poseban prilog: ususret boŽiĆu blagdan ljubavi i mira · 2011-01-17 · okruglom stolu u...

broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010. aktualno 1www.skolskenovine.hr

TJEDNIK ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE ISSN 0037 - 6531

UDK 37 (05)’’530.1’’

Broj 41-42 (2781-2782) • Godina LXI. Zagreb, 21. prosinca 2010.

Blagdan ljubavii mira

Sljedeći broj Školskih novina izlazi 11. siječnja 2011.

POSEBAN PRILOG: USUSRET BOŽIĆU

Predškolski odgoj

Kreativni Božić u obiteljskom okruženju

Str. 7

Zašto su u PISA testiranju hrvatski učenici ispodprosječni?

Naši osnovci štrebaju nepotrebne stvari Str. 5

Jaslice u Osnovnoj školi Ivana Perkovca u Šenkovcu

Svim čitateljima i suradnicima želimosretan Božić i uspješnu 2011. godinu

Sni

mio

Ivan

Rod

ić

broj 41-42 • Zagreb • 21. prosinca 2010.aktualno2www.skolskenovine.hr

NAKLADNIK Školske novine d.o.o., Hebrangova 4010000 Zagreb

DIREKTOR Ivan Vavra ([email protected])

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marijan Šimeg ([email protected])

UREDNIŠTVO ([email protected]), Marijan Šimeg, Ivan Rodić ([email protected]), Vjekoslav Welle ([email protected]), Branko Nađ ([email protected]), Ivica Buljan ([email protected])

GRAFIČKI UREDNIK Nenad Pejušković

TAjNIŠTVO REDAKcIjE ([email protected]) Tel. 01/4855-709, 01/4855-720; Telefaks 01/4855-712

RAČUNOVODsTVO, PRETPLATA ([email protected]) i OGLAŠAVANjE ([email protected]) Tel. 01/4855-824; Telefaks 01/4855-712

ŽIRO RAČUN 2360000-1101381687 / Zagrebačka banka 2340009-11101681174 / Privredna bankaDEVIZNI RAČUN IBAN HR6723600001101381687 (2100055635)

TIsAK Tiskara Zagreb d.o.o., Radnička cesta 210, Zagreb

cIjENA Pojedinačni broj: 10 KN / Polugodišnja pretplata za Hrvatsku: Ustanove - 300 KN / Pojedinci - 160 KN / Studenti i umirovljenici - 130 KNCijena godišnje pretplate za inozemstvo Slovenija, BiH, Srbija, Crna Gora, Madžarska, Italija, Austrija i Makedonija - 90 € / Ostale europske zemlje - 100 € / Izvaneuropske zemlje - 110 €

cIjENA OGLAŠAVANjA (bez PDV-a): 1/1 str. 7.000 KN (zadnja 8000 KN), 1/2 str. 4.000 KN (zadnja 4500 KN), 1/3 str. 3.000 KN, 1/4 str. 2.000 KN, 1/8 str. 1.500 KN

IZ SADRŽAJA

Učilište za obrazovanje odraslih udruge IDEMKAKO PODUČAVATI DjEcU s TEŠKOĆAMA

str. 6

Brain Gym metoda u OŠ kralja Tomislava NašiceRAVNOTEŽA UMA, sRcA I TIjELA str. 9

Obljetnica berlinske visokoobrazovne institucijeDVA sTOLjEĆA HUMBOLDTOVA sVEUČILIŠTA str. 14

Četvrt stoljeća OŠ Ante Kovačića u ZagrebuZNANjE I DOBROTA - DOMOVINI LjEPOTA

str. 20-21

MEĐU NAMApiše Marijan Šimeg [email protected]

Trebalo bi nešto reći na kraju godine, podvući crtu, pa zbrojiti kao što su to nekad davno, kad sam bio mali, zbrajali trgovci na škrniclu. Nije tad bilo kompjutoriziranih blagajni niti bar-kodova na arti-klima. Što reći, a da se čovjek ne ponavlja? Bila je to duga, teška, a i krizna godina, godina u kojoj nam se na kratko vratio i s malo vitra objegli bivši premijer, zasjeo u saborsku magareću klupu, a ubrzo nakon toga završio na međunarodnoj Interpolovoj tjerali-ci i na punom pansionu tamo negdje u Mozartovu gradu. Neću likovati zbog toga niti se na njegovoj muci iživljavati i šutirati ju k'o mrtvu kobilu nogom u rebra. Rekao sam svoje prije nepune dvije godine nakon što je objelodanio svoju imovinsku karticu na kojoj je najvrednija imovina bila neregistrirani re-nault major iz 1967. godine. Savjetovali su mi tada najdobronamjernije neki da baš ne mogu premijera uspoređivati s lopovom, ali vidim da se moja tadaš-nja konstatacija obistinila.

No, u tom slučaju svatko od nas je mogao biti pro-rok. Trebao bi nam i danas barem jedan kvalificiran za gledanje u kristalnu kuglu ili u razbacane kosti da nam kaže kakva nas budućnost čeka. Ne samo kao državu, koja je već gurnula nogu kroz odškrinu-ta vrata Europske Unije i trpi bolove, ali ne dopušta da ih oni s druge strane ponovno zatvore i koja je u još dubljoj krizi nego što je bila tamo negdje počet-kom siječnja. Da nam kaže kakva budućnost čeka i obrazovanje u cjelini, budući da se u proračunu za 2011. godinu ne naziru bolji dani za ovu djelatnost, ali unatoč tomu oni koji su ga izglasali tepaju mu da je razvojan, premda je teško vidjeti razvojnost u obrazovnoj djelatnosti koja je okljaštrena gotovo do kosti. I ne samo u projekcijama za iduću godinu nego joj se to događa već dvadeset godina u ovoj državi, a o desetljećima u onoj bivšoj da i ne govorim.

Donesene su ljetos i prve izmjene i dopune dvi-je godine starog Zakona o odgoji i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi koje nisu donijele ništa dobra ravnateljima osnovnih i srednjih škola, jer će oni novoizabrani i dalje biti jedini ravnatelji u drža-vi s ugovorom o radu na određeno vrijeme nakon čijeg isteka, ako ne budu ponovno izabrani, imaju

još tri mjeseca ravnateljsku plaću, a potom ih čeka burza rada ili ulica. Doneseni su i pravilnici o normi te o praćenju i ocjenjivanju, ali svakako najvažniji usred ljeta doneseni dokument je prilično kritizira-ni i s mnogih strana osporavani Nacionalni okvirni kurikulum. Zasigurno će još puno Save proteći is-pod savskog mosta prije nego što se smire rasprave o njegovu nazivu, opravdanosti ili neopravdanosti sufiksa -um ili, pak, prevođenju kurikuluma u neku hrvatsku inačicu, ali i do donošenja predmetnih ku-rikuluma.

Dosadno, siguran sam, neće biti. A u kreiranju kurikuluma, definiranju kompetencija, znanja, vje-ština i obrazovnih ishoda onima koji će na svim tim projektima raditi pomoći će i spoznaje do kojih se došlo na temelju prošlogodišnjeg PISA istraživanja. Otkako su objelodanjeni rezultati, a oni kazuju da su hrvatski petnaestogodišnjaci ispodprosječni u čita-lačkoj, matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti te da zauzimaju 36. ili 37. mjesto između 65 država, koliko ih je bilo u posljednjem PISA istraživanju, ne prestaju interpretacije ovih rezultata. Jedni kažu da je to katastrofa, a drugi samo da je rezultat gotovo identičan onome od prije tri godine. No, svakako nas mora zabrinuti temeljna spoznaja, a to je da su naši petnaestogodišnjaci u prosjeku nepismeni, odnosno da više od petine njih nema ni minimum čitalačke pismenosti.

Hoćemo li i dalje inzistirati na enciklopedijskim znanjima i na bubanju faktografije ili ćemo se okre-nuti odgoju i obrazovanju budućih generacija na način da ih kroz školski sustav opremimo znanjima koja imaju upotrebnu vrijednost, da ih osposobimo za cjeloživotno učenje, za rješavanje životnih situa-cija, pitanja su na koja bi odgovor morali dati oni koji će raditi na daljnjoj preobrazbi hrvatskoga školstva. No, to je malo preteška tema za zadnji ovogodišnji uvodnik, jer kraj je godine, a i prvog polugodišta. Bit će dana za ozbiljne diskusije.

Stoga, odmorite se, dragi čitatelji. I ne pretjeravaj-te na skijalištima! U ime redakcije Školskih novina, želim vam puno sreće i svako dobro u novoj godini.

Kakva nas budućnost čeka

GOVOR STATISTIKE

PODCRTANOMi smo, nažalost, zemlja u kojoj se politika miješa u školske odbore i imeno-

vanje direktora osnovnih škola, a sad je interes politike da pod svoju kontrolu stavi zagrebačko i ostala sveučilišta. Takvo stavljanje sveučilišta pod političku

kontrolu ne bi urodilo ni sa čime dobrim.

Prof. dr. sc. Željko Potočnjak, dekan Pravnoga fakulteta Sveučilišta u ZagrebuNovi list, 16. prosinca 2010., str. 26.

OBAVIjEsT PRETPLATNIcIMAPoštovani pretplatnici,zbog propusta službi koje adresiraju i distribuiraju Škol-ske novine (što je izvan naše redakcije), moguće ja da pogreškomu dobijete veći ili manji broj primjeraka na-šega tjednika, da ga ne dobijete na vrijeme ili da uop-će do vas ne dođe. Ako ste primijetili da s dostavom Školskih novina nešto nije u redu, ispričavamo vam se i molimo da o tome svakako izvijestite naš odjel pretpla-te (tel. 01/4855-824 ili na [email protected]).

Redakcija Školskih novina


OBRAZOVANjE NAcIONALNIH MANjINA

Kvalitetninijim sadržajima do uklanjanja predrasudaManjine nisu samo „drukčiji jezik”, već i kul-tura koju treba upoznati, povijest, geografske znajačke. Toga nedostaje u našim školama, ali i kod obrazovanja nastavnika koji rade s manjimama

O važnosti uključivanja kulturnih sadržaja i iden-titeta nacionalnih manjina u redovite nastav-ne programa raspravljalo se na ovotjednom

okruglom stolu u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa. Sudionici skupa složili su se da je Hrvatska napravila ogroman iskorak u poštivanju ljudskih pra-va, poglavito pripradnika nacionalnih manjina, ali po-najviše u zakonodavnom smislu, dok sama provedba donesenih zakona, pravilnika i strategija još uvijek ”šepa” na terenu.

Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za naci-onalne manjine, naglasio je da je još uvijek, naročito među mladima, prisutno niz predrasuda o položaju i pravima manjima. Spomenuo je nedavno istraživanje među hrvatskim srednjoškolcima, prema kojemu 37 posto ispitanika smatra kako udruge civilnog društva nacionalnih manjina rade protiv Hrvatske, 36 posto smatra da je NDH pozitivna baština hrvatskog naroda, a 40 posto mladih smatra da bi Hrvati trebali imali veća prava od pripadnika nacionalnih manjina.

- Zbog takvih nevjerojatnih stavova i tvrdnji pre-sudno je čim prije kvalitetno u nastavne programe uvesti sadržaje o kulturi i identitetu nacionalnih ma-njina. Nacionalne manjine najzainteresiranije su da se u školama pojačaju sadržaji iz povijesti. Ako se po-vijest ove zemlje, pa onda i povijest nacionalnih ma-njina, ne prezentira onakvom kakva je zaista bila, to generira sve druge poteškoće u integraciji manjina u cjelokupno društvo. Ako pojačamo povijest, onda se neće događati da nam 38 posto ispitanih srednjoško-laca Strossmayera smatra njemačkim predsjednikom, a 32 posto Nikolu Teslu nekim tamo srpskim politi-čarem.

Saborska zastupnica češke i slovačke nacionalne manjine Zdenka Čuhnil samo za Školske novine ot-krila je da s terena dobiva najviše pritužbi na nedo-statak stručnog nastavnog kadra. Dodaje da manjine ne znače samo „jezik”, a zasad se nastavnici za rad s manjinama obučavaju samo u području jezika.

- Za kvalitetan obrazovni rad s nekom manjinom potrebno je poznavati i njihovu kulturu, povijest, ze-mljopis i brojne druge karakteristike kako bi se manji-nu razumijelo da bi se je moglo podučavati, zaključila je Čuhnil.

Branko Nađ

1433 učeničke i studentske stipen-dije osigurao je za 2010./2011. fond Hrvatska za djecu

Ako nam „sudbinu kroje” toliki koji nisu znali (ili su govorili krivo), kako da Hrvatska bude zemlja znanja?

U nedjelju 12. prosinca 2010., u Dubravici blizu Zaprešića, s razlogom je bilo toplo i nadasve veselo. Na stotu godišnjicu postojanja škole u

tome mjestu predsjednica Vlade Republike Hrvatske Jadranka Kosor otvorila je novu zgradu škole koja je iz-građena suradnjom općine Dubravica s Ministarstvom znanosti, obrazovanja i športa RH i Zagrebačkom župa-nijom. Vrijednost izvedenih radova iznosi 14 milijuna kuna. Za nešto manje od dvije godine ostvario se san učenika i roditelja Općine Dubravica. Kamen temeljac za izgradnju nove školske zgrade i sportske dvorane po-ložen je 10. ožujka 2009., a od 15. studenoga 2010. uče-nici su već sjedili u klupama nove škole koja nosi ime Pavla Štoosa i djeluje kao područna škola OŠ Pušća.

Nova školska sportska dvorana, gdje je bio upriličen program svečanog otvorenja nove škole s pripadaju-ćom školskom dvoranom, bila je prepuna mještana, učenika i gostiju.

,,Nakon punih stotinu godina, koliko je proteklo od osnutka škole u Dubravici, dočekali smo da naša djeca pohađaju jednu od najljepših i najmodernijih škola u Zagrebačkoj županiji. Ali, djeca Dubravice to su i za-služila i ona će to znati cijeniti. U današnje vrijeme, kada su moralne vrijednosti marginalizirane, poseban je izazov, ali i čast odgajati i podučavati takvu djecu. Podučavajući njih, mi puno učimo o sebi i u tom proce-su zajedno rastemo i razvijamo se, postajemo bolji sebi da bismo bili bolji drugima” – kazao je u pozdravnom slovu ravnatelj škole Arsen Šarunić, dodavši tim riječi-ma dobrodošlice i zahvalu svima koji su dali svoj do-prinos da snovi mještana Dubravice, tamošnjih učitelja i učenika postanu stvarnost.

Na veličinu trenutka upozorio je i načelnik općine Dubravica Franjo Štos, čijim je i osobnim zalaganjem ostvarena vrlo uspješna suradnja općine s Ministar-stvom i Županijom i koji je, među ostalim, kazao: „Da-nas je iznimno važan dan za sve stanovnike naše opći-ne, a posebice one najmanje. Posebno mi je zadovolj-stvo što novu školu i dvoranu otvaramo u ovo božićno vrijeme darivanja, ali i u vrijeme rođenja književnika, svećenika i narodnog preporoditelja Pavla Štoosa čije ime škola nosi.”

Predsjednica Vlade Jadranka Kosor u svome je go-voru istaknula da je ulaganje u mlade i djecu ulaganje u budućnost te u konačnici ulaganje u hrvatsko gospo-darstvo i boljitak svih. Podsjetila je kako s tim ciljem Vlada želi završiti pregovore s Europskom Unijom idu-će godine. To će, naglasila je, otvoriti nove mogućnosti mladim ljudima te otvoriti novi prostor za obrazova-nje, razvoj tržišta i gospodarstva. Drugi je cilj, kazala je Kosor, borba protiv krize i recesije i za gospodarski

oporavak, a to znači otvaranje novih radnih mjesta, kao i borba protiv korupcije i kriminala koja danas pred-stavlja borbu za temeljna ljudska prava.

Slijedio je potom zanimljiv i veseo program koji su pripremili učenici i učiteljice dubravičke škole. Sve-čanosti u Dubravici nazočili su i ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković, župan Zagrebačke županije Stje-pan Kožić, zastupnici u Hrvatskom saboru, načelnice i načelnici susjednih općina, ravnatelji škola, župnik Stjepan Tenšek te učenici i njihovi roditelji.

R. I.

Dugogodišnja ugledna profesorica na studiju predš-kolskog odgoja u Puli i Zagrebu, autorica brojnih nezaobilaznih udžbenika za buduće odgojitelje

i priručnika za igru i rad s djecom jasličke i predškolske dobi Anka Došen Dobud, uoči svoga 91. rođendana ponov-no nas je ugodno iznenadila novim autorskim iskorakom. Prvo iznenađenje priredila nam je prije nekoliko godina objavljivanjem uspješnih povijesnih romana, koji plijene pripovjedačkom vještinom. No, još je veće iznenađenje uslijedilo ove godine kad se odlučila ogledati kao autorica dječjeg romana, za čiju je temu odabrala djeci danas osobi-to omiljene čarobnjačko-vještičje-vampirske zgode.

U svojoj najnovijoj knjizi U potrazi za vješticom Ma-krom, koju je objavio nakladnik Alinea, ona se maštovito i duhovito poigrava ovom temom, nalazeći u njoj prostora za priču o plemenitosti i prijateljstvu i za bespoštednu kri-tiku zlobe i sebičnosti. Kao u svakoj bajci, dobro pobjeđuje

na kraju, pa dvojica dječaka, Nikan i Petar zvani Perilica, uspijevaju zločestu vješticu Makru pridobiti na svoju stra-nu u borbi protiv vampira. Na tom svojem važnom zadatku Nikan i Perilica susreću začarane stanovnike bajkovitoga šumskog svijeta koji također trebaju vještičju pomoć da bi se oslobodili zlih čarolija. Tako doznajemo da vještica ima raznih, čak i takvih s kojima se može pregovarati i privući ih, makar privremeno, na stranu dobra.

Dječji roman U potrazi za vješticom Makrom, novo iz-danje nakladnika Alinea, predstavljen je 17. prosinca 2010. u Hrvatskom centru za dječju knjigu u Gradskoj knjiž-nici u Zagrebu. O autorici i različitim aspektima njezina stvaralaštva govorila je Vanja Monti Graovac, direktorica Alinee. Koordinatorica Odjela za djecu i mladež Gradske knjižnice Hela Čičko istaknula je svježinu, profinjeni hu-mor i razigranost pripovijedanja Anke Došen Dobud, koja se i tim djelom iznova predstavlja kao osoba mladoga duha i fascinantne životne energije. Profesorica na Učiteljskom fakultetu u Zagrebu dr. Dijana Zalar usporedila je roman sa sličnim djelima hrvatske književnosti za djecu i mladež, u kojima ne manjka vještica, vještaca, vampira i čarobnjaka, nalazeći u njemu poveznice s likovima narodnih bajki, a i s danas u svijetu vrlo popularnim trendovima.

Autorica Anka Došen Dobud i sama je priznala da je njezin dječji roman nastao iz želje za igrom. Poigrala se riječima i fantastičnim likovima te odlučila rezultat te igre ponuditi onima koji odrastaju, ali i onima „koji su se već umorili od odrastanja”. Ovi drugi će zacijelo kao pravu poslasticu prihvatiti karikirane opise likova i sukoba iz vještičjega svijeta i rasprave s vještičjega zbora, koji jako podsjećaju na neka suvremena zbivanja.

Maja Flego

OTVORENjE PODRUČNE ŠKOLE PAVLA ŠTOOsA U DUBRAVIcI

Ulaganje u mlade, ulaganje u budućnost

PRVI DjEČjI ROMAN ANKE DOŠEN DOBUD

Maštovito poigravanje starim i novim mitovima

Nova zgrada Područne škole Pavla Štoosa u Dubravici

Predsjednica Vlade Jadranka Kosor u

predbožićnom ozračju s dubravičkim učenicama

Anka Došen Dobud


aktualno

Već šest godina zaredom okupljaju se otprilike u ovo vrijeme svi zaposle-

nici Agencije za odgoj i obra-zovanje kako bi održali Dane Agencije, svojevrstan stručni skup posvećen vlastitom struč-nom usavršavanju, a sve s ciljem da se viši savjetnici i savjetnici što bolje informiraju, upoznaju s najnovijim događanjima u obra-zovnom sustavu, da razmijene iskustva s kolegama. Ovogodiš-nji šesti Dani Agencije održani su od 15. do 17. prosinca u Zagrebu, a na njima su posebni gosti bili veleposlanik Republike Francu-ske u Hrvatskoj Jérôme Pasquier te Bruno Boddaert s Akademije u Grenoblu i Xavier Bocquel, ravnatelj Hektor Berlioz Gimna-zije u Grenoblu, dviju ustanova s kojima Agencija u posljednjih nekoliko godina ima uspješnu i kvalitetnu suradnju i koji su na ovom skupu imali plenarna izla-ganja.

Pozdravljajući nazočne fran-cuski veleposlanik izrazio je zadovoljstvo činjenicom da se suradnja Francuske i Hrvatske u zadnje dvije godine intenzivirala u području obrazovanja. „Izgra-diti Europu znanja i vještina te podučiti naše najmlađe demo-kratskom građanstvu istodobno je izazov i uvjet za uspostavlja-nje europskog tržišta. U trenutku kad Hrvatska provodi reforme potrebne za pridruživanje Europ-skoj Uniji, ovaj skup približava sustave obrazovanja naših dvi-ju zemalja, a tijekom ovih dana potpisan je i ugovor o suradnji između Agencije za odgoj i obra-zovanje i Akademije u Grenoblu kojim će se dosadašnja suradnja još intenzivirati na obostrano za-dovoljstvo.

Više od zajedničkih stručnih skupova, stručnog usavršavanja ili zajedničke organizacije skupo-va o nasilju u sportu, veseli spo-

znaja da se veze između hrvat-skih učenika koji uče francuski i francuskih učenika pojačavaju, da surađuju i škole, organiziraju se razmjene u područjima od za-jedničkog interesa i moramo biti zadovoljni ovakvom suradnjom koju u budućnosti valja unapre-đivati” – naglasio je francuski veleposlanik.

Otvarajući skup ravnatelj Agencije Vinko Filipović na-glasio je da je savjetodavni rad konstanta koja vuče korijene još iz 19. stoljeća i kojom je danas obuhvaćeno oko 65 tisuća sudi-onika u cijeloj vertikali odgojno-obrazovnog sustava.

– Sudjelovali smo kao agencija i participirali u državnoj maturi i brojnim poslovima vezanima za Nacionalni okvirni kurikulum pa i to ponekad možda izaziva neravnotežu u našim svakodnev-nim poslovima i zaduženjima, ali valja priznati da radite iznimno odgovoran posao, u stalnoj ste komunikaciji s učiteljima i svim ostalim dionicima odgojno-obra-zovnog sustava, ali ste odgovorni i za 550 tisuća učenika iza kojih stoji gotovo milijun roditelja.

Saznali smo i rezultate PISA istraživanja i mnogi nisu zado-voljni. Raspravljamo o tome je-

smo li bolji ili lošiji od prijašnjeg ciklusa. Nema jedne istine, ali je činjenica da uvijek možemo biti bolji. Ne ovisi to samo o opre-mljenosti škola ili društvenom bogatstvu, jer godinama se po-kazuje da zemlje poput Švicar-ske ili neke druge, koje su puno bogatije od Hrvatske na PISA istraživanju postižu puno loši-je rezultate od nas. Ovisi to i o obrazovanju budućih učitelja i nastavnika. Moramo shvatiti da imamo određene vrijednosti, ali isto tako i da moramo sami na sebi nešto imijenjati – zaključio je Vinko Filipović.

Državna tajnica u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa održala je uvodno predavanje na temu Nacionalni okvirni kuriku-lum – uloga Agencije za odgoj i obrazovanje u izradi i implemen-taciji predmetnih kurikuluma.

– NOK za predškolski odgoj, osnovno i srednje obrazovanje dokument je koji pokriva tri ra-zine i čini okvir u kojemu svatko treba naći svoje mjesto i u koje-mu svatko za svoju razinu treba razraditi odgojno-obrazovnu dje-latnost prema kompetencijama te odrediti u kojem vremenu može odraditi zacrtani plan i program, odnosno da vrijednosti i postav-

ljeni ciljevi budu postignuti. Ne treba se zavaravati pitanjima je li dokument objavljen u knjizi s kožnatim uvezom ili je objelo-danjen na mrežnim stranicama ministarstva. Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju ministar donosi nacionalni kurikulum na kojemu se odgoj i obrazovanje temelje, onda je onoga trenut-ka kad je dokument objavljen na mrežnim stranicama postao i pravovaljan – rekla je državna tajnica i istaknula da je to prvi dokument u Hrvatskoj koji je do-nesen nacionalnim konsenzusom nakon široke javne rasprave.

– Kad god se nešto radi ili se uvode promjene, svatko oče-kuje da to budu veliki koraci, epohalne ideje, a sustav odgoja i obrazovanja je redovito bio ob-navljan i mnogo puta reformiran. Kad se prišlo na kurikulumski pristup, željelo se da svi od ško-la, znanosti, prakse, udruga, aka-demija vide vrijednosti sustava na svim razinama, vide njegove pukotine te da se vidi koji su to ciljevi u odnosu na povijest hr-vatskoga školstva, da vidimo što nas čeka u Europi i da budemo konkurentni. I zbog toga NOK nije nikakva senzacija nego nor-malan korak u mijenjanju našeg obrazovnog sustava.

Do sada su odgoj i obrazovanje bili temeljeni na nastavnom pla-nu i programu čije je težište sadr-žaj. U kurikulumskom pristupu težište je na jasnom izražavanju i definiranju očekivanja razvoja djeteta. Dakle, što očekujemo da petogodišnjak treba znati, u čemu treba biti vješt, za što sposoban i koje su njegove predispozicije da to postigne. Jednaka je logika za bilo koji uzrast djeteta. Ne da tražimo da zna određenu pjesmu, određeno štivo ili matematičku formulu nego da kažemo koje su kompetencije kojima mora ovla-dati, a onda će nastavnici smisliti

najbolji način, metode, sadrža-je i organizaciju rada kojima će to postići. Ni međupredmetne teme nisu posebna inovacija niti senzacija, jer ako su vrijednosti osnova, onda su one potka obra-zovnog sustava. Imaju jasno po-stavljene ciljeve i razradit će se u posebnim kurikulumima koji će obvezivati svakoga. Doku-ment je okvirni, jer nakon što je cijeli sustav snimljen i uzeti su u obzir mnogi čimbenici, shvatilo se da je najbolja forma koja će osigurati ostvarenje i najbolju primjenu kurikulumskog pristu-pa upravo okvirni kurikulum, jer on daje puno prostora za izradu plana, za izbor metoda i načina poučavanja kojima ćemo doći do željenih ciljeva. U svim tim po-slovima značajnu ulogu imat će i djelatnici Agencije za odgoj i obrazovanje – rekla je dr. Vican.

O državnoj maturi i analizi nje-zinih rezultata govorio je Goran Sirovatka, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, a o temi Moguća uloga Agencije i savjetnika u razvoju kompetencija škola za ispunjavanje zadaća u osposo-bljavanju budućih generacija i ispunjavanje njihove uloge u promijenjenom društvu temelj-nom na znanju kao dijelu global-nog društva mr. sc. Predrag Pale (Fakultet elektrotehnike i raču-narstva, Zagreb). O mogućnosti stručnih usavršavanja u među-narodnoj suradnji kroz programe EU-a govorila je Tina Šarić, rav-nateljica Agencije za mobilnosti i programe EU, Pestalozzi – Pro-gram Vijeća Europe za profesio-nalni razvoj učitelja i stručnjaka u obrazovanju predstavila je viša savjetnica Renata Ozorlić Domi-nić, a aplikaciju za elektroničko prijavljivanje na stručne skupove Darko Tot, pomoćnik ravnatelja Agencije.

Marijan Šimeg

U ZAGREBU ODRŽANI ŠEsTI DANI AGENcIjE ZA ODGOj I OBRAZOVANjE

U proteklih godinu dana djelatnici Agencije organizirali su na stotine stručnih skupova, smotri, natjecanja, sudjelovali su djelatno u provedbi državne mature i kreiranju Nacionalnog okvirnog kurikuluma i dali velik i pozitivan doprinos svim događanjima unutar odgojno-obrazovnog sustava

Stručno usavršavanjesavjetnika

VREDNOVANjE OBRAZOVNIH POsTIGNUĆA

Sada možemo reći kako je prva državna matura u cijelo-sti završena, budući su u prvoj polovici prosinca uspješno pro-vedeni i ispiti državne mature u zimskome roku. Nažalost, još postoji dio učenika gimnazija koji nisu pristupili ispitima, una-toč činjenici da bez položene državne mature nemaju steče-nu školsku spremu. Istodobno, u Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja pristi-žu upiti škola, članova školskih odbora i roditelja o rezultatima državne mature njihovih uče-nika, odnosno u kojoj se mjeri rezultati mogu prezentirati i na taj način poduzeti mjere za po-boljšanje. I to je dobro. Najviše

zabrinjavaju saznanja kako se u školi ne znaju rezultati, jer su tajni.

Na sve takve upite u Centru odgovaramo uvijek isto: tajni su rezultati pojedinog učenika, koji su poznati samo njemu, ravna-telju i ispitnomu koordinatoru te se ne smiju objavljivati, odno-sno škola ne smije objaviti popi-se učenika s njihovim imenima i rezultatima na ispitima državne mature. Ono što škola smije i što je preporuka Centra jesu anali-ze uspješnosti učenika škole, odnosno generacije četvrtih ra-zreda koja je pristupila ispitima državne mature u odnosu na rezultate postignute na držav-noj razini. Naime, nakon prove-

denih ispita i obrade rezultata Centar svim školama dostavlja rezultate škole za svaki ispit, i to: prosječni rezultat škole, pro-sječni rezultat razreda u odnosu na rezultate na državnoj razini te u odnosu na program škole (opće, jezične, matematičke i prirodoslovne gimnazije ili pro-grami strukovnih škola unutar pojedinog sektora).

Osim toga školama dostavlja-mo i rezultate svakoga razreda u odnosu na rezultate ostalih razreda u školi te grafički prikaz distribucije rezultata škole u od-nosu na distribuciju rezultata na državnoj razini. Istodobno, na mrežnim stranicama za ispitne koordinatore škola objavljuju

se i upute za način tumačenja rezultata i grafičkih prikaza. Ne treba napominjati da su ovi podaci dragocjeni svakoj ško-li, odnosno ravnatelju i struč-nim vijećima za njihov budući rad, analizu postojećeg stanja i izradu planova za poboljša-nje rezultata. Škole su ovakve analize dobivale i nakon održa-nih nacionalnih ispita i probne državne mature, no činjenica je da su ispiti državne mature, za razliku od nacionalnih, viso-kog rizika i da je pristup učenika posve drugačiji, odgovorniji te, među ostalim, na ispite ne do-laze nespremni kao što je to bio slučaj s nacionalnim ispitima i ne može se tvrditi da ne poka-zuju stvarno znanje učenika.

Istina, nisu ispiti državne ma-ture jedini kriterij po kojemu se može suditi o uspješnosti neke škole, ali su vrlo dobar poka-zatelj trenutnoga stanja. Osim toga, nikada do sada škole nisu imale mogućnost usporedbe te-meljene na ovakvim podacima i analizama koje omogućavaju usporedbu svakoga razrednog

odjela unutar škole, a naroči-to nikada nisu imale saznanja o tome kakve rezultate u stru-kovnim školama postižu njihovi učenici u određenome zanima-nju u odnosu na učenike istoga zanimanja na državnoj razini. Dakle, nema usporedbi izme-đu učenika gimnazija i učenika strukovnih škola, štoviše uspo-ređuju se isti programi.

Zbog toga je ovo dragocjeno školi, koja se mora ovim rezul-tatima poslužiti i vidjeti i dobre i loše strane i nakon toga zapo-četi daljnje korake. To istodobno ne znači i optuživati nastavnike, a ni učenike za rezultat koji nije u skladu s očekivanjima, već sasvim kritički analizirati što se može učiniti da rezultat sljede-će mature bude još bolji. Jer, tek će rezultati državne mature 2010./2011. omogućiti uspored-bu i pokazati jesu li se pokrenuli mehanizmi poboljšanja i što se dogodilo ove školske godine u odnosu na prethodnu. U očeki-vanju poboljšanja kvalitete rada i života škole želim vam sretan Božić i uspješnu novu godinu.

Prva državna matura u cijelosti je završena

Piše Višnja Francetićnačelnica Odjela za organizaciju i provođenje ispita u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja


aktualno

Naši osnovci štrebaju

nepotrebne stvari

ZAŠTO sU U PIsA TEsTIRANjU HRVATsKI UČENIcI IsPODPROsjEČNI?

Veliku je buru, barem u dnevnim medijima, izazvala nedavna obja-

va rezultata najnovijeg ciklusa PISA istraživanja, prema ko-jima su hrvatski petnaestogo-dišnjaci i dalje ispodprosječni u čitalačkoj, matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti u odnosu na zemlje članice Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Međutim, voditeljica ovog projekta za Hrvatsku Michelle Braš Roth prošlog je četvrtka rezultate predstavila ravnate-ljima hrvatskih srednjih škola i pritom napomenula da rezul-tati nisu bitno drugačiji u od-nosu na prethodni PISA ciklus iz 2006. godine. Točnije, naši su učenici postigli bod manje. Trebamo li taj rezultat doživje-ti katastrofično? Većina nazoč-nih ravnatelja očekivala je tako „loše” rezultate.

PISA (Programme for Inter-national Student Assessment) trenutačno je najveća međuna-rodna procjena znanja i vješti-na učenika u dobi od 15 godi-na. Provodi se u trogodišnjim ciklusima (2000., 2003., 2006., 2009.) u zemljama članicama OECD-a i partnerskim zemlja-ma, a obuhvaća tri područja: čitalačku, matematičku i priro-doslovnu pismenost. Testiranje predstavlja instrument praćenja obrazovnih postignuća i pri-premljenosti mladih za život, jer nije orijentirano na kuriku-lumske sadržaje, nego više na praktičnu primjenu znanja koje djeca stječu tijekom obveznog osnovnog školovanja.

Pametne zemlje pametno koriste PIsA rezultate

Procjenjuju se sposobnosti učenika da kreativno primijene već stečena znanja i na teme-lju toga donose odluke u nekim novim situacijama. Istodobno se provodio i anketni upitnik za roditelje, kao i za ravnatelje škola, nama u društvu.

Najbolje rezultate postigle su zemlje istočne Azije: Šan-gaj-Kina, Hong Kong i Kore-ja, a pri vrhu je i tradicionalno

uspješna Finska. U hrvatskom je segmentu istraživanja su-djelovao 5471 učenik iz 157 srednjih škola iz svih županija, rođenih 1993. godine, a iz sva-ke je škole slučajnim odabirom izabrano 35 učenika.

PISA svojim inovativnim konceptom ne mjeri reproduk-tivno učeničko znanje, nego ono što se s tim znanjem može učiniti u budućnosti. Glavni je naglasak zadnjeg ciklusa testi-ranja bio na čitalačkoj pisme-nosti. Procjenjivalo se kako djeca čitaju, jesu li sposobna pronaći neki podatak u tekstu, mogu li ga dobro protumačiti, kako ga kritički procjenjuju, mogu li zaključiti što je točan podatak, koliko se pritom osla-njaju na vlastito iskustvo i neko predznanje, kao i sve ostale in-formacije koje se tiču njihovih čitalačkih navika, a koje utječu na čitalačku pismenost u cjeli-ni.

– Čitalačka je pismenost te-meljna vještina za uspjeh u životu, kazala je Braš Roth. Razina čitalačke pismenost bo-lji je prediktor gospodarskog rasta od bilo kojih drugih na-cionalnih testova i ocjenjivanja obrazovnog sustava. Ako dijete

nije pismeno na taj način, teško da će biti uspješno i u drugim nastavnim područjima, ali i kao radnik, budući građanin u društvu, u svijetu rada.

Uzrok relativno lošim, točni-je ispodprosječnim rezultatima hrvatskih petnaestogodišnjaka vjerojatno leži u samome na-stavnom programu. Naime, kod nas u nastavi hrvatskog jezika prevladavaju književno-umjet-nički tekstovi, dok u stvarnom životu, u svakodnevnici, djeca nailaze većinom na mješovite tekstove. Za svakodnevni nam je život važnije znati se kori-stiti tzv. isprekidanim tekstovi-ma, poput reklama, grafikona, plana, putokaza, tablica, nego pravilno izvući poruke iz Še-noina romana.

Posljedica lošeg rada osnovnih škola

Hrvatska je, dakle, po či-talačkoj pismenosti značajno ispod prosjeka zemalja OECD-a. Doduše, u ovome ciklusu imamo svega bod manje nego 2006. godine i sama ljestvica nije važna. Puno je važnije ko-like su razlike između zemalja. Razlika između najuspješnije

Šangaj-Kine i najslabijega Ki-rgistana jest 180 bodova, što je ekvivalent za šest godina školovanja. Hrvatska je po či-talačkoj pismenosti u okruže-nju Češke, Slovačke, Izraela i Luksemburga.

Zabrinjava to što je mnogo učenika još ispod razine 1b na PISA tablici, dakle ispod svih minimuma pismenosti, zatim na 1a, pa čak i na 2, što se tek smatra početkom čitalačke pi-smenosti. Učenici s rezultatom ispod 1b ne posjeduju nikakve kompetencije u smislu čitalač-ke pismenosti i zapravo čudi kako su dospjeli do srednje škole.

– Primjerice, na razini 1b zadatak glasi: „Pronađi samo jedan eksplicitno navedeni i istaknuti podatak u kratkom i jednostavnom tekstu s pozna-tim kontekstom.” Dakle, pita-nja poput „napiši tko je autor teksta” ili „gdje se događa rad-nja priče”. To se uči u nižim ra-zredima osnovne škole, a među hrvatskim 15-godišnjacima još je uvijek šest posto učenika na toj razini ili čak ispod nje, upo-zorila je Braš Roth.

Točnije, 16,5 posto naših je učenika na razini 1a, odnosno prizemnoj razini čitalačke pi-smenosti, a 27,4 posto učenika na početnoj razini 2. Razinu 3 dostiglo je 30,6 posto, razinu 4 16,4 posto, na razini 5 jedva je 3,1 posto, dok na razini 6 ima-mo samo 0,1 posto učenika. Odnosno, samo je jedan učenik od tisuću ispitanih pismen na najvišoj razini. To je porazan podatak, jer je to razina čitalač-ke kompetencije koju bi petna-estogodišnjaci trebali imati ra-zvijenu u mnogo većoj mjeri.

– Kada se sve zbroji, 22,5 posto naših učenika ne dostiže razinu 2, odnosno niti mini-mum čitalačke pismenosti i to je zaista loš rezultat, s kojim naše školstvo ne može biti za-dovoljno.

Pogledamo li rezultate prema spolnoj razlici, djevojčice su ponovno postigle bolji rezultat. Vjerojatno zato što su po ka-rakteru mirnije, više vole čitati i više pohađaju programe gdje se razvija čitalačka pismenost. I to je jedinstveno za sve zemlje sudionice, dok su dječaci u glo-balu uvijek bolji u matematič-koj pismenosti. U Hrvatskoj su djevojčice prosječno postigle 503 boda u čitalačkoj pismeno-sti, a dječaci 452 boda.

Najslabije rezultate po obra-zovnim programima postizali su učenici obrtničkih zanima-nja, gdje tri četvrtine predstav-ljaju dječaci koji su dostigli razinu 1a i oni su praktički ne-pismeni!

Spomenuli smo da se uz glav-nu temu, čitalačku pismenosti, i u ovom PISA ciklusu ispitiva-la matematička te prirodoslov-na pismenost. No, ni tu nismo mnogo bolji. Tako čak 33 posto hrvatskih petnaestogodišnjaka nije doseglo minimalnu mate-matičku pismenost, razinu 2, dok je kod prirodoslovlja 18 posto učenika s neusvojenim takvim kompetencijama.

Iako su rezultati PISA istra-živanja 2009. prezentirani uglavnom ravnateljima srednjih škola, Braš Roth poručila je da ovo nisu nji-hovi rezultati, već rezulta-

ti i posljedica rada osnovnih škola.

– Različite zemlje na razne načine koriste ove

rezultate i pokazatelje. Na-žalost, izgubila sam nadu da će kod nas PISA rezulta-

ti pokrenuti ikakve reforme u obrazovanju. Naročito žalosti što od prošlog ciklusa iz 2006. godine nismo dobili niti jedan poziv ravnatelja, nastavnika, roditelja, osoba iz prosvjetne politike. Sve osnovne i srednje škole dobile su naše publika-cije i rezultate. A dobili smo samo jedan povratni poziv, i to od učenika, zaključila je Braš Roth.

Branko NAĐ

Nesretni ako dobiju knjigu na poklon Čitalačka pismenost ne obuhvaća samo rezultate kognitivnog te-sta, nego i motivaciju, stavove i ponašanja, i ti su podaci dobive-ni iz upitnika koje su učenici ispunjavali. A rezultati su zaista porazni:- više od četvrtine učenika smatra da je čitanje gubitak vremena- 46 posto učenika čita samo ako mora- 60 posto učenika ne voli ići u knjižnicu- 26 posto učenika ne može mirno sjediti i čitati dulje od nekoliko mi-nuta- 36 posto priznaje da im je teško knjigu pročitati do kraja- 60 posto ih nije sretno ako dobiju knjigu - 51 posto učenika nekoliko je puta dnevno na „chatu”.Jasno je, dakle, da naša djeca ne vole čitati, nemaju potrebu za čitanjem, pa se postavlja logično pi-tanje; zbog čega se ulaže u školske knjižnice, opremu i nabavku fundusa, a čak 60 posto učenika ne voli ići u knjižnicu?! To je najvjerojatnije stav i razmišljanje koje je posljedica i kućnog odgoja. Jer, ako roditelji ne čitaju i ne vole čitati, unatoč solidnom socijalnom standardu, onda takve navike neće steći ni učenici. Prema rezultatima upitnika koji su ispunjavali roditelji, a koji se tiču standarda i uvjeta u kojima djeca žive, doznalo se da im je standard relativno visok, ali se jasno pokazuje da je čitanje na zadnjem mjestu. Naime, 82 posto učenika ima svoju sobu, 93 posto učenika ima računalo, 40 posto obitelji ima dva ili više automobila, 36 posto obitelji ima dvije ili više kupaonica, ali – 47 posto obitelji u domu ima manje od 25 knjiga.

Čak petina testiranih petnaestogodiš-njaka nema ni minimalne čitalačke kompetencije. Drugim riječima, nepi-smeni su u prvom ili drugom razredu srednje škole! Očito ih se u osnovnoj školi uči potpuno pogrešnim stvarima. Vrijeme je da se naše školstvo probudi iz višegodišnjeg sna

Michelle Braš Roth, voditeljica projekta za Hrvatsku

Većina ravnatelja očekivala je loše rezultate


Hrvatska udruga za stručnu pomoć djeci s posebnim potrebama IDEM postoji še-

snaest godina, a osnovana je 1994. godine na inicijativu stručnjaka Edukacijsko-rehabilitacijskog fa-kulteta Sveučilišta u Zagrebu i ro-ditelja djece s posebnim potrebama polaznika redovite škole. Kroz edu-kacijske programe udruge IDEM do danas je prošlo više od 10.000 korisnika. Osim djece i roditelja, tu je čitav niz stručnih suradnika, od-gojitelja, učitelja, zapravo svih dio-nika obrazovnog procesa koji rade s djecom s teškoćama. Sada je, pak, udruga osnovala Učilište za obrazo-vanje odraslih IDEM, koje će nuditi certificirana usavršavanja, dokvalifi-kacije ili prekvalifikacije.

– Provodit ćemo programe obra-zovanja odgojitelja, učitelja, nastav-nika, stručnih suradnika u vrtićima i školama, stručnih timova podrške, pomoćnika u nastavi i drugih koji sudjeluju u programu obrazovanja u svrhu stjecanja znanja i sposobnosti radi unapređenja procesa integra-cije i uključivanja djece i mladih s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama u redovne odgojne-obra-zovne ustanove primjenom znanja i iskustva temeljenih na znanstvenom istraživanju u Hrvatskoj, posebno pri Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te primjenom svjetskih znanja i isku-stava s tog područja, kazao nam je prof. reh. Darko Kobetić, v. d. rav-natelja učilišta IDEM.

Udruga IDEM specijalizirala se tijekom godinama za osposoblja-vanje asistenata u nastavi za rad u osnovnim i srednjim školama, os-posobljavanje „trećih„ odgojitelja odnosno asistenata u vrtićima, podi-zanje kompetencija odgojitelja i uči-telja za rad s djecom s teškoćama i podizanju kompetencija stručnih su-radnika u vrtićima i školama za rad u mobilnim stručnim timovima.

Negativni stavovi, neznanje i predrasude

Upitali smo Kobetića ima li potre-be za još jednim učilištem odraslih u Hrvatskoj i po čemu se učilište udru-ge IDEM razlikuje od ostalih?

– Ovo je prvo takvo učilište kod nas koje je specijalizirano za sustav-no provođenje programa cjeloži-votnog učenja za osobe koje rade s djecom s posebnim potrebama. Jer, u tom se sektoru obrazovanja stalno pojavljuju određene teškoće. Gene-ralno, još su dominantni problemi stavova, neznanja, rekao bih i pre-drasuda. Kada, primjerice, govori-mo o asistentima u nastavi, osigura-ju se financijska sredstva, educira se osoba za rad s učenikom ili djetetom u vrtiću, osoba treba početi raditi,

a onda nastaje problem i tisuću pi-tanja: „Tko je asistent u nastavi?”, „Zašto meni dolazi na nastavu ili u grupu?”, „Imam li ja ikakvu korist od toga?”, „Što da radim s njim, trebam li mijenjati metode svog

rada?”, itd. Znači, prvi su problem stavovi. Potom slijede nedovoljno razvijanje kompetencije odgojitelja i učitelja da uopće rade s djecom s teškoćama u redovnom sustavu. Jer, budimo toga svjesni, niti program obrazovanja odgojitelja ni programi obrazovanja učitelja odnosno profe-sora ne sadrže kvalitetnu edukaciju za rad s djecom s teškoćama. To se obično svodi na jedan ili dva kole-gija, što u svakom slučaju nije do-voljno kada se nakon studija počne raditi u redovnom sustavu.

Podsjetimo, nedavno je na Puč-kom otvorenom učilištu u Zagrebu održan okrugli stol posvećen obra-zovanju odraslih (o čemu su pisale Školske novine kroz temu u broju 39 od 7. prosinca). Zajednički je za-ključak svih sudionika bio kako je sazrijelo vrijeme za samostalni sve-učilišni studij andragogije, koji treba emancipirati i odvojiti od postojećih studija pedagogije. Kobetić se do-nekle slaže s time, a prvi bi korak trebao biti omogućavanje kvalitet-nijeg umrežavanja fakulteta, koji bi omogućavali mobilnost i fluktuaciju ljudi koji studiraju, primjerice na Učiteljskom fakultetu, pa da na neke kolegije mogu otići na Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet.

– Treba li nam poseban studij? Možda prije specijalizacija pri odre-đenim fakultetima, ne nužno zase-ban novi studij. Potrebno nam je da ljudi koji u struku dolaze s drugih fa-kulteta imaju mogućnosti određenih specijalizacija te da postoji što više programa ustanova za obrazovanje odraslih, poput Učilišta IDEM, koje će nuditi dodatne obrazovne pake-

te. U podlozi svega opet su stavovi. Imam li ja kao stručnjak, učitelj, odgojitelj želju dodatno se educirati u nekom području ili imam stav da sam diplomom stekao sve kompe-tencije koje su mi potrebne, pa mogu do mirovine raditi u određenom za-nimanju bez ikakvog dodatnog usa-vršavanja? Zbog toga se ovaj proces i zove cjeloživotno učenje.

Imamo 300 asistenata, treba nam 6000

Predavači Učilišta IDEM bit će stručnjaci različitih područja. Od socijalne pedagogije, rehabilitacije, logopedije, pedagogije, od sveuči-lišnih profesora do ljudi iz prakse koji već nekoliko godinama rade, primjerice, u mobilnim stručnim timovima. Neki od predavača zasi-gurno će biti i roditelji, da doprinos edukaciji daju iz svoje perspektive.

Osim Učilišta, udruga IDEM radi na nizu drugih projekata, a sve u ko-načnom cilju poboljšanja životnih (pa onda i obrazovnih) uvjeta djece s posebnim potrebama. Možda su najpoznatiji i najafirmiraniji projekt asistenata u nastavi, koje je udruga IDEM preuzela iz Velike Britanije i razvila kao sustavnu pomoć ško-lovanju djece s teškoćama. Dosad je educirano tristotinjak asistenata u nastavi i svi su angažirani diljem Hrvatske.

Unatoč redovitim problemima s

financiranjem, Kobetić ističe da je ove godine potpisan ugovor s još nekim općinama i županijama, koje su time pristale biti financijeri asi-stenata na svome području.

– Poglavito Zagrebačka županija, ali i Hrvatski zavod za zapošljavanje pripomogao je u svome dijelu. Stoga priča s asistentima definitivno ide u dobrom smjeru. Jasno, tih je tristo-tinjak asistenata još uvijek premalo. Jer, stvarne su potrebe u Hrvatskoj oko 6000 asistenata!

Statistika, naime, govori da je u ukupnom broju djece neke države od 10 do 15 mališana s teškoćama u razvoju, vrtićke, osnovnoškolske ili srednjoškolske populacije. Hipe-raktivnost odnosno ADHD možda je najučestaliji poremećaj, naročito kad govorimo o djeci u redovnim obrazovnom sustavu. Tu su i djeca s Downovim sindromom, jer za rad s njima itekako treba prilagoditi me-tode i sadržaj odgojno-obrazovnog rada. Sve je više i djece s poreme-ćajima nekog oblika autizma, djece s intelektualnim teškoćama.

– Delikatno je što djeca s dislek-sijom, disgrafijom ili samo poreme-ćajem pažnje, bez dijagnosticiranog ADHD-a, često budu neprepoznata kao djeca s teškoćama. Zbog toga određene sredine misle da toj djeci ne treba asistent u nastavi, da su to zločesta djeca, lijena djeca, „kad bi htio, mogao bi” i slične definicije. To je odraz loših stavova i predrasu-da društva o djeci i njihovim potre-bama, upozorava Kobetić.

Recesija ugrožava provođenje projekata

Sustavnu izobrazbu asistenata provodi samo udruga, odnedavno i Učilište IDEM, stoga je jasno da taj posao neće moći odraditi sami, bez konkretne podrške sustava, resornih ministarstava odnosno države. U Velikoj Britaniji taj sustav podrš-ke asistenata funkcionira na razini države već dvadesetak godina. Asi-stente je udruga IDEM u Hrvatsku uvela kao potrebu društva, potrebu struke, poglavito na traženje i potre-be roditelja, s kojima rade proteklih šesnaest godina.

– Udruga IDEM ne može sama educirati sve asistente koji su po-trebni hrvatskoj djeci s teškoćama u razvoju. A treba ih oko šest tisuća.

Mi smo pokazali što sustavu treba. Sada je na sustavu i državi da reagi-raju. Nije da uopće ne reagiraju, ali očito nam treba još puno pozitivnih promjera i prije svega rada da bismo dostigli brojku od šest tisuća stručno educiranih i angažiranih asistenata. Problem je i u tome što javnost ili sustav misli da podršku treba samo tih 10 – 15 posto djece s teškoćama. No, stvarnu podršku trebaju i njiho-ve obitelji, roditelji, braća i sestre, što je onda mnogo više ljudi s potre-bom za podrškom i raznim oblicima pomoći.

Za kraj, zanimalo nas je kako udruga IDEM financira sve svoje programe i koliko je gospodarska kriza i hrvatsko stezanje remena utjecalo na njihov rad. Kobetić od-govara:

- U posljednje vrijeme financi-ramo se većinom preko europskih projekata. Tako smo lani sudjelo-vali u projektu fonda Phare 2006, ove godine u fondu IPA, njegovoj četvrtoj komponenti. Dio sredstava dobivamo preko natječaja koje ras-pisuju hrvatska ministarstva i kod toga su nam najveći financijeri Mi-nistarstvo zdravstva i socijalne skrbi te Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Naše će se učilište za obrazovanje odraslih većim dijelom samofinan-cirati kroz prodaju usluga odnosno edukacijskih paketa, dijelom kroz fondove EU, kao i kroz projekte nevladina sektora u suradnji s lo-kalnim upravama i samoupravama. Dakako, kriza se održava na naš rad, iako nas najgore tek čeka. Jer, po našim spoznajama tek bismo iduće godine mogli osjetiti veće probleme u provedbi nekih naših projekata. A navodno izlazimo iz krize, poručuju iz Banskih dvora...

U udruzi IDEM stalno je zaposle-nih pet osoba, ali sa svim suradnici-ma i podružnicama ovom se proble-matikom bavi stotinjak stručnjaka. Kobetić naglašava da treba pohvaliti aktivnosti podružnice Dubrovnik, koji su u samo dvije godine postigli zavidne rezultate, imaju svoje asi-stente u nastavi, zatim podružnicu udruge u Rijeci, gdje izvrsno sura-đuju s gradskom upravom, te po-družnicu u Samoboru.

Branko NAĐ

Kako podučavati djecu s teškoćama

Delikatno je što djeca s disleksijom, disgra-fijom ili samo poremećajem pažnje, bez di-jagnosticiranog ADHD-a, često budu nepre-poznata kao djeca s teškoćama. I zbog toga određene sredine misle da toj djeci ne treba asistent u nastavi, da su to zločesta djeca, lijena djeca, „kad bi htio, mogao bi„ i slične definicije. To je odraz loših stavova i predra-suda društva o djeci i njihovim potrebama!

UČILIŠTE ZA OBRAZOVANjE ODRAsLIH UDRUGE IDEM

Budimo svjesni, niti program obrazovanja odgojitelja ni programi obrazo-vanja učitelja od-nosno profesora ne sadrže kvalitetnu edukaciju za rad s djecom s teškoća-ma. To se obično svodi na jedan ili dva kolegija, što u svakom slučaju nije dovoljno kada se nakon studi-ja počne raditi u redovnom sustavu, ističe prof. reh. Darko Kobetić, v. d. ravnatelja Učilišta IDEM


aktualno

Prosinac je zasigurno je-dan od najljepših i naj-bajkovitijih dijelova go-

dine za mališane, ali i odrasle. Tome svakako pridonosi i idi-lična obiteljska atmosfera kada su svi na okupu u toplom domu, dok vani snijeg pada i hladnoća tjera zeku da traži potočić, kako kaže priča. Već od Svetog Ni-kole započinje veselje dariva-nja, a svi, od odgojitelja do ro-ditelja, upozoravaju da ne treba pretjerivati s poklonima, ali su mališanima dragi. Na Dan sve-tog Nikole ustaje se rano, a na prozorima su obješene čizmice i u njima brojni pokloni. No, to je samo početak darivanja i ve-selja mališana u prosincu. Tek trebaju stići Djed Mraz s vre-ćom poklona, a i za Novu go-dinu roditelji djecu često razve-sele pokojim darom. Tako pred roditeljima ostaje velika dilema - kada prestati poklanjati.

skromno darivanje Obitelj Barišić, mama Marta

i tata Ranko, kažu da je najbo-lje rješenje da se pokloni dozi-raju te će njihov šestogodišnji Marko i trogodišnja Vera dobiti skromne poklone samo za Sve-tog Nikolu i Božić.

– S prijateljima i rodbinom smo se dogovorili da darivanje bude vrlo skromno i po moguć-nosti da poklon bude edukati-van, što ne uključuje slatkiše. Nama je prije svega važno obi-teljsko ozračje. Prošle je godi-ne Marko baš oko Božića bio bolestan i morao je u bolnicu pa zato ovaj Božić želimo provesti kod kuće, uz jelku, kolače i pje-smice, koje je Marko već nau-čio, a s njime pomalo pjevuši i Vera – kaže mama Marta.

No, Božić je i vrijeme isku-šenja za djecu, jer mnogo toga treba obaviti i napraviti, u čemu djeca žele sudjelovati, ali im se ne može sve dopusti-ti pa se moraju uvesti pravila. Gomile poklona za mališane su izazov i oni bi ih stalno dirali, otvarali, dijelili... Također, tu su i božićni ukrasi, s kojima se djeca vole igrati, pa im je če-sto teško objasniti da to nisu igračke, da su lomljivi, pa čak i opasni. Roditelji su stoga po-nekad prisiljeni uvesti još stro-ža pravila svojim mališanima za vrijeme božićnih blagdana. Dijete zbog toga može postati vrlo nervozno i stvarati još više problema.

Dječji psiholozi preporučuju da se djecu uključi u sve ak-tivnosti u kojima mogu ravno-pravno sudjelovati, kako bi im božićno doba moglo biti puno zabave i radosti. Preporučuje se da ih se uključi u ukrašavanje. Ako su kuglice i drugi ukrasi preosjetljivi i lomljivi, treba ih ukloniti. Umjesto toga, drvce treba ukrasiti slatkišima i osta-lim jestivim ukrasima, malim plišanim igračkama i sličnim ukrasima koje malo dijete ne može oštetiti. Neka se koriste igračke koje su drage vašoj dje-ci, kako bi se osjećali ugodnije

i opuštenije među svim deko-racijama. Zajedno s djecom izradite ukrase od svjetlucavog papira i dozvolite im da ih sami vješaju. Pazite gdje postavljate svijeće. Njihov će bljesak fas-cinirati najmlađe, mogli bi doći u iskušenje da ih diraju. Još je nezgodnije ako su na mjestu gdje ih mogu srušiti. Ako ove godine ne idete na zimovanje, nađite neku drugu zabavu za djecu.

– Djeca nisu mogla dočekati Božić da okite prozore. Dosad smo stan i jelku ukrašavali ne-posredno pred Božić, ali sada moramo započeti ranije, jer su oni nestrpljivi. Njih su dvoje ukrasili prozore, postavili lam-pice odnosno nama „naredili” gdje da ih postavimo, objesili čizmice. Kada je sve bilo go-tovo, pozvali su nas da vidimo kako su to lijepo uredili – navo-de roditelji Barišić.

Ljubav i zahvalnost Kako bi dijete osjetilo zado-

voljstvo uključivanja u božićne aktivnosti, preporučuje se da mu se dopusti da umotava i neke

simbolične poklone za članove obitelji, u čemu će ono istinski uživati. Kako biste usrećili svo-je mališane, treba im u vrijeme božićnih blagdana pripremi-ti i hranu koju vole, s time da ne pretjerujete i da se koristite što zdravije namirnice. Bilo bi dobro i da se za djecu i njihove prijatelje organizira mala kućna božićna zabava, po mogućnosti s Djedom Mrazom ili vilenja-kom. Djeca osjećaju i pozitiv-no raspoloženje roditelja, koji tada imaju mnogo više vreme-na za njih i s kojima se tih dana mogu družiti kao s prijateljima iz vrtića. To je druženje važnije od kupnje poklona, koji trebaju biti skromni i od srca. Stoga se ne zabrinjavajte ako ove godi-ne nećete moći djetetu kupiti

skupi dar, ono će vjerojatno biti zadovoljnije ako mu nešto sami napravite, a ponajviše ako mu dozvolite da i ono pridonese svečarskoj atmosferi.

Odmalena treba njegovati da se darovi i daju, a ne samo pri-maju. Djetetu treba dopustiti da s vama peče kolače, pri čemu odijelite dio tijesta samo za nje-ga. Bezgranično će se veseliti kad se ispeku i njegove ruko-tvorine. Naravno, mora shvatiti da sve mora biti higijenski. Ako je malo veće, prepustite mu potpuno kićenje božićnog drv-ca. Možete otići na klizanje ili sanjkanje. Priuštite mu barem kazališnu predstavu, da blagda-ne po nečemu pamti.

Imajte na umu da se mora nečime korisnim baviti. Budući da su blagdani ujedno vrijeme školskih praznika, dozvolite djetetu da dulje gleda televizij-ski program i kasnije liježe u krevet. No, neka ne pretjeruje. Ovo je razdoblje u godini kad vas reklame na televiziji i radi-ju i po gradu samo nagovaraju da kupujete. Lako se ponijeti željom da svima kupite savršen poklon. No, ono što biste treba-li davati jest ljubav i iskazivati zahvalnost.

Radost pisanja čestitki

U obitelji Barišić tradicija je pred Božić pisanje čestitki, u čemu djeca uživaju, osjećajući se važnom karikom u obitelj-skom krugu.

– Marko i ja smo kupovali čestitke i moram priznati da me to pomalo iscrpilo, jer je on s toliko entuzijazma pomno birao čestitke, pa je potrajalo. Srećom, nije bilo hladno pa smo izdržali. A kada smo ih kupili, vidjevši da sam pomalo nervozna i umorna, rekao mi je: „Mama, sada te vodim na kuhano vino.” Tada sam osje-tila da moj mališan raste, jer osim toga što je zaigran posta-je odgovoran i misli na druge. Za vikend smo pisali čestitke i istinski uživati u tome. Oni su sretno i veselo zaspali, jer su ostvarili želje, a pritom su bili ravnopravni i uljepšali Božić svojim prijateljima i rodbini – prepričava mama Marta.

U obiteljskom okruženju tre-ba pričati s djecom o lijepim stvarima pa im tako treba opi-sati neko sjećanje vezano uz voljenu osobu koja vam mnogo znači – kako je utjecala na vaš život ili kako vam je pomogla kad vam je bilo najpotrebnije. Uz to, pošaljite zajedničku fo-tografiju. Treba se sjetiti i starih prijatelja koji nisu tu, osim toga što ste im poslali razglednicu treba i nazvati ljude koje dugo niste vidjeli. U obitelji Barišić ove godine imaju sreće da su roditelji dobili dulji godišnji odmor, pa će čak dva tjedna provesti s mališanima. Za Bo-žić će uživati kod kuće, a Novu će godinu proslaviti u Gorskom kotaru. Tata Ranko je organi-zator tog dijela praznika, on se tome posebno raduje, jer mu, kako kaže, snježna idila puni baterije, a provoditi vrijeme na tome mjestu s obitelji i prijate-ljima nešto je što bi želio činiti svake godine.

Nova Godina u snježnoj idili

– Nakon Božića, pakiramo stvari i na pet dana odlazimo u Vrbovsko, u toplu drvenu ku-ćicu s peći na drva i snijegom svuda oko nas. Moj Marko već je bio tamo prije tri godine, a Veri će ovo biti prvi puta. Tamo će sigurno biti lijepo kao i kod kuće, jer je najvažnije od svega da smo na okupu i da se malo odmorimo od posla, vrtića i svakodnevne strke po Zagrebu. Meni je razdoblje neposredno pred Božić i do Nove godine najljepše u godini. Tako se i moja djeca osjećaju, a pokuša-vamo to ugodno razdoblje pro-vesti optimalno i eliminirati sve konzumerističke elemente koji su postali neminovnost obilje-žavanja Božića. Djecu učimo da nije sve u poklonima i da se oko njih treba potruditi, svojim ih rukama napraviti, a ne kupi-ti. Naravno, to iziskuje više tru-da i vremena, počesto ga neki roditelji i nemaju pa su prisilje-ni sve rješavati na brzinu kup-njom, ali ipak se treba truditi i pokušati osmisliti ljepši Božić s istinskim sadržajem – zaklju-čuje tata Ranko.

Ivica Buljan

Kreativni Božić u obiteljskom okruženju

Dječji psiholozi preporučuju da se dje-cu uključi u sve aktivnosti u kojima oni mogu ravnopravno sudjelovati kako bi im božićno doba moglo biti puno zabave i radosti

PREDŠKOLsKI ODGOjBOŽIĆ

U OBITELjI

Uljepšati Božić drugima Božić je prije svega vrijeme kada ljudi trebaju pokazati huma-

nost i pomoći onima koji nemaju ili imaju manje. U obitelji Barišić svake se godine sprema paket s odjećom koja im više ne treba, za Caritas.

– Mnogo stvari, odjeće, obuće i igračaka dobijemo, a one su malo korištene i skoro nove. Stoga pred Božić odvojimo jednu ili dvije večeri i s djecom dogovorimo što im ne treba od odjeće i igračaka. Oni su vrlo darežljivi i sve bi ugurali u paket, ali im tada kažemo da bi oni iduće godine mogli hodati goli i bosi ako da-rujemo sve što imamo. Marko bi to učinio sa zadovoljstvom, ali kada mu kažemo da bi se zimi smrznuo, onda se sjeti hladnoće i ipak vrati neke stvari koje je već dao. Osim toga, svake godine izaberemo neku humanitarnu akciju za koju doniramo određeni novčani iznos. Žao nam je što ne možemo dati više, ali to činimo iz ljubavi i nadamo se da će i naš proračun idućih godina biti veći pa ćemo moći i donirati više – navode Marta i Ranko Barišić.


aktuakno

Koncert za djecu u spaladium Areni

SPLIT – I ja imam vrtić naziv je koncerta u splitskoj Spaladium Areni, koji je za 7000 splitskih vrtićkih mališana organizirao Grad. Ovaj se projekt provodi drugu godinu zaredom, a u Gradu ističu zadovoljstvo činjenicom da su svu djecu upisali u vrtiće. „Tijekom prošle godine realizirali smo otvaranje novih vrtića, a ove smo u privatnim vrtićima osigurali sniženje cijena te smo mališanima čija oba roditelja rade našli mjes-ta u desetosatnim programima”, kazala je Anđelka Visković, zamjenica splitskoga gradonačelnika. Na koncertu su, među ostalima, nastupile četverogodišnja Anamarija Tešija i Flora Bašić, koje su recitirale pjesmu Ide zima Vesne Parun. Skupina Perlice Grad-skoga kazališta nastupile su sa solisticom Antonijom Dorom Pleško, a mlađe Perlice su pjevale Moja barby cura. Splitskim je mališanima pjevao i Jole, od kojeg je splitski gradonačelnik Željko Kerum prošle godine doz-nao da u vrtićima nema mjesta za svu djecu, a također su nastupili Dino Jelušić, Lorena Jelušić i zbor Josipa Hatzea. Djecu su u Spaladium Areni zabavljali i likovi iz crtića, i to Ben Ten, Gormit, Ljubica te Šiljo.

Vježbe iz didaktikeZAGREB – U vijećnici Hrvatske gospodarske komo-

re 14. prosinca je predstavljena knjiga Vježbe iz di-daktike, koju su napisali dr. sc. Marko Mušanović, dr. sc. Mario Vasilj i dr. sc. Sonja Kovačević. Objavljena u nakladi Hrvatskoga futurološkog društva iz Rijeke, ova je knjiga zapravo priručnik koji se na moderan i poticajan način bavi nekim ključnim pitanjima nastave, učenja i poučavanja, u prvom redu na visokoškolskoj razini, a didaktički modeli koje zagovara primjenjivi su na svim razinama odgojno-obrazovnog sustava. O tim su obilježjima knjige uvodno govorili dr. sc. Slobodan Uzelac i dr. sc. Dijan Vican, a knjigu su predstavili dr. sc. Milan Matijević i Suzana Hitrec te suautor dr. sc. Marko Mušanović. (aj)

studenti u akciji s beskućnicima

RIJEKA – Ulične svjetiljke, božićni broj časopisa o beskućništvu i srodnim društvenim temama, pred-stavljen je ovih dana u središtu Rijeke. Na nekoliko je lokacija prve primjerke ove vrlo zanimljive i pomalo jedinstvene tiskovine prodavalo 14 korisnika riječkog Prihvatilišta za beskućnike Ruže sv. Franje te isto to-liko djelatnika i studenata Sveučilišta u Rijeci. Na taj način je nastavljena akcija Sveučilištarci volontiraju, u suradnji sa Zakladom Sveučilišta i Franjevačkoga svje-tovnog reda s Trsata, koji provodi ove projekte pomoći socijalno najugroženijim građanima, tijekom koje je pedesetak volontera sudjelovalo u kreativnim radioni-cama volontera i korisnika Prihvatilišta, kao i ličenju budućeg prostora Socijalne samoposluge uz sredstva kako Zaklade tako i donaciju MD Profila. Sudjelujući u prodaji prvoga hrvatskog uličnog časopisa o ljudima s margine društva, sveučilištarci su se imali prilike uvjeriti da ima i dobrih ljudi koji će izdvojiti osam kuna za primjerak lista ili onih koji barem imaju toplu riječ za takvu akciju, iako nemaju novca, ali i osjetiti drugu stranu, kada prolaznici često okrenu glavu.

Vrijedna donacija knjiga iz Makedonije

OSIJEK - Filozofski fakultet u Osijeku bogatiji je za 130 tomova makedonske književnosti – od Klimenta Ohridskog do danas. Na Blagdan sv. Klimenta u Make-doniji Makedonsko kulturno društvo Braća Miladinovci iz Osijeka u okviru manifestacije Dani makedonske kul-ture, osim uručivanja ove vrijedne donacije, organiziralo je i predavanje o knjigama i makedonskoj književnosti. Veleposlanik Republike Makedonije u Hrvatskoj Dančo Markovski nazočnim je studentima zaželio da ove knjige pridonesu proširenju njihova znanja te da se na Filo-zofski fakultet vrati makedonski jezik kao izborni pred-met. Predsjednica makedonskog društva, prof. Jagoda Treneska Cvetičanin, kao moderatorica ovog predavan-ja, informirala je o mogućnosti izučavanja makedonskog jezika u prostorijama Društva, a za mlade Osječane kao izborni predmet u Osnovnoj školi Vijenac u Osijeku. U sklopu svečanosti na Filozofskom fakultetu održan je i koncert makedonskih umjetnika, Vasila Atanasova na oboi i Todora Svetieva na klaviru.

Ivica Buljan

UKRATKO

U organizaciji Saveza dru-štava Naša djeca Hrvatske, Društva Naša djeca Tuhelj

i Koordinacijskog odbora akcije Gradovi i općine – prijatelji djece u Tuhlju je 10. i 11. prosinca održan šesti Susret dječjih vijeća Hrvatske te Seminar za voditelje osnivače novih dječjih vijeća u gradovima i općinama na kojem je educirano desetak novih voditelja o tome kako potaknuti djecu na aktivno sudjelo-vanje u životu lokalne zajednice i kako oformiti nova gradska i općin-ska dječja vijeća. Voditelj seminara bio je Emil Paravina, tajnik Saveza DND-a, a predavačice Sanja Škorić iz Opatije i Zdenka Novak iz Ča-kovca.

Ovogodišnji 6. susret dječjih vi-jeća Hrvatske održan je u prosto-ru Osnovne škole Lijepa naša u Tuhlju. Sudjelovalo je šezdesetak učenika te 22 voditelja iz trenutač-no aktivnih 15 dječjih vijeća (Ča-kovec, Čazma, Koprivnica, Krapi-na, Križ, Nova Gradiška, Opatija, Osijek, Pleternica, Prelog, Sisak, Tuhelj, Varaždin, Velika Gorica i Zabok) kao i mnogo stručnih surad-

nika i uzvanika koji podržavaju ovu značajnu aktivnost za djecu.

Na početku događanja sudionike su pozdravili predstavnici doma-ćina, Društva Naša djeca Tuhelj, općine Tuhelj, Ministarstva obite-lji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Obiteljskog centra u Krapini, Krapinsko-zagorske župa-nije kao i Saveza Društva Naša dje-ca Hrvatske. Pročitano je i pismo pravobraniteljice za djecu Mile Jelavić, u kojemu je istaknuto da Ured pravobraniteljice podržava i cijeni predani rad i aktivnosti koje pridonose promicanju dječjih prava u društvu i afirmaciji dječje parti-cipacije te poziva djecu iz dječjih vijeća da se pridruže Mreži mladih savjetnika dječje pravobraniteljice, čija je uloga savjetovati pravobra-niteljicu, upozoravati na teškoće ostvarivanja dječjih prava te poti-canju vršnjaka da aktivno sudjeluju u donošenju odluka.

Dječji vijećnici, članovi komisi-je za prosudbu projekata u okviru akcije Naj-projekti dječjih vijeća Hrvatske Leon Žganec Brajša iz Dječjeg vijeća Varaždina i Perica

Meštrović iz Dječjeg vijeća Velika Gorica osvrnuli su se na kvalitetu pristiglih projekata te izvijestili da je povjerenstvo od deset projekata odabralo i posebno nagradilo dva najoriginalnija. To su projekt Dječ-jeg vijeća Čazme, edukativni film o sigurnosti djece na internetu Licem u lice i humanitarni projekt Dječjeg vijeća Zabok kojim se prikupljaju sredstava za računala i internet za siromašnu djecu pod nazivom Da-rujmo srcem i izmamimo osmijeh na lice. Ostalim sudionicima dodi-jeljena su priznanja za sudjelovanje na natječaju, jer su ispunili postav-ljene kriterije.

Tijekom susreta djeca i voditelji razgovarali su o primjerima dobre prakse aktivnog sudjelovanja djece u lokalnim zajednicama. Predstav-ljeno je deset projekata prijavljenih na ovogodišnji natječaj za naj-pro-jekte dječjih vijeća te organizirane radionice za djecu i odrasle vodite-lje o djelotvornim oblicima dječje participacije, ulozi dječjih vijeća u lokalnoj zajednici, partnerstvu dje-ce i odraslih te komunikaciji i nena-silnom rješavanju sukoba.

O radu dječjih vijeća i dječjoj participaciji raspravljali su voditelji dječjih vijeća s voditeljicom radio-nice Sanjom Škorić te zaključili da su za organizaciju rada dječjeg vi-jeća i komunikaciju između djece i gradskih/općinskih struktura važni stručni suradnici u gradskim i op-ćinskim odjelima zaduženi za pro-grame i projekte za djecu. Dječji su vijećnici u radionici koju je vodila Ana Kola osmišljavali nove aktiv-nosti kojima se ostvaruju dječja pra-va i potiče na aktivnosti u lokalnim sredinama, a u radionici Snježane Romić razgovaralo se o aktivnom slušanju i kvalitetnoj komunikaciji pogotovo s odraslima, načinima na koje djeca mogu izražavati osjećaje te o argumentima za i protiv među-vršnjačkog nasilja.

R. S.

U auli Rektorata Sveučilišta u Zagrebu u srijedu je održa-na godišnja svečanost Hr-

vatskoga sveučilišnoga športskog saveza (HSŠS) na kojoj je, među ostalim, predstavljen Almanah HSŠS-a od 2001. do 2010. godine, u kojem se nalaze rezultati hrvatskih studenata sportaša na domaćim, europskim i svjetskim prvenstvima te univerzijadama tijekom zadnjeg desetljeća. Održana je također pre-zentacija dva nova projekta Saveza – izdanje prvog broja novog e-gla-sila HSŠS-a Sportisimus te početak rada novog internetskog portala www.studentskisport.com. Projekte je predstavio glavni tajnik Hrvat-skoga sveučilišnoga športskog sa-veza Ronald Štrumberger.

Nazočnima su se, među ostali-ma, obratili predsjednik HSŠS-a Zrinko Čustonja te prorektor za prostorni razvoj i međuinstitucijsku suradnju Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Bojan Baletić, ravnatelj Uprave za šport pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa Željko Klarić

te dopredsjednik Europskoga sve-učilišnoga sportskog saveza i član Izvršnog odbora Svjetskoga sveu-čilišnoga sportskog saveza Siniša Jasnić. Godišnja svečanost HSŠS-a završila je svečanom dodjelom za-hvalnica i priznanja institucijama i pojedincima koji su dali izniman doprinos promicanju studentskog sporta te unaprijedili rad Hrvatsko-ga sveučilišnoga športskog saveza.

Na svečanosti su dodijeljene za-hvalnice bivšim predsjednicima HSŠS-a, mr. sc. Spasoju Jančiću, dr. sc. Fedoru Valiću, prof. dr. sc. Vik-toru Šnajderu, prof. dr. sc. Draganu Milanoviću i prof. dr. sc. Hrvoju Sertiću. Također je dodijeljeno pri-znanje i reprezentaciji futsala Sveu-čilišta u Zagrebu kao najuspješnijoj studentskoj sportskoj ekipi od 2001. do 2010. godine. Sudjelovala je na šest od ukupno sedam održanih europskih prvenstava u malom no-gometu te osvojila pet medalja, od čega zlatnu, tri srebrne i brončanu.

Za iznimne sportske rezultate tijekom studiranja te promociju

studentskog sporta Hrvatski sve-učilišni športski savez dodijelio je priznanja i Hrvoju Penavi, Marcu Franjulu i Šimi Fanteli. Priznanja su, pak, dobili Sveučilište u Zagre-bu, Sveučilište J. J. Strossmayera iz Osijeka, Sveučilište u Splitu i Sveučilište u Rijeci te Veleučilište Karlovac kao i Grad Vinkovci, svi u znak potpore i razvoja sporta na sveučilištima i veleučilištima.

Hrvatski sveučilišni športski sa-vez krovna je organizacija student-skog sporta u Republici Hrvatskoj. Osnovan je u Zagrebu 14. prosinca 1991. godine, a glavna mu je zadaća organiziranje državnih studentskih prvenstava, zasad u devet sportova. Pobjednici sveučilišnih državnih natjecanja stječu pravo sudjelova-nja na europskim studentskim pr-venstvima. HSŠS član je svjetske i europske organizacije studentskog sporta – Federation Internationale du Sport Universitaire (FISU) i Eu-ropean University Sports Federati-on (EUSA).

Ivica Buljan

ŠEsTI sUsRET DjEČjIH VIjEĆA HRVATsKE

Djelotvorni oblici dječje participacije

sVEČANOsT HRVATsKOGA sVEUČILIŠNOGA ŠPORTsKOG sAVEZA

Promicatelj sporta na sveučilištima


Đurđica Zailacpedagoginja

Brain Gym, koji u drugoj polovici prošloga stoljeća razvio edukator i znanstve-

nik dr. sc. Paul Dennison, vrlo je jednostavan način vježbanja koji omogućuje svojim učenicima učenje s užitkom i lakoćom. Bra-in Gym temelji se na kombinaciji tradicionalnih kineskih metoda Joge i Tai-chi-chuana. Ona urav-notežuje um, otvara srce i aktivira tijelo. Usporava starenje. Onako kako maja djeca prirodno uče u

dinamičnom kontinuitetu ravno-teže, neravnoteže i kretanja, Bra-in Gym aktivnosti na specifičan način stimuliraju mozak otvara-jući pojedincu pristup lakom i ugodnom učenju.

Uz njega je važno poznavati je-dinstveni stil svake osobe koji joj je urođen.

Stilom učenja i profilom do-minacije svake osobe bavila se znanstvenica Carla Hannaford, što je obradila u svojoj knjizi Oči-ma i ušima, rukama i nogama.

Vrlo uspješno i učinkovito Brain Gym metodu u OŠ kralja Tomislava provodi učiteljica-mentorica Anica Janković, koja smatra da učitelji ne moraju biti biolozi, liječnici ili psiholozi da bi neke praktične savjete mogli primijeniti u praksi. Potaknuta brojnim knjigama koje pročitala o toj temi pokušala je spoznaje iz tih knjiga pretočiti u praksu.

– Najpije sam upoznala struč-nu službu škole s programom koji sam željela provesti u svom razredu u okviru izvannastavne aktivnosti – objašnjava učiteljica Janković. – Zatim sam u razre-

du, zajedno s učenicima odradila profile dominacije svakog uče-nika. Bilo im je jako zanimljivo otkriti nešto o sebi, vidjeti koliko su slični i različiti među sobom. Naglasak je bio na činjenici da su svi profili dobri i da nam poma-žu da bolje i lakše učimo. Svaki učenik ima svoju karticu u razre-du. Nakon toga su prema glav-nom stilu učenja i razmješteni u učionici. Pokazalo se da je među učenicima najviše kinestetičkih

profila, tj. učenika koji najlakše uče dodirom i pokretom. Poslije davanja osnovnih informacija o Brain Gym metodi, na roditelj-skom sastanku razgovarala sam s roditeljima o profilu dominaci-je njihove djece. Tako su i sami roditelji mogli otkriti nešto novo o sebi.

Već od prvog razreda ona če-sto s učnicima radi vježbe vizu-alizacije, vježbe koje potiču kre-ativnost svih učenika. Nakon njih

puno se lakše radi. koncentracija je bolja, a učenje učinkovitije. Vježbe Brain Gyma uvodila je postupno.

– Prvo smo radili vježbe za po-boljšanje općih sposobnosti. Že-ljela sam provjeriti kakvu korist od tih vježbi može imati učenik s ADHD-om. Nakon upornog po-navljanja, koje traje i danas u če-tvrtom razredu, rezultati su vid-ljivi. Za znatan napredak u radu dijelom su zaslužne i ove vježbe kod učenika koji ide po prilago-đenom programu – kaže učitelji-ca Janković.

Na sljedećem roditeljskom sastanku u trećem razredu uče-nici su sami roditeljima objasnili Brain Gym i demonstrirali ga. Roditelji su bili jako zadovoljni. Sada su ti učenici u četvrtom ra-zredu i prihvatili su Brain Gym kao redovitu aktivnost na po-četku svakog radnog dana. Kad nema učiteljice s njima, sami rade sve do sada naučene vježbe (križno gibanje, lijene osmice, slon, misli na X, aktivacija ruke, lisna pumpa..).

Na dopunskoj nastavi rade se vježbe koje poboljšavaju vještine čitanja i pisanja, razumijevanja, matematike. Na ostalim predme-tima i izvannastavnoj aktivno-sti postupno se uvode vježbe za poticanje fizičkih sposobnosti. Učenik tijekom sata ili pred neki test samostalno, samoinicijativno uradi vježbu za koju osjeća da mu je potrebna u danom trenutku.

A kako dalje? Provedena je anketa s učenicima o stilovima učenja, kako u školi tako i kod kuće. Roditeljima je najavljen ro-diteljski sastanak gdje će zajedno analizirati općenite stilove učenja njihove djece. Cilj je, objašnjava učiteljica Janković, da roditelji prihvate stil učenja svoje djece koji se ponekad može bitno ra-zlikovati od njihova stila učenja. Na taj način pokušat će se izbje-ći neki nesporazumi vezani za učenje, a učenici će naučiti kako učiti, što će im uvelike olakšati prijelaz u peti razred.

A učiteljica Janković je sigurna da će i slijedeća generacija njezi-nih učenika, uz pisanje prvih slo-va, vježbati Brain Gym.

odgojno-obrazovna praksa

Brain Gym (Gimna-stika za mozak), metoda koja već ne-koliko godina živi u OŠ kralja Tomislava u Našicama, temeljno je program eduka-cijske kineziologije koji uključuje vjež-be kojima potičemo integraciju moždanih funkcija, što rezul-tira djelotvornijim učenjem. Vježbama se potiče integrirano djelovanje cijeloga mozga i tijela

Ravnoteža uma, srca i tijela

slika razreda prema profilima dominacijeEvo kako izgleda slika razreda poslije testiranja učenika za profile dominacije:UČI U TIŠINI: 12 učenikaReagira na SVJETLO: 9 učenika TEMPERATURA: 4 učenika PROSTOR (FORMALNO): sjedenje na stolici 5 učenika MOTIVACIJA (UNUTARNJA): 13 učenikaUSTRAJNOST: analitički 6 učenika, globalno 4 učenika, neu-strajni 6 učenika KONFORMIZAM I ODGOVORNOST: konformist 9 učenika, , ne 4 učenika, odgovorni tip 1 učenik, neodgovorni 3 učenika. STRUKTURA: usmjeravanje učenika 11, samoorijentirani 3 učenika. UČENJA U GRUPAMA: samostalno uči 1 učenik, u paru 8 učenika, u timu 7 učenika, s učiteljem 3 učenika. OSJETILA: Auditivno: 1 učenikVizualno (gledanje riječi): 7 učenikaVizualno (gledanje slika): 2 učenikaTaktilno (dodirivanjem): 3 učenika Kinestetički (učenje kretanjem): 5 učenikaHrana potrebna dok uči: 9 učenikaDoba dana za učenje: voli učiti ujutro 6 učenika, poslijepodne 8 učenika, noću 2 učenikaPotrebno kretanje: 15 učenika da, 3 neGlobalni tip: 13 učenikaAnalitički: 3 učenika Učiteljica u okviru ovog profila dominacije navodi i imena uče-nika tako da točno zna u okviru kojeg predmeta kojem učeniku je potreban kakav pristup, što znatno olakšava rad i učenicima i učiteljici, a učenici postižu puno bolje rezultate iz svih pred-meta.

Što kažu učeniciLaura:„Meni Brain Gym pomaže oko urednosti jer ponekad jako ne-uredno pišem. Pomaže mi u pisanju sastavaka jer tako imam više ideja.“Kristijan:„Meni je pomogao na priredbi kada sam zaboravio riječi teksta koji sam trebao recitirati. Nastavit ću ga raditi jer me smiruje i pomaže mi u radu.“Marta:„Radim ih kad sam uznemirena ili jako tužna i to mi jako kori-sti.“Lea:„ Dok sam kod kuće učila predivnu pjesmicu o mojoj Slavoniji, nisam ju mogla zapamtiti. Kada sam napravila Brain Gym vjež-bu zapamtila sam pjesmicu u roku od pet minuta. Od kad radim vježbe imam ljepši rukopis i ideje su mi mnogo originalnije“Vedran:„Meni je Brain Gym pomogao da svaladam neke poteškoće u čitanju. Kada me je učiteljica ispitivala u prvom i drugom razredu morala je rastavljati riječi npr.: a-u-t-o. Bez obzira na to ja sam čitao drugu riječ, npr. stol. Uz pomoć Brain Gyma sam naučio čitati. Presretan sam!“Venija:„. Kada napravim Brain Gym vježbu, ne sanjam ružne snove.“

Učiteljica je odredila i profil dominacije za svakog poje-dinog učenika i dala mu kao podsjetnik. Primjer takvog podsjetnika

profila dominacije izgleda ovako (donosimo samo jedan ulomak):Učenik XY Potrebna ti je tišina kad učiš.

Uči u tihim prostorijama, u školi, u knjižnici…Svjetlo ti nije jako važno. Ispitaj kada voliš više svjetla dok učiš. Potrebno ti je manje topline. Smanji grijanje dok učiš. Otvori prozor. U školi se odijevaj slojevito da ti bude udobnije.Nije ti važno kako učiš (sjediš ili ležiš). Ispitaj ovisi li to o težini gradiva koje učiš.Pokreće te unutarnja motivaci-ja. To je odlično, Istražuj, piši, govori drugima što si otkrila.Zadatke podijeli na manje cjeli-ne dok učiš. Pravi pauze izme-đu učenja. Voliš dobiti detaljne upute za rad. Pokušaj ponekad sama smisliti kako riješiti za-datak. Voliš raditi samostalno. Razgovaraj s učiteljicom o nekim svojim postupcima koje želiš promijeniti u radu..

BRAIN GyM METODA U OŠ KRALjA TOMIsLAVA NAŠIcE

Osobni profil dominacije



Piše Vesna Karalić Kladarić knjižnjičarka

„Jeste li jutros pojeli pahuljice s mlijekom? Popili jogurt? Ni-ste!? Dobro, mliječni obrok na-doknadit ćemo kasnije” – ovim je riječima počelo predstavlja-nje rezultata školskoga projekta „Mlijeko”. Projekt se tijekom rujna i listopada ove školske go-dine provodio u OŠ Josipa Jurja Strossmayera u Trnavi. Pokrenut je sa željom da se na drukčiji način obilježe Dani kruha i za-hvalnosti za plodove zemlje. Cilj projekta bio je istražiti važnost mlijeka i mliječnih proizvoda u ljudskoj prehrani, osobito tije-kom prvih dana života.

Na sjednicama Učiteljskoga

vijeća dogovaralo se i planira-lo što će tko, kada i gdje raditi. Odmah se pokazalo da će i kod ovoga projekta biti razvijena korelacija i integracija mnoštva nastavnih predmeta i učeničke svakodnevice. Sudjelovali su svi učenici razredne nastave te većina učenika i učitelja pred-metne. Naravno, uključili su se i ostali djelatnici škole. Posebno treba istaknuti dobru suradnju s roditeljima i mještanima Trnave i ostalih općinskih sela. Najljepši mliječni brk

Rezultate rada posebno su pred-stavili učenici razredne nastave, a posebno predmetne. Učenici po-dručnih škola posjetili su obitelj-ske farme u Dragotinu i Lapovci-ma, gdje su saznali kako se muze te kako se prave svježi i tvrdi sir.

Učenici trećeg i četvrtog razre-da matične škole istraživali su u kojim se slatkišima nalazi mlije-ko. Otpjevali su i pjesmu koja je nastala na satu glazbene kulture kada su na poznatu melodiju na-pisali stihove o mlijeku. Dani su i brojni mliječni savjeti. Sviralo se, recitiralo, glumilo i plesalo, sve mlijeku u čast. Najzanimlji-viji dio ipak je bilo biranje mli-ječnoga brka. Predstavnici svih razreda razredne nastave ispili su čašu jogurta. Ostali učenici gla-sačkim su listićima odlučili čiji je brk najljepši. Pobjednik je dobio mliječnu čokoladu i bombone. Prezentacija projekta za najmla-đe završena je degustacijom pu-dinga, palačinki i sira koje su u školskoj kuhinji priredili učenici viših razreda uz pomoć učitelja, kuharice i mještana.

Od frazema do laktoze

Dan kasnije svoj su trud i rezul-tate pokazali učenici predmetne nastave. Predstavljanje projekta ovaj se put sastojalo uglavnom od Powerpoint prezentacija i izlaga-nja uz plakat. Snimljen je i prika-zan film „Od teleta do mlijeka”. Obrađene su sljedeće teme: Mlije-ko tijekom povijesti (PO), Dojenje – kod ljudi i ostalih sisavaca (BI), Kemijski sastav mlijeka (KE), Mliječni proizvodi (BI), Mliječ-na industrija u Hrvatskoj (GE), Trapist(i) (VJ). Na dodatnoj na-stavi hrvatskoga jezika proučena je porodica riječi od riječi mlijeko te frazemi u kojima se spominju mlijeko i mliječni proizvodi.

Premda je mlijeko zdravo, po-stoje ljudi koji se, konzumirajući

ga, razbole. Bolest se zove intole-rancija laktoze. Učenici su istra-žili zašto do nje dolazi i kako se liječi. Na nastavi likovne kulture nastalo je mnoštvo likovnih rado-va različitih motiva i tehnika ve-zanih uz mlijeko i mliječne pro-izvode. Vođeni učiteljicom mate-matike, učenici su proveli anketu o potrošnji mlijeka u Općini Tr-nava. Obišli su sva mjesta Općine (Dragotin, Hrkanovci, Kondrić, Lapovci, Svetoblažje i Trnava) i popisali broj krava i koza te izra-čunali koliko se mlijeka potro-ši dnevno i godišnje. Zanimljiv je podatak da stanovnik Trnave dnevno popije više mlijeka nego stanovnik Hrvatske. (Mnogi su priznali da prosjek popravljaju kućni ljubimci!).

Umjetnički začin projektu dali su recitatori (Oda majčinom mli-

Važno je istaknuti da se ovaj pristup rada s mladima pokazao vrlo za-nimljivim i kori-snim. Prihvatili su ga upravo zato što kreativnost i in-teresi mladih više dolaze do izražaja nego u klasičnoj nastavi

Piše Branka Kalčić SŠ Mate Balote Poreč

Tema ovogodišnjeg ekološ-koga projektnoga dana u Srednjoj školi Mate Balote u

Poreču Suvremena proizvodnja, po-trošnja i održiv razvoj bila je obra-đena interdisciplinarno. Učenici su mogli izabrati radionice, terensku nastavu, predavanja, sportska natje-canja, ukupno tridesetak aktivnosti. U to su bili uključeni i suradnici Zdravoga grada Poreča i u njihovu prostoru održan je okrugli stol na temu Prevencija ovisnosti mladih, koji su vodili terapeuti dr. Ivan Jo-vanović i Mirjana Smodek. Osnov-ni je cilj bio osvijestiti posljedice koje izaziva pijenje alkohola, uzi-manje droge, pušenje i kocka.

Konstatirano je da je prevelika dostupnost alkohola i drugih sred-stava koje izazivaju ovisnost te da je problem početak pušenja i ispi-janja alkohola u ranim godinama. Osim toga, kad osoba, prije sve-ga maloljetnik, ode u ovisništvo,

otežava život sebi i bližnjima koji mu žele dobro. Nakon kratkog izla-ganja povedena je rasprava o tome što znači uzeti prvu čašu alkohola, o odnosu društva prema ovisnici-ma, kako pomoći prijatelju. Na kra-ju je izveden zaključak da se taj ve-liki problem može riješiti tek ako se prepozna na vrijeme te ako ovisnik shvati i prihvati da mu je potrebna pomoć.

Brzom hranom do bolesti

U radionici Suvremeni način pre-hrane pod vodstvom psihologinje Marijane Rajčević raspravljalo se o utjecajima brze hrane. Prisutni su najprije odgovarali na pitanja iz an-kete kojom se htjelo saznati kakav je njihov način života i prehrane i analizom pitanja pokušalo se dobiti uvid u suvremeno hranjenje mladih. Uslijedila je prezentacija o brzoj hrani, nekim činjenicama vezanima

uz nju, štetnim utjecajima i slično. Najzanimljiviji je dio sigurno bio kratki dokumentarac o čovjeku koji si je dao zadatak da se svaki dan ti-jekom jednog mjeseca hrani u Mc-Donaldsu. Supersize me pokazao je šokantne posljedice, gdje je nakon samo mjeseca dana imao problema s jetrom, krvnim tlakom, srcem... Na kraju se potaknuto time govori-lo o zdravoj prehrani. Psihologinja je navodila učenike da zajednički pronalaze savjete i načela zdravog života, što je bilo vrlo zanimljivo.

Bilo je primjera tijekom aktivno-sti gdje su učenici pokazali zrelost i samostalnost u kreiranju nastave, što bi svakako trebalo poticati. U tome su prednjačili učenici četvrtog razreda jezične gimnazije i četvrtog razreda komercijalista.

Maturanti četvrtog razreda jezič-ne gimnazije sami su, na poseban način, organizirali radionicu pod nazivom Reklame. Radionica je

osmišljena na zabavan, ali i pou-čan način. Učenici su prezentirali reklame od povijesnog razvitka do danas, uspoređujući starije i novije, stereotipe u reklama, a zatim poka-zali primjere najsmješnijih, najza-nimljivijih i najgledanijih reklama.

Održali su i parlaonicu, koju je vodila Simona Tomić o temi Rekla-miranje alkoholnih pića ne treba zabraniti u našoj državi. Pobijedila je negacijska ekipa. Na kraju, ra-zred je osmislio tri vlastite reklame. Na svoj način reklamirali su stolac, olovku i svoj razred, četvrti razred jezične gimnazije. Radionicu je vo-dila učenica Mija Matasović.

Reklame i modni trendovi

Učenici četvrtog razreda ko-mercijalista osmislili su i danima izrađivali maketu ekonaselja s ekoparkom, gdje su koristili razne prirodne materijale i obnovljive

U potrazi za načelima zdravoga života

Mlijeko - savršena

prirodna hrana

PROjEKTNA NAsTAVA U OŠ jOsIPA jURjA sTROssMAyERA U TRNAVI

Projekt je pokrenut sa željom da se na drukčiji način obilježe Dani kruha i zahvalnosti za plodove zemlje. Cilj je bio istražiti važnost mlijeka i mliječnih proizvoda u ljudskoj prehrani, osobito tijekom prvih dana života. Zanimljivo je da su, iako žive na selu, mnogi učenici neke predmete vidjeli prvi put u životu

Izbor za najlješi mliječni brk

EKOLOŠKI PROjEKTNI DAN U sŠ MATE BALOTE POREČ

Maketa ekonaselja s ekoparkom Linearno programiranje Jedna stranica obiteljskoga albuma



jeku i Moja sestra nosi mlijeko u grad – D. Tadijanović), te zbo-raši (U mliku mati me umiva i Kora kruha).

I učenici predmetne nastave imali su mliječno-slatku evalu-aciju projekta. Sav pripremljen puding, sir i palačinke nestali su u kratkom vremenu. stara seoska kuhinja

Poseban dio projekta bilo je postavljanje izložbe Stara seo-ska kuhinja. Tijekom cijeloga listopada u školskom holu uče-nici su mogli proučavati kako se nekada živjelo i radilo na selu. Stara muzlica, cidiljka za mliko, ćupovi za kiseljenje mlika i kan-ta za mliko eksponati su koji su neposredno vezani uz projekt. Bilo je izloženo i drveno kori-to puno brašna, krušne korpice, stari šporet na drva s dudom, šape s pekmezom... Na stelaži su se našli kiseli krastavci, pe-kmez od šljiva i kajsija, flaša s paradajz-supom, a u stoljetnom kredencu rajlike, tepsije, stare

šajlice i tacne, aluminijske žlice i vilice, drvene kuvače. Uz umi-vaonik s lavorom visili su otarci od konoplje. Trenutke odmora učenici su provodili ležeći na otomanu prekrivenom tkanom ponjavom s necanim jastukom ispod glave. „Zidove” kuhinje ukrašavali su staro raspelo i sve-te slike te velik broj zidni’ ku-varica s porukama poput: „Koja žena muža čuva, dobar ručak njemu kuva” ili „Dobar objed mužu daj, pa će bit’ u kući raj”, a našla se i jedna dječja: „Naša djeca, naša radost, neka znadu što je mladost.”

Popisivanje i opisivanje svega što je bilo izloženo oduzelo bi dosta vremena i prostora. Zani-mljivo je da su, iako žive na selu, mnogi učenici neke predmete vi-djeli prvi put u životu.

Idejni pokretač projekta i izložbe bila je knjižničarka, no sve vrste radova (istraživački, praktični, umjetnički, fizički) karakterizirao je timski rad i su-radnja svih sudionika.

UPOZNAjMO sEBE!

Reinhard Sprenger u svojoj provo-kativnoj knjizi Mit o motivaciji definira motivaciju kao ono što nas

u nama ili oko nas pokreće da se ovako, a ne drugačije ponašamo. To je spremnost na određeno ponašanje i prihvaćeni razlozi ponašanja. Daje nam odgovor na „zašto” nekog ponašanja. Razlikuje vanjsku i unu-tarnju motivaciju. U prvoj poticaj, usmje-ravanje dolazi izvana, a u drugoj iznutra.

U knjizi se okomljuje na vanjsku moti-vaciju, jer razara unutarnju, više šteti nego koristi i mijenja samo vanjsko ponašanje. Ona se sastoji od nagrada, pohvala, podmi-ćivanja, prijetnji, kazni, prisile, mamljenja, indirektnog nagrađivanja i kažnjavanja, ustezanja od plaće, zavođenja. To je ugra-đivanje vanjskih ciljeva u ličnost učitelja, inzistiranje na deklarativnoj odanosti školi s ciljem motivacije da rade i što sami ne žele. Rezultat i posljedice su demotivira-nost, obezvređivanje i nestajanje radosti u radu; razgradnja samouvažavanja i samo-poštovanja, oduzimanje vlastitog dostojan-stva i određenja te sustavno potkopavanje ličnost učitelja iznutra. Vanjsko se mo-tiviranje često pretvara u manipuliranje, prikriveno utjecanje na nečije ponašanje, pokretanje bez izazivanja otpora. Nasto-ji se navesti drugoga da radi, što želimo, kada želimo i kako želimo, „jer on ili ona to sami hoće”. Tu se koristi dobro pozna-vanje prikrivenih težnji, potreba i slabosti žrtve. Posljedica je njezin unutarnji otkaz i prikrivena nelojalnost.

Unutarnji otkaz navedeni autor definira kao mentalno emigriranje, gubitak intere-sa za posao, „prihvaćanje” svih prijedloga, preuzimanje tuđih odluka. Slijedi unutarnje samopenzioniranje. Radi se samo najnuž-nije s pola snage. Možda bismo neke škole mogli i nazvati školama u unutarnjem ot-kazu. Uzrok su nedovoljni i nekvalitetni poticaji, a ne teški rad i preveliki zahtjevi.

Učitelji samo s vanjskom motivacijom demotivirani izbjegavaju neuspjeh. Imaju sve više zahtjeva, a sve manje vlastite ini-cijative. Čekaju na nagradu umjesto preuzi-manja samoodgovornosti. Vanjski podražaj se povećava, a vlastita energija sve manje koristi. Ostaje frustracija, agresivna dosada uz prigovaranje i jadikovanje.

U okviru takvoga vanjskog motiviranja susrećemo manipuliranje pohvalama čija vjerodostojnost nestaje, a pohvale prelaze u manipuliranje, izrugivanje. Pohvaljeni stoji bespomoćno posramljen i lišen svo-je slobode. Pohvala nije vezana za osobu kao takvu nego za nešto što je učinilaPod uvjetima moći iluzija su pohvale bez ma-nipuliranja. Kvalitetna pohvala je moguća samo uz recipročnost. U očekivanju da nas drugi usreći ostajemo razočarani. Postaje-mo ovisni o pohvalama i u strahu smo da ih nećemo dobiti. Kada ih ne dobijemo gu-bimo osjećaj vlastite vrijednosti, a kada ih dobijemo gubimo poštivanje i uvažavanje. Često nas tretiraju kao djecu, a ne odrasle, pretvaraju u maloljetnike koje se hvali, na-građuje, podmićuje, prijeti i kažnjava. Čim više inzistiramo na vanjskom motiviranju, tim dublje padamo u demotiviranje, nepo-vjerenje, neuočavanje, previđanje, nesluša-nje, ponižavanje, ne uzimanje za ozbiljno, nepouzdanost. Ovisnosti o vanjskim po-ticajima, motiviranju prelazi u omalova-žavanje nas i našeg rada. Ako sve to pri-mijenimo na problematiku odgojiteljica i odgajatelja, učiteljica i učitelja na području odgoja i obrazovanja, lako uočavamo po-vezanost sa svakodnevnim radom s djecom i učenicima u našim vrtićima i školama. O motiviranosti ili demotiviranosti od-gojitelja i učitelja ovise itekako odnosi i komunikacija, emocionalna klima i uspješ-nost, utjecaj i prihvaćanje poruka, koje im upućujemo. Motiviranost za rad s djecom ne može se glumiti. Djeca brzo prepozna-ju unutarnju demotiviranost i prema van hinjenu motiviranost našeg rada s njima. Njih se ne može varati. Njihovo šesto čulo prodire u nas i našu unutarnjost i ona rea-giraju na ono što mislimo i osjećamo, želi-mo i maštamo. Ono što im prešućujemo i pokušavamo sakriti djeluje jače nego ono što im govorimo. Ako ih u sebi ne volimo, tada nam uzalud sve deklamacije naše lju-bavi prema njima. S unutarnjim otkazom i samo prem van motivirani ne možemo s njima uspješno raditi. Rezultati neće ovi-siti o onome što im tumačimo nego više od onoga što se događa mimo toga i ispod toga u nama.

Samo iznutra iskreno motivirani i odu-ševljeni u stanju smo uspješ-no prenositi djeci i učenicima odgojne i obrazovne poruke. Moramo u njih i u ono što go-vorimo vjerovati. Ako nam to uspije, rezultati se ne vide samo na njima nego i u nama. Djeca postaju naši unutarnji motivi, unutarnje pohvale i nagrade, unutarnje zadovoljstvo i sreća. Samo tako ne dolazi do unutar-njeg otkaza, demotiviranosti, nepotrebnog izgorijevanja, pa i preranog vanjskoga stvarnog penzioniranja.

(U sljedećem broju: Priznavanje i uvažavanje

mjesto vanjskog motiviranja)

Motivirane učiteljice i učitelji

izvore energije. Maketa je još izlo-žena u školskom holu. Uz maketu naselja, bile su izložene slike, cr-teži i skice arhitekture nekad i da-nas te ekoparkova. Napravili su i PowerPoint prezentacije o vodi i jami Baredine koje su imali prilike pogledati i drugi učenici na pre-zentaciji rada.

Reklamama i modnim trendovi-ma bavilo se još nekoliko skupina učenika po radionicama. Jedni su proučavali reklame danas i u proš-losti, drugi su anketirali građane o potrošnji i reklamama, treći su pro-učavali mobitele, a četvrti važnost njemačkih i austrijskih banaka za građane Poreča.

Hvale su vrijedni i brojni posjeti učenika gdje su razgledali Akvarij u Trstu, bogat raznim morskim or-ganizmima, jamu Baredine, pod-zemni svijet bogat stalagmitima, stalaktitima, rijetkim živim orga-nizmima kao što je čovječja ribica, a tu je i Muzej starih traktora.

Neki su učenici bili nazočni na manifestaciji Šesti dani mladoga maslinovog ulja u Vodnjanu, gdje se moglo kušati i degustirati mlado maslinovo ulje raznih proizvođa-ča si druge proizvode kao što su pršut, sir, suhe smokve... Osim izložbe maslinova ulja, učenici su posjetili uljaru Grubić u Balama, dok je druga skupina učenika bila na farmi OPG Kukić i upoznala uzgoj istarskog podolca i simental-skoga goveda. Nakon toga su obiš-li kulturno-povijesne znamenitosti Gračišća. Kao i uvijek, zanimljiv je bio obilazak staroga grada Pore-ča i njegovih znamenitosti, uz prat-

nju profesora i uvaženih stručnjaka Ivana Matejčića, Elene Uljančić Vekić i Vltave Muk.

Bilo je radionica koje su prouča-vale šund, kič, treš, gdje su učenici sami pronalazili i prepoznavali pri-mjere treša ili su pak htjeli pokazati da svaka životna aktivnost iziskuje utrošak energije koja se proraču-nava u postotku CO2 - otisak CO2 za svakog čovjeka i kako smanjiti količinu CO2 u našem okolišu.

Kreativnost i interesi mladih

Napravljena je PowerPoint pre-zentacija anketnih rezultata, koju je proveo bivši učenik Kemal Pršeša. Anketirano je 2000 ispitanika, turi-sta o uslugama u turističkim objek-tima Poreštine. Slajdove s podatci-ma iz ankete učenici su obogatili zanimljivim slikama porečkih ho-tela i okoliša.

Veća skupina učenika bavila se obiteljskom problematikom te je napravljen zanimljiv obiteljski al-bum. Prikazana je obitelj s različi-tih aspekata. U obiteljskom albumu pokazan je razvoj obitelji kroz po-vijest, počinje porijeklom čovjeka, prikazom obitelji hominida, nada-lje slijede stranice: genetika (kakav genetski materijal tražimo, ljepota odraz gena), žena kao izvor života, obiteljski odnosi, roditelji i djeca, jabuka ne pada daleko od stabla, tradicionalna obitelj u modernom svijetu, moderna obitelj.

Na kraju je važno istaknuti da se ovaj pristup rada s mladima poka-zao vrlo zanimljivim i korisnim. Prihvatili su ga upravo zato što kreativnost i interesi mladih više dolaze do izražaja nego u klasičnoj nastavi.

U potrazi za načelima zdravoga života

(16)

O motiviranosti odgojitelja i učitelja i te kako ovise odnosi i komunikacija, emocio-nalna klima i uspješnost, utjecaj i prihva-ćanje poruka koje im upućujemo. Motivi-ranost za rad s djecom ne može se glumiti. Djeca brzo prepoznaju unutarnju demoti-viranost i prema van hinjenu motiviranost našeg rada s njima

Piše prim. dr. sc. Pavao Brajša psihoterapeut i komunikolog

Mali Lapovčani prave svježi sir na obiteljskom gospodarstvu

EKOLOŠKI PROjEKTNI DAN U sŠ MATE BALOTE POREČ



PROjEKTNA NAsTAVA - LIKOVNA KULTURA KAO POVEZNIcA RAZLIČITIH sADRŽAjA (1)

Saznati, istražiti i povezati skriveno

Piše Jelena Bračun

Iako je natječaj prvotno bio zami-šljen za projekte osnovnih škola, pokazalo se potrebnim prihvatiti i

projekte i srednjih škola i vrtića zbog njihove iznimne kvalitete. Kriteriji za ocjenjivanje i kategorije bili su isti kao za osnovne škole. Tražilo se da nagra-đeni projekti zadovolje kriterije: origi-nalnost, kvalitetnu metodičku izvedbu, dobru prezentaciju projekta i izvrsne rezultate projekta u četiri kategorije materijalna ili nematerijalna kulturna baština, znanost (prirodne ili društve-ne grupe predmeta u školi), suvremena umjetnost i društvo, humanitarne akci-je.

U kategoriji znanost (prirodne ili društvene grupe predmeta u školi) nagrađen je projekt Zlatni rez XV. gi-

mnazije, Zagreb, voditeljice Kristine Rismondo (likovna umjetnost).

Projekt je proveden u 1. razredu, u dva sata učioničke nastave i uz dodatak on-line nastave, a cilj mu je bio „pre-poznavanje i objašnjenje pojma zlatni rez“.

Projektom su obuhvaćeni matemati-ka i likovna umjetnost.

Ključni pojmovi obrađeni kroz pro-jekt jesu zlatni rez i simetrije, a pro-jektom su obuhvaćene nastavne teme (prema planu i programu pojedinog predmeta): skulptura – svojstva i odno-si: ritam i simetrije, arhitektura – svoj-stva i odnosi: ritam i simetrije.

Povjerenstvo je bilo impresionirano rezultatima on-line nastave u kojoj su učenici, uz mentorsko vodstvo prof. Rismondo, pokazali visoke rezultate, kako kreativne tako i stručne, a poseb-no je pohvaljena upotreba novih tehno-

logija na konstruktivan način u kojemu učenici uče istraživati i prezentirati svoje zaključke.

U kategoriji suvremena umjetnost i društvo nagrađen je projekt U krugu škole, Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu, voditelja Filipa Pin-tarića (d.i.a., konstrukcije i materijali, računarstvo) i Udruge bivših učenika UBU-a.

Za izvođenje projekta predviđeno je 30 sati u izvannastavnim radionicama, a cilj mu je da se šira javnost upozna s radom ŠPUD-a putem izložbe u izlo-zima trgovina u užem središtu grada. Projekt U krugu škole definira uže sre-dište kao dio u kojemu se ŠPUD nalazi 127 godina te postavljanjem izložbe po ustaljenim rutama učenika i profe-sora za vrijeme pauze, odmora i nakon nastave, afirmira učenike i školu kao aktivne sudionike života grada. Projekt je potaknut i raspravama o preseljenju škole u novu zgradu izvan gradskog središta.

Projektom su obuhvaćeni strukov-ni predmeti odjela, a ključni pojmovi obrađeni kroz projekt jesu: tradicija, akcija, urbano tkivo, interpoliranje.

Povjerenstvo je nagradilo ovaj pro-jekt zbog aktivnog uključivanja učeni-ka u društveno osviještenu akciju kojoj je cilj bio prezentirati problem koji se tiče njih samih i škole koju pohađaju. Tako učenici uče kakva može i treba

biti uloga intelektualaca i umjetnika u društvu – aktivna, kreativna, hrabra.

Povjerenstvo je pohvalilo osam pro-jekata:

– za najbolje radionice pohvala pro-jektu U krugu škole, OŠ I. G. Kova-čića, Zagreb, voditeljice Stele Perić (učiteljica likovne kulture) te projektu Barok, OŠ Petra Kanavelića, Korčula, voditelja Abela Brčića (učitelj likovne kulture). Povjerenstvu su se svidjele ideje i realizacije obje radionice, ali im nedostaje više povezivanja i istraživa-nja različitih područja.

– za primjenu suvremenih didaktič-kih metoda (vršnjačko učenje) pohvala projektu Ljepota je u oku promatrača, OŠ I. G. Kovačića, Gornje Bazje, i OŠ Gradina voditelja Igora Fučkara (uči-telj razredne nastave). Čini nam se da se metoda vršnjačkog učenja prerijetko upotrebljava u školama te da ovaj pro-jekt-radionica, unatoč tome što mu ne-dostaje objedinjujući cilj istraživanja,

može služiti kao primjer dobre prakse.– za međuinstitucionalnu suradnju

pohvala projektu Renesansni kostimi, OŠ Dragutina Kušlana iz Zagreba, voditeljici Zdenki Kožić (učiteljica razredne nastave), suradnici Branki Dubovac (akademska slikarica, učite-ljica likovne kulture) te Malini Zuccon Martić (muzejskoj pedagoginji u Mu-zeju za umjetnost i obrt). Povjerenstvo pohvaljuje ovu suradnju škole i muzeja zato što su se obje institucije aktivno uključile kako bi povezale sadržaje obrađene na različitim predmetima, a ujedno posjet muzeju učinili zabavnim i kreativnim iskustvom.

– za razvoj poduzetničke inicijative pohvala projektima Koprivnica, grade moj, OŠ A. Nemčić Gostovinski, Ko-privnica, voditeljice Sanje Brkić (uči-teljica razredne nastave), i projektu Grobnička slikovnica, OŠ Čavle, vodi-teljica Monike Sabol (učiteljica likov-ne kulture) i Katarine Badurine (uči-teljica hrvatskog jezika). Povjerenstvo pohvaljuje ove projekte, jer je u njima obuhvaćeno sve, od ideje i realizacije do promocije. Bilo bi dobro kada bi se učeničko poduzetništvo ponekad ujedi-nilo i s humanitarnom djelatnošću na razini škole ili lokalne zajednice.

– za humanitarnu akciju pohvale pro-jektu Origami prijateljstva, OŠ Svete Ane, Osijek. Iako nema snažno izraže-nu likovnu komponentu, pohvaljujemo trud i namjeru škole i učenika da ovim projektom povežu djecu i umirovljeni-ke iz doma za starije osobe.

– za implementaciju e-učenja u re-dovnu i projektnu nastavu pohvale prof. Kristini Rismondo, XV. gimnazija. Po-vjerenstvo je prepoznalo izniman trud i znanje koje prof. Rismondo godinama ulaže u implementaciju e-obrazovanja. Smatramo da njezin trud ne unapređu-je samo svladavanje sadržaja likovne umjetnosti kroz nove medije, već pruža učenicima mogućnost razvijanja mno-gih vrlo važnih sposobnosti koje su im potrebne u suvremenom svijetu.

Zaključak je povjerenstva da se na natječaj prijavilo mnogo projekata koji mogu pokazati put za daljnji ra-zvoj projektne nastave u hrvatskim školama. Nagrađeni projekti imali su sve tražene odlike: jasnu problemsku ideju (što se istražuje), cilj (što učeni-ci dobivaju kroz istraživanje i nakon njega) te razrađene faze projekta (kako motiviramo i vodimo učenike kroz istraživanje i rad). Projektna nastava u Hrvatskoj još je u povojima i treba cijeniti svaki trud, ali i nadati se da će svi učitelji učiti od svojih najuspješni-jih kolega. Nagrađeni projekti trebaju služiti kao uzor drugim školama, a po-hvaljeni projekti i radionice mogu dati mnoge ideje za razvoj novih. Nadamo se da će škole prepoznati važnu, čak i neizostavnu ulogu likovne kulture u školskim projektima te da će učiteljima likovne kulture dati dovoljno prostora da svojim stručnim mišljenjem prido-nesu kvalitetnom i kreativnom ostvari-vanju projekata. Želja je udruge OPA, kao i članova povjerenstva, da škole i nastavnici ponukani primjerima nagra-đenih i pohvaljenih projekta tijekom sljedeće godine ostvare nove, original-ne projekte koji će na kvalitetan način objedinjavati likovnu kulturu, odnosno umjetnost, s drugim područjima. Nada-mo se da će kroz projekte mnoga djeca saznati, istražiti i povezati ono što bi kroz druge oblike nastave ostalo skri-veno.

(Kraj)

Cilj je ovoga projekta, koji je pokrenula Udruga za promicanje vizualne kulture OPA, pokazati da likovna kultura može ujediniti i povezati različita područja. U prošlome smo broju prikazali tri prvonagrađena pro-jekta, a u ovom broju predstavljamo ostale nagrađene i pohvaljene projekte

Među pohvaljenim projektima našao se i projekt Barok, OŠ Petra Kanavelića, Korčula

Među pohvaljenim projektima našao se i projekt Barok, OŠ Petra Kanavelića, Korčula

(2)

Nagrađeni projekt Zlatni rez XV. gimnazije, Zagreb (sl. gore)

Nagrađeni projekt U krugu škole, Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn u Zagrebu (sl. dolje)


regija

BOSNA I HERCEGOVINA

Prijedlog nacionalnog programa za financijsko obrazovanje

Organizacija za gospo-darsku suradnju i razvoj (OECD) pridaje veliku

važnost financijskom obrazova-nju i stoga je još 2005. godine donijela Preporuku o načelima i dobroj praksi financijskog obra-zovanja i svijesti. Sve zemlje članice OECD-a prihvatile su preporučena načela i preporuke, pa tako i Republika Slovenija, koja je nedavno objavila Pri-jedlog nacionalnog programa za financijsko obrazovanje. Opsežne europske studije

Nacionalni program financij-skog obrazovanja (u daljnjem tekstu: NPFI) sadrži sustavne i koordinirane aktivnosti u svr-hu financijske edukacije. Na-ime, Slovenija je rješenjem o Nacionalnom programu zaštite potrošača 2006. – 2010. i pri-stupanjem OECD-u prihvatila obvezu provoditi NPFI. Opsež-ne europske studije dokazale su da pojedinci ne znaju kome se trebaju obratiti kad im je potreb-na financijska pomoć te se često oslanjaju na savjete obitelji i prijatelja, umjesto da zatraže konkretne odgovore od financij-skih stručnjaka.

Organizacija koje se bavi za-štitom potrošača ističe da je bez obzira na veliku važnost finan-cijske edukacije također važno da pružatelji financijskih proi-zvoda/usluga nude jasne i pot-

pune informacije, jer se na taj način ispravljaju tržišni nedo-staci. Čak i financijske udruge (npr. Europske udruge banaka – EBF i Europsko udruženje dru-štava za upravljanje – EFAMA) naglašavaju važnost partnerstva i otvorene komunikacije s po-trošačima, kao i promicanje fi-nancijskog obrazovanja. NPFI po uzoru na postojeće europske prakse potiče suradnju s nepro-fitnim organizacijama, javnim sektorom, kao i društvima, udrugama i gospodarskom ko-morom, nevladinim organizaci-jama, itd.

Kako bi se postigao cilj ovog programa i uzeo u obzir prin-cip izrade modela financijskog obrazovanja za sve sudionike, važno je da korisnik usluga bude u stanju jasno izraziti svo-je potrebe, odnosno da mu budu dostupne prave informacije koje će biti razumljive i koje će se moći usporediti s drugim informacijama. NPFI bi trebao identificirati probleme i predlo-žiti rješenja koja bi omogućila pojedinačni odabir relevantnih informacija o financijskim pro-izvodima/uslugama, od savjeta za oglašavanje do rješenja koja će osigurati dostupnost nepri-stranih, poštenih, konkretnih, visoko kvalitetnih i lako razu-mljivih informacija koje una-pređuju sposobnost korisnika usluga da donese odgovorne odluke.

Osnovna financijska obrazovna shema

U mnogim europskim ze-mljama, kao što su Njemačka, Velika Britanija, Austrija, Ni-zozemska i Francuska, osnovna financijska obrazovna shema uzima u obzir različite potrebe pojedinaca, ovisno o dobi, ra-zini dohotka, statusu, obrazo-vanju, stavovima, interesima i njihovu djelokrugu rada. NPFI

koristi upravo taj pristup, koji uključuje rješenja ciljanoga fi-nancijskog obrazovanja koji je pogodan za Sloveniju. On ta-kođer sadrži upute za redovno sustavno praćenje njegove pro-vedbe, evaluaciju individualnog obrazovnog napretka i ostvari-vanja ciljeva njegove sheme u

cijelosti. NPFI također omogu-ćuje pristup Europskoj bazi po-dataka – EDFE, koji omogućuje uvid u najbolje europske prakse iz iskustava onih koji su već ra-zvili takve programe.

Prema RIPE Priredio I. Buljan

SLOVENIJA

Promicanje partnerstva i otvorene komunikacije s potrošačima

SRBIJA Najviše sredstava za

obrazovanjeNajvažnija je točka 9. sjednice Izvršnog odbora Hrvatskoga nacional-

nog vijeća bila donošenje plana proračuna ovoga državnog i krov-nog tijela hrvatske nacionalne zajednice u Srbiji za sljedeću godinu.

U prethodnom su razdoblju usvojeni financijski planovi resornih odbora vijeća te su stečeni uvjeti za donošenje plana proračuna za sljedeću godinu. Prilikom izrade plana proračuna poštovana je preporuka resornog ministar-stva da za operativne troškove vijeća iz proračuna ne bude izdvojena svota veća od 35 posto. Prema novom su proračunu sredstva izdvojena za ove namjene oko 32 posto, a sva ostala sredstva raspodijeljena su po resornim područjima, kaže tajnik HNV-a Željko Pakledinac.

„Najviše je sredstava pripalo obrazovanju, potom za kulturu, informiranje i na kraju za službenu uporabu jezika i pisma. Vodili smo računa da sredstva budu raspodijeljena tako da se odvoji 40 posto za obrazovanje, 30 posto za kulturu, 20 za informiranje i 10 posto za službenu uporabu jezika i pisma.”

Potrebe i želje koje su iskazali odbori prelaze financijske mogućnosti pro-računa, doznajemo od tajnika Pakledinca.

„Morali smo korigirati zahtjeve u pojedinim segmentima, jer su iznosi koje su dostavili odbori bili veći od planiranih. Korekcije su izvedene uz suglasnost čelnika resornih odbora.”

Ipak, postoji mogućnost da se dođe do dodatnih sredstava, navodi Željko Pakledinac.

„Na sjednici je posebno istaknuto i dogovoreno da će se strogo voditi računa o tome da sredstva budu utrošena točno na ono za što su tražena. Vijeće također planira donijeti odluku o raspisivanju natječaja za dodjelu sredstava. Bit će pripremljeni normativni akti i odredit će se uvjeti i kriteriji kako se može doći do tih sredstava.”

Također se planira jedan rebalans ili najviše dva, ali plan koji odobri Izvrš-ni odbor i na kraju Vijeće strogo će se poštovati, kaže Pakledinac. Svi člano-vi resornih odbora tijekom sljedećeg tjedna trebaju obrazložiti predložene zahtjeve kako bi na sljedećoj sjednici Izvršnog odbora bio formiran konačni financijski plan o kojem će se na predstojećoj sjednici Vijeća raspravljati i donijeti konačna odluka o usvajanju. Za utorak je zakazana sjednica Odbora za financije koji će dati svoje mišljenje o planu proračuna, tako da će on još jednom biti provjeren i potvrđen prije nego što bude proslijeđen na daljnje razmatranje, rekao je na kraju tajnik HNV-a Željko Pakledinac.

Prema Subotica Danas Priredio I. Buljan

Nacionalni program financijskog obrazo-vanja sadrži sustavne i koordinirane ak-tivnosti u svrhu financijske edukacije

Predstavnici Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti (FMON) sudje-lovali su početkom prosinca u Sarajevu

na Regionalnom forumu ECDL-a (European Computer Driving Licence – Europska raču-nalna diploma) o temi ECDL u funkciji digital-ne pismenosti, čiji je organizator i domaćin bila Udruga informatičara u BiH, koja je nosilac ECDL-ove licence za Bosnu i Hercegovinu. Fondacija ECDL-a osnovana je odlukom Eu-ropske komisije i CEPIS-a (Vijeće europskih profesionalnih informatičkih društava) kao ne-zavisno tijelo, čija je misija kreirati standarde u području informacijskih tehnologija, koordi-nirati aktivnosti na njihovoj implementaciji i nadgledati kvalitetu provođenja tih standarda.

U uvodnom je obraćanju istaknuto da je Fe-deralno ministarstvo obrazovanja i znanosti potpisnik memoranduma o razumijevanju s Microsoftom BiH, a kroz to i aktivni sudio-nik inicijative Parteri u učenju, putem koje su Ministarstvo i Microsoft BiH postali poticajni i efikasni partneri u produbljivanju suradnje inovativnih škola, podizanju njihove tehno-loške spremnosti, organiziranju natjecanja o primjerima dobre prakse u procesu upotrebe informacijsko-komunikacijskih tehnologija u osnovnim i srednjim školama.

„Federacija Bosne i Hercegovine postala je karika neraskidivog lanca partnera koji su svjesni da se nove generacije rađaju u digital-nom svijetu, da se obavlja brza transformaci-ja podataka, informacija i znanja u digitalni

oblik i da im treba omogućiti efikasniji i brži pristup umreženim informacijama. FMON je snažnim djelovanjem u prošle četiri godine opremio mnogo škola kabinetima informati-ke, u svim sveučilišnim studentskim centrima otvorio multimedijalne centre, opremljene su-vremenom informacijskom opremom i osigu-rao besplatan pristup međunarodnim bazama podataka Web of Science i CurrenContent za akademsku i znanstvenu javnost te studente u Federaciji Bosne i Hercegovine”, rekla je fe-deralna ministrica te uputila apel obrazovnim vlastima na svim razinama da intenziviraju aktivnosti na osiguranju potrebnih sredstava i ljudskih resursa, edukacije i ambijenta za im-plementaciju i održivi razvoj informacijskog društva.

S obzirom na potpisani Memorandum, kao i činjenicu da su ECDL-ovi moduli isključivo temeljeni na Microsoftovim alatima, tim više je Federalno ministarstvo obrazovanja i zna-nosti zainteresirano za promoviranje ovoga projekta i njegovu podršku. Na Regionalnom forumu sudjelovali su predstavnici Ministar-stva prosvjete i kulture iz RS-a, predsjednik CEPIS-a, predsjednik Fondacije ECDL-a, predstavnici Austrije, Slovenije, Srbije, Hrvat-ske i Crne Gore, direktori Agencije za državnu službu BiH, Agencije za državnu upravu RS-a, Agencije za državnu službu FBiH i Agencije za informacijsko društvo RS-a.

Prema FMON Priredio I. Buljan

Europska računalna diploma u funkciji

digitalne pismenosti


Spomenik pred glavnom zgradom berlinskog sveu-čilišta prikazuje Wilhelma

von Humboldta kao opuštenog i samouvjerenog. Sjedi na svojoj kamenoj fotelji i ponosno s vi-sine gleda na studente. Kao da pruski reformator obrazovanja i utemeljitelj sveučilišta i danas zahtijeva da se njegovo životno djelo respektira. Jer, on je bio uvjeren da je s njime obrazo-vanje u Njemačkoj dobilo novi polet.

Mit Humboldt privlači inozemne studente

Doista, Humboldt je svojim Berlinskim sveučilištem u nje-mački obrazovni sustav uveo novu ideju u koju su se ugledali mnogi u svijetu: da visoke škole ne bi trebale samo prenositi te-oretsko znanje, nego se baviti i praktičnim istraživačkim radom. Humboldtove planove podržao je pruski kralj Friedrich Wilhelm III., iako je svota koju je 1809. stavio na raspolaganje za osnu-tak sveučilišta bila skromna: „Nije bilo ni stolova ni stolaca, a po zidovima je bilo plijesni”, stoji u zapisima na koje podsje-ća današnji predsjednik Sveuči-lišta Christoph Markschies.

Kao zgrada Sveučilišta služila je palača princa Heinricha na ber-linskom bulevaru Unter den Lin-den. Tu je 1810. godine započeo prvi semestar – s 256 studenata i 52 docenta. Najprije su uteme-ljeni klasični studijski smjerovi: pravo, medicina, filozofija i te-ologija. Danas sveučilište ima jedanaest fakulteta, više od 250 studijskih smjerova, od afrikani-stike do zubne medicine, te neko-

liko centara i središnjih instituta koji su raspoređeni u više od 300 zgrada.

Od 34.000 studenata 13 posto ih je iz inozemstva, iz više od 100 zemalja. Mit Humboldt i da-nas privlači, kaže dopredsjednik zadužen za međunarodne veze Uwe-Jens Nagel. „Pod geslom Moderni original prenijeli smo njegov obrazovni ideal u 21. stoljeće”, kaže on, naglašavajući da nema teoretske poduke bez

praktičnog istraživanja i obrnu-to. Mračno poglavlje - nacionalsocijalizam

Do 1933. godine Humbold-tovo sveučilište bilo je među vodećima u Njemačkoj. U svo-joj 200-godišnjoj povijesti to je sveučilište dalo 29 nobelovaca, među ostalima Alberta Einsteina i Maxa Plancka. Tu su studirali i Otto von Bismarck, Heinrich

Heine, Karl Marx i Kurt Tuc-holsky. A onda je došlo mračno razdoblje. Otpuštani su židovi, socijalisti, komunisti. Slike spa-ljivanja knjiga 10. svibnja 1933. obišle su svijet.

„Stajao sam ispred sveučili-šta stiješnjen između studenata u nacističkim uniformama, tog cvijeća nacije, i gledao kako naše knjige lete u rasplamsalu vatru”, pripovijedao je njemački književ-nik Erich Kästner.

Tek nakon što je s krajem rata 1945. završilo to tamno poglav-lje Humboldtova sveučilišta, došla je nova kriza. Sukob Isto-ka i Zapada u poslijeratnoj Nje-mačkoj doveo je do sve jačega komunističkog utjecaja na Sveu-čilištu. Između 1945. i 1948. bilo je uhićenja, odvođenja i ubijanja studenata koji su zahtijevali slo-bodu sveučilišta u Humboldtovu smislu.

U zapadnom dijelu grada stu-denti su uz pomoć SAD-a osno-vali Slobodno sveučilište Berlin. A DDR je 1949. svoje Berlinsko sveučilište nazvao Humboldto-vim imenom, ali bez njegovih ideala. S ponovnim ujedinjenjem Njemačke oni su opet došli u prvi plan, ali ravnopravnost teorije i prakse teško je ostvariti s 34.000 studenata i oko 950 profesora, kaže Uwe-Jens Nagel.

Elitno sveučilište „Treba nam više osoblja, ali

to nije moguće ostvariti u siro-mašnom Berlinu”, kaže Nagel. No, ideja kojom se to nastoji nadoknaditi jest model mento-ra. Studente se osposobljava da rade kao demonstratori s mlađim kolegama, ali za to ne dobivaju nikakav honorar nego studijske bodove.

Sveučilište se nada da bi mo-glo doći do više novca ako dobije naslov elitnog sveučilišta. To mu, doduše, nije uspjelo 2007. godi-ne. Ako to ne uspije ni iduće go-dine, uzor modernih sveučilišta mogao bi izgubiti značenje. Jer, samo od Humboldtova mita ne može se živjeti.

Prema Deutsche Welle Priredila Ivana Čavlović

Dva stoljeća Humboldtova sveučilišta

svijet

Berlinsko Humboldtovo sveučilište dalo je brojne nobelovce i druge vrhunske znanstvenike. Osnovano je prije 200 godina kako bi povezalo teoretsku poduku i praktična istraživanja, što je bilo revolucionarno

Kad su Nijemci u njemačkim školama manjina

Za vrijeme velikog odmora u jednoj berlinskoj školi njemački učenik stoji po strani, a turski i arapski dječaci ga guraju. O takvim scenama priča i Salahdin Said, maturant iz Berlina, koji je rođen u njemačkom glavnom gradu, no ne želi reći odakle njegova obitelj potječe, jer želi da ga se smatra Nijemcem. Autsa-jder u školi postaje svatko tko se trudi aktivno sudjelovati u nastavi, a suočava se s pogrdnim komentarima, podbadanjima i prije svega izolacijom. Wilfried Seiring, bivši direktor službe za berlinske škole, govori kako mnogo migranata na taj način jača svoje samopouzdanje i osjećaj vrijednosti.

„Oni loše govore njemački, vjerojatno neće završiti školu, a to znači da ne mogu nastaviti profesionalnu izobrazbu, pa je njihova perspektiva vrlo ograničena. No, u školskom su okruženju članovi grupe koja ima moć izolirati druge. To je proganjanje manjina”, smatra Seiring, a njemačka ministrica obitelji Kristina Schröder nalazi za to mnogo oštriju riječ - rasizam.

Za mnoge je vršnjačko nasilje među učenicima postao skandal tek kada je izašlo na vidjelo da su žrtve i Nijemci. Učiteljica Michaela Ghazi potvrđuje porast agresije učenika stranog porijekla prema njemačkim učenicima i nastavnicima. U najgorim slučajevima, kaže, riječ je o verbalnim napadima i primjeni nasilja u obliku naguravanja. Ali uvijek je prisutno odbacivanje.

Mišljenja se razilaze oko toga kako bi škole trebale postupati prema učenicima stranog porijekla. Seiring smatra da je rješenje u jačanju osjećaja pripadnosti školi: „Mi zato pružamo potporu muslimanima koji se školuju u Njemačkoj i pohađaju islamsku nastavu na njemačkom jeziku. Cjelodnevne bi škole djecu maknule s ulice, iskoristile bi njihove interese za određene stvari i mogle bi im dati osjećaj uspjeha. A to bi sigurno pomoglo u njihovoj integraciji.”

Učeniku Salahdinu ne sviđa se stara podjela – na jednoj strani Nijemci, a na drugoj „stranci”. Zahtijeva i veći senzibilitet učitelja, jer smatra da djecu stranog porijekla ne bi smjeli zvati strancima, već im pomoći da se osjećaju prihvaćenima. Jer, ako neki učenik stalno sluša da je stranac, onda se s vre-menom tako počne i ponašati. (IČ)

Njemačkoj treba više kvalificiranih doseljenika

Vodeći njemački gospodarstvenici ponovno su zatražili da njemačke vlasti osiguraju veće useljavanje kvalificiranih stranaca, usred užarene rasprave o migrantima i nji-hovoj integraciji među njemačkim strankama. Ministar gospodarstva Reiner Brüderle izjavio je da je Njemačka prošle godine izgubila 15 milijardi eura zbog nedostatka kva-lificirane radne snage. Prema vladinim navodima, Njemačkoj trenutačno nedostaje 36.000 inženjera i 66.000 računalnih stručnjaka.

Šef Saveza njemačke industrije Hans-Peter Keitel izjavio je da Njemačkoj godišnje nedostaju tisuće građevinskih inženjera, a predsjednik Njemačkog instituta za privred-na istraživanja (DIW) Klaus Zimmerman čak je ocijenio da je godišnje potrebno najma-nje 500.000 kvalificiranih ljudi želi li Njemačka očuvati sadašnji standard i poziciju na svjetskom tržištu. Naveo je da se u Njemačku godišnje useljava oko 700.000 ljudi, ali se odseljava više od toga, što je opasan razvoj koji će u idućih 20 – 30 godina dovesti do velikih teškoća.

Šef industrijalaca Keitel upozorio je da se godišnje umirovi više ljudi nego što s fa-kulteta i visokih škola dođe na tržište rada. Time nastaje praznina koja se ne može po-puniti niti popravljanjem kvalifikacija, niti smanjenjem broja ljudi koji napuštaju studije, niti zadržavanjem stranih studenata. „Potrebno nam je više kvalificiranih doseljenika, a prije svega promjena mentaliteta”, rekao je Keitel.

Vlada je najavila da će, kao jedan od prvih koraka u rješavanju ovog problema, ubrzati i pojednostaviti postupak za priznavanje inozemnih kvalifikacija u Njemačkoj. Između 300.000 i 500.000 doseljenika ima znatno višu kvalifikaciju od one koja se traži na radnim mjestima na kojima su zaposleni te tako nije rijedak slučaj da farma-ceuti s inozemnim diplomama rade kao bolničari, a inženjeri kao priučeni majstori u tvornicama.

Konzervativna ministrica obrazovanja Annette Schavan najavila je da će brzim pri-znavanjem inozemnih kvalifikacija njemačko gospodarstvo dobiti najmanje 300.000 kvalificiranih ljudi. Ministar Brüderle je, pak, najavio da bi već u mandatu ove vlade mogao biti usvojen sustav bodovanja za useljavanje, sličan onome kakav imaju Ka-nada ili Australija. (IČ)

Obljetnica berlinske visokoobrazovne institucije NJEMAČKA


Blagdan ljubavi i miraDolazi nam još jedan Božić. I opet,

kao i svake godine – a čini se iz godine u godinu i sve više – o

Božiću svatko priča svoju priču. Za vjer-nike i za mnoge ljude dobre volje Božić je, ako ne i najveći (u teološkom smislu to je Uskrs), a ono svakako najljepši blagdan kroz godinu. Za one druge, koji u Božiću ne gledaju toliko vjerničku dimenziju, ostaje ona druga vrijednost Božića koja je zajednička i vjernicima i nevjernicima: Božić je najveći obiteljski blagdan u godini i nadasve – blagdan ljubavi i mira.

Riječ Božić umanjenica je riječi Bog, u značenju, dakle, mali Bog, tj. dijete Isus i Božić je blagdan njegova rođenja. Biblijski izvještaj Isusovo rođenje tu-mači kao događaj koji se zbio na slavu Bogu na visini i za mir ljudima dobre

volje. Tu vjerničku, teološku dimenziju možda je najbolje izrazio s. Augustin ka-zavši kako se „Bog (se) počovječio da se čovjek može pobožanstveniti”. Tako sam naziv Božić podsjeća da je blagdan Božića evanđeoska škola ljudskosti i čovječnosti. Na Božić „svi se osjećamo jedni drugima bliži, bližnji, domaći svoji, pristupamo jedni drugima bliže, želimo biti zajedno više nego i u jednome danu u godini” – zapisao je prigodom jednoga Božića fra Bonaventura Duda.

Tek malo povijesno podsjećanje: Božić se do pred kraj IV. stoljeća obilježavao 6. siječnja, da bi potom bio premješten na 25. prosinca kako bi se potisnula rimska svetkovina Natalis Solis Invicti (Dan ro-đenja nepobjedivog Sunca), koju je uveo još car Aurelije (270. ‡ 275.), a koja je padala u vrijeme zimske obratnice.

Kršćani su vrlo rano taj dan Isusova ro-đenja smatrali i početkom nove godine. I hrvatska božićna pjesma Narodil nam se kralj nebeski sa stihom „na tom mladom letu veselimo se” upućuje na Božić kao prvi dan nove godine. Tek je 1691. Crkva prihvatila 1. siječnja kao Novu godinu. Kršćanstvo je doduše uspjelo potisnuti rimsku svetkovinu rođenja nepobjedivog sunca, ali nije moglo spriječiti da se mnogi poganski običaji iz pretkršćanskog razdo-blja zadrže u puku i do današnjih dana – zelenilo u kući i oko kuće, sijanje pšenice, kićenje pročelja kuća zelenim granama, paljenje „badnjaka” i obilje svjetlosti, da-rovi i čestitanja i nadasve bogat blagdanski stol – a sve kao izraz želje za budućim ra-stom, vitalnošću, napretkom i svekolikim obiljem, ponekad i pretjeranim, pri čem se često gubi temeljni smisao Božića.

„Kršćanska kultura Božića preživjela je izvanjsko društveno nasilje (totalita-rizma), upravo onako kako je i rođena u betlehemskoj neuglednosti, pod prijetnja-ma, ali i u potrebi da Ljubav preživi. Sto-ljećima je snažno protkala mnoge visoke umjetničke izraze, ali i kulturu običnoga puka koji je čuvao srž Radosne vijesti u svojim običajima” – naglasio je, među ostalim, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u svojoj prošlogodišnjoj Božićnoj poruci.

Kratki izbor iz toga obilja umjetnič-koga izraza i kulture običnoga čovjeka, tek kao podsjetnik na to što bi nam Bo-žić trebao značiti, bez obzira na to je-smo li vjernici ili nevjernici, donosimo i u ovom posebnom prilogu posvećenom najljepšem i najradosnijem blagdanu u godini.

poseban prilog: ususret BoæiÊu

Pripremio Ivan Rodić

Vincent od Kastva, Kristovo rođenje, kopija freske, crkva sv. Marije na Škriljinama, Beram, Istra, kraj 15. st.



BILOGORsKO BADNjE VEČE„Bilogorsko Badnje veče” naziv je božićne svečanosti koju je je početkom prosinca pred prepu-

nim Domom kulture u Bjelovaru održao Dječji vrtić Ciciban i koja je bila posvećena njegovanju bilogorskih običaja i tradicije. Ovim projektom koji se u vrtiću radi već deset godina djeci je pružena mogućnost da se igraju onako kako su živjeli njihovi preci – bake i djedovi, prabake i pradjedovi. Djeca, odgajateljice, ravnateljica i jedini muški član kolektiva vrtića Ciciban nastupali su u narod-nim nošnjama. Sviralo se na klasičnim udaraljkama, ali i na rifljačama, „prdama“ („mrgudalima“) i „šefu“, a tradicionalne dječje pjesme i plesove izvela su djeca glazbeno-folklorne igraonice. Scena je imitirala staru bilogorsku kuću u kojoj cvate granje voćaka posađeno za sv. Andriju i pšenica posijana na sv. Luciju. Kuća je okićena tradicionalnim nakitom od „pucanaca“ (kokica), slame, krep papira, a na prozoru je i zvijezda. Izrađenim nakitom kitila se jela. Bilogorci su za Badnjak blagovali skromno, ali je stol bio bogato aranžiran. U svakoj od ovih aktivnosti sudjelovala su djeca proigra-vajući važne događaje Badnjaka.

Branka Biketa Caktaš

„ŽIVE jAsLIcE” IZ cRNOG Već šestu godinu zaredom u prigradskom zadarskom naselju

Crno održava se vjerno uprizorenje Isusova rođenja „Žive jasli-ce”. Interpretacija ovog središnjeg prizora božićne tradicije odvija se pod pokroviteljstvom Grada Zadra, u organizaciji Mjesnog od-bora Crno, KUD-a Crno i Župe svetog Nikole. Predstava koju je režirala Patricija Novačić puna je poleta, obogaćena je glazbom i sjajnom scenografijom i kostimografijom, plesom, svjetlosnim efektima, bakljama...

Crničke božićne jaslice predstavljaju figurativni prikaz Isusova rođenja koji je mješavina iskaza iz Evanđelja po Luki i po Mate-ju. Betlehemska scenografija postavljena je u prirodni ambijent, u blizini mjesnog bunara okruženog suhozidom, snopovima slame i stablima masline, smjestene su jaslice, a postojeće kuće odigrale su ulogu „Marijine kuće” u kojoj se zbilo navještenje, svratišta i ostalih betlehemskih objekata.

(Izvor: Zadarski list)

Silvije Strahimir Kranjčević

Prvi snijeg Olovna, siva mrena je neba – ko oko u lude,Sinji ko pepeo zgasli kroz mliječnu maglicu dima;Snijeg – to smrzle suze su, iz oka toga što blude.Vjetar ih vitla… zima je… zima!

Padaju guste poljanom širnom, a velike graneŠire se spram njih ko naručaj mekan. Upravo etoAnđeo smrti silazi s njima, baš će da paneGorde na glave, što umiru sveto.

Prirodu gledam – jadnika kao što – komu će zoromNasilna mišica oči zaklopit. Zbogom, o liste,Brbljava lasto, o zbogom ti, blijedo sunce za gorom,Zima je, zima; ljetni već niste!

Sada se cari vila ledena, a njojzi pred dahomZelen se žuti i nabire suha, okom je koči;S maglena tkiva je oprava njena, suhim nad mahomInjem vezenom obućom kroči…

Za njom se voze lakim na sanama vesele šale:Plesovi, šaptaj i drhat i stiskaji ruke na samu,Salon i plazače glatke i maske što očima paleŽarče neg sunce o Petrovdanu.

Leti nad svime badnjački anđeo, dižuć visokoBožićno drvce, stostruke darke pod njega meće;Osmijehom rajskim gleda u radosno dječinje oko:Badnje je veče – veče je sreće.

Uza nj se bijeda povlači, snijegom njuška ko zvijer,Šesnaestljetnoj pastorci nosi božićna hljeba:Zvona će pjevat Hosana! i s mraza će venut joj lijer…Zima je, zima – grijat se treba!

(1897.)

Tugo svetih dana, kad se prosipa kao silan slador bijelo snježno inje, kada iz jasala čedo Josipa nudi čudu svijeta bolne oči sinje; pa dok vatra pali našu žarku krvcu, od krvave rijeke što je prolismo kao žižak gori na božićnom drvcu plamen prve vjere što zavolismo, i dok tako snužden u kavanskom kutu glođem crnu sumnju srca ranjena, mutni danak vije neku maglu žutu, dotle znam da zvona, bolna zvona povrh pala čela muža smanjena u tišini sela crno bugare, te da stalnom čamom dona-dona-dona tješe jad ognjišta, mrtve ugare. I ja tada kličem: Bolni Božiću, nemam peći, ali duh naložit ću, sveti oganj i svoju dušu složit ću u zvonku zvučnu slavu Božiću, u česmu pjesama, pjesmu česama; no mrak iz mene biva crn i težak – i crnji i teži – ko mrak oko mene što steže u mreži.

Sam na svijetu, a nigdje nikoga. Čeljadi je smiješno moje gnusno – rublje, dokle moje oči posmatraju Boga, dokle moje uho čuje čiste trublje bolje vasione, duha sakritoga; da sklonim glavu, nemam dobra duplja, naokolo svuda nemilosne laži; naokolo srca šuplja i draži bez draži. Putuje se svijetom sudbonosno sam. A sitna djeca ruke pružaju za dragovoljan bakar otkupljenja, dlan na kojem gori crven plam. I kroz osvit tihih Pozdravljenja te će male ruke da nas razoružaju. Nego evo govori mi glas: „Bijela čela koja padate sa gvožđem kletve oko tjemena, što ne kruni krunu, niti klas, okrvavljena srca što se jadate, počekajte koru vremena, svjetliji nam ili čišći čas; optuženici duša potonulih, i čela klonulih, vi oronuli,

počekajte Spasiteljski Čas. Ne teku čiste suze uzaludu. S vašeg oka one će da budu bistri sjajni žišci; vas će spasti, vas će spasti, vas će spasti, o Ikonoklasti, vaši vrisci, o popljuvani i ugnjetavani, što kroz zadnju bijedu motrite val u ledu za dubljinu modru dubokomu, spokojnome odru. – Kada će da viknu trube crvene, crvene, – u crvenoj boji, u plamenom tempu – kada će da kriknu mrtvi kameni? Moje ruke dvije su štake drvene, drvene; pružaju se ruke poleta talogu božanskoga poletarca; nečujno se gase zadnji plameni, zadnji ameni na meni.

(1919)

Tin Ujević

BožićSveta tri kralja nose darove, sarkofag iz 4. stoljeća u Rimu

Jaslice u crkvi svetog Ivana Kapistrana u Iloku



Učenici i učitelji Osnovne škole „Ivan Goran Kovačić”, iz Đakova, krenuli su ususret Božiću organiziranjem brojnih aktivnosti u nastavi i izvan nastave. Uz projekt nazvan Otvorimo Božiću vrata, kojemu je cilj bio da kroz radionice, igraonice i projektnu na-stavu približi učenicima, njihovim roditeljima i svim zainteresiranima Božić i božićne blagdane te već tradicionalni predbožićni koncert u Hrvatskom domu, ovogodišnji bo-žićni ugođaj upotpunjen je i zanimljivom izložbom starih razglednica s motivima hrvat-skih božićnih običaja na internetskoj stranici škole. Razglednice su iz privatne zbirke Valentina Markovčića, a neke od njih, uz dopuštenje vlasnika zbirke, objavljujemo i u Školskim novinama (u suradnji s Vinkom Pilipovićem, učiteljem informatike u školi, koji je razglednice skenirao i digitalno obradio)

HRVATsKI BOŽIĆ NA sTARIM RAZGLEDNIcAMA

Na nebu se obesil – kak črni i podrapani pun lukni škrlak – jen velik i ves od snega oblak...Z vetrom se je boril – na hiže je sipal sneg, gda se naglo vmoril; zabelil se dol i breg...Sigde su zvezdice bele, i bleskale su se... a zemlja je bila lepa kak pun biserja dlan;Mesec se smeškal, i ni bil žut vre zlat – gda denes je Bajdni dan...Rodil se brat, rodil se Boži Sin – zato zvoniju zvoni vsi, na ves glas.....................................................Po putu dečica gredu – su bleda, i dršću od zime lute, a jedno okno se svetli i gleda na snežne pute...Bratec je stal na štengu, je drhtal i zapopeval, a sestrica mu je pomogla, i z nom je suze proleval...Lepo su, lepo popevali o detešcu malom vu štali; na slami se rodil... i kako je zlatni trak zvezde tri krala k Njemu sprovodil... i javil se onda angelov glas pastirima z popevkom:Rodil se Spas...

... Onda su dečica stala, najmanja je seka zaspala. – Vu čudu su gledali v sobu;na oknu je bor i čuli su ajngela kor da popeva onu istu popevku...Kako bi bili sretni da su vu hiži, da su nutri, kaj im za Isusom malim za popevkom pod borom dušica teži...I onda bi sretni bežali doma, i nosili bi Bože dare mami, kaj betežna leži...Vu hiži je bakica jena, i dedek stari i beli, pa su spružili kolena, se digli – i vun črez okno gledeli...Z rukami su mahali i dečicu ozeblu zvali – pa su ih grejali, kuševali i darov im puno dali...I mamicu su dopelali, i srećni onda popevali... Starci su blaženi bili, Isus se i njih je setil; hižicu slamom pokritu z dari, z decom posvetil...A dečica su pak popevala z mamom, bakom i z dedom ... o detešcu malom vu štali, na slami se rodil... i kako je zlatni trak zvezde tri krala k Njemu sprovodil... i javil se onda angelov glas pastirima s popevkom:Rodil se Spas...

(1930.)

Ivo Kozarčanin

Božićna slutnja

Ko je to, mati, večeras, o prozor kucnuo tako tiho i svileno meko, ko da je – dobar i mio – u našu sobicu malu u goste došao neko? I zašto turobno tako pjevaju mekana zvona, kakvu to ariju tuže? Putnik je neki ljubazni u ovu božićnu večer donio smrznute ruže. Osjećam sve više kako mi drhtavo grči se srce kao uplašeno ptiče, i sve polako, polako – kao da se boji doći – prastara poema niče. O, to je ona božićna presveta, predobra večer, kad sobe mirišu medom, kada su ulice meke, kada je sve kao bajka; o Bogu s kosom sijedom. Uvire, uvire u me saneno blaženstvo neko, ko mi to donese sreću? Pucketa intimno vatra, plamsaju plameni plavi, sjene se po zidu šeću. Slutim: zanosne to su iz davnog djetinjstva sjene, pune radosne sjete. Zašto sam večeras, mati, nujan i veseo tako kao maleno dijete? Poći ću u noć kasnu – kroz ćilim mekanih ulica – dok pada plašljivi snijeg, da navrh jablana golog, što noći beskrajno šuti, bijeli izvjesim stijeg. No ko to kuca, kuca svu večer o smrznut prozor tiho i svileno meko, zar je zaista večeras u našu sobicu malu u goste došao neko?

(1930. – 1931.)

Dragutin Domjanić

BožićPosipal bi snegom vse pute i spunil z veseljem vse kute, da smeh i popevka zvoni, da brigah i tugah ni, da suza već oko ne muti, da vsaki si v srcu oćuti: Božić je došel nam vesel, vsakomu sreće donesel v sela i grade i gaj, meni takaj!

(1925.)

Vlado Vlaisavljević

Dobrota BadnjakaNa Badnjak su duše rasvijetljeni oltari. U kuće ulazi anđela duh. Mirtom i tamjanom mirišu stvari Čovjek je čovjeku dobar ko kruh.

Zvijezde raspletu srebrne kose. Zadrhće zemlja od svetačkog sjaja. Na ponoćku ljudi u srcu nose Bijele ruže iz vrtova raja.I svi u znaku radosti velike Muziku neba pjevanjem prate, Upirući pogled u tajanstvene vidike, Gdje malog se Isusa kose zlate.Smiluj se svijetu, o drago dijete! Duša je tvoja besmrtna sila. Smilu se, smiluj, ruke ti svete Nek posvete mir iz majčina krila.

(1939.)

Ivan Goran Kovačić

Na Badnju večer

Badnjak u Slavoniji

Molitva prije jela na Božić (Konavli Dalmacija)

Radišin pitomac prvi put nakon oslobođenja u roditeljskom domu

(Šestine kod Zagreba)

Plutej sa scenom Kristova rođenja, replika, crkva sv. Nedjeljice kod Zadra, 11. st.

Božićni običaji u Hrvatskoj - Etnografski muzej Zagreb



Na blatnjavi put samo bi ponegdje pao trak trepe-rave svjetlosti petrolejke. Gusti mrak kao da je obgrlio čitavo selo, samo se na brežuljku nazi-

ralo osvijetljeno zdanje koje je izgledalo kao da lebdi iznad tame. Spotičući se po neravnom drumu nasutom krupnim šljunkom, Mirela je jedva stizala dugonogoga seoskoga momka koji je nosio njezin starinski kofer i grabio krupnim koracima preskačući blatne lokve. Nisu razgovarali mnogo, momak je bio škrt na riječima, a mlada učiteljica bila je zdvojna i nesretna što njezin ži-votni put započinje tako sumorno u dalekom selu koje nema ni puta, ni električne struje i koje je daleko od že-ljezničke stanice više od sedam kilometara. Samo joj je mladenačka hrabrost i životna volja da bude učiteljica pomagala da ne zaplače, kao što je plakala hladna zim-ska kiša i ledila se na cesti. Gladna, hladna i promrzla, nije više imala druge želje, jedino da stane negdje gdje nije mokro i studeno.

– Evo nas, tu smo! – reče momak i stane.Mirela ugleda stepenice koje ne vode nikamo. – Nije to škola, to će biti ubuduće ambulanta, to nije

još dovršeno, s druge strane je škola, zadružni dom, pro-davaonica i učiteljski stan – objasni momak i krene po utabanoj stazi na drugu stranu toga čudnoga zdanja koje je sad već djelomično bilo osvijetljeno.

Ulazna vrata nisu morali otvarati, jer ih nije ni bilo, a hodnik je bio popločen ciglama. Iz hodnika se vidjela velika osvijetljena dvorana iz koje se čuo glasan razgo-vor. Tu je bilo toplo i veselo. Dvorana je bila osvijetlje-na s nekoliko velikih petrolejskih lampi. Drvene klupe bile su postavljene uza zid, nekoliko stolaca i stol bili su na sredini. Oko peći u kojoj je hučala razbuktala vatra stajali su stariji ljudi i poneka žena, a nekoliko mladića pokušavalo je postaviti božićno drvce na drveni stalak.

– Vite da vam to tak ne bu išlo, to mora biti drugač! – savjetuje stariji čovjek.

Mirela je stala iza svoje prtljage da bi se barem malo zaklonila od uprtih očiju i nije znala što bi rekla, kome bi se predstavila.

– Gle, si ti morti naša nova učiteljka? – zažagori starija baka i pljesne rukama.

– Je, da, ja sem ju dopeljal, ne bi znala nikak sama dojti po noći – veli sav sretan momak.

Odmah se oko njih sjate sve žene, a muški su prilazili sporije mjerkajući to žensko čeljade pokislo i ozeblo sa sažaljenjem i oprezom. Žensko je žensko i nikad se ne zna kakve su joj namjere i planovi.

– Ja sam elektroinstalater, ako vam zatreba, tu sam – predstavi se ljubazno naočit muškarac.

– Jedino kaj još nemamo struje – dopuni mlađa žena.– Ja bih molila da mi netko pokaže stan – konačno

prozbori Mirela.Jedno tanko i vižljasto djevojče ponudi se ljubazno da

pomogne učiteljici, a za njom krenu još dvije žene. To što se zvalo učiteljski stan bile su dvije prostorije, jedna veća bila je ugodno zagrijana, velika željezna peć, kra-ljica bila se dobro razgorjela i vatra je veselo pucketala. Ne bi se moglo reći da je stan zračio s mnogo raskoši, ali je mirisalo po svježini i imalo se gdje sjesti.

– Curička vam pomore kaj bu treba pospraviti, a onda dojdete k nami da si malko prigriznemo. Znate, mi vu Prepunčecu Srednjem držimo do svetkov, makar to neje svakom prav. Dečki budu postavili bora, cure ga nakite, pak nam se bude nekak lepše vidlo.

Umiljata djevojka gledala je Mirelu s divljenjem i i pričala joj s ljubavlju o svojem selu.

– Ono što jako svijetli to je paromlin, imaju i crkvu na brijegu, staru i poznatu, ali nemaju velečasnoga. Ujesen je najljepše kad svi brežuljci mirišu po moštu i pečenim kestenima. Lijepo je sada kad imaju dom, tu se sastaju mladi, pjevaju i plešu subotom. A i prije se plesalo kolo, vani, pred crkvom i pucalo se s karabi-tom. Cure će sad kititi bor i nadaju se da će im i uči-teljica pomoći, čim se odmori. Najteže im je napraviti božićnu zvijezdu.

Poziv na božićni domjenak nije baš očekivala, a nije sigurna da će biti baš spretna u izradi božićne zvijezde. U učiteljskoj školi naučila je mnoge stvari iz teorije i iz praktičnog života, ali nije mislila da će joj prva zadaća biti izrada božićne zvijezde. Sjetila se svoje bake Jane, ona je imala vješte ruke, radila je nakit od raževe slame, lančiće, zvjezdice, svjećice.

– Došlo je jelo, dojdite si nekaj prigristi! – pozove ih srdačna žena i Mirela sa svojom pratiljom pridruži se blagovanju.

Po stolu su bile naredane tepsije, tanjuri i zdjele iz ko-jih se pušilo još toplo pripremljeno jelo. Jelo se, uglav-nom, rukama, svatko je uzimao ono što mu prija, a svima je prijalo pa i mladoj učiteljici. Pogače i pogačice, štrud-li, makovnjače, orehnjače, bazlamače, kovrtanji, kuku-ružnjače, licitarski kolačići, sve se to pušilo i mirisalo. Kad je nakon svega popila i lončić kuhanoga vina, Mire-li se povratila izgubljena snaga. Ipak, malo se zabrinula i upitala samu sebe je li pijenje vina bio dobar pedagoški postupak.

Bor je bio već pun raznolikoga nakita, od domaćih ja-buka božićnica i svježih češera do sjajnih kuglica koje su čudnim putovima stigle iz austrijskih i talijanskih du-ćana. Na vrhu još nije bila postavljana božićna zvijezda. Taj je posao čekao učiteljicu.

Sa zvijezdama nije nikad lako, a osobito s ovom koja se očekivala od učiteljice. Najprije su poslali nekoga da po selu traži raženu slamu, a nje nije nigdje bilo. Raž se odavno nije sijalo u selu. Nije se nigdje našlo ni kartona od kojeg bi se mogla izrezati zvijezda. Dosjetljivi elek-troinstalater riješio je slučaj, donio je iz mlina žice i od nje su napravili veliku zvijezdu koju su izdašno ukrasili sjajnim papirom. Stavili su je na vrh bora i dodali joj još i rep. Baš kao prava zvijezda repatica koja pokazuje put pastirima. Kiša je prestala, a kroz odškrinut prozor ulazio je oštar zimski zrak, jelka bi zamirisala i zvijezda bi zatreperila.

– Gle kako naša zvijezda svjetluca i treperi! Da nije bilo učiteljice, ne bismo imali zvijezdu! – reče djevojka.

Ne može se baš reći da učiteljice donose zvijezde, ali svjetlost svakako donose.

Narodi nam se Kralj nebeskiNarodi nam se Kralj nebeskiOd Marije, čiste Djevice.Na tom mladom ljetuveselimo se,Mladoga Kralja mi molimo. Po njemu slijedi sveti StjepanPrvi mučenik Gospoda Boga.Na tom mladom ljetuveselimo se,Mladoga Kralja mi molimo. Daj nam Bog zdravlje, k tomu veseljeNa tom mladom ljetu svega obiljaNa tom mladom ljetuveselimo se,Mladoga Kralja mi molimo.

NAPOMENA: Za božićnu pjesmu Narodi nam se Kralj nebeski fra Bo-naventura Duda tvrdi da je najtipičnija hrvatska božićna pjesma koju mnogi rado nazivaju i hrvatskom božićnom hi-mnom. Stihovi Na tom mladom ljetu ve-selimo se, / Mladoga Kralja mi molimo podsjećaju, po nekim povjesničarima, na ono vrijeme poslije tragične 1102. godine, kada je svaki ugarski kralj, da ugodi Hrvatima i da im potvrdi njihovu državnost, nastojao što prije okruniti svoga prvijenca za hrvatdskoga kralja.

Božićna zvijezdaMirela je stala iza svoje prtljage da bi se barem malo zaklonila od upr-tih očiju i nije znala što bi rekla, kome bi se predstavila

Piše Marija DROBNJAK POSAVEC

Josip Generalić, Naš Božić, ulje na lesonitu, Hlebine, 1977.


savjetnici

U posljednjem nastavku o temi ocjenjivanja učenika koju regulira Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja uče-nika trebamo se podsjetiti zašto je ovakav pravilnik potreban. Nakon petnaest godina koliko je u primjeni bio Pravilnik o načinu pra-

ćenja i ocjenjivanja učenika u osnov-noj i srednjoj školi te niza primjedbi struke i javnosti na njega, okolnosti su zahtijevale novi. Nakon donošenja Zakona o odgo-ju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi iz 2008. go-dine, u kojem se u članku 72. najavlju-je, dobili smo 2010. godine pravilnik kojim se utvrđuju načini, postupci i elementi vrednova-nja odgojno-obra-zovnih postignuća učenika prema ko-jima se zaključuje brojčana ocjena od-nosno utvrđuje opći uspjeh učenika.

Iz svih elemenata procesa ocjenjivanja uče-nici trebaju dobiti podatke o stvarnom znanju i napredovanju, procijeniti daju li rezultat njiho-ve strategije učenja te otkriti područja u koje trebaju uložiti dodatne napore. Učenicima je ocjena usko vezana uz motivaciju, jer povrat-na informacija o postignutom rezultatu može djelovati poticajno. Na kraju, ocjena ima ek-strinzičnu motivaciju, jer je dobra ocjena po-kazatelj njihova uspjeha. Ukoliko mu povratna informacija potvrdi da je njegov cilj postignut, učenik će se osjećati zadovoljno, ponosno i kompetentno.

Uvijek aktualno pitanje i problem nastavni-ka koji se istodobno javlja u ulozi mjeritelja i mjernog instrumenta pravilnik ne može riješi-ti. Ipak različiti postupci vrednovanja omogu-ćuju nastavniku važnu povratnu informaciju o poučavanju kako bi mogao donositi obrazov-ne odluke i prilagođavati ciljeve i poučavanje predznanju učenika.

U ovom se dijelu treba osloniti na školsku dokimologiju, jer se bavi pitanjima ispitivanja i procjenjivanja učeničkih odgojno-obrazovnih postignuća u školi. Ocjena je važna povratna informacija o napredovanju njihova djeteta i za učenikove roditelje, na temelju koje rodi-telj može pravodobno reagirati i pomoći svom djetetu, npr. u slučaju uočavanja da se dijete trudi, ali da uspjeh izostaje. Roditeljska reak-cija može biti učinkovita ako je pravodobna, a to je moguće samo uz kontinuirano praće-nje ocjenjivanja učenikova znanja i po potrebi ostvarena suradnja s nastavnicima. Potreba postojanja ovakvog pravilnika ogleda se i u činjenici da je ocjena selekcijsko sredstvo za upise u srednje škole, odnosno nastavak ško-lovanja.

Stručna javnost već je komentirala i procje-njivala mnoge odrednice novog pravilnika. Dio navedenih problema u procesima vrednova-nja učenika ovakav pravilnik može predvidjeti i regulirati, no tek praktična primjena pokazat će njegovu pravu vrijednost.

Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika (5)

PEDAGOGIJAPiše Azra Rađenovićpedagoginja, ravnateljica, Osnovna škola 22. lipnja, Sisak

Bliži se kraj prvog polugodišta, neki su se učenici tek sad „probudili” i žele odgovarati. U školama sve „ključa” od različitih aktivnosti: zaključivanje ocje-na, pripreme za božićni tjedan, božić-nu priredbu i slično.

Zasladite se čokoladom! Pročitajte kako temu o čokoladi realiziram sa skupinom darovitih učenika četvrtih razreda u svojoj školi. Tema o čokola-di vrlo je popularna među učenicima. Uvod u proučavanje čokolade su Veli-ka zemljopisna otkrića, Magellan - put oko svijeta, Slučajno Kolumbovo ot-kriće i Iz Kolumbova dnevnika, zatim govorimo o kakaovcu, kako je čoko-lada dobila ime, put kakaova zrna do čokolade, vrste čokolade, čokolada u vojskama svijeta, čokolada u svemiru. Izvodimo i pokus filtriranja čokolade u kojem učenici moraju opažati vanjske karakteristike čokolade, opisati razlike u bojama i slatkoći, koja je najslađa, koja se najlakše topi u ustima i još puno drugih malih zadataka.

Učenici prema svojim interesima izrađuju dizajn za omot nove čokola-de, osmišljavaju ime za tu čokoladu ili izrađuju knjigu o čokoladi. Neki izra-đuju jelovnike prije, dok drugi poslije Kolumbova otkrića (uzimajući u obzir što nam je u Europu došlo iz Novo-ga svijeta). Uvijek je zanimljivo diza-jnersko rješenje takvih jelovnika. Oni koji uživaju u likovnom izrazu crtaju i brodove kakvim je Kolumbo putovao. Također, organiziramo kvizove o čo-koladi. Skupljamo čokoladne recepte i na kraju kao kruna našeg proučavanja čokolade slijedi posjet tvornici čokola-de.

Zanimljivosti o čokoladi Mnogim je osobama čokolada uži-

tak kojeg se ne mogu ili ne žele odreći. Prvi čokoholičari na svijetu bili su pra-stari narodi Maje i Asteci koji su živjeli u Južnoj i Srednjoj Americi. Oni su još prije 3000 godina uživali u xocolatlu, gorkom napitku koji je bio dostupan samo vladarima i najvišim slojevima društva. Spremali su ga od praha pr-ženih i mljevenih plodova biljke kaka-ovac, pomiješanog s malo kukuruznog brašna i začina, čilija, papra ili cimeta, pjenasto razmućenog u vreloj vodi. Kakaov prah i čokolada prave se od sušenih sjemenki koje rastu u mahuni na kakaovu stablu koje se zove Theo-broma cacao, što znači hrana bogova. Španjolska se u 16. stoljeću prva u Eu-ropi domogla zrna kakaovca i recepta za čokonapitak. Španjolci su prvotno

bili jako razočarani njegovim okusom, na sreću nisu odustali, već su mu do-dali šećer, med i vaniliju te ga tako učinili slatkim i ukusnijim. Čokolada je osvojila europsko plemstvo i visoke cr-kvene krugove. Nakon gotovo dvjesto godina, sredinom 19. stoljeća čokola-da se konačno mogla jesti, a ne samo piti. Godine 1849. Englez Joseph Fry, vlasnik tvornice čokolade, nakon više-godišnjeg eksperimentiranja proizveo je prvu jestivu krutu čokoladu.

Ako osjećate da vam čokolada daje krila, može biti da baš to i čini. Prema jednoj teoriji, mozak otpušta b-endor-fin dok se jede čokolada. B-endorfin je opioidni peptid koji je vodeći uzrok ugodnom učinku čokolade. Iako je čo-kolada hrana za kojom ljudi najčešće imaju žarku želju, nije dosad prona-đena veza između moguće ovisnosti o čokoladi i njezinih dokazivih psiho-aktivnih sastojaka. Visoke su u njoj i količine antioksidansa, koje pridonose smanjenju rizika od najrazličitijih bole-sti, pa i raka. Poznato je da je čoko-lada, pogotovo tamna, izvor različitih kemijskih spojeva od kojih neki djeluju na središnji živčani sustav te potiču lučenje hormona koji izaziva osjećaj sreće. Najviše čokolade na svijetu po-troše Švicarci.

Vjerujem da ste došli na još mno-go ideja vezanih za ovu temu. Ovo je primjer dobre prakse koji može biti poticaj vašoj kreativnosti u predmetu koji predajete ili izvannastavnoj ak-tivnosti koju vodite, da s učenicima učinite čuda na obostrano uživanje i zadovoljstvo. Sretna i kreativna nova godina!

Bila sam zaposlena u školi bez na-tječaja, zbog žurne potrebe za zamje-nom, a najduže do 60 dana. Mojim je radom ravnatelj bio zadovoljan, a i roditelji učenika. Prema raspisanom natječaju, ravnatelj me predložio za sklapanje ugovora o radu na neo-dređeno vrijeme, budući da je osoba koju sam zamjenjivala otišla iz škole. Školski odbor nije dao prethodnu su-glasnost za sklapanje ugovora o radu sa mnom, željeli su da posao dobije druga osoba. U međuvremenu su tri člana školskog odbora razriješena, a imenovani su novi članovi. Natječaj za ovo radno mjesto bit će ponovljen. Mogu li se ponovno javiti na natječaj i može li me ravnatelj opet predložiti za sklapanje ugovora o radu?

Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN br. 87/08., 86/09., 92/10., 105/10.), kao ni podza-konski propisi koji propisuju djelatnost školstva, ne propisuju ograničenje pre-ma kojemu osoba za koju je uskraće-na suglasnost od školskog odbora za zasnivanje radnog odnosa ne može biti ponovno predložena za zasnivanje radnog odnosa. Stoga se možete javiti na natječaj kada bude ponovljen i kada prethodnu suglasnost prije sklapanja ugovora o radu bude davao školski odbor u izmijenjenom sastavu. Ravna-telj vas kao kandidatkinju prijavljenu na

natječaj može ponovno predložiti škol-skom odboru radi dobivanja prethodne suglasnosti za zasnivanje radnoga od-nosa i sklapanje ugovora o radu na neo-dređeno vrijeme.

Može li se učiteljicu koja će u školi raditi kraće vrijeme, na zamjeni za bo-lovanje, prijaviti samo na mirovinsko osiguranje, a da zdravstveno i dalje bude osigurana preko supruga? Uči-teljica je takvu zamolbu uputila školi.

Sukladno članku 12. stavak 5. Zakona o radu (NN br. 149/09.), poslodavac je dužan radniku dostaviti primjerak prija-ve na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje u roku 15 dana od dana skla-panja ugovora o radu ili dostave pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu, odnosno početka rada. Iz navedenoga proizlazi da je poslodavac dužan svaku osobu koja je kod njega zasnovala radni odnos obvezno prijaviti i na mirovinsko i na zdravstveno osiguranje, a u roku 15 dana od sklapanja ugovora o radu od-nosno početka rada ili dostave pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu radniku dostaviti primjerak prijave na mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

Na neplaćenom sam dopustu do treće godine života djeteta. Nisam dobila dar za dijete prigodom Blagda-na svetog Nikole. Je li škola ispravno postupila?

Za vrijeme neplaćenog dopusta prava

i obveze iz ugovora o radu miruju. Stoga niste niti mogli ostvariti pravo na dar za dijete u prigodi Blagdana svetog Nikole sukladno članku 70. stavak 1. Temeljno-ga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN br. 115/10.). Povjerenstvo za tumače-nje Temeljnoga kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama također je dalo tumačenje prema kojemu radnica koja koristi pravo na mirovanje radnog odnosa iz članka 62. Zakona o radu ne ostvaruje pravo na naknadu za dar za djecu prigodom Blagdana svetog Nikole.

Učiteljica na vlastiti zahtjev odlazi u mirovinu krajem veljače 2011. godi-ne. Može li se sporazum o prestanku ugovora o radu sklopiti unaprijed, tijekom prosinca 2010. godine, kako bi škola pravodobno mogla zatražiti i dobiti suglasnost Ministarstva zna-nosti, obrazovanja i športa za zasni-vanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme na tome radnom mjestu?

Nema nikakvih zakonskih zapreka da se sporazum o prestanku ugovora o radu sklopi tijekom prosinca 2010. godi-ne, a u tome sporazumu odredi da ugo-vor o radu prestaje krajem veljače 2011. godine. Sporazum o prestanku ugovora o radu mora biti zaključen u pisanom obliku sukladno članku 105. Zakona o radu (NN br. 149/09.).

PSIHOLOGIJAPiπe Sanja Reæekprof. psiholog, Osnovna πkola A. G. Matoπa, Zagreb

PRAVOPiπe Olivera Marinković dipl. iur., Hrvatska zajednica osnovnih πkola

Ponovljeni natječaj za radno mjesto učiteljice

Iz svih elemena-ta procesa ocje-njivanja učenici trebaju dobiti podatke o stvar-nom znanju i napredovanju, procijeniti daju li rezultat nji-hove strategije učenja te otkriti područja u koje trebaju uložiti dodatne napore

Tema o čokoladi vrlo je popularna među učeni-cima i primjer je dobre prakse koji može biti po-ticaj vašoj kreativnosti u predmetu koji predajete ili izvannastavnoj ak-tivnosti koju vodite, da s učenicima učinite čuda na obostrano uživanje i zadovoljstvo

Čokolada za kraj polugodišta


Prije više od četvrt stoljeća, točnije 21. prosinca 1984. godine u Večernjem listu

objavljena je skromna fotovi-jest u kojoj je pisalo: „Svečano je otvorena nova osnovna škola s 18 učionica u naselju Špan-sko – sjever. U njoj se školuje 1140 učenika u dvije smjene.” Taj je dan rođendan Osnovne škole Špansko – sjever koja se od 1987. godine zove Osnovna škola Ante Kovačića. Točno 26 godina kasnije pišemo o školi koja je dobrano zagazila u svo-ju punoljetnost, o školi koja ima svoju prepoznatljivost ne samo u naselju Španskom ili gradu Zagrebu, nego i mnogo šire.

Reportažu o Osnovnoj školi Ante Kovačića u Zagrebu mo-gli bismo početi i drukčije, po-etskije. Primjerice ovako: u za-padnom dijelu grada Zagreba, u naselju Špansko ističe se du-gačka ciglasta zgrada osnovne škole. Okružena je zelenilom, uređenim i čistim travnjakom, s puno cvijeća i drveća. Okolišem s južne strane dominira velika livada i školsko igralište. Taj okolišni školski prostor oaza je mira i mjesto za igru, druženje i uživanje stanovnika škole, uče-nika i roditelja.

Prva je ravnateljica škole do 1989. godine bila Ljerka Draga-nić, a do 1991. Ivan Jelić. U teš-kim, za Hrvatsku presudnim da-nima Domovinskog rata, 1999. godine ravnateljem je imenovan sadašnji ravnatelj Jozo Hrga. Čim je otvorena, škola je radi-la u tri smjene, a koliko je puno djece bilo u tom novom zagre-bačkom naselju 1984. godine kada je otvorena najbolje govo-ri podatak da je škola radila u tri smjene i da su i pored takvoga zgusnutog rasporeda rada zbog nedostatka prostora učenici i učitelji putovali na još četiri lokacije u gradu. Zbog uselje-nja u novosagrađene stanove sljedećih pet godina broj uče-nika stalno se povećavao da bi u školskoj godini 1990./1991. dostigao rekordan broj od 1909 učenika u 65 razrednih odjela, dakle čak dvostruko više od pro-stornih uvjeta škole građene za 32 odjela. Izgradnjom Osnovne škole Malešnica skoro trećina učenika i učitelja preselila je u novu školu pa je to malo raste-retilo školu Ante Kovačića, no

situacija se ubrzo promijenila na lošije s početkom Domovin-skog rata.

Rad u ratnim uvjetima

Radilo se u ratnim uvjetima, pod uzbunama i u skloništu, a škola je prihvatila i zbrinula ne-koliko stotina prognanih i izbje-glih učenika. No, i tada se radilo uspješno, iako otežano. Krajem Domovinskog rata broj učenika se smanjivao, jer su se progna-nici i izbjeglice postupno vraća-li na svoja ognjišta, svojim do-movima. Nakon silne prenapu-čenosti, tada je škola malo lakše disala, a učenici i djelatnici osjećali su olakšanje, ali i zado-voljstvo i mir u duši znajući da su udomljujući male Vukovarce i ostale učinili nešto humano, dobro i ljudski korisno.

Prema riječima ravnatelja Joze Hrge, nakon Domovinskog rata u slobodnoj i neovisnoj Hr-vatskoj radilo se s više elana i domoljubnog zanosa, s osjeća-jem da imamo našu hrvatsku školu i da smo svoji na svome.

– Novi slogan u školi „Uče-njem se domovina voli” dodan je ranijem sloganu koji se isti-če u predvorju škole „Znanje i dobrota – domovini ljepota”. Rado smo ga se držali svi, na-pose naši učenici koji su bolje učeći dokazivali ljubav prema Lijepoj Našoj. Radili smo, tru-dili se i rezultati nisu izostali kako u obrazovnom tako i u odgojnom radu naše škole. Naši su učenici redovito postizali za-pažene rezultate na natjecanji-ma, od općinskih do državnih. O tome svjedoče mnogobrojna priznanja, diplome, odličja i zahvalnice za postignuća u zna-nju, športu, ekologiji, humani-tarnim i drugim akcijama, koja krase hodnike ove velike ško-le” – kaže ravnatelj Hrga, koji, mora se to priznati, zna najviše o svojoj školi, njezinim učenici-ma i djelatnicima.

Taj dugogodišnji učitelj, rav-natelj je gotovo dva desetlje-ća, ambiciozan i poduzetan, s neskrivenim zadovoljstvom i ponosom na uspješan rad škole hvali i ističe marljive učenike, radišne i stručne učitelje kao i odgovorne roditelje, dobre škol-ske suradnike. Danas škola ima

803 učenika raspoređena u 36 razrednih odjela. U njoj radi 81 djelatnik: 23 učitelja razredne nastave, 36 učitelja predmetne nastave, četiri stručna suradnika i 18 djelatnika administrativno-tehničkog osoblja.

– Škola je dobro opremljena učilima i pomagalima, iako ne zadovoljava potpuno propisane pedagoške standarde. Učitelj-ski kadar je stručan, uglavnom s visokom stručnom spremom. Imamo i jednog magistra, tri učitelja mentora, dva učitelja savjetnika, a u zbornici imamo i pet autora udžbenika. Broj uče-nika nam pada, ali se nažalost povećava broj učenika s poseb-nim potrebama i teškoćama u ponašanju i učenju. Timski ra-deći i surađujući dobro s rodite-ljima, nastojimo ih educirati da neprihvatljivog ponašanja svih vrsta, pa i nasilja u školi bude što manje. Svjesni smo da je teško nadoknaditi odgojne pro-puste roditelja koji se sve teže nose s negativnim utjecajima u društvu, koji sve više prema-šuju one pozitivne. O učenju, učenicima i njihovim postignu-ćima, o učiteljima i ostalim dje-latnicima škole mogu reći da su vrijedni, odgovorni, stručni i da se ponosim našim zajedničkim uspjesima. Uostalom neka o tim rezultatima govore mnogobroj-na priznanja, diplome, nagrade, odličja, pokali, zahvalnice koji ukrašavaju predvorje, zidove i vitrine škole – kaže ravnatelj Hrga i nastavlja:

– U novo tisućljeće ušli smo poneseni ranijim postignućima, zadovoljni i ponosni na naše istaknute učenike koji su svo-

jim znanjima nastavili pronositi ugled škole. Uz navedene uspje-he u odgojno-obrazovnom radu bilo je, naravno, i teškoća koje su se javljale zbog povećanja broja učenika s posebnim po-trebama i učenika s razvojnim teškoćama, zbog težih materi-jalnih i prostornih uvjeta i rada u tri smjene.

Nedostaje sportska dvorana i četiri učionice

Sportska dvorana je mala i ne-upotrebljiva, a pomalo i opasna. Nedostaje nam, dakle, sportska dvorana i još barem četiri učio-nice da bismo mogli raditi u dvi-je smjene. Imamo dva od ukupno 37 odjeljenja odjeljenja u među-smjeni, a da samo riješimo me-đusmjenu za nas bi to bio velik uspjeh. Problem je i u tome što sve više djece ide u boravak. U početku su bila samo dva odje-ljenja, a danas ih imamo čak šest,

po dva u prvom, drugom i trećem razredu i roditelji još pokazuju interes za takav oblik odgojno-obrazovnog rada, jer sve je više potrebe da djeca i nakon nastave budu u školi, a ne da lutaju nase-ljem ili da budu sami u roditelj-skom domu. Ovakvim oblikom rada škola preuzima veću ulogu u brizi, odgoju i obrazovanju učenika zbog zaposlenosti ro-ditelja. To je dobro razrađen i uravnotežen oblik rada s ciljem cjelovitog razvoja učenika, oblik organizirane i kvalitetne skrbi za učenike, a u biti i prijelazni oblik prema cjelodnevnoj nastavi kojoj težimo želimo li u Europu. Rad u produženom boravku nije igra, zabavljanje, čuvanje i hranjenje djece. To je vrlo složen, naporan i odgovoran posao koji, ako se pravilno obavlja, nije niti lakši niti manje zahtjevan od klasične nastave.

Zbog svih prostornih proble-ma još smo u školskoj godini 2003./2004. pokrenuli akciju i

Uvijek smo se držali jednostavnih po-stulata - „Učenjem se domovina voli” i „Znanje i dobrota - domovini ljepota” - pa smo spajajući rad, ljubav i dobrotu gradili i još uvijek gradimo temelj koji je jamstvo i put prema boljem i sretnijem životu

reportaæa

ČETVRT sTOLjEĆA

OsNOVNE ŠKOLE

ANTE KOVAČIĆA

U ZAGREBU

Ravnatelj Jozo Hrga Likovna radionica

Mladi ekolozi ma jarunskom jezeru

Znanje i dobrota ‡ domovini ljepota

Sadnja drveta u školskom dvorištu


peticiju za dogradnju škole, iz-gradnju aneksa sa šest učionica, školske dvorane i igrališta, da bismo poboljšali radne uvjete i prestali raditi u tri smjene. Na-kon tri godine upornosti i borbe za životni i radni školski prostor, uspjeli smo nadograditi šest uči-onica i tako pomislili da će rad u tri smjene otići u zaborav, no ostali su problemi s proširenjem škole za još četiri učionice bez kojih nije moguće raditi u dvi-je smjene, izgradnja dvorane i školskih igrališta. Iako je rješe-nje bilo blizu, zbog krize, to je ostavljeno za neka bolja vreme-na koja će, nadamo se, ubrzo doći – optimistički se nada rav-natelj Hrga.

Škola ovih dana obilježava i proslavlja 26 godina uspješnoga rada. Prije šest godina, u povodu dvadesete godišnjice, tiskana je prigodna monografija „Naših 20 ljeta”. U njoj je zorno, riječju i slikom prikazano najvažnije, najzanimljivije i najljepše što se

u školi radilo, događalo, gdje se boravilo, što se činilo u prote-klom razdoblju od dva desetlje-ća. Sada nema monografije, ali je puno živih svjedočanstava o tome što se i kako u školi radi.

Bogata međunarodna suradnja

– Posebno smo zadovoljni po-stignutim uspjehom u odgojnom i obrazovnom pogledu u ovoj jubilarnoj 25. godišnjici rada. Osam se naših učenika, nakon izvrsnih rezultata na županij-skim natjecanjima, plasiralo na državna natjecanja iz hrvatskog jezika, informatike, geografije i tehničke kulture. Mi smo škola rada, stvaranja, samoučenja, a ne škola slušanja. Naši učitelji u radu primjenjuju suvremene metode poučavanja. Cilj nam je da škola bude mjesto gdje će se učenici osjećati dobro i sigurno,

biti zadovoljni, u školu rado do-laziti i u njoj učiti, jer im je za-nimljiva i potrebna, dovoljno ih motivira da pokažu svoje spo-sobnosti, nadarenosti, interese i mogućnosti. Na učiteljima je da ih svojim stručnim radom i kreativnošću motiviraju na na-čin kako njima odgovara te im pomognu da pokažu što i koli-ko mogu – naglašava ravnatelj Hrga.

Nipošto, pak, ne zaboravlja istaknuti ono zbog čega je nje-gova škola posebna i prepo-znatljiva, a to je međunarodna suradnja. Ne krije da je on je-dan od inicijatora i promicatelja te suradnje koja traje već petna-est godina. Ističe najbolju dugo-godišnju suradnju s Hrvatskom osnovnom školom i gimnazijom u Budimpešti. Redovita razmje-na i posjeti učenika i učitelja traje godinama i upravo će ovih

dana stići naši mađarski Hrvati da bi ih ugostili i upoznali s lije-pim krajevima njihove matične domovine. Škola je kao člani-ca Pokreta za mir surađivala sa školama u Trstu, Stuttgartu, Mostaru i Dragaliću, pa čak i sa školama u Tokiju i Hirošimi u dalekom Japanu.

Što kažu nositelji cjelokupnog odgojno-obrazovnog procesa, teškog, odgovornog, humanog ali lijepog, iako stresnog posla? Ravnateljeva desna ruka, peda-goginja Irena Koren i njezine dvije kolegice defektologinje slažu se sa svojim pretpostav-ljenim. Pedagoginja tek dodaje: „Zahtjevi suvremene nastave nisu uvježbavanje pamćenja, nego razvijanje moći rasuđiva-nja, zaključivanja, ali i razvijanja socijalnih kompetencija.” Dopu-njavaju je kolegice Vedrana Vi-tez i Sanja Čulina, koje kažu da je u radu s djecom s posebnim potrebama važno znati i moći ra-zumjeti i shvatiti, ali i prihvatiti saslušati i čuti i takve učenike koji često imaju i nečujne poru-ke, jer Tišina može mnogo toga reći. Dužni smo ih čuti i prihva-titi kao takve – kažu obje.

Za hrvatski jezik zadužene, glavne za literarno nadarene lidranovce su Vesna Čondić, Marina Šarušić i Marija Bilić. S njima u učenju sudjeluju Mar-cela Kučeković (scenski izraz) i Zdenko Lovrić (medijska kultura), a knjižničarka Ivanka Brađašević radi na monogra-fiji škole i uređuje školski list Španček.

Jedan od težih predmeta, ma-tematiku, predaju Zdenka Zeba, mentorica uspješnih učenika matematičara, Milan Bogoje-vić, Mara Jakovljević i nedav-no umirovljena Nada Bokulić. Zahvaljujući njima, škola je imala nekoliko izvrsnih učenika matematičara, državnih prvaka, među kojima se ističu Nikola Adžaga i Andrijana Brkić.

Od sporta do znanosti

Svake godine brojni učenici uspješno sudjeluju u natjeca-njima i postižu zavidne rezul-tate, a najuspješniji su u zna-nju hrvatskog jezika, Lidranu, matematici, fizici, biologiji, informatici, tehničkoj kulturi i geografiji. Tako su posljednji učenici s najboljim plasmanom na državnom natjecanju bili To-mislav Bićanić i Antonija Šimić iz hrvatskog jezika, Nika Rado-šić iz geografije, Tomislav Bi-ćanić, Zvonimir Plantarić i Ivan Vukelić iz informatike i Albin Taletović iz tehničke kulture.

Rezultati i uspjesi u šahu posebna su priča. Već neko-liko godina zaredom učenici, šahovska obitelj Iveković kao da su pretplaćeni na vrhunske uspjehe. Petero braće i sestara donijeli su školi desetak poka-la, diploma i priznanja sa ša-hovskih natjecanja – od općin-skih do državnih. Mali šahisti Ivekovići dugogodišnji prvaci, pronijeli su ime škole diljem Hrvatske, a i šire.

Školski sportski klub Špan-ček desetak godina okuplja male sportaše. Njih tristotinjak uključeno je u razne sportove, a prevladavaju nogomet, ruko-met, košarka i odbojka u koji-

ma su upravo učenici ove škole bili prvaci Zagreba. Puno uče-nika koji vole sport uključeno je i u program „Vikendom u športske dvorane”. Tamo pod vodstvom učitelja Zdravka Zu-kole treniraju i igraju nogomet, odbojku, košarku, ali i atletiku, badminton i gimnastiku.

Uvjeti rada za nastavu tjelesne i zdravstvene kulture i sportske aktivnosti učenika nisu baš naj-bolji. Dvorana je premala i ne-dostaju igrališta. Bilo je izgleda za poboljšanje stanja, ali su kri-za i recesija učinili svoje. Bit će bolje, nadaju se...

Likovnu kulturu predaje Go-ran Vilić, akademski slikar. Likovni radovi učenika ukra-šavaju hodnike, predvorje i zi-dove škole. Zahvaljujući učite-lju Goranu Viliću i kreativnim crtačima i malim slikarima, estetski izgled škole za svaku je pohvalu.

Svakako treba nešto reći i o mlađim učenicima i njihovim učiteljicama u razrednoj nastavi. Posebno je izražena kreativnost učitelja razredne nastave u sku-pinama izvannastavnih aktivno-sti. Folklor Snježane Ivanović, mažoretkinje Ane-Marije Barić, sportski klub Ljiljane Kahlina, humanitarni rad Gordane Di-mić, Dubravke Gudek i Ruže Radišić imaju veliki značaj u odgojnom i obrazovnom razvo-ju učenika.

Osim nastave, kao osnovne djelatnosti škole puno je učeni-ka uključeno u izvannastavne i izvanškolske aktivnosti: dram-sku, literarnu, likovnu, glazbe-nu, kreativne radionice, u glaz-benu školu i sportske aktivnosti. Uz redovnu nastavu, nadareni učenici pohađaju dodatnu nasta-vu i pripremaju se za razna na-tjecanja iz svih nastavnih pred-meta. Biologinja Vesna Bošnjak s brojnim ekolozima i čuvarima prirode brine o okolišu, uređe-nju zelenila, cvjetnjaka i pripre-ma učenike za sudjelovanja i natjecanja na raznim smotrama, manifestacijama, kvizovima, akcijama čuvara prirodnih lje-pota i drugih bogatstava. Učitelj biologije Gojko Čupić uspješno vodi Prvu pomoć, a ekipa prve pomoći redovno je visoko plasi-rana na natjecanjima zagrebač-kih škola.

Katolički vjeronauk polazi većina učenika, a predaju ga vjeroučitelji Mato Balić, Marko Sladoljev, Suzana Čižmek Bar-lović i Ljiljana Mikelić. Osim nastave vjeronauka, učenici sudjeluju u karitativnom radu, vjeronaučnim kvizovima i vje-ronaučnoj olimpijadi, surađuju sa župom u vjerskom životu te hodočaste u svetišta u okolici Zagreba.

Informatika kao trend i potre-ba današnjeg vremena predmet je za koji u školi vlada vrlo veli-ko zanimanje, zbog sveopće in-formatizacije društva. Naš mla-di informatičar Mladen Ćurić ove je godine sa svoja tri uče-nika sudjelovao na državnom natjecanju i postigao izvrstan uspjeh. Učitelj tehničke kulture Zdravko Mihaljević s uspjehom vodi prometnu patrolu, a njegov jedan učenik predstavlja našu školu na državnom natjecanju.

Na kraju priče o školi valja reći da svi njezini djelatnici i učenici ističu da su se uvijek držali tih jednostavnih postulata te da su spajajući rad, ljubav i dobrotu gradili i još grade te-melj koji je jamstvo i put prema boljem i sretnijem životu.

Priredili Ivan Ivanovići Marijan Šimeg

reportaæa

Znanje i dobrota ‡ domovini ljepota

Dani kruha

Odbojkašice - prvakinje države

Plesna skupina

Terenska nastavaSadnja drveta u školskom dvorištu


KLENOVNIK Kad se male ruke slože Voditeljice Snježana Kruhoberec i Karmelka Car te učenici karitativne i mješovite grupe Osnovne škole grofa Janka Draškovića iz Klenovnika organizirali su izradu adventskih vjenčića. Njima su se priključili učenici i učitelji koji su željeli pokazati svoje kreativne sposobnosti. Od prirodnih materijala skupljenih u okolici škole začas je ukrašeno tride-setak vjenčića koje su učenici prodavali. Sav prikupljeni novac od prodaje iskoristit će se u karitativne svrhe. Dio će biti poslan UNICEF-u za projekt Škole za Afriku, a od dru-gog dijela kupit će se namirnice koje će učenici podijeliti siromašnim obiteljima. Djelić atmosfere s radionice najbolje dočarava pjesma učiteljice Đurđice Oreški Adventski vjen-čić: Adventske vjenčiće izradili smo „Mi“/ Maleni i veliki!/ U svaki vjenčić utkano je/ naše srce za dane/ dolazeće./ Neka svaki vjenčić bude/ svjetlost, radost i veselje./ Božićni dani slijede,/ neka Vam odnesu sve slike blijede!/ Odagnajte tugu, zagrlite sreću/ neka Vam Isusovo rođenje/ donese mir i ljubav/ veću, najveću! (S. K.)

TORDINCI Božićni sajam u Osnovnoj školi Tordinci održali su učenici i učitelji razredne nastave. Sajam je imao humanitarni karakter i sva prikupljena sred-stva idu u projekt „Škole za Afriku” tako da će sva priku-pljena sredstva biti donirana za izgradnju i opremanje škola za djecu iz Etiopije. U tu svrhu je vjeronaučna skupina na svom štandu dijelila edukativne materijale. Osim filmova o radionicama s učenicima i njihovim roditeljima predstav-ljena su i tri kratka filma o životu afričke djece uz prigodnu glazbu. Na ulazu u školu svim je posjetiteljima dobrodoš-licu zaželio veliki snjegović, a u predvorju su ih dočekali štandovi s različitim proizvodima - božićnim ukrasima, čestitkama, sobnim biljkama, vrećicama lavande, oslika-nim bočicama, ukrasnim svjećnjacima. Ove godine naj-mlađim učenicima su se pridružile i vjeronaučna, likovna i eko-skupina te cvjećari pa se osim božićnih rukotvorina moglo kupiti i zanimljive ogrlice i narukvice te eko proi-zvode. Bilo je tu i nekoliko vrsta kolačića koje su učenici i učitelji vrijedno pripremili. Nakon „naporne” kupovine mogli su se odmoriti u božićnom kafiću uz toplu okrijepu ili obići jaslice sa živim Josipom i Marijom. Školski zbo-rovi uveseljavali su posjetitelje božićnim pjesmama, a učenici tećeg razreda izveli su prigodni božićni igrokaz. (Ivana Vinkler)

VELIKI BUKOVEC Projekti eTwinning omogućili su učenicima Osnovne škole u Velikom Bukovcu da se ove školske godine uključe u projekte međunarodne mreže škola. Tako eTwinning omogućuje školama zemalja Europske Unije i njezinim kandidatima povezivanje i zajednički rad na projektima, a dostupan je na stranicama www.etwinning.net. Učenici iz Velikoga Bukovca vrlo aktivno sudjeluju na projektima Arhitektura moga mjesta, Twinnijeve pustolovine i Igrajmo se i učimo. Tako su uče-nice Sara, Viktorija, Maja, Petra, Patricija, Stela i Aleksandra razgovarale s vršnjacima iz francuske škole St. Anne iz Bresta. Taj je razgovor bila jedna od uvodnih aktivnosti projekta Arhitektura moga mjesta, kroz koji će učenici na matematički način opisivati i modelirati zanimljive građe-vine svoga mjesta. Tijekom online razgovora atmosfera i u Velikom Bukovcu i u Brestu bila je vrlo vesela. Uz puno smijeha i različitih radoznalih pitanja, učenici su naučili prve riječi francuskoga, odnosno hrvatskoga te u sigurnom online okružju stekli nove prijatelje. Učenike i učitelje kroz međunarodne projekte vodi Lidija Kralj, veleposlanica eTwinninga za Hrvatsku. Više o tim projektima može se naći na mrežnim stranicama škole www.os-veliki-bukovec.skole.hr. (K. L.)

UKRATKOsuradnici javljaju

Njegova je knjižara godinama bila kutić kulturne Europe u tada dalekoj, pro-metno izoliranoj austrijskoj pokrajini, opterećenoj siromaš-tvom, nepismenošću i političkim borbama

Muzej grada Splita prikazao je u studenome i prosincu 2010. izložbu naslovlje-

nu Vid Morpurgo i njegovo doba (1838. - 1911.), a u okviru izložbe prikazan je i petnaestominutni do-kumentarni film o Vidu Morpurgu kojeg je snimio i režirao Kaja Raca Rošin, maturant Škole likovnih umjetnosti. Muzej baštini dio Mor-purgove ostavštine pa mu se odužio izložbom, a neki tvrde da je njegova knjižara najstarija u svijetu, no ako je to i dio domoljubnoga pretjeriva-nja, sigurno je među najstarijima pa je i to dovoljan razlog da se na to vrijeme podsjeti poklonike očuva-nja kulturne baštine.

Vid Morpurgo rodio se u Splitu 1838. Nakon osnovne škole poha-đao je Carsku kraljevsku gimnaziju, a zadnja dva razreda završio je u Nadbiskupskom sjemeništu. Među uglednim učiteljima bio mu je i Andrija Stazić, promicatelj narod-noga jezika u školama. Kad mu je bilo četrnaest godina, njegov otac je, zajedno sa splitskim poduzetni-kom Petrom Savom, otvorio skladi-šte knjiga. Ono je ubrzo preraslo u knjižaru i djeluje već 160 godina u istoj zgradi (Tomašić) na Narodnom trgu, Pjaci. Vid počinje samostalno voditi posao u knjižari, otkupljuje ugovor od Save i povezuje se s iz-davačima i knjižarima. Morpurgova knjižara bila je najuže povezana za početke narodnog pokreta, jer su se u njoj sastajali narodnjaci, jav-

ni djelatnici i splitska inteligencija na razgovor i izmjenu mišljenja. Knjižara je godinama bila maleni kutić kulturne Europe u tada dale-koj, prometno izoliranoj austrijskoj pokrajini, opterećenoj siromaštvom, nepismenošću i političkim borbama narodnjaka i autonomaša.

Vođenje knjižare, nakon Vidove smrti, nastavio je njegov nećak, a onda je nakon Drugoga svjetskog rata dobila ime po književniku Luki Botiću. Prije dvadeset godina knji-žara je privatizirana i vraćen joj je stari naziv. Kad je Vid imao 18 godina pokušao je osnovati posud-benu biblioteku. Do tada je u Splitu postojala samo posudbena knjižnica pri Nadbiskupskom sjemeništu. No, Morpurgova posudbena knjižnica kratko je djelovala, jer je narod bio relativno nepismen i nije se zanimao za knjigu. Arhiva obitelji Morpurgo čuva deset brojeva satirične rukom pisane novine Il Bombista koju je Vid kao mladić izdavao za uski obi-teljski krug.

Sanjao je o časopisu, dalmatin-skom godišnjaku, oko kojeg bi se okupile javne osobe da kulturu pro-bude iz mrtvila. U tom je smislu po-čeo izdavati Dalmatinski godišnjak (Annuario Dalmatico) koji u hrvat-skoj publicistici ima iznimno znače-nje. Prva dva broja tiskana u Italiji sadrže tekstove javnih i kulturnih djelatnika te bogatu bibliografiju.

Treći je broj, prema najavama, tre-bao biti tiskan na hrvatskom jeziku, ali nikad nije izašao, jer je u Zadru počeo izlaziti Narodni list (Il Nazi-onale). I u njemu je, kao i u drugim novinama, Morpurgo objavljivao feljtone, ali ih je zbog potpisivanja pseudonima teško identificirati. Na-kon Vidove smrti knjižara je imala nekoliko zanimljivih izdavačkih projekata: almanasi, kalendari, ra-zglednice te djela dalmatinskih knji-ževnika i povjesničara.

Iako se Morpurgovo ime u otva-ranju Narodne (Slavjanske) čitao-nice izrijekom ne spominje, može se pretpostaviti da je i u tome imao određenu ulogu. Osim toga, obav-ljao je i brojne druge javne dužnosti, primjerice bio je kandidat Narodne stranke za Dalmatinski sabor. Ali kada su počele trzavice između sta-rih i novih generacija narodnjaka, Morpurgo se povukao iz politike i posvetio gospodarstvu. Osnovao je banku iz želje da težacima i obrtni-cima pomogne u osamostaljivanju, potaknuo je osnivanje prve tvorni-ce opeka, surađivao s dalmatinskim vinarima i vinogradarima, otvorio destileriju, izvozio vino i likere.

Uzvišen umom, plemenit duhom cijeli život misaonog rada posve-ti oslobođenju puka od duševnog i materijalnog ropstva zapisano je na njegovoj nadgrobnoj ploči.

Vanja Škrobica

Muzej gradaSPLIT

Izložba o Vidu Morpurgu

Osnovna škola u Dragani-ćima uključila se 2005. u UNICEF-ov program Za

sigurno i poticajno okruženje u školama, uspješno ga završila te 2006. stekla naziv Škola bez nasi-lja. Nakon tri godine provođenja, 2009. godine potvrdila je taj sta-tus. Budući da se s ponosom ubra-jaju u UNICEF-ove škole bez na-silja, ove su godine po treći put u školi obilježili 11. prosinca – Dan UNICEF-a. U obilježavanje su bili uključeni svi učenici. Najprije je organizirana parlaonica na temu Da li odijelo čini čovjeka na kojoj su stavove i mišljenja suprotstavi-le afirmacijska i negacijska grupa 8.a i 8.b razreda. Za parlaonicu su učenike pripremale vjeroučiteljica Valentina Katolik Krajačić i uči-teljica njemačkog jezika Mirjana Kovačić.

Nakon parlaonice, učenici su prisustvovali forumskom teatru kojega su pripremile učiteljica hr-vatskog jezika Matilda Marković i pedagoginja Dušanka Mihalić, koja je ujedno koordinatorica pro-grama škole bez nasilja. Dramska

skupina uprizorila je četiri teme prikaza nasilničkog ponašanja među učenicima: iznudu novca, verbalno zlostavljanje odlične uče-nice, proslavu rođendana na kojem

se pokuša podmetnuti drogu i situ-aciju u školskom autobusu.

Iako su obje ove forme prvi put primijenili u školi, učenici su vrlo dobro reagirali pa će ih i dalje pri-mjenjivati u radu i rješavanju pro-blema. U postavljanju forumskoga teatra najviše su se angažirali An-tonija Dotlić i Marko Marinović, učenici koji će zastupati školu na 3. i 4. susretu Mreže škola bez na-silja u Opatiji i Zagrebu.

Marica Jurčić

Osnovna škola DRAGANIĆI

Čini li odijelo čovjeka Učenici su vrlo dobro uključili u program

U parlaonici razmi-jenile su mišljenja i stavove afirmacijska i negacijska grupa

Očuvana tradicija


Na tom Mladom letu Piπe Marija DROBNJAK POSAVEC

Na tom Mladom letu veselimo se! – tako su nekad pozdrav-ljali čestitari ukućane kad bi

dolazili čestitati Božić i Novu godinu. Mir, zdravlje i veselje bile su vrijednosti koje je čovjek uvijek pri-zivao kao najveće bogatstvo. Za blagdane se iz starih škrinja izvlačilo najbolje i najsvečanije ruho, uređivala se kuća i okućnica, darivalo se i praštalo svima za po-činjenu nepravdu, smirivale se nesuglasice i blagovalo se u krugu obitelji i bližnjih.

U duhu te tradicije i dobrih starih običaja mislim da bi bilo dobro prekopati našu ovogodišnju škrinju

i iz nje izvući ono što je bilo lijepo i vrijedno u minuloj godini, a spre-miti i zaboraviti nedaće koje smo pregrmjeli. Po onoj staroj uzrečici – sram za tram, a špot za plot – sjetimo se samo svijetlih trenutaka kojih je bilo i zaželimo da ih u novoj godini bude što više. Veselimo se što su otvoreni novi vrtići, parkovi igrališta i što u njima ima onih koji se igraju sretni jer samo sretna djeca su zalog naše sretnije budućno-sti. Radujmo se što su otvorene nove škole, dvorane, kabineti i što u

njima ima pametne i vrijedne djece koja su se natjecala ne samo u znanju, vještinama, sposobnostima, nego i u dobroti, ljubavi, solidarnosti, toleranciji.

Koliku su nam slavu pronosili po svijetu naši mladi matematičari, fizičari, informatičari, sportaši, umjetni-ci. Sjetimo se kako su nam zatreperila srca kad su naši učenici, naša djeca donosila zlatne i srebrne medalje, priznanja diplome, pohvalnice. Koliko je bilo napisa-nih pjesama, priča, reportaža, putopisa, koliko naslika-nih slika, školskih novina, izložbi, natjecanja, turnira, susreta, školskih izleta gdje se moglo vidjeti i doživjeti nešto lijepo i vrijedno. Veliki Grđevac, Zelina, Zapr-šić, Novigrad, Šibenik, Slavonski Brod, Vrgorac, Ogu-lin bila su mjesta gdje su se okupljala naša talentirana i nadarena djeca. Mnogi su već slavni i poznati, a stotine i tisuće su nepoznati, ali ustrajni u svojim naporima i željama da afirmiraju ono svjetlo i plemenito u čovje-ku, da ima cilj u životu i da taj cilj postigne, da se na-tječe i da postigne maksimum, na radost sebi, svojim roditeljima i odgajateljima.

Zamislite jedan veliki bor pod koji bismo stavili sve dobijene, a i one nedobijene diplome, nagrade i prizna-nja koja su naši učenici zaslužili, kako bi to bio velik i vrijedan dar svima. Kakva je to ljepota i vrijednost! Nema tih dragulja i sjaja koje bi ljepše i bolje sjalo na blagdanskom drvcu kao što sja naša mladost kad joj za to damo priliku. Priznanja i diplome zaradili su i naši učitelji, odgajatelji, znanstvenici i to je vrijedno hvale i razlog za veselje. Otkinulo se odnekud nešto novca i za priznanja i pohvalnice onim ustrajnim i radišnim prosvjetarima koji su godinama ulagali sebe i svoj trud u zajedničko i najveće dobro, našu djecu. Nažalost, ne mogu ovdje spomenuti sve one koji su se odricali svo-ga slobodnoga vremena, marljivo radili i stvarali da se na kraju godine sada svi imamo čime dičiti i ponositi.

Priredbe kao božićni sajmovi, dani kruha, izbor naj-ljepših školskih vrtova, humanitarne akcije, pomoć gladnoj djeci u nerazvijenim zemljama, pomoć starim i nemoćnim, sve su to ove godine radili naši učeni-ci uz pomoć i organizaciju naših učitelja. Radilo se u školama mnogo i na očuvanju i njegovanju tradicije, narodnih običaja, folklora, jezika, očuvanju prirodnog okoliša, organizirale se radionice o nenasilju, sigurno-sti u prometu, očuvanju zdravlja, zaštiti obitelji, borbi protiv ovisnosti.

Sve to su hvalevrijedni darovi svima nama i zbog svega toga imamo pravo i čak dužni smo radovati se, pohvaliti se te s radošću i nadom ispratiti Staro leto i dočekati Novo. Bili zdravi i veseli, sretni i debeli!

U duhu dobrih starih običaja mislim da bi bilo dobro prekopati našu ovogodišnju škrinju i iz nje izvući ono što je bilo lijepo i vrijed-no u minuloj go-dini, a zaboraviti nedaće koje smo pregrmjeli

suradnici javljaju

NA©A SVAKIDA©NJICA

Posjetitelji Interlibera imali su priliku uživati u druženju s litavskim piscem Kęstuti-

som Kasparavičiusom. Taj pisac za djecu i autor višestruko nagra-đivanih ilustracija, koje su neizo-stavni i ravnopravni dio njegovih priča, već je poznat hrvatskom čitateljstvu po knjizi Budalaste priče, koje su u Litvi 2005. progla-šene najboljom dječjom knjigom. Ove je godine nakladnička kuća Ibis grafika d.o.o. predstavila pri-jevod njegove druge knjige koju objavljuje u Hrvatskoj pod naslo-vom Kratke priče.

Veza između izdavača i pisca je profesorica francuskog i ru-skog jezika Mirjana Bračko, koja je pisca upoznala u Litvi, gdje je četiri godine radila na Sveučilištu u Vilniusu kao lektorica hrvatsko-ga jezika. Oduševljena osebujnim umjetnikom, odlučila je prevesti Budalaste priče, još dok nije znala hoće li uopće naći izdavača u Hr-vatskoj. Mirjanu Bračko oduševile su kratke duhovite, začudne priče

o neobično običnim predmetima i životinjama (čajnik, budilica, čet-kica za zube, medvjedić, krt, miši-ca, patke) i očaravajuće ilustracije o čemu i sâm autor kaže:

- Dobra slikovnica je ona koja je koncipirana tako da privuče dijete već od prve stranice, a istodobno je primamljiva za odrasle. ‘Buda-laste priče’ upravo su takve. Šalji-ve su, poučne, iznenađuju svojom tematikom, a sa zanimanjem ih mogu čitati i odrasli.

Ilustracije i priče ovog umjetni-ka oduševljavaju već desetljećima djecu širom svijeta. Prevedene su na 14 jezika, uključujući i kineski, japanski, korejski, katalonski, he-brejski. Odišu starinskom patinom i uvode čitatelja u naivni i jedno-stavni svijet djetinjstva čistoćom crteža i toplom paletom boja. Pri-kazi likova i predmeta (a upravo su predmeti česti likovi kod Kęstu-tisa) u skladu su s toplom porukom koju nam autor nudi u predgovoru svoje knjige:

U knjigama se najčešće piše o

ljudima. Ljudi tamo jako mnogo pričaju, prepiru se, a ponekad se, braneći svoje mišljenje, čak i na-guravaju. Međutim, kad pročitate takvu knjigu svejedno ostaje neja-sno zašto se prepiru i gurkaju. Ova knjiga nije toliko o opredmećiva-nju ljudi, koliko o očovječivanju stvari. Osim toga, ona nije nepri-rodna. U njoj je od početka jasno, čim počnete čitati, a prema zavr-šetku potpuno je jasno tko je tko. Ponekad čak postaje jasno i tko je za sve kriv.

Kęstutis Kasparavičius gostovao je od 11. do 16. studenoga 2010. u Zagrebu, Splitu, Varaždinu, Ivan-cu i Karlovcu. Svaki su put, osim predstavljanja knjiga i razgovora s posjetiteljima, održane i likovne radionice za djecu na kojima su oslikavali zajedno s umjetnikom likove iz njegovih slikovnica – ži-rafe i slonove. Voditeljica knjižni-ce u Centru za kulturu u Zagrebu Mirna Vukotić pozdravila je učeni-ke osnovnih škola i njihove učite-ljice, koji su i inače česti gosti ove knjižnice. U predstavljanju knji-ževnika sudjelovala je i direktorica izdavačke kuće Ibis grafika d.o.o. Saša Krnic te prevoditeljica Mirja-na Bračko. Slušateljstvo je saznalo da je Kęstutis 11 godina posvetio glazbi i dirigiranju, ilustrirao je oko 50 knjiga, a tek 2002. počeo je i pisati. Pročitano je nekoliko priča, a zadnja, pod nazivom Peci-va, bila je inspiracija za natjecanje dviju učeničkih ekipa u tome tko će brže sastaviti ime književnika od kiflica i slanih prutića.

Na hodniku ispred knjižnice od-vijao se zatim pravi likovni doživ-ljaj. Umjetnik je na podu nacrtao obris žirafe, a djeca su oslikavala njezinu tri metra visoku figuru. Interakcija djece i ilustratora bila je vrlo živahna i izravna pa ih ni jezična barijera nije spriječila u živoj i kreativnoj komunikaciji. Na kraju su svi slikari, dizajneri i stilisti, koji su žirafu opremili i modnim dodacima, pozirali uz njezinu oslikanu figuru, zajedno sa šarmantnim i svestranim umjetni-kom iz Litve.

Zdenka Kožić

Centar za kulturu ZAGREB

Djeca s litavskim književnikom

Umjetnik Kasparavičius nacrtao je na podu obris žirafe, a djeca su oslikavala njezinu tri metra visoku figuru

U povodu Mjeseca borbe pro-tiv ovisnosti, psihologinja Gorana Hitrec, voditeljica

CAP-ova programa za prevenciju zlostavljanja djece i članica udruge roditelja Korak po korak, održala je predavanje maturantima Sred-nje škole Mate Balote u Poreču o temi Tinejdžeri – nesavršene žrtve. Maturanti su upoznati s kampa-njom Vijeća Europe za zaustavlja-nje seksualnog nasilja nad djecom pod nazivom One in five. Naime, prema nekim podacima svako je peto dijete izloženo seksualnom zlostavljanju. Sve više djece zlo-stavljaju njihovi vršnjaci, a sve je učestalija metoda zlostavljanja seksualno uznemiravanje.

Psihologinja Gorana Hitrec upu-tila je mlade na problem seksual-nog zlostavljanje i na sve posljedi-ce koje ono nosi. Pod seksualnim se zlostavljanjem smatra svaki seksualni čin ili njegov pokušaj ostvarenja, neželjeni seksualni

komentar ili prijedlog usmjeren protiv osobe i njezine seksualno-sti. Seksualno zlostavljanje naj-češće karakterizira uporaba sile, prijetnje ili ucjene kroz ugrožava-nje dobrobiti ili života same žrtve. Iako se smatra da su žene izlože-nije seksualnom zlostavljanju, to nije točno, jer je podjednak broj ženskih i muških žrtava. Problem je u tome što muškarci manje pri-javljuju zlostavljanje. Bitno je osvijestiti žrtve da nisu krive za seksualno nasilje, bez obzira na način ponašanja, odijevanja ili ka-sne izlaske.

Nitko ne želi biti silovan. Od-govornost i krivnja uvijek su na počinitelju. Važna je i činjenica da najviše silovanja i drugih obli-ka seksualnog nasilja počine žrtvi poznate osobe u koje ima povje-renje, a u 45 posto slučajeva radi se o žrtvinu partneru. Seksualno nasilje ostavlja brojne posljedice, prije svega na psihičko i fizičko zdravlje, a to može biti i smrt.

Nasilje ruši ljudsko dostojan-stvo, koje je najvažnije svakom čovjeku. Žalosno je što je stopa nasilja u stalnom porastu. Psiho-loginja Gorana Hitrec pokušala je podići svijest o tome porečkim srednjoškolcima. Hoće li učenici reagirati i poduzeti nešto u vezi sa seksualnim zlostavljanjem u nji-hovoj zajednici, ovisi mnogo i o njima samima. Valja se boriti za-jednički protiv svake vrste nasilja, promičući prave ljudske vrijedno-sti!

Mija Matasović

Srednja škola Mate BalotePOREČ

Predavanje o seksualnom zlostavljanju

Prema nekim podaci-ma svako je peto dijete izloženo nekoj vrsti seksualnoga zlostav-ljanja


suradnici javljaju

U Osnovnoj školi Viktora Kovačića u Humu na Sutli održan je zapažen ekološ-

ki tematski dan posvećen zdravom životu, a mnoge aktivnosti bile su vezane i uz obilježavanje Mjeseca borbe protiv ovisnosti. U središnjoj i na svim područnim školama rad se održavao u radionicama s temama vezanima za zdrav život. Rad je bio usredotočen na pravilne prehrambe-ne navike, savjete za zdravu prehra-nu, hranu iz prirode, jestive plodove i njihovu vrijednost, prehrambene poremećaje, bulimiju i anoreksiju te odgoj nepušača. Učenici viših razreda problemu zdravog života prišli su sa stajališta ergonomije, a najmlađi su izrađivali prigodna jela od jabuka.

Projektni je dan počeo uvodnim prezentacijama u sportskoj dvorani.

U prikazu Zašto nam treba ekologija učenici su se upoznali sa svjetskim problemima u očuvanju okoliša, do-bili informacije o negativnim i po-zitivnim primjerima brige o okolišu na svjetskoj, ali i školskoj razini. U drugoj prezentaciji učenicima je prikazana analiza provedene ankete o razini ekološke svijesti i o ekološ-kom ponašanju učenika te rezultati upitnika Jesam li ekološka faca.

U završnom dijelu ekološkog dana učenici su prikazali svoj rad kroz powerpoint prezentacije, plakate, likovne i literarne urat-

ke, pjesmu i pripremljena jela. Da bi dodatno razigrali dan,

školska stručna služba pripremila je igru Lov na ekološko blago, koje se tražilo po školi, kod svih djelat-nika i u svim školskim prostorima, a rezultiralo je slaganjem ekoloških poruka kojima je i završen tematski nastavni dan. Otkriveno je blago u obliku zajednički izvedene poru-ke Živi zdravije danas za zdravo sutra. Učitelji su iskoristili taj dan i podsjetili učenike da je od 20. do 28. studenoga 2010. trajao Europski tjedan za smanjenje otpada – pro-jekt Europske komisije s potporom programu LIFE+. Radi se o projek-tu EU namijenjenom sprječavanju nastajanja otpada, s naglaskom na razvoj svijesti o okolišu i smanje-nju količine otpada s promišljenom kupnjom i odabirom materijala s duljim životnim trajanjem.

Po mnogim reakcijama učeni-ka moglo se zaključiti da je to bio dobro pogođen i izveden tematski ekološki dan i da su učenici uživa-li i aktivnim sudjelovanjem u svim aktivnostima, otkrili i naučili mno-go informacija koje će im koristiti u očuvanju zdravlja. Podsjećamo da Osnovna škola Viktora Kovačića u Humu na Sutli pripada petoj gene-raciji ekoloških škola u nas i po treći put obnavlja taj međunarodni status.

Marijana Košutić

Osnovna škola Viktora KovačićaHUM NA SUTLI

Zapažen ekološki dan

Prerada vune temelji se na svojstvu vlakana da se mehaničkim i toplin-skim djelovanjem uz pomoć sapuna, upletu u čvrstu strukturu

Svake godine Učenička zadru-ga Hižica u suradnji s ravna-teljicom Rahelom Blažević,

učiteljima, roditeljima i vanjskim suradnicima organizira za učeni-ke Osnovne škole Andrije Kačića Miošića iz Donje Voće i Područne škole Antuna Gustava Matoša iz Gornje Voće niz adventskih radi-onica. Učitelji i voditelji školske zadruge trude se da bi radionice bile raznovrsne te da bi učenicima, osim tradicijskih tehnika izrade cvijeća i lutkica od komušine, za-gorskih hižica u terakoti, nakita i cvijeća od krep papira, ponudili i nove tehnike oslikavanja stakla, vezenja čestitki, fuzije stakla, mar-moriranja, kaširanja te salvetne tehnike. No, posvećuju pozornost i tradicijskim tehnikama koje nisu karakteristične za njihovu regiju.

Tako su u suradnji s udrugom Era slobodnih ruku, čija je članica i njihova učiteljica Sandra Ljublja-nović, organizirali radionicu filca-nja vune. Filcanje je tehnika prera-de vune koja se temelji na svojstvu vlakana da se uslijed mehaničkog i toplinskog djelovanja, a uz pomoć sapuna, međusobno upletu u čvrstu strukturu. Vuna se nakon češljanja

ne prede u nit, nego se moči vodom i sapunom, a zatim gnječi i valja. Zahvaljujući građi vunene niti, koja je prekrivena krljušti sličnoj ribljoj, vlakna se u postupku sve čvršće međusobno isprepliću, zapi-nju i upliću. Na kraju dobije se gust i neraskidiv materijal, filc ili pust.

Pradomovina filca je vjerojatno Srednja Azija. Ondje Mongoli i sada svoje jurte proizvode filcanjem devine dlake. U Europu su tehniku donijeli Avari i Huni tijekom svo-jih prodora na zapad. Tome u prilog govori činjenica da je filcanje naj-snažnija tradicija baš u ugro-finskim zemljama, Mađarskoj i Finskoj, no tehnika je sada poznata svuda gdje se uzgajaju ovce, jer na jednostavan način, izvediv i u kući, omogućava iskorištavanje vune. U Hrvatskoj filcanje nije izrazita tradicija već, osim pustenih šešira, tek postupak u dodatku pletenju. Slavonske se duge veste nakon pletenja gnječilo

i valjalo da bi očvrsnule. Nekada pojam na sjeveru Jadrana, creske vunene čarape također su se nakon pletenja ufilcavale, jer je za njih bila još važnija čvrstoća. U Hrvatskoj se filcanjem vune uspješno bave udru-ge Ruta s otoka Cresa, Goranske vunarice iz Ravne Gore te Era slo-bodnih ruku iz Varaždina.

Finoća filcanog materijala ovisi dakako i o vrsti ovaca pa nemamo najkvalitetniju merino vunu, no oš-tru i dugu vunu creske pramenke, nepogodnu za predenje i pregrubu za fine tkanine, baš te kvalitete čine iznimno zahvalnom za oblikovanje ovom tehnikom. Udruga Era slo-bodnih ruku rabi vunu privatnog proizvođača iz Virja te je tu vunu upotrijebila i u školskoj radionici.

Voditeljima školskih zadruga i učenicima koji žele raditi nešto slično u Hižici su spremni pružiti detaljnije upute i pomoći u izradi.

Biljana Jurić

Osnovna škola Andrije Kačića Miošića DONJA VOĆA

Radionica filcanja vune

Ovako se to radi

U središnjoj i na svim područnim školama rad se održavao u radionicama s temama vezanima za zdrav život

VARAŽDINSKE TOPLICE Mjesec borbe protiv ovisnosti, koji je trajao od 15. studenoga do 15. prosinca, obilježili su i u Osnovnoj školi Antuna i Ivana Kukuljevića u Varaždinskim Toplicama predavanjima i radionicama namijenjenima roditeljima i učenicima. Pritom su predavači i voditelji radionica upućivali učenike i njiho-ve roditelje na problem ovisnosti, uzroke i posljedice te na kraju savjetovali kako reći ne i kako pomoći onima koji imaju problem ovisnosti. Dr. Irena Stipešević-Rakmarić iz Odjela za prevenciju i izvanbolničko liječenje održala je predavanje roditeljima učenika viših razreda na temu Kako prepoznati rane znakove ovisnosti i što učiniti, a predstav-nica PU varaždinske iz Linije rada maloljetničke delin-kvencije Ruža Levačić prikazala je roditeljima list biljke kanabisa, osušenu marihuanu za konzumiranje, filtre, sliku nargile i sličan ovisnički pribor. Ravnatelj Obiteljskog cen-tra iz Varaždina Robert Ćusek predstavio je na kraju tribine stilove roditeljstva. Učenici viših razreda također su sudje-lovali na predavanjima i radionicama u organizaciji PU varaždinske. (Ana Vnučec)

ŽRNOVO Božićna radionica održana u Osnovnoj školi Ante Curać-Pinjac u Žrnovu okupila je šezdesetak učenika i njihovih roditelja, koji su zajedno s učiteljicama razredne nastave ukrašavali staklo i keramiku decoupage salvetnom tehnikom i akrilnim bojama. Radno je ozračje tijekom cijele radionice bilo vrlo kvalitetno. Ovakvim načinom suradnje djece, roditelja i učitelja svi zajednički pridonose većoj kvaliteti školskoga rada. Oslikane predmete izložit će na završnoj školskoj priredbi u Domu kulture u Žrnovu, a novac od prodaje uradaka namijenjen je novoosnovanoj Učeničkoj zadruzi Žardin. Riječi zahvalnosti za odaziv i kvalitetan rad u školi zaslu-žili su svi učenici, ali i njihovi roditelji, kao i učiteljice. (J. Š.)

Z A G R E B Mali podu-zetnici veli-koga srca bili su maturanti Prve ekonomske škole iz Zagreba pod vodstvom profe-sorice marketinga Romane Rusek na t radicionalnom božićnom sajmu održanom 8. pro-sinca. Oni su u sklopu predmeta

marketing radili marketinški splet za proizvod koji su sami izrađivali i prodavali na sajmu namijenjenom priku-pljanja novca za Dječji dom sv. Ane u Vinkovcima, da bi ta djeca imala topao i bezbrižan Božić. Na štandovima se moglo pronaći domaćih kolača, ali i drugih ručno izrađe-nih proizvoda. Sajam je otvorio ravnatelj Slavko Trupeljak te su nakon nekoliko sati na opće oduševljenje rasprodani svi proizvodi. Proizvode su kupovali profesori, učenici i ostali školski djelatnici, ali i roditelji koji su također došli vidjeti izložbu i kupiti nešto za uspomenu. Na jednom su se štandu skupljale igračke i slatkiši, koje će također poslati u Vinkovce. Prikupljenih 2477 kuna uplaćeno je na žiro-račun doma, a igračke i ostale donacije bit će poslane dječici. Bilo bi dobro kad bi ovaj primjer pota-knuo i druge da organiziraju slične projekte, jer bez obzi-ra na to što su to mali poduzetnici, oni imaju veliko srce. (S. T.)

UKRATKO

Kako do zdrave prehrane


mediji

Božićnim koncertom novoosnova-noga Mješovitog zbora Filozof-skoga fakulteta u Zagrebu, u srije-

du, 15. prosionca 2010., otvorena je još jedna povijesna stranica ovoga Fakulteta u njegovoj bogatoj tristogodišnjoj povi-jesti – započeo je život velikoga mješo-vitoga pjevačkog zbora o kojemu će se, sudeći barem prema ovacijama koje su zboraši dobili na svom premijernom na-stupu u Velikoj dvorani (glasovitoj ”Sed-mici”) još i te kako čuti. Ako i ostavimo po strani činjenicu da su publiku sačinja-vali uglavnom kolege članova Zbora te, u manjem broju, roditelji i rodbina, uz

tek ponekog (na žalost) profesora s Fa-kulteta, te da je riječ o prvome pravom službenom velikom koncertu Zbora, iako su zboraši već prije ovoga koncerta zabi-lježili nekoliko nastupa, primjerice ne-davno u Leoglavi na proslavi Dana gra-da ili pak proljetos na samome Fakultetu prigodom proslave Dana Fakulteta, što je u svojoj pozdravnoj riječi na početku koncerta istaknuo i dekan Damir Boras – pa je, razumljivo, i pljesak bio srdačni-ji i jači – ostaje ipak upečatljiv dojam o objektivno velikim glasovnim potencija-lima koje će voditelji Zbora, nadamo se, znati iskoristiti, za što će biti potrebna i

popuna zbora dodatnim, u prvome redu muškim članovima.

Zbor je osnovan početkom 2010. „Fa-kultet poznat po svestranosti, otvorenosti i talentiranosti svojih sudenata time je ostvario dugogodišnje težnje za osniva-njem ovakva ansambla. Njime su studen-ti napokon dobili priliku za ostvarivanje svojih glazbenih ambicija unutar matič-noga Fakulteta” – stoji u prigodnom pro-midžbenom tekstu uz program njihova prvoga službenog nastupa.

Studenti su pokazali iznimno veliko zanimanje za zborsko pjevanje, pa su u velikom broju pristupili audiciji, a dobar glas daleko se čuje pa su svoju želju da pristupe „filozofima” pokazali i glazbeno nadareni studenti s nekih drugih fakulte-ta, što sve skupa Zboru jamči sigurnu i uspješnu dugovječnost. Zbor trenutno broji oko pedesetak članova.

Premijerni božićni nastup sastojao se od tri djela. Prvi, folklorni dio, činio je splet tradicionalnih napjeva koje je pri-redio naš poznati etnomuzikolog Joško Čaleta. Drugi dio činili su klasici zborske literature: svjetske (Adeste fideles, Joy to the World) i domaće (Oj djetešce moje drago i dr.). Trećim dijelom, popularnim skladbama, poput Jingle Bells, htjeli su zadovoljiti najšire ukuse i afinitete i pje-veča i slušatelja.

Opći je dojam da su to učinili vrlo uspješno.

Tekst i snimka: Ivan Rodić

Profesori „na ispitu” pred učenicima

IZLOŽBA RADOVA PROFEsORA ŠKOLE PRIMIjENjENE UMjETNOsTI I DIZAjNA, ZAGREB

BOŽIĆNI KONcERT MjEŠOVITOG ZBORA FILOZOFsKOGA FAKULTETA

U»ENICIPJESNICI

Kad ča i kaj tako složno zvone (2)

U dvobroju časopisa Kaj 1-2/2010., časopisa za književnost, umjetnost, kulturu, objavljeni su najbolji radovi s ovogodišnjeg zajedničkog i uspješno provedenog 8. natječaja za kajkavske i 1. natječaja za čakavske književne ra-dove učenika srednjih škola Republike Hrvatske.

Prema općoj ocjeni, i ovogodišnji su literarni tekstovi znatno pridonijeli poti-canju mladenačke kreativnosti sred-njoškolaca na materinskom jeziku.

U suradnji s uredništvom časopisa objavljujemo izbor iz nagrađenih pje-sničkih uradaka.

Zima Zima je i ščipa Za obraze i vuha. V daljine zavija lesica. I mene ščipa ta zima. I kak god liepa bila, pobijegla bom matere v toplo krilo i čez oblok glediela snijeg, noč i zijzde...

Vanja Turčin, 2.d Medicinska škola Varaždin Mentorica: Nataša Sajko, prof. (Mjesni govor: Gečkovec)

Brek Ja iman enega breka ča vajk laje, on stoji poli moju hižu i gleda ča ja delan. Kad priden blijže njemu, on se heheta, ako ga ne zamen s lanca kad gren u kampanju, on se razbija i zavija.

Ivan Karlić Srednja škola “Vladimir Gortan” Buje Mentor: Dunja Janko, prof. (Buzetski idiom)

Zelene oči Kameno lice zatvorilo oči, a tek san vidila da su zelene, ka ća su prami o bršljana ki miluju nagrišpani obrazi. Jesu li starije od oči moga dida?

Kako ih nisan prin vidila? Mislin da znan. Ova usta o’ zlata pojubila su oči ke je misec uči-nija slebrenin. U našin očiman ne spi noćna zvizda, ali zinice staklene budi svitlost te zvižde ka’ se lipe oči otvoru.

A nebo ka’ zaplače suza će pasti niza lice rođeno iz stine i friži ća govoru koliko je nebeskih suz isplakalo.

Ako nisu zažete čvrsto, ka’ u stravu, bura svojin ledenin prstiman začne sviriti po nevidlivin žican najlipšu uspa-vanku, da se smiru špeći od duše, od mirisa i lavonde.

I ako ikad pogledaš u škure, dokle svitli svića noćnog neba razumit ćeš da digod funestre govoru o onom ća će biti i dok spu zatvorene. Marta Torić Srednja škola Biograd na Moru Mentorice: Nives Pedisić, prof. i Mirjana Jurišić, prof. (Govor: otočki, Vrgada)

Dan (i večer) za pamćenje

Premijerni nastup novoosnovanoga Mješovitog zborastudenata Filozofskog fakulteta

U izložbenom salonu „Izidor Kršnjavi”, u Školi primije-njene umjestnosti i dizajna, u Zagrebu, otvorena je u četvrtak, 9. prosinca, godišnja izložba radova profesora

te škole. Izložba je bila i svojevrstan uvod u Otvoreni dan škole koji je održan sutradan, 10. prosinca, kada su posjetitelji mogli razgledati školu, pa i ovu izložbu, a održane su i brojne za-nimljive radionice za učenike.

Na izložbi je pred-stavljeno 40–ak rado-va a svaki je profesor zastupljen po jednim radom. Izloženi ra-dovi rađeni su u svim tehnikama koje se pre-daju u Školi – tuš ko-laž, akril, bijela glina, keramika, terakota, linorez, bakropis, ulje na platnu, akvarel, pa-stel, ručno tkanje, fil-cana vuna, računalna grafika te umjetnička fotografija, a izlož-bu su postavili Anita Parlov i Igor Modrić, čiji su radovi također izloženi.

Ovom i ovakvom izložbom, koje se inače priređuju svake godi-ne, profesori iznose pred učenike svoje radove na ogled, pa izlož-ba ima i edukativni karakter jer učenici na „licu mjesta” mogu naučiti kako u praksi, na konkretnom likovnom uratku, izgleda sve ono čemu ih njihovi profesori uče tijekom cijele godine. Na tu dimenziju izložbe upozorila je i autorica predgovora Zrinka Tatomir, istaknuvši kako je nastavnički poziv usprkos svim pro-pisima i normama „subjektivan, ljudski i kreativan čin; svaki je sat drugačiji od prethodnog i bez obzira na pripreme, svaki je sat osobna kreacija (nastavnika)...”. Izlagači na ovoj izložbi „izložili (su) najprivatniji dio sebe malodobnima i odraslima na kritiku/pohvalu/ironiju/divljenje i čestitam im što su se hrabro stavili u nezavidnu situaciju“ – naglasila je Zrinka Tatomir.

Ivna DorićMorana Kukec, Plava ptica, fotografija, 2010.

Damir Brčić, Kronologija jedne bolesti - spoznaja, tuš, kolaž, 2010.

Filip Pintarić i Benarda Cesar, Klupa za ‘Kadriranje’ sa rasvjetnim tijelom, Nagrađeni natječajni rad ”Sit down Zagreb”, 2010.

Marija Krstić Lukač, Veza, terakota, 2010.


Evo i cuvaja, digitaliziranog i internetski dostupnoghttp://library.foi.hr/knjige

Tko se god bavio poviješću hr-vatskoga školstva, zna da se bez Cuvaja ne može, što će reći da je za svakoga istraživača naše školske baštine nezaobilazno jedno djela Antuna Cuvaja (1854. – 1927.), učitelja, školskog ravnatelja, ze-maljskog školskog nadzornika… Jedanaest opsežnih svezaka (uku-pno više od 7000 stranica) drugog izdanja njegove Građe za povijest školstva kraljevinȃ Hrvatske i Sla-vonije od najstarijih vremena do danas (1910. – 1913.) doista su te-meljno i monumentalno djelo hrvat-ske školske historiografije, po opse-gu i karakteru rijetkost i u svjetskim razmjerima.

Obilazak knjižnica u potrazi za Cuvajevom Građom odnedavno može biti zamijenjen internetskim pristupom digitaliziranoj inačici toga djela. To omogućuje varaždinska

firma Point d.o.o. u čijoj Digitalnoj knjižnici METELwin svim su „inter-nautima” dostupni svesci Građe. Skenirane stranice izvornika odan-de možemo pregledati te knjige u novom mediju na svom zaslonu „prelistavati” uz pomoć FPF-a; sa slike pak svake stranice jednostav-no je prebacivanje na tekst čije dije-love možemo preuzimati (copy) kao citate i njima se dalje koristiti.

Nakon digitalizacije školsko-pe-dagoškog časopisa Napretka (godi-šta 1858. – 1894.), ovo je drugi, ve-liki i hvalevrijedan projekt korištenja mogućnosti suvremenih tehnologija i alata za dobrobit i afirmaciju hrvat-ske školske baštine. Bude li po onoj da se po jutru dan poznaje, realno je očekivati nove digitalne inačice vrijedne spomeničke građe našeg odgoja i obrazovanja.

A. Jelin

mediji

KAZALIŠTE

Dubravko Torjanac, Stolek, stolek, u vlastitu redateljstvu, Dječja i lutkarka scena Hrvatskoga narodnoga kazali-šta u Varaždinu, 2010.

Tri su inačice u bajkama braće Grimm o tome kako siromah „ode k vragu”: Kokoš sa zlat-nim jajima, Kaput iz kojega iskaču vojnici

i Stoliću, prostri se, a Dubravko ih je Torjanac objedinio u novu, svoju inačicu Stolek, stolek koja je praizvedena na pozornici varaždinskoga HNK 28. studenoga, a pogledao sam je na matineji dan kasnije.

Predstava traje sat i pol, predugo za dječju pa-žnju. Mogla bi se skratiti kada bi se izbacile nepri-mjereno, trendovski, primitivnom „animacijom” ubačene lutke, dok one koje kao rekvizit, ali i slika pozornice, pokazuju vojnike i siromahovu dječicu – trebaju ostati.

Dakle, bahati mesar svojega pomoćnika Jožu potjera k vragu i dobaci mu neku žlundru, nakon čega ga i vlastita žena također pošalje tamo te on – k vragu i ode – preko Drave! Vrag i njegova puca, nasmijani mladi i simpatični, obraduju se žlundri, a zauzvrat mu daju „penezonoseču ko-koš”, no gostioničar mu je prijevarom zamjeni za običnu, nakon čega žena siromaha ponovo poša-lje k vragu. Skelar ga zamoli da pita vraga kako da se riješi uvijek istoga dosadna posla, ali Joža to zaboravi. Od vražje puce i vraga sada dobije stol na kojemu je jela i pića po želji, samo ako triput o nj kucneš, no i to mu gostioničar zami-jeni za običan stolić, a žena ga i treći put poša-lje „k vragu”. Sada mu vražji par daruje kaput iz kojega iskaču vojnici te oni spriječe gostioni-čara u novoj prijevari, ali ovaj se polakomio za vražjim darovima. No, Joža se sada sjetio pitati vraga kako da se splavar riješi splavi; tako da pohlepnog gostioničara zauvijek ostavi na njoj, a prostodušni se mesarski pomoćnik vrati kući,

ženi i dječici: bajka o vječnoj čežnji siromaha za punim stolom!

Najveća je vrijednost predstave što je priča smještena u Varaždin (i „prek Drave, v Megjimor-je”) tako da je na pozornici bilo čuti lijepu našu kajkavicu u punini njezine dojmljivosti i jezične izražajnosti.

Druga je velika vrijednost slika pozornice, izvanredno uspjela, likovno domišljena i usugla-šena sa sadržajem, a Ivan Duić je zadivljujuće i cjelovito osmislio i glumačku odjeću i lutke. Tre-ća je glazba Dragutina Novakovića Šarlija koja se predaje predstavi i skupa s njom promišlja njezinu slušnu sastojnicu.

Sven Jakir (Joža) predvodi odličnu glumačku družinu: Dunja Fajdić (žena i baka), Darko Plova-nić (mesar i splavar), Matija Kezele (Vrag), Beti Lučić (vražja puca) i Zdenko Brlek (gostioničar, i jezični stručnjak!).

Predstava je „za djecu i odrasle”, doista je tako, dakle i roditelji i nastavnici... svi u kazalište!

Stijepo Mijović Kočan

Svečanim koncertom u Hr-vatskom glazbenom zavo-du 12. prosinca obilježeno

je 10 godina ciklusa Virtuoso. Od prvih godina nastajanja pa do danas ovaj ciklus koncerata prati entuzijazam studenata, po-moć profesora i svesrdna podrš-ka publike. Virtuoso je pokrenut kao ciklus studenata klavira, a danas u Virtuosu nastupaju i razni instrumentalisti i pjeva-či. Do pete sezone Virtuoso se održavao samo u Hrvatskom glazbenom zavodu. Posljednjih je sezona Virtuoso imao i po 30 koncerata po sezoni u nekoliko hrvatskih gradova.

Na svečanom koncertu, koje-

mu je prisustvovao i prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš, rektor Sveučili-šta u Zagrebu, odabran je i vrlo profesionalno izveden vrhunski program u kojemu je sudjelo-valo 17 izvođača, a izvođena su djela Šostakoviča, Beethovena, Rahmanjinova, Chopina, Dvo-raka i drugih velikih skladate-lja. Iz obilja izvrsnog programa izdvojimo neke izvedbe. Doj-mljiva je bila skladba M. Glin-ke Somnenie (Sumnja), koju je sjajno otpjevao Marko Mimica, bas, uz pratnju Marca Graziani-ja, violina, koji je u ovoj godini, kad je navršio 22, već stekao zvanje magistra muzike i postao asistent na Muzičkoj akademiji

u Zagrebu. Mimicu je pratila i Mia Miljković, klavir, koja je trenutačno na usavršavanju na Akademiji za glasbo u Ljubljani u klasi Dubravke Tomšič-Sre-botnjak.

Šostakovičev romantični Kla-virski trio u c-molu, op. 8 br. 1, s osjećajem za sentimentalnost svirali su Marin Maras, violina, Smiljan Mrčela, violončelo, i Krešimir Starčević, klavir. Ma-ras je student pete godine violine na Muzičkoj akademiji u Zagre-bu u klasi Leonida Sorokowa. Mrčela je bio učenik prof. Do-brile Berković-Magdalenić na Glazbenom učilištu Elly Bašić, a zatim u klasi Valtera Dešpalja na Muzičkoj akademiji u Za-grebu, kod kojeg je diplomirao 2010. godine. Stalni je član Za-grebačkih solista. Starčević je student četvrte godine klavira na Muzičkoj akademiji u Zagre-bu (Đorđe Stanetti).

Veliki majstori glazbe, skla-datelji koje smo naveli, zajam-čili su uspjeh novoga koncerta, a mladi glazbenici pokazali su visoki stupanj interpretacije. Spomenimo da je goruća želja mladih da iduću sezonu ciklusa Virtuoso prati i useljenje u nove prostore Muzičke akademije. Želimo im da se to konačno i ostvari!

Milica Jović

Lijepa naša kajkavica

GLAZBA

Mladi nisu samo budućnost već i

sadašnjost

WEB

KULTURNA BAŠTINA - sAMOsTAN MALE BRAĆEPRVI PROGRAM, sUBOTA, 25.12. 2010., u 13.25Nedaleko od Vrata od Pila, na početku Straduna, smjestio se fra-njevački samostan i crkva. Jednostavno kameno zdanje prema ulici se otvara kićenim gotičkim portalom kojim dominira Pietà, djelo Leonarda i Petra Petrovića, jedno od najvažnijih kiparskih ostvare-nja s kraja 15. stoljeća na području Dubrovačke Republike. Crkva, posebno draga Dubrovčanima, samo je dio samostanskog sklopa. Franjevci, manja braća - fraters minores ili mala braća kako ih u Dubrovniku nazivaju, ovamo su stigli u prvim desetljećima 13. sto-ljeća, još za života sv. Franje Asiškog.Scenaristica: Edda DubravecRedatelj: Luka MarottiUrednica: Edda Dubravec

VLAK U sNIjEGU - hrvatski filmDRUGI PROGRAM, sUBOTA, 25. 12. 2010., u 9.15Nakon što su osnovali zadrugu, učenici i njihov domaćin Ljuban (Slavko Štimac) s učiteljem odlaze na izlet u grad. U gradu se uči-telj razboli i ostaje u bolnici te se učenici kući moraju vratiti sami. Snježni nanos blokirao je prugu i tu počinju problemi. Uz njih je brižni kondukter (Eduard Peročević) koji ih ohrabruje. Kako će se snaći mali zadrugari? Hoće li nakon oštrih svađa prevladati sloga?Vrlo uspješna ekranizacija lektire popularnog dječjeg pisca Mate Lovraka. Fim je snimljen 1976. godine.Uloge: Edo Peročević, Antun Nalis, Slavko Štimac, Ratko Buljan, Branko Matić, Željko Malčić Redatelj: Mate Relja

MEĐU NAMA - Znanost i hrvatski kulturni identitetPRVI PROGRAM, UTORAK, 28. 12. 2010., u 14.20Na koji način znanost promiče hrvatski kulturni identitet u svjet-skim razmjerima, kako neka tradicijska vrednota i običaj postaje dio zaštićene svjetske nematerijalne kulturne baštine, čut ćemo u današnjoj emisiji.Nakon drevne tradicije izrade drvenih igračaka, nakon impresivne paške čipke, ovih je dana u popis svjetske zaštićene kulturne bašti-ne uvrštena i drevna tradicijska viteška igra – Sinjska alka. Zašto je ljepota Alke tako fascinirala UNESCO-ove eksperte za svjetske vrednote, hoće li ovakvo priznanje biti dobar impuls za razvitak kul-turnoga turizma, te koje još hrvatske kulturne vrednote trebaju biti zaštićene kao svjetska nematerijalna baština, govorit će gost etno-log, dr. sc. Tvrtko Zebec s Instituta za etnologiju i folkloristiku.Urednica i voditeljica: Jasna Burić

KONcERT sTUDENATA MUZIČKE AKADEMIjE U ZAGREBU

Marko Mimica, bas, jedna od novih nada hrvatske glazbe

HTV Izbor iz programanajavljujemo


mediji

KNJIGE

Silvestar IštukBuđenje Maloga princavlastita nakladaMostar, 2010.

Prepoznati dobrotu djeteta Prosvjetni djelatnik (u miro-

vini) i književnik Silvestar Ištuk, nakon mnogih uspješ-

nica u književnosti, napisao je i objelodanio slikovnicu za najmla-đe Buđenje Malog princa, u vla-stitoj nakladi (2010. godina), uz dojmljive ilustracije Ante Ivanko-vića. Kao recenzenti ovoga ljup-kog djela potpisuju se profesori Ilija Drmić i Krešimir Šego.

Priča govori o dobroti učiteljice koja oprašta učeniku i nagrađuje ga smiješkom i pohvalnim rije-čima. Čitajući ovo kratko djelce, ne možemo se oteti dojmu kako svima nama na ovom planetu ne-dostaju lijepe riječi. Kao da smo ih zaboravili i kao da jedva čeka-mo pogrešku drugoga kako bismo ga ukorili, narugali mu se. U od-gojno-obrazovnom smislu ovo je klasična lektirska priča za učenike predškolskog odgoja i osnovnoš-kolce nižih razreda.

Tematski, priča je naslonjena na poznati odgojno-obrazovni obra-zac u kojemu prevladavaju razum i tolerancija. Učiteljica prepoznaje dobrotu, prepoznaje dijete u svim njegovim potrebama, pa i snu, jer je dječak zaspao na satu, ali, opro-stiti – vječita tema ljudske dobrote – oslobađa stresa i dječaka i učite-ljicu, pa ona blagonaklono gleda na učinjeno. To je čin koji treba zapamtiti za sva vremena.

Književnik Silvestar Ištuk rođen je kao deseto dijete na Silvestrovo, 31. prosinca 1944. godine u Donjoj

Drežnici kod Mostara. Završio je učiteljsku školu u Mostaru, a po-tom i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu na kojemu je diplomirao pedagogiju i sociologiju, nakon čega je radio u OŠ Vladimira Na-zora u Postirima na otoku Braču, a zatim u mostarskoj Ekonomskoj školi. Njegov književni opus naišao je na nepodijeljenu recepciju kriti-ke, samosvojan i uspješan, čije se stvaralaštvo može podijeliti na po-četnice od Drugoga svjetskog rata do početka Domovinskoga rata.

Domoljubni poziv odveo ga je u obrambeni rat, među prvima, a 1994. objavio je svoju prvu zbirku pjesama, S akordima života kroza rat. Nakon svega, umirovljen je kao viši prosvjetni savjetnik u Za-vodu za školstvo HZ HB Mostar. Njegov književni opus na određe-ni je način i dug spram domovine, spram mlađih, kojima treba svjetla na teškom putu kroz život. Njegov književni rad je vrednovan najvi-šom ocjenom u korpusu hrvatsko-ga književnog stvaralaštva.

Ilustrator Ante Ivanković rođen je 1941. godine u Bijelom Polju kod Mostara. Umirovljeni je li-kovni pedagog. Bavi se karika-turom i ilustracijom. Trenutačno je ilustrator u dječjem časopisu Cvitak iz Međugorja. Živi u Mo-staru. Objavljivao je u dnevnim i nedjeljnim listovima, a dulje vri-jeme bio stalni karikaturist u mo-starskom Dnevnom listu.

Fabijan Lovrić

Klasična lek-tirska priča za učenike predškolskog odgoja i osnov-noškolce nižih razreda koja se tematski nasla-nja na poznati odgojni obra-zac u kojemu prevladavaju razum i tole-rancija

Prvi članak na koji će čitatelj naići u novom broju Modre

laste iz područja je numizmatike. Govori o prikazivanju povijesnih motiva na novčiću, a svima je zajedničko da je novac posjet-nica svake države, pokazuje njezino državno uređenje, nacio-nalni identitet i kulturu... U rubrici Moć znanja predstavljen je mladi znanstvenik, kemičar Marko Ko-šiček, osvajač prvoga mjesta na međunarodnom natjecanju Labo-ratorij slave. Drugi prilog u toj ru-brici vodi nas u kamp znanosti za mlade u Višnjanu. U novouteme-ljenoj rubrici Mala škola dječjeg poduzetništva govori se o tome što je potrebno imati da bi se za-radio novac – potrebni su ideja, cilj i plan. Gosti urednici u ovome broju su učenici sedmog razreda OŠ J. J. Strossmayera iz Zagreba koji su donijeli prilog o terenskoj nastavi u Slavoniji.

Časopis donosi i sjećanje na nedavno preminulu hrvatsku pje-snikinju Vesnu Parun, a u Glaz-benoj čitaonici upoznajemo se s meksičkom glumicom i pop-zvi-jezdom Anahi koja 19. prosinca nastupa u Zagrebu. Tu je i kraći razgovor s glumicom Darijom Knez, a u rubrici o modi ovaj put riječ je o frizuri.

Uz priču u nastavcima Mladena Kopjara Nikolin književni labora-torij priče u ovome broju objav-ljuju još Mirjana Smažil Pejako-vić i Vjekoslava Huljić, a tu je po običaju i obilje literarnih i likovnih uradaka mladih suradnika Modre laste te novi nastavci stalnih stri-pova.

Među Smibove radoznalce, u istoimenoj rubrici, u ovome

broju Smiba došla je Ivana Gulja-šević sa svojom pjesmom Amo-tamo, koja je posvećena pingvi-nima. Na posebnom CD–u koji Smib daruje čitateljima uz ovaj broj nalazi se crtić istoga imena te tri originalne Smibove igrice, a sve su osmislile i priredile Ivana Guljašević i Snježana Marić. Ma-rica Milčec predškolcima posve-ćuje svoju pričicu pod naslovom

Modra lasta

Drvo znanja

Poučno-zabavni časopis za učenike osnovne školebroj 4., Školska knjiga, Zagreb, 2010./2011.

Enciklopedijski časopis za mladegodina XIV., broj 139., studeni 2010.

Kućni ljubimac, a o tome kakvoga bi kućnoga ljubimca oni sami htje-li govore na svoj simpatičan način djeca iz DV Različak iz Zagreba. Ljerka Pukec autorica je kratkoga Smibova igrokaza Želja Božićno-ga drvca, a Željka Horvat-Vukelja javlja se sa svojom novom sliko-pričom Promukli pijetao, koju je ilustrirala Sanja Pribić. Rubrika Matematika u stihovima posveće-na je tablici množenja, a u rubrici Navade i običaji saznajemo kako djeca slave blagdane u njima naj-dražemu mjesecu, mjesecu rado-sti – prosincu. Rubrika Etno(s)vi-jest donosi prilog iz Muzeja Staro selo u Kumrovcu, s radionice na kojoj su se djeca učila izrađiva-ti ukrase od papira. U Lektirinim putovanjima Branko Pilaš piše o francuskom književniku, pozna-tom sakupljaču starih priča i baj-ki Charlesu Paraultu. Abeceda Lijepe Naše govori o mjestima i krajevima koji počinju slovom P, među ostalim tu su Plitvička jeze-ra, Pag, Poreč i dr., a uz brojne dječje likovne i literarne uratke tu su još pjesme i kraći prozni zapisi odraslih pisaca Milijane Kovače-vić, Tina Kolumbića, Mladena Ku-šeca i drugih.

Glavna tema u ovome broju Drva znanja govori o živča-

nom sustavu. To je najsloženiji organski sustav koji se, kao što znamo, sastoji središnjega živ-čanog sustava (mozak i leđna moždina) i perifernoga živčanog sustava. O svemu tome čitate-lji će saznati u prilogu autorice Ivane Horvat, uz odlične ilustra-cije, a ista autorica napisala je i članak Kisik na Zemlji. Člankom Anatomija gmazova, kukaca i riba, autorice Natali Mičić, nakon priloga u prošlome broju u ko-jemu je bilo riječi o anatomskim i fiziološkim karakteristikama sisavaca i ptica, zaključuje se priča o sličnostima i razlikama u životinjskom svijetu.

Vedran Kursar autor je priloga o plovećim grdosijama, nosačima aviona, a autor se usredotočio na prikaz nosača aviona iz klase Ni-mitz. Težnja za nečim boljim može biti realno ostvariva, a može biti i samo pusta želja. Često za nešto što smatramo neostvarivim kaže-mo da je „čista utopija”. O utopiji u ovome broju piše prof. Sanja Beslać, dajući povijesni presjek utopističkih ideja i njihovih glavnih protagonista. Prof. Marin Sombo-rac podsjeća nas na moskovsku talačku krizu od prije osam godina kada su čečenski teroristi zarobili gledatelje u jednome moskov-skom kazalištu, od koji su mnoge pobili. Vedrije tonove, kako je i red kada se govori o ljepotama priro-de, naći ćemo u prilogu o Kopač-kom ritu, o kojemu piše Tamara Vrdoljak, da bi nas na kraju Matej Crnogaća upoznao s radom i teh-ničkim karakteristikama mlaznih motora.

Pripremio Ivan Rodić

ČASOPISI

smibSmilje i bosilje, poučno-zabavni list za djecubroj 4., Školska knjiga, Zagreb, prosinac 2010.

Stipe GolacŽivot koji to nijeMtg-topograf d.o.o.Velika Gorica, 2010.

Punina životnog iskustvaAforizam je u pravilu sažeta

misao, rečenica koja upo-zorava duhovito, ozbiljno

ili humorističko-satirički na neku životnu istinu ili spoznaju. Lički slikar i aforističar Stipe Golac u svojoj najnovijoj knjizi od gore navedenog najčešće se obraća čitatelju ozbiljno i satirički. Pred-govore ovakvim knjigama obično pišu humoristi koji su se i sami okušavali u aforističkim tekstovi-ma. S Golčevom knjigom to nije slučaj. Njemu je predgovor na-pisao gospićki svećenik, poznati bloger don Anđelko Kaćunko. Predgovor je vrlo ozbiljan, produ-hovljen i prožet biblijskim promi-šljanjima.

S obzirom na to da je u naslovu knjige istaknuta riječ život, don Kaćunko polazi od te imenice: „...Biblija nas uči da svaki život do-lazi od Boga, jer Bog je živi, i on nas zove na vječni život... Slikar, pedagog i pisac Stipe Golac nastu-pa kao promatrač i opisivač života – ali ne kao nezainteresirani mo-tritelj, već kao čovjek koji u mrak svijeta unosi svjetiljku mudrosti” – ističe, među ostalim, Kaćunko.

U ovoj pozamašnoj knjizi (180 stranica) nema obrojčanih poglav-lja ni posebno naglašenih tema. Pojedini, deblje otisnuti aforizmi, kao neka vrsta naslova, predstav-ljaju tematske naznake. Iza tih na-slova nižu se misli o sličnim pro-blemima, npr. o odgoju, školstvu, ljubavi, mržnji, zdravlju, ekologi-ji, politici i sl. Puno je odužih tek-stova u kojima se Golac predstav-lja kao mudri starac pun životnog iskustva i kao takav daje savjete

mladima kako da se ponašaju u životu, koje su temeljne životne vrijednosti, čega se treba pridrža-vati, a što odbacivati. Ti tekstovi nisu aforizmi, to su jednostavno savjeti kojima Golac kao dugo-godišnji prosvjetni djelatnik nije odolio pa sada kao sedamdeseto-godišnjak u zasluženoj mirovini osjeća potrebu da svoje bogato životno iskustvo prenese mladima i neiskusnima duboko uvjeren da će barem neki od tih savjeta pasti na plodno tlo.

U knjizi ipak prevladavaju krat-ki, jezgroviti i „otrovni” ubodi, naročito u onim aforizmima koji se odnose na politiku, političa-re, privredu, svakodnevni život i uopće na stanje u Lijepoj Našoj: Lijepu našu podobni su ogolili, sramota joj se vidi; Kome se ne isplati na vlasti, ili je blesav ili pošten...

I tako Golac reda svoje aforiz-me, neki su duhoviti, neki manje duhoviti; u pojedinim segmentima knjige dobivamo dojam da razgo-varamo s didaktičkim piscem koji nam daje savjete kako odgajati djecu, a u ponekima da imamo posla s mrzovoljnim starcem ko-jemu je prije sve bilo bolje i ljep-še. Sam priznaje da mu pisanje aforizama predstavlja užitak kao i slikanje: „Dok slikam, prepuštam se sebi iznutra i izvana. Uživam u svakom potezu kista... Kad pišem aforizme osjećam se gotovo kao kad slikam. Kad napišem dobar aforizam, nije mi nitko ravan.”

Ima u ovoj knjizi podosta do-brih aforizama.

Jure Karakaš

Slikar, pedagog i pisac Stipe Golac nastupa kao promatrač i opisivač živo-ta koji u mrak svijeta unosi svjetiljku mu-drosti...


Blagoslov nove školeDne 18. Studena 1860. bjaše u Stenjevcu novo sazi-

dana učiona blagosivana. Ova učiona je najviše nasto-janjem tamošnjega župnika g. Ignjata Vrbanića i obćine glavara gosp. Dragutina pl. Jellačića iz obćinskih doho-dakah sagradjena. Ove obćinske dohodke jest vrli gla-var obćine gosp. Drag. Jellačić tako znao urediti, da su se toliki troškovi zidanja i pokućstva školskog namiriti mogli. Bog dao, da se po njegovu primjeru i ostali gla-vari obćinah povedu. – Prečastni gosp. kanonik Marić, kao okružni nadziratelj školah služio je svetu podnevnu misu sa „Dojdi duše sveti”, kojom prigodom pucalo se iz mužarah. Kod svete mise bilo je izvan mnogobrojnih župljanah vidjeti takodjer g. c. k. dvorskog savjetnika Rubidu sa svojom gospodjom groficom; g. Drag. Jella-čića obćinskog glavara takodjer sa svojom gospodjom groficom. Po dovršenoj službi božjoj krene procesija iz crkve u novo školsko zdanje uz pratnju gorenavedene slavne gospode i gospodjah groficah. Kada je procestika u školsko zdanje došla držao je preč. g. kanonik kratki govor na župljane, u kom ih liepo pohvali, što su ne-žaleć nikakova truda za svoje potomke položili temelj naobraženja, pa da takodjer marljivo svoju mladež u učionu šalju, kako će zbilja danas sutra odovud korist crpiti; poslje toga bijaše blagoslov, a zatim otidjoše svi odlični gosti gospodinu glavaru, kod koga bjahu poča-šćeni kako treba.

NapredakBr. 6 / 15. prosinca 1860.

Akademija u slavu Stanku Vrazu

U Ljubljani održana je povodom stote godišnjice rođe-nja Stanka Vraza dne 11. prosinca o. g. svečana akade-mija, na koju je „Matica Slovenska” pozvala sva kultur-na društva na slavenskom jugu. Uoči akademije dne 10. prosinca u 3 sata poslije podne održana je konferencija zastupnika kulturnih društava, koji su izvješćivali o tom, što su pojedina društva radila u zajednici s ostalim jugo-slavenskim društvima. „Hrvatski pedagoško-književni zbor” zastupali su tom prigodom Josip Medved i tajnik Josip Škavić.

Hrvatski učiteljski domBr. 24 / 20. prosinca 1910.

Učitelj treba biti uzor Ako dakle hoćemo, da škola vrši s uspjehom svoju

veliku dužnost, onda učitelj ne smije da bude samo učitelj, činovnik ili birokrat, nego uistinu sve ono či-nom i riječi, čemu uzgaja svoje učenike. Učitelj treba da se uzgoji tako, da bude valjan radnik u socijalnom pogledu, pa da u istom duhu uzgaja i mladež. Učiteljeva zadaća nije da dresira nove učitelje, pisare i ljude za pisarnicu, nego da uzgaja i obrazuje ljude za život, za sva zvanja, pa treba da bude radnik i borac, da bude na selu vrstan gospodar, da je uzor svojim seljacima i kao vrtlar, voćar, pčelar, a svojim učenicima pravi majstor. Gradski učitelj treba da je uz to stolar, bravar, kemičar, fotograf i slično. Kad učitelj sam radi; kad je svojim učenicima uzorom radljivosti; kad ga sve ono veseli, u što upućuje svoje učenike; i kad radi sa svojim učeni-cima: onda on svojom uzgojnom moći utječe na svoju mladež. (D. Trstenjak)

NapredakBr. 10 / prosinac 1910.

I žene na sveučilišteRuski ministar nastave podastro je nedavno „Dumi”

zakonski prijedlog, po kojemu bi žene, koje su svršile visoke škole bilo u Ruskoj, bilo u inozemstvu, dobivale pravo, da mogu polagati sveučilišne ispite i da mogu biti namještene jednako kao i muškarci.

Domaće ognjišteBr. 12 / prosinac 1910.

PRIJE 150 GODINA

PRIJE 100 GODINA

OBLJETNICE

Matičević redivivus U razdoblju između dvaju svjetskih

ratova pedagogijska znanost u Hr-vatskoj dobiva jednu novu kvalitetu.

Ona se ogledala kako na formalnoj tako i na sadržajnoj razini. Pedagogija kao disciplina konačno u većoj mjeri postaje predmetom bavljenja akademske zajednice, osobito nakon što je 1928. godine postala jedna od studijskih grupa na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Sklonost pedagoškim temama ra-zumljivo najviše pokazuju filozofi, kao što su Albert Bazala, Pavao Vuk Pavlović, Ma-rijan Tkalčić i Stjepan Pataki. Tom nizu ne-dostaje još jedno iznimno važno ime – Stje-pan Matičević. Zbog svih su njih tridesete godine 20. stoljeća bile iznimno potentno razdoblje hrvatske pedagogije.

U lipnju ove godine navršila se 70. obljet-nica smrti, a 19. prosinca je 130. obljetnica rođenja Stjepana Matičevića, profesora pe-dagogije na Filozofskom fakultetu u Zagre-bu i jedinog hrvatskog pedagoga akademi-ka. U povodu njegove smrti njegov kolega Stjepan Pataki, koji je inače 1937. godine napisao zanimljivu studiju o Matičevićevoj pedagogiji, u Napretku je među ostalim, na-pisao sljedeće:

Kritičan iznad svega, on je bio, može se to otvoreno reći, u našoj pedagogijskoj sredini onaj koji je budnim okom razlu-čivao vrijedno od nevrijednog, pozitivno od negativnog. Svaki od nas koji je radio i koji radi na pedagogijskom polju, svaki, siguran sam, radeći svoje, tajno se pitao u sebi kako će to primiti prof. Matičević, kako će to on ocijeniti. U kritici neumoljiv i nepopustljiv, vodeći računa uvijek samo o stvari, koju brižno i savjesno proučava, on je bio beskompromisan, često do netrpelji-vosti. Ta lična crta predstavlja živu metodu njegova rada i djelovanja. Nije išao za tim da razvija velike sisteme, da piše na široko zasnovana djela; on se ograničio po svom temperamentu više na studij bitnih peda-goških pitanja, koja u sažetoj formi izlaže i raspravlja. Za njega se smije reći da je jednakom voljom i ozbiljnošću uzimao kako teorijska tako i praktična pitanja. Bilo da raspravlja principijelna pitanja pedagoške nauke, bilo da razmatra praktična i didak-tička pitanja, on to čini s jednim uvjere-njem, koje kazuje da je teorija radi prakse a praksa, da bi bila prava i dobra, treba da se zasniva na teoriji.

Istom su prigodom Zlatko Pregrad i Mari-jan Petras u Nastavnom vjesniku dali sažet i zanimljiv prikaz Matičevićeva djelovanja, osvrćući se i na njegov rad kao sveučiliš-nog profesora:

Sam se odlikovao neobičnom intelektu-alnom snagom te često bijaše pravi inte-lektualni užitak pratiti njegova razlaganja, napose u t. zv. specijalnom odjelu seminar-skih vježbi na sveučilištu, gdje su prisutni ostajali upravo zadivljeni dubinom i sup-tilnošću misli, kojima je prilazio proble-mima, analitičnošću i kritičnošću, kojom je razlaganja pratio. Sve je to pak izvodio lakoćom, jednostavnošću u izražavanju i ležernošću, bez suvišnih gesta i patosa,

kojega nije nikad volio, u gotovo jednolič-nom tonu, iz kojega je izbijao klasični duh čovjeka visoke kulture, širokih pogleda te opsežne filozofijske i opće naobrazbe.

Klasični duh i široku filozofsku i opću naobrazbu Matičeviću su pružili klasično gimnazijsko obrazovanje, studij na zagre-bačkom i bečkom sveučilištu te studijski boravci u Leipzigu i Jeni. Rođen je 19. prosinca 1880. godine u Velikom Gradi-štu, malom dunavskom pristaništu u sjeve-roistočnoj Srbiji, gdje su mu se stjecajem okolnosti zatekli roditelji. Gimnaziju je započeo u Srijemskoj Mitrovici, a završio 1899. godine u Vinkovcima. Filozofiju i klasičnu filologiju studirao je na sveučili-štima u Zagrebu i Beču, gdje je 1907. go-dine i doktorirao. U međuvremenu je od završetka studija 1903. godine radio kao gimnazijski profesor u Osijeku, Senju i Zagrebu, odakle 1908. odlazi na specijal-ni studij filozofije i pedagogije u Leipzig, a zatim u Jenu. Učio je od Wundta, Bartha, Reina, Euckena i drugih vrsnih njemačkih znanstvenika.

Godine 1919. Matičević postaje profe-sorom na novoosnovanoj Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu, a godinu dana kasnije ha-bilitira na Filozofskom fakultetu iz opće i gimnazijske pedagogije. Nakon odlaska Đure Arnolda u mirovinu, preuzima 1924. godine njegovo mjesto na Katedri za prak-tičnu filozofiju i pedagogiju, najprije kao izvanredni, a godinu dana poslije i kao re-dovni profesor. Uz nastavnu i znanstvenu djelatnost, koja se ogledala u brojnim ra-dovima objavljivanim u stručnoj i staleškoj periodici, Matičević je bio aktivan u kultur-nim i prosvjetnim društvima. Uređivao je, od drugog do četvrtog godišta, omladinski časopis Omladinu, što ga 1918. pokreće Društvo hrvatskih srednjoškolskih profeso-ra, u čijoj nakladi izlazi i časopis Nastavni vjesnik, kojemu je Matičević urednik od 1920. do 1922. godine.

Vrhunac profesionalnog uspona bio je prijem među redovne članove Jugoslaven-ske akademije znanosti i umjetnosti 1930. godine. Deset godina kasnije, u dobi od 60 godina i s planovima za pisanje sistemat-skog djela u kojem bi na jednom mjestu bila prikazana njegova pedagogija, Stjepan Ma-tičević umire u Zagrebu. Njegovi su suvre-menici vrlo dobro znali da je njegov odla-zak veliki gubitak za hrvatsku pedagogiju, no vjerojatno nisu mogli znati da će zbog „nepodnošljive lakoće” etiketiranja koja će uslijediti desetak godina kasnije, njegovo djelo gotovo pasti u zaborav.

Matičević je 1940. godine u Napretku pi-sao o povratku normi i oživljavanju Herbar-ta (Herbart redivivus). Vrijeme za povratak Matičeviću svakako je već odavno došlo. Doduše, o njemu i njegovoj pedagogiji se od početka devedesetih povremeno piše i govori u pedagoškoj zajednici. No, vrijeme je za povratak Matičevića kao metafore za intelektualnu snagu, suptilnost misli, ana-litičnost, kritičnost, visoku kulturu, široke poglede i opsežnu naobrazbu.

Matičevićevi su suvremenici vrlo dobro znali da je njegov odlazak veliki gubitak za hrvatsku pedagogiju, no vjerojatno nisu mogli znati da će ubrzo us-lijediti „nepod-nošljiva lakoća” etiketiranja zbog koje će njegovo djelo gotovo pasti u zaborav. Vrijeme je za povratak Matičevića kao metafore za intelektu-alnu snagu, suptilnost misli, analitičnost, kritičnost, visoku kulturu, široke poglede i opsežnu naobrazbu

Stjepan Matičević(1880. – 1940.)

Priredila Štefka Batinić

Nova zgrada Tehničke škole u Varaždinu

Predviđa se da će Tehnička škola strojarskog smjera u Varaždinu, koju polaze 182 učenika, drugu radnu godinu započeti u novoj, vlastitoj zgradi.

Radovi na izgradnju jednokatne zgrade za Tehničku školu započeli su u ljetnim mjesecima i dosada su dobro napredovali. Kada zgrada bude gotova, raspolagat će sa 12 učionica i potrebnim nusprostorijama, crtaonicama, kabi-netima, radionicama i sl. Tada će škola moći prići otvara-nju novih odjela i moći će da primi veći broj učenika.

Školske novineBr. 41 / 23. prosinca 1960.

Srednja upravna škola u Zagrebu

Savjet za opću upravu NOGZ-a odlučio je da se u Za-grebu osnuje Upravna škola kao srednja stručna škola sa praktičnim radom. Zadatak je škole da spremi srednji upravni kadar za rad u organima državne uprave i u dru-gim državnim organima te ustanovama i organizacijama. Nastava u školi trajat će četiri godine. U prvi razred ško-le moći će se upisati kao redovni učenik osoba koja je s uspjehom završila osnovnu školu, a nije starija od 18 godina.

Prva godina rada škole bit će školska 1961/62. godina. Savjet je uputio prijedlog Narodnom odboru grada Za-greba da o tome donese odgovarajuće rješenje.

Školske novineBr. 41 / 23. prosinca 1960.

PRIJE 50 GODINA

iz proπlosti

Stjepan Matičević


πkolski æivot nekoÊ

Čovjek je već u davnini osjetio veli-čanstvo šume i neba, toga prirodnog i najljepšeg Božjeg hrama. Prema

tomu uzoru stao je graditi hramove. Prema njemu građene su u glavnom i naše crkve, koje u ostalom imadu i tu svrhu, da nas preporađaju i zadahnjuju najuzvišenijim osjećajima i dižu nas do Boga. I što se više dižemo u ta nebesa, to sličniji postajemo Bogu, to ljepše hramove gradimo i to više shvaćamo ljepotu i dragotu Božjega hrama, što ga je podigla majka priroda. U takve sam hramove rado vodio svoju mladež.

Šuma je na zlu glasu. Divljaštvo i šuma kao da je jedno; ali nije. Velika je tu razli-ka. U šumi sakrivla se i u nas prije krvo-žedna zvjerad. S toga je šuma prije svojim mrakom strašno režala na čovjeka, ali da-nas je nama taj sumrak tajinstven, prijatan. Šuma dašto drugojačije utječe na čovjeka obrazovana, komu dostaje vremena, lijepe dokolice za estetički užitak, negoli na ono-ga ratara, na kom se znoj nigda ne osuši, te koga taru dan i noć teške brige. Takvu trudniku zaokuplja svu dušu, svu pamet samo briga za život. Njemu je najpreči kruh, a ono, što nama pribavlja najveći duševni užitak, njemu se čini gospodska bespolica. Tako patnik ne shvaća gospode, a gospoda često ne shvaćaju njega. Zato su crkveni blagdani već i stoga vrlo znameniti u našem uzgoju, što se na blagdane ne rade teški poslovi. Onda radnik opočine, priku-pi snage, pa može mirnije uživati viši du-ševni užitak. Onda uživajući obilazi svoja polja i šume, njive i livade, moli se Bogu i razgovara sa svojima. A kad su veliki blagdani, kad je svega u kući, kad je dobra i blagosovena godina: onda se naš čovjek sav preporodi. Ako patnik i djelatnik hoda namrštena čela i tmurna obraza gledajući u zemlju, pred veliki blagdan stane mu se vedriti čelo, jer se dobru nada i jer zna da će prestati teške muke i velike brige. U toj nadi dopiru već traci one sreće u njegovu dušu, što će je uživati na blagdan. Samo pa-zite, o čemu radi, misli i govori naš čovjek dobrano pred Božić. Sprema se sa svom brigom i ljubavi za Božić. Već odavna hra-ni pečenicu, zaoblicu. Zove je pečenicom, a još je živa, a obla mora biti kao puce. O njoj rado govore gospodari i gospodarice, staro i mlado. Koliko se pak djeca raduju Božiću?! Srce čovjeku raste od miline, kad ih gleda onako srećnu i blaženu. S kakvim blaženim čuvstvom pjevaju ona krasne božićne pjesme već mjesec dana prije Bo-žića?! Kako im srce igra, kako im se oči krijese i kakvo ih srećno i sveto čuvstvo obuzima! O braćo i sestre, dajte da nam djeca već rano pred Božić pjevaju, i to što češće, a ne samo onda, kad je određeno vrijeme za pjevanje, nego i u drugo doba dajte da pjevaju te svete i narodne pjesme! Te su pjesme ne samo stvorene za velike božićne blagdane, nego su uzete iz dubine narodne duše; one dišu narodnim duhom, pa zato se s tolikom snagom hvataju naše duše.

Što je Božić Hrvatima, to pokazuju same njihove krasne i mnoge božićne pjesme. Ni za koju svetkovinu nemaju Hrvati toli-ko pjesama, koliko za blage božićne dane. Zato pijmo i dajmo, da nam djeca piju iz toga čistog i dubokog vrela, da se tako opo-jimo čuvstvom plemenštine i svetosti, i da u takvu raspoloženju dočekamo najveće blagdane u Hrvata. Žalosne li djece i škole, gdje se tako ne radi! Propustiti tu najljep-šu zgodu za uzgoj religijskoga čuvstva i za oplemenjivanje dječje duše bio bi najveći nemar i grijeh.

Nigda nije bolje prilike, da se djeci go-vori o porodu Isusovu i o vrlinama djeteta

Isusa kao o Božiću. Onda je dječja duša najspremnija i najželjenija te nauke. Pa zato braćo i sestre otvorajmo djeci svoje srce o Božiću, pa im pričajmo i razlažimo, toplo, lijepo, iskreno i slikovito o malenom Isusu i njegovoj dobroti, s kojom dođe na zemlju, da nas uči i spase. Ne pazimo na to, što to nije naš predmet, nego činimo to, da dademo oduška svomu srcu, pa da i mi učinimo svoju dužnost na radost, uživanje i

savršenstvo svoje i svoje djece. Nigda tu ne možemo učiniti dosta, a kamo li odveć. Tu je lijepa prilika, da se duhom i srcem, mi-šljenjem i osjećajem ujedinimo i zagrlimo s djecom svojom, pa da tako preporođeni i bez grijeha jedni drugima u oči Badnjaka poželimo čestit Božić. Bez te čestitke ne-mojmo se nigda rastajati s djecom pred Bo-žić. Pa recimo također: „Djeco, pozdravite lijepo svoje roditelje i sve u kući svojoj, pa im recite, da im želim iz sve duše svoje čestit Božić. Neka te božje dane sprovedu pjevajući i slaveći Boga i uživajući božje darove”.

Posljednje moje riječi pred Badnjak bile su uvijek ove: „Djeco moja! Ve-selite se i radujte! Pjevajte, slavite

Boga i častite se! Budite bez brige! Zato nemate ovih blagih dana ništa za zadaću.” Kako li su te riječi dobru i marljivu djecu uvijek razigrale! Kako li smo se uvijek ve-selo rastali! Ali se i veselo sastasmo.

Krasnim li je duhom disala naša škola osobito posljednjih četrnaest dana prije Bo-žića!

Seoska djeca, ako i ne dobivaju takovih i tolikih darova kao gradska, ali je njihov Bo-žić tako isto pun čiste poezije, nabožnoga duha, veselja i sreće kao i naš u gradu, pa tako ima on isto toliko uzgojne snage. Na Božić ima svega u kući, pa je od toga obilja postala predobro poznata narodna poslovi-ca. I najveća sirota stara se da ima svega na Božić, i prosjačka je pače torba steona na Božić. Naš čovjek drži, da bi mu bila naj-

veća sramota, da nema na Božić pečenice i kapljice dobroga vina. To je djeci, a i na-rodu mnogo, koji krvavim žuljevima lomi crn, suh i žalostan hljebac, a rijetko dolazi do boljega zalogaja. Čega je čeljad toliko željna, toga ima na Božić svatko do mile volje i na pretek. Ta i oni, kojima je svaki dan Božić, rado se časte i svakom prilikom priređuje sjajne i raskošne gozbe, pa im bez toga ne prođe ni jedno veselje, a kako da se naš težak, koji nas sve hrani, ne veseli stolu, na kom vidi barem jedanput u godini toliko obilnih plodova svoga znoja i muke?!

Kako da se djeca ne raduju slami, koja je zastrla kuću, koja tako prijatno miriše, kao što je mirisala ljetos na guvnu, na kojoj se tako ugodno valjuškati i spavati?! Tko nije noćio na guvnu, na svježoj slami pod vedrim nebom, ne zna, što je u kući slama na Božić. O kako nam je tu dragotu i lje-potu krasno opisao naš Kozarac u svojim „Mrtvim kapitalima”! Kakvi se pjesnički osjećaji rađaju u čovjeku iz naroda za ve-dre ljetne noći na guvnu, gdje miriše tolika množina svježe slame, takvi ispunjaju i dje-cu i ljude na Božić.

Ako djeca na selu i ne dobivaju skupih igračaka, ali imadu svega, što njihovo srce poželjeti može: jabuka, oraha i drugoga voća, pite i pogače, a mnogi dobije i novu torbicu, haljetak, kapu i opanke. Osim toga bez svake su brige i posla. Idu u crkvu i mole se Bogu, a to je lijepo, ugodno i lako.

Gradska djeca vesele se Božiću isto tako. Kolikim ga čeznućem oče-kuju! Mili Bože, slatke li ljubavi,

vjere i nade u malenoga Isusa! Kad se pro-bude, prvo im je pitanje: „Majko, koliko puta ćemo još spavati, dok dođe Božić?” O kako se mala dječica milo mole malom Isu-su! Ne znam, da li su igda poslušnija i bolja nego u tom času. Ne znam, na koji bi se drugi način malena djeca mogla zadahnuti takvim lijepim osjećajem, kao tom lijepom prigodom. Svi nauci i sve svete knjige ne mogu imati toga utjecaja na djecu, kao bo-žićni blagdani. Kolikoga veselja djeci, kad u jaslicama namještaju oko djeteta crkve i gradove, ovce i kozliće, tolike pitome i divlje životinje, koje gledaju novorođeno djetešce, malenoga Isusa. Isti ljuti lavovi i tigri pitomi stoje pred djetetom kao blagi golubovi. Djeca se stisnuše pred Betlehe-mom, pa mirno gledaju taj veliki događaj i drže, da je to živ čin, koji se zbiva pred njihovim očima. Kad mi odrasli ljudi gle-damo tu dječju sreću, tu uzvišenu pjesmu, onda se sjećamo, svoga srećnog djetinjstva, pa smo srećni i blagi, kao anđeo, koji na nebu pjeva: „Slava Bogu višnjemu!” Kad okite bor svakovrsnim krasnim i sjajnim uresom i kad namjeste svjećice, njihovo je čeznuće na vrhuncu. Najsvečaniji duh ulazi u svu djecu i u svu porodicu na Badnjak uvečer, kad se zapale na boru svijeće, kad k boru pristupi sva porodica i iz sve duše za-pjeva: „Narodi se kralj nebeski”. Gledajući to shvaćamo, da je obitelj svetilište čovječ-jega roda, i da je ona majka svih plemenitih osjećaja, glavni izvor morala.

Kad majka stane ispod bora ogledati daro-ve, da dade svakomu, što mu je donio mali Isus, dječja se srca burno uskucaju, a koliko sreće, kad vide, da im je Isus donio upravo ono, za što su ga toliko pobožno milila.

S kolikom radosti prima dijete te darove! Ono vidi i osjeća, kako je Isus dobar. Do-bar je i malen kao i ono samo. To zbližuje diete s Isusom i ujedinjuje ga u duhu. To je druženje dječje duše s Isusom. To pobuđu-je u djetetu ljubav, i ono se zakanjuje, da bude dobro. Govorite djeci, koliko hoćete o dobroti Božjoj, pokazujte na sav svijet, što ga je Bog stvorio za nas, ono te dobrote ne može da shvati, jer je to za nj prevelika filozofija. Ali pod rasvijetljenim borom u onakvu raspoloženju dijete srcem osjeća i očima gleda božju dobrotu. Djetetu je ona igračka više nego sunce na nebu.

Božić je u Hrvata najveći blagdan. On je prava i najveća obiteljska slava. Sve su spoljašne prilike takve i sve

je tako udešeno, da sva obitelj slavi Božić u svojoj kući. Ništa ne mami ljude od ognjišta. Na polju je snijeg, studeno i sva je priroda mrtva, a u kući sasvim je protivno. U kući je toplo i voljko kao u proljeće. Tu je krasno! Tu ima svega. Tu je sve srećno i veselo. U toj sreći i slavi zaboravljaju se uvrede, kućna se čeljad zbližuju i ujedinjuju, a ljubav Boga i bližnjega se rasplamćuje. Nitko ne izlazi iz kuće, osim kad polazi u crkvu, koja se čini svečanija nego igda. U crkvi se daruje, koli-ko nigda inače. Čovječje je srce spremno, da daruje sirotinju i da čini dobro.

U tim krasnim prilikama, gdje su vanj-ski poslovi prestali, gdje ima svega, a ni-kakvih briga, gdje se čovjek otrese svega, što ga je tištilo, gdje je čovjek sio uz svoje ognjište da živi duševnim životom: čovjek se oplemenjuje i postaje bolji. Sreća je, što ti blagdani traju više dana, te čovjek skupi na pretek tjelesne i duševne eneržije, koju troši kao luksus za svoj viši život.

Takva je božićna svetkovina, i u takvu svjetlu treba da je učitelj gleda. Učitelj, koji umije djecu za božićne blagdane pripraviti, on i poslije Božića s njima postupa kako valja. Gleda, da sve lijepe božićne uspo-mene obnovi, pročisti i ojača. Djeca obično poslije Božića ranije dolaze u školu, jer im je milo razgovarati o Božiću. I ja dolazim ranije među djecu, pa ih pitam, što je komu Isus donio, te s njima razgovaram kao otac i veselim se njihovoj sreći. Dakako, da ne sjedim „službeno” za stolom, nego sam bli-že djeci.

Zbivanja i osobe iz stvarnog škol-skog života, zrcaljeni u pojedinač-nom doživljaju i svijesti, često su bili poticaj i tema raznovrsnih tekstova, od beletrističkih opisa i memoarskih zapisaka do publicističkih članaka i analitičkih rasprava. Usporedno s tim sadržajima, nerijetko i nasuprot njima, oblikovale su se teorije i nor-me bolje škole, onakve kakva bi ona trebala, mogla ili morala biti.Da bismo osvijetlili bogatstvo, razno-likost pa i proturječja naše školsko-pedagoške baštine, za ovu rubriku odabiremo ulomke tekstova koji ilu-striraju stanje stvari kakvo je bilo, s jedne strane – u zbilji i praksi, s dru-ge strane – u teoriji i normama.

Priređuje Anđelko Jelin

Za crkvenih svetkovina[Ulomci o Božiću]

Davorin TrstenjakDolazak blagdana i svetkovina, posebice Božića, oduvijek je i u

škole donosio posebno raspoloženje, radost i veselje, pa su ti dani slavljem oplemenjeni ostavili trag u mnogim sjećanjima i zapisima iz školskog života. O tome, o Božiću u školi i obitelji, početkom prošloga stoljeća pisao je i hrvatski pedagog Davorin Trstenjak (1848. – 1921.) u knjizi Druženje učitelja sa školskom mladeži.


pisma

REAGIRANjE

Fizički napad na ravnateljicu škole

Ravnateljica sam škole od tristotinjak uče-nika u mjestu Adžamovci tek godinu dana. Dok sam radila kao učiteljica, funkcija rav-natelja mi se nije činila posebno zahtjevna no to je naša ljudska mana da uvijek mislimo kako je onom drugom bolje i lakše. Pozitivni ideali i želja da dam se angažiram u izgradnji škole, te ohrabrenje ljudi iz mog okruženja potaknuli su me da se kandidiram za mjesto ravnatelja. U ovih godinu dana uživala sam u mnogim lijepim trenucima uspjeha i zado-voljstva postignutim, ali bilo je tu i onih teških iskustava, koja su sastavni dio svakog rad-nog mjesta. Jedno takvo iskustvo želim po-dijeliti s kolegama i kolegicama ravnateljima i učiteljima kako bismo zajedno razmislili u kakvom to društvu živimo i kako se možemo zaštiti na svojim radnim mjestima.

Naime, 30. studenog oko 9 sati u moj ured je ušao sumještanin I.M. Bio je vidljivo ljut te me počeo prozivati za moj rad te zbog neprimanja njegove snahe na radno mjesto učiteljice razredne nastave. Pošto je bio vrlo neugodan zamolila sam ga da lijepo razgo-vara ili napusti moj ured. U tom trenutku je reagirao vrlo neočekivano, prišao mi, uhva-tio me za vrat i počeo gušiti. Na moje zapo-maganje i moljenje da me pusti to je i učinio, ali mi je nakon toga prijetio da ću proći deset puta gore ako bilo tko sazna za ovo ili prija-vim policiji, jer je on u stanju svašta učiniti. Uhvatila sam telefon kako bi pozvala pomoć, ali I.M. mi nije dopustio da bilo koga zovem,

jednostavno me zarobio u mom uredu. Vani čujem, traje veliki odmor, učitelji pro-

laze kraj ureda, a da nitko ni ne sluti što se događa iza zatvorenih vrata. U tome trenut-ku je sasvim slučajno vrata mog ureda otvo-rio jedan drugi gospodin. I.M. ga je tjerao van, a ja sam ga molila da uđe te je u tom trenutku nastalo naguravanje na vratima sve dok iz zbornice nisu u pomoć priskočili uči-telji i izvukli ga van. Naglasila bih još da se snaha gospodina I. M. na zadnji natječaj koji je raspisan radi traženja zamjene za poro-diljni dopust nije ni javila.

I.M. nije bio u alkoholiziranom stanju, ima status HRVI-a, ali bez dijagnoze PTSP. Cijeli slučaj je prijavljen policiji. Od svega sam za-dobila lakše tjelesne ozljede otiske na vratu te akutnu fizičku reakciju na stres.

Danima sam se pitala što sam mogla bolje učiniti u organizaciji ulaska „vanjskih” osoba u školu. Zgrada je uvijek zaključana, na vra-tima je zvono, svatko tko ulazi u školu mora pozvoniti, otvore mu se vrata i upiše se nje-govo ime te svrha dolaska. Dotični gospodin je to sve učinio. Primila sam ga na razgovor kao bilo koju drugu stranku da bih se na kon-cu našla u takvoj neugodnoj situaciji.

Na kraju sam zaključila da se takva situa-cija mogla dogoditi bilo kome od nas ravna-telja, osobito ravnateljica, učitelja ili učiteljica i zato sam to željela podijeliti sa svima vama. I dok nam mnogi spočitavaju kako svako malo imamo praznike možda bi im treba-li objasniti ovu drugu stranu našeg poziva koji je postao vrlo stresan i s pravom se sa svojim kolegama pitam u kakvom psihičkom stanju ćemo dočekati svoj 65. rođendan i odlazak u mirovinu. Ovaj događaj je, prema mom mišljenju, slika društva u kojem živimo i kojem je hitno potrebna moralna i duhovna preobrazba.

Poštovani kolege neka vam ovaj događaj bude primjer da se pokušate što više sami zaštiti, jer umjesto vas to nitko neće napra-viti i da i dalje ostanete ljudi koji obrazuju i odgajaju i trude se oko dobra. Tako sam i sama nastavila dalje. S pozitivnim mislima, željama i nadom da nam se svima dogodi nešto bolje i ljepše u našoj prosvjeti želim vam blagoslovljen Božić i uspješnu novu 2011. godinu.

Marija Petričević, ravnateljica Osnovne škole „Vladimir Nazor”, Adžamovci

TRAGOM IZjAVE

Vjerodostojnost D. Primorca

U prošlom broju Školskih novina (broj 40 / 14. prosinca 2010., na stranici 2, u rubri-ci Podcrtano) navodi se izjava prof. dr. sc. Dragana Primorca, bivšeg ministra znano-sti, obrazovanja i športa, koja glasi: „Uosta-lom, ja sam se prvi usudio uključiti u PISA-u, nitko drugi nije” (Novi list, 8. prosinca 2010., str. 3). To bi moglo prizvati pomisao da je, eto, Dragan Primorac prvi i jedini koji je za-služan za uključivanje Hrvatske u OECD-ovo međunarodno vrjednovanje obrazovnih postignuća petnaestogodišnjaka u 2006. godini. No, vjerodostojnost izjave bivšega ministra poništava navod sa službene mrež-ne stranice projekta PISA u Hrvatskoj, što (zajedno s bilješkom) potvrđuje da je Vlada Republike Hrvatske 15. svibnja 2003. (dakle sedam mjeseci prije Primorčeva imenovanja ministrom) donijela odluku o uključivanju u međunarodno vrednovanje obrazovnih po-stignuća. Ako se, unatoč tome, bivši mini-star prije svibnja 2003. „prvi usudio uključiti u PISA-u”, bilo bi doista zanimljivo saznati kako je on to učinio (kad „nitko drugi nije”).

Navedena izjava D. Primorca traži reakci-ju radi istinitog informiranja prosvjetne jav-nosti, prije svega o tome što je prethodilo donošenju odluke Vlade RH, kao i o proved-bi te odluke. Što se tiče prvoga, činjenice su sljedeće:

– Ministarstvo prosvjete i športa organizi-ralo je 15. svibnja 2002. (dakle godinu dana prije donošenja Odluke) predavanje „PISA studija – rezultati istraživanja odgojno-obra-zovnog sustava u Njemačkoj” koje je odr-žao dr. Hermann Lange, predsjednik PISA savjeta za Njemačku (vidjeti: Predstavljeni rezultati međunarodnog projekta PISA, Vje-snik, 16. svibnja 2002.).

– Vlada Republike Hrvatske usvojila je 28. studenoga 2002. dokument Prioritetne mje-re u odgojno-obrazovnom sustavu od 2002. do 2004. u kojem se planira pripremanje „projekta međunarodnog vrednovanja uče-nika” za što je određen rok – svibanj 2003.

– Radi provedbe planiranih mjera, u su-radnji s Međunarodnom organizacijom za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), orga-niziran je 12. i 13. ožujka 2003. znanstveno-stručni skup o PISA programu. Stručnjaci OECD tada su prezentirali sadržaj i orga-nizaciju tog oblika međunarodnog vanjskog vrednovanja postignuća učenika (vidjeti: Hrvatsko školstvo na međunarodni test, Ve-černji list, 11.ožujka 2003.; Danas rasprava o projektu PISA, Novi list, 12. ožujka 2003.; Međunarodni stručnjaci predstavili PISA projekt, Vjesnik, 13. ožujka 2003).

– Vlada Republike Hrvatske donijela je 15. svibnja 2003. Odluku o uključivanju u program međunarodnog vrednovanja posti-gnuća 15-godišnjih učenika 2006. godine. Odluka, s objašnjenjem, objavljena je u po-sebnom letku namijenjenom školama, pod nazivom Pripremanje za život: uključivanje u međunarodni program provjere znanja.

Činjenice, dakle, govore da D. Primorac nije imao bilo kakve veze s donošenjem Od-luke iz svibnja 2003. Ako je, pak, riječ o pro-vedbi te odluke, ostaje nejasno što bi imalo značiti to da se D. Primorac „usudio uključiti u PISA-u”. Da bismo se nešto usudili uči-niti (ovdje ostvariti Odluku Vlade), morali bismo biti suočeni s nekom preprekom ili opasnostima. Objektivne opasnosti mogle su biti novčana sredstva i institucionalna

podrška provedbi tog vrlo složenog projek-ta. Da su uklonjene te opasnosti govori i či-njenica da je Hrvatski sabor, raspravljajući o Konačnom prijedlogu Zakona o Zavodu za školstvo Republike Hrvatske, 12. prosinca 2002. obvezao Vladu da predloži zakon o osnivanju institucije koja bi obavljala vanj-sko vrednovanje (PISA, državna matura, nacionalni ispiti i dr.). Provodeći taj zaklju-čak Ministarstvo prosvjete i športa uputilo je Vladi RH 23. srpnja 2003. Prijedlog Zakona o nacionalnom ispitnom centru obrazovanja koji je kasnije usvojen pod nazivom Zakon o nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NN, 151/2004). U obrazlože-nju prijedloga Zakona planirana su sredstva za rad i imovinu te zapošljavanje, dok su još 2003. imenovane osobe za pripremu među-narodnog vrednovanja postignuća učenika.

Sve u svemu, izjava D. Primorca u kojoj su naglasci na „ja sam se prvi usudio” i „nit-ko drugi nije” nije, kako smo ilustrirali, ute-meljena na činjenicama. U čemu su, pak, utemeljeni motivi te i takve izjave – time bi se mogli baviti objektivni kroničari hrvatsko-ga školstva budu li im zanimljivi „lik i djelo” Dragana Primorca.

Vladimir Strugar, Bjelovar

AKcIjA

Poruke o nenasiljuSvjedoci smo zabrinjavajućega porasta različitih oblika nasilja pa se zalažem za odgoj u duhu nenasilja

Udruga za promicanje medijske kulture dje-ce i mladih Medioteka u suradnji s Narodnim sveučilištem Dubrave i Dječjim kazalištem or-ganizirala je završnu svečanost festivala priče i Nagrade Jagoda Truhelka, na kojima su do-dijeljena priznanja i darovi najboljim literarnim uratcima. Učenici i učitelji primili su zaslužene nagrade i priznanja za svoje poruke, slogane i literarno stvaralaštvo. Među njima je bila i učenica iz Osnovne škole Josipa Lovretića iz Otoka Ivana Nuić, kojoj sam ja mentorica. Svojim literarnim radom osvojila je treće mje-sto u kategoriji eseja pod nazivom Nenasilje u školi. Tom su prigodom škola i Ivana dobile priznanje za aktivno i uspješno sudjelovanje na Drugom festivalu priče.

Dodala bih da smo svjedoci zabrinjavaju-ćega porasta različitih oblika nasilja među djecom i mladeži: psihičkoga i fizičkoga me-đuvršnjačkoga nasilja. Namjera nam je za-uzimati se za odgoj u duhu nenasilja kako bismo pridonosili izbjegavanju nasilja kao jednog od temeljnih problema hrvatskoga društva. Stoga želimo slati poruke o nena-silju, što je i krilatica tog festivala priče koji će na raznolike načine predstaviti ostvaraje. Riječ je moćan put do njegovanja vrijednosti kojima se možemo othrvati nasilju. Ona pri-donosi osvješćivanju problema te promišlja-nju o svim lošim posljedicama nasilja.

Inače, na festivalu smo upoznali i družili se sa Suzanom i Renom Ritz, roditeljima tragično preminuloga Luke, koji su bili i počasni gosti.

Završila bih citatom Mairead Corrigan: Pri pokušaju da odlučimo, što se to treba raditi povodom ovih enormnih problema, može-mo se katkada osjećati nemoćnim i reći sebi da mi osobno ne možemo ništa učiniti, što bi pokrenulo ili napravilo neke razlike. Ipak, ja čvrsto vjerujem da je nenasilje ogromna snaga, koju svatko treba njegovati u svom životu i svatko od nas uz pomoć moći ljubavi i istine može učiniti nešto pozitivno.

U tom smislu trebali bismo što više pridono-siti izgradnji mira i tolerancije, konstruktivnom rješavanju sukoba u osobnim, obiteljskim, školskim, profesionalnim i drugim situaci-jama, razvijati razumijevanje i prihvaćanje drugoga te aktivno djelovati u zaštiti ljudskih prava. Potrebno je isto tako učiti i usvajati ra-zličite socijalne vještine i metode grupnoga rada u području kulture mira i nenasilja, kao i razvijati osjećaj vlastite vrijednosti i ljudskog dostojanstva, osjećaj sigurnosti i uzajamnog poštovanja, odgovornosti, solidarnosti i po-vjerenja među ljudima od lokalne razine, pre-ko nacionalne do najšire ljudske.

Ljiljana Vranjković, Otok

Objavljeni tekstovi ne izražavaju gledišta uredništva. Zadržavamo pravo njihova kraćenja, lektoriranja i redigiranja.

Argumenti, a ne paušalne ocjene! U povodu članka Omalovažavanje konstruktivne kritike NOK-a (ŠN, br. 40⁄2010.)

Kad akademik Paar optužuje, a njemu se uvijek vjeruje na riječ premda često nema nijednog argumenta, onda mi ne preostaje drugo do li priznati jedinu notor-nu činjenicu: da, napisao sam u ŠN broj 38 čak dva teksta o nacionalnom kurikulumu! U velikom izvješću preko cijele stranice prenio sam fragmente rasprave o rečenoj temi i ne smatram da sam to učinio pri-strano niti da sam svoje čitatelje uskratio za bilo koju relevantnu informaciju. To što uvaženi akademik vjeruje da svaki njegov javni istup treba u tiskanim medijima pre-nijeti od riječi do riječi, ne znači pristranost ili prikrivanje neke ključne informacije za koju bi, naposljetku, bili zakinuti čitatelji Školskih novina. Naime, novine ipak nisu televizijska emisija uživo u kojoj i voditelj i gledatelji moraju trpjeti nečije nepokraće-ne monologe već su takav medij u kojemu se i rasprave skraćuju i sažimaju na razu-mnu i probavljivu mjeru.

U drugom tekstu na istu temu, uvod-niku pod naslovom O kurikulumu da ti pjevam dopustio sam sebi komentirati aktualna događanja i besplodne rasprave o kurikulumu koje svakodnevno slušamo i u kojima se mnogo više govori o upo-trebnim tehničkim terminima pa se čak i u raspravama s gnušanjem namjerno mijenja naziv službenoga dokumenta re-sornoga ministarstva, a tek neznatno o sadržaju kurikuluma. Dakle, ne može se omalovažiti konstruktivnu kritiku NOK-a, kad je ustvari niti nema, već jednostavno ironizirati činjenicu da uvijek jedni te isti ljudi svemu prigovaraju, a da to ničime ne argumentiraju vođeni valjda logikom da je dovoljno da oni kažu da nešto ne valja pa to onda postaje samorazumljivo.

Kao što je valjda samorazumljivo da se 15. rujna kao datum do kojeg škole treba-ju napisati svoje školske kurikulume od-nosi na ovu, a ne na 2017. godinu ili kao što je samorazumljiv dopis HAZU-a, koji je vjerojatno već i stigao do Banskih dvora i do predsjednika Josipovića u kojemu se kaže da dokument objavljen pod nazivom

Nacionalni okvirni kurikulum nije u skladu s preporukama HAZU-a, da nije prihvatljiv u svom općem i posebnom dijelu i da se na temelju takvog dokumenta ne može započeti sustavna preobrazba školstva u RH. Ali se to ničime ne argumentira, osim nekim općim politikantskim frazama o tome da će kurikulum dovesti do snižava-nja kvalitete hrvatskoga školstva.

Uvaženi akademik navodi da jezikom podcjenjivanja i osobnih uvreda nastojim omalovažavati konstruktivnu kritiku NOK-a te da tako valjda vraćam u uporabu me-tode diskvalifikacija neistomišljenika koji nemaju prava na odgovor, što ga sve sku-pa jako podsjeća na neka prohujala vre-mena (a akademikovo protestno pismo objavljeno je u Školskim novinama u pr-vom mogućem izdanju, u broju 40, samo s uklonjenim tipfelerom iz mog prezimena koje se nije udostojio zapamtiti punih 27 godina!).

To je ta priča! Kad nemate snagu argu-menata, najlakše je protivnika proglasiti zagovornikom mrakobjesja i protivnikom demokracije kao takve. Molio bih uvaže-nog akademika da me ne svrstava među takve, jer ja nikada nisam bio političar već samo novinar koji valjda smije misliti svojom glavom, koji argumentirano smije i kritizirati i lijeve, i desne, i sve ostale, valjda u svemu tome imati i svoj stil pi-sanja, biti i ironičan, i ciničan pa si i time smijem priskrbiti one koji moju kolumnu uvijek rado čitaju, ali i one druge koji ju čitaju samo onda kad njih ne dotičem u svojim razmišljanjima na glas. Neka radije razmisli o svom putu, svojim reformskim angažmanima i služenju svim vladajućim garniturama bilo kao savjetnik ili kao je-dan od krojača epohalnih promjena u školstvu, kako u vremenu prije osamo-staljenja, tako i u slobodnoj, samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj. On je dosljedno i principijelno uvijek bio s pobjedničkom garniturom, njegove su ideje nadživjele više politika, ali malo ih je zaživjelo, no to ne znači da mu ja kao glavni i odgovorni urednik utjecajnog medija poput Školskih novina moram nekritički iz broja u broj u svojoj kolumni ispisivati panegirike diveći se njegovim reformskim bljeskovima dok tako suvereno i skrivajući se iza autoriteta Akademije kojoj pripada na silu kruži hr-vatskim prosvjetnim nebom.

Marijan Šimeg, glavni i odgovorni urednik Školskih novina

poseban prilog: ususret boŽiĆu blagdan ljubavi i mira · 2011-01-17 · okruglom stolu u...

Documents