1

POMORSKI SPLIT DO POČETKA XX. STOLJEĆA – ZBORNIK RADOVA

2

BIBLIOTEKA KNJIGA MEDITERANA

108Biblioteku utemeljio Ivo Frangeš

UredništvoIVO BABIĆ, JOŠKO BELAMARIĆ, JOŠKO BOŽANIĆ,NENAD CAMBI, PETAR JAKELIĆ, BRANKO JOZIĆ,

VANJA KOVAČIĆ, BRATISLAV LUČIN, EMILIO MARIN, ŽELJKO RADIĆ, DRAGO ŠIMUNDŽA, RADOSLAV TOMIĆ, MARKO TROGRLIĆ,

JOSIP VRANDEČIĆ

Glavni urednikNENAD CAMBI

RecenzentiIVO GRABOVAC

JOSIP VRANDEČIĆ

3

POMORSKI SPLIT DO POČETKA XX. STOLJEĆA

Zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupaodržanog u Splitu 26. i 27. rujna 2016.

KNJIŽEVNI KRUGSPLIT2019

UrediliNENAD CAMBI i ARSEN DUPLANČIĆ

4

CIP - Katalogizacija u publikacijiS V E U Č I L I Š N A K N J I Ž N I C A U S P L I T U

UDK 656.61(497.583Split)(091)(062)

ZNANSTVENI skup Pomorski Split do početka dvadesetog stoljeća (2016 ; Split) Pomorski Split do početka XX. stoljeća : zbornik radova s međunarodnog znanstvenog skupa održanog u Splitu 26. i 27. rujna 2016. / uredili Nenad Cambi i Arsen Duplančić. - Split : Književni krug, 2020. - (Biblioteka Knjiga Mediterana ; 108)

Bibliografija. - Kazala. - Summaries.

ISBN 978-953-163-493-9

1. Cambi, Nenad 2. Duplančić, ArsenI. Pomorstvo -- Split

171113052

5

UVOD

Znanstveni skup »Pomorski Split do početka 20. stoljeća« održan je u Splitu u okviru znanstveno-kulturne manifestacije Knjiga Mediterana od 26. do 27. rujna 2016. Takav skup bio je zamišljen planom Književnog kruga još godine 2009. Na-ime, program znanstvenih okupljanja obuhvaćao je čitavo sljedeće desetljeće koje bi trebalo završiti skupom o svetom Jeronimu u povodu tisućušestote obljetnice njegove smrti (419./420.). Valja istaknuti da je čitav program i ostvaren o čemu svjedoči niz objavljenih zbornika. Budućoj upravi udruge Književnog kruga Split ostaje da osmisli novi plan za razdoblje od 2021. do 2030.

Na poziv za skup odazvala su se 32 sudionika, a za objavu je pripremljeno ukupno 20 izlaganja. Zbornik koji se nalazi pred čitateljima obuhvaća studije o pomorstvu Splita od antike pa do 20. stoljeća. Skup je, po mišljenju potpisanoga (u ime organizacijskog odbora), opravdao očekivanja. Kvaliteta priloga je visoka, što odražava želju i volju sudionika da osvijetle splitsku pomorsku prošlost. No, unatoč tomu što je naslovom obuhvaćeno dugo vremensko razdoblje, ostalo je ipak još mnogo toga izvan korica ovoga Zbornika. Organizatori su bili svjesni da je pomorstvo široka i veoma kompleksna tema, ali ipak je ostavljena široka sloboda izbora tema i načina njihove obrade. Smatrali smo, naime, da autori sami najbolje mogu procijeniti što odabrati iz bogate problematike i kako obraditi teme. Ostalo je, stoga, prostora i građe za neke buduće skupove sličnog karaktera. I ovoliko koliko je iskazano i prikupljeno u Zborniku, predstavlja značajan doprinos po-znavanju splitskoga pomorstva.

Skup je pokazao da je Split bio važna referentna točka na plovnoj ruti od Mletaka prema Istoku, ali i obrnuto i da je splitska luka naslijedila ulogu koju je imala Salona u nešto davnijoj prošlosti. Venecija je zauzela mjesto Akvileje i postala glavno polazište i odredište svih ruta, a Split je preuzeo istaknutu ulogu susjedne Salone. Takav slijed događanja bio je posljedica promijenjenih prostor-no-povijesnih zbivanja tijekom stoljeća naraštaja trgovaca i pomoraca te političkih i gospodarskih promjena. Salona je svoje mjesto našla u sretnom položaju na sredini istočne obale Jadrana i u posredstvu u trgovini s bližim i dubljim zaleđem.

6

Sve ono što se događalo drugdje na Sredozemlju odražavalo se i u Splitu kako u pitanjima navigacije tako i u životu pomoraca koji je bio poslovično težak, ali ujedno i iznimno profitabilan. Specifičnost pomoračkog života ostavila je traga u civilizacijskoj i kulturnoj baštini u kojoj je imanentna i duboka religioznost. More, zanat, preživljavanje, brod (kao temelj svega), sveci bili su prisutni ne samo u luci, na brodu, nego i u kući, crkvi i na grobovima. Život na moru i uz more ostavio je jasan trag u obitelji, potomstvu, ali i u nepokretnoj baštini ne samo luka nego i naselja bilo kakva statusa i karaktera uprave. Kao što je inače u životu, tako je i među pomorcima bilo onih koji su se obogatili, koji su mogli pomagati svojim gra-dovima, crkvama i samostanima, ali i onih koji su ostali uvijek samo mokrih gaća.

Split je bio u posebno teškom položaju od trenutka kad su Osmanlije provalili do Jadrana i ostali gotovo stopedeset godina na Klisu. Blokada s kopna značila je i blokadu s mora što je bila logična posljedica jer su turskim zaposjedanjem bile prekinute veze s bližim i daljim zaleđem. Na splitskom primjeru moglo se dobro spoznati kako pomorski promet bez kopnene poveznice gubi lanac primanja i preuzimanja robe. Time se znatno smanjio prihod umjesto da se uvećava i raspo-ređuje na veći broj sudionika u dobru i zlu. S druge strane, arapsko povlačenje s hispanskoga poluotoka dovelo je do seobe židovskog puka i premještanja ideja sa širih mediteranskih prostora na jadransko priobalje. Rječito svjedočanstvo o pristizanju novih ideja daje slučaj utemeljenja splitskog lazareta koji je potakao i realizirao sefardski Židov Daniele Rodriga, čime se smanjila, ali ne i dokinula splitska izolacija.

Ovaj skup nedvojbeno je korak u napretku spoznaja, što organizatorima pruža zadovoljstvo. Neprijeporno je da će Zbornik potaknuti i daljnji rad na široj ma-ritimnoj kulturi, a možda pokazati i nove pravce u daljnjem razvitku poznavanja pomorske civilizacije.

Nenad Cambi

Split, 12. prosinca 2019.

7

8

9

10

185

Kristijan Juran – Mario Marasović

ZGODE I NEZGODE SPLITSKIH POMORACA ČETRDESETIH GODINA 16. STOLJEĆA

Odjel za povijest Sveučilišta u Zadru

Put svetog Lovre 33, Split

U radu se sažeto iznosi sadržaj nekoliko sudskih sporova u kojima su kao stranke sudjelovali splitski trgovci i pomorci. Ukazuje se na mogućnosti što ih pružaju takva vrela, posebice u prepoznavanju i proučavanju svakodnevice kao svojevrsnoga kontrasta i dopune strukturalnim i statističkim metodološkim okvirima koji još uvijek opravdano dominiraju u istraživanju splitskoga ranonovovjekovnog pomorstva.

Ključne riječi: Split; desetljeće 1540. – 1550.; pomorstvo; sudski sporovi

UVOD

O pomorskoj povijesti Splita u 16. stoljeću vrlo su iscrpno pisali T. Raukar i S. Florence Fabijanec.1 Premda su njihove detaljne studije umnogome ograničile naše istraživačke mogućnosti i prostor manevriranja među korpusom neobjavljene arhivske građe, ustrajali smo na pokušaju prepoznavanja nedovoljno proučenih procesa i događaja unutar istraživačkog okvira koji smo, vođeni pragmatičnim razlozima, sami sebi zadali.2 I Raukar i Florence Fabijanec najveći su dio svojih splitskih pomorskih tema posvetili izvoznim dozvolama i trgovačkim poduzet-nicima. Na taj su način došli do iscrpnih statističkih pokazatelja trgovačkih i brodarskih aktivnosti koje su potom promatrali u komparativnom dalmatinskom odnosno jadranskom gospodarskom i društvenom okruženju. Raukar se pritom formalno ograničio na razdoblje do polovice 16. stoljeća, zaustavljajući se de facto na 1540. godini, dok je Florence Fabijanec detaljno istražila nekoliko vremenskih intervala, koncentriranih u prvoj i posljednjoj trećini stoljeća, ispuštajući razdoblje od 1540. do 1557. godine.3 To nas je navelo na to da vlastite istraživačke senzore

1 T. Raukar, 2000. i 2007.; S. Florence Fabijanec, 2011. i 2012.2 Sudjelovanje na znanstvenom skupu s ovom temom (doduše, za zbornik ponešto

preinačenom) bilo je motivirano činjenicom da je neposredno prije prvoga poziva na skup student Mario Marasović uz suglasnost svoga mentora izv. prof. dr. sc. Kristijana Jurana prijavio diplomski rad pod naslovom »Splitska komuna u 16. stoljeću«.

3 Zahvaljujemo ovom prigodom S. Florence Fabijanec što nas je upoznala s mogućno-stima koje pružaju neistraženi odnosno nedovoljno istraženi splitski arhivski svesci.

UDK:656.61:94(497.583Split)”1540/1570”Izvorni znanstveni članak

186

usmjerimo na splitsko desetljeće 1540. – 1550., koje je općenito slabo poznato, pa tako, primjerice, o njemu nema izravnih svjedočanstava ni u monumentalnoj ediciji Comissiones et relationes Venetae, u kojoj se siromaštvo splitskih vijesti proteže od kneževa izvješća iz 1534. do itinerara Giovannija Battiste Giustinianija iz 1553. godine.4

Ono što znamo jest to da je Split nakon epidemije kuge 1526. – 1527. i mle-tačko-osmanskoga rata 1537. – 1540. bio demografski i gospodarski iscrpljen, da su Osmanlije zauzećem Klisa 1537. učvrstili svoje pozicije uz granice ionako skučenoga splitskog distrikta, te da su mirovnim ugovorom 1540. ipak stvorene temeljne pretpostavke za obnovu komunalnoga života.5

Naš pokušaj rasvjetljavanja splitske pomorske svakodnevice u tom i takvom povijesnom kontekstu nije usmjeren na statističku i analitičku raščlambu dostupnih izvora, nego se ograničava na pripovijesti o nepredviđenim događajima u životima nekolicine splitskih pomoraca koji se zrcale u sačuvanim parničnim spisima. Na taj ćemo način barem priviriti u osobna iskustva i općenito društvenu dimenziju pomorskih pothvata, ostavljajući otvorenim pitanja koja će se neminovno otvoriti iz prepričanih parničnih sadržaja.

O JEDNOM ISKUSNOM POMORCU I NEUSPJEŠNOM TRGOVCU (1540. – 1541.)

Splitski trgovac Josue de Melis rečeni Vegia, podrijetlom iz Apulije, ukrcao je 1540. godine na marcilijanu paruna Nikole Kuprisovića devet bala kordovana i 20 »ugarskih kapa« (capelli ongareschi). Parun se obvezao da će robu prodati u Apuliji te da će prihod dijeliti na polovicu s trgovcem. Isplovio je iz Splita za Barlettu, zajedno s dvojicom mornara i jednim mornarskim šegrtom (garzone) – Jurjem Kalinićem i Stjepanom Biličićem iz Splita te Petrom Ružićem iz Podstrane. Nakon što u Barletti nije uspio prodati niti jedan komad robe, nego je samo kupio nešto ječma na račun šibenskoga trgovca Gabriela Melija, otisnuo se prema Bariju. No ni ondje nije bio bolje sreće, pa je za treću postaju odabrao Tremite, gdje je uspio prodati nešto kordovana nekim vojnicima. Iz Tremita je krenuo natrag u Dalmaciju, ali ga je soto el monte di Sancto Anzolo presrela naoružana fregata s posadom od 24 pirata iz Brindisija. Pristavši uz bok marcilijane, pirati su započeli s pretragom broda te su na koncu parunu oduzeli svu robu, kao i novac do kojega su došli razbijanjem škrinje u kojoj je bio zaključan.

Kad se opljačkana posada Kuprisovićeve marcilijane vratila u Split, Josue de Melis pokreće spor za naknadu štete. Kuprisović se branio tvrdnjom da po mletačkim zakonima nije dužan podmiriti štetu nastalu od piratskoga prepada,

4 CRV II, str. 105-107 i 209-217; Lj. Šimunković, 2011.5 M. Pera, 1978., str. 78-80; G. Novak, 2005., str. 62-70; T. Raukar, 2007., str. 187.

187

dok je Josue zahtjevao odštetu u visini glavnice to jest vrijednosti predane robe. Nije nam poznato kako je spor završio.6

MATEJ DVORNIKOVIĆ I NJEGOVI JAMCI (1541. – 1544.)

Dvadeset i prvoga dana travnja 1541. godine u Ankoni je Archangelo pok. Federika de Archangelisa prodao svoj brod Mateju Dvornikoviću iz Splita za 35 zlatnih dukata (po tečaju od 14 karlina po dukatu in moneta grossa argentea). Kupac je ugovorenu cijenu obećao u cijelosti podmiriti u roku od šest mjeseci, a u međuvremenu je trebao pronaći jamce, što je bio vjerovnikov uvjet za primo-predaju broda. Nakon sedam dana Matej je u bilježničku kancelariju doveo dva jamca – Kristofora Punoševića iz Splita i mornara Gvida iz Obrovca koji su tada boravili u Ankoni. Pritom se obvezao da će ih u slučaju neispunjenja svojih obveza prema vjerovniku obeštetiti iz vlastite imovine. Na Mateja kasnije nailazimo u rujnu iste godine kad je u Splitu prodao polovicu pedote pomorcu Ivanu Ilijiću za 32 i pol dukata. Ostaje upitno je li riječ o brodu koji je nekoliko mjeseci prije kupljen u Ankoni, no neupitna je činjenica da su račun za taj brod umjesto Mateja podmirili njegovi jamci, koji su zbog toga u Splitu protiv njega pokrenuli parnicu. Mateja su u međuvremenu zasužnjili Mauri (fusta morescha), pa je brigu o njego-voj obitelji preuzeo Nikola Kuprisović, pomorac s kojim smo se već susreli. Kad se konačno uspio domoći slobode, zbog tužbe ankonitanskih jamaca čekao ga je splitski pritvor. Nije to bio kraj njegovim nevoljama, jer je u srpnju 1542. stigla nova tužba, ovaj put od strane kanonika Pavla Thomasija, kojemu je bio dužan 40 dukata. Da stvar bude još gora, Matej je taj novac, udružujući se s Kristoforom Dvornikovićem iz Vranjica,7 stanovnikom Splita, uložio u marcilijanu koja je ubrzo doživjela havariju negdje na obalama Apulije!

Obje parnice trajale su još mjesecima te su konačno završile u korist Mateje-vih tužitelja. Očito je da pritom njegova sudbina maurskoga sužnja i jadranskoga brodolomca nije smatrana olakotnom okolnošću. Valja još pripomenuti da je Ma-tej bio podrijetlom iz Šibenika, a bilježio se i nadimkom Dela Fornera odnosno Pekničić (Pechnicich).8

6 HR-DAZD-16, kut. 85, sv. XVIII.7 Spominje se i kao Kristofor, genero de Scargnich.8 HR-DAZD-16, kut. 83, sv. 2, 76r; HR-DAZD-16, kut. 84, sv. 3/I, 3/V i 4; HR-

DAZD-16, kut. 85, sv. XLVI; HR-DAZD-16, kut. 86, sv. III.

188

SUPROTSTAVLJENI ISKAZI: PARUN KRSTIĆ, TRGOVAC BARISANO I MORNAR BARE (1546.)

U sporu s trgovcem Evangelistom Barisanom iz Barula (de Barulo), pomorac Krstić pok. Ivana iz Splita angažirao je odvjetnika Ivana Papalića. Evangelista je u tužbenom podnesku naveo da je Krstiću dao 61 dukat za kupnju pšenice u Apuliji, per benefitio de la terra et maxime per la pouerta si come e il mio consueto di farlo, no parun se vratio bez pšenice, ali i bez novca. Papalić je u pisanom odgo-voru u ime svoga branjenika, »nevinoga paruna marcilijane«, naveo da je Krstić od Evangeliste primio jedan zavežljaj s novcem, s uputom da ga preda nekom trgovačkom posredniku u Apuliji. Dok je sa svojim brodom, kojim je prevozio konje, boravio u luci grada Aguste, Krstić je jednoga popodneva otišao na obližnju uzvisinu provjeriti »kakvo je more« (per ueder che tempo era in mare). U tom su trenutku u luku pristale turske fuste, čija je posada odnijela sve sa njegove mar-cilijane, uključujući brodsku opremu s jedriljem, zarobivši ujedno jednoga člana njegove posade, »kako je poznato čitavom svijetu, a posebno onima iz Aguste«. Evangelista pak iznosi svoju verziju događaja, pozivajući se na ono što je čuo od drugih svjedoka. Izjavljuje najprije da je Krstiću dao ne jedan nego dva među-sobno svezana i zapečaćena zavežljaja s novcem i zlatom, k tomu još 10 dukata i pismo namijenjeno trgovačkom posredniku Valeriju Secondu. Kazuje dalje da je Krstić na vrijeme uočio približavanje turskih fusti te je svoga mornara Baru poslao da iz marcilijane ponese i skloni na kopno najprije novac i zlato, a onda i vredniju robu, prije nego što fuste pristanu u luku. Tako su, prema Evangelisti, Turci uspjeli odnijeti samo nešto tkanine (raše) i zastarjele brodske opreme, dok je parun novac zadržao za sebe.

Krstić je sve to negirao, tvrdeći da Evangelista »fantazira«, zahtijevajući ujedno da ga se oslobodi optužbe, jer nije bio dužan nadoknaditi štetu počinjenu od pomorskih razbojnika.9

GAŠPAR MARTINUŠEVIĆ U BAKRU (1546.)

Iste godine kad se parun Krstić branio od optužbe trgovca Evangeliste, jedan je drugi splitski trgovac, Petar de Benedictis, dao u zakup Gašparu Martinuševiću svoj grip za cijenu od 10 solda po danu zakupa. No kao što Krstić nije vratio novac Evangelisti, tako ni Martinušević de Benedictisu nije vratio zakupljeni grip. Dok je plovio prema Rijeci, naime, Martinušević je zbog nevremena morao pristati u Bakru, gdje ga je dočekao naoružani brod bakarskoga kapetana. Na zahtjev stano-vitoga Mateja Tvrdislavljića, koji je tvrdio da mu neki Splićani duguju pozamašni novac, kapetan je Martinuševiću zaplijenio grip. De Benedictis je bio u nevjerici te

9 HR-DAZD-16, kut. 88, sv. IX.

189

je u parničnom postupku zahtijevao od Martinuševića da potanko opiše vremenske okolnosti koje su ga dovele do Bakra, pogotovo s obzirom na uredbe mletačkih vlasti o zabrani trgovanja u bakarskoj luci (!). Martinušević odgovara da je imao pravo i slobodu plovidbe sa zakupljenim gripom prema bilo kojem odredištu te da se u Bakar morao skloniti zbog izrazitog nevremena koje je nadošlo sa sjevera odnosno sjeveroistoka (terribilissima ingroppadura ... grandissima et ualidissima fortuna de grego tramontana). Dogodilo se to, kako kaže, u srpnju na blagdan sv. Magdalene, a na manevar prema Bakru bio je prisiljen kako bi spasio brod od havarije. Na de Benedictisov upit zašto se nije sklonio u Kraljevicu ili Hreljin, Martinušević odgovara kako je riječ o napuštenim i zapuštenim lukama kojima su često operirali uskoci, lupeži i martolosi, pa mu se Bakar u tom trenutku nametnuo kao najbolje rješenje.10

Ni u ovom slučaju ne znamo kako je spor završio.

UMJESTO ZAKLJUČKA ILI O SPLITSKOM POMORSTVU U RAZ-DOBLJU 1540. – 1550.

Može se reći, izuzmemo li kartografiju i pomorske priručnike, da nam pisani izvori nude tri temeljna metodološka okvira za razmatranje splitskoga pomorstva u promatranom razdoblju. Premda je za analizu najzahvalniji onaj koji se oslanja na izvozne dozvole, to nam nije bila nakana. Izvozne dozvole iz razdoblja 1543. – 1548. dosad nisu bile predmetom istraživanja, no teško je vjerovati da bismo njihovom raščlambom došli do bitnih novina u odnosu na već uočene značajke splitske izvozne trgovine u prvoj i posljednjoj trećini 16. stoljeća.11 Odlučili smo stoga zaviriti u bitno drukčije izvore – parnične spise koji otkrivaju barem djelić svakodnevice splitskih pomoraca, načine na koje su ostvarivali svoje gospodar-ske probitke i nevolje u koje su svjesno ili nesretno upadali. Na raspolaganju nam nije bio veći broj takvih vrela, pa je ovaj prilog, doduše ne samo zbog toga, nego i zbog naše težnje komprimiranju sadržaja, vrlo skromnog opsega, kao što je rudimentaran po svojim metodološkim dosezima. Treći je od mogućih pri-stupa onaj koji počiva na drugim spisima javnopravne i privatnopravne naravi, posebice bilježničkim ugovorima o kupoprodaji vlasničkih udjela u brodovima i trgovačko-pomorskom udruživanju. Iako se mogu zasebno proučavati, takva su vrela zapravo najiskoristivija kad se kompariraju s izvoznim dozvolama i/ili par-ničnim spisima. Tako smo, primjerice, pomorce i trgovce iz ovdje prezentiranih pripovijesti susretali i u drugim splitskim ispravama toga vremena.

10 HR-DAZD-16, kut. 88, sv. XXVI.11 Vidi bilješku 1.

190

Matej Pekničić i Kristofor Fero Ivanov (vjerojatno istovjetan Krstiću pok. Ivana) kupili su 1540. na javnoj dražbi u Trogiru marcilijanu nosivosti 600 stara.12 Iz sljedeće je godine vijest o pomorcu Ilijiću koji je Jeronimu Papaliću prodao pola gripa,13 a isti je pomorac godinu dana poslije kao zastupnik trgovca Barisana de Barisana kupio marcilijanu.14 Petar de Benedictis prodao je pak 1543. Mateju pok. Trifuna iz Kotora grip nosivosti 180 stara, siue plaustrorum octo ad mensuram Apulie, za 57 dukata.15 Bilježimo, dakako, i druge pomorce,16 no ukupni je fond vijesti ipak nedostatan da bismo dobili jasniju sliku o brojnosti i ulozi pomoraca u splitskome društvu sredinom 16. stoljeća.

IZVORI

CRV IICommissiones et relationes Venetae, sv. II (priredio Š. Ljubić), u: Monumenta spe-

ctantia historiam Slavorum meridionalum, sv. VIII, Zagreb 1877.HR-DAZD-16Državni arhiv u Zadru, fond Općina Split

LITERATURA

S. Florence Fabijanec, 2011. Sabine Florence Fabijanec, Le développement commercial de Split et Zadar aux XVe-

XVIe siècles. Un commerce transitaire entre l’Europe Centrale et la Méditerranée, vol. I-II, Editions universitaires européennes, Saarbrücken 2011.

12 HR-DAZD-16, kut. 83, sv. 2, 25r.13 Isto, 74v.14 Isto, 108r.15 Isto, 151r.16 Godine 1540. nauta Matej Križanović u Splitu kupuje kuću. Iste se godine spominje

pomorac Antun iz Senja, stanovnik Splita. Godinu dana poslije Splićanin Petar po nadimku Osliza, parun gripa, poveo je sa sobom u Veneciju trinaestogodišnjeg sina pokojnog Zaneta iz Pergama i stanovnika Splita, kako bi ga, po nalogu njegovih skrbnika, predao na nauk mletačkom trgovcu Ivanu de Simeonisu. Nasljednici rečenoga pok. Zaneta imali su marcilijanu u zajednici s parunom Jeronimom Genuom i Petrom Dvornikovićem iz Vranjica koji je svoj udio poslije prodao trgovcu Antoniju de Barisanu. Splitski je pomorac Filip Krkić (Charchich) svoje kćeri dao za služavke ser Ferantu de Veri de Tera Ischitella partibus Ap(ules) odnosno ser Antoniju Sachagninu iz Gvasta (HR-DAZD-16, kut. 83, sv. 2, 3r, 14r, 40v, 41r, 44r, 93r-v, 154r-v). To su, dakako, samo nasumce izdvojeni podaci.

191

S. Florence Fabijanec, 2012. Sabine Florence Fabijanec, »Pomorstvo na istočnom Jadranu: trgovački promet i po-

morske opasnosti krajem srednjega vijeka i početkom modernoga doba«, Historijski zbornik LXV, br. 1, Zagreb 2012., str. 41-64.

G. Novak, 2005. Grga Novak, Povijest Splita, knj. 2 (od 1420. do 1797. god.), Škuna, Split 2005.M. Pera, 1978. Miroslav Pera, »Kuga u Splitu 1526. – 1527.«, Kulturna baština 7-8, Split 1978., str.

78-80.T. Raukar, 2000. Tomislav Raukar, »Jadranski gospodarski sustavi: Split 1475. – 1500. godine«, Rad

HAZU. Razred za društvene znanosti 480 (38), Zagreb 2000., str. 49-125.T. Raukar, 2007. Tomislav Raukar, Studije o Dalmaciji u srednjem vijeku, Književni krug, Split 2007.Lj. Šimunković, 2011. Ljerka Šimunković, Dalmacija godine Gospodnje 1553.: Putopis po Istri, Dalmaciji i

Mletačkoj Albaniji 1553. godine (zapisao Zan Battista Giustinian, prema transkripciji Šime Ljubića prevela i priredila Ljerka Šimunković), Dante Alighieri, Split 2011.

CONTRIBUTIONS TO THE KNOWLEDGE ON SEAFARING IN SPLIT IN THE PERIOD BETWEEN 1540 AND 1550

S u m m a r y

If we put aside numerous papers on the establishment of the lazaretto and the customs house at the end of the century, it is safe to say that Tomislav Raukar and Sabine Florence Fabijanac wrote about the seafaring in Split in the 16th century in the most thorough manner. Their research was mostly based on the lists of export permits which allowed them to acquire a very detailed overview of the commercial traffic in Split of the period. Given that by doing so they focused more on the first and the last third of the century, this paper shall attempt to recognize the so far unresearched or insufficiently researched contents of the seafaring history of Split in the period from 1540 – 1550, based on the access to historical archives.

Key words: Split; decade 1540-1550; seafaring; court proceedings

192

493

SADRŽAJ

Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5

Raspored izlaganja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7

Mithad Kozličić: Splitska luka u peljarima od kraja 18. do kraja 19. stoljeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11The Port of Split in the Pilots From the End of the 18th to the End of the 19th Century . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52

Nenad Cambi: Salona i Spalatum, dvije funkcionalno povezane luke . . . 55Salona and Spalatum, Two Ports Mutually Connected by Their Function. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74

Katja Marasović: Luka Dioklecijanove palače . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 77The Port of the Diocleatian’s Palace . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 96

Snježana Perojević: Splitska luka u vrijeme mletačke uprave . . . . . . . . . 97The Port of Split Under the Venetian Rule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 117

Vilma Pezelj: Neka pitanja pomorskog prava u srednjovjekovnom Splitu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119Maritime Law Issues in the Split of the Middle Ages . . . . . . . . . . . . . . 155

Tonija Andrić: Brodarstvo kasnosrednjovjekovnog Splita. Brodograditelji i brodovlasnici kao dio onodobne društvene elite . . . . . 157Shipping of the Late Medieval Split . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183

Kristijan Juran – Mario Marasović: Zgode i nezgode splitskih pomoraca četrdesetih godina 16. stoljeća. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185Contributions to the Knowledge on Seafaring in Split in the Period Between 1540 and 1550 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 191

Mauro Bondioli – Mariangela Nicolardi – Irena Radić Rossi: Alvise Papali »conduttor« della galea da mercanzia per la scala di Spalato (1592-1596) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 193Alviž Papalić, upravitelj trgovačke galije za stovarište u Splitu (1592.-1596.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212

494

Lovorka Čoralić: Iseljenici iz Splita u Mlecima i njihova uključenost u pomorska zanimanja – tragom oporučnih spisa (15. – 17. stoljeće) . . . 213Split’s Expatriats in the Republic of Venice and Their Involvement in Marine Occupations – Following the Traces of Last Testaments (15th – 17th Century) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225

Livia Brisky – Tibor Brisky: Identitet splitskog lazareta . . . . . . . . . . . . . 227Identity of the Lazaretto of Split . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 234

Ita Praničević Borovac: Sveta mjesta splitskih pomoraca . . . . . . . . . . . . 235The Holy Places of the Seafarers of Split . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 268

Radoslav Bužančić: Bitka u splitskoj luci u doba Francuza . . . . . . . . . . . 269The Battle in the Port of Split in the Period of the French Rule. . . . . . 286

Branka Teklić: Zanati vezani uz pomorstvo u Splitu tridesetih godina 19. stoljeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 287Seafaring Related Crafts in the Split of the 1830’s . . . . . . . . . . . . . . . 308

Stanko Piplović: Pomorske ustanove u Splitu u 19. stoljeću. . . . . . . . . . . 309Port Facilities in Split in the 19th Century . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 330

Hania Mladineo Mika: Radovi na uređenju splitske rive u drugoj polovici 19. stoljeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333Works on the Rennovation of the Split Waterfront in the 2nd Half of the 19th Century. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 361

Mateo Bratanić – Sanda Uglešić: Brodarsko-obrazovni čimbenici stanja splitskog pomorstva u drugoj polovici 19. stoljeća . . . . . . . . . . 363Shipping – Educational Factors of the Status of the Split Maritime Affairs in the Second Half of the 19th Century . . . . . . . . . . . 390

Mladenko Domazet: Sličnosti i razlike splitske i starogradske luke na Hvaru krajem 19. i početkom 20. stoljeća . . . . . . . . . . . . . . . . 391Similarities and Differences of the Ports of Split and Stari Grad of Hvar at the End of the 19th and the Beginning of the 20th Century . . . 398

Marijan Čipčić: Društveni život u splitskoj luci u drugoj polovici 19. stoljeća . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 399The Social Life in the Port of Split in the Second Half of the 19th Century . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 414

495

Gordana Tudor: Parobrodarski turizam u Splitu do Prvog svjetskog rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 415Steamship Tourism in Split Until the WW1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 433

Arsen Duplančić: Crkva sv. Jelene na splitskoj Rivi. . . . . . . . . . . . . . . . . 435Saint Jelena’s Church on the Riva of Split . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 471

KAZALO OSOBNIH IMENA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 475

KAZALO GEOGRAFSKIH POJMOVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 485