998. godine

Prof. dr. Milan Maceljski

POLJOPRIVREDNA ENTOMOLOGIJA

(Dio Aphidina i neke druge manje dijelove napisala prof. dr. Jasminka Igrc Bari)

KAZALO (navedene su vie sistematske jedinice i najvanije porodice)

PROSLOV 9 UVOD 11 Koljeno ARTHROPODA 15

Razred HEXAPODA-KUKCI (INSEKTI) 15 Podjela kukaca 16

APTERYGOTA-beskrilni kukci 17 Red Colembolla- skokunci 17 Red Protura - besrepci 17 Red Diplura - duplorepci 17 Red Thysanura - dlakorepci 18

PTERYGOTA-krilati kukci.....................................................................19 Red Ephemeroptera -jednodnevne muice 19 Red Odonata - vretenca, vilini konjici, libele 19 Red Blattodea - ohari 19 Red Mantodea - bogomoljke 20 Red Isoptera -termiti 21 Red Plecoptera -obalne muhe 22 Red Dermaptera- koai 22 Red Phasmida - nakaznici 22 Red Orthoptera -pravokrilci 23

Skakavci kao globalni problme 23 Acrididae - pravi skakavci 25 Tettigonidae - zrikavci, konjici 27 Gryllidae- popci, turci 28 Gryllotalpidae -rovci 28

Red Psocoptera - prasne ui 30 Red Mallophaga -dlakoderi 30 Red Anoplura- ivotinjske ui 30 Red Thysanoptera - resiari, tripsi 31

Podred Terebrantia 31

5

Podred Tubulifera 38 Red Heteroptera -stjenice 39

Fitofagne vrste 40 Grabeljive stjenicec 50 Masovne pojave stjenica 50

Red Homoptera - jednakokrilci 51 Podred Cicadina - cvrci, cikade 51 Podred Psyllina - lisne buhe 57 Podred Aleyrodina - titasti moljci 60 Podred Aphidina -lisne ui 65

Zajednika svojstva 65 Metode praenja populacije lisnih ui 71 Podjela lisnih ui 74

Aphididae 75 Phylloxeridae 101 Adelgidae (Chermesidae) 103

Vanost lisnih ui u proizvodnji sjemenskog krumpira 103 Lisne ui na duhanu 108 Lisne ui na itaricama 108 Suzbijanje lisnih ui 109

Podred Coccina - titaste ui 111 ! Zajednika svojstva 111 Podjela titastih ui 114

Margarodidae 115 Pseudococcidae 115 Asterolecaniidae 117 Lecaniidae (Coccidae) 117 Diaspididae 122

Red Hymenoptera - opnokrilci 127 Podred Symphyta 127

Tenthredinidae - ose listarice 127 Podred Apocrita 137

Aculeata 137 Terebrantes 140 Entomofagne osice 141

Red Coleoptera - kornjai, tvrdokrilci 145 Podred Adephaga 145 ;

Carabidae - trci 145 j Podred Polyphaga 148 j

Scarabaeidae - listoroci 149 '

6

Elateridae - klisnjaci, injaci 155 Nitidulidae - sjajnici 169 Cryptophagidae - potajnici 179 Byturidae - pupari 174 Coccinellidae - bubamare 174 tetnici ivog i mrtvog drveta 179 Chrysomelidae - zlatice 188 Bruchidae- ici mahunarki 212 Curculionidae - pipe 215

Red Neuroptera -mreokrilci 242 Red Lepidoptera - leptiri 244

Jugatae 245 Microfrenatae 246

Lisni mineri 246 Plutellidae 254 Yponomeutidae - moljci zapredari 256 Gelechidae - moljci gnjezdari 258 tetnici drva 26l Tortricidae - savijai 265 Pyralidae - plamenci 290

Macrofrenatae 303 Lasiocampidae -prelci 303 Sphingidae - ljiljci 306 Pieridae -bijelci 307 Nymphalidae - arenjaci 310 Geometridae -grbice 311 Noctuidae -sovice 315 Lymantridae - prelci gubari 330 Arctiidae - medonjice 336

Red Siphonaptera - ivotinjske buhe 339 Red Diptera - dvokrilci 339

Podred Nematocera -muice 340 Tipulidae - komari 340 Bibionidae - dlakave muice 341 Cecidomyidae - muice ikarice 341

Podred Cyclorrhapha - muhe 350 Trypetidae -vone muhe 350 Anthomyidae - cvjetne muhe 357 Chloropidae - muhe vlatarice 363 Psilidae - gole muhe 365

7

Opomyzidae - vrtne muhe 366 Helomyzidae 367 Agromyzidae - muhe lisni mineri 368 ampinjonske muice i muhe 372

Entomofagni dvokrilci 374 Ostali zoofagni dvokrilci 375

TETNI KUKCI U SKLADITIMA 377 tetnost tetnika u skladitima 378 Najvanije vrste 380

tetni kornjai 380 tetni leptiri 387

Zatita uskladitenih poljoprivrednih proizvoda 390 OSTALE TETNE IVOTINJE (osim kukaca) 399

Razred ARACHNIDA - PAUNJACI 399 Red Acarina -grinje 399

Tetranychidae - crveni pauci 400 Eriophydae - grinje ikarice 408

Grabeljive grinje 415 Razred MYRIAPODA - STONOGE 417 Razred CRUSTACEA- RACI 417

Red Isopoda -gagrice 417 Koljeno NEMATHELMINTHES - OBLENJACI 418

Razred NEMATODAE - OBUI, NEMATODE 418 Zajednika svojstva 418 Podjela nematoda 421

Korjenove nematode 421 Stabljikine nematode 426 Nematode lista i pupoljka 427

Koljeno ANNELIDA - KOLUTIAVCI 429 Koljeno MOLUSCA- MEKUCI 430

Razred GASTROPODA-PUEVI 430 Koljeno CHORDATA - SVITKOVCI 432

Razred MAMMALIA-SISAVCI 432 Red Rodentia - glodavci 432

Poljski glodavci 432 Glodavci u skladitima 437

Divlja i ptice 439 KAZALO HRVATSKIH NAZIVA 443 KAZALO ZNANSTVENIH NAZIVA 453 SPONZORI 465

8

PROSLOV

Nagli porast puanstva zemljine kugle (1950. g. 2,5 milijarde, 1998. g. 5,7 milijardi stanovnika) uzrok je velikih tekoa poljoprivrede u proizvodnji hrane. Iako porast te proizvodnje slijedi, pa i za malo nadmauje demografsku eksploziju, ipak je poboljanje prehrane po glavi stanovnika vrlo malo. Stoga gotovo petina stanovnika gladuje, a mnogi umiru od gladi. Stanje pogorava i izrazito nepovoljna raspodjela proizvodnje hrane: prekomjerna u bogatim, premala u siromanim zemljama. Prijeti i pomanjkanje sirovina, a posebice se brzo zaotrava problem oneienja okolia.

U rjeavanju svih navedenih problema poljoprivreda ima kljunu ulogu. Proizvodnja hrane ovisi gotovo iskljuivo o poljoprivredi. Prijeko potrebno intenziviranje poljoprivredne proizvodnje trai mnoge sirovine, a jako oneiuje okoli. Alternative intenziviranju proizvodnje nema jer su mogunosti za proirenje proizvodnje na nove povrine (pojaano krenje uma, preoravanje zelenih povrina itd.) ne samo ograniene nego ekoloki jo tetnije.

Intenzivnija, a ipak ekoloki prihvatljiva poljoprivredna proizvodnja mogua je kvalitetnim ureenjem postojeih povrina, novim kultivarima i boljom agrotehnikom i zatitom bilja te racionalnom primjenom agrokemikalija. Osnovni preduvjet za takvo intenziviranje jest ZNANJE svih koji sudjeluju u poljoprivrednoj proizvodnji, kako neposrednih proizvoaa - seljaka, tako i savjetodavaca - agronoma. S obzirom na visoke tete koje dananjoj poljoprivrednoj proizvodnji nanose tetoinje, posebice tetne ivotinje, potrebno je njihovo dobro poznavanje da bi se te tete mogle smanjiti na isplativ i ekoloki povoljan nain. Unapreenju znanja agronoma namijenjena je ova knjiga. Koliko e studentima olakati stjecanje znanja, a agronomima u praksi rjeavanje pojedinih problema, toliko e vie autor ovog izdanja - koji je nakon deset godina rada kao agronom, strunjak za zatitu bilja u praksi, 35 godina bio nastavnik entomologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu - smatrati da je pisanjem knjige ispunio svoju zadau.

elim istai udio prof. dr. Jasminke Igrc Bari, redovitog profesora entomologije Agronomskog fakulteta u Zagrebu, u oblikovanju koncepta ovog izdanja, a poglavito zato to je napisala cijeli dio o lisnim uima (Aphidina) te neke druge manje dijelove.

Zahvaljujem se na ocjeni i pruenoj pomoi svim recenzentima. To su bili akademik Joe Maek, Biotehnika fakulteta u Ljubljani, prof. dr. Marija Ivezi, Poljoprivredni fakultet Osijek i prof. dr. Ivan Ciglar, Agronomski fakultet Zagreb.

9

Zahvaljujem se tehnikom suradniku naeg Zavoda za poljoprivrednu zoologiju Damiru Bertiu za veliku pomo pri tehnikoj izradi knjige, te Ireni Grgi i Vesni Benko na pomoi pri prijepisu..

Zahvaljujem se i svim ostalim lanovima ovog Zavoda na pomoi pri ovom izdanju. Posebice se zahvaljujem svim sponzorima uz iju je pomo ova knjiga tiskana.

Akademik Milan Maceljski

10

UVOD

Entomologija je znanost koja se bavi prouavanjem kukaca (grki entomon = kukac, zareznik, logos = znanost). U irem smislu entomologija se bavi svim lankonocima, dakle jo i stonogama, racima i paunjacima. Aristotel je prvi upotrijebio izraz entoma za kukce, stonoge, pauke i crve.

Entomologija je dio zoologije. Dijeli se na opu i sistematsku entomologiju. Opa entomologija bavi se prouavanjem anatomije, fiziologije, ekologije itd. kukaca, a sistematska prouavanjem vrsta i drugih sistematskih jedinica. Sistematska entomologija moe biti primijenjena na neke ljudske djelatnosti pa postoje poljoprivredna, umarska, medicinska, veterinarska i tehnika entomologija. U odnosu na podruje koje prouava postoji urbana entomologija, pedoentomologija, paleoentomologija, forenzina entomologija itd., a u odnosu na skupinu kukaca koju prouava postoji afidologija, akridiologija itd. Znanstvenici specijalisti mogu biti afidolozi, koleopterolozi, lepidopterolozi itd.

Entomologiju, posebice poznavanje entomofaune pojedinih krajeva, u 19. stoljeu uvelike su unaprijedili entomolozi - amateri. Mnogi napredni ljudi onog doba skupljali su kukce, opisivali ih i svrstavali u sistematske jedinice. Europski entomolozi vrlo su esto organizirali strune izlete u nae krajeve, posebice u obalno podruje, te su mnogo pridonijeli poznavanju entomofaune Hrvatske. Strune aktivnosti entomologa najee se obavljaju preko entomolokih drutava, kojih ima tisue diljem svijeta. U Hrvatskoj postoji Hrvatsko entomoloko drutvo (HED). Ono izdaje znanstveni asopis "Entomologia Croatica", te organizira znanstvene i strune skupove. U odreenim razmacima odravaju se i svjetski i europski entomoloki skupovi, te brojni skupovi o entomofauni pojedinih krajeva, o odreenim redovima ili porodicama kukaca ili o nekim njihovim svojstvima.

Najvaniji i najopseniji dio poljoprivredne entomologije dio je fitomedicine. Fitomedicina se bavi zatitom bilja od tetnih ivotinja, posebice kukaca, nadalje od uzronika biljnih bolesti, te od korova. Ono to je medicina za ljude, a veterina za domae ivotinje, to je fitomedicina za biljke. Smatra se (Oerke) da tetne ivotinje (tetnici) snizuju prirod poljoprivrednih kultura u svijetu za 15,6 %, a mi smo (Maceljski) procjenili da to snienje u Hrvatskoj iznosi oko 10 %. Ukupni gubitci od svih tetoinja (tetnika, uzronika bolesti i korova) procjenjuju se u svijetu na 42 %, u Europi na 28 %, a u Hrvatskoj na 29,2 % potencijalnih priroda poljoprivrednih kultura.

11

Zbog velikih teta od tetnih kukaca i ostalih ivotinja profitabilno je uzgajanje poljoprivrednih i drugih biljaka mogue samo uz uinkovitu zatitu bilja od tih tetnika. Osnovni preduvjet za uspjenu zatitu bilja dobro je poznavanje tetnika. Stoga su u ovom djelu opisani tetnici, dakle kukci i druge tetne ivotinje, koji ine vee tete ili bi mogli takve tete nainiti poljoprivrednom i najvanijem ukrasnom bilju. to je tetnik vaniji posveeno mu je vie prostora. Pri tome je opisan izgled tetnika ili teta potreban za identifikaciju, nain ivota i utjecaj vanjskih imbenika, proirenje i vanost, te mjere zatite. Opisani su i korisni kukci i druge ivotinje - neprijatelji tetoinja.

Osim kukaca, u posljednje poglavlje su uvrtene i najvanije ostale ivotinje tetne poljoprivrednom bilju, da bi svi tetnici vani za fitomedicinu bili sadrani u ovoj knjizi.

Budui da je osnovna svrha svake poljoprivredne entomologije omoguiti uinkovitu i ekoloki to povoljniju zatitu bilja potanko su opisane mjere zatite. Opisuju se nekemijske mjere, poglavito one preventivne, te kemijske mjere zatite

bilja. Kemijskim sredstvima spominju se nazivi djelatnih tvari, a ne komercijalnih pripravaka. I ovom se prilikom istie da sredstva za zatitu bilja (pesticide) treba primjenjivati racionalno i struno, uz pridravanje naela integrirane zatite bilja.

Prvu cjelovitu knjigu posveenu kukcima napisao je Talijan Aldrovandi 1602. godine, a prva katedra "insektologije" osnovana je 1790. godine na sveuilitu u

SI. 1. Integrirana zatita bilja (pojednostavljena shema)

Pisi. U Hrvatskoj je prvo veliko entomoloko djelo u tri toma napisao Schlosser Klekovski 1877-79. godine pod nazivom "Fauna kornjaah trojedne kraljevine". Popularno djelo o kukcima u dva toma nazvano "Kukci" napisao je Mijat Kipati 1887. g. Jedinu cjelovitu sistematsku entomologiju napisao je 1952. godine eljko Kovaevi, profesor Poljoprivredno-umarskog fakulteta u Zagrebu, u tri toma pod nazivom "Primijenjena entomologija: Opi dio, Poljoprivredni tetnici i umski tetnici". Godine 1982. objavljena je (M. Maceljski) "Entomologija - tetnici voaka i vinove loze", a 1991. godine (M. Maceljski, J. Igrc) "Entomologija - tetne i korisne ivotinje ratarskih usjeva".

13

Koljeno ARTHROPODA - LANKONOCI

Razred HEXAPODA - KUKCI (INSEKTI) Podrijetlo kukaca see unatrag 500 i vie milijuna godina otkada su poznati

fosili kukaca. To je najbrojnija skupina ivih bia. Smatra se da ima blizu milijun poznatih vrsta kukaca, ali da broj njihovih vrsta prelazi 4-5 milijuna. Svake godine otkriva se oko 2 tisue novih vrsta. To je razumljivo ako se zna da velika prostranstva zemlje nisu jo uope ili nisu potpuno istraena. Kukci se odlikuju i velikom brojnou pojedine vrste. Tako smo u Hrvatskoj nalazili vie milijuna krumpirovih zlatica na jednom hektaru krumpira, biljke eerne repe s vie desetaka tisua lisnih ui i milijune titastih ui na jednoj jedinoj voki.

Samo manji dio kukaca ubraja se u tetnike poljoprivrednih kultura. U svijetu je opisano oko 10 000 vrsta fitofagnih kukaca. Prvi podaci o tetnim kukcima stari su oko 6000 godina a potjeu iz Egipta. Poznat je carski ukaz izdan 1075. godine prije Krista u Kini o obvezatnom suzbijanju skakavaca. Uzgoj dudova svilca i pela poznati su oko 5000 godina. U srednjem su vijeku tete nanijete od kukaca smatrane bojom kaznom, a uzronici sudski gonjeni i osuivani na izgon iz zemlje (npr. grice hruta iz vicarske).

U Hrvatskoj je prisutno blizu tisuu vrsta kukaca - poljoprivrednih tetnika -koji mogu priiniti gospodarski znaajne tete. Neki od njih javljaju se redovito svake godine (krumpirova zlatica, repiin sjajnik) te se ubrajaju u permanentne tetnike, a drugi se javljaju povremeno (gubar, repina pipa) te se smatraju periodinim tetnicima. Mnogo su brojnije one vrste fitofagnih kukaca, koje se takoer hrane na poljoprivrednim kulturama, ali toliko malo da se ne ubrajaju u tetnike. Mnogo je entomofagnih vrsta koje su prirodni neprijatelji tetnika (paraziti ili predatori), pa stoga imaju vanu ulogu u reguliranju brojnosti tetnika. I o njima treba biti rijei u svakoj poljoprivrednoj entomologiji. Konano, neki kukci i na druge naine izravno ili neizravno utjeu na ovjeka, npr. utjeu na plodnost tla, opraivai su bilja, ometaju ljude kao gamad ili molestanti, nametnici su ljudi i domaih ivotinja, prenosnici su bolesti itd. Od ukupnog broja u svijetu poznatih vrsta kukaca 39 % su kornjai (Coleoptera), 16 % dvokrilci (Diptera), 15 % leptiri (Lepidoptera), 14 % opnokrilci (Hymenoptera), te 16 % svi ostali redovi.

15

Podjela kukaca Carl Linne (1707.-1778.) postavlja osnove suvremene sistematike kukaca. On

ivotinje dijeli na koljena, razrede, redove, porodice (familije), rodove i vrste. Vrsta je osnovna sistematska jedinica. Izmeu tih kategorija postoje i druge, primjerice podredovi, nadporodice, podvrste itd., a rabe se samo kad je to potrebno. Puni znanstveni naziv vrste oznaavaju tri imena: latinski nazivi za rod i vrstu te ime autora prvog opisa vrste. Latinski nazivi olakavaju koritenje svjetske literature i meusobno razumijevanje strunjaka. Razvojem sistematske entomologije mijenjani su pojedini nazivi pa su dosta esti sinonimi. U ovom djelu navodimo samo one sinonime koji su ee bili koriteni u Hrvatskoj. Postoje pravila o nainu pisanja imena autora i sinonima u znanstvenim radovima. Meutim, da bi olakali snalaenje korisnicima ovog djela, odluili smo se na jednostavniji nain jednoobraznog pisanja imena autora i sinonima ne pridravajui se tih pravila.

Kukci se ubrajaju u razred Hexapoda, koljeno lankonoaca - Arthropoda. Razred Hexapoda dijeli se na razliite naine, ovisno o autorima. Mi emo koristiti jednostavnu podjelu uobiajenu u naoj strunoj literaturi. Postoje dva podrazreda: Aptervgota (beskrilni kukci) i Ptervgota (krilati kukci).

Podrazred Apterygota dijeli se na etiri reda: Collembola (skokunci, nogorepci), Protura (bezrepci), Diplura (duplorepci), Thysanura (dlakorepci).

Podrazred Pterygota dijeli se na dvije skupine: na kukce s nepotpunom preobrazbom - Heterometabola (liinka slii imagu i u njega se izravno preobraava) i na kukce s potpunom preobrazbom - Holometabola (liinka je jako razliita od imaga, a izmeu liinke i imaga postoji stadij kukuljice). Od tridesetak redova spomenut emo samo one vane za poljoprivredu, te redove u koje se ubrajaju vrste koje se esto uoavaju u prirodi.

U Heterometabola se ubrajaju: Ephemeroptera (jednodnevne muice), Odonata (vretenca), Blattodea (ohari), Mantodea (bogomoljke), Isoptera (termiti), Plecoptera (obalne muhe) Dermaptera (koai), Phasmida (nakaznici),

Orthoptera (pravokrilci), Psocoptera (prasne ui), Mallophaga (dlakoderi) Anoplura (ivotinjske ui), Thysanoptera (resiari, tripsi), Heteroptera (stjenice), Homoptera (jednakokrilci)

16

Homoptera (jednakokrilci) dijele se na pet podredova: Cicadina (cvrci), Psvllina (lisne buhe), Alevrodina (titasti moljci). Aphidina (lisne ui) i Coccina (titaste ui).

U Holometabola se ubrajaju: Hymenoptera (opnokrilci), Lepidoptera (leptiri), Coleoptera (kornjai), Siphonaptera (ivotinjske buhe), Neuroptera (mreokrilci), Diptera (dvokrilci).

APTERYGOTA - beskrilni kukci Medu beskrilnim kukcima nema krilatih, ali ima mnogo vrsta koje se ubrajaju

u krilate kukce, iako nemaju krila. Naime, ova podjela nije obavljena prema morfolokim karakteristikama, nego prema postanku i razvoju kukaca. Apterygota su arhaini kukci, a njihov postanak see do prvih kukaca na zemlji. Danas je poznato vie od 2000 vrsta. Dijele se na etiri reda:

Red COLEMBOLIA - SKOKUNCI na zatku imaju odskonu vilicu (furca) kojom skau. Veinom su maleni, dugi koji mm, nikada dulji od 6 mm. este su vrste roda Sminthurus, posebno S. viridisL., te rod Folsomia. Iako su redovito fitofagne vrste, mogu postati i karnivori te se hraniti jajima drugih vrsta kukaca. Mogu imati do est generacija godinje. Veina vrsta ivi u tlu te utjeu na plodnost i druga svojstva tla. Neke od tih vrsta hrane se klicom i sitnim korjeniima raznih biljaka, pa u sluaju velike brojnosti mogu biti tetne.

Vole vlana rahla tla bogata humusom pa su najei u vrtnoj zemlji i zemlji u koju se sade lonanice. Stoga su najei na cvijeu, a oteuju mu korijenje, klicu, podzemne dijelove stabljike i sl. Zabiljeene su manje tete na orhidejama, karanfilu, na lukovicama tulipana i ljiljana, te na nekim drugim vrstama cvijea. Na lonanicama tete ve samom prisutnou. No uglavom se hrane uginulim biljnim dijelovima u SL 2. Skokunci raspadanju. Zabiljeene su neto vee tete na eernoj repi u fazi nicanja, a katkad i na itaricama i lepirnjaama. Brojnost skokunaca moe se smanjiti snienjem vlage, unitavanjem ostataka bilja te termikom ili kemijskom sterilizacijom tla koje se koristi za lonanice.

Red PROTURA - BEZREPCI te red DIPLURA - DUPLOREPCI jo su sitniji, ne premauju 2 mm. ive u tlu i hrane se organskom tvari. Nemaju veu vanost.

17

Najblii viim redovima kukaca jest red THYSANURA - DLAKOREPCI. Takoer ive u tlu, hranei se organskom tvari u raspadanju, algama, gljivicama i liajevima. Poznatija je vrsta srebrna ribica (Lepisma saccharina L.), kukac dug desetak mm, srebrnkasta ribolika tijela s tri duga nastavka na zatku. Zadrava se na vlanim mjestima, u podrumima i na slinim mjestima. Hrani se razliitim otpacima, ali i papirom, strvinama i si. Svojom prisutnou ometa ljude (izaziva gaenje) pa se ubraja u gamad, no nema veu vanost.

Colembolla i druge vrste Apterygota preteno ive u tlu. Ubrajaju se u mesofaunu tla. Tlo je vrlo bogato ivotinjama. Uz mnogo milijuna praiva, na jednom kvadratnom metru tla do dubine od tridesetak cm, moe se nalaziti vie milijuna nematoda, stotinjak tisua grinja, gotovo toliko skokunaca, tisue drugih beskrilnih kukaca, te stotinjak ili manje jedinki pojedinih drugih vanih vrsta ivotinja. ivotinje manje od 0,2 mm ubrajaju se u mikrofaunu tla, one od 0,2 do 2 mm (nematode, grinje, skokunci i drugi beskrilni kukci) u mesofaunu, ivotinje od 2 do 20 mm (razni kukci) u makrofaunu, a one vee od 20 mm (ostali kukci, stonoge, gujavice itd.) u megafaunu tla.

Mesofauna tla preteno razgrauje organske tvari u tlu i time pridonosi pristupanosti pojedinih hranjiva biljkama. Ima velik utjecaj na fizikalna svojstva tla, popravlja strukturu tla, aeraciju i druga svojstva. Tla bogata mesofaunom plodna su tla. Tla nepovoljnih fizikalnih svojstava zbog pretjeranog zbijanja tekim strojevima ili tla u kojima se mnogo koriste agrokemikalije siromana su pripadnicima mesofaune. Stoga zastupljenost vrsta i njihova brojnost ukazuje na svojstva tla, pa i na plodnost tla. Mogue su i preciznije analize svojstava tla utvrivanjem prisutnosti pojedinih vrsta jer neke vrste vole tla bogata duikom, druge fosforom itd. Jedan od osnivaa pedoentomologije, ruski strunjak Giljarov, navodi da je tek analizom vrsta skokunaca u crvenim tlima Krima dokazano da je to tip zemlje crvenice (terra rossa) kakav postoji i u Sredozemlju. U nas je Kovaevi objavio vie radova o korelaciji mesofaune i plodnosti tla, te ve u ezdesetim godinama ukazao da pretjerano koritenje mineralnih gnojiva, herbicida i drugih pesticida radikalno smanjuje brojnost pripadnika mesofaune. I mi smo (Maceljski) u to vrijeme dokazali da herbicidi na osnovi triazina isprva naglo smanjuju njihov broj, ali se krajem vegetacije ponovno uspostavi populacija kao na netretiranoj kontrolnoj povrini. U Posavini je u umskim tlima naeno 70 vrsta, a u oranicama 21 vrsta skokunaca (Pagliarini).

Utvrivanje prisutnosti i brojnosti mesofaune najee se obavlja Tullgrenovim lijevcima. Donji lijevak ima na gornjoj, proirenoj strani umetak s mreom na koji se stavlja sloj od oko 3-4 cm zemlje. Gornjim lijevkom poklopi se donji. Na poetku suenog dijela gornjeg lijevka nalazi se slaba arulja. Toplinom, pa i svjetlou, tjera pripadnike mesofaune prema dolje. Kada dou do mree propadnu kroz nju, te preko donjeg lijevka upadaju u postavljenu boicu s alkoholom. Postupak traje 2-4 dana. Postoje i sloenije metode ispiranja sline metodama za nematode.

18

PTERYGOTA - krilati kukci

Red EPHEMEROPTERA -JEDNODNEVNE MUICE Proirene su svuda u svijetu. Liinke ive u vodi. Odrasli oblici lete u rojevima

iznad voda. Pare se u zraku. Privlai ih svjetlo. Vana su hrana ribama. Nemaju ulogu u fitomedicini.

Red ODONATA - VRETENCA, VILINI KONJICI, LIBELE Liinke ive u vodi. Odrasli su ivih boja, koje mjenjaju tijekom vremena.

Veliki su kukci, dugi do 60 mm. Odlini su letai, zadravaju se u blizini vodotokova. Karnivori su, pa se ubrajaju u predatore, no zbog biotopa u kojem se zadravaju imaju malu ulogu u fitomedicini.

Red BLATTODEA - OHARI ohari su pratitelji ovjeka. Ubrajaju se u gamad jer ive u obitavalitima

ovjeka. Njima pogoduje vii standard ivota, jer razne podne i zidne obloge omoguuju sklanjanje, a kuni strojevi tamna, topla i vlana sklonita. No, njima jo vie pogoduje neistoa i nehigijenske prilike, jer u takvim uvjetima lako dolaze do hrane. tete poljoprivrednim proizvodima jer ih oneiuju, kako izmetom tako i svojim prisutnou. Neke vrste ive u prirodi, no nemaju fitomedicinsku vanost. Omnivori su, ali se najradije hrane otpatcima namirnica i ostacima hrane. Zato su najei u skladitima prehrambenih proizvoda i u smonicama. Trebaju dosta vode pa se nalaze i u kupaonicama, kuhinjama i si. Termofilni su organizmi. Zadravaju se u mraku. Gospodarsku vanost imaju u ugostiteljskim objektima, gdje njihova prisutnost naruava kvalitetu objekta, ali i drugdje gdje svojom prisutnou oneiuju hranu. Smatra se da prenose klice nekih bolesti ovjeka.

ohari imaju plosnato tijelo ovalna oblika. Prednja su krila hitinizirana, stranja opnenasta. No rijetko i slabo lete. Usni je ustroj podeen za grizenje. Jaja odlau u "paketima" nazvanim ooteke, koje su obavijene opnom koja spreava njihovo isuivanje. U jednoj ooteci nalazi se najee 16-30 jaja. Odrasli oblici ive vrlo dugo, u nekih vrsta i do tri godine. Mogu dugo preivjeti bez hrane.

U nas su vane tri vrste.

Smei ohar (Blatella germanica L.) nazvan i bubavaba. Duljina mu je tijela do 15 mm. U grijanim prostorima ima dvije generacije godinje.

Crni ohar (Blatta orientalis L.) nazvan i rus. Znatno je vei - 20-25 mm. Plodniji je od smedeg ohara. Razvoj jedne generacije traje vie godina.

Ameriki ohar (Periplaneta americana L.). Odrasli oblik dug je do 35 mm. Crvenosmede je boje. Razvoj je liinki spor. Odrasli oblici ive do 2 godine. Najei je u lukama. Subtropska je vrsta.

19

SI. 4. Bogomoljka (snimio M. Maceljski)

20

Na drugim kontinentima, pa i u SAD, postoje vrste tijela velika i do 6 cm. U nekim krajevima pogoduje im gradnja kua s dvostrukim zidovima medu kojima nalaze sklonita. Stoga se takve kue esto grade s otvorima u zidovima kroz koje se redovito nekoliko puta godinje upuhavaju fizikalni insekticidi (npr. inertna praiva).

Suzbijanje ohara provodi se higijenskim mjerama odravanja istoe svih prostora gdje se uva ili rukuje namirnicama i hranom. ohare se moe hvatati u posebne klopke (npr. Blatstop, Roachtrap itd). U njima se nalazi feromon agregacije koji privlai ohare te

ljepilo na koje se zalijepe. Moe se koristiti i samo ljepilo (npr. Alt) kojim se premazu daice ili komadi kartona i postave iza ili ispod domainskih strojeva ili namjetaja. Postoje i kupovne ljepljive ploice (Strike insects i sl.). Od kemijskih tvari preporuaju se regulatori razvoja koji ometaju razvoj liinki (npr. Gencor). Sve ove tzv. "nepesticidne" mjere vrlo su uinkovite ako se provode u cijelom objektu.

Kemijske insekticide treba primjeniti samo kada je prijeko potrebno i sukladno uputama. Preporuuje se primjena tvorniki pripremljenih sredstava koja se nabavljaju u malim prskalicama (npr. Gett) ili sprej dozama. Manje se koriste insekticidna praiva. Sredstva koja treba prije primjene pripremiti (razrijediti vodom) koriste DDD poduzea u sklopu mjera sanitarne higijene koje provode, no mogu ih koristiti i pojedinci. Takva su sredstva Empire, K-Othrine WP 25, Safrotin EC-20 itd). Pri rukovanju tim sredstvima treba se strogo pridravati svih mjera opreza navedenih u uputama, te sprijeiti svaki dodir s namirnicama i hranom.

Veliki kukci karakteristina oblika. Prednje noge dre ispruene prema naprijed prema emu su dobile ime. Razvijena je mimikrija. Grabeljiva su, hrane se raznim kukcima i drugim malim ivotinjama. Malobrojni su pa vrlo malo utjeu na brojnost tetnika. No, u svijetu se uzgajaju i prodaju za bioloko suzbijanje nekih tetnika. Obino se stavljaju u promet u obliku jaja, a cijena u SAD iznosi oko 2 USD za 200 jaja. Bogomoljke su poznate po svojstvu nekih vrsta da enka nakon kopulacije pojede mujaka.

U nas je najea vrsta Mantis religiosa L., posebice esta u obalnom podruju. Duljina tijela je 3-4 cm, zelene boje. Odlae jaja u ootekama. U naim je istraivanjima jedna bogomoljka prosjeno pojela 20-30 mreastih stjenica platane dnevno.

Red ISOPTERA - TERMITI

Proireni kukci u tropskim i suptropskim podrujima, no ima ih i u obalnom podruju Hrvatske. Odlikuju se zajednikim organiziranim nainom ivota i raspodjelom rada. ive u termitnjacima koji mogu biti visoki vie metara, u starim stablima drvea, okotima vinove loze, u graevinskom drvetu itd. Jedna kolonija termita ima samo jednu plodnu enku - kraljicu. Ona ivi do 15 godina tijekom kojih moe izlei desetak i vie milijuna jaja. Kraljica ima poveano tijelo, te moe biti do 20.000 puta tea od ostalih jedinki u termitnjaku. Termiti radnici donose hranu kraljici i liinkama, katkada i vojnicima, a termiti vojnici brane ih od uljeza. Vojnici imaju ovrsnuto tijelo s jako razvijenim mandibulama. Jedanput godinje istog se dana razviju spolni oblici - mujaci i enke, koji izlaze iz termitnjaka. Ti oblici lete pa se ta pojava naziva svadbenim letom. Oploena enka osniva novi termitnjak, a mujak ugiba, pa ga esto termiti radnici unose u termitnjak za hranu. U termitnjaku se uzgajaju neke vrste gljivica, spore kojih termiti koriste kao hranu. Termitima svjetlost smeta (heliofobnost). Stoga izlaze iz termitnjaka nou, a one vrste koje ive u drvu uope ne izlaze (osim spolnih oblika). Najee su bijele boje.

U Hrvatskoj su prisutne dvije vrste termita, unijete drvenom ambalaom iz tropskih podruja. To su zemni termit (Reticulitermes lucifugus Rossi) i utovrati termit (Calotermes flavicollis F.). Spolni oblici zemnih termita crne su boje i dosta tromi, a spolni oblici utovratih termita imaju kestenjastouti nadvratni tit i ivahniji su.

SI5 Termiti U nas je zemnog termita opisao jo 1890. g. G.B. Novak. ivi u termitnjacima u zemlji ili drvu. Prvenstveno oteuje tehniko drvo. Naen je u graevinskom drvetu nekih turistikih objekata i obiteljskih kua u Istri i na otoku Cresu. Neki su se objekti sruili zbog potpunog gubitka nosivosti grade, u drugim su provedene mjere suzbijanja. Zaraeno drvo iznutra se pretvara u prainu, a izvana se jo potpuno zadrava njegova struktura. Stoga se nazonost termita esto otkriva prekasno.

utovrati termit u Hrvatskoj je otkriven u 1921. g. Nalazi se u cijelom naem obalnom podruju, no najee u junim dijelovima Dalmacije, u starim okotima, u maslinama, smokvama, empresima pa i u tvrdom drvu koprivia (Celtis). Naen je i u drvenim stupovima. Na Peljecu se mjestimice moe nai u oko 30 % okota

21

u vinogradima starijim od 20 godina. U jednom okotu prono se nalazi oko 650 termita s jednom kraljicom. Radnici te vrste dugi su 5-6 mm, vojnici 7-8 mm. Narod ih zove "bijelim mravima". Zaraenim okotima sue se izboji. Sve mjere intenziviranja proizvodnje, bolja gnojidba i obrada, koje pogoduju vitalnosti okota, smanjuju opasnost od termita. Termiti su u nas ipak samo sekundarne vanosti jer se javljaju na slabo vitalnim biljkama.

Suzbijanje termita u nas je potrebno samo pri zarazi graevinskog drveta u nekim objektima. Postojea zaraza moe se unititi fumigacijom uz prethodno pokrivanje (hermetizaciju) cijelog objekta plastinim folijama. Najee se primjenjuje metilbromid. Zaraza se spreava impregnacijom graevinskog drva tvarima koje djeluju termiticidno, ukljuivi insekticide doputene za tu namjenu. Neki su insekticidi sastojak boja za drvo. Drveni namjetaj i drugi drveni predmeti koji se izvoze u zemlje u kojima termiti prave vee tete, moraju biti obraeni tako da budu "termiteproof".

Red PLECOPTERA - OBALNE MUHE

Liinke ive u vodi te se njima hrane ribe. Veinom su karnivori. Odrasli oblici lete u blizini voda. Nemaju nikakavu vanost za fitomedicinu.

Red DERMAPTERA - KOAI Dosta veliki kukci. Kreu se nou. Na abdomenu imaju izrataje u obliku

klijeta. Omnivori su. Zadravaju se na vlanim, tamnim mjestima. Najea vrsta u nas jest uholaa (Forficula auricularia L.). To je smei kukac dug oko 15 mm. Ima kratko pokrilje, a dobro razvijena stranja krila. esto se nalazi u zbijenim grozdovima, u vinogradarskim breskvama, glavama kupusa i si. Katkad oteuje mekanu pokoicu nekih vrsta plodova, a uvijek ih oneiuje izmetom. Takoer

smanjuje vrijednost svojom prisutnou. Moe otetiti i pupove nekih biljaka, pa su zabiljeene tete i na suncokretu.

Zaraza se smanjuje uklanjanjem mjesta pogodnih za zadravanje uholaa, primjerice sloenog ogrijevnog drva, dasaka, salonita, crijepa i si. Izravno se suzbijanje ne preporuuje, jer su uholae kao omnivori djelomino i korisne unitavanjem nekih tetnika.

Red PHASMIDA - NAKAZNICI

Veliki kukci izduena ili spljotena tijela. Vie proireni u tropskom i suptropskom podruju. Poznati po Si. 6. Uholaa (snimio M. Maceljski)

22

mimikriji: tapiasti nalikuju izboju, spljoteni imaju listoliki oblik. U nas se u obalnom podruju moe nai vrsta palinjaka Bacillus rossii F.. Ima tapiasto tijelo. Fitofag, no zbog male je brojnosti beznaajan. Druga vrsta palinjaka Carausius morosusL. nekad je bio mnogo uzgajan za laboratorijsko prouavanje naina djelovanja insekticida, a sad se jo koristi za prouavanje razliitih ivotnih procesa.

Red ORTHOPTERA - PRAVOKRILCI Prema starijoj podjeli taj se red nazivao Saltatoria. Danas se red Orthoptera

dijeli na podred Caelifera i podred Ensifera. Pripadnici podreda Caelifera imaju ticala kraa od polovice tijela, s ne vie od 30 segmenata, timpanalni organ smjeten im je na prvom segmentu abdomena, a enka ima kratku leglicu. U njih se ubrajaju pravi skakavci porodice Acrididae. U podred Ensifera ubrajaju se vrste s dugim ticalima, esto duljim od tijela. Timpanalni organ smjeten im je na tibiji prednjeg para nogu, a enka ima dugu leglicu svinutu prema gore. U taj podred ubrajaju se porodice Tettigonidae, Gryllidae i Gryllotalpidae.

Pravokrilci su veinom veliki insekti. Imaju najee bilateralno spljoteno tijelo. Glava ima orthognatan poloaj, usni ustroj razvijen je za grizenje i vakanje. Imaju dva para dobro razvijenih krila. Prednji je par ovrsnuo te predstavlja polupokrilje (semielitre), a drugi je par opnenast te omoguuje vrlo dobra letaka svojstva. Noge su dobro razvijene i u mnogih vrsta omoguuju skakanje.

Skakavci kao globalni problem Skakavci su pojam prodrljivosti, tetnosti i selenja. Njihova svojstva, a napose

brojnost, skupno zadravanje, mobilnost i migracija te prodrljivost od davnine su bili uzrok golemih teta, ali i straha ljudi od skakavaca. Smatra se da su opustoene zelene povrine prilikom najezde skakavaca bile uzrokom mnogih seoba naroda, a u drugoj polovici 19. stoljea prouzroili su mnoga umiranja zbog gladi u nekim afrikim zemljama. Kineski je car 1075. godine prije Krista naredio obvezatno skupljanje i unitavanje skakavaca, a Plinije spominje obvezu Grka da u tri navrata skupljaju skakavce: prvo jaja, pa liinke a zatim odrasle oblike. Skakavci su, nema sumnje, sudjelovali u kreiranju povijesti nekih naroda. No ni danas u nekim podrujima svijeta stanje nije bolje.

UN su svojevremeno pojavu skakavaca svrstali medu elementarne nepogode. To je opravdano jer uspjeh njihova suzbijanja ovisi o meudravnoj suradnji irokih razmjera. No proglaavanje elementarnom nepogodom jakih napada bilo kojih drugih tetnika, primjerice poljskih mieva i voluharica, nema nikakva opravdanja jer je takav napad mogue sprijeiti lokaliziranim preventivnim i kurativnim mjerama.

Od skakavaca su najvie ugroena podruja Sahela, zatim sjeverne i srednje Afrike, Etiopije, Arapskog poluotoka, junih dijelova Azije, pa i June Amerike. Izoliranih, ali katkad vrlo velikih teta ima i drugdje, pa i u junoj Europi i SAD.

23

Preduvjet uspjenog suzbijanja skakavaca jest meunarodna suradnja svih ugroenih zemalja. Jata lete brzinom od oko 20 km/sat, no uz pomo vjetra i trostruko bre, pa u jednom danu mogu preletjeti i 1000 km. Radi takve sposobnosti leta jata skakavaca prelaze granice pojedinih zemalja, te, ako izostane suradnja, iznenauju stanovnike podruja gdje se jato spusti. Dok se organizira suzbijanje, jato napravi pusto, te odleti dalje. Pri posljednjoj masovnoj pojavi 1988.-1990. g. neka su manja jata iz Afrike stigla do Karibskih otoka, a est je bio prelet u zemlje june Europe.

Zanimljivo je da se jata skakavaca diu s jo nepotpuno unitenih polja i drugih zelenih povrina i lete dalje, iako jo imaju dovoljno hrane. Ta se pojava pripisuje atavizmu, dakle naslijeenom instinktu za seljenje, koji potjee jo iz vremena kad su zelene oaze bile malene pa su se skakavci selili zbog nedostatka hrane. Jato skakavaca u zraku moe se locirati radarom, no teko ga je unititi za vrijeme leta. To je pokuavano vojnim avionima, ali uspjeh je bio slab. Istina, jo nikad nije u tu svrhu angairana suvremena oprema takvih aviona koja bi mogla biti mnogo djelotvornija od do sada koritene opreme.

Suzbijanje skakavaca najbolje je usmjeriti na njihove liinke. Skakavci masovno odlau jaja u ootekama na relativno mala podruja. Jaja tu ekaju dok padne kia a uskoro potom iz njih izlaze liinke. One, zahvaljujui kii, nalaze zeleni biljni pokrov - hranu. Sele se skaui, i, kad bi bilo poznato mjesto gdje se nalaze, lako bi se unitilo SI. 7. Skakavci u kopulaciii , . milijarde liinki. Stoga bi

bilo najvanije organizirati motrenje kretanja skakavaca u vrijeme ovipozicije te utvrditi mjesta odlaganja jaja. Povremenim motrenjem moglo bi se tada utvrditi vrijeme izlaska liinki te ih unititi kemijskim tretiranjem dok su jo izvan poljoprivrednih povrina i dok ne mogu prijei veu udaljenost. Za vrijeme Drugog svjetskog rata zabiljeen je sluaj da je saveznika komanda u Kairu, usprkos ogorenih borbi s njemakim afrikim korpusom, odvojila 2000 vojnika s prateim brojem vozila za suzbijanje liinki skakavaca arita kojih su bila pronaena. U tridesetim je godinama zbog koordinacije suzbijanja skakavaca uglavnom u engleskim kolonijama u Africi osnovan akridioloki centar u Londonu, koji je poslije rata prekinuo svoju aktivnost.

Treba spomenuti da se od 1986. g. poveava brojnost skakavaca u Sahelu koji su se uglavnom iz podruja Sudana poeli iriti manjim dijelom preko Etiopije na Arapski poluotok, a veim dijelom krenuli na zapad. Taj je napad iz godine u

24

godinu postajao sve jai te je dosegao kulminaciju 1989.-1990. g., kad su golema jata prekrila velika podruja Mauritanije, Alira, Maroka i drugih zemalja. Zabiljeena su jata s do 30 milijardi jedinki, a jedno je jato bilo dugo 25 km, a iroko 2 km. Jedno jato srednje veliine u jednom danu podere oko 3000 tona biljne tvari. Na 1 ha se moe spustiti 50 milijuna jedinki koje tee 50 t, a toliko hrane pojedu u jednom danu. Treba istaknuti da tetnost tih vrsta skakavaca koje se javljaju u Sahelu pojaava dugovjenost odraslih oblika - ive do 4 mjeseca. Ovaj posljednji masovni napad bio je kombinirani napad pravih skakavaca i zrikavaca. Najbrojnije su vrste pustinjski i migratorni skakavci.

U suzbijanju toga posljednjeg napada bilo je samo u Maroku angairano oko 1500 strunjaka, brojni avioni pristigli u pomo iz Europe, a od insekticida koriteni su foksim, klorpirifos, fenitrotion, propoksur i drugi. Radi smanjenja negativnih utjecaja na okoli preferiraju se insekticidi kraeg djelovanja. itavu

akciju objedinjavao je krizni tab formiran pri FAO u Rimu, koji je satelitskim programom ARTEMIS nadzirao pojavu (monitoring) skakavaca. Program je registrirao oborine, razvoj vegetacije, kretanje skakavaca (s pomou satelita), te prognozirao pojavu i smjer kretanja.Treba istaknuti da pri jaoj pojavi skakavaca u sjevernoj Africi postoji mogunost preleta pojedinih jata u Europu, pri emu su najvie ugroeni Portugal, panjolska, juna Francuska te talijanski otoci, ali nije iskljuena mogunost doleta manjih jata i u nae obalno podruje.

SI. 8. Jato skakavaca u zraku

PRAVI SKAKAVCI - ACRIDIDAE Znanost koja prouava skakavce naziva se akridiologija, a strunjak akridiolog. Stare kronike spominju da su 1543. godine skakavci "u Dubrovniku, Bosni i

Dalmaciji sve izjeli". U bivoj SFRJ skakavci su esto inili sete u Makedoniji, pa u Crnoj Gori, junoj Srbiji, Hercegovini, rjee u Istri i Dalmaciji. U pojedinim godinama bilo je pravih invazija skakavaca, npr. krajem osamdesetih godina u Popovom polju u Hercegovini ili okolici Prilepa. U nas su najei marokanski i talijanski skakavci. Obje su vrste redovito prisutne u solitarnoj fazi, kad ne prave tete. Marokanski skakavci ee, talijanski rjee javljaju se masovno u gregarigenoj fazi, kad mogu priiniti velike tete i u naim krajevima.

Zatopljenje klime i sve dulja suha razdoblja mogu poveati uestalost i brojnost skakavaca i u Hrvatskoj. Na to ukazuju najnovije jake pojave (do 300 jedinki na m

2) marokanskog skakavca u Maarskoj i u nekim drugim susjednim zemljama.

25

Marokanski skakavac (Dociostaurus maroccanus Thunb.) Odrasli je oblik utosmede boje s tamnim pjegama. Vratni je tit suen u

sredini i na njemu je svijetli crte u obliku slova X. Duljina je tijela 3-3,3 cm. enke odlau jaja u ootekama dugim oko 20 mm, koje sadre prosjeno 30 jaja. Jedna enka odloi oko 200 jaja. Ooteke su odloene u tlo. Pri tome enke biraju neobraena tla, najee panjake, planinske livade i sline terene izvan intenzivnije obraivanih povrina. Ovipozicija se zbiva od kolovoza do listopada. Jaja prezime. Tijekom travnja izlaze liinke. Zadravaju se u skupinama i kreu se skakanjem. Isprva prevale tek po koji metar, a pod kraj razvoja u jednom danu premjeste se i do nekoliko km. Kreu se u zbijenoj fronti. Razvoj liinke prolazi kroz pet stadija, a traje 4-7 tjedana.

Razvoju liinki, a time i masovnosti pojave marokanskog skakavca, pogoduje vlanost. Jake proljetne sue isuuju jaja i, zbog pomanjkanja prirodne vegetacije, izgladnjuju liinke. Prevelika vlanost takoer im teti jer se raspucavaju horioni jaja, jaja pljesnive, ire se bakterijske i gljivine bolesti medu liinkama. Optimalna im je koliina oborina tijekom oujka, travnja i svibnja oko 100 mm, dakle suno, ali opet ne previe suno razdoblje. U naoj zemlji nema takvih podruja, jer su oborine u tom razdoblju barem 150 mm i vie. Stoga i nema redovitih masovnih pojava marokanskog skakavca, nego samo u iznimno povoljnim godinama. I rano proljetno zatopljenje pogoduje razvoju liinki. Ova se vrsta javlja solitamo, no vrlo lako, im se pojavi u veem broju, prelazi u gregarigenu fazu. U gregarigenoj fazi dolazi do izraaja zadravanje u masi i instinkt seljenja. Kad se prvi skakavci dignu i polete u nekom pravcu, slijede ih i svi ostali, makar bilo jo dovoljno hrane. U gregarigenoj fazi mijenjaju se i neka morfoloka svojstva, npr. odnos izmeu duljine prednjih krila i femura stranjih nogu. Izvanredno su prodrljivi: dnevno konzumiraju znatno vie hrane od vlastite teine. Aktivni su samo kod temperatura viih od 10-15 C.

Najvanije bolesti skakavaca jesu bakterioza Coccobacilus acridiorum i mikoza Empusa grylli. Vani su im neprijatelji ptice koje se obilno hrane skakavcima, a i perad, pa se primjerice tjeranjem jata purana nekada smanjivala brojnost skakavaca. Medu pticama naroito su aktivni vorci, pa njihova brojnost katkad ovisi upravo o dostupnosti skakavaca u njihovoj ishrani. vorci se zadravaju i gnijezde u podrujima jae pojave skakavaca pa su vani regulatori njihove brojnosti. Jedan vorak moe dnevno pojesti do 200 skakavaca (liinki III. stadija). Postoji i vie vrsta kukaca, kako grabeljivaca, tako i parazita, kojima su skakavci domaini, a poznati neprijatelj skakavaca jest i pauk - crna udovica, pa njegovoj brojnosti pogoduje pojava skakavaca.

Suzbijanje skakavaca povezano je s uspjenom prognozom njihove pojave, koja se temelji na brojnosti ooteka na mjestima prezimljenja i na pravovremenoj signalizaciji pojave i pravca kretanja jata liinki. Opasnom se smatra brojnost jaja vea od 200/m2. Liinke treba unititi prije nego to stignu do plodnih polja. To je mogue rasipavanjem zatrovanih mamaca ispred fronte njihova kretanja ili izravnim tretiranjem insekticidima. Kada dopru unutar poljoprivrednih povrina, izravnu primjenu insekticida ograniava raznovrsna struktura biljaka. Kao to je

26

poznato, insekticidi su ogranieni u svojoj primjeni za odreene kulture, pa se mnogi od njih u mjeovitim kulturama ne mogu koristiti. Najveu mogunost primjene u mjeovitim usjevima imaju insekticidi na osnovi karbarila i fenitrotiona, klorpirifos je djelotvoran no nije doputen za vinovu lozu, a lindan je visoko djelotvoran, ali zabranjen za povre, krmno bilje i vinovu lozu. I piretroidi dolaze u obzir za suzbijanje skakavaca u mjeovitim usjevima. Izbor insekticida protiv liinki na nepoljoprivrednim povrinama ovisi o ekonominosti, opasnosti oneienja voda i otrovnosti za ptice i divlja. Zatrovani mamci jako ugroavaju ptice, no tamo gdje njih nema, mogu se koristiti svi prije spomenuti insekticidi dodani mekinjama ili slinom malovrijednom proizvodu kojim se skakavci hrane. Upotreba mamaca najmanje oneiuje okoli, ali je najopasnija za ptice, perad i pernatu divlja. Za bioloko suzbijanje u nekim se dravama koristi bioinsekticid na osnovi praiva Nosema locustae. Talijanski skakavac ( Calliptamus italicus L.)

Takoer esta vrsta u nas. Izgledom i veliinom lii na marokanskog skakavca. Na vratnom su titu tri gotovo paralelna uzduna grebena. I njegova biologija slii biologiji marokanskog skakavca. Talijanski skakavac ei je u svojoj solitarnoj fazi, a u gregarigenu fazu (masovna pojava uz nagon seljenja) stupa tek kod visoke brojnosti. esto se javlja zajedno s marokanskim skakavcem. U Istri se masovno pojavio 1946. i 1947. g. Prirodni neprijatelji i suzbijanje isti su kao i za marokanskog skakavca. Egipatski skakavac (Anacridium aegyptium L.)

To je naa najvea vrsta pravih skakavaca. Dosegne do 7 cm duljine. Smee je boje. Najproireniji je u obalnom podruju i u Hercegovini. Zabiljeene su male tete na duhanu, no kako se javlja pojedinano nema ekonomskog znaenja.

Na visinskim travnjacima i panjacima brojne su i neke druge vrste skakavaca. O njima e, u sluaju intenzivnijeg koritenja tih povrina, svakako trebati voditi rauna.

ZRIKAVCI, KONJICI - TETTIGONIDAE U ovoj se porodici nalaze omnivorne, herbivorne i karnivorne vrste. Ima i

pojava kanibalizma. Malo je tetnika ratarskih usjeva. Zeleni konjic (Tettigonia /Locusta/ viridissima L.)

Poznati zeleni "skakavac" dugaak je do 4 cm. enke imaju dugaku leglicu. Javlja se pojedinano. Intenzivno se glasa zrikanjem. Iznimno se hrani liem duhana, lucerne i krumpira, a esto je karnivoran. Decticus vrste mogu oteivati itarice, no najee se zadravaju na livadama. Ephippiger ephippiger Fieb. beskrilna je vrsta sa sedlastim pronotumom. Javlja se pojedinano. Registrirane su manje tete na duhanu.

Tijekom 1998. godine spomenute su se vrste konjica prenamnoile u Hercegovini te oteivale ratarske i povrarske usjeve.

27

POPCI, TURCI - GRYLLIDAE Kukci po gradi tijela slini zrikavcima, no neto zdepastiji. Zriu trljanjem

pokrilja. Na Dalekom istoku je njihovo zrikanje omiljeno, pa se uvaju u malim kavezima. Nekada su noeni u umjetniki izraenim kavezima oko vrata. Neke su vrste borbene, pa se, takoer u tim krajevima, prireuju borbe turaka. U nas su najee dvije vrste. Stepski turak (popac) (Acheta/Gryllus/desertus Pali.) i poljski turak ( A. campestrisL.)

Crne su boje. Stepski turak dug je 15-20 mm, a poljski 20-30 mm. Kreu se skakanjem. ive u dobro uoljivim rupama u tlu. Iz njih esto izviruju i zriu. Prezime odrasli oblici ili liinke. Polifagi su, hrane se razliitim biljem. U nas su zabiljeene manje tete na eernoj repi i rajici, a vee na suncokretu u vrijeme nicanja. Mogue su tete i na lepirnjaama i drugim kulturama dok niu ili dok su usjevi maleni. Cvjetni turak (Oecanthus pellucens Scop.)

Uski kukac, plosnata tijela, slamnate boje, dug oko 15 mm. Poznat po glasanju visokim tonom - cvranjem. Stridulacijski organ jesu nazubljena krila koja tare jedna o druga. Odlae jaja pod koru maline, vinove loze, lijeske, rue itd. Kod vee brojnosti mogue su manje tete. Izvjesne su tete do sada bile zabiljeene u susjednim dravama na malini. Liinke skeletiraju lie, prave u njemu rupice. U Hrvatskoj su zabiljeene male tete na plodovima breskve u okolici Rijeke i na lijeski u Istri. Nema gospodarsku vanost.

GRYLLOTALPIDAE - ROVCI Rovac (Gryllotalpa gryllotalpa L.)

Jedan od naih najveih kukaca. Dug je 4-5 cm. Smee je boje. Ima kratka krila. Prednji par nogu podeen mu je za kopanje. Pronotum mu je jako razvijen. Na zatku ima nastavke (cerci). U nas je proiren u svim krajevima. Naroito je est u vrtovima, u vlanijim tlima bogatim humusom. est je i u nekim tlima uzdu rijeka. Iako najvee tete nanosi povru, ipak je u pojedinim krajevima vei tetnik i ratarskih usjeva. Osim u vrtnim tlima, naroito je brojan na ratarskim povrinama unutar etverokuta Zagreb - Ivani grad - Bjelovar - Krievci.

Rovac ivi u hodnicima koje kopa u tlu. Pravi komoricu u koju enka odlae jaja, najee na oko pola metra dubine. enka odloi 300-600 jaja. Iz jaja izlaze liinke sline velikim mravima. One se hrane organskom tvari u raspadanju. Neko se vrijeme dre zajedno, zatim se razilaze. Kako rastu, tako se sve vie hrane korijenjem razliitih biljaka, ali i hranom ivotinjskog podrijetla. Omnivori su. Razvoj zavravaju krajem proljea idue godine. Odrasli kukci izlaze iz tla u lipnju i srpnju i trae suprotni spol. U to vrijeme mogu letjeti na krae razmake. Nakon kopulacije, enka se zavlai u dublje slojeve, gdje odlae jaja. Odrasli oblici ive dosta dugo, pa mogu i prezimiti. Za suzbijanje je vano znati da rovac

28

esto za prezimljenje trai hrpice stajskog gnoja zakopane u tlu ili na povrini tla, ili se uvlai u hrpe komposta i sline materijale u kojima je toplije zbog razgradnje organske tvari.

Rovci esto kopaju hodnik tik ispod povrine tla. Pri tome se esto kreu uzdu redova zasijanih biljaka gdje je tlo, zbog prolaza sijaeg rala, neto rahlije, pa pregrizaju vrat korijenja mladih biljica koje im smetaju u prolazu. Unitenje nekoliko biljica kukuaiza, eerne repe ili suncokreta jedne za drugom u istom redu tipina je slika teta od rovca. Na biljicama se ne zapaaju tragovi ishrane, samo su pregriene. Ove povrinske hodnike lako se uoava na dobro obraenom zemljitu nakon kie jer se tlo iznad hodnika prvo osui i dobije svjetliju boju. Tipine tete rovac nanosi i gomoljima krumpira u kojima izgriza duboke rupe. U nekim se krajevima stoga naziva i krumpira. Medu rovcima postoji i kanibalizam: vie rovaca na manjem prostoru meusobno se napadaju, ubijaju i izjedaju.

Prisutnost rovca u tlu uoava se po brojnim hodnicima. Kopanjem jama opisanih kod injaka (Elateridae) ne mogu se pronai rovci jer brzo pobjegnu. No ne mogu pobjei plugu, pa se prilikom oranja mnogi rovci izbacuju na povrinu tla, gdje se mogu ubiti. esto ih pojedu ptice koje se skupljaju iza pluga upravo zbog obilja kukaca i drugih ivotinja koje na povrinu izbacuje oranje. Prisutnost jednog rovca na 2-3 m2 povrine na koju se sije ratarski usjev ili na 4 m2 povrine na koju dolazi povre ukazuje da je potrebna preventivna zatita. Ona je jedino mogua prije ili u vrijeme sjetve zemljinim insekticidima, a na naine navedene kod injaka (Elateridae). Od tih insekticida po djelotvornosti na rovca istiu se foksim, klorpirifosetil, karbofuran i klormefos. U povru su doputeni samo insekticidi na osnovi foksima i klorpirifosetila. Rovac se moe suzbijati u vrijeme izlaska iz tla (lipanj, srpanj) i rasipavanjem mamca na osnovi metiokarba.

Rovac se moe suzbijati i bez uporabe kemijskih sredstava. U jesen se na vie mjesta u vrtu zakopa stajski gnoj

SI. 9. Rovac

SI. 10.Jajno leglo rovca (snimio M. Maceljski)

29

i mjesta oznae. Radi topline u taj e se gnoj uvui brojni rovci pa ih se koncem zime, prije nego to zatopli, treba unititi. I rubove gnojita treba pregledati i rovce unititi. Oranjem izbaene rovce takoer treba unitavati. U klijalita se mogu ukopati posudice (limenke i sl. ) malo ispod razine tla. Od tih posuda na sve 4 strane ukopaju se letve. Kad rovac, pravei hodnik plitko ispod povrine tla, doe do letve, krenut e uz letvu, pa ako krene u smjeru posude, upast e u nju.

Red PSOCOPTERA - PRANE UI Prasne ui sitni su kukci. Najproireniji su u tropskim podrujima. U nas su

pojedine vrste prisutne unutar zgrada, svuda gdje ima praine. Posebno su brojne u pranim knjigama i policama. Ima ih i u klipovima kukuruza, ispod kore drveta i unutar otpalog lia. Omnivori su, pa se hrane hranom biljnog i ivotinjskog podrijetla. Pogoduje im visoka vlanost.

Najee su u velikim skladitima itarica. Njihovoj pojavi pogoduju jaa oteenja zrnja, bilo mehanikim putem, bilo od razliitih tetnika. Mogu se nai i u razliitim pakiranim namirnicama, gdje samom prisutnou ine robu neupotrebljivom. Higijenske mjere, prvenstveno istoa u skladitima hrane, najbolji su nain spreavanja takvih zaraza i teta. Opirnije o zatiti uskladitenih proizvoda nalazi se u posebnom poglavlju. Zabiljeene su i manje izravne tete na klicama sjemena. Smatra se da prenose neke mikroorganizme uzronike bolesti ljudi te parazite ovaca. Mogu izazvati alergije u ljudi.

U Hrvatskoj je zabiljeena 61 vrsta (Kalinovi). Najee su vrste iz rodova Liposcelis, Lepinotus, Ectopsocopsis i Trogium.

Red MALLOPHAGA - DLAKODERI Mali beskrilni kukci, ektoparaziti ptica (ptije ui) i sisavaca. Vrste roda

Bovicola specijalizirane su za pojedine vrste domaih ivotinja, a rod Menopon za perad. Na domaim ivotinjama suzbijaju se insekticidima i insektifugima doputenim za tu namjenu.

Red ANOPLURA - IVOTINJSKE UI Mali kukci slini dlakoderima. Takoer su ektoparaziti sisavaca te se hrane

njihovom krvi. Na ovjeku ivi Pediculus corporisDeg., P. capitisDeg.. i Phthirus pubisL. Prenosnici su vie opasnih bolesti ljudi. Nakon to im je poslije Drugog, svjetskog rata poveanjem standarda i primjenom suvremenih insekticida (DDT) smanjena vanost, opet su u postupnom porastu, posebice u kolske djece. Suzbijaju se osobnom higijenom te izriito za tu svrhu doputenim sredstvima (npr. piretrin).

30

Red THYSANOPTERA - RESIARI, TRIPSI Vrstama reda resiara vanost raste, poglavito na kulturama u zatienom

prostoru, jer se ovi mali kukci lako prenose svjeim povrem, voem i cvijeem, a poglavito sadnim biljnim materijalom. Mogunost prenoenja tetnika na ovaj nain naglo se poveava zbog isto tako naglog poveanja prometa tim proizvodima. Upravo zato u ovom poglavlju opirnije ukazujemo na jednu vrstu koja nije prisutna u Hrvatskoj, no prijeti da skoro bude unijeta i k nama.

Resiari su mali kukci produljena tijela, dugi nekoliko mm. Segmentacija tijela jako je izraena. Vrlo su pokretljivi. Glava im ima hipognatan poloaj, a usni im je ustroj razvijen za bodenje i sisanje. Krilna im je ploha vrlo uska, s dugim resama. U nekih vrsta enke nemaju krila. Neke se vrste razmnaaju partenogenetski. Ima herbivornih vrsta tetnih razliitim kulturama, a i karnivornih vrsta koje se hrane drugim kukcima, grinjama i slinim ivotinjama. Neke vrste prenose biljne viruse. U Hrvatskoj je utvreno 48 vrsta resiara (Raspudi).

Dijele se na dva podreda: Terebrantia imaju najmanje jednu ilu na krilima, a enke srpoliku leglicu,

kojom ubadaju biljno tkivo radi ovipozicije. Tubulifera nemaju ile na krilima, a enke nemaju leglicu, nego im je zadnji

segment tijela izduen.

Podred TEREBRANTIA Cvjetni resiar (Heliothrips haemorrhoidalis Bouche)

Prije pojave kalifornijskog tripsa bio je najvaniji resiar u zatienom prostoru. Pretpostavlja se da je pojava kalifornijskog tripsa potisnula cvjetnog resiara. Crne je boje, tijela dugog oko 1,2 mm. Razmnoava se partenogenezom. enka leglicom ulae jaje pod epidermu uzdu glavne lisne ile. Razvoj do imaga traje tridesetak dana. Stoga ima oko 6 generacija u prirodi u junim podrujima, a dvanaestak u zatienom prostoru. Najei je na cvijeu, no napada i povre.

Od sisanja se na liu pojavljuju brojne bjeliaste tokice, a vrci se listova uvijaju. U prirodi napada lie i plodove jabuke, kruke i agruma, te u njih izaziva posmedivanje. Duhanov resiar (trips) (Thrips tabaciLind.)

Duhanov trips najvaniji je resiar na ratarskim usjevima u nas. Ubraja se medu najvanije tetnike duhana, no izraziti je polifag. Napada vie od 150 vrsta biljaka, medu kojima su i kulturne i korovske vrste. Osim duhana, oteuje luk, poriluk, kupus, krumpir i dr.

To je vrlo maleni resiar. Imago ima 0,8-1 mm dugo tijelo, slamnato ute do smedaste boje. Prezimi imago u zemlji, u biljnim ostacima i na korovima na duhanitu i oko njega. Kada srednja dnevna temperatura poraste preko 10-12 C za 5-7 dana zapoinje njihov prelaz na rasad duhana ili presaeni duhan.

31

Razmnaanje je partenogenetsko. enke polau jaja u list duhana tako da ga zarezu leglicom. Jaja su odloena pojedinano, no ipak na jednom listu moe biti stotinjak i vie odloenih jaja. Jedna enka odloi oko 100 jaja. Embrionalni stadij traje, ovisno o temperaturi, 5-10 dana. Razvoj liinki traje od 10 do 20 dana. Liinke i odrasli oblici siu na liu najvie uz ile lista. Tamo nastaju brojne sitne bjeliaste tokice, koje se ubrzo spajaju te list uz ile pobijeli. Sisanjem trips uzrokuje velike promjene u svojstvima lista duhana. U listu se smanjuje sadraj rastvorljivih ugljikohidrata, bjelanevina i polifenola^ime se kakvoa lia moe smanjiti i za vie od 50 % vrijednosti. Pri jaem napadu smanjuje se i prirod, ak i do 50 %. Duhanov trips ima do pet generacija godinje, pa oteuje duhan tijekom gotovo cijele vegetacije.

Pored izravnih teta, duhanov trips uzrokuje tete i neizravno prenoenjem vrlo opasnog virusa - TSWV (Tomato Spotted Wilt Virus), koji izaziva bronzavost duhana (i rajice). Ta je viroza na duhanu u 1979- godini prouzroila vrlo velike tete u Makedoniji (izgubljeno oko 30.000 t), a moe biti tetna i u Hrvatskoj. Duhanov trips prenosi taj virus na perzistentan nain. Liinka se mora najmanje 15 minuta hraniti na zaraenoj biljci. Nakon 4-18 dana trips postaje SI. 11. Duhanov trips i izgled teta (prema: Bayer)

infektivan, i to svojstvo zadrava tridesetak dana. Za vrueg i suhog ljeta moe na polju napasti rajice, krastavce, paprike,

lubenice, tikvice i luk, pri emu, osim izravnih teta, oteuje rajicu i papriku i prijenosom viroza. _Na kupusu su zabiljeene osjetne tete u vranskom bazenu (Biograd na moru), ali su mogue i drugdje. Vee se tete biljee u najnovije vrijeme i u Maarskoj. Od sisanja na ilama nalija lista nastaju isprva blijede, kasnije utosmede kvrice. Time kupus gubi svoju trinu vrijednost jer izgledom odbija kupce. Stoga teta moe biti jako velika. teti pogoduje suho i toplo vrijeme. Osjetljiv je posebice kultivar kupusa Varadinski (Pagliarini).

Zaraza se smanjuje unitavanjem ostataka duhana i drugih zaraenih biljaka te korova odmah poslije berbe. Spreavanje pojave korova nakon rasadivanja smanjuje mogunost razvoja tripsa. Insekticide treba koristiti na duhanu kad se

32

na listu nade prosjeno vie od 1-2 tripsa u podrujima ee pojave viroza, a inae 3-5 tripsa. Koristiti treba insekticide na osnovi dimetoata, formotiona, malationa, pirimikarba, pirimifos metila, piretroide i dr. , a na povru piretroide i druge insekticide doputene za dotinu kulturu. Duhan treba poeti tretirati dok je jo u rasadu, a ovisno o pojavi tripsa nastaviti tretiranje na polju. Primjena sisteminih mikrogranulata za tretiranje tla (protiv tetnika u tlu) u klijalitu ili pri presaivanju duhana na polje odgaa i smanjuje napad tripsa.

Intenzitet pojave tripsa moe se pratiti plavim ili utim ljepljivim ploama, Postavljanje veeg broja tih ploa moe smanjiti napad tetnika. Treba voditi rauna da je duhanov trips napadnut od neprijatelja: zlatooke, nekih stjenica i grabeljivih vrsta tripsa. Pri njihovoj jaoj pojavi treba koristiti insekticide samo pri znaajnijem prekoraenju praga odluke uz obvezni izbor selektivnijih insekticida. Valja voditi rauna da je rana zaraza duhana najtetnija (do 40 dana nakon rasadivanja moe gotovo potpuno unititi zaraenu biljku) pa je napose vano zatititi rasad i tek presaene biljke. Pravovremenoj pripremi za suzbijanje pomae poznavanje intenziteta prologodinje pojave.

U Njemakoj i nekim drugim zemljama uvozi se iz SAD bubamara Hippodamia convergens i isputa zbog suzbijanja duhanova tripsa. Tim se nainom postie zadovoljavajui uspjeh. Laneni trips (Thrips linarius Lind.). Veliki tetnik u nekim dravama npr. u dravama biveg SSSR-a. U vrijeme veeg uzgoja lana takoer je i u nas nanosio tete. To je sitan kukac, dug samo oko 1 mm. Sivocrne je boje. Prezimi imago u tlu. U proljee se hrani korovima, zatim prelazi na lan. Zadrava se na vrnim dijelovima kamo enke odlau jaja, a i liinke se hrane na tim dijelovima. Napadnute biljke zaostaju u razvoju, daju vlakno slabije kvalitete i manje sjemena. Ima jednu generaciju godinje. Ruin trips (Thrips fuscipennis Hall J. Sie na cvjetnim pupovima i liu rue. Lie posmedi, a rubovi se smeuraju. U nekih sorti listovi odebljaju i deformiraju se. Cvjetni pupovi venu i sue se. Nije est. Palmin trips (ThripspalmiKarnv) nije prisutan u Hrvatskoj, pa se nalazi na listi Al karantenskih tetnika kako za Hrvatsku, tako i za cijelu Europu. To je jedan od potencijalno najopasnijih tetnika ije je prije ili kasnije unoenje u Europu neminovno. Otkriven je ve etiri puta u Nizozemskoj ali se uvijek uspjelo rigoroznim mjerama unititi tog tetnika (eradikacija) i tako sprijeiti irenje. Prisutan u Aziji, veini zemalja srednje Amerike, na Havajima i u Floridi, u junoj

33

SI. 12. tete od duhanova tripsa na glavi zelja (snimio M. Maceljski)

Americi, Australiji i nekim afrikim dravama. Izraziti polifag. Najee napada biljke iz porodica Cucurbitaceae i Solanaceae, pa su vrlo velike tete zabiljeene na dinjama, krastavcima, patlidanu i paprici. U Europi prvenstveno prijeti biljkama u zatienom prostoru, no u junim mediteranskim zemljama mogao bi postati i tetnik biljaka u polju. Mali kuki, ute boje, dug oko 1,3 mm. Sie na liu, stabljici, cvjetovima i plodovima. Napadnuti organi se deformiraju, a biljke se sue i ugibaju. Prenosi se biljkama i njihovim organima, ali i materijalom koji slui za pakiranje nekih proizvoda. itni trips (Limothrips cerealium Halid.)

Odrasli oblik smee je boje, naraste do 1,5 mm. Liinke su ute. Imago prezimi na skrovitim mjestima. Od svibnja se nalaze na itaricama i livadskim travama, gdje siu sokove iz lia, uzrokujui brojne bijele tokice koje se spajaju u vee pjege. Posebice esto napada jeam. Kasnije prelaze na klasove, gdje siu sokove na pljevicama. Jaja odlau na lie ili pljevice. Liinke se hrane na tim organima pa se na njima javljaju bijele i smee pjege. Za ranog napada klas zakrlja, isprva se sui gornji dio klasa, a s njega se tripsi sele na nie dijelove. Zrna su sitnija. Ovoj vrsti lii L. denticornis Hal, koji je neto vei - do 2 mm. Ove vrste imaju jednu ili dvije generacije. Zobeni trips (Stenothrips graminum Uzel.). Rjea vrsta. Najee napada zob. Aptinothrips rufus Hal. moe se nai na klasovima itarica. Kalifornijski trips (Frankliniella occidentalis Perg.)

Novija vrsta, otkrivena u Europi 1983- godine, a u Hrvatskoj ve 1989. godine. Sada je proirena u svim veim staklenicima diljem Hrvatske. U nekim je mediteranskim zemljama kalifornijski trips postao vanim tetnikom i usjeva u polju.

To je mali kuki, tijela dugog 0,9-1,4 mm. Boja mu je tijela utonaranasta do kestenjasto smea. Jaja su nevidljiva prostim okom. Liinke su malene, pa se teko zapaaju. Imaju jarko crvene oi.

Hrani se vrlo velikim brojem kulturnih biljaka, kako povrem tako i cvijeem i drugim ukrasnim biljem. U nas najvie oteuje papriku, te neto manje krastavce i salatu, a od cvijea gerberu, krizantemu, ruu, afriku ljubicu, ciklame itd. U nas tete nanosi samo u zatienom prostoru, no u toplijim krajevima i za topla vremena javlja se i u slobodnoj prirodi. U nekim sredozemnim zemljama oteuje plodove nektarina u vrijeme zriobe. Hrani se i brojnim vrstama korova.

Simptomi zaraze ovise o vrsti biljke. Napadnuto lie puno je bjeliastih tokica i crtica koje ubrzo nekrotiziraju. Nekroze se spajaju pa dijelovi lia posmede. esto se javlja srebrolikost lia. Za jake zaraze lie se posui i visi na stabljici. Sisanjem na pupovima i na plodovima, posebice paprike, izaziva njihovu deformaciju. Takvi plodovi nisu za prodaju. Na cvijeu oteuje cvjetove pa oni gube svoju estetsku vrijednost te postaju neuporabivi.

34

Vanost tetnika poveana je njegovim svojstvom da brzo postane rezistentan na brojne insekticide. Stoga suzbijanje kalifornijskog tripsa slino kao i suzbijanje veine drugih tetnika u zatienim prostorima zahtijeva vrlo mnogo znanja.

Za razvoj kalifornijskog tripsa povoljna je temperatura izmeu 25-30 C, kada cjelokupni razvoj traje samo 15-18 dana. Na temperaturi od 15" C razvoj je produljen na 44 dana. Razmnaa se preteno partenogenezom jer su mujaci rijetki. enka odloi prosjeno stotinjak jaja. Jaja su leglicom uloena u tkivo lia, cvjetova ili plodova. Nakon 4-5 dana izlaze liinke. Liinke prolaze kroz 4 razvojna stadija. Kukulje se u skrivenim dijelovima biljke ili u tlu. Odrasli oblici ive petnaestak dana. U zatienom prostoru ima 12-15 generacija godinje, ovisno o stupnju zagrijavanja objekta.

Trips se hvata na plave ljepljive ploe, neto manje na ute ploe. Stalno ovjeene ploe slue praenju brojnosti tetnika, a ako je takvih ploa mnogo mogu uinkovito smanjiti zarazu. Donji rub ovjeenih ploa treba biti u razini biljaka, te se porastom biljaka ploe postupno podiu. Bioloko suzbijanje mogue je predatorima. To su, primjerice, grabeljive stjenice roda Orius. One se u naim staklenicima u kojima se struno i racionalno

SI. 13. Kalifornijski trips, enka i mujak (snimio M. imala)

Si. 14. Kalifornijski trips: tete na ruama (snimio M. imala)

SI. 15. Kalifornijski trips: tete na Uu krastavca (snimio M. imala)

primjenjuju insekticidi pojavljuju i spontano. Vrlo je uinkovita i stjenica vrste Anthocoris nemorum. Obje vrste stjenica napadaju sve razvojne stadije tripsa. Uinkovito unitavaju resiare i liinke zlatooke (Chrysoperla carnea). tetnik se moe suzbiti i biolokim insekticidom koji sadri grabeljivu nematodu Steinernema feltiaekoja suzbija sve razvojne stadije tripsa.

35

Kalifornijski se trips u svijetu najee suzbija bioloki primjenom grabeljivih grinja vrsta Amblyseius cucumerisi A. barkeri. One dnevno isiu 2-5 tripsa. Njihov razvoj traje 11 dana pri 21 C, odn. 20 dana pri 15 C. Primjeniti se trebaju u poetku zaraze tripsom. Katkada treba upotrijebiti 2-3 milijuna tih grinja na jedan ha staklenika. Pripravak Amblvpack sadri 50.000 grinja pomijeanih u mekinje. Neki pripravci uz grabeljivca sadre i jednog domaina kojim se hrani: grinju roda Tyrophagus koja se uzgaja najee na branu. Primjena ovih pripravaka obavlja se razliitim nainima, pa i ureajem za kienje. Pri primjeni tih grabeljivaca treba obustaviti svaku primjenu za njih opasnih pesticida namijenjenih suzbijanju drugih tetoinja. A. cucumeris loe podnosi ljetne temperature pa se mora koristiti izvan ljetne sezone.

Kemijska zatita provodi se insekticidima doputenim za tu svrhu u zatienom prostoru. U Hrvatskoj dozvolu imaju insekticidi na osnovi malationa, a na ukrasnom bilju i alfacipermetrina. Pripravci na osnovi tiociklama doputeni su na rajici te na ukrasnom bilju u zatienom prostoru. Zbog naina primjene posebno je uinkovita dimna doza Bladafum II na osnovi sulfotepa. U svijetu se primjenjuju i pripravci na osnovi

SI. 16. Grabeljiva grinja A. pirimifosmetila, diklorvosa i diazinona te cucumeris - neprijatelj veina piretroida. Da bi se usporila pojava

kalifornijskog tripsa rezistentnosti, treba esto mijenjati skupinu insekticida koja se koristi. Zarazu smanjuje i

zalijevanje nekim insekticidom tla u kojem se ili na kojem se tetnik kukulji. Dugotrajniji uspjeh postie se samo integriranom zatitom kombiniranjem svih raspoloivih metoda suzbijanja.. Frankliniella intonsaTrybon vrlo je esta vrsta u Hrvatskoj. Napada mahunarke, suncokret, krastavce, jagode i mnoge druge kulture. Jo nije dovoljno prouena tetnost pa ni utvrene mjere suzbijanja ove vrste. Grakov resiar (Kakotrips {Frankliniella) robusta Uzel.)

Osim graka, napada i bob, crvenu djetelinu i lucernu. Najei je u podrujima gdje se mnogo uzgaja graak. Tamno je smee, gotovo crne boje. Dug je oko 1,5 mm. Hrani se na vrkovima izboja, na liu i cvjetovima. Cvjetovi se ne otvaraju, deformiraju i otpadnu. Sie i na mahunama, na kojima nastaju brojne sitne tokice. One se kasnije spajaju u bjeliaste pjege koje nekrotiziraju. Pri ranom napadu mahune zaostaju u razvoju ili se deformiraju. Sjeme je u njima sitno i izoblieno. Prezimi u tlu. Ima jednu generaciju godinje. Suzbija se unitavanjem ostataka zaraenog bilja. Samo ako se oekuje jak napad primjenjuju se insekticidi odmah poslije cvatnje, i to piretroidi ili neki OP insekticidi.

36

Lozin trips - (Drepanothrips reuteriUzel). Sve ei tetnik u naim vinogradima, kako u obalnom tako i u

kontinentalnom podruju. Nekada je bio tetnik amerike loze, ali se proirio i na europsku lozu. Hrani se i na lijeski, hrastu i drugom drveu. To je vrlo sitan resiar, manji od 1 mm. Svijetloukaste je boje.

Napada vinovu lozu u poetku vegetacije. Sie na mladim izbojima, koji zaostaju u rastu. Kasnije sie na plojki i peteljci lia, te na mladom grozdiu. Oteeno mjesto na plojki poprima svijetloukastu boju, a kasnije nekrotizira. Plojka se deformira. Na peteljci se vide tokaste nekroze na mjestima sisanja. Na kraju se list osui. Napadnuti dijelovi cvijeta sue se pa su grozdovi rehuljavi. tete na razvijenim bobama ogledaju se u tokicama na mjestu sisanja. Pred kraj vegetacije napada sone zaperke.

Prezimi odrasla enka na okotima loze i na drugom bilju. U proljee poinje ishrana na prvim izbojima. enka odlae jedno ili dva jaja u parenhim izboja. Jedna enka odloi do 100 jaja. Nakon 6-10 dana izlaze liinke. One se hrane na naliju lia i u grozdiima. Razvoj liinke traje 6-9 dana. tetnik ima vie generacija godinje.

U inozemstvu se primjenjuju dimetoat, kvinalfos, fosalon, pirimifos i neki drugi insekticidi, a pragom odluke smatraju se 2-3 liinke na jednom listu. Krukin trips (Taeniothrips inconsequens Uzel.).

Najvee tete pravi u Hercegovini, no prisutan je i u drugim podrujima. Napada trenju, ljivu, kruku, kajsiju, breskvu, badem i vinju. Imago prezimi u zemlji. Za vrijeme bubrenja pupova odrasli kukci zavlae se ispod ljuski i tamo siu. Tamo odlau i jaja. Liinke siu na pupovima i liu. Lie je puno nekrotinih pjega, te postaje izreetano jer nekrotizirani dijelovi otpadnu. U kajsije plod postaje kvrgav. Suzbija se u vrijeme poetka bubrenja pupova uljanim organofosfornim sredstvima.

Breskvin trips - (Taeniothrips meridionalis Priesner) Noviji, nedovoljno poznati tetnik u Hrvatskoj. Vee tete zabiljeene su na

nektarinama u srednjoj Dalmaciji. Smatra se da se javlja zajedno s vrstom Thrips major Uzel., a katkada i vrstom Taeniothrips inconseauens. Sve tri vrste imaju slinu biologiju.

Imago ima tijelo tamne boje, dugo oko 1,6 mm. Vrlo je ivahan. Liinke su svjetlije. Prisutnost tripsa zabiljeena je i na breskvama, kajsiji, ljivi, na karanfilima i na drugom bilju.

Prezimi imago ispod kore i u pukotinama stabla. U vrijeme cvatnje hrani se dijelovima cvijeta, oteujui latice, pranike i dr. Jedna enka odloi oko 80 jaja na cvjetne organe. Liinke oteuju plodnicu i tek zametnuti plod. Izluuju slinu koja sadri toksine pa su tragovi sisanja na epidermi jae uoljivi. Na epidermi nastaju nekroze nepravilna oblika. Vee nekrotizirane povrine spreavaju pravilan rast ploda, a katkad puca tkivo. Na tim mjestima javlja se smolotok. Koica ploda

37

postaje hrapava. Plodovi postaju izoblieni. tete su posebice uoljive na nektarinama. Napadnuti plodovi imaju smanjenu trinu vrijednost. U okolici Zadra zabiljeeno je vie od 50 % oteenih plodova, a nektarine su bile zaraene sa prosjeno 6 liinki po cvijetu. Na plodovima bresaka tete su manje jer dlaice ometaju ishranu tripsa.

Suzbijanje se provodi tretiranjem piretroidima ili fosalonom, ali posebno se pazi da se ne teti pelama. Stoga se tretiranje provodi u vrijeme otpadanja latica, a biraju se za pele najmanje opasni insekticidi te se, po mogunosti, primjenjuju pred veer ili rano u jutro dok pele ne lete. Trips gladiole {Taeniothrips simplex Moris.). Vrsta je dugo smatrana karantenskom, sve dok se i u Hrvatskoj nije utvrdila prisutnost i proirenost. Odrasli oblik dug je samo oko 1 mm. Crne je boje tijela. Posljedice napada jesu neotvaranje cvjetnih pupova, promjene u boji te suenje i ugibanje dijelova cvjetova. Osim gladiole napada i kale, karanfil, irise, amarilis, frezije i narcise. Jae oteuje sorte gladiola koje kasno cvatu. Prezimi ispod ljusaka lukovice, koje takoer oteuje, pa ljuska smei i postaje ljepljiva. Ima vie generacija godinje. Preporuuje se odvojeni uzgoj gladiola na vie udaljenijih povrina, unitavanje zaraenih biljaka, a posebice nabava i sadnja nezaraenih lukovica. Lukovice se mogu tretirati, kako preventivno tako i kurativno, toplom vodom. Takvo je tretiranje uobiajena praksa u Nizozemskoj. Toplina i trajanje postupka tono je odreena vrstom biljke i tetnika koji se suzbija. U inozemstvu se mnogi insekticidi primjenjuju i folijarno, primjerice diklorvos, piretroidi i dr.

Podred TUBULIFERA

Penini trips ( Haplothrips tritici Kurd.) Najvaniji tetni resiar na strnim itaricama u nas. Duljina je odraslog oblika

1,5-2,0 mm. Tijelo mu je tamnosmede-crne boje. Liinka je crvena, po emu se lako razlikuje od drugih vrsta. Glava i zadak su crni. Prezimi odrasla liinka u ostacima bilja na tlu. Kada temperature u proljee porastu na 8-10 C poinje aktivnost pa liinke prelaze u pretkukuljicu, tj. lanu kukuljicu, a zatim u imago. Imago se najee javlja u vrijeme poetka klasanja penice. Hrani se na klasovima dvadesetak dana prije poetka ovipozicije. Jaja su odloena izmeu pljevica. Embrionalni razvoj traje 7- 10 dana. Liinke siu na pljevicama, koje pobijele, te na zrnju dok je u mlijenoj i votanoj zrelosti. Zrnje ostaje manje. Katkada su klasovi turi. Na ranim sortama zrnje katkada sazrije prije nego to liinke dou u zadnji stadij razvoja pa mnoge uginu. Penini trips ima jednu generaciju godinje. Razvoju te vrste pogoduje toplo i suho vrijeme.

Poznate su dosta velike razlike u osjetljivosti pojedinih sorata na ovog tetnika. Monokultura strnina pogoduje pojavi. Obrada strnita (praenje) odmah poslije etve znatno smanjuje brojnost tetnika idue godine. Njegova vea mobilnost smanjuje korist od te mjere ako se ne provodi na veim povrinama. Pragom

38

odluke smatra se 10-20 tripsa po klasu u mlijenoj odn. 30-40 jedinki po klasu u votanoj zrelosti. No, ima podataka da samo 4 jedinke po klasu snize prirod za 20 %. Pronaeno je i do stotinjak jedinki na jednom klasu, no u prosjeku je zaraza znatno manja, pa kemijsko suzbijanje nije potrebno. Maslinin resiar (Liothrips oleae Costa) naziva se esto i crna maslinova u. Ubraja se u vanije tetnike masline. Sjajnocrne je boje, dug 1,5-2 mm. Prezimi imago u hodnicima potkomjaka ili drugim skrovitim mjestima na stablu masline. Liinke i odrasli oblici siu na mladom liu, cvjetovima i plodovima. Na liu se vide bjelkaste tokice, a napadnuti se organi deformiraju. Cvjetovi ostaju neoplodeni, a plodovi postaju kvrgavi. Ima 3-4 generacije godinje. Suzbija se pravilnom njegom maslina a naroito ienjem i obrezivanjem kronje. Zaraza se smanjuje i primjenom insekticida protiv drugih tetnika ili izravno insekticidima dimetoat, fention, diazinon i dr.

Haplothrips kurdjumovi Karny i Aelothrips fasciatusL. dvije su u nas ee vrste grabeljivih resiara koje se hrane i brojnim tetnicima smanjujui njihovu brojnost. No jo je mnogo drugih vrsta grabeljivih resiara.

Red HETEROPTERA - STJENICE

Neki znanstvenici ubrajaju Heteroptera i Homoptera u red Hemiptera, no veina smatra da su to dva odvojena reda. U stjenice se ubraja vie od 25.000 vrsta kukaca a vie od 700 vrsta je utvreno u Hrvatskoj. To su kukci trouglaste glave i nejednake strukture krila (od tuda naziv). Prednji par krila ima donji dio ovrsnut - hitiniziran (semielitre ili polupokrilje). Preostali (vrni) dio prednjeg para krila i cijeli stranji par krila opnenasti su. Krila su sloena jedna preko drugoga da pokriju abdomen. Veini vrsta tijelo je dorzoventralno spljoteno. Drugi i trei segment toraksa srasli su i produljeni prema natrag pa ine, najee trokutasti, scutelum, dobro uoljiv izmeu poetaka krila. Usni je ustroj pretvoren u bodlju kojom stjenice bodu i siu. Bodlja je smjetena s ventralne strane tijela. Liinke su sline imagu, a najee imaju pet stadija razvoja.

Neke su porodice stjenica fitofagne (Pentatomidae, Coreidae, Lvgidae, Miridae, Tingidae) te se ubrajaju u vane tetnike poljoprivrednih kultura. Dio je vrsta zoofagan pa su one vani prirodni neprijatelji mnogih tetnika - grabeljiva ili predatori. Ima i hematofagnih vrsta koje siu krv ljudi (posteljna stjenica -Cimex lectularius L.) i ivotinja. Postoji i skupina vrlo velikih (6-8 mm) vodenih stjenica, a njihova su jaja u Meksiku poslastica za ljude. Tih stjenica nema u Hrvatskoj. Neke manje vrste vodenih stjenica tre ili kliu po vodenoj povrini.

39

Fitofagne vrste Poljske ili arene stjenice (Lygus pratensis L., L. rugulipennis L. i druge Lygus vrste)

Vrlo proiren rod stjenica. Imaju dugoljasto ovalno tijelo, najee 5-7 mm dugo. Zelenkasto su smee, katkad ukasto zelenkaste ili crvenkaste boje. Prisutne na razliitim lepirnjaama, naroito u luceritima i djetelitima, nadalje na livadama, katkada na strnim itaricama i drugim usjevima. Vrsta L. rugulipennis posebice oteuje suncokret, te soju, no napada i uljanu repicu, duhan, ostale lepirnjae itd. Zabiljeene su i tete na krizantemama u poljskom uzgoju. Tom cvijeu oteuju lisne i cvjetne izboje, listii postaju naborani, izboji iskrivljeni, cvatovi sitni. L. rugulipennis oteuje i plodove i lie breskve. Ostavljanje biljnog pokrova te njegova alternativna konja smanjuje tete.

Prezimi imago na skrovitim mjestima, odakle u proljee prelijeu na usjeve. Jaja najee odlau u stabljike, peteljke, lisne ile ili u pupove. I liinke i imago siu na liu, no mogu sisati i na generativnim organima, npr. na sjemenkama suncokreta. Suncokretu mogu jako oteti sjeme, posebice ako napad slijedi tijekom prve dvije dekade nakon cvatnje. Oteeno sjeme lake je pa pri ienju (vjetrenju) odlazi u otpad. Zapaeni su gubici u prirodu suncokreta do 22 %, a smanjeni su i sadraj i kakvoa ulja te klijavost sjemena. Pragom odluke smatra se 4-10 stjenica po biljci suncokreta. Razvoj liinke traje 20-30 dana. Godinje imaju dvije ili tri generacije. Stjenice su vrlo pokretljive. Imago prve generacije javlja se u lipnju, a druge u kolovozu.

Sl. 17 Lygus pabulinus Budui da se hrane i na korovima, do najvee koncentracije na kulturne biljke dolazi na poljima na kojima su korovi temeljito uniteni, te za suna vremena, kad su kulturne biljke sonije i privlanije. Zelena lozina stjenica (Lygocoris spinolae Mey.- Due.) smatra se autohtonom vrstom u srednjoj Europi (Vrabl). Tijelo joj je dugo 5-6 mm, svjetlozelene je boje. Sie na liu te na njemu ini ubode okruene svijetlijim rubom. Rastom lista ubodna se mjesta trgaju pa nastaju nepravilne rupe. Stjenica moe oteivati i grozdie. Prezime jaja na okotima. Liinke se javljaju tijekom svibnja. Smatra se da ima jednu ili dvije generacije godinje. Lygocoris pabulinus L. povremeno se javlja na kruki, jabuci i nekim drugim vokama. Oteuje lie, a posebice plodove, koji se potom deformiraju. Plodove voa mogu oteivati i vrste rodova Pentatoma, Palomena i druge. Oxycarenus vrste jesu male stjenice, a hrane se najee na biljkama iz porodice Malvaceae, na lipi i drugim biljkama.

40

SI. 17. Lygus pabulinus

Lucernina stjenica (Adelphocoris lineolatus Goeze) Jedan od vanijih tetnika lucerne, pogotovu lucerne za sjemensku

proizvodnju. Odrasla stjenica duga je 6-9 mm. utozelene je boje. Na nadvratnom titiu ima dvije crne toke. Proirena je u svim naim podrujima. U Hrvatskoj je zabiljeena gustoa populacije od 18 do 84 jedinki po m2 (Balarin).

Prezime jaja u stabljici ili korijenovom vratu lucerne. Liinke se javljaju poetkom svibnja, u junim krajevima neto ranije. Siu ne samo na lucerni nego i na crvenoj djetelini, grahorici i drugim krmnim lepirnjaama, no mogu se nai i na suncokretu, eernoj repi, krumpiru, maku i drugim biljkama. Razvoj liinki traje 20-30 dana. Vrsta je polifagna. Tijekom lipnja javlja se imago, a hrani se sisanjem na istim biljkama. Odlae jaja i daje drugu generaciju stjenica. Jedna enka prosjeno odloi stotinjak jaja. Za topla vremena i u junijim krajevima moe se razviti i trea generacija. Stjenice siu na vrnim njenijim dijelovima biljaka, posebice na cvjetnim pupovima, koji potom otpadaju. Na sjemenskoj lucerni i imago i liinke siu na mahunama. Sjeme ostaje krljavo, a klijavost i energija klijanja jako su smanjeni. U Istri smo nailazili i do 30 % oteenih sjemenki. Za jaeg napada biljke ostaju krljave, slabo cvatu i daju manje zelene mase i sjemena. Na suncokretu mogu jako otetiti sjeme te smanjiti prirod i kakvou ulja.

Pragom odluke za primjenu insekticida na krmnoj lucerni smatra se 30-40 stjenica na m2 ili 50-80 stjenica na 10 zamaha keerom. Na sjemenskom usjevu ovaj je prag 3-4 puta manji. Na krmnom usjevu treba koristiti samo insekticide doputene za krmno bilje, poput malationa, fenitrotiona, piretroida itd. Na sjemenskom usjevu mogu se primijeniti i drugi insekticidi. Calocoris vrste vrlo su este fitofagne stjenice. Nalaze se u vonjacima, ratarskim usjevima i povru. Oteuju cvjetove razliitog bilja, plodove voa, uzrokuju izoblienje pupova i lia. tete nisu velike. Stjenica lozinog cvijeta (Calocoris fulvomaculatusDe Geer) u Konavlju oteuje vinovu lozu. Prezime jaja na okotu. Liinke siu male listie tek otvorenih pupova i cvjetova. Liinka moe u jednom danu izvesti vie od 100 uboda. Cvjetovi se sue. Suzbija se tretiranjem okota tijekom mirovanja vegetacije i, ako je prijeko potrebno, u vrijeme napada. Smrdljiva greta (Dolycoris baccarum L.) i smrdljivi martin (Raphigaster nebulosa Poda)

este stjenice spljotena tijela, dugog oko 10 mm, smee osnovne boje. Na dodir trcaju neugodan obrambeni miris. esto se vide na klasovima itarica, no ne smiju se zamijeniti s mnogo tetnijim itnim stjenicama. Manje mogu otetiti sjeme suncokreta. Katkad prezime u zatvorenim prostorijama pa poetkom proljea masovno dolaze do prozora u elji da izau u prirodu. To im treba omoguiti.

41

Kupusne stjenice (ciganke) - crvena (Eurydema ventrale L.) i zelena (. oleraceum L.)

To su tetnici kupusnjaa, uglavnom povrtnih, no katkad se u veem broju nalaze na uljanoj repici. Imaju spljoteno ovalno tijelo tamnocrvene odn. zelene boje, s mnogim crnim arama. Duljina je tijela crvene ciganke oko 9 mm, a 6-7 mm zelene ciganke. Liinke su sline odraslim oblicima. Sisanjem na liu izazivaju pojavu bijelih tokica, kojima je za jaeg napada proaran itav list. Unutar tih tokica tkivo nekrotizira, a za jakog napada osui se cijeli list pa i biljka.

Prezimi imago na skrovitim mjestima ispod ostataka biljaka. Javljaju se od kraja oujka. enke odlau jaja u dva reda na lie. Jedna enka odloi 60-80 jaja. Liinke takoer siu na liu. Razvoj traje 50-60 dana. Poetkom ljeta javlja se druga generacija. tete su najvee na mladim biljkama, u klijalitu i nakon presaivanja, no pri jakom napadu moe biti

SI. 18. tete od kupusnih stjenica (snimio M. Maceljski) teko oteen i stariji nasad kupusa i nekih drugih kupusnjaa. Pojavi tetnika pogoduje toplo i suho vrijeme.

Posebnu panju treba posvetiti zatiti rasada kupusnjaa jer je povrina klijalita malena, pa je intenzivna zatita ekoloki opravdana i gospodarski isplativa. Na polju se insekticidi koriste pri jaem napadu. Preporuuje se primjena insekticida na osnovi malationa, dimetoata i nekih drugih OP insekticida, te piretroida.

Nezara viridula L. zelene je boje. Izrazit je polifag, hrani se na vie od stotinu vrsta biljaka. Zabiljeene su manje tete na plodovima rajice, sjemenskim usjevima eerne repe, na duhanu, soji, kukuruzu i itaricama. Najee ima dvije generacije godinje. Prezimi imago. U proljee odlau jaja na naliju lia.

Liinke i odrasli oblici siu na plodu, liu, stabljici, a najee na sjemenu. SI. 19- tete od stjenica na plodu rajice(snimio M. Maceljski)

42

itne stjenice (Eurygasteri Aelia vrste) Vie je vrsta itnih stjenica. U nizinskim itorodnim podaijima najvanije su

stjenice iz roda Eurygaster, i to austrijska stjenica (E. austriaca Schr.) i mala itna stjenica (E. maura L.), a vrsta E. testudinaria L. u Hrvatskoj je rijetka. Vrsta E. integriceps Put. vrlo je vaan tetnik u Maloj Aziji, Iranu, Ukrajini i u Bugarskoj, a u nas je vrlo rijetka. U visinskim podrujima, gdje je proizvodnja itarica manje vana, tetne su itne stjenice roda Aelia i to A. rostrata Boh. i A.acuminata L. itne stjenice roda Eurygaster kao vani tetnici itarica u Hrvatskoj su prvi puta bile utvrene 1964. i 1965. g. kad su nanijele vrlo velike tete u dijelovima Slavonije, posebice u najistonijoj Slavoniji. Od tada pa do danas te su stjenice stalno prisutna prijetnja na naim njivama, pa, iako se nisu ponovile velike tete (osim donekle 1969-1970. g.), ipak treba svake godine budno pratiti njihovu pojavu i brojnost, a u nekim sluajevima provesti njihovo suzbijanje primjenom insekticida.

Jedan od osnovnih razloga da su te vrste, koje su se sve do 1964. smatrale samo prisutnim, a ne i gospodarski vanim, postale vaniji tetnici strnih itarica jest promjena u tehnologiji proizvodnje itarica. U normalnim klimatskim uvjetima liinke itnih stjenica zavravaju u Hrvatskoj svoj razvoj u srpnju, kad se preobrazuju u odrasle oblike, koji prezime. Dvofazna etva nije omoguavala masovni zavretak razvoja jer se etva obavljala prije no to su liinke zavrile razvoj. Jednofazna etva, tj. uvoenje kombajna, koji skida ito s polja prosjeno 2 tjedna kasnije, omoguila je zavretak ishrane i preobrazbu u imago veem broju liinki. To je dokazano u Bugarskoj egzaktnim istraivanjima (tab. 1.). No svakako da pojavi itnih stjenica pogoduju i vee povrine pod penicom, ei uzgoj na istoj povrini, intenzivnija gnojidba, posebice duikom, pa i neki kultivari.

itne stjenice roda Eurygaster kukci su spljotena tijela utosmede boje. Scutellum dopire do kraja zatka. vrstoom tijela mogu se usporediti s kornjaima. Duljina vrsta E. austriacai E. integriceps jest 11-13 mm, a E. maura i E. testudinaria 8-10 mm. Povrnim gledanjem mogu se zamijeniti sa smrdljivim martinom i smrdljivom gretom, to se 1964. g. i dogodilo na terenu. Te godine jak napad stjenica u najveem dijelu Slavonije utvren je tek kad su zajedno sa zrnjem

SI. 20. itne stjenice: 1. Eurygaster maura, 2. E. austriaca, 3- E. integriceps,

4. Aelia acuminata

43

unesene u skladita iz kojih su pokuavale izai, pa su skladitari bili prvi koji su ukazali na njihovu pojavu. Treba istaknuti da ne mogu otetiti zrelo zrno u skladitu.

Tablica 1. UDIO RAZNIH STADIJA Eurygaster integriceps Put. U BUGARSKOJ PRI RAZNIM

ROKOVIMA ETVE I VRIDBE (prema Lazarov i sur. 1969.) Datum

1964.g. 8.7.

17.7. 1965. g. 8.7.

17.7. 21.7. 31.7.

Nain etve

Kosilicom Kombajnom

Kosilicom Kosilicom Kombajnom Kombajnom

Udio stadija u % liinki III

7,1 0

10,2 0,6 0 0

IV

38,1 0

58,2 22,4 0,8 0

V

54,8 33,7

31,3 48,3 65,3 0,5

Odrasli oblici 0

0. 66,3

0,5 28,7 33,9 99,5

Teina jedinke mg Mujak

116,6 132,6

enka

106,0 121,7

Stjenice roda Aelia imaju tijelo u obliku deltoida, takoer su utosmede boje, no scutellum ne dopire do zavretka abdomena. Duljina im je tijela 8-10 mm.

itne stjenice prezime na obroncima brda, na uzvisinama ili kosinama pokrivenim liem. Najee su uzdu uma, u vonjacima, pa i uz vinograde na povienim poloajima. Posebno velike koncentracije stjenica na prezimljavanju

bile su svojevremeno zabiljeene na obroncima Baranjske planine. Za proirenje njihove pojave veoma je vano utvrditi mjesta prezimljenja i uvijek na tim istim mjestima pratiti brojnost. U dravama gdje se to redovito radi prognozira se jai napad kada na mjestima prezimljenja ima tridesetak stjenica po m 2 .

U proljee stjenice postaju aktivne na poloajima izloenim junom suncu katkad ve poetkom travnja. No jaa aktivnost nastupa tek nakon nekoliko dana kad je srednja temperatura via od 10-11 C, odn. kad je maksimalna temperatura 15 C. Tada otpoinje njihov let na polja penice. Masovni prelet zbiva se pri temperaturama od 18-20 C. Za toplija vremena prelete vie kilometara, za hladnija manje. Vjetar im pomae u letu. Osim penice, manje naseljavaju i druga strna

SI. 21. jajna legla itnih stjenica ita te neke trave. Imago se hrane sisanjem (snimio M. Maceljski) na liu, ne inei zamjetljivije tete.

44

Nakon razdoblja dopunske ishrane, duljina koje ovisi o toplini, dolazi do kopulacije. enke ubrzo poinju odlagati jaja. Jedna enka odloi prosjeno stotinjak jaja. Jaja su odloena u skupine i to na tipian nain pa se lako identificiraju. Odloena su u nizu pravilno poredanih parova, najee po 12-18 jaja. Isprva su zelene boje, sazrijevanjem tamne, te se u njima naziru crvenkaste are. Inkubacija najee traje 7-12 dana.

Lii