SVEUILITE U MOSTARUFAKULTET PRIRODOSLOVNO-MATEMATIKIH I ODGOJNIH ZNANOSTIStudij Zemljopisa; smjer Turizam i zatita okolia

Ivica Peri

POMORSKI PROMET KAO UZRONIK ONEIENJA MEDITERANA

(Seminarski rad)

Mostar, 2011. Godina

SVEUILITE U MOSTARUFAKULTET PRIRODOSLOVNO-MATEMATIKIH I ODGOJNIH ZNANOSTIStudij ZemljopisaSmjer: Turizam i zatita okolia

POMORSKI PROMET KAO UZRONIK ONEIENJA MEDITERANA(Seminarski rad)

Kolegij: Regionalna turistika geografija MediteranaMentor: Doc. Dr. Sc. Marica MamutStudent: Ivica PeriIndeks br.: 3548/I

Mostar, listopad 2011.SADRAJ

1. UVOD12. PROBLEMI MEDITERANA23. EKOLOGIJA MORA3 3.1. Ekologija obalnog podruja54. POMORSKI PROMET KAO UZRONIK ONEIENJA9 4.1. Pomorske nezgode kao uzronici oneienja9 4.2. Oneienja mora naftom i njenim derivatima11 4.3. Zagaenje mora brodskim otpadnim vodama13ZAKLJUAK14LITERATURA15WEB IZVORI16POPIS SLIKA17

1

1. UVODPoloaj Mediterana ini more temeljnim resursom nunim za opstanak, ali i razvoj stanovnika ovog podruja. Pomorski promet je najjeftiniji oblik prijevoza, te se njime mogu prevesti velike koliine robe na velike udaljenosti. No, usprkos povoljnim aspekata pomorskog prometa prilikom prijevoza robe Mediteranom uvijek postoje mogunosti ekolokih katastrofa koje mogu imati nepovoljne ekonomske i ekoloke posljedice. Industrijski razvoj zemalja mediteranskog podruja je ubrzan a usporedno raste i potreba za izgradnjom energetskih objekata ili za koritenjem energije. To ima ozbiljne ekoloke posljedice za ovaj prostor, posebno ako se k tome pribroji injenica da je ve danas mediteranski prostor najvea turistika regija svijeta, koja ostvaruje 35% meunarodnog turizma. U ovakvom ekonomskom, demografskom i ekolokom okruenju, razvoju i rastu, sve vrste prometa a posebice pomorski promet imaju znaajan negativan ekoloki imbenik.

2. PROBLEMI MEDITERANAMediteran je jedno od najzanimljivijih podruja svijeta, a njegovu originalnost i jedinstvenost ini mjeavina raznolikih zemljopisnih, ekonomskih, kulturnih, vjerskih i politikih obiljeja. Mediteransko podruje ine obalni krajevi svih zemalja na Mediteranu koje dopiru na kopno do Alpskog planinskog sustava u Europi, odnosno do Sahare u Africi, te imaju slinu klimu koja se naziva "mediteranska". Ovaj prostor okruuje Sredozemno more koje predstavlja osnovu cjelokupnog ivota mediteranskih zemalja, a posebno predstavlja nenadoknadivi resurs gospodarskog razvoja. Danas se pomorskim prijevozom u Sredozemnom moru prevozi preko 250 mil. tona nafte (Picer, 1987.), pri emu se u Sredozemnom moru svakog trenutka nalazi oko 2.250 razliitih brodova. Ovakav intenzivan pomorski promet Sredozemnim morem poveava uestalost nesrea i ekolokih katastrofa. Kao najznaajniji ekoloki problem koji uzrokuje pomorski promet je opasnost prijevoza nafte i njenih derivata. Opasnost od pomorskih nezgoda s veim oneienjem i zagaenjem morskog okolia zbog izlijevanja ulja s brodova u drugoj polovici dvadesetog stoljea dramatino je poveana. To je zato to se grade brodovi za prijevoz ulja izvanredno velike tonae (supertankeri). Morske luke, ispuni plinovi i otpadne vode s brodova takoer imaju negativan utjecaj kako na more, tako i na atmosferu. Svi ovi ekoloki problemi potekli od sve razvijenijeg pomorskog prometa, zahtjevaju hitno rjeenje. Tako se u mnogobrojnim meunarodnim i nacionalnim propisima koji se donose u cilju sigurnije plovidbe morima postupno, ali stalno brodare prisiljava stroije odgovarali za tete nastale uslijed oneienja mora. Sukladno problematici istraivanja deteminiran je problem istraivanja. Unato injenici da je pomorski promet glavni nositelj i pokreta meunarodne trgovine te se odvija pomorskim putevima koji spajaju velika industrijska, prometna i trgovinska vorita i njihove luke, jo se uvijek nedovoljno prouava njegov utjecaj na okoli, to implicira mnogobrojne tetne posljedice na oneienje mora i cjelokupnog okolia. Problem istraivanja odredio je okvir za odreivanje predmeta istraivanja: istraiti osnovne karakteristike i temeljne znakovitosti ekologije mora i ekologije obalnog podruja, vanost pomorskog prometa u pomorskom i gospodarskom sustavu te ukazati na zatitu morskog okolia na Sredozemlju. Problem istraivanja i predmet istraivanja odnose se na sljedee objekte istraivanja: ekologija mora, ekologija obalnog podruja i pomorski promet.

3. EKOLOGIJA MORAOd svih prirodnih resursa voda je najzastupljenija. Od ukupnog volumena vode 80 do 90% nalazi se u morima. More ima nenadomjestivo i neprocjenjivo ekoloko znaenje i zadau. Poloaj Mediterana ini more temeljnim resursom nunim za opstanak i razvoj stanovnika ovog podruja. Karakteristike Sredozemnog mora zaslune su za raznolikost i bogatstvo vrsta flore i faune. Ouvanje i zatita kvalitete mediteranskog mora ima pozitivne socijalne i gospodarske posljedice na mediteranske zemlje, ali i na ouvanje prirodne raznolikosti. (Stankovi, 1995.)Glavni oblici iskoritavanja mora su: iskoritavanje morskih organizama za birane i druge svrhe, upotreba mora za odlaganje otpada i pretvaranje plitkog morskog podruja u graevine.

Indikatori koji ukazuju na stupanj oneienja mora i morskog okolia mogu biti metali, razliiti kemijski sastavi, pesticidi, herbicidi, deterdenti, hranjive tvari, otpad ljudskog podrijetla, patogeni morski organizmi i slino. Oceani su postali najvei i najjeftiniji prijevozni putevi pa im prijeti nova ekoloka opasnost - oneienja naftom. Procjenjuje se da prosjeno godinje u ocean dotjee od 1,7 do 8,8 mil. tona nafte i zbog toga godinje ugiba od 500.000 do 2.500.000 morskih ptica. Naftne buotine iz podmorja stvaraju 11% ukupnog oneienja mora, a najvea opasnost su tankeri. Takoer je velika opasnost balastna voda koja naroito ugroava morsku vodu i naruava njenu ekoravnoteu to se oitava kroz ugibanje velikog broja riba, smanjenje ribljeg fonda, a naroito na nestajanje endeminih vrsta riba po kojima su Mediteranska mora naroito poznata. U Sredozemno more godinje se ulije 12.000 tona nafte koju ispuste brodovi. Na podruju Mediterana nalaze se brojni naftovodi i rafinerije nafte i oni predstavljaju posebnu opasnost za more i za obalu. Brojnost rafinerija poveava rizik od zagaenja ugljikovodicima. Najvei broj rafinerija na Mediteranu imaju ujedno i najrazvijenije zemlje ovog prostora: Italija, Francuska i panjolska, pa je tu i zagaenost naftom vea. (Picer, 1987.)Pod otpadom ljudskog podrijetla podrazumijevaju se materijali koji se ne mogu nai u prirodi, odnosno plastika i sintetika. Glavni izvori takvog zagaenja su industrijska aktivnost, odlagalita otpada na obalnom podruju ili direktno bacanje otpada u more, osobe koje borave na plaama, te plovni objekti. U poslijeratnom razdoblju razvoj mediteranskih zemalja bio je vrlo izrazit, popraen intenzivnom industrijom i razvojem turizma, to je rezultiralo stvaranjem velikih naftnih aglomeracija na obali, neposrednoj unutranjosti ili u regijama uz najvee mediteranske rijeke. Meutim, ostvarena urbanizacija i industrijalizacija, te razvoj turizma, nije popraena odgovarajuim mjerama zatite okolia. Sredozemno more slui kao recipijent otpadnih voda stanovnitva, turistikih kompleksa i industrije. Mora su veliki proizvoai hrane i procjenjuje se da bi se iz mora moglo iskoristiti 200 milijuna tona godinje za ljudsku prehranu, dok se danas koristi oko 85 niilijuna tona. Svaki gubitak u biolokom sustavu ima za posljedicu gubitak u ekonomskom smislu, te tako postoji dvostruko negativno djelovanje. Efekti zagaenja mora razliito se odraavaju na morske i kopnene organizme, to znai da zagaenje mora moe izazvati genetike, biokemijske i fizike promjene svih ivih bia u moru i pokraj njega. Sredozemno more je zatvoreno more i ima ogranienu izmjenu vode sa otvorenim oceanom pa bi kontinuirano zagaivanje koje se ne moe rijeiti prirodnim putem bilo tetno za ive resurse. Samo pod utjecajem jakih vjetrova, struja i u blizini kanala dolazi do brih rasprivanja i zagaenja. (Stankovi, 1995.)

3.1. Ekologija obalnog podrujaObalno podruje je mjesto gdje se susreu voda, kopno i zrak. Ono predstavlja atraktivno podruje za ivot i djelovanje ljudi bez obzira da li se promatra sa povijesnog ili suvremenog aspekta. Od najstarijih vremena glavna zanimacija ljudi na obalnim podrujima bila su vezana uz more i njegova bogatstva. U prvim pisanim tragovima o ivotu i radu ljudi na obalnim podrujima nalazimo da su najvanije aktivnosti ribarstvo, poljogospodarstvo, pomorski promet i trgovina. U novije vrijeme pojavila se industrija, turizam i mnogi posredniki poslovi. Takva struktura ljudskih djelatnosti nalazi se danas gotovo na svim obalnim podrujima svijeta. Ono to posebno odreuje bit razvitka na obalnim podrujima je injenica da se taj razvitak dogaa na obalama mora tj. u posebnim geografskim i uope prirodnim uvjetima koji mu bitno odreuju narav i strukturu. Zahtjevi sa strogim ekolokim ogranienjima postupno se pretvaraju u pravne norme, a zbog toga narasli trokovi proizvodnje pomiu interes investitora sa obalnih podruja. Devastirana i zagaena obalna podruja doivljavaju stagnaciju svog razvitka. Stjecajem svih tih okolnosti, na obalnom podruju se trai nova razvojna paradigma. Jedna od mogunosti koja nudi rjeenja za kvalitetni razvojni skok obalnih podruja je odrivi razvitak. (rnjar, 2002.)Odrivi razvitak moe se definirati kao odnos izmeu dinaminih gospodarskih sustava koje osmiljava ovjek i veih dinaminih ekolokih sustava koji se sporo mijenjaju i koji moraju biti u ekolokoj ravnotei. Dakle, odrivi razvoj predstavlja koegzistenciju ekosistema i proizvodnje. Problemi i konflikti na obalnim podrujima najee proizlaze iz eksploatacije kopna i mora od strane ovjeka. Neki od oblika koritenja tla su: urbanizacija i naseljavanje, turizam, rekreacija, industrija, ribarstvo i marikultura, proizvodnja energije, prijevoz, poljodjelstvo i umarstvo. Na oko 12% ukupne povrine mediteranskih zemalja prostiru se obalna podruja. Od ukupne populacije mediterana 37,3% je koncentrirano na obalnom podruju. Prema nekim procjenama stanovnitvo bi na Mediteranu, od 400 milijuna 1990. god. moglo porasti na 600 milijuna do 2025. god. Obalno stanovnitvo, prema iskazivanjima Blue Plana, moglo bi se, od 140 milijuna 1990. god. poveati na 200 milijuna do 2025. god. Prema procjenama Blue Plana 2025. god. Mediteran moe oekivati preko 400 milijuna turista. (rnjar, 2002.)

Sl. 1.: Odvodne vode i industrijski otpad na MediteranuIzvor: (www. Wikipedia.com, Oneienje mora 07.12.2011.)

Stanje obalnih podruja i nain na koji njima upravljamo, i te kako je znaajno pitanje. Postojee stanje danas, ali i trendovi u posljednjih nekoliko desetljea ukazuju na to da je dosadanji razvoj doveo do znaajnih degradacija okolia u obalnom podruju. Zagaenje morskog okolia posebno je izraeno u blizini velikih gradova u zatvorenim ili poluzatvorenim dijelovima morskog akvatorija, te u podruju rjenih delta. Najvei dio morskih zagaenja, a to je prema procjenama 80% ukupnog zagaenja generiran je aktivnostima s kopna (stanovanje, industrija, turizam, promet itd). Taj oblik zagaenja vrlo je teko uinkovito kontrolirati. (rnjar, 2002.)Mediteran je openito jedno od najzagadenijih mora na svijetu, sto je posljedica aktivnosti na kopnu i prometa na moru. Oko 70 [%] otpadnih tvari koje oneiuju mora porijeklom su s kopna. To se ponajprije odnosi na neproiene otpadne vode gradova, turistikih naselja i industrije, a zatim i oborinske vode koje ispiru prometne, poljoprivredne i druge povrine. Otpad iz kuanstava, industrijski ispusti i ispiranje poljoprivrednog zemljita glavni su zagaivai njegovih voda. Unato nedavnim velikim poboljanjima, znaajan dio otpadnih voda iz naselja ulazi neobraen u obalno more. Mikrobioloko zagaenje se odnosi na otpadne vode iz naselja, uglavnom na isputanje neobraene ili djelomino obraene otpadne vode. Ovo zagaenje donosi bakterijsko i virusno zagaenje te moe uzrokovati razliite bolesti (tifus, hepatitis, gastro-enteritis, itd.) kroz konzumiranje morske hrane ili ak direktnim kontaktom za vrijeme plivanja. (Pavi, 2000.)Utjecaj krutoga otpada na morska stvorenja jo uvijek nije potpuno razjanjen, no znanstvenici su otkrili da mnoge ivotinje pa i veliki sisavci, konzumiraju plastini otpad, to moe ozbiljno ugroziti njihovo zdravlje. Ve i nekoliko grama plastinih vreica ili folija moe izazvati zaepljenje crijeva kornjaa i uzrokovati smrt. Ispitivanja provedena na razliitim organizmima pokazala su da vie od jedne treine njih u probavnom sustavu ima ostatke plastinih vreica, folija, konopaca, polistirenske pjene i ribarskog najlona. Jedna od analiziranih ivotinja progutala je ak 15 komada plastike koja joj je gotovo potpuno ispunila eludac i uzrokovala smrt. (Picer, 1987.)Rijeka Po donosi u Jadran dosta ive i tekih metala. Glavni izvor tog zagaenja je industrija u susjednoj Italiji gdje su donedavno jo radili rudnici ive i olova. Zbog zagaenja okolia u posljednje je vrijeme sve vea zabrinutost oko namirnica iz mora. Neke vrste ribe sadre prevelike koliine ive koja kod nekih ljudi moe izazvati tegobe. iva dolazi u okoli iz razliitih izvora, od kojih su najei industrijski i bolniki otpad, otpadne vode iz termoelektrana i odlagalita proizvoda koji sadravaju ivu, kao to su fluorescentne arulje ili ivini termometri. Neke vrste sadravaju vie ive od drugih no vrlo je mali broj vrsta u kojima je nema. (Pavi, 2000.)U vodne se ekosustave dnevno isputaju velike koliine organskih i anorganskih otpadnih tvari, topline i radioaktivnih tvari, to se naroito ogleda u: isputanju biorazgradivih organskih tvari, isputanju znatnih koliina hranjivih tvari, isputanju hlapivih organskih tvari, isputanju tetnih tvari (npr. pesticida, tekih metala i dr.)Biorazgradive organske tvari za razgradnju troe otopljeni kisik, tako da je u mnogim dijelovima povrinskih mora mogu manjak otopljenog kisika. Pomor riba samo je jedan od vanjskih znakova oneienosti takve vode.Hranjive tvari, naroito u zatvorenijim dijelovima morskih ekosustava kao to su uvale i zaljevi, uzrokuju pojavu eutrofikacije (obogaivanje vode hranjivim tvarima, spojevima duika i/ili fosfora, koji uzrokuju ubrzani rast algi i viih oblika biljnih vrsta, te dovodi do neeljenog poremeaja ravnotee organizama u vodi i promjene stanja voda). Hlapive organske tvari, posebice u morima i oceanima, uzrokuju katastrofalne posljedice za sav ivi svijet u njima. tetne tvari se mogu gomilati u hranidbenom lancu te izazvati bolesti pa i smrt pojedinih organizama. (Picer, 1987.)Zbog sve veeg oneienja mjenjaju se uvijeti ekolokih stanita biljaka i ivotinja. Zbog toga vie od 900 novopridolih vrsta pronaeno je u obalnim stanitima Sredozemnog mora, ukljuujui otrovnu ribu napuhau i tropsku algu. Zbog invazije stranih vrsta mijenja se itavi hranidbeni lanac Sredozemnog mora, a nemogue je provesti relevantnu procjenu rizika zbog nedostatne koliine informacija, Prokopom Sueskog kanala 1869. godine, otvoren je put stranim vrstama u Sredozemno more, zbog toga je dolo do velikih promjena u biljnim i ivotinskim zajednicama. Strane vrste porijeklom iz Crvenog mora nazivaju se lesepsijski migranti. Tijekom posljednjih nekoliko godina redovito pristiu izvjea o pronalasku nezaviajnih vrsta u vie obalnih stanita istonog Mediterana te je dolo do zabrinutosti oko toga to e se dogoditi s autohtonim vrstama i prirodnim ekosustavima. (Picer, 1987.)

4. Pomorski promet kao uzronik zagaenjaRazvijeni promet nekog podruja na lokalnoj, regionalnoj ili dravnoj razini pridonosi svladavanju prostornih i vremenskih tj. prirodnih zapreka meunarodnoj razmjeni, potie godpodarski rast a u novije vrijeme ublaava recesije i potie gospodarski oporavak. Razvijeni prometni sustav osnova je kako za gospodarski, tako i za svaki drugi razvoj. Pomorskoj su plovidbi oduvijek prijetile mnoge i naroite opasnosti te je stoga potrebno detaljno objasniti sljedee tematske jedinice: vanost pomorskog prometa u pomorskom i gospodarskom sustavu pomorske nezgode kao uzronici zagaenja oneienje mora naftom i njenim derivatima zagaenje mora od brodskih otpadnih voda4.1. Pomorske nezgode kao uzronici zagaenjaPomorskom nezgodom ili pomorskom havarijom naziva se svaka izvanredna teta, gubitak ili troak koji zadese pomorsku imovinu za trajanja pomorskog plovidbenog pothvata odnosno do ukrcavanja i polaska na plovidbu do prispijea u luku odredita i iskrcavanje. Osnovna karakteristika havarije je njihova izvarednost. (Stankovi, 1995.)Pomorske havarije dijele se na: zajednike i zasebne havarije.

Zajednika havarija je svaka teta ili troak koju je uinio odnosno namjerno prouzroio zapovijednik broda ili osoba koja ga zamjenjuje radi spaavanja svih imovinskih vrijednosti u pomorskom pothvatu od neke opasnosti koja im prijeti. Zasebne havarije su sve ostale izvanredne tete i trokovi koje pretrpi imovina u plovidbi. Najvee havarije i potom oneienja naftom prouzroili su tankeri tzv. jeftinijih zastava, zbog slabih zatitnih mjera i kontrole. Uvoenje otrijih mjera i kontrole pridonjeli su smanjenju izlivenih koliina i broja nezgoda. (Stankovi, 1995.) Radi postizanja vee sigurnosti plovidbe i osiguranja zatite mora i priobalja od oneienja uljem, prema IMO propisima nalae se gradnja tankera s dvostrukim trupom. Koncepcija dvostrukog trupa je takva konstrukcija kad su teretni tankovi odvojeni od vanjske oplate broda prostorom, koji ih titi od oteenja i izlijevanja tereta u more u sluaju oteenja i probijanja vanjske oplate. Pomorske nezgode mogu se podijeliti u slijedee skupine: nasukavanja sudari potonua udari i ostale pomorske nezgodeUslijed svih navedenih nezgoda moe doi do izlijevanja vrlo velike koliine opasnog tereta u more u vrlo kratkom razdoblju. Ovakvu vrstu oneienja nije mogue izravno kontrolirati pa je unaprijed potrebno poduzeti mjere kojima bi se u sluaju oteenja oplate broda prilikom havarije ipak sprijeilo istjecanje najvee koliine opasnog tereta. Nasukavanje je pomorska nezgoda kada brod cijelom kobilicom ili samo jednim njenim dijelom dira dno. Do nasukanja dolazi kad je dubina mora u pravcu plovidbe manja od brodskog gaza. Nasukanje u smislu pomorske nezgode ne smatraju se uobiajena naslanjanja na dno u nekim lukama i kanalima za vrijeme ukrcajno iskrcajnih operacija. Brod se moe nasukati sluajno ili namjerno. Namjerno nasukanje moe imati karakteristike zajednike havarije. Pri nasukanju moe doi do tekih oteenja brodske oplate, oteenja tereta i vrlo esto do ugroavanja ili oneienja morskog okolia. Temeljno obiljeje nasukanja brodova je to da do oneienja dolazi neposredno nakon nezgode i to u pravilu uz samu obalu (iznimke su nasukanja na usamljenim hridima) pri emu spaavatelji ne stignu sprijeiti vee oneienje obale i samoga mora. (Stankovi, 1995.)

4.2. Oneienje mora naftom i njenim derivatimaNafta u more ulazi zbog sljedeih imbenika: prirodna izbijanja, crpljenje nafte iz podmorja, pomorski transport, terminali, udesi tankera i drugih brodova, atmosfera, urbane otpadne vode, otpadne vode industrije, ulazak rijekama i havarije ili kvarovi na platformama. Danas se pomorskim prijevozom u Sredozemnom moru prevozi preko 250 miliona tona nafte godinje pri emu se svakog trenutka u Sredozemnom moru nalazi oko 200-250 brodova-tankera. (Picer, 1987.)Ovom broju treba pridodati i oko 2.000 ostalih brodova koji svakog trenutka prometuju Sredozemnim morem. Ovakav intenzitet pomorski promet Sredozemnim morem poveava uestalost nesrea i ekolokih katastrofa. Mediteran ima veoma vano prometno znaenje jer se 22% svjetskog prometa nafte odvija upravo Mediteranom, veinom prema terminalima poput Marseilla, Genove i Trsta. Do sada je Mediteransko podruje bilo poteeno velikih katastrofa izljevanja nafte u more, no svake godine dogaa se znaajan broj manjih incidenata ili namjernih isputanja nafte u more povezanih s prometom tankera. (Picer, 1987.) Kvaliteta mora na Mediteranu prikazana je na slici 2.

Sl. 2: Kvaliteta mora na MediteranuIzvor: (www. Wikipedia.com, Oneienje mora 07.12.2011.)

Grube procjene pokazuju da oko 800.000 tona nafte godinje ulazi u Sredozemno more, a da od toga 300.000 tona potjee od balastne vode. Prilikom istovara tereta tanker uzima, zbog sigurnosti plovidbe, izvjesnu koliinu morske vode kao balast koju mijea s ostatkom nafte. Koliina balastne vode ovisi u veini sluajeva o vremenskim prilikama, o smjetaju luke i podobnosti pristajanja ili o propisima koje imaju pojedine luke u pogledu zahtjeva na koliinu balasta kod pristajanja tankera. Taj balast u pravilu ne prelazi 25% nosivosti tereta. Prije svakog ukrcaja novog tereta tanker isputa balastnu vodu. S isputenom vodom u more odlazi i odreena koliina u tankovima zaostalog tereta. Prije svakog punjenja naftom tanker se oslobaa zauljene vode, bilo u lukama bilo jednostavnim isputanjem balasta u more. Budui da je 1960. godine veina tankera opremljena ureajima za odvajanje nafte iz balastne vode, ta se nafta ubacuje u slijedei tovar nafte. Taj proces odvajanja nafte traje priblino tri dana, to je due od veine putovanja tankera u Sredozemnom moru. (Picer, 1987.)Veina mediteranskih luka zbog toga je opremljena prihvatnom opremom za balastne vode. Meutim, samo polovica tankera se toga pridrava, a ostali jo uvijek isputaju svoju balastnu vodu u more uglavnom zbog toga da izbjegnu plaanje upotrebe ureaja za prihvat balastne vode. Tako isputena nafta uzrokuje ponajprije promjene u ekolokoj ravnotei mora, a moe uzrokovati i zagaenje obale. Svaki brod koji kao pogonsko gorivo koristi plinsko ulje ili loivo ulje a za podmazivanje maziva ulja ima uvijek neku koliinu otpadnog ulja i raznih taloga. To ulje i talozi pomijeani s vodom nalaze se obino u prostoru ispod strojarnice broda i nazivaju se kaljune vode. Kaljune vode imaju 4 - 5% ulja i kao takve ne smiju se direktno isputati u more, nego samo u specijalne ureaje na kopnu koji takvu vodu mogu primiti i obraditi. Razlivena nafta na moru ve i samom svojom pojavom smanjuje estetsku vrijednost ovog prirodnog dobra. Vjerojatno jedan od prvih utjecaja kada se poelo voditi rauna o spreavanju zagaenja mora naftom bile su svima lako vidljive neugodne posljedice prljanja ostacima nafte raznih lukih ureaja, ribarskih alata, plovila i obala. Ove vidljive posljedice razlijevanja nafte i njenih derivata u more posebno su neugodna u podrujima gdje se nalaze plae koje se koriste u turistiko-rekreacijske svrhe. (Picer, 1987.)

4.3. Zagaenje mora brodskim otpadnim vodamaProblem otpadnih voda na brodu specifine je naravi zbog raznovrsnosti i koliine nastalih otpadnih voda, zbog naina njihovih zbrinjavanja diktiranih sve stroim ekolokim propisima. Otpadne vode s brodova mogu se podijeliti na: sanitarne otpadne vode i kaljune otpadne vode. Sanitarne otpadne vode su zapravo po svom porijeklu, kuanske otpadne vode, a radi efikasnije obrade i zbrinjavanja dijele se na: fekalnu otpadnu vodu i otpadnu vodu od pranja. Kaljune otpadne vode nastaju skupljanjem vode s visokim sadrajem ulja u prostoru strojeva i kotlova, skupljanjem mjeavine ulja i morske vode kao i taloga goriva u tankovima koji se koriste naizmjence za balastnu vodu i za gorivo, te pranjem tankerskih skladita. Kaljune otpadne vode, po svom se porijeklu svrstavaju u industrijske otpadne vode. Morska voda posjeduje ogranienu sposobnost autoepuracije, a temelji se na antibiotikim tvarima, koje izluuju neki morski organizmi osobito fitoplankton. Patogeni mikrobi uglavnom ugibaju pod utjecajem tih tvari, ali se isto tako mogu koncentrirati u nekim ivotinjama koje se hrane oneienim esticama i one tada postaju izvor zaraze za ovjeka (npr. dagnje). Urinske kiseline i purin brzo se kemijski degradiraju u morskom okoliu. Stereoidi su minorni sastojci u ivotinja, ali su i vrlo otporni na mikrobioloku degradaciju i najotporniji su od svih biolipida. Naeni su u sedimentima starim 130.000 godina. Organski produkti koji potjeu od fekalija s brodova pod uvjetom da su obraene i donekle razgraene, djelovanjem bakterija postaju djelomino korisno gnojivo za morski okoli. No, ako su to velike koliine mogu postati opasni oneiivai. Deterdenti su stabilni kemijski spojevi koji se bioloki ne razgrauju, a sastoje se od organskih i anorganskih sastojaka. Pjena nastala od deterdenata pliva povrinom mora i ometa fotosintezu i izmjenu plinova u vodi. Deterdenti sadre jo uvijek veliku koliinu fosfata koji stimulira bri rast fitoplanktona. (Glavan, 1992.)

5. ZAKLJUAKRazvojem pomorskog prometa i cjelokupnog gospodarstva na Mediteranu dolazi i do sve veih ekolokih problema. Ubrzana urbanizacija, industrija, turizam i rekreacija, transport, ribarstvo, umarstvo, te ostale djelatnosti razvijene na Mediteranu "smanjuju" njegov prostor te uzrokuju znaajne ekoloke probleme. Devastacija okolia izazvana razliitim ljudskim aktivnostima postala je osnovnim ekolokim problemom dananjice. Oneienje mora na Mediteranu je razliito. Na to utjeu naselja i industrijski objekti, direktno izljevanje oneiivaa u more to negativno djeluje na floru i faunu mora, ali i na obalu. Kontinuirano zagaivanje mediteranskog mora predstavlja jo vei problem zbog njegove zatvorenosti, odnosno ograniene izmjene vode s oceanom. Svijest o opasnosti ne poduzimanja mjera zatite okolia prisutna je na cijelom Mediteranu. Ekonomsko znaenje prometa na Mediteranu ogleda se u injenici da je to gospodarska djelatnost koja omoguava proces reprodukcije za velik broj proizvoda, utjee na razliite teritorijalne podjele rada i razvija proizvodnu strukturu zemlje. Pomorski promet je prometna grana bez koje je meunarodna robna razmjena nezamisliva ali ujedno velika opastnost od oneienja.

LITERATURArnjar, M.: Ekonomika i politika zatite okolia, Acta, Zagreb, 2002Glavan, B.: Ekonomika morskog brodarstva, kolska knjiga, Zagreb, 1992Picer, M.: Oneienje mora naftom i njenim derivatima, Acta, Zagreb, 1987Pavi, D.: Pomorsko pravo, kolska knjiga, Zagreb, 2000Izvor: www. Wikipedia.com, Oneienje mora 07.12.2011.

WEB IZVORIwww. Wikipedia.com, Oneienje mora 07.12.2011.www. Wikipedia.com, Oneienje mora 07.12.2011.

POPIS SLIKASlika 1: Odvodne vode i industrijski otpad na MediteranuSlika 2: Kvaliteta mora na Mediteranu