Posjet konzorciju CONTARINA: Priuli – Treviso, 20.12.2013

Nakon što smo došli u predgrađe Trevisa, gdje je smještena centralna zgrada komunalnog društva, nas i slovenske kolege (ekološki aktivisti i komunalci) dočekao je domaćin Enzo, predsjednik tehničkog sektora u Zero Waste Europe.

Enzo nas na početku informirao da je CONTARINA, skup dva komunalna društva, perijanica ZW sustava u Europi i da danas odvajaju gotovo 90% otpada. Ono što je još važnije od količine odvajanja je kolika je količina ostatnog otpada. Danas je to manje od 50 kg godišnje po obitelji. Daleko ispod prosjeka Italije.

Petak je dan kada se prikuplja hrana (dio bio otpada) i ostatni otpad. Upravo ove dvije komponente utječu na cijenu koliko domaćinsta na kraju mjeseca plaćaju za odvoz i zbrinjavanje ostada.

Prvo nas je domaćin odveo pogledati kako se skuplja otpad

Frekvencija odvoza odvoza otpada je slijedeća:

- Hrana – 1 x tjedno

- Zeleni bio otpad (vrtni ostaci) – 2 x mjesečno

- Ostatni otpad – 2 x mjesečno

- Papir – 2 x mjesečno

- Plastika, staklo, metal – 1 x tjedno

-

- U Italiji godinama raste cijena odvoza i zbrinjavanja otpada, a u ovoj regiji cijena je godinama ostala ista. Danas stanovnici ove regije plaćaju upola manju cijenu od ostatka Italije (109 eura godišnje naspram 190 koliko plaća ostatak Italije)

Domaćini su nas odveli na jednu lokaciju u gradu gdje smo mogli vidjeti na koji način se prikuplja ostatni i bio otpad (hrana). Otpad se skuplja „od vrata do vrata“

Cijeli sustav se kontinuirano optimizira da bi bio što jeftiniji za održavanje a u to smo se mogli uvjeriti odmah čim su došla vozila komunalnog društva. U vozilu je isključivo jedna osoba (nije kao kod nas dvije ili tri). Ta osoba i vozi i prazni kante. Kako bi se taj proces dodatno ubrzao, volan su prebacili na desnu stranu vozila, tako da vozač prelazi puno manji put stalnim ulasima i izlascima iz vozila.

Nakon toga Enco nam je pojasnio da su sve kante označene RFID (oznaka s radio signalom), da se prije pražnjenja evidentira da će se iste prazniti a nakon pražnjenja vraćaju se na svoju poziciju sa otvorenim poklopcima kao signal korisnicima da su ispražnjenje. Kante za ostatni i bio otpad su u krugu zgrade pod ključem i nije ih moguće koristiti ako niste stanar zgrade ili kuće.

Vozači prije pražnjenja očitaju RFID kod mobilnim uređajem i na taj način registriraju da je korisnik predao otpad.

Posude za ostale reciklabilne komponente otpada (papir, plastika, metal, staklo) se nalaze ili na ulici zaključane ili u krugu zgrade. U svakom slučaju nije moguće neovlašteno ubaciti u njih otpada.

Količina otpada se ne važe (ne isplati se) već se broji samo frekvencija odvoza.

Cijena koju plaćanju građani je sastavljena od fiksnog i varijabilnog djela. Za domaćinstva fiksni (minimalni) dio se dobije na osnovu broja članova domaćinstva a za privredne subjekte se izračunava na osnovu kvadrature poslovnog prostora. Varijabili dio se izračunava na osnovu količine ostatnih i bio otpada. Varijabilni dio cijene je takav da motivira na odvajanje a demotivira da smeće odnosite deleko u druge regije koje su izvan ovog sustava.

Za prikupljanje hrane koriste biorazgradive vrećine (pokazale se jako dobrima) koje se stavljaju u smeđe kante. Frekvecija odvoza bio otpada je jednom tjedno. Na početku je to bilo dva puta tjedno ali se pokazalo da je to prečesto. Na ovaj način bio otad izgubi malo i na svojem volumenu (težini).

Svi kamioni na sebi imaju GPS sustav tako da u centrali znaju gdje se nalaze u svakom trenutku i moguće je dodatno optimizirati ture prikupljanja.

Trenutno imaju manje od jednog zaposlenog na 1000 stanovnika (ukupno 500 zaposlenika).

Treviso je odbacio priču o spalionicama nakon što je krenuo u ovaj sustav ekološkog gospodarenja otpadom (ZW regija).

Hranu su uspijeli jako dobro izdvojiti što pokazuju analize da je u ostatnom ostpadu tek 10-15% hrane.

Ukoliko prikupljanjem pronađu neprikladno smeće, isto vraćaju vlasniku i pismeno ga opominju. Isto registriraju u sustav. Nakon opominjanja slijedi kazna ukoliko vlasnik nastavi s takvom praksom. Na sreću, kažu, u praksi praktično niti nemaju takvih korisnika koji se ogluši na opomenu.

Domaćin Enzo nam je napomenuo da niti jedan sustav ne daje takve rezultate kao sustav „od vrata do vrata“. Takvim sustavom se praktički odmah (drugi tjedan) dolazi do 65-70% odvajanja. Dodatnih 15% ostvaruje se uvođenjem sustava plaćanja po količini otpada (pay as you throw). Trenutno je u Italiji 1400 općina koje otpad prikupljanju od vrata do vrata (4,5 milijuna stanovnika). Neki koriste vrećice sa bar kodom a drugi čipirane kante. To je za sam sustav i postotak gotovo nevaženo.

Značajnu stvar su napravili kada su hranu odvojili od zelenog vrtnog otpada. Cijenom prikupljanja demotiviraju građane da im predaju zeleni vrtni otpad i motiviraju ih da sami kompostiraju. Trenutno sjever Italije ima 80-90 kg hrane godišnje po čovjeku a vrtnih ostataka oko 50 kg. Milano je njaveći grad koji danas odvojeno prikuplja hranu.

Na ulici gotovo više nemaju koševe za smeće.

Slijedeća destinacija je bio reciklažni centar.

Svaka od 50 općina ima svoj reciklažni centar. Građani mogu svoj krupni, opasni ili reciklabilni otpad dovesti i ostaviti besplatno na bilo kojem od tih. Imaju evidenciju posjeta građana tako da mogu pratiti eventulane prevelike količine koje bi građanin mogao dovoziti.

Svaka vrsta opada ima svoju posudu-kontejner u koji se prikuplja. Prosječno 15% korisnog otpada (od ukupno skupljenog) dolazi iz ovakvih centara.

Prodaja skupljenih sirovina može ići diretko preko tržišta sirovina ili preko državne agencija koja nova skuplja od proizvođača ambalaže. Agencija garantira komunalcima fiksu cijenu koja najčešće manja od one tržišne (npr. 30 eura po toni papira, 130 eura po toni plastike). Komunalna društa se češće odlučuju trgovati preko agencije. Agencija dalje sirovine plasira na tržište.

Prezentacija u centrali

Na kraju posjeta vratili smo se u sjedište tvrtke Contarina Group (Priuli-Treviso) gdje su nam domaćini održali prezentaciju funkcioniranja sustava.

Objasnili su nam da se grupacija sastoji od dva komunalna društva, Priuli i Treviso i pokrivaju ukupno populaciju od 550 000 stanovnika. Prisutni su bili direktori oba društva.

Saznali smo da je omjer fiksnog i varijabilnog djela cijene oko 50:50. Vrlo veliku pažnju polažu na kvalitetan informacijski sustav jer im isti pomaže u optimizaciji sustava i smanjenju troškova poslovanja.

Kontinuirano se bave edukacijim vlastitih djelatnika i građana regije. Pojavljuju se na svakom društvenom događaju gdje dodatno educiraju i motiviraju da se otpad izdavaja. Trenutno troše oko 1,5 eura po građaninu godišnje na edukaciju. Tu je riječ o eksternim ali većim djelom o internim troškovima. To su troškovi njihovih zaposlenika koji terenski ediciraju građane. Kažu „komunikacija je benzin za motor odvajanja otpada“.

Trude se sami stvarati što manje otpada tako da šalju račune u elektronskom obliku kad god je to moguće.

Dogovorili su s nevladinim udrugama da za njih prikupljaju staru odjeću, obuću, namještaj, uređaje, knjige.... sve što bi se moglo dalje upotrebljavati.

Kompostira se organski i kuhinjski otpad u posebnom centru koje je od njihove upravne zgrade udaljen 20-tak kilometara.

Napuštaju bilo kakav oblik spaljivajna otpada.

Trenutno Italija odvaja 40% otpada dok su oni prešli 85% i približavaju se 90% odvajanju.

Oni imaju manje od 50 kg otpada godišnje po glavi, dok Italija ima 303 kg. U tu broju pored domaćinstava spadaju i trgovine, ambulante, restorani,... i ostali mali korisnici kojih je cca 20000 (stvaraju 30% od ostatnog otpada).

U prezentaciji je naglašeno da Europi slijedi kriza osnovnih sirovina. Glavna tržišta iz kojih sirovine dolaze (Kina, Indija, Afrika, Južna Amerika...) polako razvijaju vlastitu industriju i ne žele više izvoziti u tolikim količinama sirovine budući da ih ima u ograničenim količinama.

5 je „R“ kojih se pridržavaju u promišljanju i provedbi sustava:

Reduce, Reuser, Recycle, Rot (make compost) i Re-design

Ne žele spalionice bez obzira koliko ima danas spalionica u Europi. To je nekad bio trend koji se danas napušta. Čak je i Danska, lider u spaljivanju sa 60%, napravila „izlaznu strategiju“ kojom želi postupno eliminirati sve spalionice. Shvatili su da je korisnije reciklirati sekundarne sirovine a danas je sunčana i vjetro energija puno isplativija od spaljivanja.

Odvajanje bio otpada i papira je ključno za odvojeno prikupljanje otpada. Odvajanjem te dvije sirivine dolazite odmah na 70% odvajanja.

Konzorciji Contarina stalno „putuje“ prema 0 otpada i neće odustati od tog cilja koliko god malo bilo ostatnog otpada. U tom prijelazu pomaže im MRBT postrojenje u kojemu iz onih 10% ostatnog otpada odvajaju papir, plastiku, metal, bio otopad. Reciklabilni otpad se prodaje (po manjoj cijeni jer je prvljav) a bio otpad se stabilizira. Na odlagalište na kraju odlazi od 45% ostatnog otpada što iznosi 4-5% od ukupnog otpada.

U Ostatnom otpadu ima 10-15% organskog otpada, 14% pelena, 15-25% plastike, 15-20% papira, 5-10% metala.

Također pregovaraju s velikim proizvođima da naprave redizajn svojih proizvoda tako da se stvara što manje otpada a i ono što se stvara da bude ili reciklabilno ili bio razgradivo. Trenutno su u razgovorima s velikim proizvođačima kave i pelena. Očekuje se da će uskoro u ostatnom otpadu biti 50-60% pelena ako se situacija ne promjeni. Promoviraju i višekratne, perive pelene.

Za slijedeći izlet „obećali“ sam nam posjet S.E.S.A sPA centru gdje ćemo gledati na koji način postupaju s bio razgradivim otpadom.

„Zero Waste is more the journey then the destination“ – kaže na kraju Enzo

Zapisnik: Josip Katalinić, 21.12.2013

-