posljednji dečko - nora roberts
TRANSCRIPT
Nora Roberts
Posljednji dečko
Druga knjiga trilogije Hotel BoonsBoro
mart@ & nymphe
2
Posvećeno Danu i Charlotte. I povjerenju koje
vas je zbližilo. Velikodušnosti i snazi tog
zagrljaja. Humoru koji donosi svjetlo vašem
životu. I ljubavi, tako velikoj i sjajnoj, koja sve to
prožima.
Tražena Ijubav, sreća je; al’ kada I netražena
dđ se, tada ta Ljubav na srce mnogo slađe pada.
Shakespeare
Srce ima svoje razloge koje razum ne poznaje.
Pascal
mart@ & nymphe
3
1
ebela zimska mjesečina bacala je svjetlost na stari
kamen i opeku hotela na trgu. Pod njezinim zrakama
novoizgrađeni trijemovi i stupovi sjajili su se, a žarko
bakreni krov je blistao. Novo i staro — prošlost i sadašnjost —
prožimalo se u čvrstom i sretnom braku.
Te prosinačke noći prozori su bili mračni, čuvajući svoje tajne. Za
nekoliko tjedana i oni će sjajiti kao i ostali u glavnoj ulici Boonsboroa.
Dok je čekao u svojem kamionetu na semaforu na trgu, Owen
Montgomery promatrao je dućane i domove niz ulicu zaodjenute u
blagdansko raspoloženje. Svjetla su treptala i poigravala se. S njegove
desne strane lijepo drvce ukrašavalo je visoki pročelni prozor stana na
drugom katu. Trenutačno boravište buduće upraviteljice hotela
odražavalo je njezin stil. Čista elegancija.
Sljedećeg Božića, pomislio je, hotel “BoonsBoro” bit će ukrašen
bijelim lampicama i zelenilom. A dražesno drvce domaćice Hope
Beamont nalazit će se na prozoru njezina stana na drugom katu
hotela.
Skrenuo je pogled nalijevo, gdje se nalazio, sav blještav od
svjetala, prednji trijem restorana Avery MacTavish, vlasnice pizzerije i
obiteljskog restorana Vesta.
D
mart@ & nymphe
4
Na prozoru njezina stana iznad restorana — bivšega stana
njegova brata Becketta - također se naziralo stabalce. Prozori su bili
mračni kao i oni hotelski. Radit će večeras, pomislio je, primijetivši
kretanje u restoranu. Pokušavao ju je vidjeti za pultom, ali nije mu
uspjelo.
Kad se upalilo zeleno svjetlo na semaforu, skrenuo je desno u
Ulicu sv. Pavla, a zatim se dovezao na parkiralište iza hotela. Ostao je
sjediti u kamionetu na trenutak i razmišljao. Mogao je otići do Veste,
pomislio je, nešto prigristi i popiti pivo, visjeti tamo do zatvaranja.
Poslije bi mogao pregledati što se napravilo u hotelu.
To nije bilo nužno, podsjetio se. Ali nije bio u njemu cijeli dan jer
je bio zaposlen drugim sastancima i detaljima vezanim za građevinsku
tvrtku obitelji Montgomery. Nije htio čekati do jutra da vidi što su
njegova braća i radnici toga dana napravili.
Osim toga, Vesta je izgledala krcata i bilo je samo trideset minuta
do zatvaranja. Neće ga Avery izbaciti kad zatvori - vjerojatno.
Vjerojatnije je da će sjesti i popiti pivo s njim.
Primamljivo zvuči, pomislio je, ali trebao bi samo nabrzinu
pregledati hotel i ići kući. Sutra opet mora biti tu s alatom do sedam.
Izišao je iz kamioneta na ledeni zrak i izvadio ključeve. Visok kao i
njegova braća i prilično vitke građe, uvukao se u jaknu dok je obilazio
kameni zidić dvorišta i uputio se prema vratima predvorja.
Njegovi su ključevi bili različitih boja, zbog čega su ga njegova
braća zvala cjepidlaka, ali on je to pak smatrao korisnim. Požurio je da
se što prije skloni s hladnoće i uđe u hotel.
Upalio je svjetla i samo stajao, keseći se poput budale.
mart@ & nymphe
5
Mozaik keramičkih pločica u obliku tepiha istaknuo je prostranost
poda i dodao šarmantnu notu nježnoj boji zidova i stolariji bež boje.
Beckett je pogodio u žicu tako što je ostavio bočni zid u cigli. A majka
je pak briljirala s odabirom lustera.
Ni ekskluzivan ni tradicionalan, nego nekako prirodan bio je
mozaik s motivima brončanih grana. Pogledao je ravno, primijetivši
da su zidovi u zahodima predvorja, popločeni najluksuznijim
pločicama i s postavljenim umivaonicima od zelenoga mramora,
oličeni.
Izvukao je notes i zapisao što bi još trebalo poboljšati, a zatim
otišao nalijevo prošavši kroz lučni svod.
Još jedan zid u cigli — da, Beckett je imao smisla. Police u
praonici rublja bile su besprijekorno organizirane - to je Hopeina
ruka; njezina čelična volja izbacila je njegova brata Rydera iz ureda u
hotelu kako bi ona mogla početi organizirati prostor.
Zastao je pred budućim Hopeinim uredom i ondje ugledao
tragove svojeg brata: nogari za piljenje drva i komad šperploče kao
stol, debeli bijeli registrator — Biblija za posao — nešto alata,
limenke boje.
Neće dugo trebati, procijenio je Owen, da Hope opet izbaci
Rydera.
Nastavio je dalje te je zastao da se divi otvorenoj kuhinji.
Postavili su rasvjetu. Velika metalna konstrukcija iznad otoka,
njezine manje inačice na svakom prozoru. Drveni ormari koji odišu
toplinom, detalji kreni boje te gladak granit bili su usklađeni sa
sjajnim uređajima od nehrđajućeg čelika.
mart@ & nymphe
6
Otvorio je hladnjak i posegnuo za pivom. Tad se sjetio da će
ubrzo opet sjesti za volan pa je umjesto piva uzeo limenku Pepsija te
zapisao da treba obaviti poziv u vezi s postavljanjem roleta i završetka
radova na prozorima.
Bili su gotovo spremni za postavljanje.
Došetao je do recepcije, dobro je promotrio i njegovo se lice
ponovno razvuklo u osmijeh.
Okvir kamina od široke stare grede koji je napravio Ryder dobro
se slagao sa starom ciglom i dubokim otvorenim kaminom. Prostor je
i dalje bio zakrčen ceradom, limenkama boje i alatom. Napravio je još
nekoliko zabilješki i krenuo dalje. Prolazeći kroz prvi lučni svod, na
putu od predvorja do salona, zastao je na trenutak začuvši korake na
drugom katu.
Prošao je i kroz sljedeći lučni svod koji je vodio malim hodnikom
prema stubištu. Dok se penjao stubama, prelazio je rukom preko
željezne ograde, uočivši je koliko je Luther uložio energije i truda u
njezino postavljanje.
“U redu, prilično zgodno. Ry, jesi li gore?”
Vrata su se naglo zalupila, na što je lagano poskočio. Zaškiljio je
mirnim plavim očima kad se uspeo. Njegova braća nisu bila nesklona
poigravanju s njim i neće dati nijednom od njih zadovoljštinu da se
kikotaju.
“Ooooh”, rekao je podrugljivo. “To je vjerojatno duh. Tako se
bojim!”
Okrenuo se, primijetivši da su vrata sobe Elizabeth i Darcy zaista
zatvorena, za razliku od sobe Titanija i Oberon nasuprot nje.
Jako smiješno, pomislio je već razdražen.
mart@ & nymphe
7
Šuljao se prema vratima s nakanom da ih naglo ih otvoriti, uleti
unutra i prestraši brata koji izvodi ove smicalice, koji god on bio.
Položio je ruku na zakrivljenu kvaku, polako je pritisnuo i gurnuo
vrata.
Nisu se pomakla.
“Prestani, šupčino.” Ipak se nasmijao. Barem dok se vrata nisu
širom otvorila, kao i oba vrata na trijemu.
Namirisao je kozju krv, slatku poput ljeta, u naletu ledenoga
vjetra.
“Isuse.”
Imaju duha, pomislio je, gotovo je vjerovao u to. Naposljetku,
bilo je nesreća, a Beckett je bio uporan u naumu da je zaštiti. Toliko
uporan da ju je nazvao Elizabeth u čast sobe koju je voljela.
Ali ovo je bio prvi Owenov bliski susret s njom.
Stajao je zabezeknut od šoka dok su se vrata kupaonice treskom
zatvarala, naglo se otvarala i opet zatvarala.
“U redu. Aaaaa, u redu. Hm, oprosti što smetam. Samo sam
pokušao...” Da nije na vrijeme skočio unatrag da izbjegne udarac,
dobio bi vratima po nosu.
“Hej, ma daj. Trebala bi me već poznavati dosad. Ovdje sam
gotovo svaki dan. Owen, Beckov brat. Dolazim u miru i tako to.”
Vrata kupaonice su opet tresnula i pretrašila ga. “Lakše s tim,
dobro? U čemu je problem? Samo sam... oh. Razumijem.”
Pročistivši grlo, skinuo je svoju vunenu kapu i prošao rukama kroz
gustu, tamnu kosu. “Slušaj, nisam tebi govorio da si šupčina. Mislio
sam da je to Ry. Poznaješ mojega drugog brata Rydera, zar ne? On
mart@ & nymphe
8
zna biti šupčina, moraš priznati. A ja stojim na hodniku opravdavajući
se duhu.”
Vrata su se odškrinula. Owen ih je oprezno otvorio do kraja.
“Samo ću zatvoriti vrata trijema. Zaista ih moramo držati
zatvorenima.”
Morao je sam sebi priznati da ga je jeka vlastita glasa u praznoj
sobi činila nervoznim, ali nije se dao smesti. Zataknuo je kapu u džep
svojeg kaputa i otišao do vrata trijema, zatvorio ih i zaključao. Kad se
popeo na drugi kat, vidio je svjetla kako gore u Averynom stanu iznad
restorana.
Vidio je nju ili njezinu sjenu kako prolazi pokraj prozora. Strujanje
je zraka prestalo, a miris kozje krvi se pojačao.
“Već mi je poznat tvoj miris”, promrljao je dok je i dalje
promatrao Averyn prozor. “Beckett je rekao da si ga upozorila one
večeri kad je ono govno — oprosti na rječniku — Sam Freemont
došao po Clare. Hvala ti na tome. Žene se — Beck i Clare. Vjerojatno
već znaš. On je zaljubljen u nju gotovo cijeli život.” Zatvorio je vrata i
okrenuo se. “Hvala ti još jednom.”
Vrata kupaonice bila su otvorena te je ugledao svoj odraz u
ogledalu s vitičastim, metalnim okvirom.
Zamijetio je da je izgledao pomalo divlje, a stršeći pramenovi
kose koje su za sobom ostavili njegovi prsti dodali su tom sablasnom
izgledu.
Automatski je opet prošao prstima kroz kosu kako bi ublažio
dojam.
“Samo pregledavam hotel i radim bilješke za zapisnik.
Trenutačno popravljamo obavljene radove. Iako ovdje ne. Ova je
mart@ & nymphe
9
soba gotova. Mislim da su je radnici htjeli što prije završiti. Bez
uvrede. Tako da ću... završiti razgledavanje i otići. Vidimo se - ili ne
vidimo, ali...”
Što god, pomislio je i izišao iz sobe.
Proveo je više od trideset minuta pregledavajući sobu po sobu,
kat po kat, zapisujući bilješke. Nekoliko je puta ponovno osjetio miris
kozje krvi ili su se vrata otvorila.
Njezina prisutnost — nije to mogao zanijekati — sad se činila
bezopasnom. Ali isto tako nije mogao zanijekati blagi osjećaj
olakšanja kad je za sobom zaključao hotelska vrata.
Led je krčkao pod Owenovim čizmama dok je nosio kavu i krafne.
Pola sata prije svitanja vratio se u hotel i uputio ravno u kuhinju da
odloži kutiju s krafnama, pladanj s kavama i aktovku. Kako bi si
popravio raspoloženje, a šteta ne iskoristiti priliku kad je tamo,
odšetao je do recepcije i upalio plinski kamin. Zadovoljan toplinom i
svjetlom, skinuo je rukavice i utaknuo ih u džep svoje jakne.
Vratio se u kuhinju, otvorio aktovku, izvukao notes i počeo —
ponovno — pregledavati raspored poslova toga dana. Zazvonio mu je
mobitel zataknut na remenu, označujući vrijeme za jutarnji sastanak.
Već je pojeo pola krafne s glazurom kad je začuo kako se
zaustavlja Ryderov kamionet.
Njegov je brat nosio kapu s logom njihove tvrtke, debelu,
izmrljanu radnu jaknu i mrk izraz na licu koji je govorio “trebam još
kave”. Blento, Ryderov pas, dotapkao je njušeći zrak i čeznutljivo
pogledavajući drugu polovicu Owenove krafne.
Ryder je progunđao i posegnuo za papirnatom čašom.
mart@ & nymphe
10
“To je Beckova,” Owen mu je rekao, i ne pogledavši. “Što je jasno
zbog slova B koje sam napisao sa strane.”
Ryder je opet progunđao i uzeo čašu sa slovom R. Nakon jednoga
dugog gutljaja odmjerio je krafne i odabrao onu s pekmezom.
Kad ga je Blento opalio repom, Ryder mu je bacio komadić.
“Beck kasni”, komentirao je Owen.
“Ti si odlučio da se moramo naći prije zore.” Ryder je odgrizao
velik komad krafne i zalio ga kavom. Nije se obrijao pa je tamna
igličasta brada prekrivala oštre crte njegova lica. Iz njegovih zelenih
očiju sa zlatnim mrljama iščeznulo je nešto pospane namrgođenosti
zahvaljujući kofeinu i šećeru.
“Previše nas ometaju radnici kad dođu. Navratio sam sinoć pri
povratku kući i pogledao što se napravilo. Dobar si posao obavio
jučer.”
“Jebeno dobar. Završit ćemo popravke na drugom katu tijekom
jutra. Malo sve dotjerati i postaviti štukature, postaviti još nešto
rasvjete i te proklete kupaonske radijatore u nekoliko soba na
drugom. Luther napreduje s ogradom i stubištem.”
“Vidio sam. Imam neke zabilješke.”
“Da, da.”
“Imat ću i više, prepostavljam, kad završim s pregledavanjem
drugog i uputim se na prvi kat.”
“Što čekamo?” Ryder je zgrabio drugu krafnu i okrenuo se. Bacio
je drugi komadić i ne pogledavši psa koji je trčkarao za njim.
Blento ga je ulovio spretnošću hvatača u bejzbolu.
mart@ & nymphe
11
“Becket nije došao.”
“Čovjek ima ženu”, istaknuo je Ryder, “i troje djece. Škola je
ujutro. Bit će ovdje kad bude, uhvatit će već korak s nama.”
“Treba malo popraviti boju ovdje dolje”, započeo je Owen.
“Imam i ja oči.”
“Reći ću im da postave rolete. Ako drugi kat bude završen danas,
mogu početi sa završnim radovima na prozorima početkom sljedećeg
tjedna.”
“Očistili su, ali to je samo površno očišćeno nakon radova.
Potrebno je pravo čišćenje, ribanje. Moraš uvjeriti upraviteljicu u to.”
“Razgovarat ću s Hope o tome tijekom jutra. Pokušat ću također
nagovoriti vlasti da nam dopuste da počnemo unositi namještaj.”
Ryder je poprijeko pogledao brata. “Imamo još dva tjedna
laganog rada, i to ako ne računamo praznike.”
Ali Owen je, kao i obično, imao plan. “Možemo završiti drugi, Ry,
i zatim krenuti prema dolje. Misliš li da mama i Carolee - da ne
spominjem Hope — neće trčati okolo i kupovati još više stvari kad sve
stvari stavimo na njihovo mjesto?”
“Kužim. Ne treba nam da stvaraju nemir još veći nego što ga sad
rade.”
Začuli su kako se otvaraju ulazna vrata dok su razgledavali drugi
kat.
“Na drugom smo”, uzviknuo je Owen. “Kava je u kuhinji.” “Hvala
ti, Isuse.”
mart@ & nymphe
12
“Isus nije kupio kavu.” Owen je prešao prstima preko ovalne
ulaštene brončane pločice na kojoj je bilo ugravirano Upraviteljica.
“Detalj sa stilom.”
“Posvuda su”, odvratio je Ryder, otpivši još kave dok je ulazio
unutra.
“Izgleda dobro”, Owen je kimnuo glavom dok je razgledavao
prostor — malena kuhinja, kupaonica, dvije spavaće sobe. “Lijep i
udoban prostor. Lijepo i praktično — kao i naša upraviteljica.”
“Gotovo je gnjavatorica i cjepidlaka kao i ti.”
“Ne zaboravi tko te opskrbljuje krafnama, buraz.”
Na riječ krafna Blento se sav uzvrpoljio. “Nema više, stari”, rekao
mu je Ryder, a Blento se, pasji uzdahnuvši, ispružio na podu. Owen se
osvrnuo i pogledao Becketta koji se penjao stubama. Obrijao se,
primijetio je, i izgledao je svježe. Možda malo i rastreseno, kao i
većina muškaraca koji imaju troje djece mlađe od deset godina i
jutarnji kaos pred odlazak u školu.
Dobro se sjećao vlastitih jutara pred odlazak u školu i pitao se
kako su se njegovi roditelji oduprli konzumaciji droga u tom
razdoblju.
“Jedan od pasa povratio je u Murphyjev krevet”, Beckett im je
priopćio. “Ne želim razgovarati o tome.”
“Meni odgovara. Owen upravo govori o završnim radovima na
prozorima i namještanju prostora.”
Beckett je zastao, ovlaš pogladivši Blentu po glavi. “I dalje imamo
posla oko popravaka.”
“Ovdje ne.” Owen je odšetao do prvog od njihovih dvaju
apartmana, pcnthousea. “Mogli bismo namjestiti ovaj apartman.
mart@ & nymphe
13
Hope će premjestiti svoje stvari u sobu na drugom kraju hodnika. Što
je sa sobom Wesley i Buttercup?”
“Gotova je. Postavili smo ogledalo i rasvjetna tijela jučer.” “Onda
ću reći Hope da se ovaj kat očisti da sve blista.” lako je vjerovao
Ryderu, sam je htio provjeriti kakva je soba. “Ona ima popis stvari i
zna što kamo ide tako da može skočiti do Basta i reći im što da
dostave.”
Zapisao je bilješke — kupiti ručnike i posteljinu, žarulje i itd. Iza
njegovih leđa Beckett i Ryder razmijenili su poglede. “Pretpostavljam
da ćemo početi unositi namještaj.”
“Tko smo to ’mi’, ja ne znam”, ispravio ga je Ryder. “To nisam ja
ni radnici. Mi moramo završiti s prokletim radovima.”
“Nemoj mi srati”, Beckett je podigao ruke. “Moram napraviti
preinake u projektu slastičarnice ako mislimo početi s radovima bez
mnogo gubljenja vremena.”
“Dobro bi mi došlo da dobijem malo vremena”, Ryder je potiho
promrljao iza Owena.
Owen je zastao pred sobom Elizabeth i Darcy odmjeravajući
odškrinuta vrata. “Beckette, možda želiš razgovarati sa svojom
frendicom Lizzy. Dogovori se s njom da drži vrata sobe otvorenima, a
vrata terase zatvorenima.”
“Vidiš da su ova otvorena, a ona na terasi zatvorena.”
“Sad. Sinoć je bila pomalo zlovoljna.”
Zaintrigiran, Beckett je podigao obrve. “Ma daj?”
“Čini mi se da sam imao bliski susret s njom. Prošetao sam sinoć
hotelom i čuo nekoga gore. Mislio sam da se netko od vas zajebava sa
mart@ & nymphe
14
mnom. Ona je mislila da sam nju nazvao šupčinom i dala mi je na
znanje da je baš briga što tako mislim.”
Beckettov smijeh odjeknuo je prostorom brzinom munje.
“Temperamentna je.”
“Ma nemoj mi reći. Pomirili smo se — barem mislim. Ali za slučaj
da je i dalje ljutita.”
“Gotovi smo ovdje”, rekao mu je Ryder. “I u sobama Titania i
Oberon i Eve i Rourke. Moramo postaviti štukature i drvene podne
kutne letvice u Eve i Roarkeu te stropnu rasvjetu ovdje u kupaonici.
Konačno je stigla jučer. Jane i Rochester u stražnjem je dijelu puna
kutija. Lampe, lampe, same lampe, police i Bog zna što još. Ali
popravci su obavljeni.
“Imam i ja zapisnik.” Ryder je Blentu tapšao po glavi dok ga je on
obilazio kako bi sjeo uz njega. “Samo ne moram zapisivati svaku
prokletu stvar na deset mjesta.”
“Kukice za odjeću, držači za ručnike, kutije za toaletni papir”,
počeo je Owen.
“Naručeno za danas.”
“Ogledala, plazme, utičnice i zaštitne maske, graničnike za vrata.”
“Naručeno, Owene.”
“Imaš popis što kamo ide?”
“Dosadan si.”
“Znakove Izlaz treba postaviti gore.” Owen je hodao prema
blagavaonici nastavljajući čitati s popisa. “Zidne lampe ovdje i malo
popraviti boju. Kutije za protupožarne aparate moraju se oličiti i
postaviti.”
mart@ & nymphe
15
“Jednom kad zašutiš, ja mogu početi.”
“Brošure, internetska stranica, oglašavanje, određivanje cijena
soba, aranžmana, jelovnici u hotelskim sobama.”
“To nije moj posao.”
“Upravo tako. Blago tebi kad možeš besposličariti. Koliko ćeš još
raditi na izmjenama na projektu slastičarnice?” Owen je pitao
Becketta.
“Sutra ujutro odnijet ću ga u Zavod za prostorno planiranje.”
“Odlično.” Uzeo je mobitel i otvorio kalendar. “Hajdemo se
dogovoriti. Reći ću Hope da počne s rezervacijama od 15. siječnja.
Možemo imati veliko otvorenje 13., a onda imamo jedan dan da sve
vratimo na svoje mjesto. Nakon toga smo spremni.”
“To je manje od mjesec dana”, požalio se Ryder.
“Ti znaš, Beck zna, i ja znam da je ovdje ostalo manje od dva
tjedna posla. Bit ćemo gotovi prije Božića. Ako počnemo s
namještanjem ovaj tjedan, bit ćemo gotovi do prvoga, i nema razloga
da ne dobijemo uporabnu dozvolu odmah nakon blagdana. To nam
da je dva tjedna da doradimo sve detalje dok Hope živi tu.” “Slažem
se s Owenom u vezi s tim. Jurimo prema kraju, Ry.” Gurnuo je ruke u
džepove i slegnuo ramenima. “Čudno je možda, čudno je samo
pomisliti na to da ćemo biti zapravo gotovi.” “Ne žalosti se”, rekao
mu je Owen. “Mjesto poput ovoga? Nikad neće biti završeno.”
Ryder je kimnuo glavom, a zatim začuo kako se stražnja vrata
otvaraju, zatvaraju te zvuk teških čizama po pločicama. “Došli su
radnici. Uzmi svoj alat.”
Owen je postavljao štukaturu i uživao. Nisu mu smetala stalna
ometanja kad je morao odgovoriti na poziv, poruku ili kad je morao
mart@ & nymphe
16
pročitati email. Mobitel mu je služio kao alat, kao i pištolj za čavle.
Cijela je zgrada brujala od aktivnosti, odzvanjali su glasovi i Ryderov
tranzistor. Mirisalo je na boju, svježe otpiljeno drvo, jaku kavu. Ta
kombinacija mirisa govorila je da je riječ o Obiteljskoj građevinskoj
tvrtki obitelji Montgomery i uvijek ga je podsjećala na njegova oca.
Sve što je znao o stolarstvu i građevinarstvu naučio je od svojeg
oca. Dok je silazio s ljestava da vidi što je napravljeno, znao je da bi
njegov otac bio ponosan.
Kupili su staru zgradu s klimavim trijemovima i razbijenim
prozorima, izbrazdanim zidovima i razbijenim podovima i preobrazili
je u dragulj na gradskom trgu.
Beckettova vizija, pomislio je, lukavo oko njihove majke i njezina
mašta, Ryderov znoj i vještina i njegova usredotočenost na detalje u
kombinaciji s dobrom ekipom radnika preobrazili su ideju nastalu za
kuhinjskim stolom u stvarnost.
Spustio je pištolj za čavle i razgibavao ramena dok se okretao po
sobi.
Da, lukavo oko njegove majke, opet je pomislio. Morao je
priznati da je smatrao pogrešnom njezinu ideju da spari svjetlo- plavu
boju zidova i strop boje čokolade — dok ih nije vidio oličenima.
Glamur je bila riječ koja je opisivala sobu Nick i Nora, a svoj je
vrhunac doživjela u kupaonici. Ista kombinacija boja, zid s plavim
staklenim pločicama u kontrastu sa smeđim, sva bliješteća pod
kristalnim svjetlima. Luster u kupaonici, pomislio je mašući glavom.
Izgledalo je vraški dobro.
Ništa obično ni nalik bilo kojem hotelu, razmišljao je, ne kad je
Justine Montgomery preuzela palicu. Pomislio je da bi ova soba s Art
Deco stilom mogla biti njegova omiljena.
mart@ & nymphe
17
Alarm na mobitelu upozorio ga je da je vrijeme da obavi neke
pozive.
Izišao je, a zatim se uputio prema stražnjim vratima koja su
vodila na trijem dok je Luther radio na stubištu koje vodi prema dolje.
Stisnuvši zube, protrčao je kroz hladan i oštar vjetar preko
natkrivenog trijema u prizemlje, a onda se uvukao unutra preko
recepcije.
“Jebemu što je hladno.” Radio je treštao i pištolji za čavle su
brujali. Nema šanse, zaključio je, da će moći obavljati posao u toj
buci. Zgrabio je jaknu i aktovku.
Otišao je u salon, gdje je Beckett sjedio na podu i stavljao podne
letvice.
“Idem u Vestu.”
“Ne radi još.”
“Baš zato.”
Kad je izišao van, Owen se zgrčio od hladnoće na semaforu,
proklinjući činjenicu da zbog prometa, budući da je bio gust i brz, nije
mogao brzo pretrčati preko glavne ulice. Pričekao je ispuhujući
oblake hladnoće dok se zeleno svjetlo za pješake nije upalilo.
Dijagonalno je pretrčao cestu, ignorirajući znak Zatvoreno na
staklenim ulaznim vratima restorana i pokucao.
Vidio je da su svjetla upaljena, ali nije primijetio nikakvo kretanje.
Još je jednom izvukao svoj mobitel i otipkao Averyn broj koji je znao
napamet.
“Kvragu, Owene, sad imam tijesta na mobitelu.”
mart@ & nymphe
18
“Unutra si, dakle. Otvori mi dok ne zadobijem ozebline.”
“Kvragu”, ponovila je i prekinula vezu. Nakon nekoliko sekundi vidio
ju je. Nosila je bijelu pregaču preko traperica i crni džemper rukava
zavrnutih do laktova. Njezina kosa — koje je sad bila boje, dovraga?
Učinilo mu se da je veoma slična žarkoj bakrenoj boji krova hotela.
Prije nekoliko mjeseci počela je mijenjati boju kose, isprobavajući sve
boje, osim svoje prirodne crvene škotske kraljice - ratnice. Također ju
je ošišala nakratko, prisjetio se, iako joj je sad već dovoljno narasla da
je skupi u repić dok radi.
Njezine oči, jednako žarko plave kao što je kosa bila žarko
brončana, zurile su u njega dok je pomicala zasun.
“Što želiš?” zahtijevala je. “Usred sam priprema.”
“Želim samo jedan miran kutak. Nećeš ni znati da sam ovdje.”
Uvukao se unutra, u slučaju da mu pokuša zatvoriti vrata pred
nosom. “Ne mogu razgovarati na mobitel u svoj toj buci prijeko, a
moram obaviti nekoliko poziva.”
Mrko je pogledala njegovu aktovku.
Nabacio je šarmantan osmijeh. “OK, možda ću se malo pozabaviti
papirima. Sjest ću za šank. Bit ću jako, jako tih.”
“Oh, u redu. Ali nemoj me gnjaviti.”
“Ovaj, da te pitam nešto prije nego što odeš. Imaš li možda
kave?”
“Ne, nemam. Mijesim tijesto, koje je sad i na mojem novom
mobitelu. Sinoć sam radila, a Franny je jutros nazvala u osam da je
bolesna. Zvučila je kao da su joj glasnice prošle kroz stroj za mljevenje
mesa. Dvoje ljudi mi je zbog istog razloga bilo odsutno sinoć, što
vjerojatno znači da ću danas biti ovdje odsad do zatvaranja. Dave
mart@ & nymphe
19
večeras ne može raditi jer ima čišćenje zubnog kanala u četiri, a dolazi
mi turistički autobus u 12.30.
Kako su joj riječi navirale poput bujice, Owenu nije preostalo
ništa drugo nego da kimne glavom. “Dobro.”
“Samo...” Pokazala je rukom prema dugom šanku. “Radi što god
hoćeš.”
Odjurila je natrag u kuhinju u žarko zelenim Nikeovim tenisicama.
Htio joj je ponuditi pomoć, ali je vidio da nije raspoložena.
Poznavao je njezina raspoloženja — poznaje ju cijelu vječnost - i
prepoznao je razdraženost, nestrpljivost i stres.
Može ona to, pomislio je. Uvijek je mogla. Drska mala crvenokosa
iz njegova djetinjstva, bivša navijačica srednje škole u Boonsborou —
sukapetanica s Beckettovom Clare — postala je marljiva ugostiteljica.
Koja je radila nevjerojatnu pizzu.
Za njom su ostali lagan miris limuna i snažna energija. Čuo je
tupe udarce tijesta o stol dok je sjedao za barsku stolicu za šankom.
Činilo mu se umirujuće, nekako ritmično.
Otvorio je aktovku, izvadio iPad i notes i otkvačio je mobitel s
remena.
Zvao je, slao emailove, poruke, reorganizirao svoj kalendar i
obavljao izračune.
Zadubio se u detalje, podignuvši glavu tek kad je šalica kave
osvanula pred njegovim nosom.
Ugledao je lijepo Averyno lice.
“Hvala. Nisi trebala. Neću biti dugo.”
mart@ & nymphe
20
“Owene, ovdje si već 40 minuta.”
“Stvarno? Izgubio sam pojam o vremenu. Želiš da odem?” “Ne
trebaš.” Iako je naslonila šaku na bok, sad je smireno govorila. “Sve
imam pod kontrolom.”
Osjetio je drugi miris i, pogledavši prema velikom štednjaku, vidio
da je stavila kuhati svoje umake.
Crvena kosa, mliječno bijela put i pjegice odavale su njezino
škotsko podrijetlo, ali njezina marinara bila je veličanstveno talijanska
kao i odijelo Armani.
Često se pitao odakle joj talent i volja za to, ali oboje su bili dio
nje kao i njezine velike, odvažne plave oči.
Čučnula je i otvorila hladnjak ispod šanka, izvukla je posude za
nadjeve za pizzu i stala ih puniti.
“Žao mi je zbog Frannie.”
“I meni. Stvarno je bolesna. I Dave je u lošemu stanju. Doći će
samo na nekoliko sati ovo poslijepodne jer će mi trebati pomoć. Žao
mi je što to moram tražiti od njega.”
Proučavao joj je lice dok je radila. Sad kad ju je pozornije
promotrio, primijetio je blijedoružičaste sjene pod njezinim očima.
“Izgledaš umorno.”
Prostrijelila ga je bijesnim pogledom dok je punila posudu crnim
maslinama. “Hvala. To svaka cura voli čuti.” Zatim je slegnula
ramenima. “Umorna sam. Mislila sam da ću se naspavati jutros.
Frannie bi otvorila, a ja bih sišla oko 11 i pol. Ne gubim vrijeme na
putovanje na posao otkako sam se preselila gore na kat. Tako da sam
gledala malo Jimmyja Fallona i završila s čitanjem knjige za koju
pokušavam naći vremena cijeli tjedan. Nisam zaspala prije dva. A
mart@ & nymphe
21
Frannie me zove u osam. Šest sati sna nije loše, osim ako nisi radio
dvije smjene i ako te to opet čeka.”
“Koja je dobra strana svega toga? Dobro poslujete, zar ne?”
“Mislim da ću o dobrim stranama nakon busa s turistima. U svakom
slučaju, nije loše. Kako vama ide s hotelom?”
“Tako dobro da ćemo sutra početi opremati drugi kat.”
“Opremati čime?
“Namještajem, Avery.”
Odložila je posudu i blenula u njega. “Ozbiljno? Ozbiljno?”
“Referent za prostorno uređenje bacit će pogled ovo popodne i
odlučiti jesmo li spremni ili ne. Ja kažem da jesmo jer nema razloga
da odluči da nismo. Upravo sam razgovarao s Hope. Ona će početi
čistiti. Mama i teta će također doći - možda su već došle jer je već
skoro 11 — da pomognu.”
“I ja sam vam željela pomoći. Ali ne mogu.”
“Ne brini se za to. Imamo dovoljno ruku za to.”
“Ja sam htjela da i moje dvije budu među njima. Možda sutra,
ovisi o bolesti i zubnom živcu. Isuse, Owene, pa to je velika vijest.”
Izvela je hiphoperski plesni pokret u svojim tenisicama na petu. “I ti
čekaš gotovo sat vremena da mi to kažeš?”
“Bila si prezauzeta.”
“Da si rekao, bila bih preuzbuđena da prigovaram. Tvoja krivnja.
Nasmiješila mu se lijepa Avery McTavish s umornim očima.
“Zašto ne sjedneš i odmoriš se malo?”
mart@ & nymphe
22
“Danas ne smijem stati, moram grabiti kao morski pas.” Primila
je poklopac posude, otvorila ga, a onda otišla provjeriti umake koji su
krčkali.
Gledao ju je kako radi. Uvijek je izgledalo kao da radi stotinu
stvari odjednom, kao da stalno izvodi točku žongliranja, pri kojoj
jedne loptice stalno lete zrakom, a druge mahnito odskakuju dok ih
ne ulovi i opet baci.
Zadivio ga je njezin organizirani um.
“Bolje da se vratim. Hvala na kavi.”
“Nema problema. Ako je tko od tvoje ekipe htio doći danas na
ručak, reci im da se strpe do 1 i pol. Tad će gužva biti gotova.”
“Dobro.” Pokupio je svoje stvari i te pri izlasku još jednom zastao
na vratima. “Avery? Koja je to boja? Tvoja kosa.”
“Ovo? Bakrenosmeđa.”
Nacerio se i stao mahati glavom tam oamo. “Znao sam. Vidimo
se poslije.
mart@ & nymphe
23
2.
wen je stegnuo remen s alatom i usporedio svoj zapisnik s
Ryderovim.
“Drugi je kat pun žena”, rekao mu je Ryder pomalo
razdraženo. “Jesu li gole?”
“Mama je medu njima.”
“U redu, izbriši to što sam rekao.”
“Mama, Carolee, upraviteljica. Možda je i Clare još gore. Stari
moj, kao roj pčela. Jedna od njih svako malo dozuji ovamo dolje i
nešto pita.” Ryder je zgrabio svoj Gatorade s kuhinjskog otoka, na
kojemu je prostro svoje nacrte i bilješke jer da ga je Hope izbacila iz
njezina budućeg ureda. “Kako si ti zaslužan za to, ti ćeš im i
odgovarati na sva prokleta pitanja. I gdje si dosad, dovraga?”
“Ostavio sam poruku. Otišao sam k Avery kako bih obavio neke
pozive. Referent za prostorno uređenje pregledat će drugi kat da
bismo raščistili nered ondje. Pregledat će i ostalo dok je tu. Namještaj
za drugi je spreman, počet će ga donositi, a postavljati sutra ujutro.
Rolete su postavljene. Započet će s radovima ovoga popodneva. Želiš
čuti ostatak?”
“Boli me glava od tebe.”
“Zato sam ja zadužen za pozive. Mogu početi postavljati podne
letvice na prvom.”
“Drugi kat.” Ryder je ubo prstom Owena u prsa. “Žene.
Prepuštam ti ih, brate.”
O
mart@ & nymphe
24
“U redu, u redu.”
Želio je raditi, prepustiti se ritmu pištolja za čavle, čekića i
bušilica. Kao tipičan muškarac. Ali je umjesto toga izišao van i,
proklinjujući hladnoću, zašao straga i potrčao stubama.
I ušao u svijet žena.
Osjetio je miris parfema, losiona i sredstva za čišćenje s mirisom
limuna. Ženski su se glasovi razabirali u buci koja je odjekivala
odozdo. Ugledao je majku na rukama i koljenima, kako riba pod tu
škabine u penthouseu.
Podigla je svoju tamnu kosu i zavrnula rukave široke sive majice.
Njezina guza u trapericama ljuljuškala se tam oamo uz melodiju koja
je svirala u slušalicama na njezinim ušima.
Owen je obišao staklenu kabinu i čučnuo. Nije se trznula — uvijek
je vjerovao njezinoj tvrdnji da ima oči. na stražnjoj strani glave.
Justine je samo podigla glavu, nasmiješila mu se, sjela na pete i
skinula slušalice.
Rekla je: “Kvragu.”
“Jesi li spremna za ovo, mama?”
“Spremna sam. Sve će blistati nakon nas, iako sam zaboravila
kako je gadna prljavština nakon građevinskih radova. Rasporedile
smo se. Carolee je straga u Wesleyju i Buttercupu, a Hope se primila
čišćenja svojega stana. Clare će izdvojiti mak vremena za nas ovoga
popodneva.”
“Baš sam bio u Vesti. Avery dolazi bus s turistima, a Frannie je
bolesna. I ona vam je htjela pomoći.” Owen je proučavao kanticu s
pjenušavom vodom. “Bog zna zašto.”
mart@ & nymphe
25
“Pruža zadovoljstvo taj rad, na neki način. Osvrni se oko sebe,
Owene.” Kosu je ponovno učvrstila s nekoliko olabavljenih špangica i
osvrnula se uokolo. “Pogledaj što ste napravili ti i tvoja braća.”
“Sto smo napravili mi i naša mama”, ispravio ju je, a to je
ponovno izmamilo osmijeh na njezinu licu.
“Prokleto si u pravu. Budući da si ovdje, izvuci police iz one kutije.
Jedna ide ovamo, a druga onamo.”
Pokazala je prstom.
“Ovdje ima i polica?”
“Bit će kad ih postaviš. Onda bi mogao pozvati nekog od radnika
da ti pomogne objesiti ogledalo u spavaćoj sobi. Kad budeš spreman,
pokazat ću ti kako želim da ga postaviš. Onda dolje u Eve i Roarkeu.. "
“Daj da zapišem.”
“Samo postavi ove poličice pa ću ti poslije reći što dalje.”
Ipak će imati priliku raditi svojim alatom. Možda ne onako kako
bi htio — s obzirom na popis stvari koje imaju prioritet da se njima
pozabavi — ali će raditi svojim alatom.
Kad je postavio ukrasne police, zatražio je od jednog radnika da
mu pomogne unijeti veliko zidno ogledalo s raskošnim pozlaćenim
okvirom.
Justine je stajala s rukama na bokovima, namještajući ga malo
ulijevo, malo više, ne, niže. Owen je obilježio, izmjerio i izbušio rupe,
a ona se vratila ribanju.
“Stavio sam ga”, uzviknuo je.
“Pričekaj tren.”
mart@ & nymphe
26
Začuo je pljusak vode, očito je ispraznila kanticu. Vratila se i još
jednom podbočila rukama na bokove. “Sviđa mi se!”
Prilazeći mu, zastala je pred ogledalom u kojem je ugledala odraz
njih oboje. Nasmiješivši se, obgrlila ga je rukom oko struka. “Savršeno
je. Hvala, Owene. Idi onamo i dovedi Hope, hoćeš? Ona zna što treba
ići gore. Ja moram očistiti još jedno jutro pločica.”
“Mogu angažirati servis za čišćenje.”
Odmahnula je glavom. “Ovo je faza posla za obitelj.”
Dakle, i Hope Beaumont je obitelj. Ona i njegova majka
sprijateljile su se, pomislio je Owen dok je prolazio hodnikom. Od
prvoga trenutka.
Bivša kraljica ljepote stajala je na samostojećim ljestavama u
kuhinji stana i ribala vratnice elemenata. Zavezala je maramu oko
svoje crne kose, a krpa joj je virila iz stražnjega džepa traperica
zamrljanih bijelom bojom i gotovo izlizanih na desnom koljenu.
Okrenula se prema njemu i izdahnula, od čega su zalepršali
šiljasti vrhovi njezine kose. “Nije izgledalo tako prljavo.”
“Prljavština od građevinskih radova uvuče se svagdje.” Pitao se bi
li joj rekao da će brisati i ribati danima. Možda tjednima. Bolje da
sama to spozna, odlučio je.
“Vidi se napredak”, rekao je umjesto toga.
“Istina.” Sjela je na barsku stolicu na trenutak, uzela bočicu vode
s kuhinjskog pulta i odvrnula čep. “Hoće li stvarno namještaj biti
ovdje već sutra?”
“Već izgleda spremno za to.”
Ispila je vode pa se nasmiješila.
mart@ & nymphe
27
Imala je promukli glas koji se slagao s njezinim seksepilnim
izgledom — velike tamne oči, pune, lijepo oblikovane usnice.
Pretpostavljao je da nije loše imati zgodnu ženu kao upraviteljicu,
ali još više od toga, bilo mu je važnije da je njezina razina organizacije
i učinkovitosti pratila korak s njegovom.
“Ako imaš minutu, mama je rekla da želi da postavimo neke
stvari na zidove na drugom katu.”
“Ako možemo to nekamo ugurati u raspored. Što više kutija
ispraznimo, bit će lakše čistiti i lakše ćemo unijeti namještaj.”
“Tako je.” Ova žena govori njegovim jezikom, pomislio je. “Tu
sam za tebe. Trebaš li još išta ovdje?”
“Imam neke police koje treba postaviti.”
U redu, pomislio je. Bio je to Dan polica. “Postavit ću ih za tebe.”
“Bit ću ti zahvalna. Tamo su, u drugom apartmanu. Mogu ih
donijeti poslije.”
“Mogu poslati nekoga onamo da ih donese.”
“Može, ako imaš koga na raspolaganju. Međutim, možemo se
prvo pozabaviti onime što je ovdje. Imam sve što Justine želi da se
postavi u Jane i Rochester.”
Govorimo istim jezikom, opet je pomislio.
“Želiš li kaput?” pitao ju je kad je sišla sa stolca.
“Ne treba. Nije daleko.” Odvrnula je zavrnute rukave majice.
“Razgovarala sam s Avery jutros”, nastavila je dok su hodali prema
stražnjoj strani zgrade. “Iscrpljena je jer joj nema osoblja. Nadala sam
mart@ & nymphe
28
se da ću moći otići tamo večeras i pomoći joj, ali se čini da ćemo biti
ovdje gotovo cijelu večer.”
Kad su izišli, rukom je zaštitila maramu kako je vjetar ne bi odnio.
“Kako je hladno, kladim se da će biti pretrpana pozivima za dostavu
večeras. Tko želi izlaziti po ovakvom vremenu?” Uletjela je u
apartman Jane i Rochester trljajući ruke jednu o drugu. “Možemo
prvo završiti W&B. Ili, budući da smo ovdje, mogli bismo odraditi prvi
kat uzduž i poprijeko. Početi ovdje, s kupaonskim policama i
ogledalom, zatim u Eve i Roarkeu — ukrasnu policu i stropna svjetla
koja su upravo stigla.” Prešla je rukom preko pažljivo označenih
kutija. “Kupaonsko ogledalo.” Pregledala je predmete za svaku sobu
sve do prizemlja.
“To bi me trebalo okupirati. Mogli bismo uštedjeti na vremenu,
početi gdje smo sad.”
“U redu. Hoćeš da ti pokažem gdje je sve, a onda te pustim na
miru? Možeš poslati nekoga po mene ako budeš imao kakva pitanja.”
Izvadila je sklopivi nožić iz svojega džepa i stala otvarati zatvorenu
kutiju.
“Sviđa mi se žena koja nosi nož sa sobom.”
“Imam cijelu kolekciju alata otkad sam se preselila ovamo.
Gotovo sam si kupila i pištolj za čavle, ali onda sam shvatila da sam
pretjerala.” Izvukla je dvije ukrasne bakrene police. “Tako da sam to
nadoknadila s više uredskog pribora. Kako sam slaba na registratore i
papiriće Post-It u bojamal”
“Meni govoriš.”
Prijateljski su čavrljali dok je ona određivala visinu i mjesto gdje
će se postaviti, a on je mjerio, nivelirao da bude vodoravno i bušio.
mart@ & nymphe
29
“Savršeno je. Pogledaj kako se okvir ogledala boje staroga zlata
dobro slaže s pločicama, zatim bakrena kada, bakrene police. Pričekaj
dok to vidi Justine.” Okrenula se oko sebe promotrivši cijeli prostor
kupaonice, a zatim krenula prema spavaćoj sobi. “Ne mogu dočekati
da završimo ovu sobu. Zapravo sve sobe. S kaminom i prekrasnim
krevetom koji je odabran za nju, mislim da će biti jedna od
najpopularnijih.”
Izvukla je notes iz džepa, provjeravala sve stavke i upisivala
bilješke.
Nasmijao se kad ga je vratila u džep. “Lijepoje imati nekoga na
mojoj strani za promjenu.”
“Zapisivanje bilješki dugoročno štedi vrijeme.”
“Ponavljam, meni govoriš.”
Zajedno su ponijeli kutije preko trijema.
Hope je krenula u Eve i Roarke i gotovo se zabila u Rydera.
“Mama želi da se stave stropna svjetla. Gdje su, dovraga?” “Nosim
ih”, Owen mu je odgovorio.
“Onda ih ti postavi.”
“To sam i planirao. Hope ima neke stvari preko puta iznad Veste
za svoj stan na drugom. Hoćeš li, molim te, otići onamo i donijeti ih?”
“Mogu ja otići po njih poslije”, započela je Hope.
“Koje stvari? Gdje su?”
“Police, zidne police. Za kupaonicu i dnevnu sobu. U označenim
su kutijama u ostavi. U drugoj spavaćoj sobi”, ispravila se. “Njome se
koristim kao ostavom.”
mart@ & nymphe
30
“Ja ću se pobrinuti za to.”
“Treba ti ključ”, rekla je dok je odlazila. Posegnula je u svoj
prednji džep i pružila mu ga.
Pospremio ga je u džep. “Imaš li one vješalice za vrata u tim
kutijama?”
“Imam neke”, odgovorio mu je Owen.
“Odnesi ih gore, za Boga miloga. Ne želim više čuti za njih. Gdje
su one za sobu za osobe s invalidnošću?”
Budući da su je počele boljeti ruke, Hope je odložila kutije. “U
Jane i Rochesteru, na zidu koji gleda prema Sv. Pavlu, u kutiji jasno
označenoj M&P, vješalice za odjeću. Ako ideš po to, mogao bi ponijeti
i dvije kutije na kojima piše Zidne kupaonske police M&P. Ali nemoj ih
postavljati dok ne dođem ja ili tvoja majka. I želimo malu kutnu policu
pokraj umivaonika u M&P-u.
Izvadila je svoj notes i prolistala ga. “Ovo su dimenzije i nacrt
kako smo to zamislile.”
Ryder se namrštio pogledavši nacrt, a zatim je mrko pogledao i
nju. “Zašto?”
“Zato što, poštujući Zakon o osobama s invalidnošću, u ovoj sobi
nemamo mjesta ni za nešto osnovno kao što je četkica za zube. Sad
ćemo imati.”
“Daj mi taj prokleti papir.”
Hope mu je izmaknula papir. “Uvjerena sam da se Owen, Beckett
ili netko od radnika može pobrinuti za to ako si ti prezauzet.”
Uzeo je papir, stavio ga u džep i otišao.
mart@ & nymphe
31
“Jesi li siguran da je on tvoj brat?” promrljalaje Hope.
“Poprilično. Malo je pod stresom zbog završnih radova ovdje,
moramo odrediti točan rok, moramo uklopiti i radove na Beckovoj
kući u to, moramo pripremiti sve dokumente i predati ih za
slastičarnicu vrata do.
“To je dosta toga”, složila se Hope. “Zašto ti nisi pod stresom?
I tebi je isto jelo servirano.”
“Drugi smo tipovi, pretpostavljam. Ja ne trebam šefovati. Ja se
uspijem dogovoriti.” Stavio je kutiju na pod kupaonice.
Razmišljajući o tome, Hope je razmotala malu staklenu policu.
“Samo jedna sitnica, detalj koji nitko zapravo neće primijetiti.” “Ako
ne bude tamo.”
“Kao mjesto za tvoju četkicu za zube.” Namiješila se i položila
ruku na zid. “Ovdje. Ako me ne trebaš, vratit ću se gore dok me
ponovno ne zatrebaš.”
Hope je usput svratila u Westley i Buttercup i tamo zatekla
Carolee kako briše pod spavaće sobe.
“Carolee, kupaonica izgleda sjajno. Blista.”
Justineina sestra, obraza rumenih od napora, prešla je rukom
kroz svoju plavu kosu. “Kunem se da nisam ovako naporno čistila
godinama. Ali vrijedilo je. Stalno mislim na to kako ću raditi ovdje!
Dolazit ću u ovu sobu cijelo vrijeme. Trebaš li me za nešto? Šefice?”
Hope se nasmijala. “Prestižeš me. Stala sam da se dogovorim s
Owenom oko postavljanja polica i slično. Idem vidjeti kako ide
Justinei, a onda ću otići u svoj stan. Moj stan upraviteljice. Oh, gotovo
sam zaboravila. Ako imaš imalo vremena sljedećih nekoliko dana,
mart@ & nymphe
32
željela bih s tobom proći još jednom program rezervacija. Jer ćemo
početi primati rezervacije.”
“Oh, Bože.” Carolee je podigla ruke u zrak od sreće. “Oh, Bože,
oh, Bože.”
Ona se isto tako osjećala, pomislila je Hope dok je žurila unutra.
Nije bila toliko uzbuđena zbog posla još otkad je prvi put počela raditi
u hotelu “Wickham” u Georgetownu. Nije dobra usporedba,
podsjetila se, ako uzme u obzir kako je to završio.
Međutim, debakl s Jonathanom Wickhamom i njezina odluka da
da ostavku na mjesto menedžerice otvorili su joj vrata za hotel
“BoonsBoro”.
Prekrasna zgrada na prekrasnoj lokaciji u šarmantnom gradu, a
dvije najbliže prijateljice su joj u blizini. Ne, nikad dosad nije bila
toliko uzbuđena zbog posla.
Povirila je u penthouse i ugledala Justine kako sjedi na širokoj
prozorskoj klupi u dnevnoj sobi i gleda na Glavnu ulicu.
“Napravila sam pauzu”, rekla joj je Justine. “Ta kupaonica je
golema — i nikoga ne mogu kriviti za to osim sebe.”
“Ja ću je završiti.”
“Gotovo je, ali mislim da je treba još jednom prebrisati prije
velikog otvorenja. Sjedila sam ovdje prisjećajući se kako je ovo mjesto
izgledalo kad sam prvi put dovela dečke da ga vide. Moj Bože. Isto
tako mislim kako bi zadovoljan i ponosan bio Tommy. I kako bi
vjerojatno bio pomalo ljutit što nije i on zabio nekoliko čavala
čekićem.”
“Naučio je svoje sinove zabijati čavle tako da i on ima svoj udio u
stvaranju ovoga kao i oni.”
mart@ & nymphe
33
Justineine su se oči raznježile. “Lijepo si to rekla. Baš ono što
treba.” Ispružila je ruke i zagrlila je. “Kad bi barem padao snijeg.
Voljela bih vidjeti kako izgleda po snijegu, ali i u proljeće, ljeto, pa
ujesen. Želim da blista u svakom godišnjem dobu.”
“Potrudit ću se da bude stalno prekrasno.”
“Znam da hoćeš. Bit ćeš sretna ovdje, Hope. Želim da budeš
sretna ovdje, da svatko tko bude odsjeo ovdje bude sretan.”
“Ja sam već sretna ovdje.”
Sretnija nego što je dugo bila, pomislila je Hope vraćajući se kako
bi izribala vratnice elemenata u svojoj kuhinji. Imala je priliku raditi
dobar posao za dobre ljude.
Nagnula je glavu i promatrala elemente. Kako bi se nagradila,
skočit će do galerije prije zatvaranja i kupiti one prekrasne zdjele na
koje je bacila oko. Darak za useljenje za samu sebe.
Ryder je unosio kutije. “Kakva je to veza između žena i polica?”
pitao je. “Koliko centimetara ravne površine jedna osoba treba?”
“Ovisi”, uzratila mu je hladnokrvno, “koliko stvari ta osoba želi
posložiti na njih.”
“Samo skupljaju prašinu.”
“Nekima skupljaju prašinu, drugima su uspomene i izražavaju
osobni stil.”
“Gdje, dovraga, želiš da postavim te svoje ravne površine za
uspomene i izražavanje osobnoga stila? Nemam cijeli dan.” “Samo ih
odloži. Ja ću se njima pozabaviti poslije.”
“U redu.”
mart@ & nymphe
34
Stavio ih je na pod i okrenuo se.
Njegova je majka stajala na ulaznim vratima prekriženih ruku, a
njezin je prijekorni pogled i dalje imao moć da mu se ramena pogrbe i
jaja stisnu.
“Ispričavam se zbog svojeg sina, Hope. Očito je izgubio bonton u
svom usranom raspoloženju.”
“Ma ništa. Ryder je prezaposlen. Svatko je prezaposlen danas.”
“To nije isprika da bude nepristojan. Zar ne, Rydere?”
“Ne, gospođo majko. Rado ću postaviti police”, obratio se Hope,
“ako mi pokažeš gdje želiš da ih stavim.”
“To je bolje.” Justine ga je još jednom prijekorno pogledala prije
nego što je nastavila dalje hodnikom.
“Onda?” Ryder je zapitkivao. “Gdje da ih zabijem?”
“Ono što mi pada na pamet nisu zidovi.”
Prasnuo je u smijeh, što ju je iznenadilo. “Budući da nemam
uspomene koje bi zalijepio za svoju guzicu, što kažeš na to da mi daš
drugi izbor?”
“Samo ih ostavi ovdje. Ti?” Pokazala mu je prstom prema
vratima.
Odmjeravajući je, zakvačio je palčeve za svoj remen s alatom.
“Ne bojim se tebe, ali nje se bojim. Ako ih ne postavim, morat ću
platiti visoku cijenu za to. Tako da ne odlazim odavde dok ne
odabereš mjesta za njih.”
“Već su označena.”
“Što je označeno?”
mart@ & nymphe
35
“Izmjerila sam police, izmjerila sam mjesta za njih i označila gdje
se postavljaju.” Pokazala je rukom prema prostoru među prednjim
prozorima, a zatim i prema kupaonici. “Mislim da možeš početi
odavde.”
Bacila je svoju krpu za čišćenje i nestala. Pomoći će Owenu dok
njegov prgavi brat ne završi posao.
Avery je bila obaviještena o napredovanju radova preko puta
sms-porukama, a i Clare je kratko navratila do nje. Kako je turistički
autobus otišao i žamor je utihnuo, uzela je kratku stanku u stražnjem
dijelu restorana da na brzinu smaže tjesteninu.
Zasad se nisu čuli aparati za igre na sreću. Računala je na još
nekoliko sati mira prije nego što klinci nahrupe nakon škole i počnu
trubiti i lupati.
“Stvarno sam htjela otići onamo, barem na trenutak da vidim.”
Nagnula je Gatorade. Energija, pomislila je. Trebala je što je god
mogla dobiti da izdrži do zatvaranja. “Hope mi je poslala neke fotke
mobitelom.”
“Nisam im ni ja mogla uskočiti. Turisti su preplavili knjižaru. Bože,
blagoslovi ih, svakog od njih.” Clare se nasmijala i prebirala po svojoj
salati. “Beckett mi je rekao da je referent za prostorno uređenje
odobrio namještanje prostora. Sve je odobrio.”
“Sve?”
“Ostali su samo neki detalji i opet će se vratiti da to pregleda, ali
rekao je da mogu početi sve unositi. Hope se ne može još useliti,
naravno, ali mogu početi s namještanjem.”
Avery je mrko nabola tjesteninu na vilicu. “Ne želim ni ja biti
isključena iz toga.”
mart@ & nymphe
36
“Avery, to će trajati danima. Tjednima, zapravo!”
“Želim pomoći sad.” Izdahnula je. “Dobro, ne sad jer me noge
ubijaju. Ali sutra. Možda.” Stavila si je još salate. “Vidi se. Izgledaš
tako sretno.”
“Svaki dan sam sve sretnija. Yoda je povratio u Murphyjevu
krevetu jutros.”
“Aha, to je razlog za sreću.”
“Svakako ne, ali Murphy je došao s tom viješću Beckettu. Bilo je
predivno.”
“U redu, ali bila bih sretna kad ne bih znala sve detalje o
povraćanju psa.”
“Tomu se veselim”, Clareine su oči zaigrale. “Međutim, najviše se
veselim tomu što dečki vole Becketta i vjeruju mu. Što je on sad naša
obitelj. Udajem se, Avery. Tako sam sretna što volim i što se udajem
za dva nevjerojatna muškarca u jednom životu.” “Mislim da si uzela
moj dio. Stvarno bi mi trebala vratiti Becka.”
“Ne, zadržat ću ga.” Njezin zlatni konjski rep njihao se dok je
odmahivala glavom. “Odaberi jednog od druga dva brata.” “Možda
bih trebala odabrati obojicu. Dobro bi mi došla dva para ruku večeras.
A još moram obaviti i božični šoping. Zašto uvijek mislim da imam još
vremena?”
“Zato što uvijek nadeš načina da stvoriš vrijeme. Jesi li išta rekla
Montgomeryjima o prostoru preko puta ceste?”
“Nisam još. Još radim na tome. Nisi valjda rekla Beckettu?”
“Rekla sam da neću. Ali nije lako. Počela sam se navikavati govoriti
mu sve.”
mart@ & nymphe
37
“Kad ljubav udari u glavu...” Avery je uzdahnula i razgibavala
svoja umorna stopala. “U vremenima kao što su ova to ionako izgleda
kao luda ideja. Ali...”
“Ti bi to mogla napraviti, i mogla bi to napraviti kako treba.” “To
govoriš samo zato što bih mogla.” Avery se nasmijala i nešto umora
iščezlo joj je s lica. “I zato što me voliš. Moram se vratiti poslu. Ideš li
prijeko u hotel?
“Laurie i Charlene pokrivaju posao u knjižari. Mislila sam im dati
sat ili dva. Tad moram otići po dečke.”
“Pošalji mi još fotki.” ,
“Hoću.” Clare je ustala, navukla vunenu kapu preko svoje
njegovane plave kose i obukla kaput koji je isticao njezinu vitku
figuru. “Naspavaj se, draga.”
“To mi neće biti problem. Čim zatvorim restoran, idem gore i
strovalit ću se na krevet, odakle se ne mičem barem osam sati.
Vidimo se sutra. Ja ću”, rekla je Avery kad je Clare počela skupljati
posuđe. “Ionako idem u kuhinju.”
Ispratila je Clare razgibavajući svoja bolna ramena te se vratila
poslu.
Do sedam je bila potpuno zaokupljena poslom, stavljala je pizze u
krušnu peć, vadila ih, pakirala za dostavu, prosljeđivala osoblju da ih
posluže u restoranu.
U njemu je vladao žamor - to je bilo dobro, podsjetila se. Kuhala
je tjesteninu, stavljala hamburgere i pomirit na tanjure, pogledavala
prema dječaku koji je sjedio za šankom igrajući Mega-Touch kao da je
to cijeli njegov svijet.
mart@ & nymphe
38
Odjurila je u zatvorenu kuhinju po još potrepština kad je ušao
Owen.
Pogledao je uokolo i namrštio se kad je nije vidio za šankom.
“Gdje je Avery?” zapitao je konobaricu.
“Tu je negdje. Srednjoškolski zbor odlučio je doći ovamo na pizzu
nakon probe. Zatrpani smo. Vjerojatno je otišla straga.”
“U redu. Nije gubio vrijeme za razmišljanje, nego je samo otišao
do blagajne, zgrabio jedan od blokova za narudžbe i uputio se u
stražnji dio restorana.
Kad je izišao, ona je stajala za šankom, obraza rumenih od
vrućine, ulijevajući zaimačom umak na tijesto. “Narudžbe iz stražnjeg
dijela”, rekao joj je, bacivši papiriće pred nju. “Ja ću odnijeti cugu.”
Posula je mozzarellu po pizzi, dodala nadjev i promatrala ga.
Mogao si računati na Owena, pomislila je, u svakom trenutku,
grmilo ili sijevalo, mogao si računati na njega.
Sljedeća tri sata pripremala je sve što je bilo naručeno. Zapečene
špagete, Ratničku pizzu1', patlidžane zapečene s parmezanom, pizzu
calzone, giros. Do deset je bila gotovo u transu izdajući račune, čisteći
pultove, zatvarajući pećnice.
“Uzmi si pivo”, rekla je Owenu. “Zaslužio si.”
“Zašto ne sjedneš?”
“Hoću, kad zatvorimo.”
1 Ratnička dijeta - novi trend u prehrani. Osmislio ju je Ori Hofmekler, a njegov primarni cilj jest složiti način
prehrane koji bi čovjeku izgradio atletsko, “ratničko” tijelo, onakvo kakvo su imali stari Grci i Rimljani, a uz to bi pomoglo u održavanju zdravlja.
mart@ & nymphe
39
Kad je posljednji od zaposlenika otišao i, kad je zaključala vrata,
okrenula se. Čaša crvenog vina stajala je uz komad pizze s feferonima.
Owen je sjedio na barskoj stolici, a pred njim je bila čaša i njegov
komad.
Bože, da, uvijek si mogao računati na Owena.
“Sad sjedi”, zapovjedio joj je.
“Sad hoću. Hvala. Stvarno, Owene, hvala ti.”
“Zabavno je na neki način kad ne trebaš to raditi svakog dana.”
“Čak je i tad zabavno, uglavnom.” Sjela je i ispila prvi gutljaj vina. “Oh,
čovječe, što je dobro.” Zagrizla je pizzu. “I ovo.” “Nitko ne pravi
bolju.”
“Čovjek bi pomislio da će mi dosaditi pizza, ali ona je i dalje moje
omiljeno jelo.” Omamljena od iscrpljenosti, izdahnula je pri drugom
zalogaju. “Clare je rekla da možete početi s namještanjem. Kako je
odred za čišćenje obavio posao?”
“Dobro, stvarno dobro. Još ima nešto posla, ali stat ćemo mu na
kraj.”
“Prošetala bih do vas da mogu šetati tako daleko.”
“Bit ću tamo sutra.”
“Svatko tko je danas bio kod nas iz grada ili okolice govorio je o
hotelu. Mora da si jako ponosan. Znam kako sam seja osjećala kad
smo završavali restoran, vješali slike, otpakiravali opremu za kuhinju.
Ponosni, uzbuđeni, ali i malo uplašeni. Ovo je moje mjesto. Uspjela
sam. I dalje se osjećam tako pokatkad. Ne večeras”, dodala je
slabašno se osmjehnuvši. “Ali pokatkad da.”
mart@ & nymphe
40
“Možeš na mnogo toga biti ponosna. Dobar je ovo lokal.”
“Poznajem mnogo ljudi koji su mislili da je tvoja mama luda što mi je
iznajmila ovaj prostor. Kako ću ja voditi restoran?” Odmahivao je
glavom i pomislio da joj je koža tako blijeda da bi njegova ruka mogla
proći kroz nju. Odsutnost njezine uobičajene pršteće energije činilo je
njezin umor još ekstremnijim.
Pričat će s njom dok jede pizzu, odlučio je, tako da nešto hrane
ipak ubaci u sebe. Onda će je odvesti gore da se naspava.
“Nisam nikad mislio da je luda. Ti možeš napraviti sve što si
zacrtaš. Uvijek si mogla.”
“Nisam mogla biti rock zvijezda. To sam si bila zacrtala.” Sjetio se
kako je drndala po gitari. Više želje nego vještine, koliko se sjećao.
“Koliko si imala, četrnaest?”
“Petnaest. Mislila sam da će se moj stari onesvijestiti kad sam
obojila kosu u crno i tetovirala se.”
“Nasreću, tetovaže su bile lažne.”
Nasmiješila se i natočila još vina. “Nisu sve.”
“Stvarno? Gdje — zadrži tu misao”, rekao je kad mu je telefon
zazvonio. “Što ima, Ry?”
Ustao je sa stolice, slušao, odgovarao i promatrao hotelska
svjetla kroz staklena vrata pizzerije.
Kad je ponovno zakvačio mobitel na remen, okrenuo se i ugledao
Avery kako spava dubokim snom glavom naslonjenom na ruke na
šanku.
Uspjela je pojesti polovicu komada pizze i popiti pola čaše vina,
primijetio je. Pobrisao je šank i pogasio svjetla u zatvorenoj kuhinji, a
mart@ & nymphe
41
zatim se vratio da pogasi sva svjetla, osim sigurnosnih. A onda je
razmišljao što će s njom.
Mogao ju je odnijeti gore — nije bila teška — ali nije bio siguran
kako b ije mogao odnijeti i zaključati vrata u isto vrijeme. Odnijeti je,
razmišljao je, vratiti se i zaključati.
Međutim, kad ju je počeo dizati, ona se trznula i gotovo ga
tresnula ramenom u lice. “Što? Što je to?”
“Vrijeme je za spavanje. Hajde, odnijet ću te.”
“Jesam li zaključala?”
“Prednja su zaključana. Ja ću zaključati stražnja.”
“Dobro sam. Mogu sama.”
Izvukla je ključeve i pružila mu ih. Ali sad se činilo čudno da je
nosi. Umjesto toga, prebacio je ruku oko njezina struka i pustio je da
mjesečari uz njega.
“Samo sam zatvorila oči na trenutak.”
“Trebala bi to nastaviti raditi sljedećih osam ili devet sati.” Vodio
ju je naslonjenu na sebe i zaključao je vrata za njima. “Idemo gore”,
rekao je i poveo je stubama u njezin stan.
“Malo sam omamljena. Hvala na svemu i svačemu.”
“Nema na čemu i ničemu.”
Otključao je vrata njezina stana, trudio se da ne čini nagle
pokrete. Odložio je ključeve na stolić pokraj vrata. “Trebaš zaključati
za mnom.”
“Bum.” Nasmiješila mu se dok se ljuljala od umora. “Baš si drag,
Owene. Odabrala bi tebe.”
mart@ & nymphe
42
“Za što?”
“Kao svoj dio. Noć.”
“U redu. Zaključaj vrata, Avery.”
Stajao je vani čekajući dok nije čuo okretanje ključa u bravi.
Njezin dio čega, pitao se, a onda odmahnuo glavom i sišao niz
stube na stražnje parkiralište, gdje je bio parkiran njegov kamionet.
Kad je ušao u njega, podigao je pogled prema prozoru njezina
stana. Mogao je osjetiti miris limuna kojim su mirisale njezine ruke i
kosa.
Osjećao ga je sve do kuće.
mart@ & nymphe
43
3
ad je ulovila trenutak da se iskrade iz restorana, Avery je
obukla kaput, navukla skijašku kapu na glavu i odjurila
preko puta ulice.
Zamijetila je kamion za prijevoz namještaja i ubrzala korak, kako
zbog uzbuđenja, tako i zbog hladnoće. Uletjela je u vrevu— dečki na
ljestvama popravljaju boju na zidovima, čuju se udarci pištolja za
čavle iz salona i blagavaonice i brujanje bušilice.
Prošla je kroz prednji lučni svod, a zatim zinula od čuda stigavši
pred stubišnu ogradu. Ryder je izvirio glavom iza vrata prednjeg dijela
restorana.
“Napravi mi uslugu. Nemoj ići tim putem. Luther radi na ogradi
stubišta.”
“Tako je prekrasno”, promrljala je prelazeći rukom preko
raskošne tamnobrončane ograde.
“Da, jest. On je previše pristojan da ti kaže da ideš drugim putem.
Ja nisam.”
“Nema problema.” Lagano je odšetala prema vratima
blagavaonice i povirila unutra. “Bože, predivno je. Pogledaj te
lustere.”
“Jebeno su teški.” Podigao je pogled prema velikim lusterima u
obliku žira okružena granama s hrastovim lišćem. “Ali izgledaju
dobro.”
K
mart@ & nymphe
44
“Izgledaju fantastično. I zidni svijećnjaci isto tako. Ne mogu
proviriti nosom nekoliko dana i pogledaj što se dogodi. Nemam
mnogo vremena, ali želim vidjeti sve. Je li Hope tu negdje?”
“Vjerojatno na drugom, petlja s namještajem.”
“Namještaj!” Vrisnula je i jurnula van kroz predvorje. Ispuhujući
oblačiće pare, pretrčala je dva kata stuba. Otvorila je vrata sobe
Westley i Buttercup, zastala na trenutak, radosno se smiješeći pred
tinjajućom vatrom u zidnom kaminu i tamnim roletama. Željela je
istraživati i dobro proučiti svaki detalj, ali još je više željela vidjeti
ljude.
Odjurila je prema vratima trijema i požurila kroz njih, slijedeći
glasove u penthouse.
Ostala je bez teksta.
Justine i Hope namještale su dvije fotelje presvučene svilenom
tkaninom. Plavozlatni uzorak savršeno je pristajao uz bogatu
tamnozlatnu boju raskošnog divana na kojem je Carolee namještala
jastučiće.
“Mislim da bismo trebale... Avery.” Justine se uspravila. “Prošeći
prema prozoru. Želim provjeriti može li se prostorom nesmetano
kretati.”
“Prikovana sam za tlo. Moj Bože, Justine. Predivno je.”
“Ali funkcionira li? Ne želim da se gosti zabijaju u stolice ili da
moraju obilaziti ili sapletati se. Pretvaraj se da si se upravo prijavila u
hotel i sad želiš malo prošetati sobom i kroz prozor promotriti Svetog
Pavla.”
“U redu.” Podigla je ruke i na trenutak zatvorila oči. “Alphonse,
pretpostavljam da će ovo poslužiti večeras.”
mart@ & nymphe
45
“Alphonse?” komentirala je Hope.
“Moj ljubavnik. Upravo smo došli iz Pariza.” Šetala je po sobi s
oholim izrazom lica i pogledala kroz prozor. Okrenuvši se, na njezinu
je licu osvanuo široki osmijeh. “Spektakularno je. I nema sapletanja ni
obilaženja. Hoćete li zaista dopustiti ljudima da sjede na ovom
namještaju?”
“Tomu i služi.”
Avery je prelazila prstima preko elegantnog naslona za ruke na
kauču. “Znate, oni će raditi više od samog sjedenja. Samo
napominjem.”
“O nekim stvarima ne trebam razmišljati. Želim malu lampu za
ovu komodu. Neka uska sa svjetlucajućim sjenilom.”
“Vidjela sam jednu u Bastu", odvratila joj je Hope. “Mislim da bi
dobro pristajala.”
“Zapisi to, OK? Netko od nas skočit će onamo i uzeti nekoliko
zanimljivih stvarčica da isprobamo koje nam odgovaraju.”
“Zapanjujuće je”, rekla je Avery, “ovako kako je.”
“Još nisi ništa vidjela.” Hope joj je namignula. “Odvedi Alphonsea
u spavaću sobu.”
“Njegovo omiljeno mjesto. Čovjek je stroj.”
Krenula je za Hope, htjela je skrenuti u kupaonicu, ali ju je Hope
zgrabila za ruku. “Prvo ovo.” Slušajući Averyne uzdahe, Hope je cvala
od zadovoljstva kao žena koja prvi put postaje majka.
“Koji krevet! Vidjela sam kad su prilagođivali dužinu posteljine,
ali to je ništa u usporedbi s tim kad se vidi uživo.”
mart@ & nymphe
46
“Sviđaju mi je rezbarije.” Hope je prešla prstima preko jednog od
visokih dijelova. “A posteljina, doista izgleda poput pliša. Kladim se da
je Carolee namještala poplun i ukrasne jastuke sat vremena.”
“Sviđa mi se - jastuci boje pijeska na bijeloj posteljini, prekrivač.”
“Kašmir. Kako je lijep pod dodirom.”
“I ja kažem. Stolovi, lampe. I ova komoda!”
“Baš odgovara taj decentno zlatni sjaj ovom prostoru. Želim
završiti s uređenjem cijeloga prostora do večeras. Časopis, knjiga,
DVD, svi ti detaljčići. Trebamo fotke za internetsku stranicu.” “Sviđaju
mi se taburei presvučeni plišem i jastuci u podnožju kreveta. Sve
ovdje odiše luksuzom. Čak bi i Alphonse bio impresioniran.”
“I Bog zna da njega nije lako impresionirati. Ekipa iz Basta upravo
je otišla. Sljedeće dovoze namještaj za Westley i Buttercup. Koji je
posao nositi te stvari uza stube!”
“Drago mi je da nije moj. Ne mogu više ostati, ali Dave se vraća
popodne tako da ne radim večeras. Mogu vam pomoći.” “Rado ćemo
prihvatiti tvoju pomoć. Mislila sam donijeti nekoliko svojih stvari
ovamo - stvari koje sad uopće ne trebam. Trebamo početi i s
umjetničkim djelima, bacila sam oko na nekoliko njih u galeriji.”
“Ovo se stvarno dogada.”
“Treba mi tvoj jelovnik za jelovnik za sobe.”
“Donijet ću ti ga.” Odšetala je u kupaonicu. “Stavi stvarčice, male
stvarčice poput posude za sapun, šampon i slično.”
“Za fotografije — to mi je izlika. Stvarno smo željeli vidjeti sve
uređeno. Stavit ću ručnike, objesiti ogrtače nakon kupanja. Ryder će
fotkati. Navodno je dobar u tome.”
mart@ & nymphe
47
“Jest”, potvrdila je Avery. “Još imam fotku na kojoj je slikao mene
i Owena kad smo bili tinejdžeri. Lijepa, zabavna. Znaš li da je bio sinoć
kod mene i posluživao stolove?”
“Ryder?”
“Ne, Owen. Na kraju me je čak morao nositi gore. Dvije smjene,
bus s turistima, iznenadna zabava srednjoškolskog zbora, računalo
zablokiralo u jednome trenutku i tako dalje. Bila sam kao zombie do
zatvaranja.”
“Baš je dušica.”
“Jest, uglavnom.”
“I Beckett je. Što se dogodilo Ryderu?”
Avery se nasmijala, kružeći prstom po rubu jednog od ovalnih
umivaonika. “Oh, zna i on biti dušica. Samo to moraš iskopati iz
njega.”
“Mislim da je za to potreban eksploziv. Ali dobar je fotograf. Mi
možemo urediti hotel, a nema koristi bez dobre fotke. A on ima
vraško oko za detalje. To poštujem. U svakom slučaju, vratit ću se na
to.”
“I ja. Trebala bih se moći izvući oko četiri, najkasnije pet. Uskočit
ću.”
“Kruži glasina da ćemo danas moći početi namještati knjižnicu.
Barem postaviti police. I namjestiti Elizabeth i Darcy.”
“Doći ću. Hope!” Avery je poskočila, bacila se Hope u zagrljaj te
opet poskočila. “Sretna sam zbog tebe. Vidimo se poslije.” Avery je
požurila van i potrčala niz stube baš kad je Owen prošao kroz ogradu
između buduće slastičarnice i hotelskog dvorišta.
mart@ & nymphe
48
“Hej”, viknula je.
“Hej ti.” Noseći blok u ruci, prišao joj je. “Izgledaš bolje.” “Nego
tko?”
“Nego živi mrtvaci.”
Lagano ga je udarila u trbuh. “Odbrusila bih ti, ali ti dugujem.
Zaboravila sam te pitati koliko si dobio u napojnicama.”
“Nije bilo loše. Oko 25.” Instinktivno je posegnuo da joj zakopča
kaput. “Samo mi reci da su se Frannie i Dave vratili.” “Dave se vratio -
ili treba upravo doći. Frannie nije. Ona je bolje, ali želim da uzme još
jedan dan slobodno. Upravo mi je oči zaslijepio penthouse. Isuse,
Owene, jebeno je.”
“Nisam još stigao do tamo.” Pogledao je prema gore. “Što su
namjestili?”
“Sve. Dnevnu sobu, spavaću sobu. Upravo unose stvari za W&B,
ili će uskoro. Doći ću opet poslije, pridružiti se akciji. Hoćeš li biti tu?”
“Čini se da će netko od nas ili svi mi biti ovdje dan i noć dok ne
bude gotovo.”
“Onda se vidimo.” Međutim, zastala je ugledavši kamion s
pokućstvom kako ulazi u dvorište. “Oh, želim ostati. Prokleto
zarađivanje za život.”
“Ti ionako ne smiješ stajati ovdje na hladnoći.” Primio ju je za
ruke i protrljao ih. “Gdje su ti rukavice?”
“U džepu.”
“Mislim da će ti biti više od koristi ako ih navučeš.”
mart@ & nymphe
49
“Možda, ali onda ne bih dobila masažu prstiju.” Podigla se na
nožne prste i glasno ga cmoknula u obraz. “Moram ići”, rekla je i
otrčala dalje.
Brza lije, pomislio je. A uvijek je bila. Uvijek se pitao zašto nije
bila trkačica umjesto navijačice. Kad ju je to pitao, prisjetio se,
zakolutala je očima. Slađe uniforme, naravno.
Morao je priznati da je izgledala prokleto slatko u navijačkoj
opravici.
Pitao se ima li je još.
Pitao se bi li trebao razmišljati o Avery u opravi navijačice.
Zatim se pitao kojeg je vraga stajao na hladnoći maštajući o bilo
čemu.
Ušao je i potpuno se zaokupio poslom.
Kad su radnici otišli, Owen je bio spreman za pivo.
Ali njegova majka nije.
Umjesto da podiže jedno hladno, podizao je kutije pune knjiga uz
hotelske stube.
Justine je stajala na vrhu stuba s rukama naslonjenima na
bokove, a u jednoj je držala krpu. “Odnesi ih ravno u knjižnicu.
Djevojke su ondje, brišu police. Carolee i ja smo straga u Nicku i
Nori.”
“U redu, mama.” Malo se uspuhao penjući se, za njim je hodao
Ryder s drugom kutijom te Beckett na samom kraju kolone.
“Puno prokletih knjiga”, promrmljao je Ryder kad ga majčino uho
više nije moglo čuti.
mart@ & nymphe
50
“Puno prokletih polica koje treba ispuniti”, komentirao je Owen.
Knjižnica je mirisala na sredstvo za čišćenje i parfem. Avery je
stajala na samostojećim ljestvima na dalekom kraju sobe, lašteći
najviše police ormara za knjige koje su se nalazile uz okvir kamina.
On i njegova braća sve su to napravili u obiteljskoj radionici.
Sjetio se koliko je posla bilo oko toga, rezanje, brušenje,
lijepljenje, zabijanje čavala. Mnogo truda, pomislio je sad, i mnogo
zadovoljstva.
Još više zadovoljstva sad kad vidi kako drvo sjaji nakon poliranja
krpom.
“Izgleda lijepo, dame moje”, rekao je Beckett kad je odložio
kutiju. Omotao je ruke oko Clare i privukao je sebi kako bi je poljubio
u vrat. “Hej ti.”
“Čiji si ti?” okrenula je glavu i nasmijala se. “Oh, da. Moj.” “Nema
maženja dok ne završimo.” Ryder je pokazao prstom prema vratima.
“Moramo unijeti još stvari.”
“Dvije su kutije u J&R.” Hope je čućeći brisala najnižu policu. “Na
njima piše Police za knjižnicu.”
“Odradila sam svoj dio.” Avery je skočila s ljestava. “Donijet ću
jednu. Hoćeš mi pomoći?” pitala je Owena.
“Naravno.”
Kad su stigli do sobe, Avery je zamijetila da su se gomile kutija
smanjile — i izgledalo je kao da su reorganizirane.
“Manje su. Jesi li presložio ono što je ostao?”
“Tako je lakše pronaći stvari.”
mart@ & nymphe
51
“Trebao bi doći k meni organizirati stan. Možda bih onda mogla
pronaći ljubičasti šal koji sam kupila u galeriji prošle jeseni.” “Bilo bi
od pomoći da si se prvo raspakirala.”
“Uglavnom jesam.”
Suzdržao se od komentara. “Knjižnica je tamo.”
Hodao je među gomilama kutija i zastao u kutu pokraj kupaonice.
“Sto ćeš raditi sa svojim vremenom kad ovo mjesto bude
gotovo?” upitala gaje.
“Misliš kad ne budem radio na izgradnji slastičarnice, na
Beckovoj kući, održavanju prostora koje iznajmljujemo, na
preuređenju kuhinje Lynn Barney?”
“Lynn Barney preuređuje kuhinju? Nisam to znala.”
“Ne možeš znati sve.”
“Znam dosta toga. Ljudi razgovaraju dok jedu pizzu i tjesteninu.”
Sagnula se da podigne kutiju na kojoj je pisalo Police za knjižnicu
Hopeinim razgovijetnim i odvažnim rukopisom.
“Ta je preteška. Uzmi ovu.”
“Što je s prostorom ispod Hopeina stana? Njezina privremenog
stana.”
“Smislit ćemo nešto. Korak po korak.”
“Pokatkad volim napraviti nekoliko koraka odjednom.” “Tako ti
koračaš.” Podigao je kutiju i otvorio vrata kukom. “Ali tako stigneš
brže onamo kamo ideš.”
“Ne ako se saplećeš.” Zatvorio je vrata za njima.
mart@ & nymphe
52
“Imam dobru ravnotežu. To je odličan prostor”, dodala je dok je
on na isti način prolazio kroz vrata trijema.
“Prvo slastičarnica i Beck. Zgrada neće pobjeći nikamo.” Htjela je
nastaviti raspravu o tome. Zašto bi imali prazan prostor na Glavnoj
ulici kad se može iskoristiti i urediti? Začuvši Justinein glas, skrenula je
pogled prema Nicku i Nori. Vjerojatno je bolje reći sve ravno u glavu,
zaključila je.
U knjižnici je pregledavala kutije s Hope i Clare, slažući knjige i
tričarije na police. Ljubici, krimići, djela o lokalnoj povijesti, klasici.
Kolekcija starih boca, stara maketa automobila koja je pripadala
Owenovu ocu, metalni stalak za svijeće koji je napravio njezin otac.
“Mislila sam da imamo tone stvari”, komentirala je Hope. “Pitala
sam se imamo li previše. A trebamo još.”
“Imam i ja neke stvari u knjižari i uvijek se nešto može pronaći u
galeriji.”
“Stavit ćemo pladanj s kristalnom bocom za viski i čašama tamo,
na onu donju policu.” Odmaknuvši se malo, Hope je promatrala
posloženo. “Da, još nekoliko ukrasnih predmeta. Imamo dosta knjiga.
Odlično obavljeno, Clare.”
“Bio je to zabavan zadatak za mene.”
“Znaš što nedostaje?” Avery se naslonila na zid. “Trebali bismo
dovesti osoblje na prednji trijem i fotkati ih. Uokviriti i staviti ovdje.
Osoblje Inn BoonsBoroa.”
“Savršeno. Fantastična ideja. A tek kad postavimo namještaj,
umjetnička djela.” Hope se okretala oko sebe. “Stol ispred prozora s
laptopom za goste. Velika kožnata knjiga za goste. Nevjerojatan
kožnati divan, stolice, lampe.”
mart@ & nymphe
53
“Pozvat ću Justine i Carolee”, započela je Clare, “da vidimo što
one misle.”
Kad je krenula, začula je topot kako odzvanja stubištem. “Zvuči
kao da su moji dečki krenuli u ratni pohod. Rekla sam Alvi Ridenhour
da ću doći po njih i odvesti ih na pizzu. Čini se da je ona odlučila da će
ona njih dovesti meni.”
Ono što je zvučilo kao stampedo krda bizona tutnjaloje stubama.
Izišle su baš na vrijeme da ugledaju Clareina tri sina kako jurcaju
hodnikom.
“Mama! Gospođa Ridenhour rekla je da i ona i njezin muž žele
pizzu. Morali smo doći vidjeti hotel.” Harry, njezin najstariji sin,
objesio joj se oko vrata u zagrljaj, a onda je krenuo odjuriti dalje.
“Drži me za ruku, drži me”, Clare ga je zgrabila za ruku, drugom je
uspjela zagrliti svoje srednje dijete, a Liam je obgrlio njezine noge.
Nakon što je čvrsto primila Harryja za ruku, posjela je svoga
najmlađeg u krilo.
“Bok”, Murphy je dao majci sočan poljubac. “Napisali smo
zadaću, jeli smo, igrali smo domino, nahranili smo Bena i Yodu, i
gospodin Ridenhour je rekao da će svatko od nas dobiti dva dolara da
igra Mega-Touch jer smo se dobro ponašali.”
“Drago mi je to čuti.”
“Želimo vidjeti hotel.” Liam je podigao glavu. “I gospođa i
gospodin Ridenhour također. Možemo li ići, mama? Možemo li ići
vidjeti?”
“Nema trčanja, ni diranja.” Razbarušila je Liamove već
razbarušene zlatnosmeđe kovrče.
“Mislila sam da čujem vojne trupe.”
mart@ & nymphe
54
“Bakice!” Kao jedan, dečki su skočili i okružili Justine. Ona se
sagnula, zagrlila ih i nasmiješila se Clare.
“Ja sam bakica.” Svakog je dječaka zvonko poljubila u obraz.
“To mi je najbolje što sam ikad čula.”
“Možemo li vidjeti tvoj hotel, bakice?” Murphy ju je pokušavao
šarmirati svojim anđeoskim osmijehom i velikim smeđim očima.
“Molim te! Nećemo dirati ništa!”
“Baš sam vam povjerovala.”
“Što kažete da počnemo na vrhu?” Beckett je sišao stubama i
primio Clareinu ruku. “Ry dolje pokazuje blagavaonicu Ridenhourima.
Bit će gore za minutu.”
“Hoćeš li ti doći, bakice?” Harry je vukao Justine za ruku. “Želimo
da i ti ideš s nama.”
“Teško da biste me se mogli riješili.”
“Beckett kaže da možemo prespavati ovdje kad sve bude
završeno.” Liam je zgrabio Justineinu drugu ruku, a Murphy je pružio
ruke prema Beckettu. “I možemo spavati u jednom od onih velikih
kreveta. Hoćeš li i ti ostati?”
“To je plan. Prve noći svi ćemo ostati.”
Kad su oni otišli na drugi kat, Avery se naslonila na Owena. “Zar
to nije najljepša slika? Zar to nije zaista prelijepo? Clare i dečki, Clare i
Beckett, Clare, Beckett i dečki. I vaša mama sa svima njima.”
Zašmrcala je i položila ruku na srce. “Dirnulo me.“
“Manji je pritisak na mene i Rydera. Šalim se”, rekao je kad ga je
poprijeko pogledala svojim vlažnim očima. “Mama je luda za tim
klincima.”
mart@ & nymphe
55
“Sretni klinci. Sad imaju tri bake.”
“I moj bi ih stari volio.”
“Znam.” S nekom težinom na srcu, potapšala ga je po leđima.
“Uvijek je znao s djecom. Sjećam se roštilja kod tebe i kako je on
uvijek bio s nama. Bila sam luda za njim. Svaki put kad bi došao k
nama da se druži s mojim ocem, uvijek mi se obraćao, “Hej ti, Crvena,
kako se ono kaže?”
Izdahnula je. “Čini se da sam sentimentalna večeras. Dođi,
pogledaj što smo napravile u knjižnici.”
“Tata te je smatrao jednom od nas.”
“Oh, Owene.”
“Stvarno. Tvoj otac bio mu je poput brata tako da si ti bila jedna
od nas. Uvijek mi je govorio da pazim na tebe.”
“Nije.”
“Jest.” Nježno ju je povukao za čekinjasti, bakreni rep prije nego
što su ušli u knjižnicu. “Nevjerojatno. Odličan ste posao odradile — i
brzo.”
“Sve je bilo organizirano”, rekla je i nasmijala se. “Kao što vrlo
dobro znaš. Još nedostaje nekoliko stvarčica, a meni je pala na pamet
ideja da fotografiramo osoblje na prednjemu trijemu. Možemo to
uokviriti i staviti ovdje. To je sad dio povijesti ovog mjesta.”
“Imaš pravo. Dogovorit ćemo to.”
“Mogu ja to preuzeti na sebe - posebno ako uspijem nagovorit
Rydera da mi dopusti da upotrijebim njegov fotoaparat. Javi mi kad
svi mogu i doći ću. Gdje je Hope?” pitala se.
mart@ & nymphe
56
“Otišla je u sobu Nick i Nora s Carolee, vjerojatno dovršavaju
uređenje sobe.”
“Ona nikad ne bi završila s uređivanjem da je netko ne natjera na
to. Hajde, natjeraj je.” Lagano ga je gurnula laktom. “Reci joj da treba
doći na večeru, i Carolee isto. Ti i Ry vjerojatno ste spremni za pivo i
prizalogajiti nešto.”
“Ja jesam.”
“Onda pođi po nju. Tebe će slušati. Menije bolje da otrčim preko
i upozorim svoje osoblje da nam dolazi poveća grupa. Vidjet ću mogu
li rezervirati stražnji dio restorana za vas.”
“Za nas. I ti moraš jesti.”
Nasmiješila se i nagnula glavu. “Paziš na mene?”
“Ja sam poslušan sin.”
“Kad ti odgovara. Vidimo se tamo poslije.”
Razišli su se, a dok je prolazila pokraj Elizabeth i Darcy, začula je
glasove. Pretpostavljajući da je to bila jedna točka razgledavanja,
polako je otvorila vrata.
U praznoj sobi Murphy je stajao pokraj otvorenih vrata trijema
razgovarajući. Ni s kim.
“Murph?”
“Bok!”
“Hej, dušo, hladno je vani. Ne možeš držati vrata otvorenima.”
“Nisam. Nisam ništa dirao. Ona voli ići van da može vidjeti.” Avery je
oprezno odšetala do vrata i zgrčila se od hladnoće dok je gledala gor
edolje po trijemu. “Tko voli ići van?”
mart@ & nymphe
57
“Dama. Kaže da je mogu zvati Lizzy kao Beckett.”
“Oh.” Avery je osjetila hladnoću koja nije imala veze s otvorenim
vratima. “Oh, Bože... Ovaj... je li ona ovdje sada?”
“Eno je tamo, pokraj stubišta.” Pokazao je prstom. “Rekla mi je
da ne idem van jer će se moja mama brinuti.”
“Ima pravo u vezi s tim.”
“Ona čeka.”
“Stvarno? Što?”
“Čeka Billyja. Hoćemo li sad ići na pizzu?”
“Ah... Da, za minutu.” Avery je skočila poput zeca kad su se vrata
sobe otvorila. Slabašno se nasmiješila kad ju je Owen pogledao u
čudu. “Mi smo samo... ne znam. Murphy, čujem tvoju mamu i Bečka
gore. Idi onamo, u redu? I obećaj mi da ćeš ostati s njima.”
“Dobro. Samo sam htio vidjeti Lizzy. Ona voli popričati s nekim.
Bok!”
“Dovraga”, izlanula se Avery kad je napustio prostoriju. “Ćula
sam ljude — i pritom mislim na ljude — kako razgovaraju pa san],
otvorila vrata. Ugledala sam samo Murphyja i otvorena vrata. A on je
rekao da dama — Lizzy — stoji tamo vani pokraj stubišta. On je vidi i
razgovara s njom. Čula sam glasove, Owene, ne samo jedan glas. I...”
“Uspori, udahni.”
Ušao je unutra i zatvorio vrata trijema.
“Ali ona je tamo. Zar ne bi trebao čekati dok se ona ne vrati
unutra?”
“Mislim da će se snaći.”
mart@ & nymphe
58
“A možda je već unutra.” Razorogačenih očiju Avery se naslonila
na vrata. “To je bilo tako... tako kul! Murphy Brewster, šaptač
duhovima. Rekao je da čeka nekoga tko se zove Billy. Moram katkad
odsjesti u ovoj sobi. Možda bih mogla imati bliski susret - osim ako se
nije riječ o svemircima, zar ne? Nevjerojatno!” Owen je položio ruke
na njezina ramena. Sva je drhtala od uzbuđenja. “Opet udahni.”
“Dobro sam. Uzbudljivo je i malo razdražuje - ali na kul način.
Zašto si ti tako smiren?”
“Ti si ukrala sve uzbuđenje. Čeka Billyja?”
“To je Murphy rekao i čini se da je on na izravnoj liniji. Možda je
Billy njezin muž ili ljubavnik.”
“Muževi su uglavnom i ljubavnici.”
“Znaš na što mislim. I ona ga čeka ovdje tolike godine. Samo čeka
svoga Billyja. To je tako romantično.”
“Meni zvuči tragično.”
“Nije, ovaj, možda jest, ali je i romantično. Ljubav koja je vječna,
koja traje — jer je rijetko tako u stvarnosti, zar ne?”
“To ne bih znao”, započeo je, ali ona je i dalje blebetala.
“Ta je ljubav drži ovdje jer je moćna. Magična je. To je najvažnije.
To je...”
Vrata na koja je bila naslonjena naglo su se otvorila, gurnuvši je
ravno na Owena. Čvrsto ju je uhvatio rukama da ne padne, pri čemu
mart@ & nymphe
59
joj je glava pala unutrag, a njezine su se oči susrele s njegovima.
“Zanimljivo”, dovršila je rečenicu.
Nije rekao ništa. Stajali su tako tijela priljubljenih otvorenim
vratima iza njezinih leđa dok je zvuk trčanja i smijeha dopirao s
hodnika.
Pomislio je, što je ovo, dovraga, što je ovo.
Tad su se njegove usne našle na njezinima i njezini prsti zaronili
su u njegovu kosu.
Vatrena i živahna - takva je bila, a takav je bio i poljubac. Vatren i
živahan, pun svjetla i energije. Pun Avery.
Sve se otelo kontroli, ostavilo ga bez daha, oštra, razarajuća
potreba preplavila mu je tijelo, vrela bujica jurnula je pod njegovom
kožom. Izgubio je pojam o bilo čemu drugome, osim o njezinu okusu i
pokretima njezina tijela, žudnji s njezinih usana, mirisu limuna i kozje
krvi.
Održavala je ravnotežu na nožnim prstima i priljubila svoje tijelo
uz njegovo dok su uzbuđenje i čuđenje poput bujice tekli njome.
Pustila ga je da divlja, taj brzi, turbulentni val koji ju je odnio u
nepoznato, iako ju je zarobio u tom trenutku.
On se prvi istrgnuo iz zagrljaja i zurio u nju poput muškarca koji
izlazi iz transa. “Što je to bilo? Što je to bilo?”
“Ne znam.” I nije bila sigurna je lije uopće briga, ni kad se opet
našla u njegovu čvrstom zagrljaju. Prepustila se tom drhtavom
trenutku.
Netko je lupao po vratima.
mart@ & nymphe
60
“Owen? Avery?” vikao je Beckett. “Što se događa? Otključajte
prokleta vrata.”
“Čekaj.” Owen je pažljivo ispustio Avery iz ruku. “Čekaj”, ponovio
je, ali ovoga puta njoj. Dolazeći do zraka, prišao je vratima. Polako ih
je otvorio.
“Što se događa, dovraga?” Beckett ih je zapitao, ali onda su mu
pozornost privukla otvorena vrata trijema. “Oh.”
“Nije ništa. Sve je u redu. Ja ću se pobrinuti za to.”
“Murphy je rekao da ste ti i Avery ovdje.” Beckett se osvrnuo za
sobom da provjeri jesu li djeca u blizini. “Jeste li dobro?”
“Da. Sve je u redu. Idemo na pizzu.”
“Tako je. Treba zaključati vrata.”
“Ja ću.” Avery je bešumno zatvorila vrata trijema i povukla zasun.
“Dobro. Vidimo se u Vesti.”
Beckett ih je oboje još jednom pogledao prije nego što se
okrenuo i otišao.
Zureći u Avery, Owen je stajao na mjestu, s jednom rukom na
kvaki otvorenih vrata.
“Bilo je čudno”, započela je. “Je li bilo čudno?”
“Ne znam.”
“Valjda je... sva ta priča o romantici i ljubavi... nešto pokrenula.”
“Da. Vjerojatno. Dobro.”
Duboko je udahnula i prišla mu. “Ne želim da bude čudno.”
mart@ & nymphe
61
“Dobro.”
“Trebali bismo otići odavde. Iz ove sobe, mislim.”
“Dobro.”
“Idem prijeko pomoći Daveu.”
“Dobro.”
Udarila ga je u prsa. “Je li to sve što imaš za reći? Dobro, dobro,
dobro?
“Sad mi se to čini najsigurnijim.”
“Najsigurnije, mo’š mislit.” Duboko je udahnula. “Neće biti čudno
i nemoj govoriti dobro.”
Odjurila je iz sobe te niz stube.
“Dobro”, rekao je ispod glasa.
Zatvorio je vrata. Dok je odlazio, učinilo mu se da je čuo
prigušeno žensko smijuljenje za sobom.
“Da, baš je fora”, promrljao je. Uvukao je ruke u džepove i mrko
sišao dolje.
mart@ & nymphe
62
4
ladnoća je čvrsto i bešćutno ščepala zimu za gušu. Ispod
okrutno plavog neba svaki je udisaj zraka štipao sve
bolnije. Jaka poledica pretvorila je cijelo dvorište u
klizalište, a Owen, Beckett i Ryder stupali su vanjskim stubama.
“Ne želim čuti ni o kakvim promjenama, poboljšanjima ili
pitanjima ’što ako’”, promrmljao je Ryder.
“Hajdemo samo pogledati ovo.” Beckett ih je odveo u Jane i
Rochester.
“Koliko prokletih kutija.” Beckett je uvukao ruke u džepove. “Čini
se da je mama kupila dovoljno lampica da osvijetli pola grada.”
“Možemo zapisati što trebamo napraviti u N&N kad se vratimo.”
Owen je pokazao rukom na sobu. “U čemu je problem ovdje, Beck?”
“Ne znam ima li ovdje problema, ali riječ je o jedinome mjestu s
privatnošću u cijeloj zgradi, a stalno smo bili okruženi ljudima
— osim toga, otišao si iz Averyna restorana prije nego što
sam te mogao stjerati u kut. Dakle, što se, dovraga, dogodilo s
Elizabeth?”
“Za Boga miloga.” Ryder je skinuo kapu i provukao prste kroz
svoju gustu smeđu kosu. “Doveo si nas ovamo da razgovaramo o
duhovima?”
“Murphy je bio u toj sobi”, podsjetio ga je Beckett. “Sam, vrata
sobe zatvorena, vrata trijema otvorena. On je navršio tek šest godina,
dovraga. Clare se više ne užasava Lizzy. Da nije bilo Lizzy koja je pisala
H
mart@ & nymphe
63
na pari na ogledalu u kupaonici tamo, u svakom slučaju, uspjela je to
izvesti i upozoriti nas, možda ne bismo stigli na vrijeme kad je
Freemont naganjao Clare. Ipak je on samo mali dječarac.”
“Dobro.” Ryder je ponovno nataknuo kapu na glavu. “Dobro,
imaš pravo u vezi s tim. Ali cijela ta histerija oko duhova je iritantna.”
“Tebi su i klupe u parkovima iritantne u nekim tvojim
raspoloženjima.”
“Ovisi o tome želim li ili ne sjesti na njih.”
Beckett je samo odmahnuo glavom. “Uspjeli smo izvući većinu
toga iz Murphyja. Taj mali nema tipku za isključivanje. Odlučio ju je
posjetiti i ušao je. Govorio joj je o školi, o štencima. Ona ga je pitala o
njegovoj obitelji.”
“Tako je štrumf Murph ugodno ćaskao s duhom,” Ryder je
komentirao. “On treba vlastiti TV šou. Murph, domaćin duhovima.”
“Smiješno,” Beckett je dodao hladno. “Ona je izišla, ali njemu nije
dala, jer to njegova majka ne bi voljela. Brinula bi se. I rekla mu je da
voli biti na trijemu. Da čeka Billyja. Sad kad je hotel obnovljen i ima
ljudi i svjetala, mislila je da će je lakše pronaći.” “Koji Billy?” upitao je
Ryder.
“Pitamo se i mi. Murphy nije saznao taj dio.”
“Zašto mene gledate?” čudio se Owen. “Nisam bio nazočan
ničemu od toga. Kad sam ušao, Avery je već bila unutra s Murphyjem.
Poslali smo ga Clare da se ne brine.”
“Da, onda je brbljao o Lizzy, o tebi i Avery. I nisam mogao otvoriti
vrata. Zaglavila su se.”
“Dakle, igrala je igrice.” Owen je slegnuo ramenima. “To nije prvi
put.”
mart@ & nymphe
64
“Neće biti ni zadnji”, promrmljao je Ryder.
“Ni prvi ni zadnji”, složio se Becket. “Ali, kad si otvorio vrata
iznutra, izgledao si kao netko koga je netko opalio tupim predmetom
u glavu. Želim znati što se dogodilo u vremenu između trenutka kad
ste poslali Murphyja mami i trenutka kad ste otvorili vrata.”
“Ništa posebno.”
“Lažeš.” Ryder je frknuo. “I to loše. I ako to nije bilo ništa
posebno, zašto si bio sav čudan u Vesti? Kao da si se našao u
neobranu grožđu, a onda si nešto promrljao o papirologiji koju moraš
riješiti i otišao.” Cereći se, Ryder je kimnuo glavom Beckettu. “To je
bilo nešto posebno.”
“Gukni, Owene”, rekao mu je Beckett.
“U redu, u redu. Avery me je zasula svime što joj je Murphy
rekao. Bila je potpuno uzbuđena i čeznutljiva. Priča o duhovima,
čekanje Billyja. Kao scenarij za TV film. Romantika, vječna ljubav i sve
to. Znaš kakva Avery zna biti kad se govori o tome.”
“Ne baš.” Ryder je slegnuo ramenima. “Nikad nisam vodio
romantičan razgovor o vječnoj ljubavi s Avery. A ti?” pitao je
Becketta.
“Ne, koliko se sjećam. Ipak je Owen bio njezin prvi dečko.”
“Prestani.” Uhvaćen između srama i razdraženosti, Owen se
meškoljio na mjestu. “Imala je pet, možda šest. Kao Murphy. Isuse.”
“Rekla je da će se udati za tebe”, Beckett ga je podsjetio, na što
su se on i Ryder nasmijali. “I da ćete imati tri psa, dvije mačke i pet
bebica. Ili možda je bila riječ o trima bebicama i pet pasa.”
“Dao si joj prsten, buraz.”
mart@ & nymphe
65
Uhvaćen u zamku, Owen je iskesio zube Ryderu. “Iz jebenog
aparata za igračke. Samo smo se igrali. I ja sam bio dijete, za Boga
miloga.”
“Poljubio si je ravno u usta,” Beckett se sjetio.
“To se, jednostavno, dogodilo. Taj tvoj duh kratkog fitilja što
miriše na kozju krv gurnuo je vrata dok je Avery bila naslonjena na
njih. Odjednom se našla u mojem zagrljaju i...”
Podignuvši obrve, Beckett je nagnuo glavu dok je proučavao
Owenovo lice. “Ja sam govorio kad je imala pet godina.”
“Oh.”
“Ali upoznaj nas s najnovijim događajima”, Ryder je bio uporan.
“Uvalio si jezik maloj Vatrenoj?”
“To se jednostavno dogodilo”, inzistirao je. “Vrata su je bacila na
mene.”
“Da, svaki put kad se žena spotakne, ja se bacam na nju.”
“Popuši mi”, rekao je Owen Ryderu.
“Mora da je bio pakao biti iznenada zatočen pod njezinim
usnama,” Beckett je nagađao. “Ako uzmemo u obzir kako si izgledao
kad si otključao vrata.”
“Nisam otključao vrata jer nisu bila zaključana. Ona je to
napravila.”
“Riđokosa?”
“Ne, ne Avery. Elizabeth. Onda se smijala.”
“Avery?”
mart@ & nymphe
66
“Ne!” Gotovo počupavši kosu od bijesa, Owen je koračao među
gomilama kutija. “Elizabeth. Nakon što se Avery naljutila i otišla, čuo
sam je kako se smije.”
“Avery se naljutila jer si je poljubio?” priupitao ga je Becket. “Ne.
Možda. Kako da ja znam što ženu ljuti?” Frustracija ga je zapljuskivala
u valovima. “Nitko ne zna jer to može biti bilo što. To je neriješeni
misterij. I sljedećeg dana, kad je bilo što u redu, onda je nešto drugo.
Nijedan muškarac to ne zna”, rekao je Owen mračno.
“Ima čovjek pravo”, komentirao je Ryder. “Onda. Da čujemo još.”
Ryder je zakvačio palčeve na džepove. “Je li ti uzvratila poljubac? To
muškarci znaju, stari.”
“Da, uzvratila mi je poljubac.”
“Kao refleks ili se unijela?”
“Unijela se”, promrmljao je Owen. “Nije baš bila prijateljska
pusa.”
“S jezicima?”
“Isuse, Ry.”
“Nisi ti jedini koji voli detalje.” Ryder je namignuo Beckettu.
“Definitivno s jezicima.”
“Rekao sam da je sudjelovala, zar ne? Onda je Beck počeo lupati
po vratima i sve je postalo nadrealno. Nije htjela da bude čudno,
znate? Pa sam rekao dobro. Rekla je da ide pomoći Daveu i ja sam
rekao dobro.”
“Ti si debil.” Sažalijevajući ga, Ryder je odmahivao glavom. “Ti bi
trebao biti pametan. Ti si pametan, Beckett je dobar, a ja sam
zgodan. Ali ti si debil. Sjebao si priliku, stari.”
mart@ & nymphe
67
“Zašto? Zašto sam debil?”
Beckett je podigao ruku. “Aha, skužio sam. Poljubio si ženu da su
ti oči ispale i, ako su tvoje tvrdnje istinite, i ona je uživala u tome
koliko i ti. Onda si rekao ‘dobro’, iako je ona očito ispitivala teren? Ti
si debil.”
“Nije htjela da bude čudno. Ja sam se trudio da ne ispadne
čudno.”
“Gurnula te je mrtva žena, završio si isprepletenih jezika s bivšom
curom i duh vam je zaključao vrata? To je jebeno čudno”, zaključio je
Ryder.
“Nije mi ona bivša cura. Imala je pet godina!”
Ryder je prijateljski položio ruku na Owenovo rame. “Žene nikad
ne zaboravljaju. Ti ne želiš da bude čudnije nego što jest, moraš
razgovarati o tome s njom. Budalo jadna.”
“Averyje u pravu”, nagađao je Beckett. “Lizzy je romantičarka.
Prvi put sam poljubio Clare baš u ovoj zgradi - poslije sam shvatio da
je Lizzy imala prste u tome. Barem jednim dijelom.”
“Onda razgovaraj s njom”, navaljivao je Owen. “Reci joj da se ne
miješa.”
“To što si poljubio Riđokosu zasigurno je ubilo ponešto tvojih
moždanih stanica”, zaključio je Ryder. “Možeš reći ženi što da radi —
ako to odigraš kako treba — i možda, možda će polovicu vremena to i
raditi, ili što slično tomu. Ako je riječ o živoj ženi. Ako je mrtva? Bojim
se da ništa od toga.”
“Sranje.”
mart@ & nymphe
68
“Bolje je da razgovaraš s Avery”, savjetovao ga je Becket. “I
napravi to što prije i kako treba.”
“Sranje.”
“Dakle, sad kad smo si olakšale dušu, dame moje, vratimo se
poslu.” Ryder je odšetao do vrata i otvorio ih. “Moramo završiti
hotel.”
Nije ju mogao izbjeći - nije to zapravo niti želio. Ali nije mogao, ne
između iznošenja, unošenja, čišćenja, stanki za jelo. U normalnim
okolnostima viđao je Avery jednom na tjedan. Otkad su počeli radovi
na hotelu, to je bilo gotovo svakodnevno. Sad, kad se posao
približavao kraju, putovi su im se isprepletali više puta na dan.
Ali - zato što nije bio debil - ti trenutci nisu uključivali vrijeme
nasamo za koje je znao da razgovor o tome zahtijeva.
Čak i da je mogao pronaći mjesto na kojemu neće stalno prolaziti
ljudi, svakih pet minuta netko bi ga prekidao.
Tako da je napravio ono što je mislio da je najbolje. Pretvarao se
kao da se ništa nije dogodilo. Sljedećih nekoliko dana razgovarao je s
njom, donosio joj kutije, naručivao hranu od nje, kao da je sve
normalno.
Budući da se ona ponašala isto tako, mislio je: problem riješen.
I kao posljednji posao tog dana - nadao se i tjedna - nosio je
kutiju sa žaruljama u sobu Nick i Nora. Planirao je obići sve dovršene
sobe i postavljati odgovarajuće žarulje.
Oklijevao je trenutak kad je ugledao Avery kako vješa kristalne
suze na samostojeću lampu.
Okrenula se prema njemu. “Trebalo ih je povješati”, rekla je.
mart@ & nymphe
69
“Izgleda dobro.”
“Ja ih vješam na svoj način. Više mi se sviđa ovako nego onako
kako je na nacrtu. Justine je rekla da je i ona to napravila.”
“Meni je dobro.” Primijetio je da je su stolne lampe sa staklenim
postoljem pokraj uzglavlja kreveta već postavljene.
“Večeras sam cura od rasvjete”, rekla mu je.
Htio se našaliti kako je on dečko od žarulja, ali je malo bolje
razmislio.
Kvragu. Bilo je čudno.
“Ja sam čovjek sa žaruljama. Neka sve svijetli!” Izvadio je žarulju
iz kutije. “Slušaj, Avery...”
“Pogledaj!” uletjela je Hope u kaputu i sa šalom oko vrata. “Zar
nije fantastična?”
Nosila je skulpturu muškarca i žene u art deco stilu.
Avery se okrenula da vidi. “Predobra je! To su Nick i Nora
Charles.”
“Poklonili su nam je divni ljudi iz Basta.”
“Aaaaa. Sad mi je još i draža.”
“Jednostavnoje savršena!” Nakon što je na trenutak promotrila
sobu, Hope ju je stavila na jedan kraj drvene maske za radijator koju
je napravio Owen. “Jednostavno savršeno. Sviđa mi se ta podna
lampa. Malo blještavih, a mnogo glamura i stila. Kad završiš s poslom
ovdje, Avery, možeš li doći u J&R da nam kažeš svoje mišljenje?
Owene, pokušavamo odlučiti koji komad čipke što ga je tvoja baka
mart@ & nymphe
70
izvezla odabrati, one koje je tvoja mama obrubila i uokvirila. Prelijepi
su. Ona je bila umjetnica.”
“Da je imala dovoljno konca, izvezla bi Taj Mahal.”
“Vjerujem ti. Suzili smo izbor na dva komada. Treba nam još
jedno mišljenje, Avery.”
“Mogu vam pomoći. Ovo je posljednja suza. Hvala Bogu.” Kratko
je promotrila svojih ruku djelo i kimnula glavom. “Odlično.”
“Pođi onda sa mnom. Moramo još samo to odlučiti i gotovi smo
za večeras.”
“Dobro, jer moram juriti preko, imam nekog posla.”
“Kad završiš s time, dođi k meni”, rekla je Hope. “Clareini roditelji
večeras čuvaju klince i Beckett ima poslovnu večeru s klijentima.
Popit ćemo malo vina i ja ću nešto skuhati.”
“Ja sam za. Daj mi još dvije minute da ovo završim.”
Kad je Hope izišla, Avery je čučnula da pokupi ostatke
otpakiravanja lampi. “Još su ljepše kad su upaljene”, komentirala je
kad ih je Owen upalio da provjeri rade li.
“Da. Onda, Avery..., je li sve u redu među nama?”
Nakon glasnih otkucaja tišine, okrznula ga je pogledom. “Opet ta
riječ.”
“Ma daj, Avery.”
Još uvijek čučeći, uputila mu je dug, mrk i odlučan pogled. “Ja
sam OK. Jesi li ti OK?”
“Da, samo...”
mart@ & nymphe
71
“Zvuči kao da smo dobro. To nije bio moj prvi poljubac, Owene.”
“Ne, ah...”
“Čak ni moj prvi poljubac s tobom.”
Prebacio je kutiju sa žaruljama na svoj drugi bok. “To je bilo...”
“Dakle, nema nikakvih problema.”
“Nema problema”, složio se, iako je pomislio da je ovo zvučilo
kao problem. “Ja ću to pokupiti. Ionako moramo iznijeti hrpu smeća.”
“Dobro”, započela je. “Ako imaš vremena, možeš postaviti i
ogledalo, ono u obliku sunca. Hope je označila mjesto na zidu.” “U
redu.”
“Želim ti ugodan vikend ako se ne vidimo.”
“Da, i ja tebi.”
Mrko je pogledao karton, pa ogledalo, pa prazan hodnik.
“Sranje”, promrljao je i otišao po bušilicu.
“Je li sve u redu medu nama?” Avery je gestikulirala s čašom
vina. “Idiot.”
U Hopeinoj dnevnoj sobi, sklupčana na kauču, Clare se smijala
svojoj prijateljici. “On jednostavno ne zna kako se nositi s time.” I
dalje nespremna da pokaže razumijevanje za njega, Avery je
bjesnjela. “Neku je večer znao kako se nositi sa mnom.”
“Beckett je bio čudan i sav u grču nakon što smo se gotovo
poljubili prvi put. Možda je to crta braće Montgomery.”
“Kad ste se poljubili, prestao je biti čudan.”
mart@ & nymphe
72
“Istina.” Clarein je osmijeh preplavila toplina. “Totalna istina.
Ipak, poznajući vašu povijest..
“Povijest - smijurija.”
“Koja povijest?” Hope je nosila pladanj s voćem i sirom iz svoje
kuhinjice. “Nisam imala priliku saznati sve detalje. Gurkanje duha,
vreo poljubac, poslije bezvezno Owenovo ponašanje.”
“To je uglavnom to.”
“Povijest? Ima li tu nečega više osim toga što se poznajete
oduvijek? Clare i Beckett poznavali su se godinama prije nego što su
završili zajedno.”
“Ja sam bila s Clintom”, podsjetila ju je Clare. “Bili smo par
otpočetka tako da nisam imala povijest s Beckettom, osim
povremenog druženja.”
“Ti si imala još nešto s Owenom?” ispitivala ju je Hope. “Što mi je
promaklo?”
“Bili su zaručeni.” Smijuljeći se, Clare je nazdravila Avery. “Što?”
Hopeine crne oči poput tamne čokolade zakolutale su od šoka. “Kad?
Zastoja to ne znam? Ovo je velika stvar.”
“Bili smo klinci. Mislim da sam imala pet godina — gotovo šest.
Naši su očevi bili prisni tako da smo dosta vremena provodili zajedno.
Bila sam zaljubljena u njega.”
“Tako da ga je zaprosila — odnosno, objavila je da će se oženiti
kad budu veliki.”
“Aaaa, to je tako slatko.”
Avery se malo raznježila i slegnula ramenima. “To je vjerojatno
njemu bila golema sramota. Mislim da je imao osam. Ali lijepo se
mart@ & nymphe
73
ponio u vezi s tim. Bio je strpljiv”, sjetila se, još se više raznježivši.
“Bila sam zaljubljena u njega nekoliko godina.”
“To je puno vremena u toj dobi”, istaknula je Hope. “Pokušavam
se sjetiti. Onda je počeo izlaziti s Kirby Anderson.” Raznježenost je
iščezla s njezina lica, a oči su joj bljesnule okrutnošću. “Ta
desetogodišnja drolja. Owen Montgomery slomio mi je srce s tom
namigušom i otimačicom dečka.”
“Trebala bih istaknuti, zbog Hope, da je Kirby Anderson danas
udana, majka dvoje djece, i aktivistica za zaštitu okoliša koja živi u
Arlingtonu u Virginiji.”
“Prerasla je to.” Avery je slegnula ramenima. “Ali još bi moglo biti
nečeg kurvinjskoga u njoj, samo je prikriveno. U svakom slučaju,
nakon toga nisu me zanimali dečki dok nisam ušla u pubertet.”
“Ali oprostila si Owenu”, navodila ju je Hope da nastavi.
“Naravno. Odlučila sam da neću patiti za njim. Osim toga, prvi dečko
nije i posljednji, zar ne?” Nakon što je to popratila kretnjom ruke,
odrezala je komadić gaude i zagrizla ga. “Posebno ako je šupak.”
“Nemoj biti tako okrutna prema njemu.” Clare se nagnula i
potapšala Avery po ruci. “On je vjerojatno zbunjen, ne zna kako se
postaviti. Znaš da mu mnogo značiš. Svima njima.”
“Da, da.” Uzdahnula je. “Bio je to jebeno dobar poljubac. Naučio
je mnogo otkad je imao osam godina — ili sam ja naučila. Oboje smo
naučili. Ne bi mi smetalo da ga ponovno poljubim.” “Stvaaarno?”
Hope je otegla pitanje dok je kušala krišku j abuke.
“Naravno. Što sam ja, glupa? Jebeno se dobro ljubi — i to sad
znam. I stvarno je zgodan.”
“Bi li spavala s njim?” bila je znatiželjna Hope.
mart@ & nymphe
74
“Hmm.” Razmišljajući, Avery se nagnula prema naprijed i zgrabila
bobu kiseloga, bijelog grozda. “Oboje smo slobodni, oboje smo
odrasle osobe. Možda. Da, možda, dok god smo čiste glave. Owenu
se može vjerovati. To je jako važno, znati da si s nekim komu možeš
vjerovati.” Zagrizla je grozd i nacerila se. “I tko je jako zgodan.”
“Slušajući sve ovo, drago mi je što nisam u toj areni.” Hope se
zadovoljno zavalila u naslonjač sa svojom čašom vina.
“Nećeš moći ostati izvan te arene.” Avery je odmahnula glavom.
“Prekrasna si, pametna, zanimljiva — i ljudsko biće.”
“Trenutačno me ne zanima izlaženje s frajerima. Ne samo zbog
Jonathana. Zapravo, sad kad razmislim, nikako zbog tog šupčine. Sad
se samo želim usredotočiti na hotel, da budem najbolja domaćica
hotela i da to prekrasno mjesto održavam savršenim. Muškarci,
izlaženje s njima, seks? Trenutačno mi nisu na popisu.”
“Budi oprezna”, upozorila ju je Clare. “Ne ispada uvijek onako
kako isplaniramo.”
“Ali ja sam stručnjakinja za planiranje.”
Owen nije dobro spavao, što ga je izluđivalo. On je uvijek spavao
dobro. Smatrao je to vještinom, poput stolarstva ili računanja iz
glave.
Ali umjesto da se skljoka u krevet nakon cjelodnevnog rada,
znojnoga jednosatnog treninga, opuštajuće vrele kupke u
hidromasažnoj kadi, spavao je nemirno i stalno se budio.
Obećao je sam sebi da neće raditi preko vikenda, ali kad čovjek
ustane iz kreveta prije svitanja, što da radi sa sobom cijeli dan?
mart@ & nymphe
75
Kuća mu je bila uredna. Uglavnom je i bila, ali zbog
preokupiranosti oko hotela posljednjih nekoliko tjedana gotovo da je
kod kuće samo prespavao. Međutim, čak ni on nije mogao pronaći
ništa za prigovor.
Beckett i on projektirali su kuću s koje možeš baciti kamenčić na
kuće njegove majke, Rydera i Becketta, čiju je konačno dovršavao.
Volio je biti blizu obitelji, a ipak živjeti sam i imati privatnost na svojoj
šumovitoj čestici.
Prostor je odražavao njega i njegovu praktičnu prirodu sa svojom
otvorenom kuhinjom i blagavaonicom kao zajedničkom velikom
prostorijom i prostorom za zabavu kad mu nitko nije bio u gostima. S
lijeve su strane praonica i ostava služile kao spremište za stvari.
Vjerovao je u višefunkcionalnost, čak i u kućama.
Sad, noseći samo široke hlače od flanela, stajao je na vratima
atrija koja su vodila na njegov široki, popločeni trijem, ispijajući kavu
samljevenu i skuhanu u elegantnu i učinkovitu aparatu kojim se
počastio za svoj prošli rođendan.
Ryder ga je zvao Hilda, tvrdeći da sve što je sjajno i komplicirano
mora biti ženskog roda.
Uglavnom bi ga ta prva šalica dobre i jake kave oraspoložila,
dajući mu energiju za dan pred njim.
Ona je bila čudna, rekao je sam sebi — kao i bezbroj puta tijekom
besane noći. Rekla je da ne želi da stvari budu čudne, a onda se ona
počela ponašati čudno. Pokušavala je postići da se on osjeća krivim,
zaključio je, a on nije imao razloga da se osjeća krivim.
To je sve bilo glupo i on je to trebao zaboraviti. Jer on neće
izgubiti nijednu noć više zbog toga.
mart@ & nymphe
76
Razmišljao je o doručku, ali nije imao volje ništa pripremati. Nije
imao ništa protiv pripremanja hrane, osobito doručka vikendom kad
se mogao natrpati jajima i slaninom, sjesti za svoj šank i igrati se
iPadom.
Nije imao volje ni za igru iPadom, a to je bilo loše. Uvijek je imao
volje za igru na iPadu.
Tako da je naposljetku ipak radio. Malo će vremena posvetiti
izradi okvira za kamin u Beckettovoj spavaćoj sobi. Možda će ga i
završiti tako da ga Beckett može lakirati.
Nije imalo smisla povlačiti se po kući cijeli dan ako nije znao
uživati u besposličarenju. Osim toga, njegova je majka uglavnom rano
ustajala, pomislio je dok se penjao središnjim stubama koje su
izgradili on i njegova braća. Ona će mu pripremiti doručak — i možda
bije mogao malo ispitati - suptilno — o Avery.
Neće sve ispričati majci — to bi bilo... čudno. Ali nije poznavao
nikoga tko je bolje znao procijeniti ljude od Justine Montgomery.
Skrenuo je u svoju spavaću sobu, upalio mali plinski kamin
svjetlosmeđe boje i odnio kavu u kupaonicu. Kad se otuširao i obrijao,
obukao je radnu odjeću i obuo zaštitne čizme.
Pospremio je krevet — izravnao je donju plahtu, zategnuo bijeli
prekrivač, posložio jastuke u tamnosmeđim jastučnicama.
Iskopčao je mobitel iz punjača, zakvačio ga za remen, uzeo
džepni nožić, nešto sitniša i novčanik s komode. Uzeo je čistu maramu
iz ladice komode.
Zastao je na trenutak mršteći se, ni sam ne znajući zbog čega.
Previše je tiho, shvatio je. Njegova kuća i okućnica bile su upravo
mart@ & nymphe
77
onakve kakve je htio, posla je bilo mnogo i ispunjavao ga je. Ali bilo je
pretiho.
Vrijeme je za psa, rekao je sam sebi. Vrijeme je da ozbiljno
razmisli da nabavi psa. Možda nekog labradora poput majčina — ili
vjernu džukelu poput Ryderove.
Već je planirao nabaviti psa, ali zbog zaposlenosti i zahtjevnosti
posla oko hotela to je stalno odgađao.
Bolje da pričeka do proljeća, promislio je dok je silazio niz stube.
Lakše je izdresirati štene da obavlja nuždu vani kad su toplija
vremena. Ili bi možda mogao udomiti starijega psa - kad bi barem
upola imao sreće kao Ry s Blentom.
Izvukao je svoj radni kaput iz ormara, navukao skijašku kapu i
rukavice te pokupio ključeve iz zdjelice pokraj vrata.
Trebao je psa, pomislio je. To mu je nedostajalo u životu. Dobar
pas.
Možda bi mogao s majkom skočiti do skloništa za životinje nakon
doručka i nakon što odradi dio posla u radionici.
Kimajući glavom od zadovoljstva, ušao je u svoj kamionet.
Zvučalo je kao dobar plan — a on je volio dobre planove.
Upalio je automobil, prošao pokraj malene drvene garaže koju je
sagradio za svoj džip i ralicu kojom se služio na svojem posjedu i
izašao na Glavnu ulicu. Skrenuo je jednom, pa drugi put u dvorište
kuće na brežuljku koja je pripadala njegovoj majci.
Psi su trčali dvorištem — Cus (skraćeno od Atticus) s jednom od
njegovih mnogobrojnih izgrizenih loptica zarobljenom u njegovim
ustima, očiju divljih od radosti. Cusov brat Finch izlijetao je pred njega
tako da su se oba psa prevrtala i hrvala.
mart@ & nymphe
78
Da, Owen je pomislio smijući se, svakako je trebao psa.
Okružio je dvorište automobilom i i ostao iznenađen kad je
ugledao kamionet Willyja B. parkiran pokraj majčina automobila.
Rano je za posjet, pomislio je, čak i za Averyna oca. Ali opet, znao
je da Willy B. često svrati, a sad kad je bio jedan od izloženih
umjetnika u galeriji njegove majke, običavao je svratiti češće s nekim
novim djelom ili dizajnom.
Koja sreća, Owen je zaključio parkirajući automobil. Možda će
moći izvući neke informacije o Avery iz Willyja B. - suptilno, suptilno.
Zastao je na trenutak kako bi dohvatio lopticu koju je Cus ispustio
molećivo pred njegovim nogama. Zamahnuo je i bacio je daleko kako
bi psi pojurili za njom, a onda je požurio prema stražnjim vratima.
Čuo je glazbu s udaljenosti od tri metra i protresao glavom.
Tipično za njegovu majku — koja nikad nije vikala ni na jednoga
svojeg sina da smanji prokletu glazbu.
Ona je uvijek raspaljivala svoju.
Odgurnuo je vrata i namirisao slaninu i kavu. Smijući se, pomislio
je: u pravo vrijeme.
A onda su mu oči gotovo iskočile iz glave.
Slanina je cvrčala na štednjaku. Njegova je majka stajala ispred
tave.
I Willy B., sa svih svojih 193 centimetra, ne noseći ništa osim
bijelih bokserica, s rukama na stražnjici Owenove majke i usnama na
njezinima.
mart@ & nymphe
79
5
jerojatno je proizveo neki zvuk koji je nadglasao
žestoku glazbu i prekinuo šokantan zagrljaj. Možda je
vrisnuo. Nadao se da nije vrisnuo, barem ne izvan svoje
glave.
Njegova je majka - u rastvorenu ogrtaču, u kratkim crvenim
hlačama pidžame i tankoj (pretankoj) bijeloj majici — ustuknula.
Njezine su se oči susrele s njegovima i trepnula je.
A onda se nasmijala.
Ona se nasmijala.
Willy B. Imao je toliko dostojanstva da je pocrvenio poput
njegove razbarušene kose i kratke bradice.
“Što?” Owen je promucao, šokiran do srži. “Što — vi — što?”
“Pripremam nam doručak”, rekla je Justine ležerno, dok je
osmijeh i dalje lebdio na krajevima njezinih usana. “Pretpostavljam
da moram razbiti još nekoliko jaja.”
“Vi — ali — što? Mama?”
“Pokušaj napraviti cijelu rečenicu, Owene. Uzmi kave.” Posegnula
je za šalicom.
“Ah... Trebao bih...”, i dalje žarko crven Willy B. vrpoljio se na
svojim golemim stopalima, “... obući hlače.”
“Da!” Owen je osjetio kako su mu ruke pljesnule u zraku, ali nije
ih mogao zaustaviti. “To. Hlače. Molim te, Bože.”
V
mart@ & nymphe
80
Pročišćavajući grlo, Willy B. šmugnuo je poput medvjeda u svoju
pećinu.
“Mama."
“To sam ja.” Sva živahna, Justine je isijavala radost. “Sjedni, zlato.
Popij kavu.”
“Što...”
Justine je uzela hvataljku kako bi izvadila slaninu da se ocijedi.
“Završi je ovaj put. Ja ću je započeti. Što...?”
“Što...” Morao je progutati usku, bodljikavu knedlu u grlu. Nije
htjela proći. “Što radiš? Ovdje. S njim. Gola.”
Podigla je obrve i pogledala se. “Nisam gola.”
“Gotovo jesi.”
Očito se boreći s drugim osmijehom, Justine je zatvorila ogrtač i
zavezala ga. “Je li sad bolje?”
“Da. Ne. Ne znam. Moja glava. Je li mi glava eksplodirala?”
Rukama je provjerio je li na mjestu.
Justine je nastavila s pripremom doručka uzevši jaja i mlijeko iz
velikoga hladnjaka. “Planirala sam ispeći jaja, ali u danim okolnostima
imat ćemo pohani kruh. Voliš pohani kruh. Nisi doručkovao, zar ne?”
“Ne. Mama, ne razumijem ovo.”
“Koji dio ne razumiješ, dušo?”
“Ništa ne razumijem. Ništa.”
mart@ & nymphe
81
“U redu, objasnit ću ti. Kad ljudi odrastu, često žele biti bliski s
nekime. Najbolje je ako se zaistajedno drugomu sviđaju i poštuju se.
Važan dio te bliskosti jest seks, što znači...”
“Mama.” Vrućina je pojurila uz njegov vrat, ali nije bio siguran
koju je emociju zapalila u njemu. “Prestani.”
“Dakle, razumijem taj dio. Willy B. i ja se stvarno sviđamo jedno
drugomu i poštujemo se i pokatkad se seksamo.”
“Nemoj, nemoj, nemoj izgovarati Willy B. i seks s tobom u istoj
rečenici.”
“Onda ti ne mogu objasniti, zar ne? Prihvati to, Owene”,
savjetovala ga je i ponudila mu krišku slanine.
“Ali...” Uzeo je slaninu. Nije se mogao sabrati da govori
povezano.
“Voljela sam tvojeg oca. Jako, jako puno. Imala sam 18 kad sam
ga prvi put vidjela - prvi dan na poslu u građevinskoj tvrtki Wilson.
Tamo je bio, stajao na Ijestvama u poderanim trapericama, velikim
čizmama, remenom s alatom i bez majice. I, oh, moj Bože.” Položila je
ruku na srce. “Nisam mogla dobro vidjeti cijeli dan. Tom
Montgomery. Moj Tommy.”
Izvadila je zdjelu i počela tući jaja i mlijeko vilicom. “Nisam se čak
ni mogla pretvarati da sam sramežljiva kad me je pitao da iziđemo
van. Nisam nikad izišla ni s kim drugim nakon toga, prvog izlaska.
Nikad nisam niti željela nikoga. Nisam nikoga ni voljela kao što sam
voljela tvog oca.”
“Znam, mama.”
“Imali smo dobar život. Bio je tako dobar čovjek. Pametan,
snažan, duhovit. Zajedno smo izgradili biznis jer smo željeli vlastiti. I
mart@ & nymphe
82
ova kuća, ova obitelj - u svemu je Tommy prisutan. Svi ga vi imate u
sebi, neki od vas na način kakvi jeste, neki onako kako izgledate. Ti
imaš njegove usne, Beckett oči, Ryder njegove ruke. I više. Ja to
cijenim.”
“Žao mi je.” Gledajući je i slušajući što govori, osjetio je kako se
sva njegova srdžba rastopila. “Žao mi je. Nemoj plakati.”
“To nisu tužne suze. To su suze zahvalnice.” Dodala je šećer,
malo vanilije, velikodušne prstohvate cimeta. “Imali smo pfredivan,
zanimljiv i zaposlen život zajedno i on je umro. Ti ne znaš — nisam
nikad dopustila da znaš - kako sam bila bijesna na njega što je umro.
Tako bijesna tjednima, mjesecima. Ne znam koliko dugo. Nije trebao
umrijeti. Trebali smo biti zajedno zauvijek, a onda ga više nije bilo.
Nema ga, Owene, i nedostajat će mi dok god budem živa.”
“I meni.”
Nagnula se preko pulta i položila ruku na Owenovu, a zatim se
okrenula i uzela štrucu kruha.
“Willy B. voli Tommyja. Bili su bliski kao što ste vi dečki bliski.”
“Znam to. Znam to, mama.”
“Trebali smo jedno drugo kad je Tommy umro. Trebali smo
nekoga drugoga tko ga je volio, tko je mogao pričati priče o njemu.
Netko na koga se možemo osloniti, zaplakati na ramenu, smijati se. I
to smo radili, sve što smo radili, dugo vremena. A onda prije nekoliko
godina mi smo... recimo samo da sam mu počela pripremati doručak
tu i tamo.”
“Nekoliko... godina.”
“Možda sam ti trebala reći.” Slegnula je ramenima dok je
umakala kruh u mlijeko i jaja. “Možda nisam bila sigurna da želim
mart@ & nymphe
83
razgovarati o svojemu seksualnom životu sa svojim odraslim
sinovima. I činjenica jest da je Willy B. sramežljiv.”
“Jesi li... zaljubljena u njega?”
“Volim ga, naravno. Godinama, kao i Tommy. On je dobar čovjek,
znaš to. On je dobar otac — i morao je sam odgojiti Avery kad je
njezina majka otišla kako je otišla. Toliko je nježnosti u njemu. Jesam
li zaljubljena?” Namočeni kruh cvrčaoje u tavi. “Mi uživamo jedno u
drugome, Owene. Provodimo vrijeme zajedno kad imamo vremena.
Svatko od nas ima vlastiti dom, vlastite živote, vlastitu obitelj. Sretni
smo kako stvari što je i to nam je oboma dovoljno.”
“Mogu li mu sad reći da siđe dolje na doručak?”
“Da, naravno. Mogao bih otići.”
“Sjedi tu. Napravila sam dovoljno smjese od jaja za prokletu
vojsku.” Izišla je iz kuhinje, postavila ruke na bokove i viknula. “Willy
B., sigurno si već dosad obukao hlače, silazi dolje na doručak.”
Vratila se, okrenula kruh na drugu stranu, stavila slaninu i pohani
kruh na tanjure i poslagala ih na pult.
Dok se Willy B. dogegao, stavila je drugu turu kruha u tavu. “Sjedi
i jedi”, naredila je. “Nemoj da se ohladi.”
“Izgleda stvarno dobro, Justine.” Pročišćujući grlo, Willy B. sjeo je
na stolac pokraj Owena.
Krajičkom oka Justine je pogledala Owena.
“Hm, onda... što ima, Willy B.?”
“Oh, znaš.”
“Da.” Ne imajući izbora, Owen je posuo kruh sirupom.
mart@ & nymphe
84
“Ah... hotel postaje stvarno lijep”, osmjelio se Willy B. “Lijepa je
slika na trgu. Tvoj bi otac bio jako ponosan i zadovoljan.”
“Bio bi”, uzdahnuo je Owen. “Žene su stavile neka tvoja fensi
djela. Izgledaju dobro tamo.”
“Zar to nije sjajno?”
Za štednjakom Justine je okretala kruh i smješkala se dok su se
dva muškarca spoticala u razgovoru za doručkom.
Preživio je. Ni dalje nije bio siguran što da misli o tome, ali
preživio je doručak s majčinim... s Willyjem B. Psi su marširali za njim
u radionicu, a Cus, uvijek pun nade, nosio je jednu od svojih loptica.
Owen je upalio svjetla, radio i naložio grijanje. Nakon trideset
minuta petljanja po tome, odustao je. Njegov je mozak odbio
sudjelovati i nije htio riskirati da ozlijedi ruku pri rezbarenju.
Smanjio je grijanje, isključio je radio i svjetla. Psi su ga poslušno
pratili van. Kako bi priuštio Cusu zadovoljstvo, snažno je bacio lopticu
prije nego što se popeo u svoj kamionet.
Čisto, znojno stolarstvo, odlučio je, i krenuo prema Beckettovu
posjedu. Imao je dovoljno prisebnosti da napravi okvire u sobama
koje su namijenili Clareinim dečkima.
Zamijetio je kamionete svoje braće kad se dovezao i nije se
mogao odlučiti je li mu to bilo olakšanje ili ga je živciralo.
Što je rekao? Je li išta rekao?
Naravno da jest. Morao im je reći — osim toga, to je značilo da
neće biti samo on iznevjeren i u šoku.
Čuo je glazbu što su je proizvodili čekić i pila i Beckettov iPod dok
je vadio remen s alatom iz kamioneta.
mart@ & nymphe
85
Kuća je poprimala svoj konačan izgled, pomislio je Owen, osobito
ako se uzme u obzir da je rad na njoj bio uguran u rokove završetka
hotela. Dodali su dio originalnoj, nedovršenoj strukturi ispod krova —
hvala Bogu, ako se vrijeme uzme u obzir. Trijemovi i terase za
boravak vani čekat će do proljeća, ali, ako ostale radove završe do
travnja, Beckett i njegova obitelj mogli bi se useliti odmah nakon
vjenčanja.
Ušao je unutra kroz buduća kuhinjska vrata i kratko sve razgledao
prije nego što se popeo privremenim stubama na prvi kat.
Jebeno je golemo, pomislio je, ali pretpostavio je da je to ima
smisla za peteročlanu obitelj. Prostrana glavna spavaća soba imala je i
golemi kamin za koji su dječaci rekli Beckettu da ga je njihova majka
oduvijek željela. Druga velika kupaonica povezivala je još dvije sobe.
Još jedna kupaonica i još dvije sobe na drugom katu, prisjećao se.
Išao je u smjeru odakle je dopirala buka, a Blento je došetao k
njemu da ga pozdravi. Pas je sjeo, očiju prikovanih za Owenovo lice.
Mahao je repom.
“Nemam ništa.” Pokazao mu je prazne dlanove prije nego što ga
je potapšao po glavi. Izbjegavao je riječi hrana ili jesti kako Blenti ne
bi dao ikakvu lažnu nadu.
Ušetao je u jednu od spavaćih soba, u kojoj je Beckett rezao
pilom, a Ryder sastavljao ormar.
“Ti ne zoveš i ne šalješ poruke”, nadglašavao je Owen buku.
Sa smiješkom na licu, Beckett se ispravio i skinuo zaštitne
naočale. “Ry je upravo stigao. Trebao sam znati da ni ti nisi daleko.
Cijenim to.”
mart@ & nymphe
86
“Nema krafni?” upitao je Ryder, na što je Blento odmah počeo
mahati repom.
“Ja nemam.”
“Clare otvara knjižaru jutros, a onda će pokupiti djecu od staraca
oko podneva — mora obaviti neke poslove. Može donijeti sendviče ili
što slično. Ionako dolaze ovamo da nam pomognu.”
“Žale ga.”
Beckett je potapšao Rydera po ramenu. “Tata nas je itekako
istrenirao za posao kad smo bili njihovih godina.”
“Nisam znao dovoljno da ga mogu žaliti u to vrijeme. Govoreći o
vremenu, mogao si ga dosta uštedjeti da si smanjio broj soba. Sto će
ti pet soba? Osim ako Clare ne bude željela spavati s tobom.” “Jedna
za svako dijete”, odvratio je Owen, “glavna spavaća soba, gostinjska
soba.”
“Kauč na izvlačenje može poslužiti svakomu tko prespava. Isto
tako u uredu.”
“Zapravo, trebat ćemo šest soba. Imat ćemo još jedno dijete.”
Owen je stao sa skidanjem kaputa. “Clare je trudna?”
“Nije još. Čekamo dok se ne oženimo, ali otad radimo na tome
punom parom.”
“Ne rade se djeca parom”, istaknuo je Ryder, a onda spustio
čekić. “Četvero djece? Ozbiljno?”
“To je samo jedno više od troje.”
mart@ & nymphe
87
Owen je protresao glavom. “Mislim da, kad je riječ o djeci, broj
raste ekponencijalno. Ali kvragu sve. Vi se sjajno nosite s troje, isto
tako će biti i s četvero.”
“Mama će poludjeti kad čuje za ideju o još jednom unučetu.”
Ryder je izvukao čavle za učvršćivanje ormara.
“Ah, kad već govorimo o mami, mislio sam raditi malo u radionici
pa sam svratio jutros k njoj.”
“Da užicaš doručak”, zaključio je Ryder.
“To je bio razlog. U svakom slučaju, Willie B. je bio tamo.”
“Još jedan koji žica doručak”, Beckett je namjestio naočale i
posegnuo za pilom.
“Nemoj je još uključivati.” Čovjek bi mogao izgubiti prst, pomislio
je Owen.
Beckett se namrštio i opet skinuo naočale. “Ima li problema s
mamom?”
“Ne. Ne znam. Ne. U svakom slučaju, njoj to nije problem.”
“Čiji je problem?” uahtijevao je Ryder.
“Dopusti mi da dovršim, kvragu. Otišao sam u kuhinju i mama je
već pripremala doručak i Willy B. je bio tamo. Samo u boksericama i
oni su... znaš.”
Sad je Ryder odložio svoj čekić. “Oni su što? Što točno?” “Oni
su...” Owen je napravio krug rukama. “Ruke Willyja B. bile su na
majčinoj stražnjici, a ona je nosila ogrtač koji je bio rastvoren, a nije
mnogo toga imala ispod. I ne želim razgovarati o tom dijelu.”
mart@ & nymphe
88
“Njegove su ruke bile na njoj?” rekao je Ryder nježno. “U redu.
On je golem, ali je star. Ja ću ga srediti.”
“Čekaj.” Beckett je podigao ruku i odgurnuo Rydera. “Govoriš li
to da su mama i...”
“To vam upravo govorim. I već su nekoliko godina zajedno.”
“Jebemu”, promrmljao je Ryder.
“Ne govori jebemu kad nam govori o mami i Willyju B. Ne želim
taj glagol i ta imena zajedno u svojoj glavi.” Beckett je odšetao, uzeo
litru Cole koju je donio sa sobom i potegnuo ravno iz boce. “Svi
duboko udahnite, dobro. Ti govoriš da su mama i Willy B.... u vezi.”
“Ona kaže da su... u vezi tu i tamo. Sve mi je izložila kad je on
otišao gore obući hlače. Oduvijek su prijatelji. Oboje su voljeli tatu.
Znate da je volio tatu, to nije laž.”
“Da, da.”
“Ry”, promrsio je Beckett.
“Dobro, sranje. Dobro, da, bili su bliski. To nije laž. Ali, ako je ovo
dobro za mamu, zašto se skrivaju?”
“Mislim da žele biti diskretni, barem mi se tako činilo kad mi je
sve objasnila. Govorila mi je kako se osjećala kad je tata umro i
plakala je.”
“Sranje.” Ryder je odšetao do prozora i zabuljio se kroza nj. “Njoj
i Willyju B. stalo je jedno do drugoga, znamo to. Mogli su se osloniti
jedno na drugo kad je tata umro, znamo i to. Pretpostavljam, nakon
nekoga vremena...”
“Počeli su se oslanjati jedno na drugo goli.”
mart@ & nymphe
89
“Kvragu, Ry.” Beckett je oči pritisnuo prstima. “Prestani stvarati
te slike u mojoj glavi.”
“I u mojoj su tako da mogu biti i u tvojoj. I dalje osjećam da bih
ga trebao tresnuti — barem jednom pošteno. Iz principa.” “Njoj se to
ne bi svidjelo.” Owen je slegnuo ramenima. “Ali on je i dalje Willy B.
tako da znaš da ću ti dopustiti da ga udaraš koliko god budem mislio
da je potrebno.”
“Kvragu, istina. To nije dobar način. Moram razmisliti o tome.
Stisnutih zubi Ryder je uzeo svoj čekić, postavio čavao i zabio ga.
“Mislim da svi moramo.” Beckett je ponovno stavio zaštitne
naočale i uključio pilu.
Kimajući glavom, Owen je zategnuo svoj remen s alatom.
Bolje je raditi, odlučio je, bolje izgurati ovaj čudan dan mirisom
piljevine i zvukom zabijanja čavala u drvo.
Kad su Clare i djeca došli s hranom, završili su sa sastavljanjem
namještaja na prvom katu i počeli su u prizemlju.
“Radite tako brzo”, Clare je iz kuhinje pojurila u svoj budući ured
— njezin vlastiti ured kod kuće!
“Imamo princip po kojemu radimo.” Beckett je prebacio ruku
preko njezinih ramena dok su dječaci jurišali prostorom.
“Dobro funkcionira. I mi smo ovdje da pomognemo, ako možemo
ikako. I kao naknadu za vaš trud nudim juneći gulaš u Crock Potu.
Muževno jelo za muževne muškarce.”
“Ja sam za”, rekao joj je Owen.
mart@ & nymphe
90
“Mrzim što ću ga propustiti, ali imam dogovor.” Ryder je bacio
komad svojeg sendviča u zrak. Blento ga je uhvatio visoko u zraku kao
iskusni srednji vanjski igrač obrane.
“Možeš li naučiti Bena i Yodu da to naprave?” molio ga je Liam.
“Uvijek se stvari odbiju o njihove njuške.”
“Blento, dođi, on je rođen da lovi hranu, ali da, mogli bismo ih
naučiti.”
“Ne u kući”, rekla je odsutno Claire dok je pozorno proučavala
nacrte.
Ryder se nasmijao dječaku i otrgao drugi komadić. “Idi, vježbaj s
Blentom.”
“Blento znači glupan”, izjavio je Murphy, “ali ne smijemo govoriti
glupan. To je ružno.”
“Ovisi, zar ne?”
“O čemu?”
“Pa.. " Razmišljajući, Ryder je izvukao olovku iz svojeg remena s
alatom i nacrtao nešto na podu. “Što je to?”
“To je magarac. Dobro crtaš!”
“Ne, to je kenjac.”
“Mama! Ryder je nacrtati kenjca na podu.”
“Nacrtao”, ispravila ga je Clare, pogledala Rydera i izdahnula.
“Volim crtati. Mogu li crtati po podu?”
Ryder mu je dodao olovku. “Možeš, patuljče!
mart@ & nymphe
91
Sav sretan Ryder je sjeo na pod i nacrtao kvadrat s trokutom na
vrhu. “Ovo će biti naša kuća kad se vjenčamo.”
Liam je otrčao Owenu. “Treba mi još za Blentu da lovi.” Owen ga
je opskrbio komadićima sendviča.
“Ti ćeš biti naš stric.”
“Tako čujem.”
“Onda nam moraš kupovati božične darove.”
“Valjda moram.”
“Imam popis.”
“Gdje je?”
“Na hladnjaku kod kuće. Samo je deset dana preostalo do
Božića.”
“Onda bolje da se uhvatim posla.”
Liam je pogledao na drugi kraj sobe gdje je Beckett podučavao
Harryja kako da čekićem zabije klin. “I ja želim čekić.”
“Onda mi bolje pomozi da završim sa sastavljanjem smočnice.”
“Što je smočnica?”
“U njoj će tvoja mama držati hranu.”
“To je hladnjak.”
“Ne ide sve u hladnjak, dijete drago. Na primjer, limenke juhe?”
“Ja volim Chicken and Stars.”
“Tko ne voli? Hajdemo završiti posao.”
mart@ & nymphe
92
Unatoč beskrajnoj bujici pitanja, sviđalo mu se raditi s dječakom,
pokazivati mu kako mjeriti, kako obilježiti, kako držati čekić. I shvatio
je da je i Liam uživao jer je ostao gotovo sat vremena prije nego što
se pridružio Murphyju na podu u igri s mnoštvom akcijskih figura.
I Clare je dala svoj doprinos. Donosila je stvari, nosila ih, sama je
zabila nekoliko čavala — i držala djecu pod nadzorom.
Sjetio se da je njegova majka radila isto kad su nadograđivali
kuću.
Kod njegova su oca radovi uvijek biti u tijeku.
Nakon što su završili, bio je polaskan kad ga je Liam pitao može li
se voziti s njim. Stavili su sjedalicu u kamionet i posjeli dijete u nju.
“Gdje je tvoja kuća?” želio je znati Liam.
“Ravno niz ulicu — ili kroz šumu ako ideš pješice.”
“Mogu li je vidjeti?”
“Ah. Naravno, zašto ne.”
Nije bilo izvan ruke. Owen je skrenuo nekoliko puta i našao se na
svojoj stazi.
Postavio je božično drvce s lampicama posred središnjega
prozora — bile su namještene automatski tako da su svjetlucale u
prosinačkom mraku.
“Naš je veći”, izjavio je Liam.
“Da, jest. Vas ima više.”
“Živiš li ovdje sam?”
“Tako je.”
mart@ & nymphe
93
“Zašto?”
“Zato što... ovo je moja kuća.”
“Ali nemaš se s kime igrati.”
Nije o tome razmišljao na takav način. “Valjda nemam, ali Ryder
živi tamo, u onome smjeru, a, kad tvoja kuća bude završena, vi ćete
biti ondje, u onome smjeru.”
“Mogu li doći igrati se u tvojoj kući?”
“Naravno.” Nije dosad o tome razmišljao, ali, dovraga, moglo bi
biti zabavno. “Da.”
“Dobro.”
Owen je okrenuo kamionet i krenuo prema cesti. “Nabavit ću
psa.”
“Psi su dobri”, Liam je kimnuo mudro. “Možeš se igrati s njima, a
moraš ih hraniti i naučiti ih sjediti. Oni tjeraju loše tipove. Neki
zločesti čovjek došao je u našu kuću, ali psi su bili tek štenci.” Owen je
razmišljao o odgovoru. Nije bio siguran koliko su dečki znali o Samu
Freemontu. “Ti imaš dobre pse.”
“Sad su veći, ali još su štenci. Ali oni će tjerati zločeste tipove kad
narastu. Zločesti čovjek ušao je i preplašio moju mamu.” “Znam. Ali
ona je sad dobro, a zločestije čovjek u zatvoru.” “Beckett je došao i
zaustavio ga. I ti i Ryder ste došli.” “Istina.” Ako je Liam imao potrebu
razgovarati o tome, zaključio je Owen, to ga je zabrinjavalo. “Ne
trebaš se brinuti, Liame. Čuvamo ti leđa.”
“Zato što će se mama i Beckett vjenčati?”
“Zbog toga, da, ali i zbog toga što želimo.”
mart@ & nymphe
94
“Ako se zločesti čovjek pokuša vratiti, a Beckett ne bude ondje,
Harry i ja borit ćemo se protiv njega, a Murphy će nazvati 911, a onda
Becketta. Vježbali smo.”
“To je pametno.”
“I kad psi narastu, ako se pokuša vratiti, oni će ga ugristi.” Liam je
uputio pogled Owenu. “Za glupu guzicu.”
Nasmijavši se, Owen ga je lagano lupnuo po glavi. “Tako treba.”
Nakon večere, dok je Clare lovila dečke za kupanje, Owen je iznio
razgovor Beckettu.
“Ugristi ga za glupu guzicu. Mali ima stila. Clare i ja razgovarali
smo s njima nakon što se to dogodilo. Umirili smo ih, ali smo
otvoreno razgovarali. Međutim, čuli su priče u školi. Tako da ih je
Harry okupio i došli su meni u vezi s tim.
“Da ne govorimo ništa Clare?”
Beckett je pogledao prema stubama. “Možda to nije politički
korektno, ali u ovom slučaju čini se ispravnim. Oni moraju znati da
sve imamo pod kontrolom i da imam povjerenje u njih da će mi
pomoći štititi svoju mamu.”
“Mi bismo napravili isto.”
“Da, istina. Kad već govorimo o tome, uspio sam reći Clare o
našoj situaciji na putu kući. Namjestiš glasnoću radija na određenu
razinu, svoje glasove uskladiš s drugima, možeš čak i voditi razgovor
koji ne dopire do stražnjih sjedala. Osim toga, razgovarali smo u
šiframa.”
“Što je rekla?”
mart@ & nymphe
95
“Očekivano. Da mama ima pravo na život. Ona je vitalna žena,
Willy B. je dobar čovjek. Bla, bla. Mislim, ima pravo, ali ipak.” “Nisu
njezina majka i Willy B. bili gotovo goli u kuhinji.” Beckett je
uzdahnuo i zatvorio oči. “Hvala ti na toj novoj slici koju mogu dodati
svojoj rastućoj kolekciji.”
“Mogli bismo početi razmjenjivati ih poput bejzbolskih kartica.”
Na to se slatko nasmijao tresući glavom. “Znaš što još? Kad sam to
rekao Clare, ona uopće nije bila iznenađena.”
“Kako to misliš?” Owen je podrignuo pivo koje je popio nakon
večere. “Kao da je već znala?”
“To ili ženski radari. Kad je riječ o ovakvim stvarima, poput
šišmiša su. U svakom slučaju, baš sam je htio to pitati, ali onda su se
Harry i Murphy počeli tući i to je bio kraj razgovora odraslih.”
Pomisao mu je naglo bljesnula u glavi. “Ako je Clare već znala, onda
Avery... prokletstvo!... je mogla biti taj radar.”
“Avery je žena. Ima radare. I ona je šišmiš kao bilo koja od njih.
Osim toga, njezin otac drpa našu majku.”
“Prestani. Prestani.” Beckett je prekrio uši.
“Daje znala, rekla bi mi.” Ta mu je misao pustila korijenje u
mozgu i niknula poput korova. “Ja bih njoj rekao.”
“Sad znamo. Pretpostavljam da ćemo se morati naviknuti na to.“
Owen mu je htio odgovoriti, ali dojurio je Harry, sav sjajan od
kupanja, u pidžami sa slikom X-Mena, najavivši turnir u Nintendo
igrama.
Nije imao izbora, osim da pristane, i igrao je s njima sat vremena.
Volio je klince, volio je Nintendo igre, ali nije mogao izbaciti iz glave
misao da je Avery skrivala to od njega.
mart@ & nymphe
96
Cijelim putem kući razmišljao je o tome, čak je ostao sjediti u
kamionetu neko vrijeme i razmišljao o tome. Onda je okrenuo
kamionet i odvezao se natrag u grad. Ušao je u Vestu na stražnji ulaz.
“Hej, Owene!” Frannyje stajala za pultom režući veliku pizzu.
“Čime te možemo poslužiti?”
“Je li Avery tu negdje?”
“Upravo ste se mimoišli. Otišla je izručiti dostave. Večeras više
ljudi zove nego što dolazi u restoran. Ja zatvaram tako da će ona ići
ravno gore kad se vrati. Mogu je nazvati ako je važno.”
“Ne. Nije važno. Poslije ću je uloviti. Kako se osjećaš?”
“Vratila sam se u normalu. Otvarate li vi doista hotel sljedeći
mjesec?”
“Da, otvaramo.”
“Proširit ću glas.”
“Samo daj. Vidimo se poslije, Franny.”
Izišao je kroz stražnji ulaz i, nakon kratka premišljanja, pošao uz
stube umjesto niz njih.
Morala se vratiti kad-tad.
Pomislio je kako ima ključeve: ipak je on bio vlasnik. Ali time bi
prešao granicu.
Umjesto toga sjeo je na pod pred vratima njezina stana i izvadio
telefon. Proveo je vrijeme čitajući emailove i poruke i odgovarajući
na njih.
Provjeravao je koliko je sati, pitajući se kamo je dostavljala,
dovraga. U Portugal?
mart@ & nymphe
97
Volio bi da je tražio od Franny kavu, pokušavajući se zabaviti
igrajući Angry Birds.
Zatvorio je oči — kako bi ih odmorio na trenutak — i besana noć
došla je na naplatu. Zaspao je na podu sa svojim vjernim mobitelom u
ruci.
mart@ & nymphe
98
6
ukući vrećice s potrepštinama, Avery je gurnula vrata
ulaznoga stubišta i odložila vrećice. Iz navike je otišla
provjeriti jesu li zaključana glavna vrata Veste, a onda se
popela do svojega stana.
Zastala je i namrštila se vidjevši Owena naslonjenog na vrata
stana zatvorenih očiju i s mobitelom u ruci.
“O čemu je riječ?” zahtijevala je, a, kako on nije odgovarao,
shvatila je da je u dubokom snu.
“Za Boga miloga”, promrmljala je, prišla mu i udarila ga nogom.
“Uf! Što? Kvragu.”
“Što radiš, dovraga?”
“Čekam tebe.” Razdražen, trljao je bok na mjestu gdje ga je
njezina cipela - ovoga puta žute boje poput kanarinca - udarila.
“Kvragu, gdje si dosad?”
“Obavila sam neke dostave, a onda sam navratila u trgovinu po
potrepštine. Naletjela sam na prijatelja i mi smo...” Zastala je i bijesno
ga pogledala. “Zašto ja to tebi objašnjavam? Zašto ti spavaš na podu
ispred moga stana?”
“Jer nisi bila kod kuće. Nisam spavao. Samo sam... razmišljao.”
Osovio se na noge i zatreptao očima. “Kosa ti je mokra.”
“Pada neka susnježica. Makni se, hoćeš? Vrećice postaju teške.”
V
mart@ & nymphe
99
Opet je zatreptao očima, a zatim otišao po vrećice. Ona je
otključala vrata i ušla ispred njega.
Prešao je dnevnom sobom i krenuo ravno u kuhinju, bacivši
vrećice na pult. Promatrajući ga, skinula je kaput i odmotala šal.
“Koliko si dugo bio ispred vrata?”
“Koliko je sati?”
Kad je pogledao na sat, namrštila se. “Što se dovraga događa,
toliko je sati.” Prebacila je kaput i šal preko naslona stolice dok je išla
prema pultu.
“To i ja želim znati.”
“Spavao si na mom pragu”, rekla je i počela slagati namirnice. Za
razliku od njezine dnevne sobe, koja je za njega bila neuredna, a za
nju soba za življenje, njezini kuhinjski elementi i hladnjak bili su
pedantno organizirani.
“Nisam spavao. Možda sam zadrijemao nekoliko minuta, ali nije
riječ o tome.”
“O čemu je riječ?”
“Znala si. Znala si što se događa i nisi mi rekla.”
“Ne govorim ti ja mnogo toga.” Mrko ga je pogledala, a zatim je
stala vaditi jaja iz kartona i stavljati ih u posudu za jaja. “Budi malo
određeniji.”
“Znala si da tvoj otac spava s mojom majkom.”
Jaje joj je kliznulo iz prstiju i tresnulo na pod poput male
bombice. “Što?”
“Dobro, nisi znala.” Owen je ugurao ruke u džepove. “Sad znaš.”
mart@ & nymphe
100
“Ponovit ću opet, što?”
“Moja majka, tvoj otac.” Kako mu riječi nisu navirale, izvukao je
ruke iz džepova i njima mahao zrakom.
“Izlaze? Stvarno? Ne.” Kratko se nasmijala, otkinula nekoliko
papirnatih ručnika i namočila ih da obriše razbijeno jaje. “Vjerojatno
si nešto sanjao dok si kampirao pred mojim vratima.”
“Da, izlaze - i ne, nisam.”
I dalje je odmahivala glavom, namočilaje drugi ručnik i brisala
pločice. “Odakle ti to? S kratkog putovanja u Svijet bizarnosti?”
“Od mene. Mene samoga. Od mojih jebenih očiju.” Raširio je
prste i pokazao na njih. “Otišao sam u maminu kuću jutros. Uhvatio
sam ih.”
Avery je zinula od čuda dok se polako uspravljala. “Uhvatio si
svoju mamu i mog tatu? U krevetu?”
“Ne. Hvala Bogu. Bili su u kuhinji.”
“Isuse!” Počela je teško disati i ustuknula je. “Seksali su se u
kuhinji!”
“Ne. Umukni.” Zaprepašten, Owen je prekrio rukama oči. “Sad
doista znam što Beckett misli kad govori o slikama u glavi. Oh, Bože.”
“Govoriš bemislice. Totalne.”
Počni ispočetka, zapovjedio je samom sebi jer je Avery imala
pravo. “Otišao sam onamo, bili su u kuhinji. Tvoj je otac bio u
boksericama. Moja je mama nosila onu, onu malu... stvarčicu. I oni
su... ruke, usne, jezici.”
mart@ & nymphe
101
Jedan je trenutak samo zurila u njega, a onda je podigla jedan
prst. Okrenula se i otvorila kuhinjski ormar, izvadila bocu Glenfiddicha
i dvije niske čaše. Bez riječi u svaku je ulila dva prsta i jednu čašu
pružila Owenu.
Naiskap je ispila svoju i polako udahnula.
“Još jednom. Naši starci spavaju zajedno.”
“To sam rekao.”
“I ti si ih uhvatio oskudno odjevene kako se drpaju u kuhinji tvoje
mame.”
“Govorim ti.” Sad je on iskapio svoj viski.
Kad se ona počela smijati, mislio je da je histerična, ali trebao mu
je samo trenutak da prepozna da se smije odsrca.
“Misliš li da je ovo smiješno?”
“Djelomično jest. Ti si ih ulovio?” Stavila je ruku na trbuh. “Oh,
oh. Voljela bih da sam bila tamo da ti vidim lice. Kladim se da je
bilo...” Odglumila je preuveličani šok i užas, a onda opet prasnula u
smijeh.
Imao je loš predosjećaj da je tako i bilo. Kako bi se opravdao,
iskesio je zube i zarežao. “Ti bi, zasigurno, rekla ‘Hej, baci još slanine
na tavu za mene’.”
“Pripremala je doručak. To je lijepo.”
“Lijepo. Misliš da je to lijepo?”
“Da, mislim. Ti ne?”
“Ja ne znam što mislim.”
mart@ & nymphe
102
Kimnuvši glavom, Avery se vratila slaganju namirnica. “Daj da te
pitam nešto. Misliš li da bi tvoja majka trebala biti sama ostatak
svojeg života?”
“Ona nije sama.”
“Owene.” Okrenula se i pogledala ga bez riječi.
“Ne znam. Ne. Ne. Samo nisam nikad mislio o tome — o njoj —
na takav način.”
“Sad kad jesi, misliš li da nema pravo imati nekoga u svojem
životu?”
“Pa... da. Valjda.”
“Imaš li problema s mojim ocem?”
“Znaš da nemam. Willy B... on je najbolji.”
“On je najbolji”, složila se Avery. “Dakle, ne sviđa ti se što ti je
majka s najboljim?”
“Ja...” Zapetljao se i i zaustavio. “Ako budeš tako razumna i
zrela...”
“Oprosti. U ovom slučaju moram. Oni su dobri prijatelji,
dugogodišnji dobri prijatelji. Dakle, bit će dobri jedno prema
drugome.” Smijući se, slagala je vrećice za kupnju. “Pokušala sam mu
namjestiti žensku nekoliko puta. Nikad nije upalilo. Nije mi se sviđala
ideja da nema nikoga. Moja majka ga je tako iznevjerila.” Oboje vas,
Owen je pomislio.
“Mama mi je rekla da su...” Opet je mahao rukama zrakom.
“Nekoliko godina.”
mart@ & nymphe
103
“Nekoliko godina?” Opet je mahala glavom tam oamo i natočila
im još jednu rundu viskija. “Willy B. tako si tajanstven. Tko je znao?
Nisam imala pojma. Kako sam mogla ne imati pojma?”
“Nitko od nas nije imao. Ja sam pomislio da ti znaš, a nisi mi
rekla.”
“Rekla bih to, osim u slučaju da su mi rekli da ti ne kažem.”
“Razumijem.” Podigao je svoj viski i zabuljio se u njega. “Što je moj
otac rekao kad si uletio?”
“Da bi bilo najbolje da ode obući hlače.”
Prasnula je u smijeh i zabacila glavu natrag, otpustivši svu
napetost iz sebe. Owen se počeo smijati.
“Malo je lakše ako to gledamo iz smiješne perspektive.”
“Jesi li napravio ovu facu?” Ponovila je svoju interpretaciju šoka i
užasa. “I zamuckivao? Mama! Što! Vi!”
Odglumio je hladnokrvan pogled koji mu je ona uputila, i to
dobro. “Možda u trenutačnom trenutku.”
“Trenutačnom trenutku.”
“Barem nisam udario tvojeg oca. Ryder je to htio napraviti kad
sam rekao njemu i Beckettu.”
Avery je podigla rame. “To je Ryjeva automatska reakcija, ali on
ne bi udario tatu. Ryju dobro ide lemanje šupaka ili zlostavljača, ali on
voli Willyja B.”
“On voli i mene, a znao me je udariti prije.”
“Pa, Owene, pokatkad si šupak.”
mart@ & nymphe
104
Smijala se dok je to govorila, slatko, a onda je kucnula svoju čašu
o njegovu. “Našim roditeljima.”
“Dobro.” Nalio je viskija. “Čudan dan”, rekao je i uzdahnuo. “Više
nisi Ijutita na mene.”
“Nisam bila Ijutita na tebe. Puno. I sad sam shvatila da imaš
problem sa seksom.”
“Što?” Izraz jako blizak Averynu izrazu šoka i užasa prešao mu je
licem. “Nemam. Zašto?”
“Vidiš.” Podigla je prst sa svoje čaše i uperila ga prema njemu.
“Samo sam rekla riječ i sav si se usplahirio. Imaš problema.”
“Nemam problema sa seksom. Ja vjerujem u seks. Volim seks.
Volim puno seksa.”
“Čudno. Poljubiš me i mozak ti se odmah smrzne. Vidiš naše
starce kako se ljube i odmah te uhvati panika.”
“Ne. Da. Možda. Kvragu, to nema nikakve veze s tim. Svaka bi
normalna osoba...”
“U trenutačnom trenutku.”
Pametnjakovićka, pomislio je. Uvijek je bila. “To je bila reakcija
kad sam vidio majku kako se strastveno žvali s dugogodišnjim
obiteljskim prijateljem. A ti i ja? Znaš da to nije bilo očekivano.”
“Zapravo, meni to ne izgleda toliko neočekivano. Ali ja nemam
probleme za seksom.”
“Ja nemam problema za seksom.”
“Hmm.” Malo je otpila i odšetala do prozora. “Oh, pada snijeg.
Lijepo. Bože! Moram završiti s božičnim šopingom. Bolje idi dok ne
napada.”
mart@ & nymphe
105
“Čekaj malo.”
Pogledala gaje. “Zašto?”
“Kvragu, Avery, ne možeš samo reći nešto takvo pa onda reći idi
kući.”
“Samo sam izrazila mišljenje.” Kad je zašao iza pulta, uzela mu je
čašu iz ruke. “Ne bi smio više piti. Znam da se ti dobro nosiš s time, ali
ipak. Viski, vožnja i snijeg, to nije dobra kombinacija.” Ponovio je sa
svim strpljenjem i snagom koje je mogao skupiti, “Nemam problema
sa seksom.”
“Još smo uvijek na tome? U redu, moja greška. Ti nemaš
problema sa seksom.”
“Nemoj mi podilaziti.”
“Isuse, Owene, što želiš od mene?” Njezine su oči sijevale poput
munja kad ju je uhvatio za laktove. “Pazi”, upozorila gaje.
“Što si tražila, to ćeš i dobiti”, rekao joj je i naglo je privukao k
sebi.
Znala je gdje su njegovi gumbi i kako ih pritisnuti - i morala je
priznati da joj je sad to uspjelo. Nije joj smetalo ako ga izazove do te
mjere da je poljubi. Željela je bis, na bilo koji način, da vidi kako će
oboje reagirati.
“Dobro.” Namjerno je spojila ruke iznad glave. “Što si tražio, to
ćeš i dobiti.” Ona je napravila prvi korak kako se on ne bi predomislio
i povukao.
Ovoga puta nije bila eksplozija, pomislila je, više dug, polagan
pad koji je postajao sve brži. Njegove su ruke s laktova prešle na
njezine bokove te joj milovale tijelo centimetar po centimetar prema
mart@ & nymphe
106
gore. Dok je napetost rasla, pomicao ju je dok nije ostala zarobljena
između njegova tijela i pulta.
Manipulirala je njime — znao je to, ali nije ga bilo briga. Oštar
okus viskija na njezinu jeziku, miris limuna u njezinoj kosi, vruće
pulsiranje njezina tijela o njegovo, sve je to njegovu žudnju dovelo do
vrhunca.
Prešao je vrhovima prstiju oko njezinih grudi te ih obuhvatio
rukama — osjetio je kako joj bilo lagano pulsira pod njegovim
dlanovima.
Osjetio je da joj se disanje ubrzalo kako je poljubac bio dublji.
Povukao se, pokušavajući doći k sebi dok je ona zurila u njega
omamljenim plavim očima.
“Problema sa seksom, mo’š mislit.”
Lice joj se ozarilo trenutak prije nego što se nasmijala.
“Ispričavam se na pogrešci.”
“Onda... što sad?”
Uzdahnula je, položila ruke na njegove obraze i držala ih tako
neko vrijeme. “Owene,” promrljala je, a onda se pomaknula u stranu i
izvukla iz njegova zagrljaja.
“Što, Owene?”
“Što sad?” Ponovno je podigla svoju čašu viskija. Kvragu, ona ne
vozi nikamo. “Mi trgamo odjeću jedno drugomu i završavamo u
krevetu. Ako dobro prosuđujem, imamo izniman seks. Kad već pitaš,
reći ću ti što je. Ti već razmišljaš ’što ako’ i ’što nakon’ uz ’što sad’ —
uvijek odabravši razborit i zreo put. Zato idi kući, razmisli o tome ’što
mart@ & nymphe
107
ako’ i ’što nakon’ dok ne doneseš zaključke.” “’Što ako’ i ’što nakon’ je
važno, Avery.”
“Imaš pravo. Imaš potpuno pravo.”
“Ti si važna. Ti i ja — ti i svi mi — važni smo.”
“Znam. Činjenica da ti misliš na to umjesto da mi rastrgaš odjeću
dio je tvoje osobnosti, i djelomično razlog zašto bih ti dopustila da mi
rastrgaš odjeću.”
Sad je dobio potpuno novu sliku u glavi i shvatio je da nije više
želio ići razboritim i zrelim putem. “Ti si zbunjujuća žena, Avery.”
“Nisam baš. Samo mogu cijeniti to što misliš na ono što je važno, a u
isto vrijeme žaliti što nisi pričekao s razmišljanjem o tome nakon tog
iznimnog seksa.”
“Volim te.”
“Oh, Bože, znam.” Okrenula se što je ležernije moguće, užasnuta
da bi joj suze mogle navrijeti na oči, užasnuta da bi se mogle pojaviti.
“I ja tebe volim.”
“Ja znam što trebam učiniti u vezi s tim, znam što da mislim u
vezi s tim. Ne znam što da radim i što da mislim o tome što te želim
ovako. Što te želim, puno.”
Polako je udahnula, okrenula se i nasmiješila. “To pomaže, puno.
To je prilagođivanje. Nikad nisi o meni razmišljao na taj način.”
“Ne bih baš rekao nikad.”
“Stvarno.” Prenula se i stala ga promatrati preko ruba svoje čaše.
“Ozbiljno?”
“Pa, kvragu, Avery, naravno da sam razmišljao o tome, pokatkad.
Ti si prekrasna.” , “Ne, nisam. Hope je prekrasna. Ja sam slatka, a, ako
mart@ & nymphe
108
se malo potrudim oko izgleda, mogu biti i seksi. Svejedno hvala.
Onda, što sad?” Sjela je na naslon fotelje i proučavala ga. “Idi kući
prije nego što snijeg ne napada previše i napravi ono što odlučiš.
Razmisli o tome. I ja ću razmisliti.”
“Dobro.” Prišao joj je, sagnuo se i usnama dotakao njezine. “Da je
riječ o bilo kome drugome osim o tebi, ostao bih. Ali to mi se nije
učinilo ispravno. Mislim...”
“Znaš što misliš, na svoju sreću. Idi kući, Owene.”
Odšetao je do vrata, osvrnuo se još jednom i otvorio ih. “Vidimo
se.”
“Vidimo se.”
Sjela je i osluškivala njegove korake, čiji je zvuk bio sve tiši i tiši.
Ustala je i odšetala do prednjega prozora, zastala i promatrala kako
pada snijeg.
I učinilo joj se, na trenutak joj se učinilo da kroz gustu bjelinu vidi
ženu na hotelskom prozoru kako gleda van poput nje.
Čeka li, pitala se. Je li i ona to radila? Nikad nije bila tip žene koja
čeka, više onaj koji poduzima, tip za akciju.
A ipak... možda je na neki način to radila cijelo ovo vrijeme.
Čekala Owena. Ta ju je ideja zaprepastila — slatka, iritantna i
zbunjujuća u isto vrijeme.
Što sad, ponovno je razmišljala. Činilo se da je imala više toga za
razmišljanje nego što je shvaćala.
Sniježilo je cijelu noć i jutro. Owen je bio zaposlen gotovo cijeli
dan čisteći ralicom svoj prilaz te prilaze svoje majke i braće. Uživao je
u zadatku — barem sad na početku zime - u brujanju motora,
mart@ & nymphe
109
struganju ralice, u strategiji koja je bila potrebna da se snijeg usmjeri
u gomile i hrpe.
Dok je čistio Ryderov prilaz, ugledao je svojega brata kako
lopatom čisti snijeg ispred ulaznih vrata. Jedan puteljak vodi prema
naprijed, pomislio je Owen, gdje je Ryder parkirao svoj kamionet,
ijedan prema natrag kako bi Blento mogao izletjeti van i obaviti svoj
posao daleko od kuće. Svatko od njih radio je svoj posao tako da
uopće nisu obraćali pozornost jedan na drugoga sve dok Owen nije
parkirao na očišćeno parkirno mjesto pokraj Ryderova kamioneta i
isključio motor.
“To bi bilo dovoljno.”
“Dovoljno dobro”, Ryder se složio kad je objesio lopatu. “Hoćeš
pivo?”
“Zašto ne bih?”
Zajedno su stupali po snijegu uz kuću uputivši se u Ryderovu
sobu za zabavu i teretanu. Izuli su čizme i ostavili ih na popločenom
podu u predvorju. Skinuli su zimsku opremu i objesili je na kuku.
Blento je trčkarao uokolo, kratko se priljubio uz Owenovu nogu, a
zatim se zabuljio u Rydera. “Da, tvoja je staza potpuno čista.” Ryder je
otvorio vrata. “Taj pas bi se valjao u snijegu, trčao bi po snijegu, jeo bi
prokleti snijeg, ali ne bi šetao kroz snijeg da se posere. Ako ne očistim
snijeg, sere odmah do vrata. Zašto je to tako?”
“Odatle njegovo ime.”
“Da, odatle. Samo što sam ja taj koji čisti snijeg na hladnoći.”
Odšetali su gore u kuhinju i Ryder je izvukao dva piva. “Kako je bilo na
sudaru?” pitao ga je Owen.
mart@ & nymphe
110
“Ona je odvjetnica, zar ne? Pametna. Volim pametne. Ima
jebačko tijelo.” Ryder je potegao dugi gutljaj piva. “S njom čak možeš
razgovarati o sportu, što je veliki plus na mojem popisu pluseva. Onda
se pitam zašto ne želim zaokružiti priču.”
“A odgovor je?”
“Hihotanje. Shvatio sam to sinoć. Hihoće se. Dosta.
Pretpostavljam da bi to trebalo biti neodoljivo, ali je jebeno
iritantno.” “Hihotanje je razlog?”
“Para uši, čovječe.” Ryder je prošao rukom kroz kosu, što je radio
svaki put kadje bilo vrijeme za šišanje. “Kao nokti po ploči. Pomislio
sam, što kad se budemo valjali u plahtama i ona se hihoće?” Podigao
je prst i spustio ga. “Zašto onda ići tako daleko?”
“Čepići za uši?”
“Dobra ideja, ali neće ići. Osjetio bih njezin hihot ili bih se pitao
hoće li se početi hihotati. Nije vrijedno toga.”
“Strogo, ali pošteno.” Kad su ušli u stan, Owen se skljokao u
stolicu za Ryderovim crnim kuhinjskim stolom. “Imaš li što hrane?”
“Imam pite u zamrzivaču.” Otvorio je ormar. “Imam i tortilla čips
i umak od rajčice.”
“Neka to bude naknada za čišćenje snijega.”
“U redu.” Ryder je kopao po zamrzivaču. “Od piletine ili
govedine?”
“Piletine.”
Kad ih je stavio nekoliko u mikrovalnu, bacio je čips na stol i ulio
umak od rajčice u zdjelicu. Otgrnuo je nekoliko papirnatih ručnika,
izvukao tanjure i smatrao posao završenim.
mart@ & nymphe
111
“Ti si kao muška Martha Stewart”, komentirao je Owen.
“Kuhinja je moj hram.” Ryder je otišao pustiti psa unutra, a onda
se zavalio nasuprot Owenu.
“Razmišljam o tome da se poseksam s Avery.”
“Odakle odjednom ta veza Montgomery — MacTavish?” Ry je
bacio Blenti čips prije nego što je jedan zamočio u umak.
“Ja radije ne bih uvlačio mamu i Willyja B. u to. Još se užasavam
toga.”
Ryder je otpio još jedan gutljaj piva.
“Što Avery misli o seksu s tobom?”
“Osim ako nije promijenila mišljenje od sinoć, spremna je na to.”
“Onda zašto se ne seksate?”
“Zato što je to Avery.”
Nakon što je zamočio drugi čips u umak, Ryder je mahao njime.
“Želiš da se ja seksam prvo s njom? Da isprobam testnu vožnju?”
“To je jako velikodušno od tebe, Ry”, rekao je hladnokrvno
Owen. “Ali mogu se ja nositi s time.”
“Samo pokušavam pomoći bratu.” Kad je mikrovalna zazvonila,
Ryder se ustao i bacio pite na tanjure. “Kažem da se ukrcaš na taj
vlak.”
“Zašto?”
“Osim očitih razloga? Jer je riječ o Avery. Uvijek ti se sviđala.”
“Pa...da, možda.”
mart@ & nymphe
112
“I ti si se oduvijek njoj sviđao — inače bi se bacila na mene već
davno.” Smijući se, Ryder je zagrizao svoju pitu. “Ukrcaj se i saznaj je
li posrijedi nešto veće. Što je loša strana toga?”
“Što ako se sjebe? Što ako nas sjebe?”
Ryder je odmahivao glavom, dao Blenti posljednju četvrtinu
njegove pite i uzeo drugu. “To je Avery, čovječe. Možda će se sjebati.
To se dogada češće nego što se ne događa. Ali neće vas dvoje
sjebati.”
“Zašto neće?”
“Zato što ste vas dvoje oboje prepametni za to i previše volite
jedno drugo za to. Možda će to donijeti neke probleme, ali vi ćete ih
izgladiti. U međuvremenu ćeš se seksati s Vatrenom.”
Owen je zagrabio malo umaka. “Ona se ne hihoće.”
“Ja sam rekao svoje.”
“Razmislit ću o tome.”
Ryder se nagnuo natrag i otvorio hladnjak kako bi dohvatio još
dva piva. “I bolje ti je.”
Razmišljao ili ne, posao je morao biti obavljen. Cijeli sljedeći
tjedan postavljao je podne letvice, popravljao boju, postavljao
ogledala. Raspakiravao je kartonske kutije, sastavljao lampe,
potpisivao papire za dostavu i uspinjao se hotelskim stubama češće
nego što je mogao izbrojiti.
Majka ga je ulovila i odvukla u sobu Elizabeth i Darcy. “Pronašla
sam savršenu malu sliku u galeriji. Želim da je objesiš u kupaonici.”
“Ali ne postavljamo umjetnička djela dok..
mart@ & nymphe
113
“Ovdje je drukčije. Imam sve što mi je potrebno da završim
uređivanje ove sobe. To ogledalo ondje”, pokazala je prstom prema
uskom zidu između dvojih vrata trijema. “Čipka tvoje bake ondje i ta
slatka sličica ovdje.” Zakoračila je u kupaonicu i prešla rukom preko
zidova.
“Hope će donijeti svu hotelsku kozmetiku, ručnike i ukrase i
sitnice koje smo odabrali. Želimo vidjeti kako sve to izgleda. Želimo
vidjeti jednu sobu dovršenu do kraja.”
“U penthouseu...”
“Nedostaju umjetnine pa zapravo još nije završen. Nabavila sam
umjetnine za ovu sobu pa ćemo je završiti - dokraja.”
Okrenula se prema krevetu sa stranicama presvučenima
brokatom boje lavande. “Ti vješaj dok ja pospremam krevet.”
“Imamo još tri tjedna do zabave otvorenja”, započeo je, a ona ga
je ošinula pogledom.
“Dobro, dobro.”
Izvukao je kukice i olovku - a onda je prošao kroz rutinu “niže,
više, nadesno” za koju je znao da ga čeka svaki put kad njegova majka
želi da nešto objesi.
Ali morao je priznati da je dobro odabrala malu sličicu, koja ga se
dojmila kao šarmantna i tipično engleska, prozračna sa svojim
pastelnim bojama.
Hope je doletjela s košarom prepunom ručnika, hotelskom
kozmetikom i tričarijama koje su odabrale.
Sad su mu dvije žene govorile “više” ili “niže” sve dok nisu bile
zadovoljne. I dok je on lupao čekićem, one su se bavile posteljinom.
mart@ & nymphe
114
Slušao je napola pozorno njihovo čavrljanje o zabavi otvorenja,
već ugovorenim rezervacijama ili stvarima koje su trebale i željele i
koje su imale stići.
“Justine, savršene su.” Hope je izišla iz kupaonice i stala se diviti
dvjema uokvirenim čipkama.
“Jesu.” Justine je prestala s namještanjem lanenih jastučnica i
kimnula glavom. “Baka bi bila zadovoljna što su ovdje i u J&R.”
“Mislim da je slatko kako unosiš neke obiteljske detalje. Time hotel
postaje osobniji.”
“Cijeli je hotel osoban.” Justine je ispružila ruku i pomilovala
Owena po ramenu. “Objesi to ogledalo i onda si slobodan.” “Možeš li
doći pogledati treba li ovdje što popraviti?” priupitala je Hope Justine.
Owen je iskoristio priliku da objesi ogledalo bez dvostrukog
prigovoranja nakon što je njegova majka ušla u kupaonicu za Hope.
Izmjerio je, označio i opet je morao potvrditi majčin izbor—okvir
ogledala slagao se s grimiznom bojom stolice, a i dalje je uspijevao
biti otmjen.
Posve usredotočen na svoj zadatak i već razmišljajući o drugima
na svojem popisu, nije osjetio dašak kozje krvi. Dok je lupao čekićem,
počeo je nesvjesno pjevušiti melodiju koja je šumila zrakom.
Podigao je ogledalo i namjestio ga na kukicu. Owen kao Owen,
posegnuo je za minijaturnom libelom u remenu za alat da provjeri
položaj.
I ugledao ju je.
Stajala je u svjetlosivoj haljini, ruku naslonjenih o struk haljine.
Njezina plava kosa bila je zaglađena unatrag i pričvršćena u neku
mrežicu na zatiljku, a nekoliko kovrči lepršalo joj je uz obraze.
mart@ & nymphe
115
Smiješila mu se.
Okrenuo se, a ispred njih je bila Hope, podignute crne kose, s
krpom koja je visjela iz džepa njezinih traperica, i velikih tamnih očiju
na blijedom licu.
“Jesi li je vidjela?” zahtijevao je Owen.
<<T 5»
Ja...
Međutim, ona nije gledala njega. Zurila je prema vratima i
hodniku. U Rydera.
“Kad završiš s igrom sa ženama, imam pravi posao za tebe”,
rekao mu je Ryder.
“Jesi li vidio?” ponovio je Owen. “Ona je bila ovdje.”
“Tko ona? Sve su ovdje.” Pogledao je prema Hope dok je govorio,
a zatim se namrštio. “Sjedni”, zapovjedio je.
Kako je ona jednostavno nastavila buljiti, prišao joj je, uzeo joj
ruku i posjeo je na stolicu. “Mama! Tvoja direktorica ima žutu
minutu.”
Justine je dojurila, promotrila je nakratko, a zatim je čučnula
pred njom. “Srce, što nije u redu? Rydere, donesi joj vode.”
“Ne. Ne. Dobro sam. Samo sam...”
“Isuse Kriste, je li je itko vidio?” Frustriran, Owen je mahao
rukama zrakom.
“Gdje je, dovraga...” Beckett je vikao ušavši u sobu. “Što ne
valja?”
mart@ & nymphe
116
“Vidio sam je. Bila je ovdje. Jesi li je vidio?”
“Koga? Hope? Upravo gledam u nju.” Beckett se namrštio.
“Elizabeth? Vidio si Lizzy?”
“Stajala je ovdje.”
“Vidio si je? Zašto ti? To me pomalo ljuti”, zaključio je Beckett.
“Jesi li je ti vidjela?” Ignorirajući brata, Owen se usredotočio na
Hope. “Bila je tamo. A onda si ti bila.”
“Ja..."
Ryder je zgrabio bocu vode sa svojeg remena i pružio je. “Pij.”
“Donijet ću ti čašu”, rekla je Justine vidjevši Hope kako zuri u
bocu.
“Ne. Dobro sam.” Međutim, ipak je podigla bocu i dobrano se
napila. “Dobro. Samo me je prenerazilo.”
“Vidjela si je.”
“Da. I ne. Na trenutak sam mislila da jesam, ali više je bila riječ o
tome da sam je osjećala. To zvuči ludo.” Gledala je ravno u Rydera.
“Ona čeka.”
“Što?”
“Nisam... nisam sigurna.”
“Nasmiješila mi se. Vješao sam ogledalo i nju sam ugledao u
njemu. Njezin odraz u njemu. Siva haljina, nešto na glavi, neka
mrežica za kosu. Plavuša je, lijepa. Mlada.” Kad je Hope pružila bocu
natrag Ryderu, Owen ju je zgrabio i ispio dokraja. “Nevjerojatno.”
mart@ & nymphe
117
“Pjevušila je”, rekla je Justine. “Čula sam neko pjevušenje i
osjetila miris kozje krvi. Stajala sam mirno na trenutak, pitajući se...,
ali je nisam vidjela. Dođi, dušo, ja ću te odvesti dolje.”
“Dobro sam”, ponovila je Hope. “Ona je samo... To je bilo
iskustvo, ali ja je se ne bojim. Već sam je prije osjetila. Ali ovo je bio
intenzivnije.”
“Hotel je gotovo uređen dokraja. A ova soba?” Beckett se
osvrnuo oko sebe. “Ona je zapravo gotova. Stvari na zidovima,
posteljina na krevetu, ručnici na polici”, primijetio je. “Mislim da joj
se sviđa.”
“Sad kad smo zadovoljili našeg duha, možda bismo se mogli
baciti na popis stvari koje treba obaviti.”
“Nema romantike u Ryjevoj duši”, rekao je Beckett tužno. “Jeste
li svi u redu?”
Hope je kimnula glavom. “Ja sam...”
“Dobro”, dovršio je Ryder. “Koliko puta to mora reći? Prionimo
na posao.” Međutim, zastao je na ulaznim vratima i još jednom
promotrio Hope. “Ova soba izgleda dobro.”
“Ima pravo. Uzmi si minutu ako je trebaš”, savjetovao je Beckett
Owena i otišao za Ryderom.
“Vidio sam je.” Owen se nasmijao kad je rekao. “Baš kul.
Nasmiješila mi se”, dodao je i izišao iz sobe.
“Želiš li malo svježega zraka, malo slobodna vremena?”
Hope je odmahnula glavom na Justineino pitanje. “Ne, hvala.
Ryder ima pravo - imala sam žutu minutu. Pretpostavljam da će ih biti
više.” Hope se usovila na noge. “Rekla bih da joj se sviđa soba.” “Bila
mart@ & nymphe
118
bi luda da nije tako.” Justine je nastavila milovati Hope po ruci. “Ako
si za, možemo početi s uređivanjem sobe Titanija i Oberon.”
“Hajdemo.”
Iskustvo, pomislila je Hope kad je podigla praznu košaru. Owen je
imao pravo u vezi s tim. Elizabeth mu se nasmiješila - nakratko. Ali
Ryder je izazvao tu naglu navalu osjećaja, tu slatk ogorku mješavinu
radosti i tuge, tako snažnu, tako stvarnu da su Hopeine noge poklekle
pod njim.
Što god to značilo, pretpostavljala je da će saznati kad bude
živjela u hotelu.
mart@ & nymphe
119
7
jezin je život bio kaos i nikoga nije mogla kriviti za to, osim
sebe.
U bivšem Beckettovu uredu, onomu koji je djelomično
pretvorila u vlastiti, Avery je sjedila okružena kutijama, papirom za
zamatanje, maramicama, vrpcama i mašnama.
Ludilo.
Svake godine obeća sama sebi da će ubuduće pametnije. Da će
ranije ići u šoping - i to s popisom — da će držati papir za zamatanje i
vrpce u njihovim omotima, pospremajući ih nakon svake sezone
zamatanja.
Pristupila bi kupnji, pospremanju, zamatanju i slaganju božičnih
darova kao razumna odrasla osoba.
Uvijek je to i planirala.
Sljedeće godine, zasigurno.
Znala je organizirati se i držati se toga, ali čini se da su njezine
organizacijske vještine bile usmjerene samo na posao, a ne i na njezin
život.
Tako daje, kao obično, tri kratka dana prije Božića, kopala po
kutijama za darove, gubila se među brojnim vrpcama, paničarila svaki
put kad ne bi mogla pronaći ono za što je znala da je stavila ondje
prije minutu, i općenito se iscrpljivala.
Voljela je Božić.
N
mart@ & nymphe
120
Voljela je glazbu — za koju je znala da izluđuje druge ljude dok ne
nastupi veliki dan. Voljela je lampice, boje, tajne i uzbuđenje.
Voljela je kupnju i zamatanje, i radosno zadovoljstvo kad vidi
darove šarene i lijepe uredno posložene na gomile. Zašto je onda
uvijek to radila u zadnji tren?
Ove godine barem neće provesti posljednje sate i minute
Badnjaka u stresnom, jedanaestosatnom ludilu. Sve će biti zamotano,
posloženo, u vrećicama i spremno večeras.
Sutra najkasnije.
Odustala je od rada za pultom - bilo je, jednostavno, previše
stvari — pa je sjela na pod, okružena kutijama i papirima, klupcima
vrpce. Sljedeće godine zasigurno će prvo bolje organizirati svoj
kuhinjski pul, i kupit će više kutijica za mašne i tako dalje. Označiti ih,
kao Hope.
Kvragu i Hope.
Misleći na Hope i njezinu trenutačnu iritantnu učinkovitost,
Avery se divila naušnicama koje je kupila svojoj prijateljici. Uspješan
šoping, čestitala je sama sebi. Vratila ih je ponovno u kutijicu,
odabrala srebrni foil paper, raskošnu crvenu mašnu, odgovarajuće
pisamce. Njihala je glavom na Springsteenovu Santa Clause is coming
to town dok je pažljivo rezala papir na potrebnu veličinu, pedantno
presavinuvši grube dijelove.
Možda joj je nedostajalo organizacije, priznavala je, ali, hvala
Bogu, njezini će darovi biti prekrasno umotani.
Posegnula je za selotejpom, potegla ga — i dobila srebrnkasti kraj
vrpce na kolutu.
“Sranje.”
mart@ & nymphe
121
Čemu živciranje, rekla je sama sebi. Kupila je još selotejpa.
Bila je uvjerena u to.
Nakon petnaestominutne potrage, rastuće frustracije,
nagovještaja panike i mnogo psovanja, shvatila je da je mislila kupiti
još selotejpa.
Nema problema. Izletjet će na tren i kupiti ga.
Provjerila je koliko je sati i opet opsovala.
Kako je već gotovo ponoć?
Trebao joj je selotejp!
Još je 15 minuta kopala po ladicama i neraspakiranim kutijama te
je pretraživala ormare.
Ovo je dobar razlog da se živi u New Yorku, pomislila je, gdje
čovjek može izići i kupiti ono što mu treba u bilo koje doba dana i
noći. Kad čovjeku nestane selotejpa u vrijeme groznice zamatanja
darova, trebao bi moći kupiti još vražje vrpce.
Uzela si je trenutak, naređujući sama sebi da prestane biti idiot i
da pretraži nered koji je napravila.
Sve je isprevrtala navratnanos, čak je iskopala i potencijalne
darove koje je kupila tijekom faze “kupi navrijeme i kupuj često” s
kojom je započela prošlog ljeta.
Loše, priznala je, ali ne i strašno. Pa imala je selotejpa u
restoranu.
Zgrabila je ključeve, ostavila svjetla i glazbu uključenima, a onda
otrčala dolje da otključa restoran. Nakon što je upalila svjetlo, uputila
se prema pultu i pregledala ladicu ispod blagajne.
mart@ & nymphe
122
“Aha!” Izvukla je selotejp, odahnuvši. Međutim, brzo se
otrijeznila kad je vidjela da je ostalo tek malo selotejpa na kolutu.
Sve je pretražila u potrazi za novim kolutom — ladice, police,
smočnicu. Kad se uhvatila da pretražuje po hladnjacima, odustala je i
natočila si čašu vina.
Sjela je za pult, naslonila glavu na ruku i pitala se kako su se sve
njezine dobre nakane mogle tako rasplinuti samo zbog nedostatka
koluta selotejpa.
Trznula se čuvši kucanje na prednjim vratima i gotovo prolila vino
po pultu.
Owen je stajao pod sigurnosnim svjetlima, zurivši u nju kroz
staklena vrata.
Svakako New York, pomislila je. Žena ne može imati ni osobnu
krizu zbog selotejpa u Boonsborou.
Prišla je vratima i otključala ih. “Zatvoreno.”
“Zašto si ti onda ovdje i sjediš za pultom i piješ vino?” “Zamatam
božične darove.”
“Smiješno, zapravo izgleda kao da sjediš u svojoj praznoj pizzeriji
i piješ vino.”
“Nestalo mi je selotejpa. Mislila sam da sam ga kupila, ali nisam,
a ovdje nema dovoljno da uopće počnem sa zamatanjem. Kasno je da
negdje kupim vražji selotejp jer ovo nije New York.” Promatrao ju je.
Karirane hlače od flanela za koje je pre tpostavljao da su donji dio
pidžame, majica dugih rukava, debele čarape. Kosa joj je bila
pričvršćena straga jednom od onih kopči koje su ga podsjećale na
goleme zube.
mart@ & nymphe
123
“Opet si čekala da sve odjednom zamotaš?”
“Pa što?”
“Samo pitam.”
“Što radiš ovdje? Zašto ne zamotavaš darove kod kuće? Jer su svi
zamotani”, rekla je ogorčeno. “Uredno zamotani i u svojim vrećicama,
ovisno o tome kamo idu. I znam da ste vi dečki svojoj ekipi već
podijelili darove jer sam vidjela majice s logom hotela BoonsBoro.”
“Želiš jednu?”
“Da.”
“Daj mi čašu toga i donijet ću ti jednu sutra.”
“Mogla bih kad ne mogu zamotavati darove.” Vratila se za pult,
uzela bocu i čašu. “Što radiš ovdje?”
“Vidio sam svjetla i tebe kako luđački trčiš po restoranu. 5 druge
strane ulice”, objasnio je. “Provjeravao sam popis stvari koje je
trebalo obaviti. Završili smo.”
“Završili ste što?”
“Hotel. Istina, ne s namještanjem, nego s građevinskim radovima.
Gotovo je.”
“Nemoj me zezati!”
“Gotovo je”, ponovio je i nazdravio sam sebi. “Sutra dolazi
referent za završnu provjeru.”
“Owene!” Lice joj se ozarilo. “Uspjeli ste prije Božića.”
“Uspjeli smo. Trebali bismo dobili uporabnu dozvolu, ne bi
trebalo biti problema. Hope se može useliti. Unijet ćemo ostatak
mart@ & nymphe
124
namještaja, sve počistiti. Dok ona bude živjela tamo nekoliko tjedana,
trebali bismo otkloniti sve nedostatke prije velikog otvorenja.”
“Čestitam. Hope mi je rekla da ste blizu kraju, ali nisam znala
koliko blizu.”
“Još je mnogo posla ostalo, ali sve sjeda na svoje mjesto. Kad se
radnici vrate nakon Božića, radit će na izgradnji zgrade slastičarnice.”
Odšetala je do vrata i zaključala ih. “Prekrasan je. Svaki put kad
ga vidim, oraspoložim se. Hope mi je rekla da već imate rezervacija.”
“Imat ćemo i više kad stavimo fbtke o nline i kad se pročuje za
nas. Hope ima nekoliko intervjua sljedeći tjedan. Provest će novinare
kroz hotel i ispričati im priču. I mi ćemo. Obiteljski biznis i slično. To je
dobar materijal za oglašavanje.”
“To je dobar materijal za život. Slainte”, dodala je i kucnula svoju
čašu o njegovu.
“Navratit ću ujutro prije nego što otvorim. I nakon što kupim
selotejp.”
“Imam ga u kamionetu.”
Spustila je čašu i zaškiljila. “Imaš selotejp u kamionetu?”
“U pretincu za rukavice vjerojatno. I prije nego što dobaciš kakvu
pametnu primjedbu, ne zaboravi — ti ga trebaš, ja ga imam.”
“Baš sam htjela reći kako je stvarno pametno nositi selotejp u
pretincu.” Slatko mu se nasmiješila.
“Ne, nisi, ali dobro si se snašla. Idem po njega.”
“Ja ću otići po njega. Parkiran si iza hotela.”
mart@ & nymphe
125
“Da, ali vani je led ledeni. Gdje ti je kaput, gdje su ti cipele?”
“Gore, ali to je samo preko puta ulice.”
Ona bi bez sumnje otrčala preko trga u pidžami i bosa u pola noći
u prosincu, pomislio je. “Skoknut ću ja po to. Zaključaj vrata za
mnom. Naći ćemo se na stražnjem ulazu.”
“Hvala. Zaista.”
Pružio joj je svoju čašu i izišao na prednja vrata.
Zaključala ih je i odnijela prazne čaše u kuhinju. Ugasila je svjetla i
uputila se prema stubištu, a zatim krenula niz njih s nakanom da
otključa stražnja vrata. Ćula je kako se brava otključava.
Imao je ključ, naravno.
Bio je vlasnik.
Susreli su se nasred stubišta i pružio joj je selotejp. “Otići ću u
trgovinu i kupiti stotine kolutova ove proklete stvari.”
“Od viška glava ne boli.”
Nasmijala se. “Kladim se da imaš rezervne u kamionetu, u kući, u
radionici.”
Podigavši obrve nad svojim tihim plavim očima, Owen ju je
pozorno promatrao. “Je li to pametna primjedba?”
“Opažanje. Ne, kompliment”, zaključila je. “Ja ću pokušati pratiti
tvoj primjer pretjeranog posjedovanja selotejpa.”
Stajao je na stubi ispod nje tako da su njihova lica bila u istoj
razini i, gledajući je, posegnuo je u svoj džep. “Počni sad.”
“Donio si mi rezervni. Ti zapravo imaš dva koluta selotejpa u
kamionetu.” Smijući se, uzela gaje.
mart@ & nymphe
126
Tri, pomislio je, ali tko broji? “Mogu ti pomoći oko zamotavanja.”
Namrštila se. “Onda ćeš ti imati gomilu pametnih primjedbi o
stanju mojega prostora zamatanja — i to nakon što te budem morala
oživljavati nakon nesvijesti u koju ćeš pasti kad ga vidiš.” “Već sam ja
vidio tvoj prostor zamatanja.”
“Ne ovaj. Gori je nego ikad prije. Imam više prostora za nered.”
Vidjela je u njegovim očima što želi i malo ustuknula. “Owene,
razmišljala sam o tome.”
“O neredu?”
“Na neki način. Razmišljala sam o onome o čemu oboje
razmišljamo i što bismo željeli napraviti sad. Prvo sam se pitala zašto
ranije nismo razmislili o tome. Onda sam pomislila, kvragu, hajdemo
napraviti ono o čemu razmišljamo. Onda mi je sinulo da nismo jer bi
to moglo poremetiti stvari. I ozbiljno, Owene, mnogo mi značiš. Jako
mi mnogo značiš.”
“Smiješno, i ja sam razmišljao o tome. I ja sam došao do zaključka
da ćemo sve upropastiti. Ryder kaže da nećemo.”
“Ryder kaže?”
“Rekao mi je svoje mišljenje. Nemoj mi reći da ti nisi o tome
razgovarala s Clare i Hope.”
Potisnula je automatsku razdraženost. “Pošteno. Zašto Ryder
kaže da nećemo uprskati stvari?”
“Zato što mnogo značimo jedno drugomu i nismo glupi.”
Nakrivila je glavu. “Istina. Još nešto, sad kad razmislim...” Naslonila je
svoje ruke, u svakoj po jedan selotejp, na njegova ramena. “Možda
nam neće biti jednako uzbudljivo kao prije. Mogli bismo provjeriti.”
mart@ & nymphe
127
Položio je ruke na njezine bokove. “Kao test.”
“Ima smisla, zar ne? Zašto da provodimo vrijeme razmišljajući
kad ispada da nije vrijedno razmišljati o tome? Ako je vrijedno
razmišljanja, onda...”
“Ušuti, Avery.”
Približio joj se i usnama lagano prešao preko njezinih. Kao test.
Privukao ju je k sebi, još malo bliže, i opet to napravio. I promatrao
kako se njezine hrabre plave oči polako zatvaraju.
Oteo joj se lagani uzdah kad su joj se usne razdvojile, kad ga je
čvršće zagrlila i kad ga je zapljusnula sva ta Averyna energija.
Oborio ga je taj brzi nalet žudnje - njegov, njezin. Gdje je dosad
bio? Kako su ga dosad propustili?”
Oporo i vruće, limun i vatra - sve goruće, željno i oslobođeno.
Podignuo ju je i ona je bez razmišljanja omotala noge oko
njegova struka. Uronila je dublje u poljubac, potpuno mu se
prepuštajući, a on je, teturajući, išao uz stube do zavoja stubišta, gdje
ju je prislonio uza zid.
Zgrabila ga je za kosu — Bože, kako je voljela njegovu kosu — i
lupnula u glavu selotejpima.
Smijući se, glava joj je pala na njegovo rame.
Rekao je “Joj”, na što se počela još jače smijati.
“Oprosti, oprosti.” Zagrlila ga je i uronila u njegov vrat. “Owene.”
Uzdahnula je i pomislila - nježnije, toplije - Owene prije nego što je
podigla glavu i pogledala ga. “Definitivno je vrijedno razmišljanja.”
mart@ & nymphe
128
“Drago mi je da si to rekla. Sad te ne moram baciti na glavu.”
“Bolje me spusti dolje.”
“Mogu ti se iskupiti. A onda možemo zamatati darove.”
“Ako odemo gore, nećemo zamatati darove.”
“To je bila šifra.”
“Aha.” Polako se spustila na pod. “Mislim da bismo trebali dati
ovomu nekoliko dana razmatranja. Ne kako bismo se suprotstavili
Ryjevu mišljenju, nego, ako uzmemo nekoliko dana, to neće biti samo
impuls.”
“A ja sam mislio kako nisam nikad dao impulsu pravu priliku.” “Ja
mu dajem previše prilika pa smo izjednačeni.” Da nije razmišljala o
seksu s njim, shvatila je, mogla bi ga izravno pitati viđa li se ili spava li
s kime. Ali pitati ga sada bilo bi kao da od njega nešto zahtijeva.
Ipak...
“Vjerojatno imaš pratnju za proslavu Nove godine.”
“Zapravo nemam.”
“Ti nemaš?”
“Bili smo prilično zaposleni. Nisam o tome razmišljao.” Vidjela je
jasno da su se i njemu slične misli motale po glavi. “Jesi li se ti s kime
dogovorila?”
“Da. S Hope. Vi ste, dečki, odlučili da se neće raditi na hotelu za
Novu godinu. Tako da ćemo se družiti, gledati ljubice i razgovarati o
tome kako nas nije briga što nemamo dečke.”
“Mi se možemo dogovoriti.”
mart@ & nymphe
129
Slatko, pomislila je. Seksi. I, nažalost, nemoguće. “Ne mogu
otkantati Hope tako, ne tu večer.”
“Ja ću imati tulum. Kod mene.”
Avery je zurila u njega kao da govori drugim jezikom. “Misliš li na
ovu Novu godinu? Ovu za tjedan dana?”
“Naravno.”
“Owene, to se zove spontanost. Nije ti baš blizak taj koncept.”
“Ja mogu biti spontan.”
“Treba ti šest mjeseci da isplaniraš zabavu. Napraviš proračunsku
tablicu i plan zabave. Taj oblik spontanosti? Mogao bi se ozlijediti.”
“Tulum”, rekao je odlučno, ignorirajući činjenicu da je govorila
potpunu istinu. “Kod mene. Silvestrovo. I ti ćeš biti tamo. Sa mnom.”
S njim. Na Silvestrovo. “U redu. Ako stvarno to izvedeš, ne samo
da ću biti kod tebe nego ću ti i pripremiti doručak.”
“Dogovoreno.” Ponovno ju je priljubio sebi i poljubio je dok joj
koljena nisu poklekla. “Ja ću zaključati straga.”
“U redu.” Pokušala je povratiti dah dok je silazio niz stube.
“Owene?”
Okrenuo se i nasmiješio joj se, pri čemu joj je srce zastalo. Je li
uopće čudo što je pala na njega kad je imala pet godina?
“Hvala na selotejpu.”
“Nema na čemu.”
Čula je kako se brava okreće dok je vukla drhtave noge stubama.
Neće biti problema s maratonom zamatanja sad, pomislila je, unatoč
mart@ & nymphe
130
kasnim satima. Ne samo što je imala selotejpa na bacanje, nego neće
moći uopće spavati s Owenom Mongomeryjem na pameti.
Očito mu se sva krv iz glave slila u kurac. Inače nikad ne bi
odlučio organizirati proslavu Nove godine, zaključio je Owen dok se
vraćao iz Hagerstowna toga vjetrovitog popodneva.
Morao je otvoriti hotel, pred njim je bio Božić, novi projekt u
pripremi. Kako će, dovraga, moći organizirati tulum za tjedan dana?
Valjda će saznati kako.
Zakočio je na semaforu i izvukao mobitel da upiše nekoliko
bilješki o hrani i piću. Da provjeri poruke. Dvije od Rydera, primijetio
je, obje s istim zahtjevom — u osnovi ovim — Gdje si, dovraga?
Kako je bio dvije minute udaljen od BoonsBoroa, nije se trudio
odgovoriti mu.
Dok je vozio dalje, njegov je um skakao s jedne zabave na drugu.
Zabava otvorenja hotela bila je zahtjevnija od njegove iznenadne
novogodišnje zabave. Većina detalja već je bila dorađena i njegova
majka, teta i Hope uglavnom su sve pokrivale.
Ipak je imao debeli fascikl u svojoj aktovci i nekoliko proračunskih
tablica na računalu. U redu, i protokol zabave.
Planirao je napraviti protokol i vlastite zabave, uvjeravajući sam
sebe da nije opsesivan. To je bilo praktično. Uštedjet će na vremenu i
odagnat će stres.
Možda i jest opsesivno, pa što onda?
mart@ & nymphe
131
Pogledao je prema Vesti i pomislio na Avery dok je skretao u
Ulicu sv. Pavla. Zašto joj nije predložio da odu na večeru — a onda
uskoče u krevet, pitao se kad se dovezao na parkiralište iza hotela.
Zato što je ona spomenula Silvestrovo, a njemu se dogodio odljev
mozga. To je sve imalo smisla u tom trenutku.
Izišao je iz kamioneta i zastao jedan trenutak na hladnoći
promatrajući dvorište, niz trijemova i stupova.
Sva ta dražest i šarm, pomislio je, nije nastala preko noći. Sjetio
se šljunka, blata i smeća nakon radova. Sjetio se istinske noćne more
golubljih govana — i poželio da nije.
Ali uspjeli su dovesti mjesto u red. Ako je mogao to postići,
mogao je i organizirati prokletu novogodišnju zabavu.
Prolazio je kroz predvorje, zastao i nasmiješio se pred velikim,
sjajnim stolom ispod središnjeg lustera te stolicama zagasito žute
boje u kontrastu s ciglenim zidom.
I to su doveli u red, pomislio je opet, i uputio se kroz lučni svod
prema blagavaonici i glasovima.
Ugledao je Rydera i Becketta kako namještaju golem, stilski bife
uz kameni zid, dok su njegova majka i Hope namještale ljupke drvene
stolove u prostoru.
Blento je drijemao u udaljenom kutu, ali, čim je ugledao Owena,
podigao je glavu i počeo mahati repom.
Owen se pitao je li ga pas gledao kao krafnu u prirodnoj veličini
čovjeka.
“Gdje si ti, dovraga?” uzviknuo je Ryder.
“Morao sam nešto obaviti. Izgleda sjajno.”
mart@ & nymphe
132
“Istina.” Justine je sjala od sreće dok je stavljala stolicu uz stol.
“Stavit ćemo veliko ogledalo ondje. Ono antikno. Shvatili smo da
ćemo trebati drugi bife. Može ići tamo, pod onim prozorom. Uzet ću
mjere i skoknuti do Basta da vidim imaju li nešto što nam odgovara.”
“Imaš onaj koji smo kupili u onom luksuznom francuskom dućanu
u Fredericku”, podsjetio ju je Ryder.
“Kriv je.” Justineino se lice se skamenilo. “Jedna je noga kraća od
ostalih triju. Nisam nikad trebala ništa kupiti ondje.”
“Rekao sam ti da sam skratio druge noge. Ako staviš dovoljno
stvari na nj, neće se vidjeti da je kriv.”
“Bili su neljubazni”, dodala jeHope. “Nijedan biznis koji okreće
novac na oštećenim proizvodima ne bi smio biti biznis.” “Plaćen je, i
ja sam ga popravio. Preboli to.”
“Bio je kupljen za predvorje”, bila je uporna Hope. “Već smo
pronašli drugi u Bastu za taj prostor.”
“A da nisi tvrdoglava kao magarac, ja bih ga popravio za
predvorje.”
Justine ga je prostrijelila pogledom. “Na koga misliš, Rydere, jer
ja sam ti rekla da odneseš oštećeni predmet u podrum?”
“Gdje sam ga popravio”, promrljao je. “Donijet ću ga. Pomozi
mi”, obratio se Beckettu.
Sav radostan što će uteći s crte bojišnice, Beckett je krenuo u
podrum s njim.
“Ako ne bude odgovarao ovdje, ako vam se ne bude sviđalo,
maknut ćemo ga”, obećao je Owen. “Lijep je primjerak.”
mart@ & nymphe
133
“Oštećen, i nije vrijedan iznosa koji sam za njega platila. Prevarili
su me”, priznala je Justine i protrljala uši psu koji se umiljavao oko
nje. “Pa, vidjet ćemo. Hope, to je zasigurno Carolee, donosi stvari za
kuhinju”, dodala je kad je čula korake na glavnom stubištu. “Možete li
vas dvije donijeti poslužavnike za hranu i vrč za kavu? Da vidimo kako
sve izgleda.”
“Naravno.”
Owen je htio nešto reći, ali pogled njegove majke eliminirao je
njegovu ponudu za pomoć. Justine je držala jezik za zubima dok
Hopeini koraci nisu utihnuli. “Željela sam ostati nasamo s vama
nekoliko minuta.” Prekrižila je ruke dok su Ryder i Beckett unosili
popravljeni bife.
“Rydere Thomase Montgomery.”
Owen je znao taj ton, taj pogled. Iako nije bilo upućeno njemu -
ovoga puta — osjetio je kako se i njegova jaja skupljaju.
Pognute glave i podvinuta repa, Blento se odšuljao natrag u svoj
kut.
“Majko.”
“Nisam te odgojila da budeš bezobrazan prema ljudima, da režiš
na žene ili da se otresaš na zaposlenike. Očekujem od tebe da budeš
ljubazan prema Hope, bez obzira na to slagao se s njom ili ne.”
Odložio je bife. “Dobro. Ali...”
“Ali?” Ta kratka riječ odzvanjala je upozorenjem i izazovom.
Ryder je navukao svoj najljubazniji izraz lica. “Pa, rekla si mi da se
prema njoj ponašamo kao prema članu obitelji. Onda, želiš li da
mart@ & nymphe
134
budem ljubazan prema njoj ili da se prema njoj ponašam kao prema
članu obitelji?”
Justine nije ništa odgovorila jedan dug, pakleni trenutak. Beckett
se odmaknuo od svojega brata kad je ona krenula prema njemu.
Prišla mu je i povukla ga za oba uha.
“Misliš da si pametan?”
“Da, majko. Ja se brinem o svojoj majci.”
Smijala se mašući glavom tam oamo. “Pravi si očev sin, to si ti.” I
bocnula ga je u trbuh. “Pazi kako razgovaraš s drugima.” “Dobro.”
Justine je kimnula glavom i odmjerila bife, podbočivši se rukama
na bokove. “Kriv je, Ry.”
“Malo jest. Loše je napravljen i precijenjen je, ali funkcionira — i
to je dovoljno. Bolje izgleda kad staviš one velike bakrene stvari na
njega.”
“Možda, da. Baš sam ljutita zbog toga. Moja pogreška.”
“Da, jest.” Ryder je slegnuo ramenima. “Ti si opremila 9 000
četvornih metara hotela, od vodoinstalaterskih cijevi do kreveta s
baldahinom, i ovo je tvoja pogreška? To nije pravedno, mama.”
Uputila mu je pogled. “Pametan si. Možda se ipak brineš za mene.”
Okrenula se kad je Hope ušla s golemom kutijom, a za njom i
Carolee s drugom.
“Daj to meni.” Ryder je prišao Hope i uzeo kutiju od nje. “Ja sam
ljubazan.”
“Je li boljelo?”
“Nije još. Možda će poslije.”
mart@ & nymphe
135
Beckett je uzeo kutiju od Carolee, a Owen je stajao jedan
trenutak i promatrao ih. Otpakiravanje kutija, vađenje velikoga vrča
za kavu, poslužavnika za jelo, stalaka, bacanje na stranu kutija i
ostataka od otpakiravanja — to će baciti poslije.
Carolee je govorila o pranju vinskih čaša, njegova je majka
namještala gumicu za kosu. Beckett i Ryder vikali su o dovlačenju
ogledala kako bi mogli otići u susjednu zgradu i pridružiti se
radnicima.
Još je ostao dok su tri žene proučavale kako je izgledao
problematičan predmet.
“Ne vidi se, ali ja ću znati da je kriv.” Hope je prošla rukom kroz
kosu. “To me jednostavno živcira.” Pogledala je Rydera.
“Preboljet ću to.”
“Odlično. Stavimo ovo ogledalo na njegovo mjesto i krenimo
prije nego što pronađu nešto drugo čime će nas zavlačiti.”
“Treba mi minuta. Kratak sastanak”, najavio je Owen. “Nakon što
završimo posao”, Ryder je započeo.
“Mora biti sad.” Owen je namjerno navukao mrzovoljan izraz na
lice. “Riječ je o uporabnoj dozvoli.”
“Kriste, nemoj mi reći da ćeš nas sad gnjaviti time. Referent za
prostorno uređenje potpisao je dozvolu?”
Owen je uzdahnuo pogledavši Rydera i polako odmahnuo
glavom. “Da. Bio sam u Hagerstownu da vidim mogu li to malo
pogurati. I... dobio sam je.”
mart@ & nymphe
136
Beckett je uperio prst u Owena. “Dobio si uporabnu dozvolu?”
Owen je, smijući se, uperio prst u njega. “Dobio sam uporabnu
dozvolu.”
“Oh, moj Bože. Oh, moj Bože. Carolee”, Justine je zgrabila
sestrinu ruku.
Owen je udario Rydera u rame, a onda se nasmijao Hope.
“Jesi li spremna za useljenje? Možemo donijeti ostatak tvojih
stvari. Možeš već večeras spavati ovdje.” t
“Potpuno sam spremna, Owene!” Smijući se, zagrlila ga je i
poljubila u usta. “Ja se useljavam.” Nakon što se iskakala i izvrištala s
njegovom majkom i tetom, Hope je skočila na Becketta i zvonko ga
poljubila.
Kratko je zastala kod Rydera.
“Što ću ja dobiti? Srčano rukovanje?”
Opet se nasmijala, odmahnula glavom i dala mu kratak i pristojan
poljubac u obraz.
“Ista stvar”, požalio se.
Ona je prebacila jednu ruku preko Owenovih ramena, a drugu
preko Beckettovih. “Dovraga! Uspjeli smo!”
Justineine oči ispunile su se suzama. “Moji dečki”, promrljala je.
Širom je raširila ruke da zagrli svu trojicu svojih sinova. Čvrsto ih je
držala u zagrljaju dok se Blento pokušavao ugurati među njih.
“U redu.” Zakoračila je natrag i kimala glavom dok je brisala suze.
“Ručak, ovdje. Ja častim. Beckette, provjeri može li Clare doći.
Owene, nazovi Avery, naruči nam hranu, neka donese ovamo — i
mart@ & nymphe
137
pridruži nam se ako može. Hope, otvori jednu — ne, dvije — boce
šampanjca koje smo nabavili za goste.”
“Oh, naravno!”.
“Nisam oprala sve čaše!” Carolee je odjurila u kuhinju.
“Šampanjac?” Ryder je komentirao. “Za ručak?”
“Baš tako, šampanjac.”
“Kad već razgovaramo o šampanjcu”, počešao se Owen po licu.
“Ry, imaš li dogovor za doček Nove godine?”
“Da. S hihotalicom. Ali ću platiti jamčevinu da budem slobodan.”
“Na Silvestrovo?” njegova se majka začudila.
“Vjeruj mi, da si je čula kako se smije, bilo bi ti jasno. Zašto?”
pitao je Owena. “Želiš me izvesti na ples?”
“Organiziram zabavu.”
“Ovog Silvestrova?” pitala je majka razorogačenih očiju.
“Da, da, ovog. Isuse! Ne pravimo od muhe slona. To je samo
tulum. Okupljanje za praznik. S hranom i pićom. Možeš doći, zar ne?
Ispuhavši obraze, Justine ga je i dalje promatrala. “Naravno.”
“Ry?”
“Zašto ne?”
“Clare je na putu ovamo”, objavio je Beckett i stavio mobitel u
džep.
“Tulum za Novu godinu, kod mene. Dobro?”
“Ove godine?” zapitao je Beckett.
mart@ & nymphe
138
“Dobro, ta je šala već otrcana. Jesi li za ili nisi?”
“Ostat ćemo kod kuće. Dječaci žele gledati spuštanje kugle, ali
Murphy je jedini kojemu će to uspjeti. Pitat ću Clare želi li angažirati
dadilju.”
“Pošteno.” Owen je izvukao svoj notes. “Ručak”, rekao je i Blento
je odmah počeo mahati repom u iščekivanju. “Recite mi što želite. Ja
ću naručiti.”
Popisujući želje, čuo je prasak čepa šampanjca u kuhinji. “Sad je
službeno”. Široko se nasmiješio svojoj obitelji. “Dobrodošli u hotel
BoonsBoro.”
mart@ & nymphe
139
8
udući da joj je Hope vjerovala - a ionako bi namjestila
stvari kako ona misli da treba — Avery je organizirala
novu kuhinju svoje prijateljice. Voljela je uredan i
učinkovit prostor, i sve novo, novo, novo.
“Kako je ovo zabavno!” I dalje u svojim radnim trapericama i
majici s logom Veste, Avery je radosno slagala pribor za jelo u ladicu.
“Clare propušta zabavu.”
“Tako ćeš i ti kad budeš imala djecu”, Hope je dobacila iz
kupaonice dok je skidala šminku. “Da, hoćeš. Jesi li ikad razmišljala o
djeci?”
“Naravno. Jednog dana. A ti?”
“Naravno. Posebno kad provedem neko vrijeme s Clareinim
dečkima. Oni stvaraju ozbiljnu ovisnost.” Zatvorila je ladicu i počela s
drugom. “Ali djeci tradicionalno prethodi brak — a on je mamac.”
“Ti imaš i previše izraženu romantičnu crtu da bi doista mislila da
je brak mamac.”
“Lako je biti romantičan u vezi s drugim ljudima — nema rizika,
nema gubitaka — osobnih. U svakom slučaju, ti započinješ potpuno
novu avanturu - i ovo je tvoja prva noć. Jesi li nervozna što ćeš biti
ovdje sama?”
“Ne.” Hope je izvirila glavom. “Ali sam mislila da bi ti voljela
ostati. Izaberi sobu.”
B
mart@ & nymphe
140
“Kvragu!” Ruke uronjene među vilice i žlice ushićeno je podigla u
zrak. “Mislila sam da nikad nećeš pitati. Jesi li sigurna da je to u
redu?”
“I više od toga. Justine je pitala mogu li isprobati svaku sobu
sljedećih nekoliko tjedana. Na taj način mogu povjeriti ima li ikakvih
propusta s vodom, strujom ili samo da vidim kakav je osjećaj. A ja bih
ostala večeras u svojem stanu - prvu večer. Tako da ti možeš biti moj
prvi gost.”
“T&O. Ja ću prva zaroniti do ušiju u tu veliku bakrenu kadu. Ne,
čekaj. J&R. Imat ću kamin i veliku bakrenu kadu. Ili...” Smijući se,
Hope je izišla iz kupaonice. “To je problem, zar ne?”
“Pravi problem. Možda bih trebala izvlačiti iz šešira. Nijedna neće
biti kriva. Je li Owen odabrao svoju sobu za večer otvorenja?”
“Da, sobu Nick i Nora.”
“Dobro, nju ću izvući iz šešira jer ću vjerojatno spavati s njim
dotad i isprobat ću je te noći.
“Oh, zaista?”
“Da. Uzeli smo si nekoliko dana da budemo sigurni da to nije tek
trenutačna zaluđenost.” Nakon što je zatvorila sljedeću ladicu,
okrenula se. “Ne osjećam da je zaluđenost.”
“Zašto bi bila? On je sjajan dečko, prezgodan, pametan, drag. Vas
se dvoje dobro slažete.”
“To je dio pitanja ’je li to trenutača zaluđenost’. Istina, mi se
dobro slažemo. Ali seks to može promijeniti.”
“Mislim da ćete se oboje tomu odlično prilagoditi.”
mart@ & nymphe
141
“Nadam se. Kad već govorimo o tome, trebam od tebe veliku
uslugu. Znaš, sinoć mi je posudio selotejp, i jedna je stvar vodila
drugoj.”
Sad je Hope podbočila ruke na bokovima. “Ti si već spavala s njim
i okolišaš mi to reći?”
“Ne. Skoro, ali ne. Kad smo odlučili da pričekamo nekoliko dana,
pitala sam ga ima li dogovor za doček Nove godine. Zapravo sam
željela saznati viđa li se s nekim — dobro, spava li s nekim.”
Logično.
“Trebala sam ga jednostavno to i pitati, ali sam okolišala, a onda
me je on pitao imam lija i ja sam mu rekla da ćemo se nas dvije tada
družiti.”
“Avery, ako želiš izići s Owenom tu važnu večer, nema problema.
Apsolutno, sto posto. Trebala bi to znati.”
“Znam, i ti bi trebala znati da nikako ne želim iznevjeriti naš
dogovor. Ti to meni ne bi napravila.”
“Mogla bih da me Owen pozove van.” Hope je zatreptala
očicama.
“Nabavi si svoga dečka Montgomeryja. Jedan je ostao.” “Možda
bih mogla samo posuditi Owena. Testirati ga za tebe.” “Oh, ti si tako
dobra prijateljica.” Pretvarajući se da briše suzu, zagrlila je Hope. “Ne.
U svakom slučaju, Owen se istrčao s idejom da organizira tulum kod
sebe, to je jako neowenski jer neće moći planirati i organizirati
tjednima ni mjesecima. Tako da ćemo svi nazdraviti Novoj kod
Owena.”
mart@ & nymphe
142
Zamišljena, Hope je otvarala ormariće da provjeri kako joj je
Avery organizirala kuhinju. “Avery, nemam para. I ne želim ga imati,
ali nemati para na novogodišnjem tulumu jednostavno je neugodno.”
“Ne ako izgledaš kao ti. Osim toga, neće svi biti u parovima.
Mogla bih praktički izrecitirati mogući Owenov popis tako da ti mogu
jamčiti samce obaju spolova. On organizira odlične tulume. Upoznat
ćeš mnogo ljudi”, Avery ju je nagovarala. “Korisno je za upraviteljicu
hotela da stvara kontakte u zajednici.”
Hope je okrenula ručku ormarića malo nalijevo. “Sad
pretjeruješ.”
“Da, ali to je istina. Clare i Beck će angažirati dadilju, pitala sam
je. Oni te mogu povesti kući. Osim ako ne podivljaš i poludiš i s nekim
završiš.”
“Neću podivljati i poludjeti, obećavam.” Hope je izdahnula. “Ali
vjerojatno ne bih smjela odbiti pozivnicu jednog od šefova, barem
zasad.”
“Zabavit ćeš se. Obećavam.” Oduševljena, Avery se bacila Hope u
zagrljaj. “Hvala.”
I dalje je grleći, okrenula se i promotrila dnevnu sobu. “Baš lijepo
od Ilydera što je donio tvoje drvce ovamo.”
“Kukao je zbog dekoracija.”
“Ali ipak ga je stavio u vreću, donio ga i postavio.”
“OK, to je bilo lijepo od njega, iako mu je vjerojatno Justine rekla
da to napravi.”
“Kako god, tvoje božično drvce nalazi se u tvojemu novom stanu.
Već izgleda kao da živiš ovdje. Izgleda poput Hope. Jesi li sretna?”
mart@ & nymphe
143
“Zaista jesam, i uzbuđena. Jedva čekam...”
Obje su poskočile čuvši okretanje ključa u bravi te se zabuljile u
vrata koja su se otvorila.
“Oh, Isuse, Clare! Sljedeći put”, pedložila je Avery, “ubij nas obje”
“Oprosti. Djeca spavaju. Beckett mi je dao ključ i rekao da imam
samo nekoliko sati. Znao je koliko to želim.” Osvrćući se oko sebe,
skinula je rukavice. “Oh, toliko si toga već napravila. Izgleda...”
“Poput Hope”, Avery je dovršila njezinu misao.
“Da, baš tako. Što mogu napraviti?”
“Kuhinja je moja.”
“Ja sam upravo završila s kupaonicom”, rekla je Hope. “Mislim da
bih se trebala baciti na spavaće sobe.”
“Onda...” Clare je opet otvorila vrata i podigla sliku koju je
ostavila naslonjenu na zid.
“Moj dar za useljenje! Oh, sviđa mi se!”
“Madeline je rekla da je možeš promijeniti”, rekla joj je Avery,
“ako ti ne bude odgovarala kad se useliš. Možeš je zamijeniti u galeriji
za drugu sliku ili što drugo.”
“To je upravo ono što želim. Predivna je, svaki je dan proljeće kad
gledam ove trešnjine cvjetove. Hvala vam. Objema. Znam kamo ću je
staviti, u spavaću sobu, tako da se svaki dan mogu buditi u proljeće.”
Podigla je sliku i držala je ispred sebe u ravnini ruku. “Objesit ću
je odmah.”
U spavaćoj sobi Clare je namještala Hopein stilizirani drveni
krevet s visokim stranicama, namještala je jastuke i zatezala
mart@ & nymphe
144
prekrivač, dok je Hope - perfekcionistica kao Owen - mjerila,
označivala i nivelirala.
“Ovdje je savršeno. Baš kako treba biti”, promrmljala je Hope.
“I ti si. I ti si ovdje savršena. Baš ovdje.”
“Želim biti.”
“Kuhinja je gotova.” Avery je ušla, okrenula se i nasmijala se kad
je vidjela sliku. “Imale ste pravo za nju. Kaže proljeće, čak i u noći
poput ove. Dobrodošla kući, Hope.”
Kasnije, kad je Clare otišla i Avery skoknula kući po stvari koje su
joj bile potrebne, Hope je sama prošetala hotelom.
Osjećala se dobro, pomislila je. Kao kod kuće.
I dok se uspinjala natrag u svoj stan, namirisala je kozju krv,
slatku poput ljeta.
“Ovdje sam”, rekla je, “i tu ću i ostati. Nijedna od nas više neće
morati biti sama.”
•••
Sljedećeg jutra Avery je sišla i pronašla obitelj Montgomery već u
radovima i Hope kako priprema doručak.
“Još nismo organizirali kuhinju”, komentirala je Avery.
mart@ & nymphe
145
“Ja to radim. Želim isprobati nekoliko stvari i ovo je dobra
prilika.”
“Pomoći ću ti.”
“Ne.” Kako bi to naglasila, podigla je prst. “Ne želim pomoć. Ti si
gost. Idi u blagovaonicu.”
“Ima li tamo kave?”
“Ima. Avery? Kako je bilo spavati u J&R?
“Poput sna. Samo mi je nedostajala luđakinja s tavana, samo što
bi tada valjda san postao noćna mora. Prvo kava, a onda izvješće.”
Odšetala je u blagovaonicu, natočila si kavu iz vrča i razmišljala.
Možda je savršen trenutak, pomislila je. Svi su bili sretni i uzbuđeni. I
glavni je projekt blistao. Još nekoliko dana posla, naravno, još
nekoliko detalja, ali glavnina je odrađena.
Owen se pojavio. “Čuo sam da si prvi naš gost.”
“Imala sam tu čast.”
“Ali svi ćemo doručkovati. Hope nam je svima poslala poruku
ujutro.” Sjeo je preko puta nje. “Kako je bilo?”
“Predivno. Potpuno izvješće kad svi budete ovdje. Vi ste u
salonu?”
“Mama želi još jedan plakar u prednjem kutu. Ry vješa ogledalo,
Beck postavlja police u ormaru. Izgledaš dobro”, dodao je. Podigla je
pogled prema njemu dok je ispijala kavu. “Stvarno?” “Stvarno.
Odmorna, ali živahna. Radiš li danas?”
“Ne do četiri. Ja zatvaram.”
“Zašto si ustala tako rano?”
mart@ & nymphe
146
“Iz navike. Možda sam osjetila da netko drugi kuha.”
Carolee je unijela pladanj s debelim vaflima, ispunivši sobu
njihovim mirisom dok ih je stavljala u jedan od poslužavifika.
Namignula je nećaku i Avery i odjurila. Hope je donijela prozirnu
staklenu zdjelu bobičastog voća i stakleni vrč soka.
“Hope, mogla bih...”
Hope je frknula. “Ti si gost”, rekla je i opet izišla van. “Zaista
želim isprobati taj štednjak”, promrmljala je Avery. “Tako se sjaji.”
U blagovaonicu je stigao pladanj slanine, i još jedan s kajganom.
“Pozvani smo.” Beckett je ušetao i stao mirisati. “Miriše kao
doručak.” Podigao je poklopac poslužavnika. “Izgleda kao doručak.” I
dohvatio komad slanine. “Oh, da. Ima okus kao doručak. Hej, vafli.”
“Vafli?” Ryder je ušao i krenuo ravno prema poslužavnicima.
“Hoću one debele i okrugle.”
“Posluži se.” Hope je dopratila Justine u sobu. “Ako želiš išta,
samo pitaj. I, molim te, iskreno mi reci je li dobro. Bolje je znati da
nešto ne valja sad nego nakon što otvorimo.”
Stajala je u pozadini i čekala dok svi tanjuri nisu bili napunjeni i
stolice zauzete.
Ryder je zagrizao prvi zalogaj vafla prelivena sirupom. “Nisi
dobila otkaz”, rekao joj je.
“Velika pohvala.”
“Odlično je, Hope.” Justine si je stavila nešto jaja u tanjur.
“Stolovi izgledaju veselo, baš kako smo željeli. Sjedi.”
mart@ & nymphe
147
“I dalje moram nekoliko stvari provjeriti, ali zaista bih htjela čuti
što Avery misli o svojem noćenju u J&R.”
“Kao da sam osvojila važnu nagradu. Najvažniju”, ispravila se.
“Jako sam čista jer sam sinoć isprobala tuš, a jutros kadu. Ijedno i
drugo je nevjerojatno. A hotelska je kozmetika prefina.” Ispružila je
ruku Owenu pod nos. “Pomiriši me.”
Učinio je to. “Lijepo.”
“Da, jest. Ručnici su meki i debeli — Bože, a tek podno grijanje i
radijator za ručnike? Inspirativno. Od svega toga u kupaonici osjećaš
se tetošeno, opušteno i kraljevski.”
“To je i bio cilj.” Justine je sva evala od sreće. “Upravo to.”
“Također želim jedan ogrtač za sebe. Kamin je sjajan detalj, osobito
kad si u tom nevjerojatnom krevetu. A moram dodati da je to
najudobniji krevet u kojem sam imala zadovoljstvo spavati. Sjajno je
imati sve te jastuke različitih veličina. Isprobala sam televiziju,
radiobudilicu, pročitala nekoliko poglavlja Jane Eyre i pogledala DVD
o njoj.”
“Da imam deset palčeva, svi bi bili ispruženi gore. Bilo je
jednostavno fantastično. Zaista cijenim priliku što sam mogla
isprobati sobu.”
“To sam željela čuti. Vračam se za nekoliko minuta”, rekla je
Hope i vratila se u kuhinju.
“Nema pitanja, pritužbi, prijedloga?” Justine je pitala Avery.
“Imam prijedlog. Nemojte promijeniti ništa u toj sobi. Ne postoji ništa
u njoj što mi se nije svidjelo.”
“U redu.” Justine je zadovoljno kimnula glavom i sjela natrag na
svoje mjesto. “Jedna manje.”
mart@ & nymphe
148
“Dok ste svi ovdje, htjela bih razgovarati s vama o nečemu. Nešto
što neizravno ima veze s hotelom”, dodala je Avery.
“Reci”, Ryder joj je uzvratio i ustao. “Želim još vafla. Čekaj, gdje je
Blento?”
“Na recepciji je, pokraj kamina. Ne možemo imati psa ovdje zbog
hrane, Rydere”, rekla mu je majka.
“Ali...”
“Nećeš mu davati hranu sa stola. Hope mu je dala nekoliko
psećih kolačića i savršeno je sretan ondje. Dakle, Avery, o čemu je
riječ?”
Njezino je srce lupalo, ali odlučila je da je vrijeme za to.
“Pretpostavljam da, kad budete imali goste u hotelu, neki će doći u
Vestu na ručak, na večeru, možda na pivo. Drugi će možda htjeti
nešto drukčije od obiteljskog restorana i ići će u South Mountain ili
Shepherdstown. Jako mi je žao što restoran na drugom uglu nije
uspio.”
“Nemoj me provocirati”, promrmljao je Owen.
“Svi se slažemo s time”, nastavila je Avery, “ali mogli bismo
otvoriti drugi restoran u gradu nekoliko klasa bolji od obiteljskog
talijanskog restorana i pizzerije.”
Bila je sva na iglama. Mrzila je kad je nervozna, usredotočena na
to da joj glas bude odlučan. “Ljudi često dolaze u moj restoran, pitaju
gdje mogu popiti čašu vina. Naravno da im ga mogu poslužiti, ali to
nije tip restorana kamo ćeš otići popiti piće u miru ili na romantičan
ručak ili večeru.”
“Mi prvo želimo završiti projekt slastičarnice”, rekao joj je Owen.
“Možemo potražiti drugog zakupca za restoran. Jednostavno ćemo
mart@ & nymphe
149
morati biti oprezniji u procesu odabira ovoga puta, pronaći nekoga s
pametnim poslovnim planom i razumijevanjem lokacije.” “Slažem
se.” Avery je pročistila grlo. “Kupili ste dvije povezane zgrade.” Kako
bi joj ruke bile zabavljene, prebirala je po jajima u tanjuru. “Znam da
si razmišljao o tome da ondje otvoriš robnu kuću, ali to je nekad bila
jedna zgrada i, ako ponovno otvoriš taj prostor, mogao bi sjedne
strane biti bar, a s druge restoran - povezani. Ljudi bi mogli popiti piće
ili doći na večeru. Ili ijedno i drugo. A u drugom dijelu ima prostora za
malu pozornicu. Živa glazba uvijek privlači ljude. Nema ništa takvo u
gradu. Dobar restoran i bar jedan do drugoga. Dobra hrana, fino vino
i pivo, kokteli, glazba.”
“To je dobra ideja”, započela je Justine.
“Nemoj da ona započne”, upozorio ju je Ryder.
“Od toga bi hotel profitirao”, nastavila je Avery. “Gosti bi imali
više izbora i mogli bi prošetati niz Ulicu sv. Pavla, popiti bocu vina, a
da se ne brinu o vožnji. Mogli biste dogovoriti dostavu u sobu otamo,
kao što ćemo mi raditi to za vas iz Veste. Ne želite ići van? Pojedite
pizzu u salonu ili finu, mirnu večeru u blagovaonici. Imate i pakete. Da
im dodate večeru za dvoje u finom restoranu, baš preko puta vas —
ili opet, da im se dostavi ovamo — to bi moglo privlačiti ljude.”
“Bez sumnje.” Beckett je kimnuo glavom. “Mi smo to i pokušali.
Ključno je pronaći nekoga tko ne samo da želi voditi restoran nego
tko to i može napraviti kako treba.”
“Ja želim.” Rekla je to brzo i sklopila ruke pod stolom. “Ja to
mogu napraviti kako treba.”
“Ti imaš restoran. Ti imaš Vestu.” Ryder ju je mrko pogledao.
mart@ & nymphe
150
“Mala Crvena, ako mi želiš reći da se želiš prebaciti na taj biznis,
naljutit ću se. Ja trebam svoju Ratničku pizzu.”
“Ne misli ona na to.” Zabrinut, Owen je odmaknuo tanjur na
stranu. “Dva lokala, Avery? Zar već nemaš dovoljno posla oko
jednoga?”
“Dat ću više odgovornosti Franny, Dave će se izmjenjivati u
obama lokalima. Trebat će mi dobar menedžer za novi restoran i već
imam nekoga na umu. Justine, prije nije funkcioniralo jer nije bilo
pogođeno. Ja točno znam što treba tamo napraviti kako bi dobro
funkcioniralo, kako bi bilo uspješno.”
“Slušam.”
“Oh, Bože.” Ryder je spustio glavu i usredotočio se na vafle.
“Želite topao i moderan, ne šminkerski restoran. Možda nekoliko
ljubavnih sjedala i visokih stolova u baru. Jedan golemi dobar šank i
konobare koji znaju svoj posao. Opušten, ali sa zrncem pomaknutoga.
Dobro vino, dobro točeno pivo — možda mješavina lokalnih
proizvoda. Profinjeno.”
Nitko je nije prekidao pa je Avery udahnula i nastavila dalje. “Za
ručak nudite veliku ponudu salata, sendviča, juha, i otvoreni ste za
ručak svaki dan — što je prije bio problem. Cijene neka vam budu
razumne, usluga prijateljska i ljubazna.”
“Što je isto tako bio problem prije”, komentirao je Beckett. “Da,
bio je.” Pogledala ga je i kimnula glavom, a zatim nastavila. “Za
večeru dodajte predjela. Dobar odrezak, riba, piletina, zanimljiva
predjela. Koliko god možete, nabavljajte lokalne proizvode,
nabavljajte meso od lokalnih dobavljača. Neka bude zabavno,
nemojte zaboraviti da ste na trgu u Boonsborou. Poznajem ovaj grad i
znam što ljudi žele.”
mart@ & nymphe
151
“Ne sumnjam u to”, promrmljala je Justine.
“Napisala sam poslovni plan. Složila sam jelovnik, približno
odredila cijene. Znam da to uključuje nešto posla za vas, ponovno
povezati dvije zgrade, urediti prostor za bar, ali isplatit će se.”
Udahnula je. “Ja ću se potruditi da se isplati.”
“Koliko dugo već razmišljaš o ovome?” pitao ju je Owen. “Oko
dvije godine — kad sam shvatila da vaš restoran neće uspjeti i zašto
je tomu tako. To nije impulzivna ideja”, bila je uporna, poznajući taj
njegov pogled. “Znam da znam biti impulzivna, ali ne kad je riječ o
poslu. Imali ste povjerenje u mene kad sam vam se obratila za
otvorenje Veste u vašoj zgradi.”
“Imali smo pravo.” Beckett je potvrdio. “Želim ponovno pogledati
lokal prije nego što donesemo ikakve odluke - na jedan ili drugi
način.”
“Naravno. Poslat ću vam poslovni plan, primjerak jelovnika ltd.”
“Dobro.” Justine je kimnula glavom. “Želim vidjeti što si smislila.
Ipak, morat ćemo porazgovarati o ovome, Avery, moji dečki i ja.”
“Znam to. I ako budete odbili, ovaj... pokušat ću vas uvjeriti da se
predomislite. Eto. Sad moram ići.” Ustala je i automatski pokupila
svoj tanjur. “Još jednom vam hvala što ste mi dopustili da isprobam
sobu. To je bila noć za pamćenje.”
“Ubrzo ćemo razgovarati”, obećala joj je Justine, a kad je Avery
izišla, primijetila je da joj se kava ohladila. “Sto mislite?” “Vođenje
restorana puno je posla”, započeo je Owen. “Ali dva? Morat će voditi
dvije ekipe, dva jelovnika, i još taj bar o kojem govori, to su zapravo
tri posla.”
mart@ & nymphe
152
“Ona je Vatrena.” Ryder je slegnuo ramenima i ustao donijeti
svojoj majci još kave. “Ja se kladim na nju.”
“Moram pogledati prostor, vidjeti je li to izvedivo.”
Justine se nasmiješila Beckettu. “Bilo što se može napraviti. Prva
prednost za nas bila bi da imamo nekoga koga znamo i komu
možemo vjerovati, tko ima dobru, uvjerljivu, inovativnu ideju. Njezin
koncept prilično je savršen.”
“Sviđa mi se ideja.” Owen je i dalje oklijevao. “Brinem se što će
jedna osoba, Avery, pokušati brinuti se o svemu tome.”
“O tome neka se ona brine. Ti se brineš da će se ona previše
rastrgati, da će to biti previše za nju. Prijateljska briga”, dodala je
Justine, “pomiješana s brigom kad ćemo imati vremena da ga
provodimo zajedno sad kad razmišljamo o tome da budemo
zajedno.”
Kad je Owen uputio suzdržan pogled Ryderu, Ryder je podigao
ruke u zrak. “Ni riječi nisam rekao. Ni riječi.”
“Molim te.” Justine je frknula i podigla ruku u zrak. “Zar ti misliš
da meni netko treba reći? Blesavi, blesavi dječače. Ti i dalje ne
razumiješ moje moći?” Owen se uzvrpoljio na stolici, na što je
samodopadno prasnula u smijeh. “Razumijem tu brigu. Imam i ja
svoju. Ali, kao i Ry, i ja bih se kladila na Avery da će joj to uspjeti — da
nešto bude na tom uglu, što bi bila velika prednost za grad. Za hotel”,
dodala je. “I druge biznise.”
Sjela je još jedan trenutak i kimala glavom. “Pogledajmo prostor,
a onda, vi dečki, možete razmisliti kako bi se to moglo izvesti i što bi
uključivalo. Pregledat ćemo njezin poslovni plan, vidjeti kakav je
mart@ & nymphe
153
jelovnik osmislila. Nakon toga možemo opet razgovarati s Avery. U
redu?”
“Što se tiče mene, vrijedi”, rekao je Ryder, na što je Beckett
kimnuo.
“Provjerit ćemo sve”, zaključio je Owen. “Počnimo s obilaskom
prostora.”
Nešto kasnije Owen je pronašao Avery u salonu. Sjedila je na
podu, okružena DVD-ima, potpuno zaposlena razrezujući i otvarajući
paket nekim majušnim alatom.
“Što radiš?”
“Sunčam se na plažama Saint-Tropeza.”
“Jesi li se namazala kremom za sunčanje?”
“Ovu kožu? Njoj je potreban štit.”
Sjeo je na klupicu presvučenu smeđom kožom. “Zar danas nemaš
slobodan dan?”
“Da, zato sam na plaži. Dok se sunčam, igram se filmovima. Hope
mi je dala ovaj otvarač. Nisam znala da su izumili otvarač za DVD-e.
Svi ti brojni sati borbe s glupim naljepnicama i omotom, kad je sve što
sam trebala napraviti jest razrezati ga. Sad to nadoknađujem,
otvarajući sve hotelske DVD-e dobrodošlice dok Hope i Carolee imaju
druženje. Jesi li ikad gledao ovo?”
Držala je DVD Zapravo Ijubav.
“Ne.”
Nagnuvši glavu, pogledala ga je mudrijaški. “Zato što misliš da je
to ženski film.”
mart@ & nymphe
154
“To je ženski film.”
“U krivu si.”
“Ima li eksplozija?”
“Ne, ali ima golotinje i psovki. Nije ženski film, to je stvarno
dobar film. Imam ovaj DVD. I ovaj.” Podigla je Terminatora.
“To je film. Zašto si tako nervozna?”
“Nisam nervozna. Sunčam se i služim se ručnim alatom dok
razglabamo o filmskoj umjetnosti.”
“Avery.”
Kad netko poznaje jako dobro tvoja raspoloženja, pomislila je, to
može biti prednost, ali i mana, ovisno o situaciji. U svakom slučaju,
štedi vrijeme.
“Bojim se da te je tvoja obitelj poslala ovamo da mi kaže da
nema nikakve šanse da pristanete na novu ideju o restoranu.” “Još
nismo ništa odlučili. Malo smo pogledali prostor, nabacili neke ideje.
Izgleda izvedivo - s naše strane — ali Beckett mora malo poraditi na
tome.”
“Izvedivo — s vaše strane.” I ona je njega poznavala. “Ali ne baš s
moje.”
“To nisam rekao. Pitam se kako ćeš moći organizirati svoje
vrijeme, kako će moći biti usredotočena i hoćeš li imati dovoljno
energije za to. Kristalno mi je jasno koliko vremena i rada ulažeš u
Vestu.
Skinula je omot sljedećeg DVD-a. “Kako?”
mart@ & nymphe
155
Zato što sam te promatrao, pomislio je, i više nego što sam
shvaćao.
“Ja jedem ondje, imam sastanke ondje. Upravljao sam
izgradnjom hotela virtualno u tvom restoranu svaki prokleti dan više
od godine dana. Posve mi je jasno, Avery.”
“Da ti je sve jasno, onda bi ti bilo jasno da znam što radim.”
“Ne govorim da ne znaš. Ali to znači da ćeš raditi na dvama
mjestima. Čini mi se da preuzimaš na sebe više nego što jedna osoba
može podnijeti.”
Uzela si je vremena, pokupila smeće i bacila ga u kutiju pokraj
sebe. “Imam osjećaj da je tvoj glas za odbijanje ovog prijedloga.”
“Nisam ni to rekao.”
“I ne trebaš. Poznajem te, Owene, koliko god ti poznaješ mene.
“Nijedno od nas ne želi da se dovedeš do iznemoglosti ili da
upadneš u probleme.”
U slučaju da ne upadne u napast da ga baci, Avery je spustila
otvarač za DVD-e dolje. Pažljivo.
“Misliš li da ja ne poznajem svoje sposobnosti i ograničenja te
svoje potencijale? Koliko željeza kuješ u svojoj vatri, Owene? Koliko
iznajmljenih prostora nadzireš? Koliko poslova imaš u različitim
fazama, koliko je klijenata na tvojem popisu, ljudi na platnoj listi,
koliko kooperanata kojima moraš manevrirati?”
“Mnogo je nas koji se brinemo za to. Ali samo je jedna Avery.”
Prošla je rukom kroz kosu - trenutačno nijanse sjajnog mahagonija.
“Nemoj mi to podvaljivati. Znam da si ti glavni i odgovorni za
iznajmljivanje. Ti se baviš zakupcima. Ja to znam jer sam ja zakupac. Ti
mart@ & nymphe
156
paziš na detalje, Owene, i Obiteljska građevinska tvrtka Montgomery
vraški pazi na detalje. Ryder je voditelj gradilišta, Beckett je arhitekt.
Vaša se mama brine za knjige, pomaže klijentima s dizajnom
interijera i pod njezinim je budnim okom cijeli biznis. Ti povezuješ sve
dijelove u mozaik. I svatko od vas — uključujući i tvoju majku s
vremena na vrijeme - gradi.”
“To je istina, ali...”
“Ništa ali”, ispalila je ljutito. “Radio si na hotelu iz mojeg
restorana više od godinu dana. Sad ja tebi vraćam lopticu. Vidjela sam
što si radio, što si morao raditi, s čime si se sve susretao, što si
odlučivao. Ti, Owene, osobno, kao i ostali. Da mi kažeš da
preuređujete jebenu Bijelu kuću, ja bih mislila da ti to možeš
napraviti. I ti bi jednako tako trebao vjerovati u mene.”
“Nije to stvar vjerovanja”, započeo je, ali ona se već osovila na
noge.
“Slušaj, ako je odgovor ne, onda je ne. To je tvoje vlasništvo i
imaš pravo iznajmiti ga komu god želiš. Ne bih ti to uzela za zlo,
nikomu od vas. Ali bolje da odgovor ne bude ne jer ti ne misliš da ja
to mogu.”
“Avery...”
“Ne. Samo ne. Trebao si tražiti da vidiš moj poslovni plan, moj
plan rasporeda, moj jelovnik, izvješće dobitka i gubitka Veste, i
predviđeni proračun za novi restoran. Trebao si se ponijeti prema
meni s jednakim poštovanjem kao prema svakom poslovnom
čovjeku, bilo kojemu drugom potencijalnom zakupcu. Ja nisam sanjar,
Owene, i nikad nisam bila. Znam što mogu napraviti, i onda to
napravim. Ako to ne shvaćaš, onda me ne poznaješ tako dobro koliko
smo oboje mislili.”
mart@ & nymphe
157
Poznavao ju je dovoljno dobro da ne potpiruje vatru sad kad ju je
zapalio. Nije bila samo bijesna — s time bi se znao uhvatiti ukoštac.
Uspio ju je i povrijediti i razbjesniti.
“Dobar posao”, promrmljao je. Kako bi si uzeo malo vremena za
razmišljanje, pokupio je DVD-e koje je odmotala, složio ih u ormar
ispod plazme ugrađene na zidu, automatski ih slažući po abecedi.
9 azmišljao je kako joj pristupiti u pravome trenutku i uložio
je sve nade u blagdansko raspoloženje.
U pet sati na Badnjak Owen je pokucao na Averyna
vrata. Obojila je kosu — opet — primijetio je, ovoga puta u nijansu
božično crvene boje. Nosila je uske crne hlače koje su isticale oblik
njezinih nogu i džemper plav poput njezinih očiju. Bila je bosa pa je
primijetio da je uskladila svoju božično crvenu boju kose s božično
zelenim lakom na nožnim prstima.
Zašto je to bilo toliko seksi?
“Sretan Božić.”
“Nije još.”
“U redu. Sretan Badnjak.” Radim na tome, pomislio je i
nasmiješio se. “Imaš minutu?”
“Ni nemam mnogo više od toga. Idem do Clare pa k tati. Oitat ću
ondje večeras tako da...”
“Možeš mu pripremiti božični doručak i možete se tad družiti
malo prije nego što oboje odete k mojoj majci na njezinu božičnu
svečanost.” Prstima je tapkao po sljepoočnici. “Svatko ima planove za
R
mart@ & nymphe
158
blagdane. Hope je u Philadelphiji, provodi Badnjak sa svojom obitelji,
a sutra poslijepodne se vraća. Ry će biti kod Clare, a onda oboje
planiramo spavati kod mame.”
“Tako da možete biti i na božičnom doručku i ručku.”
“To je jako privlačno.”
“Ako ideš do Clare, zašto si ovdje? Vidimo se za pola sata.” “Želio
sam nekoliko minuta s tobom nasamo. Mogu li ući ili si i dalje ljuta na
mene?”
“Nisam ljutita na tebe. Preboljela sam to.” Pomaknula se i pustila
ga da ude.
“Počela si se raspakiravati”, komentirao je. Prema njegovoj
procjeni, gomile kutija smanjile su se više od polovice.
“Nastavila se raspakiravati”, ispravila gaje. “Bila sam ljutita. Ja
kuham kad sam ljutita ili uznemirena. Moj otac ima zamrzivač krcat
lazanjama, kanelonima i različitim juhama. Tako da sam se morala
zaustaviti i preusmjeriti energiju na raspakiravanje. Skoro sam
gotova.”
“Produktivno.”
“Šteta bi bila ne iskoristiti to konstruktivno ludilo.”
“Žao mi je.”
Odmahnula je glavom. “Moram završiti s odijevanjem.” Kad se
okrenula prema spavaćoj sobi, krenuo je za njom.
Nije reagirao — nema smisla da je opet razljuti — ali ona je očito
imala problema s odlučivanjem koji će džemper i traperice obući.
Druge kombinacije, odbačene, bile su razbacane po krevetu. Oduvijek
se divio antiknom krevetu od mjedi, njegovim vitičastim završetcima,
mart@ & nymphe
159
njegovu starinskome šarmu. Međutim, bilo mu je teško diviti se kad
je bio pretrpan gomilom odjeće, jastucima i ručnom torbom.
Širom je otvorila najvišu ladicu svoje komode — u kojoj je Owen
mislio da većina ljudi drži donje rublje, ali primijetio je da je cijela
ladica prepuna naušnica.
“Isuse, Avery. Koliko ušiju imaš?”
“Ne nosim prstenje, sat, narukvice — uglavnom. Oni ne idu s
tijestom za pizzu i umacima. Tako da to kompenziram naušnicama.
Nakon biranja neko vrijeme, isprobala je srebrne alkice s još manjim
alkicama u njima. “Sto misliš?”
“Ah... lijepo.”
“Hmmm.” Skinula ih je i zamijenila visećima s plavim
kamenčićima i srebrnim zrncima.
“Došao sam da.. ."
Ošinula ga je pogledom u ogledalu. “Ja moram nešto prva reći.”
“U redu. Ti prva.”
Otišla je do kreveta i dodalajoš nekoliko stvari u svoju malenu
putnu torbu i zatvorila je. “Možda sam malo pretjerano reagirala neki
dan. Malo. Jer si ti bio posrijedi, mislim, i jer sam očekivala da ti
vjeruješ u mene.”
“Avery...”
“Nisam gotova.” Brzim je koracima otišla do kupaonice i donijela
natrag viseću plastičnu torbicu. Kad ju je položila na krevet, vidio je
kroz prozirnu prednju stranu da je krcata šminkom i svim ostalim
pomagalima koja žene upotrebljavaju.
mart@ & nymphe
160
Kako je imala vremena upotrebljavati svu tu šminku? Kad se
njome koristila? Vidio je njezino lice bez svih tih čudesa. Imala je
zaista lijepo lice.
“Trebala sam očekivati da ćeš ti prvo gledati s praktične strane.
Valjda sam htjela da misliš o tome na isti način kao ja. Nisam još
gotova”, rekla je kad je otvorio usta.
Zamotala je torbu, zavezala je i stavila u putnu torbu.
“Nakon što sam nakuhala toliko da se cijeli grad Boonsboro može
dobro najesti u slučaju da dođe do neočekivane gladi, i nakon što sam
raspakirala stvari za koje nisam sigurna hoće li mi služiti, shvatila sam,
iako bih se zaista uzrujala da mi tvoja obitelj kaže ne zato što misle da
se ne bih znala nositi s time, da zaista ne želim da ti pristaneš samo
zato što je riječ o meni, a ni zbog prijateljstva naših obitelji.
Okrenula se. “Želim da me se poštuje, a ne da mi se povlađuje.
Možda je to težak put za tebe, Owene, ali to je moj put. Neću krenuti
drugim.”
“To je pošteno i ja ću vjerojatno povremeno skrenuti s puta. I ti
također.”
“Da, imaš pravo, ali se moramo truditi da ostanemo na njemu.”
Otišla je do ormara i izvukla par čizama. Visoke crne čizme, primijetio
je, s visokim, tankim potpeticama.
Nikad je nije vidio da ih nosi. Ni išta slično. Sjela je na klupicu u
podnožju kreveta. Usne su mu se osušile kad ih je navukla i potegla
patent.
“Hm. Ovaj. Želio sam reći...” Zamuknuo je kad je ustala. “Oh.”
“To su čizme, zar ne?” Skrenula je pogled prema njima i
promatrala ih. “Hope me je nagovorila da ih kupim.”
mart@ & nymphe
161
“Sviđa mi se Hope”, rekao je, a ona je širom otvorila vrata
ormara i promatrala svoj odraz u ogledalu u njima. “Nikad nisam vidio
da nosiš išta takvo.”
“Badnjak je. Ne radim.”
“U mom si slučaju obavila posao.”
Nasmijala se i pogledala ga ozareno. “Tvoja je reakcija
primijećena i cijenjena. Rijetko imam priliku nositi visoke pete. Hope
mi pomaže da ispunim duboke, duboke rupe u ormaru za cipele. Bolje
da krenemo. Budući da si ovdje, možeš mi pomoći da odnesem
darove tako da ne moram ići gor edolje stubama u ovim čizmama.”
“Naravno, ali i dalje te trebam na minutu.”
“Oh, da, oprosti. Mislila sam da je riječ o onome o čemu smo već
razgovarali.”
“Nismo o svemu.” Izvadio je blještavo omotanu kutiju iz džepa
svojeg kaputa. “Imamo tradiciju u obitelji da dobijemo jedan dar na
Badnjak.”
“Sjećam se.”
“Onda, evo tvojega.”
“Je li ovo dar da se pomirimo kako bih spavala s tobom sljedeći
tjedan?”
“Ne, taj sam sačuvao za sutra.”
Srčano se nasmijala, čime je i njemu izmamila osmijeh na lice.
“Jedva ga čekam vidjeti.”
Uzela je kutiju i protresla je. Ništa nije saznala time.
mart@ & nymphe
162
“Obložio si je.“
“Ti uvijek protreseš dar. Svatko to zna.”
“Volim prvo pokušati pogoditi, to dodaje napetost. Mogle bi biti
naušnice”, nagađala je. “Bio si tako zaprepašten mojom ladicom s
nakitom. Ako su naušnice, vjeruj mi, njih nikad previše.” Razmotala je
dar i bacila vrpcu i papir na komodu.
Otvorila je kutiju i odstranila vatu kojom ju je obložio. I ugledala
dva ključa.
“Za zgradu preko puta ulice”, rekao je. “Za oba dijela.”
Podigla je pogled prema njemu, ne rekavši ni riječi. “Pregledao
sam tvoj poslovni plan nakon što si ga poslala mami. I jelovnik, i
ostalo. Temeljito je. Dobro je. Ti si dobra.”
Izdahnuo je kad je ona opet sjela na klupicu zureći u ključeve u
kutiji.
“Sve ću ti otkriti. Ryder navija za tebe od početka. Mala Vatrena.
Znaš da te tako zove pokatkad.”
Kimnula je glavom i nastavila šutjeti.
“Beckett je stao na tvoju stranu nakon što je ponovno razgledao
zgrade. Djelomično, ako se mene pita, zato što ih želi urediti, želi
imati svoje prste u tome. S druge strane, to želi stoga što vjeruje u
tebe. A mama? Ti planiraš napraviti upravo ono što ona želi u tom
prostoru, više i nego što je mislila da može dojiti od toga prostora.
Ona nema nikakvih sumnji.”
“Što se mene tiče...”
“Ako ti kažeš ne, to će biti ne.”
mart@ & nymphe
163
Podigao je obrve i uronio ruke u džepove. “Čekaj malo. Čekaj. Mi
ne radimo na takav način.”
“Owene.” Spuštene glave okretala je ključeve u kutiji. “Oni
slušaju tebe. Možda se to tebi uvijek ne čini. Ali kad je riječ onečemu
ovakvome? Kad je riječ o poslu? Oni znaju da ti tu tata-mata i to
poštuju. Isto kao što vi svi poštujete Becketta u vezi s projektiranjem,
Rydera u vezi s gradnjom, u vezi sa zapošljavanjem i otpuštanjem
radnika. Nemaš pojma koliko seja divim tvojoj obitelji već godinama.”
Nije znao što bi joj odgovorio na to.
“Nisi rekao ne.”
“Nije bila riječ o tome da ne vjerujem u tebe, Avery, nikad. Imala
si pravo da sam trebao pitati o tvojemu projektu i planovima. Ali
nisam o tebi razmišljao na takav način. Nisam na tebe gledao na takav
način. Nisam navikao misliti ili gledati na takav način na tebe, na ovo,
na nas, onako kako sad gledam. A nismo još ni počeli.”
I dalje zureći u ključeve, nije ništa rekla.
“Ti tako puno radiš.”
“Moram.” Stisnula je usnice na trenutak. “Ne želim o tome
razgovarati, o psihi, o problemu, ne sad. Dobro?”
“Dobro. Oh, čovječe.” Kad je podigla oči prema njegovima, bile
su ispunjene suzama - prekrasne, srcedrapajuće, svjetlucavo plave.
“Moraš li?”
“Neću plakati. Kvragu, ne želim uništiti šminku. Cijelu sam
vječnost potrošila na glupo šminkanje.”
“Izgledaš sjajno.” Sjeo je na klupicu pokraj nje. “Izgledaš
predivno.”
mart@ & nymphe
164
“Neću plakati. Samo mi treba minuta da se ponovno saberem.”
Međutim, izgubila je bitku s jednom suzom pa ju je brzo obrisala.
“Nisam bila svjesna koliko želim ovo, ne dok nisam otvorila tu kutiju.
Možda si nisam dopustila da se ne bih raspala ako kažete ne.“
I dalje se boreći sa suzama, opet je duboko i polako udahnula.
“Radije ću biti pesimistična nego razočarana tako da nikomu nisam
rekla koliko ovo želim, čak ni Clare. Čak ni mom tati. Rekla sam sama
sebi da je to samo posao, samo prijedlog. Ali menije to mnogo više.
Ne mogu ti to sad objasniti. Ne smijem upropastiti šminku, a ionako
ću biti stvarno sretna za minutu.”
Primio ju je za ruku i razmišljao kako da joj otjera suze i prizove
sreću. “Kako ćete ga nazvati?”
“Restoran i bar MacT.”
“Sviđa mi se.”
“I što kaže slavni predosjećaj MacTavish o tome?”
“Da ću ’rasturiti’. Oh, Bože, bit će to sjajno. Oh, Bože.” Smijala se
i zagrlila ga, zatim je stala skakati u tim pripijenim, seksi čizmama.
“Čekaj. Moram navratiti dolje po bocu šampanjca. Dvije boce.” Ustao
je, a ona mu se bacila u zagrljaj. “Hvala ti.” “To je posao.”
“I dalje je u redu zahvaliti.”
“Imaš pravo.”
“A ovo je osobno.” Dotakla je usnama njegove, provukla je prste
kroz njegovu kosu i prislonila se uza nj. “Hvala ti, puno, puno.” “Nećeš
tako i mojoj braći zahvaliti, zar ne?”
“Ne baš tako.” Nasmijala se i opet ga zagrlila. “Nijedan od njih
nije bio moj prvi dečko.”
mart@ & nymphe
165
Odmaknula se i zgrabila svoju torbu. “Zakasnit ćemo. Ti mrziš
kasniti.”
“Večeras je iznimka.”
“Može li još jedna? Ne želim vidjeti onaj izraz na tvom licu kad
budemo otišli po darove. Znam da je sve neuredno i neorganizirano.”
“Neće ga biti.”
Pridržao joj je torbu dok je oblačila kaput, stavljala šal oko vrata i
navlačila rukavice. I junački je kontrolirao svoj izraz lica kad ga je
odvela u sobu prepunu darova, vrećica, papira za zamatanje i
zapetljanih vrpci.
“Sve ovo?”
“Neki su za večeras, neki za tatu, neki za tvoju mamu. Volim
Božić.”
“Vidi se.” Vratio joj je torbu jer je ona bila najlakša za nošenje.
“Idi dolje po šampanjac, ja ću odnijeti darove.”
“Hvala ti.”
Barem je stavila darove u otvorene kartonske kutije, pomislio je
kad je podignuo prvi. A kako je ona otišla iz sobe, mogao je slobodno
zakolutati očima.
“Čula sam taj pogled”, uzviknula je, a njezin je smijeh odjekivao
dok je jurila niz stube.
Od trenutka kad je došla do Clare s darovima za djecu, pse i
njezine prijatelje — noseći boce šampanjca i pladanj lazanja koje je
mart@ & nymphe
166
pripremila tijekom napadaja ludila - do trenutka kad se uvukla u svoj
krevet iz djetinjstva, Badnjak je za Avery bio jednostavno savršen.
Otkad je Clare došla u Boonsboro kao mlada udovica s dva sinčića
i s još jednim djetetom na putu, Avery je provodila nekoliko sati
Badnje večeri s njom i njezinom djecom.
Međutim, ove je godine kuća vrvjela Montgomeryjima.
Ove je godine promatrala kako se mali Murphy penje uz
Beckettovu nogu spretno poput majmunčića dok Beckett razgovara s
Clareinim ocem o američkom nogometu.
Te kako Owen strpljivo pomaže Harryju da sagradi neki
komplicirani ratni brod od, činilo se, pola milijuna Lego kockica. I
Rydera kako izaziva Liama u turniru Play Stationa, dok su se Blento i
dva šteneta naganjali uokolo, hrvali i kradomice moljakali hranu.
Uživala je slušati Justine i Clareinu majku kako razgovaraju o
planovima za vjenčanje. I ulovila je sjaj u očevim očima kad je gledao
Justine — kako joj je to uopće dosad promaklo? Toplina ju je obuzela
vidjevši kako se njegov veliki trbuh nadima od smijeha kad je Murphy
napustio Becketta kako bi se popeo uz njegovu nogu.
I dalje je bilo čarolije u svijetu, pomislila je, vidjela ju je u trojici
malih dječaka.
Još čarolije bilo je, zaključilaje dok je ležala u krevetu
promatrajući kroz prozor Sunce kako polako oslikava nebo, u
trenutku kad ju je Owen otpratio do automobila. Kad ju je poljubio na
ledenom zraku, a oko njih svjetlucale su lampice i mirisao je bor.
Prekrasna večer. Zatvorila je oči da još jednom proživi taj
trenutak. Kakav je prekrasan dan tek bio pred njom!
mart@ & nymphe
167
Izvukla se iz kreveta — tiho, najtiše — navukla debele čarape i
pričvrstila kosu straga. Pri slabom svjetlu izvukla je torbu iz svoje
putne torbe prije nego što se išuljala iz sobe.
Hodala je na vrhovima prstiju — baš na četvrtoj stubi koja je
malo škripala po sredini — i ušuljala se u dnevnu sobu u kojoj se
nalazio veliki kauč za opuštanje, veliko, blještavo okićeno drvce i mali
kamin od cigle na kojem su visjele dvije čarape.
Njezina je bila puna.
“Kako mu to uspijeva?” promrmljala je.
Čarapa je sinoć bila prazna. U isto su vrijeme pošli u krevet i ona
je čitala još sat vremena da se opusti od večeri.
Čula ga je kako hrče u susjednoj sobi.
Svake mu je godine uspijevalo. Bez obzira na to kako kasno legla
ili koliko rano ustala. On bi ispunio tu čarapu kao i svake godine
njezina života.
Mašući glavom tamo-amo, napunila je njegovu tričarijama,
njegovim omiljenim slatkišem, poklo nbonom za knjižaru i darovni
dućan Turn the Page i ulaznicom za godišnju lutriju, jer nikad ne znaš.
Zakoračila je prema natrag, smijući se i obgrlivši se rukama.
Samo dvije čarape, pomislila je, ali bile su pune, bile sujedna
pokraj druge, i bile su važne.
U debelim čarapama i flanelskoj pidžami otišla je u kuhinju, koja
nije bila veća od one u njezinu stanu.
Ovdje je naučila kuhati, prisjetila se, na starome plinskom
štednjaku. Isprva iz nužde. Willy B. znao je raditi dosta toga i dobro
mu je išlo. Ali kuhanje nije bilo na tom popisu.
mart@ & nymphe
168
Trudio se, sjetila se. Jako.
Kad ih je njezina majka napustila, jako se trudio da ispuni tu
prazninu, da mu kći odrasta u stabilnom okruženju punom ljubavi
kako bi bio siguran da ona zna koliko je voli.
U tome je uspio, ali u kuhinji? Pregorene tave, sirova piletina,
prekuhano meso, izgoreno povrće — ili prekuhano i pretvoreno u
kašu.
Naučila je. I ono što je isprva bilo nužda postalo je ljubav. A
možda i mala kompenzacija, pomislila je otvorivši hladnjak i vadeći
jaja, mlijeko, maslac.
Toliko je toga napravio za nju, toliko je toga bio za nju. Priprema
jela značila je da mu može na neki način uzvratiti. Bog zna da je on
hvalio njezine prve pokušaje do neba.
Odlučila mu je pripremiti božični doručak, kao i svake godine
otkad je imala 12.
Kad je skuhala kavu, ispržila slaninu i postavila okrugli stolić u
blagovaonici, začula je njegove korake i njegov gromki “Ho, ho, ho!”
Svake godine, pomislila je smijući se. Mogao si računati na to kao
i na izlazak Sunca.
“Sretan Božić, moja mala djevojčice.”
“Sretan Božić, moj veliki zgodni tatice.” Podigla se na vrhove
prstiju da ga poljubi i uvuče se u njegov medin zagrljaj.
Nitko, pomislila je uživajući, nitko ne grli tako divno kao Willy B.
MacTavish.
Utisnuo joj je poljubac u glavu. “Vidim da je bio Djed Božićnjak i
napunio čarape.”
mart@ & nymphe
169
“Vidjela sam. Ušuljao se. Uzmi kave. Imamo sok od naranče,
svježe bobice, slaninu, a tava se grije za palačinke.”
“Nitko ne kuha kao moja cura.”
“Nitko ne jede kao moj tata.”
Pljesnuo je rukom po svojem trbuhu. “Veliki je to prostor koji
treba ispuniti.”
“To si ti, Willy B. Ali, znaš, kad muškarac ima curu, mora paziti na
liniju.”
Uši su mu pocrvenjele. “Oh, Avery.”
Puna ljubavi, razigrano ga je bockala u trbuh, a onda se uozbiljila.
“Sretna sam zbog tebe, tata. Zbog vas oboje, da imate jedno drugo.
Znaš da bi i Tommy bio sretan što Justine ima tebe i ti nju.” “Mi
samo...”
“Nije važno. Važno je što imate jedno drugo. Popij svoju kavu.”
“Hoću, šefice.” Otpio je jedan gutljaj. “Nikad nema jednako dobar
okus kad ju ja pripremim.”
“Tebe kuhinja neće, tata. To je prokletstvo.”
“Zasigurno si joj nedostajala. Volim te vidjeti ovdje, dušo. Ti si
oduvijek bila stvorena za kuhinju. I sad ćeš imati dva restorana.” “I
bar.”
“Ti si tajkunica.”
Nasmijala se dok je maslacem mazala vruću tavu. “Mala, ali sam
prilično uzbuđena. Trebat će nešto vremena za to, ali trebat će mi i
vremena da završim s planiranjem.”
mart@ & nymphe
170
“Justine je isto tako uzbuđena i zaista zadovoljna što ti ulaziš u taj
prostor. Polaže velike nade u tebe.”
“I ja u nju, u sve njih. Zar nije bilo predivno kod Clare sinoć?”
Sretna kao božično jutro, okretala je palačinke. “Vidjeti ih sve tamo,
vidjeti kako se djeca slažu s Beckettom, sa svima njima. I sva ta buka, i
toplina, i... obitelj.”
Dok je gledala svojeg oca, njezin je osmijeh postajao sjetan. “Ti si
želio veliku obitelj.”
“Ja imam najbolju obitelj koju muškarac može poželjeti upravo
ovdje u kuhinji.” ,
“I ja. Ali željela sam reći, znam da si htio puno djece i bio bi sjajan
u velikoj obitelji — kao što si sjajan samo sa mnom.”
“Sto želiš, dušo?”
“Čini se da želim dva restorana.”
Willy B. je pročistio grlo. “I Owena.”
Stavila je palačinke na pladanj i osvrnula se. Kao što je mislila,
njezin se veliki tata zacrvenio. “Čini se da i njega želim. Odobravaš li
to?”
“On je dobar dečko — muškarac. Odavno si bacila oko na njega.”
“Tata, pa imala sam samo pet godina. Tad nisam ni znala što je to
baciti oko.”
“Ne bih se kladio. Samo... obavijesti me ako se ne bude ponašao
kako treba prema tebi.”
“I ti ćeš ga zgaziti kao mrava.”
mart@ & nymphe
171
Willy B. je navukao mrk pogled i napregnuo svoje razvijene
bicepse. “Ako budem morao.”
“Imat ću to na umu.” Okrenula se s pladnjem toplih palačinki.
“Jedimo kako bismo se što prije bacili na darove.”
Za Avery nije pravi Božić ako nema gužve u kuhinji. Uvijek je
cijenila to što jejustine primala u svoj dom i svoju veliku kuhinju nju i
njezina oca. Ove godine i Clare i djecu, Clareine roditelje i Hope. Ljudi
su se nalazili posvuda.
I djeca, razmišljala je. Clareini dečki, Caroleeine dvije unuke.
Pribroji im i Justineina dva psa — koji su se znali svakomu umiliti — i
Ryderova Blentu i dva šteneta, i Božić je za Avery bio jednostavno
savršen.
Voljela je biti nasamo sa svojim ocem, ali ovo — buka, živahna
djeca, uzbuđeni psi, miris pečene šunke, umaci koji krčkaju, pite koje
se hlade — uvijek bije dirnulo duboko u žicu.
Željela je to, oduvijek je to željela, za sebe.
Prestala je sjeckati češnjak upravo toliko da može uzeti čašu vina
koju joj je Owen ponudio.
“Izgledaš sretno.”
“Ako nisi sretan za Božić, kad jesi?”
Znatiželjan, zavirio je u zdjelu za miješanje pokraj nje. “Miriše
dobro.”
“Imat će bolji okus kad bude u kapicama od gljiva i pečeno.”
“Punjene gljive, ha? Možda bih ih mogla napraviti i sljedeći
tjedan.”
mart@ & nymphe
172
Ispila je još jedan gutljaj vina, odložila čašu i nastavila sjeckati.
“Mogla bih.”
“A one male mesne okruglice koje pokatkad praviš?”
“Koktel mesne okruglice.”
“Da, te.”
“Moguće je.”
“Nagovorio sam mamu da ispeče šunku, iako ću je ja narezati za
sendviče, možda ću nabaviti nekoliko pladnjeva sa sirom i povrćem za
umakanje, nešto tako. I...”
“Nemoj nabavljati pladnjeve. Samo nabavi namirnice. Pokazat ću
ti kako da ih posložiš.”
Nadao se da će to reći. “U redu. Ako mi daš popis stvari što
trebaš, ja ću ih kupiti.” Blento se prikrao i nježno sjeo na njezina
stopala kako bi joj privukao pažnju. Avery ga je važno pogledala kao
što je i on nju.
“Ne želiš to”, uvjeravala je Owena.
Čula je neobuzdani smijeh — Harryjev — kako dopire iz dnevne
sobe na donjem katu. “Ja sam prvi. Prvi, luzeri!”
“Wii.” Owen je odmahivao glavom glumatajući tugu. “Budi ono
najbolje ili najgore u nama.”
“Što igraju?”
“Boks su igrali kad sam bio tamo.”
“Mogu maloga pobijediti.” Pogledala je Clare kako premazuje
golemi pleh za pečene krumpire. “Tvog ću prvorođenog rasturiti. Bit
će to pravi nokaut. Nema milosti.”
mart@ & nymphe
173
“Podmukao je i stalno vježba.”
Avery je stisnula svoje bicepse kao što je njezin otac istogjutra.
“Sitna, ali dinamitna.”
“On udara ispod pojasa”, zarežao je Ryder kad je ušao. “Odgajaš
muškarca koji udara u muda,” rekao je Clare.
“Potukao te je?”
“U tri runde — ali vara.” Ryder je otvorio hladnjak da uzme pivo,
pritom se namrštivši. “Kakva su ovo ekskluzivna čudesa ovdje?”
“Trifle-2.” Hope ga je zaobišla i izvadila platu s nasjeckanim
povrćem i umakom.
“Sitnica? Izgleda prilično veliko.”
“To je desert, trifle od dvostruke čokolade. Evo ti, možeš ovo
odnijeti dolje.”
Podrugljivo se i sumnjičavo podsmjehnuo nazivu. “Djeca ne žele
mrkve, celer i ostalo sranje. Oni žele čips - i nezdrave umake poput
pikantnog umaka od rajčice. Što je pikantniji, to bolje.” “Jest će
mrkve, celer i ostalo sranje”, rekla mu je Clare. “I Murphy neće jesti
čips i pikantni umak od rajčice prije večere.” “Nećeš ni ti.” Justine ga
nije poštedjela svoga pogleda dok je provjeravala svoju šunku.
“Owene, uzmi ove kuhinjske rukavice i izvadi ovo za mene. Clare,
prepuštam ti pećnicu.”
“Kad ćemo jesti pravu hranu?” zahtijevao je Ryder.
2 Trifle - engleski desert ođ pudinga, voća, biskvita, voćnog soka ili želea i tučenog
vrhnja. Ovi su sastojci posloženi u slojevima. Isto tako, trifle na engleskom znači trica, trica,
glupost, sitnica.
mart@ & nymphe
174
“Za sat i pol.”
“Mi smo muškarci. Boks, skijanje, borba protiv izvanzemaljaca,
američki nogomet, trkaći automobili. Nama treba prava hrana.”
“Predjela su gotova za pola sata”, viknula je Avery i privukla njegovu
pozornost.
“Pripremaš neke od svojih jela?”
“Da ”
“U redu.” Uzeo je pladanj i svoje pivo i krenuo natrag dolje.
“Zašto ga zovu trifle ako je veliko?”
“Provjerit ću zašto”, obećela mu je Hope..
“Napravi to. Idemo, Blento. Ovo je sve što ćemo dobiti.” Pomalo
žalobno pas je slijedio Rydera onamo gdje je odjeknuo Harryjev
posljednji krik. “I dalje sam prvi!”
“U redu, evo me.” Avery je skinula pregaču i bacila je na stranu.
“Nekomu bi dobro došle batine.” Nakon što je razgibala ramena,
odmarširala je dolje.
I opet je domarširala natrag nakon pet minuta, s Harryjevom
vriskom u pozadini. “Potukao me je do nogu.”
Zastala je na trenutak promatrajući kuhinju, žene, komešanje,
grleni smijeh njezina oca dopirao je stubama, kao i Justinein i
Caroleen glas iz blagovaonice.
Iskrala se u dnevnu sobu, koja je još bila neuredna od jutra.
Otvoreni darovi razbacani ispod drvca koje je blistalo pred prozorom.
Justinein pas Cus ispružen na leđima s nogama u zraku dok je
mart@ & nymphe
175
drijemao ispred pucketajuće vatre. Pod njezinim je nogama krčkalo i
lomilo se poput laganog potresa.
“Nešto nije u redu?” Owenju je pitao, na što se okrenula.
Nasmijala se, prišla mu i zagrlila ga. Naslonila je glavu na njegova
prsa. “Ne. Sve je kako treba biti. Sve je baš kako treba biti.”
mart@ & nymphe
176
10
ok je bila u nabavi tjedan dana nakon Božića, Avery je
popustila i kupila vlastiti Wii. Dugo je odolijevala —
provodila je tolike sate na nogama svaki dan i nije imala
vremena za igranje igrica.
I zašto bi uopće igrala sama?
Ali, kad se suočila s drugim porazom — u revanšu s Harryjem
nakon božične večere, a onda totalna blamaža u kuglanju, kad je čak i
četverogodišnji Caroleenin unuk osvojio više bodova od nje —
promijenilo je sve.
Učit će. Vježbati. Vratit će se i sve ih pobijediti.
U međuvremenu je bila rastrgana na sve strane. Bacanje tijesta
za pizzu, kuhanje umaka, davanje otkaza dostavljaču — ponovno
sastavljanje rasporeda dok ne nađe zamjenu za njega.
Kad je stizala, pomagala je Hope da odluči o završnim detaljima u
hotelu i - što je bila velika žrtva — provela je noć u sobi Westley i
Buttercup kako bi podnijela izvještaj o njoj.
Ugurala je nekamo i vrijeme za planove za novi lokal, prešla ga je
cijelog kako bi ga sama izmjerila, skicirala je nekoliko osnovnih ideja i
proslijedila ih Beckettu.
Jedva je viđala Owena. Braća su sad bila više usredotočena na
novi lokal nego na hotel i ona zaista nije imala ni izliku — ni vrijeme
— da gura nos onamo.
Zasad.
D
mart@ & nymphe
177
Svake večeri prije spavanja bacila bi posljednji pogled na zgradu
koja se nalazila nasuprot njezinoj i zamišljala MacT — zamišljala svoj
restoran. I poželjela bi laku noć i hotelu.
Jednom ili dvaput učinilo joj se da je vidjela siluetu žene na
ogradi.
Kako čeka Billyja.
Divila se njezinoj odanosti. Većina ljudi, barem se njoj tako činilo,
nisu se mogli osloniti na vezu ni u normalnim okolnostima, a ovdje je
bila riječ o nekome tko se nadao nemogućemu.
Možda jednog dana — nadala se jednoga dana — njezina će
vjernost biti nagrađena, barem odgovorima.
I svako je jutro opet gledala ono što će biti njezino i što bi se
moglo napraviti.
Iako je i ona čekala, nikad nije uspjela vidjeti tu nepokolebljivu
siluetu na svjetlosti dana.
Između dvaju trenutaka — posljednjeg pogleda noću i prvog
pogleda ujutro, božični je tjedan prošao u magli.
U četiri sata na Silvestrovo zatvorila je restoran, otrčala gore pa
opet natrag dolje do svojeg automobila s loncem mesnih okruglica
koje je napravila večer prije.
I opet odjurila gore.
Do pet se otuširala, namjestila kosu, našminkala se, odjenula i
spakirala osnovne potrepštine u putnu torbu.
Drukčije nego prošli tjedan, pomislila je, sad je nosila seksepilno
donje rublje, a spakirala je i sićušne crne bokserice i pripijeni crni
negliže za spavanje.
mart@ & nymphe
178
Kako će biti spavati s Owenom?
Dobro, odlučila je dok je zatvarala patent torbe, neće razmišljati
o tome, pokušavati zamišljati, zaglaviti u nagađanjima.
Bolje da pusti da se stvari same dogode, da je iznenade.
Zgrabila je torbu i poslala poruku Hope dok je izlazila.
Dolazim sad na procjenu obleke.
Sve je unijela u automobil, zamahnula kosom koju je obojila u
zagasito crvenu boju i izdahnula.
Hopein odgovor došao je i prije nego je okrenula ključ u bravi.
Ovdje sam da pomognem.
Avery se odvezla preko trga na hotelsko parkiralište i izašla iz
automobila baš kad je Hope otvarala vrata recepcije.
“Samo sam organizirala svoj ured.”
“Već si organizirala svoj ured.”
“Htjela sam napraviti neke izmjene. I dok sam bila ondje,
provjerila sam rezervacije. Još dvije za ožujak.”
“Bravo! U redu, budi iskrena!” Svukla je kaput i bacila ga preko
visoke fotelje ispred vatre i i brzo se okrenula.
“Uspori, Nabrijana.”
“Hoću.” Avery je još jednom udahnula. “Malo sam nervozna.
Imala sam paklen dan, što ću ti poslije ispričati, zatim se nisam mogla
odlučiti koje naušnice nositi, a ja uvijek znam koje naušnice odabrati
pa sam shvatila da sam malo nervozna. Seksat ću se s Owenom
sljedeće godine. Što je sutra - večeras. Nakon zabave.”
mart@ & nymphe
179
“Naušnice su sjajne”, rekla joj je Hope, odobravajući srebrne
viseće naušnice s citrinima. “Boja ti odlično pristaje, a bogme i haljini.
Okreni se polako.”
Avery ju je poslušala, pokazujući kratku, pripijenu haljinu
svjetlucave bakrene boje. “Sviđa mi se, sviđaju mi se cipele, sviđa mi
se kako se slažu s metalik bojom haljine.”
“Znaš da sam kupila više cipela otkad si se ti preselila ovamo
nego u pet godina.”
“Vidiš kako dobro djelujem na tebe? Što imaš ispod haljine?”
“Mlijeko za tijelo Marguerite and Percy, žuti grudnjak s
polukošaricama i tange na koje si me nagovorila.”
“Izniman odabir, baš sve.”
“Plus.” Pomičući obrvama, Avery je pokazala prstom na svoje
grudi. “Grudnjak podiže i stišće sve tako da izgleda da imam više nego
što imam.”
“Čemu je sklona svaka žena, a svaki muškarac to cijeni. Ali...”
Razmišljajući, Hope je šetala ukrug oko Avery. “Nedostaje ti jedan
detaljčić.”
“Stvarno?”
“Imam ga ja. Narukvicu koju mi je poklonila sestra za Božić.”
“Ne mogu nositi tvoj novi dar.”
“Naravno da možeš. Moja sestra te voli. Zanimljiva je i udobna -
brončane, bakrene i zagasito zlatne perle. Otići ću gore po njih ”
“Zato se ti ne spremaš?”
mart@ & nymphe
180
“Clare i Beckett pokupit će me tek u osam. Imam dovoljno
vremena. Uzmi sok ako hoćeš — ima i mafina. Isprobavam recepte.”
Avery je odlučila da kofein nije najbolja ideja i odlučila se za sok s
aromom đumbira. Bila je dovoljno nabrijana.
Na dobar način.
Voljela je dobre zabave, a Owen ih je znao priređivati. Znala je da
će hrana biti pun pogodak jer je ona napravila ili će tek napraviti
većinu toga.
I izgledala je dobro. Hope bi joj rekla da je promašila.
Bit će zabavno. Mnogo prijatelja, hrane, pića, glazbe, tračeva. A
na kraju svega otvorit će nova vrata u novoj godini s ovom novom...
vezom s Owenom.
“Ako ne bude išlo, nema ljutnje, nema svađe, zar ne?”
promrmljala je i otpila veliki gutljaj soka dok je hodala prema salonu.
Još nema cvijeća, pomislila je, ali sve je sjalo i blistalo. Hope će se
pobrinuti za to da i dalje sjaji i blista. Zrak je mirisao na osvježivač
prostora Vilinsku prašinu, suptilnog i slatkog mirisa.
Ušetala je u blagovaonicu i promotrila zgradu preko puta Ulice
sv. Pavla. Za nekoliko mjeseci, pomislila je, otvorit će novi lokal.
Nadala se da će biti spremna.
Nadala se da je spremna za korak koji je kanila poduzeti večeras.
“On je bio moj prvi dečko.”
Miris kozje krvi, poput ljetnog povjetarca, doplovio je do nje.
Srce joj je zastalo u grlu, djelomično zbog uzbuđenja, djelomično
zbog nervoze kad se okrenula.
mart@ & nymphe
181
“Nisam znala da si sišla dolje, ali ti ionako možeš ići kamo god
želiš. Lijepo je ovdje kad su postavili slike na zidove. Zapravo ja sam
mislila uštedjeti i kupiti..
Suncokreti na zidu nagnuli su se, a onda se opet ispravili.
“Ha. Da, zgodno. Oh. Zgodan trik. U svakom slučaju... sretna
Nova godina”, dodala je kad je začula Hope — pretpostavljala je da je
čula Hope — kako se vraća.
Uputila se prema hodniku. “Nisam znala da je tvoja cimerica -
kužiš - sišla u prizemlje.”
“Katkad siđe. Je li?”
“Da. Ovo je moj prvi susret nasamo s njom. Kako se nosiš s
njom?”
“Dobro se slažemo.” Hladnokrvna i opuštena, Hope je krenula
prema kuhinji. “Spavala sam noćas u sobi Elizabeth i Darcy.”
“Zaista? Jesi li se malo...?” Umjesto riječi Avery se afektirano
stresla.
“Ne baš. Ako ja ne mogu spavati tamo, ne možemo očekivati da
naši gosti mogu. I nije bilo problema.” Otvorila je hladnjak i uzela
bocu vode. “To je prekrasna, udobna soba.”
“I to je sve? Nije bilo nikakvih aktivnosti druge strane?”
“Pa, bila sam u krevetu, radila na laptopu i oko ponoći noćna se
lampa ugasila.”
“Sranje! Nisam te čula kako vrištiš.”
“Nisam vrištala. Prestrašila sam se na trenutak, ne mogu lagati,
ali svjetla su se ponovno upalila kad sam pritisnula prekidač. Opet ih
mart@ & nymphe
182
je isključila nakon nekoliko sekundi. Konačno sam shvatila. Gasi
svjetla, idi spavati.”
“Što si napravila?”
“Isključila sam laptop.” Hope se nasmijala i otpila veliki gutljaj
vode. “Ionako sam već gotovo spavala za računalom. Kad sam se
umirila, dogodilo se nešto najčudnije.”
“Čudnije od čega?”
“Čula sam kako se vrata preko puta hodnika otvaraju i zatvaraju.
Činilo mi se da je to bio signal za nju. Otišla je onamo, a ja sam imala
svoju privatnost. Cijenim to.”
“Evo, probaj ovo.” Hope je stavila narukvicu oko Averyna zgloba.
“Trebali bismo pokušati saznati tko je bio Billy.” Odjednom su se
svjetla stala paliti i gasiti, a onda se činilo da su malo jače zasjala. “Ah,
čini mi se da joj se sviđa ideja.”
“Jednostavno nisam imala vremena. Kad odradimo otvorenje i
kad pronađem svoj poslovni ritam, mogu malo istražiti. Hoću.”
“Spomenut ću to Owenu. Netko od vas dvoje pronaći će nešto.
Zgodno.” Avery je promatrala svoj zglob. “Hvala. Moram ići. Rekla
sam mu da ću pokušati doći oko pet i pol da mu pomognem oko
pripreme i postavljanja.”
“Ima odličnu curu.”
“Nisam mu još cura.” Avery se nasmijala. “Ali mogla bih biti
sljedeće godine.” Međutim, ipak je oklijevala dok ju je Hope ispraćala
kroz recepciju. “Jesi li sigurna da ti odgovara živjeti sama ovdje?”
“Očito nisam sama.” Hope je bacila pogled na svjetla koja su
blještala iza njih. “I to mi nije problem.”
mart@ & nymphe
183
“Kad god želiš da prespavam...”
“Ti se samo želiš valjati u luksuzu.”
“Privlačno je, ali ozbiljno, Hope. Kad god osjetiš potrebu.”
“Znam.” Hope je podigla Averyn kaput. “Idi. Budi dobra cura.” “Dat ću
tomu priliku.”
Owen je proučavao popis potrepština za zabavu koji je zakvačio u
kuhinji i stavio je kvačicu pokraj stavke glazba. To je riješeno. I kamin,
šoping, čišćenje. Sredio je i prostor za igre za one koji ih vole, i
nekoliko vanjskih grijača za trijem za one koji budu išli van.
Sad je samo morao donijeti svu hranu, postaviti šank, posložiti
hranu, dovući vrećice leda iz zamrzivača za kantice za pivo i sokove i,
i, i...
O čemu je razmišljao.
Oh, da, sjetio se. Avery. Mislio je na Avery.
Sad bi trebao početi kuhati — i miješati, i mutiti, i sjeckati, i
rezati, i aranžirati.
Bolje da se primi posla.
Upregnuo je sve svoje snage, prikupio potrepštine, kuhinjski alat,
zdjele i pladnjeve. Kad se okrenuo prema jelovniku, čuo je kako se
otvaraju prednja vrata. Čuo je Avery kako ga pozdravlja i kako se
nasmijala.
Njegova desna ruka, pomislio je, i krenuo je da je pozdravi.
“Isuse, Avery, daj da ja to uzmem.”
Zgrabio je golemi metalni lonac koji je nosila. “Teži koliko i ti.
mart@ & nymphe
184
“Kad ja pripremam mesne okruglice, pripremam ih mnogo.
Moram samo skočiti natrag do auta da uzmem torbu.”
“Ja ću ti je donijeti. Svući kaput”, predložio joj je položivši lonac
na štednjak. “Uzmi čašu vina.”
“OK. Torba je na stražnjem sjedalu.”
“Vraćam se odmah.”
“Baš je lijepo kod tebe”, uzviknula je. Ali uvijek je bilo.
Uredno i čisto, naravno, ali udobno i opušteno. Mirne boje,
razmišljala je dok se vraćala. Možda bi ih malo pojačala, ali njemu su
odgovarale.
Sviđala joj se njegova kuhinja. Možda nije puno kuhao — barem
koliko je ona znala - ali to ga nije sprečavalo da izgradi atraktivan i
učinkovit prostor za to.
Tamni elementi i zidovi blijedo zelene boje - koje bi ona malo
potamnila, zaključila je, da dodaju energije.
Okvir od tamna drveta oko visokih prozora i vrata atrija koja vode
na dvorište. Tamnosiva površina pulta - i ničega na njoj, prazna,
naravno — i sjajno bijeli kuhinjski aparati.
Primijetila je polijepljene papiriće s popisima dok je skidala kaput
i smijala se u sebi. Ideja o zabavi možda je bila spontana, ali njegovo
planiranje te zabave bilo je sve samo ne spontano.
Iz iskustva je znala da je bolje ne prebaciti kaput i šal preko jedne
od barskih stolica pa ih je odnijela u ostavu i objesila na kukicu pokraj
radnog odijela. Primijetila je da je njegova ostava urednija nego
njezina spavaća soba.
mart@ & nymphe
185
Otvorila je ormar za metle i s kukice uzela pregaču. S pregačom
preko ruke upalila je vatru na štednjaku pod loncem i smanjila je.
“Stavio sam tvoju torbu gore tako da, ako budeš trebala...”
Kad se okrenula prema njemu, njegove riječi - i barem pola
njegove pameti - izlili su se iz njegova mozga.
“Što je bilo?” Automatski je odmjerila samu sebe. “Nisam se
valjda polila nečime?”
“Oh, oh. Samo... Izgledaš... izgledaš...”, promucao je, a njezino se
lice razvuklo u osmijeh oduševljenja.
“Dobro je?”
“Ovaj...” Možda i više od pola njegove pameti. “Da. Oh, da.”
“Nova je - haljina. Hope mi je pomogla da napunim ormar i
ispraznim svoj bankovni račun.”
“Bilo je vrijedno. Zaboravio sam na tvoje noge.”
“Što?”
“Ne da ih imaš, nego da su... takve.”
“Mislim da si mi upravo uljepšao godinu, baš na njezinu kraju.”
Nogama je došetala do njega i čak se u potpeticama morala malo
podići na prste da spoji svoje usne s njegovima. “Hvala.V
“Kad god.”
Mirisao je sjajno. Imao je sjajan okus. Izgledao je sjajno.
Dok joj se misao oblikovala, stajala je na mjestu i grlila ga rukama
oko vrata.
“Povelik ti je popis, Owene.”
mart@ & nymphe
186
“Popis? Oh, da, popis. Da, puno je posla iskrsnulo posljednjih
nekoliko dana. Nisam uspio napraviti sve što sam planirao.”
“Bez obzira na to, velik je. Mislim ovako. Imamo nekoliko sati,
malo više, prije nego što ljudi počnu dolaziti. I mi smo si sami
nametnuli pritisak, ti i ja - čekati da zabava prođe, kad god to bilo, da
dočekamo Novu. .”
Uhvatio ju je rukama oko struka. “Mogao bih povješati natpise:
Zabava otkazana.”
“Preradikalno — polovica njih bi, bez obzira na to, lupala po
vratima. Ali što ako iskoristimo vrijeme koje imamo sad? Mogli bismo
otići gore i... otpratiti staru godinu. Na taj način neće biti pritiska na
zabavi.”
“To je stvarno odlična ideja. Ne želim požurivati tebe. Nas.”
“Mislim da se možemo dogovoriti oko prihvatljivog ritma. Mogao si i
to staviti na popis.”
Nasmijao se na to, a onda se nagnuo prema njoj. “Avery.”
Poljubio ju je nježno i polagano, što ga je, čim se dogodilo, ispunilo
energijom.
Jako prihvatljiv ritam, pomislila je, unoseći nešto svoje energije u
nj.
Stražnja su se vrata naglo otvorila. Blento je uletio unutra ispred
Rydera. “Donio sam tvoju debelu šunketinu. Ako ćete se valjati po
podu ovdje, ostavit ću je, zgrabiti pivo i otići.”
“Kriste, Ry.”
“Oprosti.” Njegov osmijeh odavao je ispriku. “Dobio sam
zapovijed od mame. Navrati, uzmi šunku, donesi je ovamo -
mart@ & nymphe
187
pretpostavljala je da ćeš biti zauzet pripremama za zabavu, a ne
zabavljanjem Vatrene. Sto si ti, dušo”, rekao je Avery.
“Sto sam ja”, složila se i nasmiješila mu se.
“Zapovijed uključuje i rezanje debele šunketine ako ti treba
pomoć. Budući da si zauzet pipkanjem”, dodao je i otišao po pivo,
“rekao bih da ne trebate moju pomoć s tim.”
Otvorio je pivo otvaračem koji je visio na zidu i dobro promotrio
Avery. “Definitivno Vatrena. Ako je planiraš razbarušiti, stari, barem
je odvedi gore.”
“Sranje”, komentirao je Owen.
“Mislim da je trenutak prošao.” Avery je potapšala Owena po
ramenu i stavila pregaču.
“Oprosti”, ponovio je Ryder. “Dobio sam zapovijed.” “Vjerojatno
je to najbolje. Dugačak ti je popis”, dodala je Avery kad ju je Owen
pogledao. “A sad imaš još jedan par ruku jer će nam Ryder pomoći.
Totalna špica.”
“Opet zapovijed. Ali u redu.” Nakon što je odložio pivo,
primaknuo se Avery. “Mirišeš dobro. Poput egzotičnog voća i... kozje
krvi.”
“Grejp. Kozja krv.” Pomirisala je svoju ruku. “Vjerojatno je
prenijela miris na mene. Kako joj je to uspjelo? Elizabeth. Svratila sam
vidjeti Hope prije nego što sam došla ovamo i Elizabeth je sišla dolje
da me pozdravi ili da mi zaželi sretnu novu godinu.” “Vidjela sije”,
iznenadio se Owen.
“Ne, što je iritantno, ili možda olakšanje. Nisam sigurna što.”
Uzela je drvenu žlicu, podigla poklopac s lonca s mesnim okruglicama
i promiješala ih. “Namirisala sam je, a onda kad smo Hope i ja
mart@ & nymphe
188
razgovarale kako biste ti i Hope trebali istražiti tko je Billy kojeg ona
čeka, gasila je i palila svjetla nekoliko puta, a onda ih pojačala. Obje
smo shvatile da to znači da bi zaista voljela da pronađeš Billyja.”
“Nema problema. Potražit ću Billyja, mrtvog Elizabethina
prijatelja, na Googleu i to zaključiti.”
“Ti i Hope, vi ćete to riješiti.” Avery je podigla obrve vidjevši
Rydera da se mršti. “Što je?”
“Kako se upraviteljica nosi sa situacijom?” ,
“Hope ne možeš lako prepasti. Ili uopće. Ne bih se žalila na čašu
vina”, rekla je Owenu.
“Vidio sam je preplašenu”, promrmljao je Ryder.
“Onaj dan kad je Owen vidio Elizabeth u ogledalu? Rekla bih da je
tad bila u stanju smetenosti. U stanju smetenosti”, ponovila je jer joj
se sviđao izraz.
Ryder se sjetio kad je prvi put vidio Hope Beaumont, kad je
njegova majka dovela tada potencijalnu direktoricu na gornji kat na
kojemu je radio. Kako je bila problijedjela i oči joj postale staklaste,
zureći u njega kao da je duh.
Slegnuo je ramenima. “Kako god.”
“Provela je noć u E&D, imala kratak bliski susret i otišla spavati.
To je Hope. U redu, imam umak od artičoka i špinata, punjene gljive...
hrenovke u tijestu? Stvarno?”
Owen je slegnuo ramenima. “Ljudi to vole jesti.”
“Istina. Owene, trebao bi namjestiti bar, i Ry, nareži tu šunku.”
Začuvši riječ šunka, Blento je počeo mahati repom.
mart@ & nymphe
189
“Zašto to nije napravio kad je čuo riječ špinat ili gljive? Zapitala se
Avery.
“Jedino povrće koje on jede jest pomirit”, rekao joj je Ryder.
“Izbirljiv je.”
Avery je frknula i prionula na posao.
Možda je to najbolje. Owen je slušao Averyne upute i postavljao
čaše, boce, punio kantice za piće ledom. Ne bi uspjeli sve pripremiti
navrijeme da su... ispratili staru. Bolje je držati se plana, osobito kad
nije bilo šanse za to dok Ryder reže šunku, a Blento sjedi, umiljat i
pun nade, pod njegovim nogama.
Dok je on pripremao pića i kantice, ona je pripremala očišćeno
povrće, dasku za rezanje, ljuštilicu i nož za njega.
“Oljušti, sijeci, reži”, naredila je. “Imaš sve pa dodajem salatu od
tjestenine na tvoj jelovnik. Ugljikohidrati su dobri jer će ljudi piti.
Uključujući i mene.”
Podigla je čašu da to i potvrdi.
Od topline štednjaka obrazi su joj se zarumenjeli i njezine su
plave oči isijavale radost.
Palo mu je na pamet da ju je već vidio ovakvu, baš ovdje u
njegovoj kuhinji, pomažući oko zabave, smijući se s jednim ili s
obojicom njegove braće.
Ali nije ju vidio baš ovakvu, kao ženu koju želi. Kao ženu koja želi
njega.
Je li taj jedan poljubac, neplaniran, impulzivan, zaista primijenio
karakter onoga što su značili jedno drugomu? Ili je oduvijek bilo nešto
među njima, samo čekajući kad će isplivati na površinu?
mart@ & nymphe
190
Vidio je kako se njezine oči mijenjaju, od ozarenosti do svjesnosti
njegove blizine, kako je napućila usne kad ju je primaknuo sebi da je
poljubi. Da joj da dug, nježan i sladak poljubac.
“Ne trebate unajmiti sobu”, rekao je Ryder dok je prao ruke u
sudoperu. “Imate je gore.”
“To je također moja soba. Zar ti ne moraš otići po svoju pratnju?”
“Sam sam. Rekao sam ti da nisam mogao podnijeti hihotanje.”
“Otkazao si dogovor za doček Nove godine?” začudila se Avery.
“Spašavam živote. Da je ja ne zadavim prije nego što zabava
završi, netko drugi bi to napravio. Shvatio sam, da potražim drugu
pratnju, cijela ta stvar oko obvezne pratnje za Novu godinu dobila bi
na važnosti. Nisam raspoložen za ‘važne’ stvari pa sam odlučio biti
sam.”
Avery je izvukla još jedan nož. “Sjeckaj i reži”, rekla je Ryderu. “I
nemoj se pretvarati da ne znaš kako.”
Vratila se štednjaku, uputivši Owenu još jedan ozareni pogled.
Nikad dosad nije želio da zabava završi i prije nego što je
započela.
Ipak, bila je dobra. Mnoštvo ljudi, mnoštvo hrane, skupine
razbacane svagdje po kući i na dvorištu.
U jednom je trenutku netko pustio glazbu za ples. ,
On se družio sa svakim pomalo, provjeravao ima li leda u
kanticama i hrane na pladnjevima i poslužavnicima, punio ih i odigrao
jednu rundu s prijateljima u sobi za zabavu. I poljubio svoju majku kad
ju je našao kako ispire prazan pladanj u kuhinji.
mart@ & nymphe
191
“Ne moraš to raditi.”
“Ako to ne napravim ja, ti ćeš, a tvoja je zabava. I to dobra.”
Uzeo joj je pladanj i odložio ga. “Ako je tako dobra, zašto ne
plešeš sa mnom?”
“Pa.” Zatreptala je očima i popravila frizuru. “Čekala sam da me
se pita.”
Izvukao ju je iz kuhinje.
Kad ih je ugledala, Avery se nasmiješila. Lijepo su izgledali
i lijepo su se kretali. Usred plesa Ryder se upleo i razdvojio ih.
“Ukrao ti je djevojku”, rekla je Avery Owenu kad joj se pridružio.
“Nije problem. Imam rezervnu.”
Uzeo joj je čašu iz ruke, odložio je i povukao je među plesače.
“Dobri pokreti.”
“Već smo plesali zajedno”, podsjetio ju je.
“Oduvijek si znao lijepo plesati.”
“Imam nekoliko plesnih trikova koje još nisam isprobao na tebi.”
“Ma daj?”
Privukao ju je sebi. “Poslije.”
Od te jedne riječi uzbuđenje je naglo prostrujalo cijelim njezinim
tijelom. “Poslije. Gotovo je ponoć.”
“Hvala Bogu.”
Nasmijala se i zabacila kosu unatrag. “Hoćeš li otvoriti još
šampanjca?”
mart@ & nymphe
192
“Hoću, za trenutak. Želim te poljubiti u ponoć, budi mi blizu.”
“Možeš računati na to.”
Ponovno je napunila pladnjeve i zdjele dok je on ispaljivao
plutene čepove i godina se svela na minute. Ljudi su nahrlili odozdo i
izvana tako da je buka postala zaglušujuća.
Pri odbrojavanju primio ju je za ruke — deset, devet, osam.
Okrenula se prema njemu i podigla se na prste - sedam, šest, pet.
Zagrlio ju je — četiri, tri, dva.
“Sretna Nova godina, Avery.”
Nijhove su se usne susrele kad su čaše kucnule i kad je počela
otkucavati Nova godina.
Kad se Avery podigla na prste, Hope je kliznula u kuhinju. Otvorit
će još koju bocu ili dvije, pomislila je, i izbjeći to mučno ljubljenje
parova za Novu godinu.
Odvrnula je čep dok su sudionici zabave odbrojavali posljednje
sekunde.
Ryder je ušao.
Zastala je. On je zastao.
“Ja samo otvaram novu bocu”, započela je.
“Vidim.”
Uzvici “Sretna Nova godina” čuli su se svuda oko njih.
“Pa”, rekla je. “Sretna Nova godina!”
“Da. Sretna Nova godina.” Namrštio se kad mu je pružila ruku.
“Ozbiljno? Srdačno rukovanje opet?” Odmahivao je glavom
mart@ & nymphe
193
i prišao joj. “Napravimo to kako treba.”
Stavio je ruke na njezine bokove, opet se namrštio i čekao.
“Naravno.” U nekom poluzagrljaju položila je ruke na njegova
ramena.
Ležerno, s obiju strana, dotaknuli su usne.
Prsti su joj uronili u njegova ramena; njemu je ruka kliznula oko
njezina struka. Nešto se slomilo, kao svjetlo, kroz taj jednostavan
dodir i ostavilo ju je bez daha.
Povukao se i ustuknuo — kao i ona. Jedan dug trenutak samo su
zurili jedno u drugo.
“Dobro,” rekao je.
“Da, dobro.”
Kimnuo je glavom i otišao.
Jedva je došla do daha, pokupila otvorenu bocu rukom koja nije
bila mirna kao što je željela da bude.
To je, pomislila je, bio jako glup način za započeti novu godinu.
mart@ & nymphe
194
11
ako su u ponoć dočekali Novu godinu, bilo je gotovo tri ujutro
kad je Owen ispratio posljednje zalutale goste.
Zatvorio je vrata i okrenuo se prema Avery. “Nitko se nije
onesvijestio nigdje, zar ne? To su bili zadnji od zadnjih?”
Dajući mu znak da pričeka, provirila je kroz prozor i promatrala
duga svjetla kako bacaju snopove svjetlosti uz ulicu.
“Poželjeli smo laku noć posljednjem dodijeljenom vozaču i
njegovu štićeniku. Mislim da je zrak čist. Jupiiii”, dodala je kad se
povukla s prozora. “Znak da je zabava bila dobra jest kad ljudi ne žele
otići. To je isto i loša strana dobre zabave.”
“Onda možemo slobodno reći, dobra zabava. Planirana i
izvedena u samo tjedan dana.”
“Nemoj misliti da te jedanput čini gospodinom Spontanim, ali
odlično obavljeno.”
“Ti si napravila većinu hrane.”
“Istina.” Potapšala je samu sebe po leđima. “Onda. Želiš li kave
— ostalo je nešto svježe skuhane — i da analiziramo zabavu?” “Da. Za
doručkom.”
Nasmijala se. “Pročitao si mi misli.”
Ispružio je ruku i primio njezinu pa su zajedno hodali kućom
i gasili svjetla.
“Uopće nije čudno”, zaključio je.
I
mart@ & nymphe
195
“Ne još.”
Držeći se za ruke, popeli su se stubama. “U svakom slučaju, već
sam te vidio golu.”
“Gola petogodišnjakinja se ne računa.”
“Zapravo, imala si nekih trinaest godina. Da, baš trinaest.”
Zastala je pred vratima spavaće sobe. “I kako si me to vidio golu kad
sam imala trinaest?”
“Sjećaš se onog ljeta kad smo unajmili kuću u Pennsylvaniji na
nekoliko tjedana? U Laurel Highlandsu, na jezeru?”
“Da.” Ljeto nakon što ju je njezina majka napustila. Jako se dobro
sjećala.
“Iskrala si se iz kuće nekoliko puta kako bi otišla na kupanje ured
noći.”
“Pa... jesam. Ti si me špijunirao?
“Nije moja krivica što sam sjedio pokraj prozora i promatrao
zvijezde kroz onaj mali teleskop koji sam imao kad si izvela svoju
točku Dame s jezera3.
“Teleskop?”
“Da. Naplaćivao sam Ryju i Bečku dolar za minutu uporabe.” Sad
je to bilo lijepo sjećanje. “Čini mi se da sam zaradio 28 dolara.”
“Naplaćivao si im po minuti i špijunirao me.”
3 Dama s jezera — prema jednoj od legendi o kralju Arturu, Arthur je kao petnaestogodišnji dječak jednog dana ugledao u jezeru bijelu ruku Dame s jezera, a u njoj čarobni mač Excalibur, kojim se postaje britanski kralj. U trenutku kad je jedan od Arthurovih ljudi bacio mač natrag u jezero za vrijeme bitke, Arthur biva ubijen
mart@ & nymphe
196
“Špijunirati je teška riječ. Recimo, promatrati je bolja.” “Vješto.”
“Uvijek sam bio vješt i okretan. Osim toga, bilo je lijepo.
Mjesečina, voda. Tvoja je kosa tad bila dugačka.” Prošao je rukom
kroz njezinu kosu. “Koja je ovo boja?”
“Zagasito crvena, ne pokušavaj mijenjati temu.”
“Bilo je romantično, ali to nisam shvatio tad. U to vrijeme bilo je
ohoho, gola cura. Tako razmišljaju tinejdžeri.”
Ona se pokušavala prisjetiti toga vrelog, mutnog interludija na
jezeru. “Kupio si mi sladoled tog tjedna. Dvaput.”
“Možda sam bio djelomično kriv pa sam osjećao da zaslužuješ dio
moje zarade.”
“A ja sam mislila da ti se malo sviđam.”
“I jesi. Vidio sam te golu. Čak sam te mislio pitati da idemo u
kino.”
“Nisi valjda. Stvarno?”
“A onda si mi počela pričati o Jasonu Wexelu — sjećaš se njega—
i kako idete na pizzu. Pa sam odustao.”
Sjećala se da joj se malo sviđao Jason Wexel, iako se nije mogla
prisjetiti baš njegova lica. “Otišla sam na pizzu s Jasonom i 15-ero
druge djece. Bio je nečiji rođendan. Čak se i ne sjećam čiji. Htjela sam
da zvuči kao spoj jer se tako ponašaju tinejdžerice.” “Propuštena
prilika.”
“Dosad.”
“Dosad.” Rukama joj je obuhvatio lice i položio svoje usne na
njezine.
mart@ & nymphe
197
Polako i lagano, ni impulzivno ni ubrzano kako je dosad bilo
među njima. Opuštena, prepustila se poljupcu, bez nervoze i sumnji.
Kad su njegove ruke krenule prema dolje, preko ramena i uz grudi,
uzbuđenje ju je obuzelo i srce joj je počelo snažno lupati. Kao u plesu
okretali su se prema krevetu.
“Stvarno sam te želio opet vidjeti golu.”
Njezine usne dodirivale su njegove. “To će te stajati 28 dolara.”
Osjetila je kako se nasmijao dok joj je povlačio patent na leđima.
“Vrijedno je svakog penija.”
“Bolje da to i dokažeš”, rekla je i pustila haljinu da padne. Izišla je
iz nje i bacila je prema stolici.
Nije ni primijetio da je haljina kliznula s naslona stolice na pod.
“Mislim da mi je srce upravo stalo. Vidi se.”
I gledao ju je na trenutak kao da je nikad prije nije vidio, pomislila
je. Pogledi su im se ponovno susreli i nastao je taj klik, ta povezanost,
to prepoznavanje, a onda ju je ponovno privukao k sebi.
Osjećati njegove ruke na svojoj koži, toplinu dodira njegove ruke
i njezine kože, samo je pojačavalo uzbuđenje.
Podigla je ruke i prstima stala otkopčavati njegovu košulju dok su
im se usne isprepletale.
To je bio Owen, visok i zgodan. To je bilo njegovo srce, koje je
divlje lupalo pod njezinim prstima i dlanovima. Njezin Owen, na neki
način on je oduvijek bio njezin Owen, a njegovo srce lupa pod
njezinim dlanovima.
To je bilo novo.
mart@ & nymphe
198
Spustio se na krevet s njom, s Avery - čvrstom, zamamnom
Avery. Sjajne kose, sjajnih očiju, glatke, bijele kože poput mjesečine.
U njemu su se komešali doživljaji - njezin miris, njezin okus, šuškanje
plahti dok su se okretali. Sve u vezi s njom bilo je tako poznato, a opet
nekako neočekivano.
Spojio je prste s njezinima i prislonio joj lice na grudi. Mekane,
mirisne i glatke.
Uzdišući od zadovoljstva, nagnula se prema njemu, prihvaćajući
igru i pozivajući ga. Njegove su usne prelazile preko čipkastog ruba
njezina grudnjaka, a onda se njegov jezik uvukao ispod njega, pri
čemu su njezini prsti čvršće stisnuli njegove.
Bio je nad njom, njegovo tijelo posred njezina, kušajući ga sve
dok joj se prsti nisu potpuno opustili u njegovima.
Otpustio joj je ruke kako bi svojima mogao dodirivati njezinu
kožu, svilu i čipku, ushićen svakim novim iznenađenjem, svakim
novim otkrićem.
Ljubeći je po vratu, otkopčao joj je grudnjak i opet isprepleo
prste s njezinima, spustivši usne na njezine grudi.
Bio je temeljit. Trebala je znati da će je temeljito ljubiti i milovati
po cijelom tijelu. Potpuno ju je zapalio tom polaganom
usredotočenošću na njezino tijelo, tim beskrajnim strpljenjem koje je
bilo tako svojstveno njemu.
Krv joj je ključala, od čega joj je puls divlje otkucavao dok ju je,
milujući, dovodio do slatkog, preplavljujućeg zadovoljstva. Njezin je
dah postao neobuzdan, prepustila se, otvorila se, više nije bilo
ograničenja, nije bilo prepreka.
Samo Owen.
mart@ & nymphe
199
Ispunjavala ga je, zapljusnula onim što je bila, što je nudila. Bez
ograničenja, pomislio je, bila je njezina energija, taj brz odgovor, ta
brza žudnja. Sve u vezi s njom, tako svježe, tako novo, a opet
prekrasno poznato.
Zastenjala je kad je kliznuo u nju, kad ju je ispunio.
Opet mu se činilo da mu je srce stalo — jedan zadivljujući
trenutak, trenutak koji ostavlja bez daha. Zastao je i promatrao ju je u
čudu.
Izvila se, omotavši ruke oko njegova vrata, a noge oko struka.
Glava joj je bila zabačena unatrag, a njegova je bila priljubljena uz
njezino rame.
Prestalo je biti polagano i nježno. Sad se kretala glatka poput
metka, brza poput munje, vodeći ga od tog trenutka divljenja u užitak
i žudnju, u pohotu.
Odbacivši razum, nesputana i željna, izvijala se na njemu,
uzimajući žestoko kao što je i davala. Na rubu vrhunca, nagnula se
nad njim dok ju je užitak prožimao i naposljetku je doveo do
oslobođenja.
Nisu legli, nego su se srušili u krevet. Ispruženi, oboje su pokušali
doći do daha.
“Zašto”, procijedio je, a onda se opet usredotočio na disanje.
“Zašto?”
Zatvorenih očiju, podigao je prst kao znak da pričeka još
trenutak. “Zašto”, ponovio je, “to nismo napravili prije?”
“Jebeno dobro pitanje. Oboje smo vraški dobri.”
“Hvala Bogu.”
mart@ & nymphe
200
Smijući se dok je hvatala zrak, udarila ga je po guzici. “Znala sam
da ćeš biti. Ti si temeljit čovjek. I hvala ti što nisi propustio nijedan
detalj.”
“Nema na čemu, hvala i tebi. Primijetio sam da imaš cvijet
tetoviran na dupetu.”
“Nije samo cvijet. Čkalj - tradicionalni škotski simbol. Da se zna
odakle su mi korijeni”, uzvratila mu je. “A na mojoj je guzici jer sam
znala da je to jedino mjesto koje moj tata neće vidjeti i zbog toga
vikati na mene.”
“Dobro razmišljaš. Sviđa mi se.”
Čuvši zadovoljstvo u njegovu glasu, zatvorila je oči. “Trebala bih
biti iscrpljena.”
“Nisi? Nisam onda obavio posao do kraja.”
“Oh, obavio si posao do kraja. Mislim, sad je četiri ujutro nakon
zaista dugog dana. Trebala bih biti iscrpljena. Umjesto toga osjećam
se dobro, opušteno i pospano.”
Podignuo se da ih pokrije prekrivačem i privukao je k sebi. “Sutra
se ne radi.”
“Ne radi se.” Gotovo se dodirujući nosovima, nasmijala se.
“Možemo opet zahvaliti Bogu.”
“Zašto ne bismo malo odrijemali, recimo to tako, a onda možemo
provjeriti jesmo li propustili koje detalje prvi put?”
“Sviđa mi se kako razmišljaš.” Još se više priljubila uz njega,
otvorila oči na trenutak i pogledala ga. “Sretna Nova godina.” “Sretna
Nova godina.”
mart@ & nymphe
201
Opet je zatvorila oči i otplovila. Njezina posljednja misao bila je
da je njezin prijatelj sad postao njezin ljubavnik. I bila je sretna.
Umotan u prekrivač, Owen je osjetio tišinu, koja je zftačila samo
jedno.
Otvorio je oči i treptao njima dok nije vidio jasno kroz prozor
snijeg kako pada u nanosima pahulja. Trebao bi se primiti lopate,
pomislio je, ali to će poslije. Okrenuo se na drugu stranu, kaneći
probuditi Avery na način koji bi se mogao svidjeti, ali zatekao je
prazan krevet.
Gdje je bila, dovraga?
Izvukao se iz kreveta i provirio glavom kroz otvorena vrata
kupaonice. Zamijetio je njezinu četkicu za zube pokraj umivaonika, o
čemu je razmišljao dok je išao prema ormaru da potraži par flanelskih
hlača.
Namirisao je kavu — i, oh, Bože, slaninu — dok je silazio niz
stube.
Orkestar je marširao na TV-u, snijeg je prekrio dvorište. A Avery
je stajala za pultom sjeckajući papriku.
Nosila je bijelu kuharsku pregaču preko plavog kariranog ogrtača,
kosa joj je bila pričvršćena straga, a stopala su joj bila bosa. Sjetio se
kako je izgledala prošle noći, u seksi haljini, a zatim u još
seksepilnijem donjem rublju. Ali shvatio je da ju je češće zamišljao
ovako — u pregači u kuhinji.
“Što ima za doručak?”
Podigla je pogled i nasmiješila se. “Budan si.”
“Više manje. Zašto si ti budna?”
mart@ & nymphe
202
“Zato što je gotovo 11, pada snijeg, i jer umireni od gladi.”
“Jedanaest?” Namrštio se pogledavši sat na štednjaku. “Ne
sjećam se kad sam zadnji put spavao ovako dokasna. Valjda je to u
redu.” Pokazao je rukom prema snijegu. “Danas nema škole.”
“Juhu.”
Približio joj se, povukao je i privukao sebi za poljubac. “Tako je
tiho. U gradu, čak i kad je tiho, ima zvukova. Ali kad pada snijeg, kao
da se cijeli svijet isključi.”
Okrenuli su se prema staklenim vratima. “Pogledaj.”
Kroz snijeg, na sljemenu iza stabala pod snježnim pokrivačem, tri
jelena šetala su nečujno poput duhova.
“Oh, tako su prekrasni. Kladim se da stalno imaš priliku viđati
jelene.”
“Često.”
“Dečki će to obožavati kad se presele u novu kuću. Ti si
obožavao. Sjećam se kako ste ti i tvoja braća razulareno trčala šumom
kad ste bili klinci.”
“Dobra su to bila vremena.” Nagnuo se i poljubio je u glavu. “Kao
što su i ova. Što pripremaš?”
“Ovo i ovo ostalo ti je od zabave. Nazvat ćemo ga sudoperskim
omletom.”
“Zvuči sjajno. Nisi trebala.”
“Hrana, kuhinja...” Raširila je ruke. “Ne mogu si pomoći da ne
kuham. Imaš najbolji kuhinjski alat i znam da ga gotovo ne
upotrebljavaš.”
mart@ & nymphe
203
“Ali tu je ako ga zatrebam.”
“Istina. Mogla bih sve ovo baciti u lonac — jer ljudi nikad ne jedu
toliko povrća s umacima kao što misliš da hoće. Šteta da propadne.
Mogu napraviti juhu.”
“Snježan dan, domaćajuha?” Znači li to da se planiraš zadržati
neko vrijeme? “Tko bi se bunio protiv toga?” Prišao je da si natoči
kave. “Morao bih izići van i očistiti snijeg.”
“Valjda je tako, ali baš šteta. Tako je dobar osjećaj biti unutra u
toplom dok vani pada snijeg. Ali čovjek koji će čistiti snijeg treba i
muški doručak.”
Dok je kuhala, on je sklanjao posuđe i uživao u polaganom ritmu.
“Sad bismo mogli razgovarati o dojmovima s tuluma, što smo
odgodili”, započela je. “Jesi li čuo ikakve vijesti o Jimu i Karyn?” “Čuo
sam da je Jim u Pittsburghu i Karyn nije htjela doći bez njega.”
“Ne razgovaraš s pravim ljudima.” Avery je presavinula omlete.
“Jim je u Pittsburghu s majkom jer ga je Karyn izbacila iz'kuće.” “Što?
Zašto?”
“Jer je saznala da je Jim u vezi s majkom najboljeg prijatelja
njihova najstarijeg sina.”
“Jim? Ma daj, to ne može biti.”
“Ne, ne da može biti, nego je tako bilo, prema mojim izvorima,
čini se da to traje već gotovo dvije godine.” Stavila je omlet na
tanjure, dodala slaninu, tostirani kruh i pružila tanjur Owenu. “Ali...,
činili su se kao stabilan par.”
“Eh, da.” Uzimajući vlastiti tanjur, pridružila mu se za doručkom
na šanku. “Ona dolazi u pizzeriju s djecom, češće bez njega nego s
mart@ & nymphe
204
njim, i vidjela sam je u Satn’s Clubu baš prije Božića kad sam obavljala
dostavu. Izgledala je kao da je pod stresom, jedva je izmijenila koju
riječ sa mnom. Tad sam mislila da je to zato što se približava Božić i
što je majka troje djece, ali sad... Pronašla je gaćice druge žene u
krevetu.”
“Isuse. To ne samo da je pogrešno, nepristojno i hladno nego je i
glupo.”
“Možda je to maslo drolje ljubavnice — ona se već razvela od
svoga muža — i namjerno ih ostavila ondje. U svakom slučaju, to je
bio okidač. Izbacila ga je van i već je angažirala odvjetnika.” “Rekao
bih, dobro za nju”, ali to jednostavno nije pravi izraz. Težak je to
udarac odjima. Bili su u braku, koliko, deset godina?” “Tako nekako,
mislim, ali je barem posljednje dvije švrljao okolo. Nema izlike za to.
Ako nisi sretan, potrudi se da popraviš stvari ili idi. Osim toga, budući
da je kod mamice u Pittsburghu, zasigurno ne misli ništa ozbiljno s
tom droljom.”
Zapanjen njezinom logikom, uzeo je tost koji je namazala
maslacem za njega. “Zašto to kažeš?”
“Zato što, da misli ozbiljno, bio bi sad kod nje. Razorio je obitelj,
upropastio brak, svoj ugled, da ne spominjem kako će ovo povrijediti
tu malenu dječicu. I sve to zbog stranca. Nadam se da će ga oderati.”
“Bez komentara?” rekla je nakon trenutka tišine. “Pretpostavljam
da se nikad ne zna što se dogada između dvoje ljudi, ili u obitelji, ali,
da, iz toga što ti znaš, deranje se čini prikladnim. Meni je Jim u redu.
Baš me je zvao prije nekoliko tjedana u vezi s preuređenjem njihove
glavne kupaonice. Trebao sam je pogledati nakon blagdana.”
mart@ & nymphe
205
Avery je mahala komadom slanine. “On hoće novu kupaonicu, a
jebe svoju drolju u ženinu krevetu. Ne misli ozbiljno s droljom, a
nema ni poštovanja prema svojoj ženi ni obitelji.”
“Nema poštovanja, slažem se. Ali možda ljubavnica nije drolja.”
“Molim te.” Avery je punila omlet. “Ona je bila još u braku kad se prvi
put spetljala s Jimom, i moji izvori kažu da Jim nije njezin prvi švaler.”
“Kako ljudi znaju te stvari? Tko je ona uopće?”
“Ne poznajem je. Navodno živi u Sharpsburgu, radi za neku
osiguravajuću kuću. Ima čudno ime — da nisam čula nikakve fore na
račun svoga imena”, dodala je. “Harmony, što nikako nije prikladno.”
“Oh.”
“Oh?”
“Poznajem jednu Harmony koja radi za našeg agenta osiguranja.
Ovaj omlet je odličan.”
“Aha!”
“Aha?”
“Mijenjanje teme, meškoljenje u stolici.” Prodornog pogleda
priprijetila mu je prstom. “Sigurni znakovi krivnje i/ili izbjegavanja.
Izlazio si s njom?”
“Ne! Ona je udana — ili je bila udana. I ionako nije moj tip.
Recimo samo da sam razgovarao s njom zbog osiguranja. Ali možda i
jest bacala udicu.”
“Drolja.”
“Rekao bih da je prvi put bacila udicu kad je još nosila vjenčani
prsten na ruci.”
mart@ & nymphe
206
“Kurva! Kako izgleda? Sve mi ispričaj.”
“Ne znam zapravo. Plavuša.”
“Izblajhana.”
Njegov je pogled vrludao po njezinoj neurednoj, skupljenoj kosi.
“Moram istaknuti da nemaš pravo ikoga prezirati zato što je
promijenio boju kose.”
“Imaš pravo. Ipak. Je li lijepa?
“Valjda. Nije moj tip”, ponovio je. “Ona je... predvidljiva, to je
možda najbolja riječ. Dobro radi svoj posao, barem što se mene tiče.
To je sve što me zanima i što me je zanimalo. Kad se izbacivanje
odigralo?”
“Dan nakon Božića. Karyn je saznala tjedan dana prije, ali
dopustila mu je da ostane kako bi djeca imala još jedan obiteljski
Božić. Zašto?”
“Morao sam navratiti u agenciju prije nekoliko dana da potpišem
neke papire. Nije se činila uznemirenom. I, da, opet mi se upucavala.”
Njezine su se plave oči zamračile. “Drolja - droljasta drolja bez
savjesti. Sudjeluje u razaranju braka i samo ide dalje, traži sljedećeg
nesretnika. To je i moja majka radila.”
Nije ništa rekao, samo je položio ruku na njezinu. “Vjerojatno
zato imam nulti stupanj tolerancije na drolje i prijevare.” Slegnuvši
ramenima, Avery je ustala i ponijela obje njihove šalice do aparata za
kavu. “Kad već govorimo o ljubavnim parovima, jesi li znao da se Beth
i Garrett žene?”
“Da, pokazivala je prsten sinoć. Izgledaju oboje sretni.”
mart@ & nymphe
207
“Jesu — a Beth posebno isijava budući da je trudna oko osam
tjedana.”
“Što? Kako mi je to promaklo?”
“Zato što si previše vremena provodio s dečkima koji ne pričaju
tračeve. Sretni su zbog djeteta. Zajedno su već gotovo dvije godine i
čini se da je dijete samo ubrzalo proces da ozakone svoju vezu.
Razgovarala sam s Beth o ideji da se vjenčaju u hotelu.”
“U hotelu.”
“Clare i Beckett vjenčat će se ondje sljedećeg proljeća. Ovo bi
mogla biti proba. Čak su razmišljali da to obave samo kod matičara,
ali time bi rasplakali obje svoje majke”, dodala je dok se vraćala s
dvije šalice vruće kave. “Kad sam im predložila hotel, Beth se prilično
razveselila. Nije znala da to postoji kao opcija.” “Nisam ni ja.”
“Ovisi o vama, naravno, ali Hope je dobra u tome. Ja se mogu
pobrinuti za catering, nema problema. Mountainside bi se mogao
pobrinuti za cvijeće. Oni govore samo o najbližim prijateljima i
rodbini. Možda 25, 30 ljudi. Već imate rezervacije za Valentinovo, ali
vikend poslije ste zasad slobodni.”
“Za mjesec dana?” Otpio je kave. “To je jebeno brzo.”
“Kao što sam rekla sinoć, jedna spontana poluzabava ne čini te
gospodinom Spontanim. Opusti se. Ti ne bi trebao ništa raditi. Beth
želi obući lijepu haljinu prije nego što joj se vidi trbuh tako da ne žele
čekati. Već su razgovarali o tome kako žele tamo prespavati prve
bračne noći i to bi bilo poput šopinga najednom mjestu.” “Koliko
naplaćujemo kao sala za vjenčanja?”
Nasmiješila mu se. “Ti i Hope ćete se dogovoriti. Ja bih im
vjerojatno dala popust jer je prvo itd. Dobro odigraj karte i gosti s
mart@ & nymphe
208
vjenčanja rezervirat će sve sobe noć prije i za noć vjenčanja.” Nos za
dobar biznis, pomislio je. Avery je imala nos za dobar biznis.
“Razgovarat ću s Hope sutra. Mozak ti stalno radi, Avery.” “Znam.
Upravo sad razmišljam da bismo trebali završiti s pijenjem kave. Ti idi
van i očisti prilaz dok ja pospremim sve nakon tuluma. Onda, da mi
platiš za moje usluge, možeš me odvesti u krevet.”
“Ne gubim ništa.”
“Moj mozak kaže da oboje dobivamo.”
Možda je volio čistiti snijeg, ali, čim je očistio svoj prilaz — možda
ne s uobičajenom temeljitošću - Owen je ravno odjurio prema
Ryderovoj kući. Staze za Blentu već su bile očišćene, primijetio je.
Dobro.
Parkirao je džip i iskočio iz njega. Otresao je čizme i ušao u kuću.
“Hej, Ry.”
“Dolje sam.”
“Prekriven sam snijegom, čovječe. Dodi ti gore.”
Blentoje dotrčao gore mašući repom. Polizaoje snijeg s Owenovih
čizama. Ryder je došao za njim nakon nekoliko trenutaka. Nosio je
donji dio trenirke zavrnut na koljenima i znojnu majicu.
“Što ima? Pokušavam vježbati, nakon čega se planiram nažderati,
a onda slijedi akcija. Sanjkanje i grudanje kod mame.” “Kad?”
“Zaboravio si mobitel? Je li se dogodio smak svijeta?”
“Imam mobitel.” Izvukao gaje. “Nema poruka.”
“Možda jer nisi pozvan. Ona mene više voli.”
mart@ & nymphe
209
“Pretvara se da te više voli da ne cmizdriš kao malo dijete.
Vjerojatno je zvala na kućni. U svakom slučaju, može. Uzet ću tvoj
kamionet. Ti završi s čišćenjem snijega. Prvo Beckov, onda mamin
prilaz. Tamo se možemo zamijeniti.”
“Ti si gospodin Lopatar.”
“Imaš li kakvu žensku ovdje?”
Duboko je uzdahnuo i uvukao ruke u vrećaste džepove.
“Nažalost, ne.”
“Ja imam. Uzet ću tvoj kamionet.”
“Kako bi napalio Malu Vatrenu. To sam rekao s poštovanjem i
ljubavlju. Prema njoj.”
“Uzet ću tvoj kamionet, a zatim ću se poseksati, a ti nećeš. Ti si
rezervni gospodin Lopatar.”
“Onda mi nemoj srati ako ne radim stvari na tvoj način.” “Samo
nemoj sve usrati.” Zgrabio je ključeve Ryderova kamioneta sa stolića
pokraj vrata. “U koliko sati kod mame?”
“Ne znam. Nismo dogovorili vrijeme. U dva ili tri. Kad god.”
“Vidimo se kad se vidimo.”
Kad je Owen otišao, Ryder je pogledao svog psa. “Jedan od nas
mora si nabaviti žensku. Mrzim čišćenje snijega.”
Owen je ušao i zapljusnuo ga je miris krčkajuće juhe. Skinuo je
svu opremu sa sebe i ušao u čistu kuhinju. Iako je to smatrao
trošenjem glasnica jer je glazba bila raspaljena, dozivao je Averyno
ime dok je prolazio kućom.
mart@ & nymphe
210
Stigavši u spavaću sobu, čuo ju je kako pjeva pod tušem. Jedva je
pratila melodiju, ali nadomjestila je to snažnim entuzijazmom i
glasnoćom.
Ne mogavši odoljeti, iako nije bila zavjesa, nego stakleni tuš,
naglo je otvorio vrata tuša izvodeći piskutave zvukove iz Psiha. Njezin
vrisak bio je savršen.
Zalijepljena za kupaonski zid, očiju velikih poput dva puna
mjeseca, zurila je u njega. “Što je tebi?”
Morao je hvatati daha koliko se smijao. “Mislim da sam slomio
rebro smijući se, inače mi nije ništa.”
“Isuse, Owene.”
“Nisam si mogao pomoći. Morao sam to napraviti.”
“Da? I ovo!” Zgrabila je slušalicu tuša, odvrnula vodu i poprskala
ga. “Sad oboje imamo 12 godina.” Samozadovoljna, vratila ju je
natrag u držač.
“Mogao bih onda i ući u kadu.”
“Hmmm”, bio je njezin odgovor.
“Vreli tuš i vrela ženska nakon hladnog tuša”, rekao je dok je
svlačio svoju natopljenu majicu.
“Mislila sam da ćeš se zadržati barem još sat vremena.”
“Zamijenio sam se s Ryjom.” Izuo je čizme. “Juha sjajno miriše.
“Kad sam završila s poslom dolje, odlučila sam iskoristiti priliku i
otuširati se u tvom tušu. Tvoja kupaonica parira onima u hotelu i
postala sam razmažena. Majka te zvala.”
“Sanjkanje i grudanje, kasno poslijepodne.”
mart@ & nymphe
211
“Rekla sam da ću donijeti juhu.” Pogledala ga je upitno. “Dobra
ideja.”
“Clare može svratiti do mene i donijeti mi čizme i opremu.
“Može.” Zgulio je sa sebe natopljene hlače, bacio fiekoliko ručnika na
pod da upiju vodu.
“Nije se iznenadila kad sam se ja javila na telefon.”
“Mama ima svoj način da zna ono što treba znati.” Ušao je u
kadu i zatvorio vrata tuša za sobom. “Znaš, ako upališ TV ili digitalni
radio, čuje se zvuk kroz ovo.”
Pokazao je na zvučnike na stropu.
“Oh.”
“Tek tako da znaš.” A onda joj se nasmiješio.
“Što?”
“Baš sam pomislio na to kako sam te sve one godine gledao kako
se kupaš gola, a nikad nisam shvatio ovo.” Prešao je rukama niz
njezino tijelo. “Sva si mokra i topla.”
“Mokar si.” Zagrlila gaje. “I malo hladan.”
“Bilo je hladno vani dok sam radio muški posao.”
Smijući se, zabacila je glavu prema natrag. “Ovdje bi isto tako
trebao obaviti jedan muški posao.”
“Onda bolje da počnem.”
Ljubio ju je dok je voda tekla vruća i para se pušila, pri čemu su
njegove ruke klizile niz mokru, sklisku kožu, a ona je rukama obgrlila
njegova ramena i podigla se na prste.
mart@ & nymphe
212
Ne, nikad nije mislio kako će biti lako i uzbudljivo. Nikad nije ni
zamišljao kako će biti neobično otkrivenje nekoga koga poznaješ cijeli
život.
Glatka i zamamna, čvrsta i okretna, s tolikom željom da miluje i
bude milovana, da uzme i da nju uzmu.
Mirisala je na njegov sapun, čime je nešto poznato postalo novo.
Nasapunala ga je cijeloga, uživajući u igri mišića. Rijetko je
razmišljala o njegovoj fizičkoj snazi kad bi prvo pomislila na njegov
um, njegovu dobrotu, njegovu owenost. Ali sad, prelazeći rukama
preko njegova tijela, proučavajući sva ispupčenja, sve neravnine,
podsjetila se da je on u biti muškarac koji se služi i svojim rukama,
leđima, mišićima kao i mozgom.
I te ruke, daleko od glatkih, budile su u njoj novu potrebu, novu
želju, dublju žudnju.
Sva je drhtala od njegovih dodira, oduzimao joj je dah, utaživao
njezinu glad i vodio je dalje sve dok se njezino tijelo nije pretvorilo u
vibrirajuće pulsiranje.
Voda je pljuštala po njoj i zaglađivala joj kosu. Njezine oči, sad
blještavo plave, zurile su u njegove, a onda su se zamračile kad je
zadrhtala.
“Ne mogu... Ne možemo.” Borila se da povrati ravnotežu, da
pronađe snagu. “Previsok si.”
“Ti si preniska”, ispravio ju je, a onda joj obuhvatio bokove i
podigao je. “Bolje da se uhvatiš za mene.”
“Owene...”
Naslonio ju je na mokri zid i uplovio u nju.
mart@ & nymphe
213
“Oh.” Oči su joj se širom otvorile i bljesnule, prikovavši pogled na
njegove. Opet je uronio u nju, izazvavši njezin uzdah zadovoljstva,
iako je i dalje hipnotizirano zurila u njega. “Nemoj svršiti.” “Nemoj ni
ti,” procijedio je trenutak prije nego što je privukla njegove usne
svojima.
Oboje su pričekali.
Nešto kasnije ležala je gola na njegovu krevetu lica zabijena u
jastuk. “Ustat ću i obući se za minutu.”
“Uzmi si vremena”, rekao joj je, diveći se njezinu čkalju. “Sviđa mi
se pogled.”
“Zašto dečki tako vole tetovirane žene?”
“Nemam pojma.”
“Mislim da je to sindrom Xene. Žene ratnice.”
“Imaš li kojim slučajem dvodijelni kožni kostim ratnice od crne
kože, ha?”
“Na čišćenju je.” Podbočila je ruke ispod glave. “Možda bih
trebala napraviti još jednu tetovažu.”
“Ne.” Proučavao je njezinu stražnjicu dok se odijevala i
razmišljao. “Kao ovu? Gdje? Zašto?”
“Ne znam, moram razmisliti o tome. Problem je s tetovažom na
guzi što je gotovo nikad ne vidim, a čini mi se da osoba koja prolazi
kroz proces tetoviranja zaslužuje vidjeti rezultat. Osim toga, gotovo
nitko drugi ne vidi moje dupe, onda čemu? Osim ako to ne smatram
nekim tajnim ritualom tinejdžerskog bunta, što je i bio.”
“Ova bi bila zrela.”
mart@ & nymphe
214
“Zrela tetovaža.”
“Kako god.” Okrenula se i sjela na rub kreveta. “Stvarno mi se
sviđa tvoj tuš. Stvarno mi se sviđaš ti u tušu.” Dugo i lijeno
uzdahnuvši, posegnula je za svojim plavim kariranim ogrtačem.
“Moram provjeriti juhu.”
“Ostani večeras.”
Već napola obukavši ogrtač, zastala je i pogledala ga. “Večeras.
Oboje radimo sutra.”
“Oboje radimo sutra ionako. Nakon grudanja, juhe i vjerojatne
svađe oko američkog nogometa, vrati se ovamo sa mnom. Ostani
večeras.”
Umotala se u ogrtač i zavezala ga oko struka. Ponovno je podigla
pogled. “U redu. Provjerit ću juhu prije nego što se obučem.”
“Dobro.”
Dok je silazila, pitala se što da radi s leptirićima u trbuhu.
Prepoznala ih je, i prije ih je osjetila.
Imala je tad pet godina.
Zaljubljivanje u Owena — opet — bilo je glupo sad kao što je bilo
tad. Znala se nositi s MacTavish odvažnošću. Samo nije bila sigurna za
MacTavish srce.
mart@ & nymphe
215
12
ano u novoj godini, naoružana debelim notesom, Avery
je još jednom razgledavala prostor lokala koji je sad
smatrala svojim. Ali ovaj put s njom su bile Hope i Clare
kao inspekcija.
“Sank će biti tamo. Od tamnog drveta, nešto dojmljivo. Pokušat
ću slatkim riječima, umiljavanjem, preklinjanjem ili seksom nagovoriti
Owena da mi to napravi.”
“Kakav je...?” zapitala je Clare. “Seks?”
“Pogledaj mi lice.” Avery je palčevima pokazala na svoje lice.
“Zadovoljna, opuštena, sretna. I samo malo samozadovoljna. To ti je
odgovor na pitanje.”
“Zasad je dobro. Svjetla tamo, tamo, tamo, topli tonovi.
Razmišljam o kožnatom kauču — možda tamnosmeđem — tamo,
niski stolić. Visoki stropovi pokraj prozora, niski tamo i tamo. I prolaz
u restoran bit će upravo ovdje.”
“Bit će sjajno. Ali prije nego što počnemo odabirati boje”, dodala
je Hope, “moramo se zapitati zašto se ne hvališ seksom ili ne dijeliš
detalje s jednom tužnom među nama koja ne dobiva ništa.”
“Mogla bih te ureći i još više rastužiti.”
“Molim te.” Hope je to odbacila. “Vidjela sam Owena maloprije, i
njegovo lice izgleda zadovoljno, opušteno i sretno. Nisam sigurna je li
i samozadovoljno, možda to skriva. Hoćeš ga vidjeti večeras?”
R
mart@ & nymphe
216
“Ne. Imam samo sat vremena, a onda moram otići u pizzeriju.
Radim. I on — svi oni — jako su zauzeti. Pripremaju se za otvorenje za
nekoliko dana, imaju radove na drugim objektima, pripremaju ovaj
projekt. Zajedno smo gotovo svaku večer od dočeka Nove godine i
mislila sam...”
“Da trebaš pauzu?” predložila je Clare.
“Mislila sam — da bismo trebali uzeti jednu. Znaš kakva znam
biti. Uvijek se upuštam u nešto ovako misleći da je opušteno, da je
zabava, da je prirodno. Svidi ti se tip, vjeruješ mu, privlači te i onda se
prepustiš. A ja se onda počnem pitati ima li nešto više, bi li trebalo
biti više, je li to ljubav s velikim LJ?”
“Jesi li zaljubljena u Owena?” pitala je Clare.
“Ja imam...” Položila je ruku na svoje srce.
“Srce MacTavish.” Hope je kimnula glavom.
“Ne vjeruje nikomu. Ali riječ je o tome da oduvijek volim Owena.
Ja volim sve Montgomeryje. To mi je u krvi. Tako da to može biti to.
Lažna pozitiva. Ako se pretvori u veliko LJ, moglo bi zakomplicirati
stvari.”
“Zašto”, zahtijevala je Clare, “automatski pretpostavljaš da ti on
ne bi mogao uzvratiti tu veliku ljubav?”
“Ne znam, možda mi je i to u krvi.” Slegnula je ramenima.
“Mislim da je to dio moga problema s majkom, što je deprimirajuće.”
“Ti nisi poput svoje majke.”
“I ne želim biti”, rekla je Avery i kimnula glavom Clare. “Ona je
varala, i lagala, i iskorištavala. Njoj je seks bio lak, bio joj je rutina, bio
joj je jebena rutina. Tako da mislim da dio mene koji ne može
mart@ & nymphe
217
podnijeti pomisao da sam imalo nalik njoj inzistira na tome da laki,
opušteni seks bude nešto više. To mi je poput r efleksa. Ili protuotrov.
Onda se uznemirim jer velika ljubav gotovo nikad ne funkcionira. To
je glupo.”
“Nije”, inzistirala je Hope. “To si ti.”
“Ali sad smo Owen i ja. Svaki put kad se spetljam s muškarcem,
stvaram od toga više nego što jest jer, znate, pojave se leptirići. Kad
leptirići nestanu, ja shvatim da on nije taj. On je savršeno drag dečko
- uglavnom su svi bili — ali on nije taj, ako doista i postoji takav.”
“Postoji”, uporna je bila Clare.
“Možda. Sad osjećam leptiriće u vezi a Owenom, a kad to
prestane...”
“Zašto kad?” Clare je odmahnula glavom. “Možda neće prestati.”
“Sudeći prema iskustvu, tako uvijek bude. Ne želim opet
očekivati puno a da na kraju ne bude ništa. Ne s Owenom. Znači mi
više od trenutačne zaljubljenosti ili problema s majkom.”
“Mislim da podcjenjuješ sebe i njega. Ah..Clare je provjerila
koliko je sati. “Ne mogu više o tome jer se moram vratiti kući. Ali
razgovarat ćemo”, završila je podignuvši prst.
“U redu, što se mene tiče. Bolje da zaključam. Setat ću do hotela
s tobom, Hope, da provjerimjoš jednom svoj dio jelovnika za
otvorenje prije nego što odem raditi.”
“U redu.”
Izišle su i razdvojile se, Clare je krenula preko Glavne ulice, a
Avery i Hope preko Ulice sv. Pavla.
mart@ & nymphe
218
“Zaljubljena je”, rekla je Avery. “Takva ljubav čini te optimistom i
sve ostale ljude vidiš kako se kreću istom optimističnom putanjom.”
“Zašto ti ne bi bila optimistična?”
“Nisam pretjerano pesimistična — ne mislim da jesam. Više sam
oprezna.”
“Nisam zaljubljena niti sam u optimističnom raspoloženju, ali
mogu ti reći da je zaista lijepo vidjeti tebe i Owena zajedno.”
Otključala je vrata recepcije. “I mogu shvatiti da ti — da bilo tko —
želi uzeti kratku stanku za razmišljanje. Seks može biti lak
i spontan, ali isto tako može i pomutiti misli. Stoga očisti misli
dan ili dva.”
“O tome je upravo riječ.” Bože, blagoslovi Hope koja tako
praktično razmišlja, pomislila je Avery. “Interludij čišćenja misli.”
“Skuhat ću čaj dok budemo prolazile kroz jelovnik.”
“Ti kuhaš čaj u hotelu.” Avery je sjela na stolac za otokom. “I mi
razgovaramo o jelovniku otvorenja. Prije godinu dana nismo bile ni
blizu ovomu. Ti čak nisi ni živjela u ovom gradu.”
“Prije godinu dana mislila sam da je moja budućnost hotel
Wickham i Jonathan.”
“Jesi li osjećala leptiriće?”
“Ne.” Razmišljajući, Hope je stavila čajnik na štednjak. “Ali mislila
sam da ga volim. Vjerovala sam mu, divila mu se, uživala u njemu.
Tako da sam mislila i da ga volim. On je to znao. Znao je da mu
vjerujem, da mu se divim, da ga volim - i znao je da vjerujem- da
ćemo graditi zajedničku budućnost.”
“Zašto ne bi vjerovala?”
mart@ & nymphe
219
“Zašto ne bih?” Hope se složila, bez imalo gorčine koju je prije
prečesto osjećala “Zamalo smo živjeli zajedno. Rekao mi je da me
voli, govorio mi je o budućnosti sa mnom.”
“Žao mi je, Hope. Boli li te i dalje?”
“Ne... možda malo”, priznala je dok je postavljala šalice. “Više
ponos nego srce u ovoj fazi. On me je iskoristio, i to me razbjesnilo.
Mislim da to nije planirao na početku. Ali posljednjih nekoliko mjeseci
lagao mi je i iskorištavao me, i na kraju sam se osjećala kao budala. To
boli. Osjećati se kao budala.”
“On je budala. Ja nikad ne želim ikoga povrijediti tako.”
“Ti i ne bi mogla. Nemaš to u sebi, Avery.”
Nadala se da nema, ali opet, brinući se o tome, nije mogla
spavati cijele noći.
U svojoj mirnoj, zatvorenoj pizzeriji, Avery je opasala pregaču i
započela pripreme za otvaranje. Uključila je pećnice i aparate za kavu.
Izbrojila je novac u blagajni, provjerila razinu u aparatu za led.
Hodajući tam oamo od otvorene kuhinje do zatvorene, napunila je
posude za nadjeve, pribilježila da mora naručiti još kutija za dostavu i
otvorila je novu kanticu mozzarelle.
Nakon što je stavila nekoliko protvana za tijesto u hladnjak ispod
pulta, izračunala je da ga mora još napraviti do podneva. Izvukla je
velike lonce s umacima i stavila ih na laganu vatru. Zaključivši da je
bilo manje marinare od potrebne količine, skupljala je što joj je
trebalo da napravi još.
Zastala je začuvši kucanje na vratima i, kvragu, osjetila je leptiriće
čim je ugledala Owena kroz prozor. Držao je ključ u zraku i, kad mu je
kimnula glavom, njime otvorio prednja vrata. “Izgledaš zaposleno.”
mart@ & nymphe
220
“Ne previše. Nedostaje mi marinare.”
“Mogu li raditi ovdje za šankom neko vrijeme? Prebučno je tamo
zbog radova, a u hotel su došli novinari.”
“Naravno. Hoćeš kave?”
“Samo trenutak, uzet ću sam.” Odložio je aktovku i tubu, svukao
kaput i skinuo skijašku kapu. I prešao prstima kroz kosu.
Došetao je iza šanka, obuhvatio joj lice rukama i poljubio je.
“Bok.”
“Bok.”
“Lijep miris.”
“Najbolja marinara u okrugu.”
“Govorio sam o tebi, ali ni umak nije loš. Želiš li kave?” “Imam
prepune ruke posla, moram ovo završiti. Zar ti ne bi trebao biti u
hotelu s novinarima?”
“I da i ne.” Odšetao je da uzme šalicu i počeo glasnije govoriti
dok je otvarala veliku konzervu rajčice. “Imamo dobar plan. Hope ima
kontakte u Washingtonu i Philadelphiji tako da smo privukli
pozornost izvan lokalnoga. Dobro za nas.”
“Jako dobro.”
“Mama i Carolee uglavnom se bave time s Hope, a mi ostali
radimo što god treba, kad god.”
“Uzbudljivo.”
Stajao je, gledajući je kako miješa i dodaje začine.
“Zar ne moraš mjeriti koliko ćeš staviti?”
mart@ & nymphe
221
“Ne”, rekla je jednostavno.
“Bacio sam oko na jelovnik koji si odabrala za novi lokal. Kako
znaš raditi sve to?”
Prostrijelila ga je pogledom koji bi Hope proglasila
samozadovoljnim. “Imam mnoge vještine.”
“Pretpostavljam da netko mora kušati ta jela prije.”
Pogledala gaje. “Da? A ti si dobrovoljac?”
“To je najmanje što mogu učiniti.”
“Velikodušan do bola, to si ti.” Ali to zapravo nije bila loša ideja,
pomislila je. To je bilo poput isprobavanja svake sobe u hotelu prije
otvaranja. “Slobodna sam u ponedjeljak navečer.” “Odgovara mi.”
“Što želiš naručiti?”
“Što god ti želiš.”
“Ne, ponovno pogledaj jelovnik i odluči se što želiš — koje
predjelo, koje glavno jelo, koju salatu. Kad san postane stvarnost,
imat ću kuhara tako da neću ja sve kuhati i imat ću ljude koji će raditi
za mene, ali ovo je dobar pokazatelj. Različiti ljudi trebali bi kušati
različita jela da mogu prilagoditi ako nešto treba, bolje prije nego
poslije.”
“Kad već razgovaramo o prilagodbama. Jesi li uskoro gotova?”
“Gotova sam.” Htjela je i sad napraviti tijesto da ne treba
poslijepodne.
“Želim ti nešto pokazati.”
“Mora biti brzo”, rekla mu je dok je brisala ruke. “Trebala bih
nastaviti s poslom i napraviti tijesto dok imam vremena. Zar ti nemaš
mart@ & nymphe
222
posla?” dodala je prišavši hladnjaku. Odlučivši da želi hladan kofein, iz
njega je izvadila dijetalnu Colu.
“I ovo je posao.” Otvorio je tubu, izvadio iz nje pregršt nacrta i
odmotao ih na šanku.
“Je li to zgrada slastičarnice? Nisam dosad imala priliku...” Ostala
je bez teksta vidjevši naslov.
Restoran i bar MacT.
“MacT. Piše MacT.”
“To si ime odabrala, zar ne? Uvijek ga možeš promijeniti. Možeš
promijeniti sve na nacrtu. Ovo je tvoj primjerak. Beckett je jutros
zauzet, ali proći će ga s tobom. Zasad ti mogu odgovoriti na većinu
pitanja, ako ih imaš, objasniti ti ako nešto ne razumiješ.”
“Moji nacrti.”
“Tako je.”
“Pričekaj trenutak.” Zavrtjela se oko svoje osi i i zaplesala po
blagovaonici. Poskočila je, okrenula se i ispružila nogu naprijed,
podsjetivši ga na njezine navijačke dane u srednjoj školi u
Boonsborou.
Kad se prevrnula preko glave, trznuo se od iznenađenja, a zatim
nasmijao. “Isuse Kriste, Avery. Još uvijek možeš to napraviti?”
“Očito.” Uz povike radosti skočila je na njega.
Uhvatio ju je, malo zateturao dok je ona stisnutih šaka podizala
ruke u zrak.
“Nadao sam se da ćeš pokazati malo više entuzijazma.”
mart@ & nymphe
223
“Kako ti se čini ovaj entuzijazam?” Grčevito gaja obuhvatila
rukama, nogama i usnama.
“Nije loš.” Napravio je krug oko svoje osi noseći je. “Uopće nije
loš.”
“Nisam ih još ni vidjela. Moram ih vidjeti!” Izmigoljivši se iz
njegova zagrljaja, gotovo je pala na nacrte.
“Mogu ti ih objasniti”, započeo je, ali ona ga je odbila.
“Ti misliš da ja ne znam čitati nacrte? Praktički sam spavala s
onima za Vestu. Dobro je, dobro”, mrmljala je. “Želim da se ovaj
hladnjak pomakne odavde onamo. Prostor će biti prohodniji, osim
toga, trebat ću jedan stol ovdje, pokraj perilice posuda.”
Izvukao je olovku iz svoje aktovke. “Označi.”
Označila je, napravila nekoliko malih preinaki. “Ovdje otvoreno,
to je dobro. Lako konobari i gosti mogu prolaziti iz jednog
prostora u drugi. Sjediti za šankom i piti piće s prijateljem. “Hej,
zašto ne bismo i večerali? I upute se onamo.””
“Velik je bar.”
Kimnula je glavom. “Treba mu neki detalj po kojem će biti
prepoznatljiv.”
“Reci mi što želiš ovdje. Koje drvo, koje boje, kojeg stila, da
napravim nešto za tebe.”
Podigla je pogled prema njemu. “Već ga izrađuješ?
“Mislio sam. Zašto?”
“Ja sam te mislila namamiti seksom da to napraviš.”
mart@ & nymphe
224
“Sad kad razmislim, prilično sam zauzet.”
Prasnula je u smijeh i zagrlila ga. Kvragu i stanke za pročišćavanje
misli. “Owene.”
“Možda ne tako zauzet.”
Čvrsto ga je držala zatvorenih očiju. “Neću te razočarati.” “Nitko
to i ne misli. Nijedne sekunde.”
Odmahnula je glavom i pogledala ga. To je bilo više od lokala, od
posla. To je bio Owen, i leptirići u trbuhu. “Neću te razočarati.”
“Dobro.”
Kimajući glavom, ponovno je naslonila glavu na njegova prsa.
Stari temelji, pomislila je, nove faze. Tko bi znao što čovjek sve može
sagraditi?
“Moram zarađivati pare.”
“Tko ne mora?”
Nasmijavši se, podigla je glavu. “Moram napraviti tijesto za pizzu
kako bih zaradila pare i platila zakup prostora njegovu vlasniku.”
“Dok ti to radiš, ja ću obaviti nekoliko poziva na miru.” Posljednji
put ju je zagrlio. “Sto se tiče ovoga.” Pokazao je prema nacrtima.
“Trebat će nešto vremena. Moramo napraviti izmjene, dobiti dozvolu
za autorska prava glazbenika, zatim ostale dozvole. Sad smo
usredotočeni na drugu zgradu.”
“Nije važno koliko će vremena trebati.” Mislila je na njega, na
njih, na cijeli život koji su već dijelili. “Nego koliko će trajati.”
Tek što je otvorila, Hope se pojavila na vratima.
mart@ & nymphe
225
Avery je stavljala feferone na veliku pizzu. “Hej. Kako je u
Hollywoodu?”
“Dobro. Kao po špagi zasad. Trenutačno rade intervju i snimaju
video s Montgomeryjima. Imam deset minuta.”
“Sjedni.” Avery je ubacila pizzu u pećnicu.
“Mislila sam da je bolje da dođem ovamo i kažem ti nego da ti
pošaljem poruku. Puno ekipa raspitivalo se za ručak pa sam im
predložila Vestu.”
“Hvala na tome. Dobro da sam napravila još tijesta.”
“Riječ je o tome da je nekolicini njih palo na pamet da naprave
video i intervjue s drugima. Zele početi ovdje. S tobom.”
“Sa mnom?”
“I možda naprave nekoliko fotografija.”
“Mene? Ne mogu ja to. Pogledaj me. Imam umaka na pregači.
Nisam oprala kosu jutros. Lice mi je nenašminkano.”
“Mrlje od umaka, pa to ti je posao. Kosa ti je u redu. Sad imam
devet minuta. Mogu te našminkati za šest. Idemo.”
“Ali narudžbe — sranje. Chad. Dvije velike pizze u pećnici za
dostavu. Ti se pobrini za njih. Vraćam se za pet minuta.”
“Šest”, ispravila ju je Hope.
“Šest”, Avery je uzviknula dok je trčala prema vratima. “Zašto mi
nitko nije rekao da će toga biti? Mogla sam biti nenašminkana.” ■
“Šest minuta, možda manje. Bogovi su ti podarili predivnu kožu.
Samo ćemo ti istaknuti oči, dati ti više boje, manje sjaja.” “Sjajim se!”
mart@ & nymphe
226
Očajna, Avery je širom otvorila vrata svoga stana i odjurila u
kupaonicu. “Nosim staru majicu.”
“Pregača je prekriva.” Usredotočena, Hope je povukla ladicu
komode.
“Umrljana pregača.”
“Kažem ti da je to u redu. To je u opisu posla. Sjedni”, naredila joj
je. “Ovo je jednostavno. Ovo nije test snimanja za važan film. To je
nekoliko sekundi na večernjim vijestima.”
“Oh, Bože.”
“Tiho. Zašto ne organiziraš svoju šminku u skupine? Sjenila,
ruževi, rumenila?”
“Nemoj mi soliti pamet kad imam živčani slom. Zašto sam kosu
obojila ovom bojom?”
“Zašto uopće bojiš svoju kosu kad imaš prekrasnu kosu? Možemo
početi s time.”
“Iz navike. Prvo iz navike, a sad je poput ovisnosti. Pomozi mi.”
“Umukni i zatvori oči.”
Hope je nanijela sjenilo, razmazala ga i povukla crtu tušem. “Zar
ti nisam rekla da kupiš uvijač za trepavice?”
Avery je oprezno otvorila jedno oko. “Bojim ih se.”
“Daj se uozbilji. Pogledaj ovamo.” Pokazala je prst i nanijela
maškaru.
“Zašto ti uvijek izgedaš tako savršeno?” požalila se Avery. “Zašto
si tako prekrasna? Mrzim te.”
“Mogu ti obraze zacrvenjeti kao klaunu.”
mart@ & nymphe
227
“Molim te, nemoj.”
“Tvoja je koža poput porculana. Mrzim te.” Spretno i brzo Hope
joj je nanijela rumenilo. “I za Boga miloga, kupi uvijač za trepavice. I
olovku za usne. Opusti čeljust.” Odabrala je ruž između dvadesetak
razbacanih u ladici, stavila joj proziran puder na usne i na njega ruž.
“Gotovo, i to u četiri minute.”
“Moje pizze.”
“Chad će se pobrinuti za njih. Pogledaj.”
Avery je ustala i promatrala se u ogledalu nad umivaonikom. Oči
su još izgledale veće, plavlje, obrazi su joj bili definiraniji, usnice
ružičastije. “Ti si genijalka.”
“Jesam.”
“Ali moja kosa.”
“Daj mi dvadeset sekundi.” Hope je popravila malo ovdje, malo
ondje. I kimnula. “Opušteno, nepretenciozno, i malo seksi.”
“Majica...”
“Je dobra. Druge naušnice. Trideset sekundi.”
Hope je požurila prema komodi i širom otvorila ladicu s
naušnicama. Zaškiljila je i na brzinu skenirala njezin sadržaj. “Ove.
Malo bliješte, malo vise, i iz galerije su. Simbiotski.”
Stavila joj je naušnicu na jedno uho, a Avery ju je stavila na
drugo.
“Možda bih trebala...”
mart@ & nymphe
228
“Gotovo”, izjavila je Hope i zgrabila joj ruku. “Preusmjeri
pozornost. Želiš da reporteri spomenu odličnu hranu i brzu,
prijateljsku uslugu u veseloj atmosferi, zar ne?”
“Da, da. Isuse, jesam glupa. Nije važno kako ja izgledam. Naravno
da jest, ali moram upozoriti osoblje. Trebala bih pozvati Franny”
“Ne bi škodilo. Moram ići.”
“Hvala na šminkanju. Doista.”
Do jedan bila je toliko zauzeta da nije stigla brinuti se o svojoj
majici, o umaku na pregači ili je li polizala ruž s usana. Bila je
usredotočena na pizze, pravljenje jedne pite za drugom, i zahvaljivala
je Bogu na Franny, koja je došla na njezin poziv i primik se
pripremanja tjestenine i salata.
Uspijevala je sve, čak je dala i dva kratka intervjua dok je stajala
za svojim radnim pultom. Čak je i bacala tijesto u zrak jer su željeli to
snimiti.
I čak je dvije, tri sekunde pomislila kako bi bilo dobro da ima
restoran...
U tri, kad je ludilo završilo, Avery je uzela prvu stanku srušivši se
u praznome stražnjem dijelu restorana uz bocu Gatoradea.
Slabašno je mahnula Clare kad je ušla. “Mislim da sam iskoristila
sve svoje elektrolite. Jesu li bili kod tebe?”
Clare je u ruci nosila kavu za van iz svoje knjižare. “Dvostruka
kava s mlijekom.”
“To je odgovor na pitanje.”
“Iako je bilo dobro. Dobro za Turn the Page, za hotel, za grad,
mislim.”
mart@ & nymphe
229
“Kladim se da Hope nije trebala trčati tebi u knjižaru da te
našminka.”
“Ne, ali ja ne radim u užarenoj kuhinji po cijele dane.” “Dobar
odgovor.”
“Reporter iz časopisa Hagerstoum želi napraviti nastavak, ili
povezanu priču. Ti, ja i Hope.”
“O nama? Kakvu priču?”
“Tri žene, tri prijateljice. Jedna koja vodi knjižaru, jedna koja vodi
restoran — uskoro dva — i jedna koja vodi hotel.”
“Ja ne želim nositi uprljanu pregaču.”
“Uprljanu od umaka, ili uprljanu kao kod francuske sobarice?
Običnu ili onu francuske sobarice?
“Pogodi.” Glupo se smijuljeći, Avery je pokazala prstom na svoju
umrljanu pregaču. “Saznat ćemo za to na vrijeme, zar ne? Ne četiri
minute koje imaš da se našminkaš prije nego što staneš pred
kamere.”
“Mnogo više. Ako se to bude realiziralo, koordinirat ćemo dan i
vrijeme. To će biti dobra promidžba za sve nas. Ne znam kako to
Hope radi. Dopratila je jednog od reportera do knjižare. Izgledala
je...”
“Savršeno.”
“Savršeno. I opušteno. Ne mogu dočekati da vidim kako je sve
ispalo večeras na vijestima i sutra u novinama. Beckett će pokupiti
djecu iz škole — ili ih je već dosad pokupio. Rekao je da oni, dečki,
trebaju malo vremena za sebe.”
Avery se sva raznježila. “Upala ti je sjekira u med, Clare.”
mart@ & nymphe
230
“U zlato. Također sam dobila nalog da pokupim špagete i mesne
okruglice iz Veste. Porcije za prave muškarce.”
“Možemo ti pomoći u tome.”
“Trebat će mi još pomoći uskoro. Nakon otvorenja, samo će dva
mjeseca preostati do vjenčanja. Znam da nećemo raditi pretjeranu
pompu od toga, ali...”
“Sve mora biti prekrasno.”
“Počevši od haljine. Moje, tvoje i Hopeine.”
“Uzet ćemo slobodan dan. Reci kad. Prilagodit ću se.”
“Sad mi najviše odgovara četvrtak — što prije nakon otvorenja.
Moram provjeriti s Hope. Mogla bih prebaciti neke obveze da to bude
srijeda ako vam više odgovara.”
“U svakom slučaju, ja se mogu prilagoditi.”
“Razgovarala sam s Carol u Mountainsideu o cvijeću. To je
gotovo dogovoreno. Nismo razgovarale o hrani.”
“Zašto to ne prepustiš meni? Ja ću složiti neki jelovnik, a ti onda
možeš mijenjati, nešto odbaciti ili dodati. Mogu ti dati okvir.”
“To olakšava stvar. Hvala ti.” Nagnuvši se naprijed i ozareno se
smijući, Clare je primila Avery za ruke. “Udajem se, Avery.” “Čula sam
glasine.”
“Sve se događa tako brzo. Sjećaš se kad su tek počeli s radovima
na hotelu? Činilo se da će trajati zauvijek. Sađ je gotovo, pred
otvorenjem. Udajem se, Beckett završava kuću. Ja biram pločice,
slavine i rasvjetna tijela.”
“Jesi li nervozna?”
mart@ & nymphe
231
“Ne, nisam nervozna. Malo pokatkad uplašena. Brak, novi dom i,
ako stvari budu išle kako se nadamo, dijete na putu za nekoliko
mjeseci.”
“Sve ti to lijepo stoji.”
“Zbog svega toga se lijepo osjećam. Jesi li ti nervozna?”
“U vezi s čim?”
“S tobom i Owenom.”
“Ne. Ne, nisam baš nervozna. Možda, da, možda pokatkad
uplašena. U jednome trenutku mislim, da, naravno. A onda u
sljedećem, što? Odakle je to poteklo i što da radim s time?
Naslonila je bradu na dlan. “Onda mi se opet vrati ono naravno.
Prijatelji smo još od djetinjstva, a sad gledamo jedno na drugo na novi
način. To me zna uplašiti. Ali to je možda dobro. Inače bi možda bilo
prejednostavno da taj “naravno” pretvorimo u “Pa što”?
Prije nego što je opet sjela, Clare je stisnula Averynu ruku. “Ti
misliš da si bezobzirna prema ljudima. Ne znam odakle ti to.
Poznajem te već dugo i nikad nisi bila bezobzirna prema ljudima.
Dobro smo se slagale u srednjoj školi. Iako smo se kretale u drukčijim
krugovima, iako smo obje bile kapetanice navijačica.” “Naprijed,
Ratnici.”
“Naprijed, Ratnici. Ali, kad sam se vratila kući nakon što je Clint
ubijen, bila si uz mene. Uz mene, Avery. Ne znam što bih napravila
bez tebe. Ni dalje ne znam.”
Ovoga je puta Avery primila Clare za ruku. “To nikad nećeš
trebati niti saznati.”
mart@ & nymphe
232
“Isto tako ni ti. Ti nisi tip “pa što”, Avery. Ne s ljudima. Moram ići
sad. Navratit ću oko pet po špagete i mesne okruglice.” “Reći ću im
da ti ih dostave, da ne trebaš dolaziti.”
Avery je ostala sjediti sama još jedan trenutak. Bilo joj je dosta
odmora, zaključila je. I dosta brige što bi moglo biti poslije umjesto da
uživa u onome što ima sad.
Izvukla je mobitel i poslala poruku Owenu.
Gotova sam za sat. Hoc'eš li navratiti da se družimo uz pitu i bocu
vina kod mene?
Popila je piće dokraja i razgibala svoja umorna ramena. Onda se
nasmijala kad joj je odgovorio.
Još malo pa gotovo, upravo pijem pivo s Ryjem u tvom lokalu.
Otpratit ću te kući.
“Da, otpratit ćeš me kući, Owene. To radi dobar dečko.” Ustala
je, zaplesala na mjestu te se vratila poslu.
mart@ & nymphe
233
13
d okrutno hladnog jutra dana otvorenja hotela BoonsBoro
do cvokotavog popodneva, Avery je izračunala da je
otrčala 32 kilometra samo jureći tam oamo preko Glavne
ulice.
Nije pogriješila ni za metar.
Tijekom dana Hope i Carolee ulaštile su i ušminkale hotel dok
svaki centimetar nije sjajio. Svaki put kad bi Avery dotrčala, više je
cvijeća ukrašavalo stolove, okvire kamina, čak i šire prozorske daske u
blagovaonici. Stolovi i stolice nalazili su se u dvorištu i na trijemovima,
dok su unutra vatre pirkale u kaminima.
U jednom je trenutku Avery dojurila s pladnjevima hrane dok je
Hope — u trapericama i sportskoj majici - potpisivala papire za
iznajmljivanje posuđa i čaša.
“Vratit ću se”, rekla joj je Avery. “Netko od moje ekipe donijet će
ostalo, i još više ako bude trebalo.”
“Sve smo obavile na vrijeme. Carolee je upravo otišla kući da se
presvuče.”
“I ja ću, vraćam se za najviše sat vremena.”
“Ne trebaš se žuriti”, uvjerila ju je Hope na svoj odlučan način.
“Sve je pod kontrolom.”
“Zašto sam ja nervozna? To nije moj hotel.” U žurbi, Avery je
izletjela iz hotela i ponovno odjurila preko ulice.
O
mart@ & nymphe
234
Za 55 minuta i s ručnom prtljagom u ruci, osjećajući se
samozadovoljno zato što se brzo spremila, naišla je na Hope kako
postavlja piće. U jebenoj crvenoj haljini.
“Obukla si se! Izgledaš sjajno. Nije pošteno. Opet te mrzim.”
“Izračunala sam vrijeme. Nisam željela trčati i završiti uređujući se
navra tnanos kad Montgomeryji dođu. Sto bi trebali svake minute.”
“Ja sam trebala biti gotova prije tebe. To me živcira.”
“Pomiri se s time.” Namrštila se pod šiljastim crnim šiškama i
mahala rukama. “Nosiš li ti to dvije različite cipele?”
“Koje mi bolje stoje?” Avery se podigla na pete i okretala se. “Ne
mogu odlučiti. Osim toga, haljina nije dobra, zar ne? Siva je.” “To nije
siva boja, nego boja Mjesečeve prašine. Sviđaju mi se šljokice na
gornjem dijelu. Gdje si nabavila te cipele boje safira? Želim ih.”
“Kupila sam ih prošle godine u trenutku slabosti. Nisam ih još
nosila. Nisam bila sigurna...”
“Jesi. Reći ću ti što mene živcira. Tvoja su stopala dva broja manja
od mojih. Inače bi ti ih otela. Možda bih ipak mogla.” “Plave cipele,
dakle. Mogu li ovo, uključujući i odbačene crne štikle, ostaviti kod
tebe?”
“Slobodno.”
“Bit ću ovdje, mogu ti pomoći.”
Izula je obje cipele i otrčala gore bosa. Odložila je torbu i cipele u
Hopeinu apartmanu i ponovno obula plave cipele.
Budući da su vrata penthousea bila otvorena, ušetala je u njegov
razrijeđeni zrak. Cvijeće je bilo raspoređeno pod prozorima u dnevnoj
mart@ & nymphe
235
sobi, ukrašavalo je samostojeću policu u kupaonici, a još više ga je
bilo u spavaćoj sobi. Sve je blistalo i sjajilo.
Nije mogla zamisliti kako su se osjećali Montgomeryji, kad je ona
osjećala takav ponos i zadovoljstvo, a ona ga je samo gledala kako
nastaje. I malo pomogla u ribanju.
Sišla je dolje, puštajući da joj ruka klizi niz željeznu stubišnu
ogradu.
Želeći još, odšetala je do sobe Nick i Nora. Večeras će tu
prespavati, pomislila je, s Owenom. U tom prekrasnom krevetu, u
mirisu cvijeća i sjaju kristala.
Vodit će ljubav ovdje, pod tamnim kristalima, bit će prvi koji će se
milovati u ovoj sobi. Mislila je da je to neka čarolija.
Okrenula se čuvši korake i ugledala Owena. Nasmiješila mu
se.
“Baš sam razmišljala o tebi, i eto te. Još si i zgodan.” Tako zgodan
u crnome odijelu s kravatom — opet čarobno — gotovo iste boje kao
njezina haljina.
“Neprestano me iznenađuješ, Avery.”
Njezin se osmijeh ispunio toplinom. “Ova večer zahtijeva
eleganciju i mi smo totalno elegantni. Baš sam razmišljala o tome
kako se ti i tvoja obitelj osjećate. Sigurno se osjećate predivno jer seja
osjećam tako ponosna i sretna, a nisam napravila ništa.” “Kako nisi,
jesi. Ti si vukla stvari, hranila nas i čistila. Pomogla si nam da
dobijemo Hope.”
mart@ & nymphe
236
“Imaš pravo; jesam. I sastavila sam tu blještavu podnu lampu
sama.” Lagano je kucnula jednu njezinu suzu. Njezine su oči gotovo
jednako sjajile. “Prilično dobro.”
“I ja mislim. Imam nešto za tebe.”
“Za mene?”
“Nešto da ti zahvalim za sve što si napravila da nam pomogneš
da dođemo do ovoga večeras.”
“Dar?” Iznenadivši se, prišla mu je bliže. “Nisam ničim zaslužila
dar — čak ni sastavljanjem lampe — ali volim darove. Tako da ću ga
uzeti. Daj mi ga.”
Izvukao je kutijicu iz svoga džepa — zatim podigao s poda ukrasni
papir koji je strgala i zgužvao ga dok je ona otvarala poklopac.
“Oh. Oh, Bože, prekrasno je.”
Ključić od platine koji je visio na tankom lancu optočenom
sićušnim dijamantima.
“Vidio sam ga, i pomislio, to je to. To je simbolično. Ključ za
BoonsBoro. Kad god poželiš, posluži se njime.”
“Isto je tako prekrasno što si se toga sjetio. Hvala ti. Hvala ti”,
ponovila je, nagnuvši se za poljubac. “Sviđa mi se. Moji prvi
dijamanti.”
“Zaista? Prilično su mizerni.”
“Nijedan dijamant nije mizeran. Želim ga nositi sad.” “Pomoći ću
ti.” Stao je iza nje i pokušavao zakopčati ga. Rukom je posegnula za
ključićem, proučavajući ih oboje u samostojećem ogledalu u
srebrnom okviru.
mart@ & nymphe
237
Onda je stavila ruku na njegovu ruku koju je položio na njezino
rame.
Nije mogla doći do riječi, ne kad je vidjela kako izgledaju zajedno
u ogledalu.
Leptirići su opet zalepršali kad su im se pogledi susreli. Onda ju je
obuzelo nešto novo, polagan, brz puls širio se i širio njome dok ga nije
osjetila čak i u stopalima.
“Owene.” Sto god je rekla, što god je htjela reći, iščezlo je kad je
ugledala sjenu u ogledalu. “Owene”, ponovila je.
“Da, vidim.”
Teško je progutala. “Što vidiš?”
“Nju. Elizabeth.”
“Vidim sjenu. Siluetu.”
“Vidim nju. Nasmiješena je, ali ima suze u očima. Ona... Je li to
maše? To je — ne, pokazuje mi ruku. Lijevu ruku. Prsten. Crven je —
mali kamenčić u njemu.”
“Rubin?”
“Ne mislim — tamniji je, čini mi se.”
“Granat?”
“Možda. Da, možda. Zaručnički prsten?”
U svojoj glavi čuo je riječ, nježnu poput želje. Billy.
“Jesi li čula to?”
“Ne. Namirisala sam kozju krv, vidjela sam njezinu siluetu,
pretpostavljam”, rekla je Avery kad je sjena nestala. “Što si čuo?”
mart@ & nymphe
238
“Opet je izgovorila njegovo ime. Billy.”
Avery se okrenula. “Prsten, zaručnički prsten, rekla si.” “Samo
pretpostavljam.”
“Pokazala ti je prsten, a onda si čuo kako je izgovorila njegovo
ime. Kladim se da je zaručnički prsten. Ona i Billy će se vjenčati.
Moramo ga pronaći za nju, Owene.”
Iznenadila ga je briga u njezinu glasu kad se okrenula i zgrabila ga
za ruke. “Napravit ću što mogu.”
“Toliko vremena”, promrmljala je Avery. “Toliko dugo čeka.” To
joj je davalo nadu, shvatila je. Nadu da ljubav zaista može značiti
najviše od svega. Značiti dovoljno da traje.
“Nisam imao dovoljno vremena da pokušam sve saznati, što je
vjerojatno razlog zašto nisam nikamo stigao s time. Imat ću više
vremena nakon ove večeri. Moramo ići dolje. Moramo rezati vrpcu za
otprilike 20 minuta.”
“Rekla sam Hope da ću joj pomoći i onda sam odlutala.” Ponovno
je rukom primila ključić. “Hvala ti još jednom.”
“Lijepo ide uz haljinu.” Pomilovao ju je odsutno po ramenima.
“Idi dolje. Stižem odmah.”
Želio je jedan trenutak, samo još jedan trenutak, i sam je odšetao
do sobe Elizabeth i Darcy. “Žao mi je. Bio sam prezaposlen s
pripremama da sve bude gotovo večeras i bavio sam se...” Životom se
činila pogrešna riječ. “Stvarima. Ali obećavam da ću pokušati pronaći
ga. Trebala bi znati da će mnogo ljudi biti ovdje večeras, koji će
tumarati okolo i ulaziti u sobe. Imamo zabavu,'u redu? I nakon toga
moja će majka spavati ovdje. To je moja majka pa... Samo sam htio da
znaš.”
mart@ & nymphe
239
Zastao je i odmahnuo glavom. “Beckett ti je, zasigurno, već
rekao. Dakle, to je važna večer za moju obitelj i za grad. Sad moram
ići dolje na zabavu.”
Učinilo mu se da je osjetio da je netko prošao rukom reverima
njegova sakoa - kao što žena napravi muškarcu prije nego što ide van.
“Ah... hvala ti. Valjda.”
Osvrnuo se još jednom za sobom na izlasku, ali nije vidio ništa.
Stoga je otišao prema svjetlu, prema glasovima.
Nakon stoljeća promjena, rata i nevremena, nebrige, znoja i
truda, stari hotel na trgu opet je dočekivao goste. Obilazili su sobe
koje su nudile toplinu i dobrodošlicu, skupljali su se u skupinama
pokraj plamtećih kamina i upoznavali se sa susjedima u otvorenoj
kuhinji.
Svjetlost je ispunila prostor koji je toliko dugo bio u mraku;
glasovi su donijeli život godinama tišine. Ljudi su koračali lijepim
pločicama i ulaštenim parketima, odmarali se na kauču tople žute
boje ili ispijali vino pod lučnim svodom. Oni koji su bili dovoljno hrabri
da se suoče s hladnoćom izišli su van da se dive unutarnjemu dvorištu
ili uživaju u pogledu s ljupkoga trijema.
Neki su namirisali lagani ljetni miris kozje krvi, ali nisu mu
pridavali nikakvu pozornost. Više su puta neki osjetili kako ih netko
dodiruje po ramenu, a kad bi se okrenuli, ne bi bilo nikoga. Dvaput,
dok je Owen provodio prijatelje kroz hotel, pronašao je vrata trijema
u sobi Elizabeth i Darcy otvorenima. On bi ih je dnostavno zatvorio
dok su gosti komentirali krevet ili pločice ili lijepo sjenilo lampe od
obojenog stakla.
“Prestani”, tiho je promrmljao i krenuo dalje.
mart@ & nymphe
240
Poslije te večeri ponovno je provjerio, zadovoljan što su bila
zatvorena. Vjerojatno je bila prezauzeta zabavljanjem, pomislio je, da
se poigrava s njim.
Okrenuvši se da ode, Franny je ušla. Imala je na sebi crne hlače i
bluzu s volanima, a ne kao obično traperice i majicu, i povrh svega još
i strukiranu crnu jaknu.
“Bok! Donijela sam još pladnjeva, a sad je red da i ja sudjelujem u
velikoj turi hotelom.”
“Izgledaš lijepo, Franny.”
“Hvala. Htjela sam se malo urediti jer idem tam oamo. Isuse,
Owene.” Prelazeći pogledom preko cijeloga prostora, Franny je prešla
prstima preko tapecirane stranice kreveta. “Sve je tako predivno.
Iskreno, ja znam koliko je vremena i truda uloženo u to, ali, kunem se,
izgleda kao čudo.”
“Hvala. Mi smo zaista ponosni na hotel.”
“I trebali biste biti. Vidjela sam samo sobe na ovom katu i već se
svađam sama sa sobom glede toga koja mi je najdraža.”
Slušao je slične impresije cijelu večer, ali su mu i dalje mamile
osmijeh na lice. “Ja isto. Želiš da te provedem uokolo?”
“Ne, mogu i sama. To je poput istraživanja”, rekla je smijući se, “i
sviđa mi se — stalno nalijećem na ljude kamo god odem. Upravo sam
vidjela Dicka u sobi Eve i Rourke.
“Dicka brijača ili Dicka bankara?”
“Ha. Smiješan si. Dicka brijača. I vidjela samjustine i Clareine
roditelje u knjižnici.” Prolazeći pokraj njega, ušla je u kupaonicu. “Oh,
pogledaj kadu. Kao iz engleskih romana.”
mart@ & nymphe
241
“To je i bila ideja.”
“To je sjajna ideja. Ja bih živjela u ovakvoj kupaonici, što sam
rekla za svaku koju sam vidjela dosad. Nemoj se brinuti za mene.
Vrati se na zabavu.”
“Lijepo je uzeti kratku stanku.”
“Valjda jest. Budući da sam te uhvatila nasamo na trenutak, želim
ti reći kako je lijepo vidjeti tebe i Avery zajedno.”
“Oh. Ah.. ”
“Navikla sam vas vidjeti kao prijatelje — pretpostavljam da je
svatko — tako da je ovo bilo iznenađenje. Veoma lijepo iznenađenje.”
“To je bilo... iznenađenje i za nas. Valjda.”
“To je dobro. Ona zaslužuje sreću, a ti bi je mogao biti vrijedan.”
“Dajem sve od sebe.”
“To mi se sviđa. Mnogo mi znači.”
Znam.
“Dobro da znaš.” Vratila se i potapšala ga po prsima. “Ako je
povrijediš, ubacit ću ti popriličnu dozu laksativa u tvoju pizzu
calzone.”
Namrštila se i kimnula glavom. “Budući da mi i ti mnogo značiš i
zato što sam poštena, napravit ću isto njoj ako bude obrnut slučaj.”
Možda će se, za svaki slučaj, držat girosa neko vrijeme. “Malo me
plašiš, Franny.”
“Neka. Odoh ja u drugu sobu.”
mart@ & nymphe
242
Kad je izišla, Owen je iza sebe začuo prigušeni smijeh i namirisao
kozju krv. “Oh, vi ste žene podivljale.”
Opet je krenuo van i opet mu je netko prepriječio put. Ovoga
puta na vratima je bio Willy B. Pomislio je, da škotski poglavice nose
odijela i kravatu s točkicama, izgledali bi poput Willyja B. MacTavisha.
“Hej. Baš tražim Justine.”
“Čuo sam da je u knjižnici. Možda je još tamo. To je niz hodnik
nalijevo.”
“Da, sjećam se.” Willy B. meškoljio se na mjestu, što je bio
siguran znak da će početi govoriti o nečemu zbog čega mu je
neugodno. “Ah, budući da sam te ulovio nasamo na trenutak...”
“Česta tema.”
“Što?”
“Ništa. Je li se nešto dogodilo?”
“Nekoliko stvari.” Ušao je u sobu i osvrnuo se iza sebe. “Mislim
da bih trebao reći tebi — tebi i tvojoj braći - da Justine... Pitala je
mogu li...” Opet se uznemirio, gledajući okolo po sobi.
“Ovdje. Večeras. Ostati. Znaš.”
“Oh.” Sranje, pomislio je Owen. Mogao je pretpostaviti da će
doći do ovoga. “Pa”, rekao je i umetnuo ruke u džepove.
“Shvaćani da se možda osjećaš malo... Ja se osjećam malo... ali.
Ovaj.”
“Da. Mogu li te pitati - imaš li kakve planove? Ili slično?” “Ona mi
mnogo znači, tvoja mama. Volio sam tvog tatu.” “Znam. Znam da si
ga volio.”
mart@ & nymphe
243
“Znam da je on želio da se pobrinem za nju i to sam napravio. I...
Ona je nevjerojatna žena, tvoja mama. Jako je poštujem. Nikad ne bih
napravio ništa da je povrijedim. Prije bih si odrezao ruku.”
“Dobro, Willy B.”
“Dobro.” Nešto je rumenila nestalo iz njegovih obraza.
“Razgovarat ću s Ryderom i Beckettom.”
“Ja ću se pobrinuti za to.” Ili će još sat i pol protratiti petljajući.
“Ako ti tako misliš.” Willy B. je kimnuo glavom i pročistio grlo. “Ovaj,
ti i Avery ste... Moja Avery.”
Isto sranje, pomislio je Owen, drugo pakovanje. “Sve što si sad
rekao o mojoj majci? Samo umetni Avery. Ona mi je važna. Ona mi je
oduvijek važna.”
“Znam da je to istina. Ona je oduvijek bila slaba na tebe.” “Oh,
dobro.” Isuse, i on će se zacrvenjeti i zapetljati svaki tren. “Ne znam.”
“Možda ti ne znaš, ali ja znam. Kao što znam da još uvijek u sebi
nosi bol zbog majke zato što ju je napustila. Molim te da budeš pažljiv
s njom, Owene. Imala je ona i druge dečke, ali ti si drukčiji. Vi imate
zajedničku povijest i odnos, i ona ima tu slabost na tebe. Ona je
snažna, moja djevojčica, ali je i ranjiva. Lako je to zaboraviti tako da...
nemoj. To je valjda to.”
Duboko uzdahnuvši, Willy B. je pogledao uokolo. “Ovo je mjesto
pravi dragulj. Nadmašili ste sami sebe. Tommy se gore, zasigurno,
kočoperi zbog Justine i njihovih sinova. Hm, bolje da nastavim dalje.”
Ostavši sam, Owen je sjeo na krevet. Bilo je previše, zaključio je.
Velika količina svega. Njegova majka i Willy B. I ovdje, upravo ovdje
— pomisao na upravo ovdje osovila ga je na noge pogledavši s
neugodom na krevet.
mart@ & nymphe
244
Možda bolje zapravo da uopće ne misli na to.
Vrata trijema su se odškrinula.
“Sad kad to spominješ, dobro bi mi došlo malo zraka.”
Izišao je, malo siktao zbog hladnoće. Da bar može popiti pivo.
Izgledala je dobro, pomislio je. Glavna ulica. Poznavao ju je cijeli
svoj život. Promijenila se, naravno - novi lokal, nova boja, novi
susjedi, djeca koja rastu kao što je i on nekad. Ali njemu je ostala
konstanta.
Kao i Avery. Konstanta.
Ona se promijenila. Oboje su se promijenili zajedno, valjda.
Odrastali i razvijali se.
Promatrao je Vestu, svjetla, ljude kako se kreću u njoj.
Ona je to izgradila. Oni su osigurali temelje - ali ona ju je izgradila
u ono što je sad. I sad će opet to napraviti.
Da, bila je jaka, pametna i spremna marljivo raditi. Takva je otkad
ju je majka napustila. Držala je glavu uspravno, iako je on dobro znao
da su je neka djeca zadirkivala u vezi s tim.
Izmijenio je nekoliko kratkih riječi s nekoliko šupaka u vezi s tim,
prisjećao se. Nije mislio da je ona to znala, isto kao što nije mislio da
je ona znala da je jednom, ne dugo nakon što je Traci MacTavish
pobjegla, naišao u kuhinji svog doma Avery kako plače u naručju
njegove majke.
Povukao se i kad je opet vidio Avery, oči su joj bile suhe i bila je
čvrsta.
Rijetko si je mogao vidjeti drukčiju.
mart@ & nymphe
245
Ali Willy B. je imao pravo. Imala je ranjiva mjesta i trebao bi biti
oprezan.
Drugi dečki. Drugi, što njega čini — prema procjeni njezina oca —
njezinim novim dečkom. Ili sadašnjim. Ili...
Nije o tome dosad razmišljao. Šalio se, da, naravno da je bio
njezin prvi. Jedan, dva komentara Franny pa Willyja B. dala su mu
misliti.
Nikad je nije izveo van. U kino, na koncert ili večeru.
Nikad joj nije kupio cvijeće.
Dobro, kupio joj je dar tako da je tu skupio ponešto bodova.
Skuplja bodove, naravno, ali to nije ranije radio. Zaista nije.
Uvijek bi ona kuhala za njega. Naravno, voljela je kuhati, ali to
nije bilo u redu, zar ne?
Ako želi da to bude prava veza, a to je želio, morao je početi više
se truditi.
“Nisam se nimalo potrudio”, priznao je. “Potpuno sam
podbacio.”
Vrijeme je da počnem ispočetka, odlučio je i okrenuo se s mišlju
da se vrati unutra.
Opazio je bocu Heinekena na stolu između vrata.
“Kako si, dovraga, to napravila? Iako ga je preplavila jeza, uzeo je
bocu i otpio. “Ne znam je li ovo sablasno ili zgodno. Ali hvala.”
Opet je otpio. “Sad stojim ovdje, umirem od hladnoće, pijem pivo
koje mi je ponudio duh i razgovaram sam sa sobom.”
mart@ & nymphe
246
Mašući glavom tam oamo, vratio se unutra i zaključao vrata.
Uzeo je pivo i uputio se dolje pronaći Avery.
Mogao je i pretpostaviti da radi nešto korisno. Pronašao ju je u
salonu kako poslužuje šampanjac gostima.
“Gdje je tvoj?” zapitao ju je.
“A tu si. Koji moj?”
“Šampanjac.”
“Oh, popila sam već. Mislim da sam ga ostavila u kuhinji kad sam
mijenjala pladnjeve.”
“Ti nisi tu da radiš.” Uzeo je bocu, a zatim njezinu ruku i odveo je
prema praznim čašama. “Ti si ovdje da uživaš.” I natočio joj je čašu
šampanjca.
“Pa i uživam. Ruke su ti hladne kao led.”
“Bio sam vani neko vrijeme. Hajdemo sjesti nekamo. Ne bi smjela
stalno biti na nogama.”
“Trebao bi se družiti s ljudima.”
“Družio sam se. Sad želim sjesti s tobom i biti s tobom.” Nagnuo
se i poljubio je.
Iznenađeno ga je pogledala. Ruku na srce, nisu bili tajni
ljubavnici, ali to je bio prvi put da ju je poljubio — tako — na javnome
mjestu.
Za Novu godinu jest, prisjetila se, ali ljudi se tradicionalno ljube u
ponoć tako da se to nije računalo.
Mogla je osjetiti znatiželjne poglede na njima.
mart@ & nymphe
247
“Jesi li dobro?”
“Odlično sam.” Prebacio je ruku preko njezinih ramena i krenuli
su prema stubama.“Kako si ti?”
“Ja sam apsolutno dobro. Samo sam željela provjeriti...” “Avery,
ti ne trebaš provjeriti ništa. Ima obilje svega i ljudi uživaju. Moraš se
opustiti.”
“Ja se ne opuštam na zabavama, osim ako nešto ne radim. Ruke
me počnu svrbjeti.”
“Počeši ih onda”, predložio joj je.
“Hej, Owene.”
Charlie Reeder, stari prijatelj i gradski policajac, prepriječio im je
put. “Treba mi pomoć na trenutak.”
“U čemu je problem?”
“Tvoj rođak, Spence? On se sprema ići. Strusio ih je gomilu
večeras. Ne želi mi dati ključeve od auta. Pokušao sam ga nagovoriti,
ali je postao ratoboran. Ne želim ga uhititi. Možda ga možeš umiriti
da ne dođe do toga.”
“Naravno. Odmah se vraćam.”
Trebalo mu je dvadeset minuta, koje je uglavnom proveo sa
svojim rođakom koji je na trenutke bio sentimentalan, a na trenutke
se cerekao dok je pokušavao hodati ravno kako bi dokazao da nije
pijan.
Kad je treći put pao na guzicu, Spence je konačno predao svoje
ključeve.
mart@ & nymphe
248
“Odvest ću ga kući, Owene”, rekao mu je Charlie. “Moramo
ionako ići. Djeca su s dadiljom. Charlene će me pratiti i pomoći ćemo
mu da uđe u kuću.”
“Hvala ti, Charlie.”
“To mi je u opisu posla.” Zastao je na trenutak i podbočio ruke na
mršave bokove dok je prelazio pogledom od dvorišta do trijemova.
“Hotel je predivan. Rezervirao sam jednu večer za našu godišnjicu u
svibnju. Iznenađenje za Charlene.”
“Koja soba?”
“Čini mi se da joj se sviđa ona s krevetom s baldahinom i
golemom kadom.”
“Titania i Oberon. Dobar izbor.”
“Hope me je nagovorila da uzmem paket koji uključuje bocu
šampanjca i večeru za dvoje i sve ostalo. Bit će nam deset godina tako
da mora biti nešto posebno.”
“Hope će se pobrinuti da bude.”
“Pomoći ću da uneseš Spencea u auto.”
“Mogu sam. Reci Charlene da krećemo. Hvala ti na pomoći.”
“Nema problema.”
Do trenutka kad se vratio, gužva se razrijedila. Njegov novi
pristup vezi s Avery ometali su drugi gosti koji su se spremali za
odlazak, zaustavljajući ga da mu zahvale na večeri, da mu daju
komplimente za hotel i zažele uspjeh.
mart@ & nymphe
249
Bilo mu je drago, doista, ali shvatio je da su mu oteli njegovu
drugu zabavu u dvoje, koju je više vremena proveo bez Avery nego s
njom.
A ona je provela više vremena poslužujući nego što su nju
posluživali.
Pronašao ju je u blagovaonici kako čisti stolove.
“Zar ti ne znaš biti gost?”
“Ne baš. Obećala sam Hope i Carolee da ću im pomoći čistiti
nakon zabave. Sad je upravo to vrijeme. Bilo je sjajno, Owene. Svi su
se dobro zabavili i zaista mi se svidio hotel. Bilo je i nešto rezervacija.”
“Tako čujem.” Uzeo joj je tanjure iz ruku. “Gdje je tvoj
šampanjac?”
“Negdje sam ga ostavila, ali gotovo sam popila cijelu čašu.
Upravo sam rekla tvojoj majci da ode u knjižnicu. Donijet ćemo
pladanj s voćem i sirom, nešto krekera. Većina vas nije pojela puno.”
Uporna, ponovno mu je uzela tanjure. “Idi gore. Evo me za sekundu.
Završit ću s Hope, a onda moram uzeti svoju torbu iz njezina stana.”
“Ja ću je uzeti. Gdje je?”
“Odmah iza vrata, ali stanje zaključan.”
“Nabavit ću ključ.”
Donio je njezinu torbu, stavio bocu šampanjca u kanticu s ledom,
dodao dvije čaše i stavio ključ sobe Nick i Nora u džep. Nakon što je
ostavio kanticu s ledom u njihovoj sobi te večeri, pronašao je obitelj,
uključujući i Clareine roditelje, udobno smještene u knjižnici kako
pustoše pladnjeve s hranom.
mart@ & nymphe
250
“Nisam dosad bila svjesna da sam bila toliko gladna.” Justine je
zgrabila nekoliko krekera. “Evo moga izgubljenog sina.”
“Spence”, rekao je. “Nije htio dati ključeve od auta. Trebalo ga je
nagovoriti.”
“Trebao si mene pronaći”, rekla mu je Justine. “Spence me
sluša.”
“Sad je sve u redu.” Shvatio je da nije baš jeo, baš kao što je
Avery i natuknula, i uzeo je punu ruku maslina prije nego što je sjeo
na pod. “Došli su, vidjeli, a mi osvojili.”
“Bogme da”, složio se Beckett i zavalio se s Clare na kauču koji su
dijelili s njegovom majkom i Willyjem B.
“Zaista je gotovo”, uzdahnula je Justine. “Kad pomislim na
posljednje dvije godine..
“Bi li to opet napravila?” pitala je Clareina mama Rosie. “Nemoj
joj davati ideje.” Ryder je pogledao prema stropu. “Ne bih, ovo ne.
Ovo je jednom u životu.”
“Hvala ti, Bože.”
Nasmijala se, iako je nogom udarila Ryderovu. “Imam druge
ideje. Za neka buduća vremena. Za večeras?” Podigla je čašu. “Mojim
dečkima. Ryderu, Owenu i Beckettu. Vi ste zaslužni što se moj san
ostvario.”
Ryder joj je prišao i položio ruku na njezinu.
“Ti dobro sanjaš”, rekao je nakon jednoga trenutka. “Samo mi
napravi uslugu i mirno spavaj neko vrijeme.”
Iz sjaja u njezinim očima dok je ispijala šampanjac, Owen je
sumnjao da je već sanjala novi san.
mart@ & nymphe
251
mart@ & nymphe
252
14
ruženje se oteglo i kasno su krenuli na počinak. Avery je
procijenila da su Justine i njezin otac imali nekakav
signal kako bi njihov dogovor za spavanje bio što manje
čudan za njihovu djecu.
Ili barem mušku djecu, pomislila je, jer se ona uopće nije osjećala
čudno.
Njezin je otac odgegao dok je Justine ostala. Nakon nekoliko
minuta Justine im je svima zaželjela laku noć.
Prešutnim dogovorom nitko nije spominjao činjenicu da su
Justine i Willy B. provodili noć zajedno baš dolje na kraju hodnika.
Možda, kad bi razmislila o tome, činjenica da će ona i Owen
provesti noć zajedno na drugom kraju istog hodnika bila je čudna -ili u
njezinu slučaju zabavna.
Tako da nije razmišljala o tome.
Umjesto toga, u Art Deco šarmu sobe Nick i Nora Avery je
podigla ruke u zrak. Osjećala je da je sve kako treba, zaključila je. Sve
je bilo baš kako treba.
Okrenula se oko svoje osi da promotri cijelu sobu i ugledala je
šampanjac u ledu.
“Ukrao si bocu!”
“Hej, više mi se sviđa izraz oslobodio. Nasmijala se, a on je prišao
da je otvori.
D
mart@ & nymphe
253
“Ovo je poput sna — ili neke prekrasno producirane predstave u
kojoj ja imam glavnu ulogu. Prekrasna i besprijekorno elegantna soba
nakon dražesne i vesele zabave, i šampanjac koji mi nudi seksi frajer.
Provjerila bih svoj popis želja da ga imam, ali čini mi se da trenutačno
imam sve.”
Pružio joj je čašu. “Sad imaš.”
“Dakle, zdravica tomu.” Kucnuo je čašu o njezinu i pijuckao dok je
ona hodala po sobi.
“Zaista je ispalo sve dobro, zar ne?” rekla je Owenu. “Mnogo
sretnih lica, mnogo živahnih razgovora.”
“Sve to, a ti si vidjela i čula većinu toga. Čini se kao da si bila
svagdje u isto vrijeme.”
“Ne mogu sjediti na jednome mjestu na zabavi.” Cipele koje je
nosila odložila je pokraj komode. “Moram se stalno kretati jer bih
mogla nešto propustiti. Nestao si na neko vrijeme.”
Skinuo je kravatu koju je već olabavio. “Proveo sam neke ljude
hotelom, onda sam morao zatvoriti vrata Elizabeth i Darcy.”
“Elizabeth je bila svagdje večeras. Namirisala sam je nekoliko puta.”
“Naletio sam na tvoga oca. Htio je da znam da će prespavati
ovdje — on i mama. U sobi Elizabeth i Darcy. Zajedno.”
“Hmm.” Naslonila se na komodu, promatrajući ga dok je pila
šampanjac. “To sam i posumnjala. I kako je to prošlo?”
“Zapetljao se kao uvijek, ali ipak je uspio reći prave riječi. U
međuvremenu očajnički sam se borio da sve slike izbijem iz glave.
Oboje smo to odradili kako treba.”
“To je dobro. Mislim da...”
mart@ & nymphe
254
“Tad me je stjerao u kut zbog tebe.”
“On je... što?”
Nestao je smiješak s njezina lica, primijetio je. “Tu se nije
zapetljao. Mnogo je odlučniji kad je riječ o njegovoj djevojčici.” “Pa,
za Boga miloga”, započela je, a zatim odmahnula glavom. “Kad bolje
razmislim, to je baš slatko. I smiješno. Kako si prošao?”
Skinuo je cipele i stavio ih pokraj njezinih. “Bilo je malo čudno, a
prosvjetljujuće.”
“Stvarno?” Uživajući u toj ideji, popila je još šampanjca. “Što je
rekao?”
“To ostaje među muškarcima.”
Zakolutala je očima.
“Ti si njegova Avery”, rekao je Owen prišavši joj. “Ti si mu
najvažnija u životu. Rekao bih, središte njegova života. I meni si isto
tako važna.”
Nasmiješila se. “Lijepo je biti nekomu važan.”
“Jesi.” Odložio je čašu, položio joj ruke na ramena i prelazio njima
do laktova i natrag. “Možda ti nisam rekao ili pokazao.” Izgledao je
tako ozbiljno, od pogleda njegovih sad gorućih plavih očiju zaklecala
su joj koljena. “To već znamo. Znamo da smo važni jedno drugomu.”
“To znamo”, složio se i nježno dotaknuo svojim usnama njezine.
“Ali ovo je sada, i ovo je drukčije.”
Zabacila je glavu unatrag još više. “Uzmi to.”
mart@ & nymphe
255
Ne samo to, pomislio je dok ju je polagano sve dublje ljubio. Nije
bio siguran što, ali to je bilo više od samog zadovoljavanja vrele
strasti i nagona.
Osjetio je kako se prepušta, mal opomalo, i znao je — u tom
trenutku — da je upravo to želio. Dugo i polagano prepuštanje. Uzeo
joj je čašu iz ruke i stavio je pokraj svoje.
Uvijek ga je iznenađivalo kako je mekana bila. Usne, koža. Sve u
vezi s njom bilo je tako snažno, tako živo, a opet i nježno.
A njezino srce — tek njegova nježnost. On je to znao, oduvijek je
to znao, ali... Morao je više pozornosti posvetiti tim nježnim
mjestima.
“Sviđa mi se što osjećaš”, promrmljao je. “Tvoja koža, tvoje usne.
Kako se osjećaš, vidi se u tvojim očima.”
Podbočila se vrhovima prstiju na komodu iza sebe. “Upravo sad
osjećam se kao u deliriju.”
“To je dobro. Znači da nisam jedini.”
Obuhvatio joj je lice rukama i dalje je nježno ljubio, mekano
poput njezine kože, nježno poput njezina srca. I podigao ju je u
svojem naručju.
Zastao joj je dah u grlu. Očekivala je da će se zabavljati, možda
čak i glupirati. Umjesto toga oborio ju je s nogu, osjećala se slabom i
drhtavom, i malo nesigurnom.
“Owene.”
“Tvoje su ruke tako malene.” Položio ju je na krevet, a onda
podigao jednu njezinu ruku i položio svoj dlan na nju. “Izgledaju
osjetljive, a zapravo su neumorne. To iznenađuje kod tebe. A zatim
mart@ & nymphe
256
tvoja ramena.” Spustio joj je naramenicu. “Njihova koža tako je glatka
i svijetla, a ona su snažna. Mogu izdržati mnogo toga.”
Spustio je glavu i ljubio je po ramenima i vratu.
Blistava soba, miris cvijeća, njegove ruke na njoj, lake poput
pera. Sve u njoj predavalo se njemu, trenutku, tom novom daru tako
neočekivanom, poput blistavog ključića oko njezina vrata.
Davao joj je polaganu, tihu i gotovo bolnu nježnost. Nitko je
nikad dosad nije tako dodirivao, ne ovako, niti je učinio da se osjeća...
dragocjenom.
Svukao joj je haljinu, klizeći usnama preko drhtavog, nagog tijela.
Uzdisalaje. Promatrao je kako joj sjaj svjetluca u očima prije nego što
ih je zatvorila, kako se njezino tijelo giba pod njegovim rukama i
usnama. I osjećao je kako joj srce ludo kuca pod njima.
Ubrzao je i vodio je k vrhuncu. Priljubila se uz njega i prepustila
tom valu strasti. Tad se val razbio, a njezine su ruke beživotno pale na
krevet.
Baš tako, pomislio je dok se svlačio. Baš tako, predano,
prepušteno, natopljeno užitkom.
Opet su se prepustili poljupcima dok mu se ruka spuštala dolje da
je pomiluje. Da joj podari užitak.
Tad je kliznuo u nju, u vrelu, mokru svilu.
Sad je on drhtao ušavši u nju, drhtao u brzoj, očajničkoj žudnji za
njom. Ali i dalje ju je milovao, polagano i veličanstveno, dovodeći je
do ludila.
mart@ & nymphe
257
Spojio im je ruke dok su se gibali u istom ritmu. Zrak je postao
gušći, kao da pulsira poput otkucaja srca. Vidio je samo njezino lice
dok je izgovarao njezino ime — ili je samo pomislio na njega.
Otvorila je oči i prikovala pogled na njegove. Njihove ruke, tijela i
usne ujedinili su se. Potpuno ujedinjeni, vozeći tu dugačku i polaganu
vožnju prema vrhuncu, skakali su s ruba zajedno.
Ujutro, u tišini, promatrao ju je kako spava. Bilo je tako neobično
vidjeti je mirnu.
Ponovno se prisjetio projektiranja hotela, rasprava, prilagodbi,
beskrajnih sastanaka — i dugih mjeseci izgradnje.
Nikad nije ni pomislio da bi mogao svoju prvu noć u hotelu
provesti s Avery koja spava pored njega.
Sad je to gotovo. Hotel, prva noć. Druga izgradnja je u tijeku,
drugi projekt. Ona je bila ovdje, spavala je dubokim snom, a njezina je
kosa ostavljala vrišteći trag na snježnobijelom jastuku.
Što se zatim dogodilo?
Planirao je, predviđao, računao. Tako je on radio u životu i u
poslu. Ali nije mogao definirati plan koji je uključivao Avery, nije
mogao jasno vidjeti kako predvidjeti sljedeći korak, izračunati sljedeći
potez.
Činilo se čudno — tako su se dobro poznavali. Zar ne bi sljedeći
korak, sljedeći potez trebao doći lako?
Možda, pomislio je. Zašto se onda brinuti?
Izvukao se iz kreveta, ponešto iznenađen da se ona nije ni
pomaknula. Zatvorio je za sobom vrata kupaonice i sa zadovoljstvom
promatrao staklenu tu škabinu.
mart@ & nymphe
258
“Idemo te isprobati, dušo”, promrmljao je.
Isprobao je masažne mlaznice, tu šslušalicu — i, nnrišući gel za
tuširanje s aromom zelenog čaja i đumbira, zaključio je, s velikim
olakšanjem, da nije bio previše ženskast.
Kad je dohvatio mekani ručnik, bio je budan i čio - odlučio je da
mu treba kava, upravo sad.
Brijanje svakako može pričekati.
Navukao je traperice i flanelsku košulju preko termalne majice.
Odlučio je da neće obuti radne čizme — prebučne su za stube — pa
se odlučio za čarape.
I dalje se Avery nije pomicala.
Iskrao se iz sobe i krenuo dolje, ne čuvši nikakav zvuk sve dok nije
skrenuo prema kuhinji. Odatle su dopirali mirisi i žamor ženskih
glasova.
“Dobro jutro, dušo.” Sjajnih očiju i sva u poslu, njegova mu je
teta ponudila osmijeh dobrodošlice dok je stavljala slaninu da se prži.
“Hoćeš kave?”
“Koliko stoji?”
Skupila je usne i prihvatila njegov brzi poljubac prije nego što je
posegnula za lončićem.
“Što je ovo?” pitao je pokazujući prema bijelim kuharskim
kutama koje su ona i Hope nosile.
“Važno je da sve izgleda čisto i higijenski”, rekla mu je Hope. “A
one su malo elegantnije od pregača.”
mart@ & nymphe
259
“Sviđaju mi se.” Iskusne ruke, ugrabio je komad slanine prije
nego što ga je Carolee uspjela pljesnuti po ruci.
Uperila je prst u njega. “Nema krađe. Doručak počinje za pola
sata.”
“Ali već ima slanine. Kako ti se svidio penthouse?”
“Osjećala sam se kao kraljica. Bila sam tako prokleto umorna, ali
sam samo željela hodati uokolo i isprobati svaku stolicu.” Odmahivala
je glavom i smijala se sama sebi. “I dalje sam mislila da je to bio samo
san. Sjećam se kad smo Justine i ja odabirale te tkanine. Odjednom
sam sjedila na njima.”
“Kako se tebi svidjela tvoja soba?” pitala ga je Hope.
“Sjajna je. Odmah sam poželio nositi fedoru4. Čini mi se da se
svatko dobro smjestio nakon što smo si poželjeli laku noć. 1 svatko
vjerojatno još uvijek uživa jer nisam nikoga čuo dok sam silazio.”
“Gostima je dopušteno spavati u hotelu. Ako si gladan, možemo ti
nešto pripremiti na brzinu.”
“U redu sam.” Ukrao je drugi komad slanine dok je njegova teta
bila okrenuta leđima. “Možda bih mogao odnijeti kavu Avery?”
“Zar nije sladak!” Carolee se namrštila kad je zagrizao drugi
zalogaj slanine. “I podmukao.”
Hope mu je pripremila kavu onako kako Avery voli. “Reci joj da se
opusti i nikamo ne žuri. Čemu inače služe poslužavnici?” Vratio se u
sobu i ponovno se uvukao u krevet. Ona se pomaknula, primijetio je,
dovoljno da se on dijagonalno ispruži preko kreveta. Možda nije bila
4 fedora - muški ili ženski šešir izrađen od mekog pusta s uzdignutim, u sredini udubljenim kruništem; otprilike iz 1900.
mart@ & nymphe
260
velika, razmišljao je, ali ako joj je dana prilika, znala je ispuniti najbolji
dio kreveta.
Sjeo je na rub kreveta, nagnuo se i poljubio je u obraz. Kako to
nije djelovalo, milovao ju je gor edolje po ruci. Odustavši od nježnog
buđenja, uštipnuo ju je.
“Što? Oh? Ha?”
“Htio sam biti siguran da si i dalje živa.”
“Ja sam..Promeškoljivši se, prešla je prstima preko staklenih
očiju. “U harryjevskom snu.”
“U čemu?”
“Clarein Harry ima te čudne, slikovite snove. Imala sam
harryjevski san o zelenim žirafama s crvenim mrljama. Zvuči božično i
veselo, ali nije tako. Ja sam bila na jednoj žirafi u tom stampedu, i bila
sam odjevena kao Lady Gaga. Mislim. Je li to kava?”
“Da, mislim da ti treba.”
“Hvala. I kreker u obliku majmuna bio je na jednoj i proganjao
me. Imao je zube.”
“Događa li se to često?”
“Ne, hvala Bogu. Ali popili smo cijeli šampanjac sinoć. Nakon
svega”, dodala je pospano se smiješeći. “Možda je i to odigralo ulogu.
Ti si obučen. Koliko je sa...” Razrogačila je širom oči kad je pogledala
sat. “Sranje! Gotovo je osam.”
“Šokantno.”
“Trebala sam ustati prije sedam da pomognem Hope i Carolee
oko doručka.”
mart@ & nymphe
261
“One se dobro snalaze. Opusti se.” Privukao se uz nju, ušuškao je
i uzeo daljinski. “Pogledaj ovo.”
Upalio je televiziju. “Možemo se izležavati, piti kavu i provjeriti
što se događa u svijetu.”
“Čula sam za taj koncept.” Namjestila se na jastucima pored
njega i ispijala kavu. “Sviđa mi se. Lijepo je.”
“Da.” Prebacio je ruku preko njezinih ramena tako da su sjedili
bok uz bok. “Jest.”
“Jesu li svi ustali?”
“Nitko nije ustao.”
Opustila se još više. “Onda se ne moram osjećati krivom. To je
poput mini godišnjeg odmora.”
“Jutarnjeg godišnjeg odmora?”
“Može proći.”
Ta ideja inspirirala je drugu. “Zašto ga ne bismo produžili? Želiš li
ići večeras u kino?”
“Oh.” Nagnula je glavu prema njemu. “Večeras ja zatvaram
restoran.”
“Onda sutra.”
“Ima li neki film koji želiš vidjeti?”
“Naći ćemo nešto.”
“Bez hororaca — ili ičega s majmunima.”
“Može. Da te pokupim oko šest? Možemo prvo otići nešto
pojesti.”
mart@ & nymphe
262
“Zvuči kao plan.”
Da, pomislio je, i bio je. I kao sljedeći korak, sljedeći potez, sasvim
dobar.
Razmišljajući o proljeću na oštrom početku veljače, Avery je
sjedila na stražnjem sjedalu Hopeina automobila i na mobitelu
pregledavala slike vjenčanica.
“Brinem se da sam kasno krenula u potragu za vjenčanicom.”
Clare se uzrujavala na prednjem sjedalu. “Trebali smo to obaviti prije
praznika.”
“Imamo dovoljno vremena”, uvjeravala ju je Hope. “Ovo je
prekrasan butik. I ako ne nadeš ono što želiš ovdje, imam još dva.”
“Ne želim bijelu. Moja vjenčanica ne smije biti bijela.”
“Svaka mladenka ima pravo na bijelu”, ispravila ju je Hope.
“Štoviše, svaka mladenka ima pravo na bilo koju boju, bilo koji stil,
bilo koju vjenčanicu koja joj odgovara. Nemoj se ograničavati.”
“Trebali smo ostati pri ideji o malom, obiteljskom, poslijepodnevnom
vjenčanju. Ali...”
“Beckettu je prvi put.” Dok je pretraživala i listala, Avery je
iznijela razloge koje je Clare već istaknula. “Dečki su uzbuđeni. Ti želiš
nešto posebno i za pamćenje za tebe i Becketta. Imaš savršeno
mjesto za to u hotelu. Treba li ti više?”
“Ne.” Clare se osvrnula prema njoj. “Jesi li išta našla?” “Oprosti.
Stalno mi odvlače pozornost velike, bijele haljine. Mislim, pogledaj
ovo. To je umjetnost.”
mart@ & nymphe
263
Pokazala je mobitel Clare. “Predivno za prvo vjenčanje i za ono s
neograničenim proračunom. Bože, pogledaj taj šlep i čipku na suknji.
Kilometri suknje.”
“Sviđa mi se, ali to nikad ne bih mogla nositi.” Avery je
odmahnula glavom. “Ja bih se utopila u tako velikoj haljini.”
Hope je pogledala u retrovizor. “Postoji li nešto što bismo trebale
znati?”
“Da sam niska?”
“O tebi i Owenu — i vjenčanici.”
“O — ne!” Avery je uzela natrag svoj mobitel, posljednji put
pogledala vjenčanicu i nastavila tražiti dalje. “Žena automatski zamisli
sebe u vjenčanici kad vlada atmosfera vjenčanja.”
“Ali među vama je sve dobro.” Clare se nagnula i okrenula prema
njoj.
“Zaista dobro. Oboje smo zatrpani poslom, ali uspjeli smo izići
nekoliko puta. Znaš, na mjesta na kojima ljudi donose hranu koju su
neki drugi skuhali? Osim toga, isprobavam potencijalna MacT jela na
njemu. On je dobar kušač.”
“Još uvijek osjećaš leptiriće?” pitala ju je Hope.
“Da, još ih osjećam. Evo sad taj šlep. Lijep je, ali malo živcira.”
“Znam”, nasmiješila se Clare.
“Nije kao kod tebe i Becketta.”
“Zašto?”
“Zato što je riječ o meni i Owenu i mi smo... Ne znam točno. U
svakom slučaju, danas je tvoj dan.”
mart@ & nymphe
264
“Imamo cijeli dan”, podsjetila ju je Clare.
“Koji počinje sad.” Hope je iz prve pronašla parkirno mjesto. “To
je bila sreća, i to ću protumačiti kao dobar znak. Butik je ondje.”
“Oh, pogledaj tu vjenčanicu!” Clare je zurila u izlog u raskošnu,
bliješteću, nabranu vjenčanicu i sjajni svileni korzet bez naramenica.
“Zapanjujuće je lijepa, ali preformalna i za prvo vjenčanje. Ne mislim
da je ovo pravo mjesto. Ne želim... “Vjeruj mi.” Hope je izvukla ključ iz
automobila.
Avery je naglo otvorila njezina vrata. “Čak i ako ne vjeruješ, neću
propustiti priliku da se poigram unutra.”
Prije nego što se Clare mogla opet buniti, Avery je iskočila iz
automobila. Povukla je vrata i izvukla prijateljicu van. “Bit će
zabavno.”
I bilo je.
Blještavilo i sjaj bjeline, boje bjelokosti, boje šampanjca, kilometri
tila, hektari perlica. U trapericama i čizmama gležnjačama, Avery je
nataknula veo na glavu i zauzela pozu.
Izgledala je, zaključila je, kao da ima vulkan tila na glavi.
Onda se naglo okrenula prema Clare.
“Bježi od njih.”
Iznenađena oštrinom zapovijedi, Clare je izmakla prste. “Ali to su
lijepa, elegantna odijela.”
“Nećeš nositi odijelo, elegantno ili ne. To su odijela za majku
mladenke ili za mladoženju.”
“Ali...”
mart@ & nymphe
265
“Preukočeno.” Poput Avery, Hope je prekrižila ruke. “Nema
šanse.”
“Neću se obući formalno ili prepedantno. Želim nešto
jednostavno.”
“Onda ćeš i imati jednostavno.” Avery je kimnula razborito.
“Mladenka ima glavnu riječ.”
“Onda...”
“Osim kad je riječ o ovome.”
“Zaista mi je sviđa ovo zeleno.”
“Lijepo je”, složila se Hope. “Ako ideš na nečije tuđe vjenčanje,
na čajanku s prijateljicama ili na dobrotvornu zabavu.” Ona i Hope
stale su joj s obiju strana i odvukle je.
“Trebale bismo prvo izabrati vaše haljine”, predožila je Clare. “To
će mi dati inspiraciju.”
“Uozbilji se. Naše haljine će biti inspirirane tvojom, a ne
obrnuto.” I dalje s velom na glavi, Avery je odlutala u drugu
prostoriju.
Prvi komentari bili su da je uštogljeno, previše bijelo, previše za
izlazak u klub.
“Oh, ne ružičasto.”
“Nije ružičasto ružičasto”, Avery je inzistirala. “Nježno je. Više je
poput rumenila, pogledaj tek porub.”
“Sviđa mi se.” Napućenih usana Hope ju je proučavala. “Haljina s
jednim krajem dužim, koji bi trebao biti iznad koljena, a s druge
strane do polovice lista.”
mart@ & nymphe
266
“Ne znam. Ja...”
“Moraš nešto probati. Ja ću odrediti pravila. I ovu moraš
probati”, Avery je donijela odluku. “Izabrat ćemo još nekoliko i pravac
garderoba.”
“Imaš pravo. Imaš pravo i ja sam totalna gnjavatorica. Ta, ova.”
Clare je odabrala ijednu koju je Hope držala u ruci. “Ta, i zeleno
odijelo. Želim probati zeleno odijelo.”
“Pošteno. Uzmi ove.” Hope je predala haljine Avery. “Donijet ću
odijelo.”
Očito primjećujući da su neke odluke pale, prodavačica je
pripremila kabinu, objesila haljine i ponudila im mineralnu vodu.
Clare je prvo uzela zeleno odijelo.
“Fino, završi više s njime.” Avery je slegnula ramenima i pila
gaziranu vodu s limunom.
“Ima klasične linije”, uporna je bila Clare dok se preoblačila.
“To je dobra boja za mene. I vrijeme je promjenjivo u travnju
tako da je ova jakna dobar odabir.”
Okrenula se da se prouči u trostrukom ogledalu. “Zaista lijepa
zelena — koja ističe moje zelene oči. I s pravim cipelama... Nije
romantično.”
“Ne, nije. To je praktično odijelo”, priznala je Hope. “I izgleda
dobro na tebi. Ali to nije tvoja haljina, Clare.”
“Priznajem poraz. Daj da probam tu plavu. Lijepe je, mirne boje, i
ima lijepe linije.”
Avery je odložila svoju čašu vode i ustala s plišanoga ljubavnog
sjedala da napravi krug oko Clare nakon što se ona preobukla.
mart@ & nymphe
267
“Stoput bolje. Boja ti odlično ide s kosom.”
“Sviđa mi se bogat završetak, što je nabrana malo straga. Mogla
bih ovu”, premišljala se Clare. “Možda uz nju neke sjajne cipele.”
“Nisi zasjala s njom.” Hope je odmahnula glavom. “Mislim, kad
obučeš onu pravu, da ćeš zablistati. Ali stoji ti sjajno. Čini ti struk tako
tankim i noge ti dolaze do izražaja. Možda da je stavimo u kategoriju
Možda.”
“Može. Imat ćemo Ne i Možda kategoriju.”
Probala je još jednu boje suhoga zlata koja je odmah zaradila tri
palca dolje.
“Sad ružičastu.” Avery se namrgodila vidjevši Clarein izraz lica.
“Dogovorile smo se.”
“U redu, dobro, ali ružičasta će biti previše. Osim toga, bez
naramenica je, a ja to ne želim.”
“Bla, bla, bla,” uzvratila joj je Avery dok joj je zakopčavala patent.
“Ne želim biti naporna, samo ne...” zablenula se u svoj odraz.
Zasjala je.
“Clare.” Promatrajući buduću mladenku, Hope je uzdahnula.
“Izgledaš nevjerojatno. Boja ti fantastično pristaje uz kožu. I taj rub
haljine — lepršav i romantičan - i zabavan.”
“Okreni se”, naredila je Avery. “Oh, čovječe, pogledaj kako je
lepršava, a tek straga, križa se na leđima — prilično seksi. Ima malo
sjaja. Što je sasvim dovoljno.”
“Romantična je i prekrasna. I moja je. Ova nije u kategoriji
Možda. Udat ću se za Becketta Montgomeryja u ovoj haljini.” “Moraš
mart@ & nymphe
268
je vidjeti s cipelama — čak i ako nisu savršene.” Hope je pojurila
prema vratima. “Pričekaj.”
“Opet se okreni”, zahtijevala je Avery.
Clare se smijala i ovaj se put zavrtjela oko svoje osi. “Sjajan je
osjećaj nositi ovu haljinu. Imala si pravo.”
“Volim kad se to dogodi.”
“Da podignem kosu, što misliš?” Isprobavajući frizuru. Clare ju je
skupila straga rukama. “Bez ičega u kosi. Samo kopča s nečim
sjajnim.”
“Izgledaš tako sretno.”
“Jako sam, jako sretna. Želim isto ovo raditi za tebe jednog dana,
za tebe i Hope. Želim zajedno s vama birati vjenčanicu, da znam da
ste sretne kao što sam ja sad sretna.”
“Voljela bih to.”
U trenutcima poput ovoga, Avery je vjerovala da bi se to moglo
dogoditi. Upoznat će tu sreću, vjerovat će u brak, poduzet će taj
korak.
Okrenula se da dograbi mobitel. “Daj da te uslikam u tome.
Možemo je poslati tvojoj mami i Justine.”
“Imaš pravo. One bi trebale vidjeti.”
“Sprijeda i straga.” Avery ju je obuhvatila u okvir. Kad je poslala
fotografije, Hope i prodavačica došle su straga s gomilom kutija
cipela. I vesela je ludost otpočela.
mart@ & nymphe
269
Na putu kući nakon dugog dana haljina, cipela i nakita — s
dodatnom odjećom za medeni mjesec — Avery se ispružila na
stražnjem sjedalu i poslala Owenu poruku.
Bila sam na kasnoj večeri i reprizi današnjeg šopinga. Tvoja
buduća šogorica bit će prekrasna mladenka — i oborit će Becka s
nogu. Njezine pratilje neće biti ništa lošije. Idem kući. Oprosti što ti
tako kasno šaljem poruku.
Clare se okrenula čuvši zvuk s Averyna mobitela. “Što Owen
kaže?”
“Da Beck ne može stajati na nogama otkad te je ugledao —
odgovor na to kako ćeš oboriti Becka s nogu. I želi znati želim li doći k
njemu.”
“Želiš li?” pitala ju je Hope. “Mogu te odbaciti tamo.” “Moram
ujutro rano ići u Hagerstown u nabavu, a zatim imam sastanak s
Beckettom u novom lokalu.” Pisala je poruku Owenu dok je govorila.
“Osim toga, znam da Owen već neko vrijeme pokušava pronaći
Billyja.”
“Elizabethina Billyja?”
Avery je kimnula glavom. “Zasad nema sreće. Velik je to zalogaj.
Trebala bih ići kući, naspavati se. Gotovo je jedanaest. Nedostajem
mu, rekao mi je.”
“Aaaa.”
“Znam, u redu? Leptirići, leptirići. Sutra radim do četiri, ali mogu
kupiti određene namirnice ujutro, a zatim pripremiti drugi
testni jelovnik ako se on slaže. A slaže se”, dodala je. “Imam spoj
sutra navečer sa svojim dečkom.”
mart@ & nymphe
270
“Kunem se da izgledaš kao udarena mokrom krpom.”
Avery se samo nasmiješila Hope. “Tako se osjećam. Koji sjajan
dan. Možda ću nazvati Owena kad legnem u krevet.”
“Za telefonski seks?”
I dalje se smiješila. “To bi mogla biti stavka u mojem rasporedu.
Imaš li kakvih savjeta?”
“Govori tiho i sporo.”
“Ona je tako mudra.” Avery se uspravila kad je Hope zaustavila
automobil iza Veste. “Bože, koji divan, divan dan!” Nagnula se i
poljubila obje prijateljice. “Bilo mi je prelijepo. Volim vas, cure moje.
Otvori prtljažnik. Znam koja je moja vrećica.”
“Reci Owenu... da ga pozdravljamo”, rekla je Hope izdahnuvši.
“Mi.”
“Bit ću zauzeta time što gaja pozdravljam. Ovo je bilo sjajno,
apsolutno i potpuno sjajno. Vidimo se sutra.” Zgrabila je svoju vrećicu
i zalupila vratima kamioneta. Ispratila ih je mahanjem, a onda je
požurila ući kroz stražnja vrata.
Bila je uvjerena da će se vratiti prije zatvaranja — ali neće, nikako
neće navraćati u Vestu da provjeri je li sve u redu. Prisilila se da prođe
pokraj Veste, zaključa vrata i skrene prema stubištu.
Tad je ugledala ženu kako sjedi na stubama.
Avery je zastala na mjestu, instinktivno je pomicala ključeve u
ruci dok jedan nije upao među njezine prste. Razmišljala je o
opcijama ako žena ustane.
Avery je bila mlada i jaka — i brza, ako je bilo potrebno.
mart@ & nymphe
271
“Restoran je zatvoren”, rekla je smireno.
“Znam. Tebe čekam.”
“Ako tražite posao, možete navratiti sutra dok je restoran
otvoren. A sad...”
“Zar me ne prepoznaješ?” Zakoračila je niz stube, na što je Avery
zauzela pripremni stav. “Ja sam tvoja majka.”
Obasjana sigurnosnim svjetlima, Avery je proučavala njezino lice.
Vidjela je sad, naravno, sad ga je vidjela. Ali toliko je godina prošlo od
njezina posljednjeg izgleda i ovoga sad. Toliko vremena, toliko
udaljenosti.
Čekala je da se nešto pojavi - nešto, ali osjećala se tupo.
“Što želiš?”
“Želim te vidjeti. Želim razgovarati s tobom. Možemo li ući
unutra i razgovarati?”
Ne rekavši ništa, Avery se uspela stubama i otključala vrata
svojega stana.
Shvatila je da je ipak nešto osjećala.
Osjećala se užasnutom.
mart@ & nymphe
272
15
Avery je odložila vrećicu na pod, skinula kaput i šal te ih bacila
preko naslona stolice.
Šutjela je i stajala.
“Ovo je lijepo.” Glas njezine majke odisao je nervoznim
entuzijazmom. “Jako ti je lijepo ovdje. Bila sam već u tvom restoranu.
Izgleda sjajno, zaista sjajno. Jako je profesionalno.”
Trebala bi obojiti taj izrast, primijetila je Avery, i nije ju bilo briga
je li misao bila sitničava i nepristojna. Traci MacTavish — ili kako god
se sada zvala - nosila je žarko crveni kaput preko uskih traperica i
crnog džempera. Averyjin dojam bio je da je bila više koščata nego
mršava, usko lice previše našminkano, i kratka, našiljena plava kosa s
crnim, grubim izrastom.
Svaka misao u njezinoj glavi, shvatila je Avery, činila se
sitničavom i nepristojnom.
Kvragu, previše lošom.
“Što želiš?” ponovila je.
“Željela sam te vidjeti. Bože, dušo, tako si lijepa! Sviđa mi se tvoja
kosa. Uvijek sam se brinula kako ćeš s tom crvenom metlom od kose i
tim groznim aparatićem za zube, ali pogledaj te! Ja sam samo...
“Nemoj.” Avery je uzmicala kako je Traci krenula prema njoj.
“Nemoj misliti da smo kod Oprah.”
Traci je spustila ruke i pogled. “Ne zaslužujem to. Znam to, dušo.
Zaista. Samo sam pod dojmom što sam te vidjela, tako odraslu, tako
mart@ & nymphe
273
lijepu. Shvatila sam što sam propustila. Možemo li sjesti? Možemo li
samo sjesti na nekoliko minuta?”
“Ne trebam sjesti.”
“Ti si tako ljutita na mene.” Poput hrabrog domoljuba pred
odredom za odstrel, Traci se uspravila. “Ne krivim te. To što sam
napravila bilo je glupo, sebično i pogrešno. Jako mi je žao, Avery.”
“Oh, pa tebi je žao.” Prepustivši se navali bijesa, Avery je pucnula
prstima. “Ćiribu ćiriba. Sad je sve u redu.”
“Nije. Znam da to što mi je žao ne popravlja ništa. Ništa ne može
popraviti, pretpostavljam. Napravila sam užasnu stvar, napravila sam
užasnu pogrešku. Ja sam samo — željela te vidjeti”, promucala je
Traci dok su joj suze sjajile u očima. “Mislila sam možda, sad kad si
odrasla, možda ćeš bolje to razumjeti.” “Razumjeti što?”
“Zašto sam otišla. Bila sam tako nesretna.” Strovalila se u stolicu,
izvukla maramicu iz torbice i ridala u nju. “Nitko ne razumije kroz što
sam prošla! Nitko ne može razumjeti kako je meni bilo. Ne možeš
vidjeti što se događa u tuđem braku.”
“Oh, ja mislim da dijete u tom braku jako dobro zna. Ti nisi samo
napustila svoj brak, ti si napustila i svoju kćer.”
“Znam. Znam, ali nisam mogla ostati. Ti si uvijek bila više tatina
mala djevojčica nego moja tako da...”
“Pazi što govoriš o mojem ocu.”
“Nisam ništa kanila reći.” Očito pripremljena, Traci je izvukla
drugu maramicu. “On je dobar čovjek. Možda je bio i predobar za
mene. Nisam se trebala udati za njega. Pogriješila sam.” “Pogreške su
očito tebi navika.”
mart@ & nymphe
274
“Bila sam tako mlada, dušo. Jedva sam napunila devetnaest. I
mislila sam da ga volim. Zaista jesam. Kad sam zatrudnjela, vjenčanje
se činilo najbolje rješenje. Moji su roditelji bili tako grozni prema
meni kad sam im rekla. Nemaš pojma kako sam se bojala.”
Bilo kakvo suosjećanje za mladu ženu u takvim okolnostima
iščezlo je prije nego što je potpuno i nastalo. Avery se sjetila svojeg
djeda — tako drag, tako strpljiv, prisjetila se i tuge u njegovim očima
na kraju života zbog izgubljene kćeri.
I njezina baka, snažna, puna ljubavi — i uvijek velika podrška
svojoj obitelji.
“Jesu li te izbacili? Prijetili ti?”
“Oni su.. "
“Pazi što govoriš”, upozorila ju je Avery.
“Ne, ali su me krivili. I rekli su mi da imati dijete znači da ću ga
morati uzdržavati i...”
“Zamisli to. Zamisli to da su od tebe tražili da preuzmeš
odgovornost.”
“Bili su grozni prema meni. Uvijek su bili. Nisam mogla ostati s
njima i slušati ih kako mi prigovaraju po cijele dane.”
“Tako da je udaja bila izlaz.”
“Nije u tome bila stvar. Imala sam samo devetnaest godina.
Mislila sam da se želim udati i imati obitelj, svoj dom. I Willy B. bio je
tako visok i zgodan i on se brinuo za sve. Znaš, stvorio nam je dom i
sve ostalo. Bio je doista dobar prema meni dok sam te nosila.
Pokušala sam, zaista sam pokušala održavati kuću čistom, kuhati i
mart@ & nymphe
275
brinuti se o tebi kad si se rodila. Bila si stvarno zahtjevno dijete,
Avery.”
“Sram me bilo.”
“Ne mislim tako. Samo — nisam imala ni dvadeset kad si se ti
rodila, a bilo je toliko posla oko tebe!”
“Pretpostavljam da moj otac nije ništa radio.”
Traci je šmrcnula i stisnula usne, “On je mnogo pomagao. Neću ti
lagati. On je obavljao poslove oko kuće i u kući, s tobom je bdio
noćima i njihao te. Bio je dobar tata.”
“Znam da jest. On je dobar tata.”
“Ja sam dala sve od sebe, kunem se da jesam.” Očiju upaljenih od
plača, Traci je prekrižila ruke na srcu. “Ali, ako ćemo iskreno pred
Bogom, ništa se nije napravilo da ja nisam opet ispočetka to radila.
Onda si počela hodati tako brzo i jurila si na sve strane. Nisam mogla
držati korak. Čak i kad sam dobila posao i bila si u cjelodnevnom
boravku, toliko je posla bilo oko svega, i bilo je uvijek isto. On je čak
želio još djece. Isuse Kriste, želio je još djece, i nisam se mogla nositi s
time. Kad sam pobacila...”
Bila je to iznenadna i oštra pljuska po obrazu. “Pobacila si.”
Tracino uplakano lice problijedjelo je. “Mislila sam da ti je rekao.”
“Ne, nije mi rekao.”
“Imala si tri godine i, moj Bože, Avery, bila si zahtjevno dijete.
Opet sam zatrudnjela, čak iako sam pazila. Nisam to mogla opet
prolaziti. Jednostavno nisam tako da sam se pobrinula za to. Nisam
mu htjela to reći, ali, dok smo se svađali oko nečega, izletjelo mi je.”
“Prekinula si trudnoću a da mu nisi rekla?”
mart@ & nymphe
276
“On bi me pokušao odgovoriti, a ja sam već donijela odluku. To je
bilo moje tijelo, moj izbor. Ti si žena. Trebala bi to poštovati.” “Ja
poštujem pravo izbora. Ali koji si ti njemu dala izbor? Kakvo si mu
poštovanje iskazala? On je bio tvoj muž i otac, a ti si donijela tu
odluku da mu nisi rekla. Je li on bio otac?”
“Naravno da jest! Nisam ga varala.”
“Tada ”
Traci je zurila u svoju zgužvanu maramicu. “Pa nisam. I nisam se
mogla nositi s drugom trudnoćom. Bila sam bolesna polovicu
vremena s tobom i bila sam golema. Nisam željela još jedno dijete.
Pobacila sam i podvezala jajnike i to je bio kraj te priče.”
“Za tebe”, promrmljala je Avery.
“On je bio strašno ljut, strašno uzrujan kad je saznao. I stvari
među nama postale su od loših gore. Moraš shvatiti, nije ni on bio
sretan. To nije bila moja krivnja. Mi samo nismo bili sretni. Bili smo na
bračnom savjetovanju jer je on to htio. Nitko ne može reći da nisam
pokušala. Samo sam se osjećala zarobljenom i nesretnom. Ali
pokušala sam.”
“Jesi li?”
“Dvanaest godina. To je dugo razdoblje, i cijelo to vrijeme
osjećala sam da moram biti nešto što nisam.”
“Supruga i majka.”
“Željela sam više. Znam da je to sebično, ali željela sam više od
toga da radim u šoping centru i da se vraćam kući u ovaj grad dan za
danom. Počela sam mrziti ovaj grad i sve u njemu. To nije zdravo, zar
ne? Nije zdravo živjeti tako. Cijeli mi je život prolazio pred očima i
nisam mogla uhvatiti korak s njim.”
mart@ & nymphe
277
“Onda si počela švrljati okolo.”
“Nisam htjela. To se, jednostavno, dogodilo.”
“Mislim da seks s muškarcima koji nisu tvoj muž mora uključivati
i neku nakanu.”
“To je bilo samo dvaput prije Stevea. Nisam bila sretna. Trebala
sam više. Trebala sam nešto za sebe.”
“Tako da si varala svog muža kako bi se mogla nositi s dosadom
što si supruga i majka. I kad ti to nije bilo dovoljno, samo si otišla.”
“Mogu li dobiti malo vode? Molim te?”
Avery je odšetala u kuhinju i natočila vode u čašu. Stajala je na
trenutak zatvorenih očiju i udisala duboko dok nije osjetila da se
pribrala.
Iako je svukla crveni kaput i držala ga u krilu, Traci je i dalje
sjedila, maramice zgužvane u ruci i sa suzama u očima. “Hvala. Znam
da me mrziš.”
“Ne poznajem te.”
“Bila sam tu do tvoje dvanaeste godine, Avery. Brinula sam se za
tebe. Dala sam sve od sebe.”
“Možda si dala sve od sebe. To je veoma tužno za nas obje. Ali
prošlo je mnogo godina između tada i sada. Nisi mi nijednom pisala,
nazvala me ili došla da me vidiš. Nijednom.”
“Nisam znala hoće li mi tvoj otac dopustiti,..”
“Rekla sam da budeš oprezna. Neću te više upozoravati.”
“U redu. U redu.” Spustivši ponovno pogled, gladila je kaput.
“Možda se nisam osjećala kao da mogu ili da trebam. Samo sam znala
mart@ & nymphe
278
da moram otići i to sam napravila na pogrešan način. Willy B. je htio
da idemo dalje na bračno savjetovanje. To bi još više razvuklo
agoniju. Nisam ga voljela, Avery. Ne možeš živjeti bez ljubavi. Znam
što je on mislio. Da bismo trebali pokušati popraviti stvari. Da bismo
trebali misliti na tebe. Ali ti bi odrasla jednog dana, zar ne? I gdje bih
ja tad bila? Zaglavljena ovdje, i stara. Stara i zaglavljena ovdje, bez
ikakve šanse da živim svoj život. Nisam više usrećivala Willyja B. nego
što je on mene. Čemu onda trud?”
“Ti si željela otići. U redu. Željela si živjeti svoj život. Opet u redu.
Postoji nešto što se zove razvod. Težak je, čula sam i da je bolan i
naporan svakomu. Ali tako se to radi u civiliziranom svijetu u kojem
žene ne napuštaju svoje muževe, djecu, domove bez jebene riječi.”
“Ja sam samo...” Opet je šmrcnula i odložila čašu koju je
ispraznila. “Bila sam zaljubljena! Kad sam susrela Stevea, toliko sam
osjećala za njega. Kao što nisam nikad dosad. Nisam mogla razmišljati
ni o čemu drugome. Bila sam u krivu, znam da sam bila u krivu, ali
osjećala sam se živom i sretnom. Znam da sam napravila pogrešku.
Znam da sam trebala biti poštena prema Willyju B. umjesto što sam
ga varala. On to nije zaslužio, ali, dušo, on nije želio ono što sam ja
željela. Nisam mogla biti ono što je on želio da budem. I kad je Steve
dobio priliku — pravu poslovnu priliku — u Miamiju, morao je otići. Ja
sam morala otići s njim.” “Bila si u Miamiju.”
“Ispočetka. Bila sam tako zaljubljena, zajedno smo pobjegli, to se
činilo tako romantičnim, tako uzbudljivim. Znala sam da će se tvoj
tata dobro pobrinuti za tebe.”
“Prestani. Nikad nisi ni pomislila na mene otkad si nas napustila.”
“To nije istina. Nisam dobro napravila. Nisam dobro razmislila, ali
mislila sam na tebe. Bila sam jako ponosna kad sam čula da si otvorila
mart@ & nymphe
279
svoj restoran. Dobar je, i bila sam jako ponosna kad sam čula za
njega.”
Mala zvonca upozorenja zvonila su u Averynoj glavi. Nadala se da
je to samo njezin cinizam. “Kako si čula za njega?”
“Pogledala bih na internetu tu i tamo. Htjela sam znati kako si,
dušo. Koliko sam samo puta počela pisati ti email. I bilo mi je zaista
žao kad sam čula za Tommyja Mongomeryja. On i tvoj otac bili su
poput braće. Znam da me Justine nije baš voljela, ali uvijek je bila
ljubazna prema meni. Bilo mi je žao.”
“To je za tebe majčinska briga? Da me povremeno guglaš" “Bila
sam u krivu. Ne očekujem tvoj oprost. Samo sam se nadala da ćeš sad
razumjeti.”
“Zašto bi se stvari promijenile kad bih ja to sada razumjela?”
“Mislila sam da ćeš mi možda dati šansu tako da se ponovno zbližimo
i...”
“Što se dogodilo sa Steveom? S ljubavlju tvog života?” Tracijino
se lice smrklo. Zajecala je i posegnula za maramicama. “On - on je
umro. U studenome. Jednostavno je umro. Bili smo zajedno cijelo ovo
vrijeme. Putovali smo zajedno, zbog njegova posla, znaš? Imao je
svoje mane, naravno, ali voljela sam ga i bili smo sretni. Sad ga više
nema i nemam nikoga.”
“Žao mi je. Stvarno. Ali ja ne mogu ispuniti tu prazninu za tebe.
Neću. Ti si odabrala za sebe. Moraš živjeti s time.”
“Ne znam biti sama. Mogu li ostati neko vrijeme? Nekoliko
tjedana?”
“Ovdje?” Iskreno šokirana, Avery je zinula od čuda. “Nikako. Ne
možeš se vratiti nakon, koliko, sedamnaest godina ničega i naići na
mart@ & nymphe
280
otvorena vrata. Morat ćeš smisliti način kako nastaviti svoj život. Više
nisi dio moga.”
“Ne možeš biti tako hladna.”
“Mogu”, ispravila ju je Avery. “Možda mi je došlo prirodno.”
“Samo nekoliko tjedana, to je sve. Ne znam što da radim i kamo da
idem.”
“Nešto drugo, nekamo drugamo.”
“I dalje sam tvoja krv, Avery.”
“Ti si žena koja je odabrala napustiti me i koja me ignorira više od
polovice moga života. Sad si ostala sama pa si se pojavila. 1 to je
razlog zašto si se pojavila — ne da me upoznaš ili koju god glupu izliku
imala za to.”
Bože, istinitost te tvrdnje učinila ju je umornom.
“Dakle, i dalje misliš samo na sebe, prvo, posljednje, uvijek.
Poslušala sam te i sad smo gotove. Moraš otići odavde.”
“Nemam kamo otići.”
“Svijet je velik. Odaberi kamo ćeš.”
“Mogu li barem prespavati večeras? Samo jednu večer...
“Dekintirana si”, shvatila je Avery.
“Imali smo neke... financijske prevrate. Upali smo u probleme i
trebala bi mi mala pomoć da se ponovno osovim na noge.”
Sve, sve je bilo motivirano tom ružnom činjenicom. “Bože, tko si
ti? Novac? Šališ se? Ti tražiš novac od mene?”
“Vratit ću ti. Ako bi mi mogla posuditi nekoliko tisuća, samo dok
se ne snađem.”
mart@ & nymphe
281
“Da imam nekoliko tisuća viška, ne bih ih tebi dala.”
“Imaš vlastiti lokal.” Traci je pokazala rukom prema vrećici.
“Možeš kupovati u luksuznim dućanima. Možeš mi dati nešto, samo
kao pozajmicu. Nemoj da te moram moliti, Avery. Molim te, nemoj da
te moram moliti jer hoću. U problemima sam.” Zgrabivši torbu, Avery
je izvukla novčanik i stala vaditi novčanice bez ikakva brojenja. “Evo.
To je to. To je sve što ćeš dobiti, što ćeš ikad dobiti. Sad odlazi odavde
i drži se podalje od mojega života. Ne želim te više ikad vidjeti.”
“Ti ne znaš što znači biti sama, ne imati nikoga.”
“Imaš pravo. Moj je otac to iskusio.” Avery je odšetala do vrata i
otvorila ih. “Rekla sam da odeš odavde.”
Traci je odšetala do vrata i zastala. “Žao mi je”, rekla je. Avery je
zalupila vratima, zaključala ih i naslonila se na njih. Počela se tresti i
kliznula je niz vrata na pod. Osluškivala je jeku koraka niz stube prije
nego što je briznula u plač.
Smišljala je izlike da odgodi svoj spoj s Owenom. Promjena u
rasporedu, previše posla, šaljući mu poruke da ne treba razgovarati s
njime.
Glupo, znala je, ali nije bila spremna za navlačenje sretnog lica,
maske na sav taj jad, sumnje i ljutnju koji su je izjedali.
Nije željela razgovarati ni s kim tako da je izbjegavala svoje
prijatelje i zatrpala se poslom. Ali u malim mjestima prijatelji se
potrude istražiti o čemu je riječ.
Slagala je gtros kad je Owen ušao. Podigla je pogled i kratko mu
je kimnula glavom, za što se nadala da je ostavila dojam zaposlenosti
dok je on sjedao na stolac za šankom.
“Kako ide?”
mart@ & nymphe
282
“U gužvi smo. Jedva sam uhvatila zraka posljednjih nekoliko
dana.”
“Da, rekla si. Možda imaš vremena da ga sad uhvatiš, uzmeš
stanku.”
“Pretrpana sam.”
“Stvarno?” Ljuljajući se na barskoj stolici, promotrio je goste koji
su došli na rani ručak i primijetio da ih je bilo samo za dva stola.
“Moram napraviti inventuru”, odlučila je na licu mjesta. “Čaše su
mi se polupale.” Promijeni temu, govorila si je. “Kako ide preko?”
“Ide. Mislio sam da ćeš navratiti i vidjeti sama kako ide.”
“Hoću, čim pronađem malo vremena.” Stavila je giros u pećnicu i
izvukla pizzu. “Sto ti mogu donijeti?” pitala ga je dok ju je rezala.
“Giros izgleda dobro.”
“Jamčim da je dobar.”
Zašao je za šank, uzeo si hladno piće i opet sjeo. “Je li sve u redu
s tobom?”
“Pa, dobro bi mi došla promjena ili nekoliko sati više na dan.
Osim toga? Sve je dobro.”
“Avery.”
Njegov ju je ton prisilio da podigne pogled i susretne se s
njegovim. “Što? Imamo puno posla, Owene. Znaš kako to ide.”
“Da, znam kako ide. Zato i pitam.”
“Govorim ti da sam dobro. Moram voditi restoran. Moram
pronaći novog dostavljača jer sam pronašla onoga kojeg sam tek
mart@ & nymphe
283
zaposlila kako puši džoint u podrumu. Radim na dotjerivanju
poslovnih planova za novi lokal, moram odlučiti o rasvjeti,
namještaju, usavršiti jelovnik, pomoći Hope da organizira djevojački
zabavu za Clare. Auto mi treba nove gume i moj mi dobavljač kaže da
je sir kojim se koristim poskupio.”
Kad je to tako predočila, zaključila je da itekako imala razloga da
bude nestrpljiva i pod stresom.
“Jednostavno sad nemam vremena da ti napravim večeru i igram
se.”
“Razumijem to, ali ne govorim o tome.”
“Onda nemamo o čemu razgovarati. Imam posla. To je to, to je
sve.”
Stavila je njegov giros u pećnicu, a dok je vadila drugi van, opekla
je unutarnji dio podlaktice.
“Sranje.”
Kad je zalupila vrata pećnice i okrenula se, Owen je već bio iza
šanka. Uhvatio ju je za zglob ruke kad mu je pokušala izmaknuti.
“Daj da vidim.”
“Nije to ništa. Događa se.”
“Gdje ti je pribor za prvu pomoć?”
“Samo mi treba malo aloe. Zato imam biljku u kuhinji. Daj da...”
On ju je, jednostavno, odvukao u zatvorenu kuhinju gdje je
Franny radila. Prije nego što je Franny mogla izustiti riječ, Owen joj je
pokazao glavom da iziđe.
mart@ & nymphe
284
“Pusti me”, zahtijevala je. “Znam kako je pobrinuti se za prokletu
opeklinu. Imam goste.”
“Prestani, odmah.”
Ozbiljan ton njegova glasa, tako čudan, zaustavio je njezino
protivljenje. Nije izustila ni riječ kad je pustio hladnu vodu u sudoper i
držao njezinu ruku pod njom.
“Nisi obraćala pozornost. To nije nalik na tebe.”
“Nisi htio začepiti.” Bila je spremna za svađu, na što ju je on
pogledao zaprepašteno. “E pa nisi. Mogu se sama pobrinuti za ovo,
Owene. To je samo opeklina.”
“Nije se stvorio mjehurić. Zašto nisi obraćala pozornost?” “Oh, za
Boga miloga. Imam mnogo toga na pameti, prezaposlena sam.
Rastrojena sam. Pa nisam porezala prst.”
Nastavio je držati njezinu ruku pod hladnom vodom dok joj je
promatrao lice. “Vidio sam te preopterećenu. Vidio sam te
prezaposlenu. Ako ne misliš da te ja ne poznajem dovoljno dobro da
ne primijetim da je riječ o nečemu drugome, glupa si. Ima li problema
između nas dvoje?”
“Bit će ih.”
“Drži vodu na tome”, rekao joj je, a zatim odlomio djelić aloe
vere. “Sve što znam jest da je sve bilo u redu kad si se vraćala kući iz
šopinga s Clare i Hope.”
Razrezao je i otvorio debeli list te izdubio njegovu unutrašnjost.
“I sljedeći dan ti sve otkazuješ i nemaš vremena razmijeniti dvije
riječi.”
Izvadio je žličicu iz ladice i gnječio alou u pastu.
mart@ & nymphe
285
Trebala je znati da on poznaje sve te kućne lijekove. U ovome
trenutku njegova strpljiva učinkovitost tako ju je razdraživala'da ga je
željela probosti vilicom.
“Daj da vidim.” Zatvorio je vodu, pažljivo posušio njezinu ruku
dok je pregledavao opeklinu. “Nije strašno.”
“Rekla sam ti da nije strašno.”
“Isto si mi tako rekla da je sve u redu, a očito nešto nije.” Nježno i
temeljito - da su je suze pekle u očima - prekrio je opeklinu pastom
od aloe vere.
“Dakle, nešto se dogodilo u vremenu između vožnje kući i
sljedećeg dana. Što?”
“Možda sam samo shvatila da imam previše toga na grbači i da se
moram nečega riješiti — da moram odrediti prioritete. Organizirati
se. Išli smo od nule do sto na sat - dobro, od pedeset do sto na sat,”
ispravila se kad joj je opet uputio owenovski pogled. “Volim imati
vremena da posložim sve stvari, da sve bude u savršenu redu. Novi
restoran sad zahtijeva pozornost kako bi poslije mogao raditi.
Pogubila sam se pri brzini od sto na sat. Dopustila sam da mi se stvari
otmu kontroli.”
“Možda. Možda je to dio istine, ali nije cijela istina. Morat ćemo
razgovarati o tome, Avery.”
“Sad nije vrijeme. Radim. Ja...”
“Istina, sad nije vrijeme.” Stavio je suhi zavoj iz pribora prve
pomoći na opeklinu. “Ali ćemo ga pronaći. Neka ti netko promijeni
ovaj zavoj poslije.” Proučavao je njezino lice još jedan trenutak,
nagnuo se i poljubio je.
mart@ & nymphe
286
“Dobro.” Nagnuo je glavu i pogledao je opet u oči. “Dobro. Uzet
ćugiros za van, moram i ja raditi. Vidimo se poslije.” “Naravno.”
Kad je otišao, naslonila se na sudoper i sama sa sobom vodila
žestoku raspravu, nakon čega ju je preplavilo samosažaljevanje. “Jesi
li dobro, Avery?”
Izdahnuvši i zaželjevši da je ljudi prestanu zapitkivati, skrenula je
pogled prema ulazu i Franny. “Jesam. To je samo opeklina, ništa
ozbiljno. Sto ima tamo?
“Danas je prilično tiho.”
“Slušaj, ići ću gore i obaviti neke stvari. Ako nastane gužva, samo
me nazovi i sići ću.”
“Nema problema.”
Kuhala je. Kuhanje je bilo njezina terapija kad je bila uzrujana
tako da se tješila ekperimentirajući s juhom od krumpira i šunke i
juhom od dimljene rajčice. Na laptopu u kuhinji bilježila je svoje
postupke.
Smirivalo je i tješilo, umirilo ju je dovoljno da je sjela nakratko
dok su juhe krčkale na štednjaku, skicirajući nacrt njezina novog
lokala i gdje će se u njemu nalaziti separei, visoki stropovi, niski
stropovi, kauči i stolice.
“Kuc, kuc,” Clare je viknula.
“U kuhinji sam.” Toliko o njezinoj terapiji i vremenu nasamo,
pomislila je Avery.
“Planirala sam samo pokupiti salatu dolje, a onda mi je Franny
rekla da si opekla ruku i posvađala se s Owenom.”
mart@ & nymphe
287
“Nisam se posvađala s Owenom. Opekla sam ruku, ali nije ništa
strašno.”
Clare se namrštila vidjevši lonce na vatri. “Zašto onda kuhaš
ovdje? Što se dogodilo?”
“Ništa. Sljedeća osoba koja me to pita dobit će sendvič od
koljenice koji neće biti tako ukusan. Isprobavam recepte. Dolje nema
gužve, kao što si, sigurno, i primijetila. Koristim se vremeom da
usavršim jelovnik za novi lokal.”
“Mislila sam da usavršavaš recepte tako da ih isprobava Owen.”
“Vidiš li Owena?” zapitala ju je Avery. “Sad imam vremena. Sad ih
usavršavam.”
“Uzrujana si. Nisam te vidjela nekoliko dana jer si bila jako
zauzeta, a sad si uzrujana i svađaš se s Owenom.”
“Ne svađam se s Owenom, a uzrujana sam zato što me svi gnjave
i pitaju zašto sam uzrujana. Uključujući i Owena, koji jebeno ne
odustaje.”
“Ti se svađaš s Owenom.”
“Ne svađam se.” Iako je gotovo zdrobila zube koliko ih je stiskala
od bijesa, Avery je uspjela prozboriti mirnim glasom. “Imam puno
posla ovih dana. Beckett je završio nacrte i predani su za uporabnu
dozvolu. Sad se radi dozvola za autorska prava glazbenika. Imam
mnoštvo toga što moram obaviti, isplanirati i odlučiti, i to cijelo
vrijeme dok vodim Vestu.”
“Tako da si nervozna. I ja bih bila nervozna. Ali znaš da će biti
sjajno.”
mart@ & nymphe
288
“Znati i napraviti da bude sjajno nije isto.” Trbuh ju je bolio od
izlika. Uvijek ju je bolio trbuh od laganja — a osim nuspojava — bila
je jako loša u laganju, izlikama i poluistinama.
“Treba dosta vremena i razmišljanja”, nastavila je, držeći se
teme. “I ne ostavlja mi mnogo vremena za dečka. Tako da mislim da
bismo trebali malo usporiti dok se stvari ne stabiliziraju. To je sve.”
“Što je napravio?”
“Ništa. Ništa. Kunem se.” Preumorna da plače, Avery se samo
nasmijala na Clareinu automatsku pretpostavku. “Samo sam
trenutačno shrvana.”
Napokon, pomislila je. Istina.
“Samo će se razriješiti. Hajde probaj ovo umjesto salate.” Avery
je izvadila zdjelu, ulila u nju juhu od krumpira, posula je s malo
peršina i naribala parmezana.
“Moram se odlučiti i za posude. U restoranu može biti bijelo, a
mogu se poigrati sa stolnjacima i čašama. Ili možda nešto odvažnije.”
“To nije važno.” Clare je žlicom zagrabila još jedan zalogaj.
„Nikoga neće biti briga u čemu je ovo. Savršeno je. Zašto si škrtarila
na porciji?”
“Zato što moraš probati i juhu od sušenih rajčica.”
Još jedna zdjela, još jedna zaimača — komadići prepržena kruha,
listovi bosiljka.
“Oh, Bože, ovo je tako dobro. Klizi niz grlo, kremasto je, ali i
zasitno.”
mart@ & nymphe
289
“Odlično.” Kako bi se i sama uvjerila, Avery je izvadila svoju žlicu
za kušanje. “Da, odlično je,” potvrdila je. “Ne treba ništa više
dodavati. Dat ću ti da poneseš obje kući za večeru.”
“Misliš, da moram dijeliti?” Clare je provukla svoju ruku oko
Averyna struka. “Hoćeš li mi reći kad budeš spremna?”
Da, bila je loša u laganju. Odustavši od pretvaranja, Avery je
naslonila glavu na Clareino rame. “Da. Samo ne sad.”
Skuhala je svoje, Avery je odlučila. Ili barem gotovo skuhala.
Izbjegavanje je ne vodi nikamo i samo privlači pozornost - upravo
suprotno od onoga što je htjela.
Zapakirala je juhu od krumpira, uzela nešto talijanskoga kruha
odozdo. Na to je potrošila sat vremena, ali nije ju bilo briga. Restoran
se popunio za večeru i, iako nije planirala, malo im je pomogla.
To joj je isto tako popravilo raspoloženje.
Treba razgovarati s ocem, nadala se da će joj to pomoći da se
oporavi. Zaslužio je znati, podsjetila se dok se vozila izvan grada. I on
je bio jedina osoba na svijetu od koje nikad, nikad ne bi ništa skrivala.
Počastit će ga svojom juhom i razgovarat će o tome. S njim je
mogla razgovarati o bilo čemu.
Kad je zaustavila automobil i primijetila plavi Lexus s tablicama iz
Nevade, poludjela je.
Nije poznavao nikoga u Nevadi.
Seljakali su se uokolo, rekla je Traci.
MacTavishov predosjećaj rekao joj je da se Traci posljednji put
selila u Nevadu. I bila je ovdje pokušavajući iskoristiti drugu žrtvu.
mart@ & nymphe
290
Ušla je u kuću.
Willy B. je naglo ustao iz stolice kad je Avery uletjela unutra. Traci
je ostala sjediti, nateknutih očiju od plača, prstima prebirući po
razmočenoj maramici.
“Besramnice jedna. Kučko.”
“Avery! Smiri se.”
“Nemoj mi govoriti da se smirim.” Izderala se na oca. “Je li već
došla do dijela ’možeš li mi pozajmiti nešto novca’ ili je još na tome
kako joj je jebeno žao?”
“Samo sjedni i... Što?”
“Je li spomenula da me je posjetila prije nekoliko dana?”
“Ne.” Prebacio je ruku preko Averyna ramena kako bi je umirio i
zaštitio. “Nije.”
“Kanila sam. Prvo sam morala vidjeti Avery, Willy B. Nisam bila
sigurna mogu li se uopće suočiti s tobom i željela sam vidjeti Avery,
da joj kažem da mi je žao.”
“I da me zatražiš novac.”
“Dekintirana sam. U problemima sam. Ali to nije prepreka da mi
bude žao zbog svega.” Prsti su joj drhtali kad je podigla ruku i obrisala
suzu. “Voljela bih da sam drukčije postupila. Voljela bih da sam bila
drugačija. Ne mogu ništa promijeniti. Izgubili smo kuću, netom prije
nego što je Steve umro. Sve je pošlo po zlu. Imao je nekoliko poslova
koji su svi propali. Nije imao vremena da promijeni stvari.”
“Imaš sjajan novi Lexus u dvorištu”, istaknula je Avery. “Prodaj
ga.”
mart@ & nymphe
291
“Kupljenje na leasing, a i njega ću izgubiti. To je sve što imam.
Samo trebam pozajmicu dok ne pronađem stan i posao.”
“Uzela si novac od Avery?” Willy B je zahtijevao odgovor. Tracino
je lice pocrvenjelo. “Samo mi treba pozajmica.” “Koliko?” Kako je
Traci mahala glavom tam oamo i ponovno zaplakala, okrenuo se
Avery. “Koliko?”
“Ne znam točno. Koliko sam imala u novčaniku. Više nego što
inače imam jer sam išla van i htjela sam imati gotovine ako mi
zatreba.”
Bijes, tako rijedak u njezina dobroćudna oca, razbuktao mu se u
glasu. “Napustila si moju djevojčicu, Traci. Sad si se vratila i uzimaš
njezin novac?”
“Ona ima vlastiti biznis. Ima lijep lokal. Davala sam sve od sebe
dokle god sam mogla.”
“Ne, nisi.” Poljubio je Avery nježno u glavu. “Jesi li razgovarala sa
svojom majkom, Traci?”
“Ja sam... Ona mi je pomogla nakon Steveove smrti. Sve je bilo u
kaosu. Nisam znala da je dugovao toliko novca. Nešto mi je pomogla,
ali mi je rekla da je to sve što ću dobiti. I mislila je tako. Otišla sam je
vidjeti prije nego što sam došla ovamo i nije mi htjela pomoći.”
“Koliko ti treba?”
“Tata, nemoj...”
“Umukni, Avery.”
“Ali, ne možeš...”
“Ovo je moja stvar.” Nije podigao glas — nikad i nije trebao.
Jednostavno ju je gledao ravno u oči. “Umukni. Koliko, Traci?” “Kad
mart@ & nymphe
292
bih imala pet tisuća, to bi mi pomoglo da se skrasim. Vratit ću ti.
Kunem se. Potpisat ću ugovor. Znam da nemam pravo, ali nemam
nikoga drugoga.”
“Avery, ustani i donesi mi moju čekovnu knjižicu. Znaš gdje je
držim.”
“Neću.”
“Napravi ono što ti je rečeno i to upravo sad. Ako se želiš svađati
sa mnom, možemo to obaviti poslije.” Položio je ruku na Averyno
rame. “Možeš mi reći što me ide, ali ne sad. To je naša stvar, ne
njezina.”
Malokad je bio grub, ali kad jest, bilo je nemoguće nagovoriti ga
da promijeni mišljenje. “U redu, ali bit će velika i ružna.” Otutnjala je
gore i vratila se.
Sjeo je i otvorio svoju čekovnu knjižicu. “Dat ću ti pet tisuća. To
nije pozajmica.”
“Ali vratit ću ti.”
“Ne želim da mi vratiš. Osim ako se Avery nije predomislila, ne
želim te ni čuti niti vidjeti nakon što odeš. Uzmi novac i idi. Nadam se
da ćeš pronaći svoj put.”
“Znam da me mrziš, ali...”
“Ne mrzim te. Podarila si mi svjetlo mog života i to ti nikad neću
zaboraviti. Nikad. Tako da ću ti dati što ti treba i gotovi smo.” Bio je
grub, prošlo je Avery kroz glavu, i to zbog nje.
“Želim da mi pošalješ svoju adresu ili broj telefona kad se
skrasiš”, nastavio je Willy B. “Meni, Traci, ne Avery. S njom više nemoj
mart@ & nymphe
293
kontaktirati. Ako ona poželi razgovarati s tobom ili te vidjeti, može
doći k meni i ja ću joj dati ono što mi pošalješ.” “U redu.”
Presavinuo je ček i predao joj ga.
“Hvala ti. Ja... Dobro održavaš kuću. Ti si dobar čovjek. Zaista to i
mislim.”
“I očekujem to od tebe.”
“Predivna je.” Traci je pritisnula ruku na usne. “Jako mi je žao.
Jako mi je žao zbog svega.”
“I očekujem da jest. Najbolje je da sad odeš. Pao je mrak i moglo
bi doći do oluje večeras.”
Pokušavajući se sabrati, Traci je ustala. “Ti si valjda najbolje što
sam ikad napravila”, rekla je Avery. “A ja sam tebi napravila najgoru
moguću stvar. Teško je živjeti s tom spoznajom.”
Kad je Traci otišla, Avery je odšetala do prozora i promatrala je
kako odlazi. “Zašto si joj dao taj novac?”
“Zato što pati. Izgubila je nekoga koga voli i sad shvaća da je
izgubila nešto dragocjeno. Nikad to neće moći dobiti natrag tako da
pati. Zato sam to učinio. I zato što mi time zatvaramo vrata koja smo
odavno trebali zatvoriti.”
“Zašto mi nisi rekla da te je posjetila?”
“Zato sam došla večeras. Da ti kažem. Ja sam samo... Nisam
mogla razgovarati o tome neko vrijeme. Trebala sam ti reći, tad bi bio
pripremljen. Trebala sam nazvati baku. Samo sam se zatvorila. Boljelo
je pa sam se zatvorila.”
“Znam.” Prišao joj je i zagrlio je svojim velikim rukama.
mart@ & nymphe
294
“Ali večeras kad sam je vidjela, poludjela sam. To je bolje, zar
ne?”
“Za tebe? Uvijek.” Držeći je u zagrljaju, ljuljuškao ju je tam oamo.
“Mi ćemo biti dobro, zar ne, dušo? Ti i ja? Bit ćemo dobro. Ne brini
se.”
Umirena njegovim glasom, njegovim mirisom, jednostavnom
činjenicom da postoji, naslonila je glavu na njegova prsa. “To si mi
rekao i onda, i mnogo puta između sad i onda. I uvijek je bilo istina.
Volim te jako puno.”
“Ja sam veći. Volim te više.”
Slabašno se nasmiješila i čvrsto ga stisnula. “Skuhala sam juhu.
MaćTavish juhu od krumpira i šunke iz tuge poteklu.”
“Zvuči odlično.”
“Idem po nju u auto.”
mart@ & nymphe
295
16 wen se odlučio za rad u radionici. To mu je dalo vremena za
razmišljanje — Dobro, možda je prepuštanje crnim mislima
bila prava riječ, ali osjećao je da ima pravo na to.
Baš kad je odlučio poduzeti nove korake, ona se povukla. Kakvog
je to imalo smisla? Dok se on trudio da ne dopusti da mu stvari
iskliznu iz ruku, da bude siguran da je ne uzima zdravo za gotovo, da
se odnosi prema njihovoj vezi kao prema prokletoj vezi, ona je
odjednom prezaposlena da odvoji deset minuta svoga vremena.
“Kakvo je to sranje?” zapitao je Cusa, a dobio je susjećajan
udarac repom kao odgovor.
Izmjerio je ploču, obilježio je i ponovno automatski izmjerio prije
nego što ju je ispilio.
“Ona voli biti zatrpana poslom”, nastavio je dok je oštrica
zavijala. “Ona voli jebeni kaos luđačkog rasporeda. Ali odjednom
nema vremena za izlazak, za druženje kod kuće, za jebeni razgovor.”
Isključio je pilu, naslagao ploče i skinuo zaštitne naočale. “Žene
su gnjavaža.”
Ali Avery to nikad nije bila, nije trebala biti. Tako da je sve imalo
manje smisla.
Nešto nije bilo u redu s njom. Zar nije shvaćala da on to vidi?
Izbjegavajući ga, izmišljajući izlike, zatvarajući se, a uvijek je bila
izravna. Ponašala se kao...
“Uh, uh.”
O
mart@ & nymphe
296
Počeo ju je izvoditi van, planirati za njih. Kriste, poklonio joj je
nakit. On je poremetio ravnotežu — nije željela sljedeći korak. Sve je
bilo u redu, sve je išlo kao po špagi dok on nije počeo ponašati se
prema onome između njih kao prema nečemu.
Ležerno i opušteno, sve je bilo u redu. Dodaj nekoliko nijansi
ozbiljnoga i ona povlači kočnicu. Samo seks, u redu, ali ako malo
uneseš romantike, pretpostavljao je, ona zatvara vrata.
I izgledao je i osjećao se zbog toga kao imbecil.
Zar mu nije mogla reći da želi da stvari među njima ostanu
jednostavne? Zar nije on kao njezin prijatelj cijeloga života to
zaslužio?
Osim toga, jebi ga, zar on nije imao pravo glasa u cijeloj toj
stvari?
Naravno da jest.
“Nisam njezina jebena seks igračka.”
“Riječi koje majka želi čuti od svoga ljubljenog sina.” Trgnuvši se,
Owen je uvukao ruke u džepove. “Bok, mama.” “Bok, Owene.”
Justine je zatvorila vrata radionice za sobom i protrljala svoje
smrznute ruke jednu o drugu. “Što se događa?” “Samo izrađujem
nešto za Beckovu kuću.”
“Ti si dobar brat.”
“Jesam, da. Imao sam nešto slobodna vremena. Nisam vidio tvoj
auto kad sam došao.”
“Upravo sam se vratila.” Oba su psa dotrčala k njoj mašući
repom. “Bila sam preko kod Willyja B. Odnijela sam mu večeru i
mart@ & nymphe
297
rezonator. Iznenađena sam da si dobar brat umjesto da isto to radiš
za Avery.”
“Što? Zašto?”
“Oni... Hmm. Avery ti ništa nije rekla?”
“Upravo tako.” Razdražen, skinuo je zaštitne naočale. “Nije mi
ništa rekla. Ništa. Prezaposlena je, nema vremena. Što se, dovraga,
događa?”
“To je pitanje za nju. Idi i pitaj je.”
“Mama, daj.”
“Dušo, ovo je nešto što bi ti Avery trebala reći. Ako ona ne bude,
ja ću. Ali ona bi ti trebala reći. Moje je mišljenje da ti je već trebala
reći.”
“Počinješ me izluđivati. Je li bolesna?”
“Ne, ne. Tvrdoglava, rekla bih, i krivo je zabrijala.” Prišla mu je i
izdahnula. “Ti si praktičan čovjek, Owene. Bog zna kako se to
dogodilo. Ne znam bih li ti savjetovala ili ne da budeš praktičan dok
razgovaraš s njom, ali reći ću ti da pokušaš biti strpljiv.” “Je li u
problemima?”
“Ne, ali je nesretna. Idi i razgovaraj s njom. I poslije, ti i ja, i mi
ćemo razgovarati. Idi”, rekla je kad je on zgrabio svoj kaput. “Ja ću
ugasiti svjetla ”
Gledala ga je kako odlazi i češkala glave psima koji su se privijali
uz nju. “Zaljubljen je u nju. Potpuno ga je obuzelo. Ali to još nije
shvatio, a ni ona to nije shvatila. To je jasno kao dan.” Dok je stajala u
mirisu piljevine i ulja za drvo, Justine gotovo da je osjetila Tommyjev
obraz uz svoj - zatvorila je oči da zadrži taj osjećaj, samo na trenutak.
mart@ & nymphe
298
“Nama je bilo lakše, zar ne, Tommy? Nismo toliko razmišljali. Ah,
dobro, dečki, hajdemo zatvoriti radionicu.”
****
Prvo je provjerio je li u restoranu. Dave je radio za šankom,
bacajući tijesto.
“Je li Avery straga?” pitao ga je Owen.
“Dostavlja narudžbe. Nemamo još novog dostavljača.” “Zatvaraš
li ti večeras?”
“Ne, Avery.”
“Hoćeš ti zatvoriti?”
Dave je podigao obrve i zaimaču za umak. “Naravno, ako...”
“Dobro.” Owen je izvukao mobitel i otipkao Beckettov broj. “Treba mi
usluga.”
Kad je Avery ušla dvadeset minuta poslije, rumena od hladnoće,
Owen je sjedio za šankom i pijuckao pivo.
“Počeo je padati snijeg”, započela je. “Ne lijepi se za cestu tako
da ne bismo trebali imati problema pri dostavi za...”
Vidio je da ga je opazila, vidio je kako oklijeva. I pomislio:
jebemu.
“Hej, Owene.”
“Moram razgovarati s tobom.”
mart@ & nymphe
299
“Dostavljam narudžbe.” Pokazala mu je kutije za dostavu prije
nego što ih je posložila. “Daj da samo...”
Ustao je i odložio pivo. “Idemo onamo”, rekao je, primio je za
ruku i povukao prema vratima stubišta.
“Moram dostaviti narudžbe.”
“Beckett će to preuzeti.”
“Što? Ne, neće, ja ću...”
“Razgovarati sa mnom. Upravo sad.”
“Razgovarat ću s tobom poslije. Imam naružbe i večeras moram
zatvoriti tako da...”
“Beckett će dostavljati narudžbe. Dave će zatvoriti restoran.”
Poznavao je žar borbe u njezinim očima i u tom mu se trenutku
sviđao.
“Ja vodim ovaj lokal, a ne ti.”
“Sve je pod kontrolom, a možeš mu se vratiti nakon što nas dvoje
porazgovaramo.”
“Ovo je sranje.”
Pokušala je proći pokraj njega.
“Da, jest.” Kako bi pojednostavnio stvari, podigao ju je, prebacio
preko ramena i počeo se penjati stubama.
“Jesi li poludio?” Koprcala se i trzala. “Razbit ću ti glavu.”
“Nastavi tako pa ćeš pasti na glavu. To bi možda pomoglo.” Držeći joj
čvrsto noge, slobodnom rukom izvukao je svoje ključeve i među njima
pronašao onaj njezina stana.
mart@ & nymphe
300
“Owene, upozoravam te.”
Otvorio je vrata i zatvorio ih nogom.
Jako je dobro poznavao njezin karakter. Bila je spremna udariti, a
ne bi se libila ni ugristi. Budući da nije želio tragove njezinih zubi na
sebi — opet — i nije ju želio ozlijediti, razmotrio je svoje opcije.
Nadmoćan joj je bio težinom i snagom, zaključio je i odnio je u
spavaću sobu.
“Nemoj mi pomisliti da ćeš...”
Ostatak rečenice bilo je tek nerazumljivo mrmljanje kad ju je
bacio na krevet, legao na nju i zarobio joj ruke.
“Smiri se”, savjetovao ju je.
“Kako da ne bih!”
Znala je biti brza kao zmija i podmukla poput morskoga psa tako
da je sve dijelove tijela držao podalje od njezinih zuba. “Smiri se,
dovraga, i razgovarat ćemo. Neću te pustiti dok mi ne obećaš da me
nećeš udariti ni ugristi — ili baciti išta.”
Lagana borba eskalirala je do eksplozije punokrvnog rata.
“Odakle ti pravo? Misliš da možeš doći u moj lokal, naređivati,
govoriti mi što da radim i kako da radim? Ispred mojega osoblja?”
“Ne, ne mislim, oprosti. Ali nisi mi dala previše izbora.”
“Dat ću ti izbor. Odlazi odavde, i to odmah.”
“Misliš li da si ti jedina Ijutita?Ja mogu ovako cijelu noć ili se
možeš sabrati i izgladit ćemo ovo kao normalni ljudi.”
“Ozlijedit ćeš me.”
„Ne, neću.“
mart@ & nymphe
301
Brada joj je podrhtavala. “Moja opeklina...”
“Sranje.” Instinktivno je popustio stisak. To je bilo sve što joj je
trebalo.
Brza kao zmija, podmukla kao morski pas. Zarila mu je zube u
stražnji dio ruke.
Psovao je i siktao dok se hrvao s njom da je svlada. “Isuse, i krv si
mi pustila.”
“Pustit ću još za tren.”
“Lijepo.” Ruka ga je boljela poput pokvarenog zuba,
razbješnjujući ga. “Ako tako hoćeš. Držat ću te dok govorim. Želim
znati što se događa s tobom.”
“Što se događa sa mnom? Odvukao si me s posla, nosiš me okolo
i fizički mi prijetiš...”
“Nisam ti fizički prijetio. Zasad. Mislim što se događa s tobom,
prije ovoga?”
Okrenula je glavu u stranu i promatrala bodeže na zidu. “Ne
razgovaram s tobom.”
“Upravo tako, nisi gotovo cijeli tjedan. Ako sam nešto sjebao,
želim znati. Ako ne želiš biti sa mnom ili ne želiš napraviti korak
naprijed, zaslužujem to znati. Zaslužujem jebeni razgovor s tobom,
Avery, na jedan način ili drugi.”
“Nije riječ o tebi, ili nama, ili o tome.”
No, je li bila riječ, sinulo joj je. Na neki način jest — jer je ona to
dopustila.
mart@ & nymphe
302
Zatvorila je oči. Bilo joj je zlo od svega. Bilo joj je zlo od sebe
same.
Povrijedila ga je. Jasno je to vidjela kad je pogledala dalje od
svojih masnica. I nije napravio ništa čime bi to zaslužio.
“Nešto nije u redu. Moraš mi reći.”
“Pusti me da ustanem, Owene. Ne mogu govoriti ovako.”
Povukao se s oprezom, ali ona se samo podignula i sjela. A zatim
rukama prekrila lice.
“Je li riječ o pizzeriji?” Nije mu padalo ništa drugo na pamet. “Ako
imaš nekakvih financijskih problema ili...”
“Ne. Ne. Dobro mi ide posao.” Ustala je da svuče kaput i ostalu
odjeću za van. “Znaš da je moja baka otvorila zakladu za mene nakon
što je moja majka otišla. Pretpostavljam da je djelomično razlog tomu
bila krivnja, iako ona nije trebala osjećati nikakvu krivnju u vezi s tim.
Ja to nasljeđujem pa...” Slegnula je ramenima. “To je značilo da sam
mogla otvoriti Vestu i to znači da mogu otvoriti novi lokal. Samo se
moram potruditi da funkcioniraju.” “Je li tvoja baka bolesna?”
“Ne. Zašto...” Pitao je, shvatila je, jer je okolišala reći mu svoje
razloge. “Nitko nije bolestan. Ti nisi zabrljao.”
“Onda o čemu je riječ?”
“Moja me je majka posjetila.”
“Tvoja majka? Kad?”
“Čekala me je na stubama one noći kad sam se vratila iz šopinga
s Clare i Hope. Nije dobro završilo.”
Vratila se, sjela na krevet pokraj njega i spojila ruke. “Nisam je
niti prepoznala. Nisam znala tko je dok mi nije rekla.”
mart@ & nymphe
303
“Prošlo je dosta vremena.”
“Ne znam, možda sam potisnula njezino lice iz glave. Kad sam
malo bolje pogledala, nije se mnogo promijenila. Rekla je da me je
željela vidjeti, da joj je žao. Nisam prihvatila ispriku. Puno je plakala.
Nije me dirnulo.”
“Zašto i bi?”
“Bila je trudna kad su se oni vjenčali. Znala sam to - učila sam
matematiku. I razgovarala sam sa svojim ocem o tome davno. Voljeli
su se, rekao je, i s njegove strane to je bilo iskreno. Možda je ona
mislila da ga voli. Inzistirala je na tome da je bila jako mlada, imala je
samo devetnaest, a tata je imao jedva dvadeset i jednu. Bilo je mlad,
ali znao se nositi s time.”
Kako bi je utješio, Owen ju je pomilovao po bedru. “Willy B. je
strašan frajer.”
“Da, dobro, da.” Omaknula joj se suza, što joj je išlo na živce. “Ja
sam bila zahtjevno dijete, ona je morala raditi toliko toga, nije bila
sretna. Bla, bla, jebeno bla, bla. Tad je bacila bombu rekavši da je
imala abortus kad sam imala oko tri godine.”
Sad je Owen položio svoju ruku na njezinu. “To je ružno čuti.”
“Da, ali kladim se da je mom ocu bilo mnogo teže čuti - nakon što je
to napravila. Otišla je, pobacila, podvezala jajnike i nikad nije s njim
razgovarala o tim odlukama. Nije mu nikad ni rekla da je trudna. Tko
se tako ponaša?” zapitala je, pogledavši ga očima punim suza. “Tko se
tako ponaša prema svojemu bližnjemu? Znala je da je on želio još
djece, a ona je prekinula tu mogućnost i ne rekavši mu. To je drugi,
strašan način varanja.”
mart@ & nymphe
304
Nije ništa rekao, ali je ustao, pronašao kutiju s maramicama u
kupaonici i donio joj je.
“Hvala ti. Plakanje zbog toga ne pomaže, ali ja se još uvijek ne
znam nositi s time.”
“Onda možda plakanje zbog toga pomaže.”
“Rekla je da se izlanula o tome dok su se svađali jer je, zamisli,
bila uzrujana i ljutita. Pristala je na bračno savjetovanje, ali, hej,
osjećala se zarobljenom i nesretnom. Tako da je imala ljubavnika. I
još jednoga. Priznala je da su bila dvojica, ali bilo ih je više, Owene,
prije nego što je otišla. Shvatila sam to.”
Pogledala gaje. “Ti si znao. Gotovo je svatko znao da švrlja
okolo.”
Razmišljao je jedan trenutak gledajući u te izmučene oči. Nisu
željele lažnu utjehu. “Da, tako nekako.”
“Moja majka, gradska drolja. Bilo je lakše, zaista, kad je otišla.”
Primio ju je za ruku i približio je usnama. “Nikad nije lako.” “Možda
nije, ali barem više nije bilo pred očima moga oca, ili pred mojima.
Ostala je s frajerom zbog kojega nas je napustila. To je rekla i učinilo
se istinito. Steve. Tako se zvao. Saznala sam kako je bila nesretna,
kako je trebala nešto više. Kako je voljela tog Stevea.”
“Ona može to što je napravila opravdavati sebi. Ti to ne trebaš
prihvatiti. Ti osjećaj ono što osjećaš.”
“Osjećala sam se loše. Nije mi se sviđalo što se tako osjećam, ali
jesam. Stalno mi se ispričavala, govorila mi kako sam lijepa, kako je
ponosna na to što sam napravila od svog života. Kao da je ona imala
veze s time. Tad je izašlo na vidjelo da je taj Steve umro, prije
nekoliko mjeseci...
mart@ & nymphe
305
“Pa je sad sama”, promrmljao je Owen.
“Da, i bez prebijene pare. I to je izašlo na vidjelo kad je pitala da
joj pozajmim nekoliko tisuća.”
Ustao je i odšetao do prozora i zabuljio se u gusti snijeg. Nije
mogao zamisliti, jednostavno nije mogao zamisliti da roditelj može
iskorištavati dijete za neku dobit.
Ali mogao je zamisliti kako duboko može raniti, osobito nekoga
kao što je Avery. “Što si napravila?”
“Izgovorila sam mnogo grubih riječi. Ona je plakala još i više,
Isuse, i preklinjala me. Htjela je ostati ovdje, sa mnom. Nekoliko
tjedana, rekla je, a zatim samo na jednu večer. Bilo mi je zlo od svega,
baš zlo. Dala sam joj ono što sam imala u novčaniku i izbacila je.”
“Napravila si što si morala, i to je više nego što bi većina ljudi
napravila.” Okrenuo se. “Zašto mi nisi rekla, Avery? Zašto si me
odgurivala umjesto da mi dopustiš da ti pomognem?”
“Isprva nisam nikomu rekla. Jednostavno, nisam mogla.” Prišao
joj je i stao pred nju. “Ja nisam bilo tko.”
“Ne možeš razumjeti, Owene. Možeš suosjećati, ali ja nisam
tražila suosjećanje. Mislim da ne bih to mogla podnijeti. Ali ti ne
možeš shvatiti jer se nikad nisi osjećao neželjenim, nijednom u svom
životu. Ti si uvijek znao da te tvoji roditelji vole, da bi napravili sve da
te zaštite. Ti ne znaš, ti ne znaš koliko sam zavidjela tvojoj obitelji, čak
i prije nego što je otišla. Koliko sam vas sve trebala, i vi ste uvijek bili
uz mene. Moj tata i Montgomeryji. Vi ste bili pravi oslonac u mome
životu.”
“To se nije promijenilo.”
mart@ & nymphe
306
“Ne, nije. Ali morala sam napraviti nešto od sebe, za sebe. Bez
obzira na to koliko su stvari loše, i pokatkad su bile loše kod nas kod
kuće, čovjek želi da je njegova majka uz njega, da ga voli. A kad nje
nema, osjećaš se... manje vrijednim.”
Ne mogavši se sjetiti drugog izraza, podigla je ruke, a zatim ih
pustila da padnu. “Jednostavno manje vrijednim. Nije bilo važno što
je moj tata rekao, što su tvoji roditelji rekli, i Bog zna da su rekli i
napravili sve kako treba, i dalje sam osjećala da je ona otišla zbog
mene. Da sam bila zločesta, da nisam bila vrijedna ili jednostavno
nisam bila dovoljna. Istina je da nisam bila dovoljna.” “Nisi ti razlog,
Avery.”
“Znam to. Ali pokatkad čovjek zna jednu stvar, ali osjeća drugu.
Možda je to što je ona napravila djelomično utjecalo na to što sam
bila tako uporna i radila tako puno i što imam to što imam. Dakle,
dobro za mene.”
Nakon trenutka oklijevanja, potpuno se otvorila. “Ali postoji
jedno pitanje — pitanje zašto nisam nikad kadra održati čvrstu i dugu
vezu, zašto nikad nisam osjećala dovoljno da ostanem u vezi, ili bih
brzo uskakala u veze, a onda isto tako brzo tražila izlaz. Tako da se
brinem da je ona za to zaslužna.”
“Ne.”
“Otjerala sam te.” Ponešto pribranija, ponovno ga je pogledala.
“Imaš pravo u vezi s tim. Kad se pojave problemi, instinktivno tjeram
od sebe umjesto da primam k sebi.”
“Ovdje sam.”
“To si ti, Owene. To je zato što ne odustaješ. Ti rješavaš problem
dok ne dobiješ odgovor.”
mart@ & nymphe
307
Sjeo je. “Što je odgovor, Avery?”
“Ti bi ga trebao imati.” Naslonila je glavu na njegovo rame. “Žao
mi je. Povrijedila sam te i dopustila sam da misliš da si mi učinio nešto
nažao, a nisi. Već sam imala neke svoje pjobleme, valjda, a kad sam je
vidjela, to me je totalno sjebalo. Ne samo vezano uz tebe — možda
uglavnom uz tebe, ali ne samo to. Nisam čak ni rekla svome ocu. A
onda sam odlučila da hoću. Zasad sam se toliko suočila s time.”
Položio je ruku na njezinu. “Što si kuhala?”
“Bože.” Suspregla je suze. “Tako sam predvidljiva. Juhu. Odnijela
sam veliku zdjelu juhe tati i ona je bila tamo.”
Pomaknuo se i prislonio usne na njezinu glavu. “Još gore.”
“Ne znam. To je bio svojevrsni okidač. Bila sam tako ljutita što je
ona bila gore, da se on osjeća na bilo koji način onako kako sam se ja
osjećala. Izgledao je tako tužno kad sam uletjela unutra. Tako tužan s
njom koja je sjedila i plakala. Nisam to mogla podnijeti. Ista priča, i
sad kad malo razmislim, ne mislim da je lagala. Mislim da ništa nije
lagala. Mislim da joj je žao, a možda joj je žao samo zato što je sad
sama i može pogledati unatrag. Ali o tome je riječ. Ona je tužna,
skrušena i sama, i zna da se stvari ne mogu ispraviti.”
“Dao joj je pet tisuća i rekao joj je da će ih dobiti ako me više
nikad više ne traži. Rekao joj je da mu pošalje broj telefona kad se
skrasi i ako je ja budem htjela ikada kontaktirati, da će mi dati.”
“To je Willy B.”, rekao je Owen.
“Nisam mogla razumjeti zašto joj je dao novac, ali nakon što je
otišla, rekao mi je da je to zato što tuguje. To je dobrota u njemu. I
zato što je time zatvorio vrata koja smo on i ja trebali zatvoriti. To je
on koji misli na mene, koji me voli.”
mart@ & nymphe
308
“On je najbolji što može biti. Ali on nije jedini koji misli na tebe.”
“Znam. Sretna sam, čak i blagoslovljena. Nisam mogla reći ni tebi,
ni Hope, ni Clare ni bilo komu tko je stvarno, stvarno važan. Ja
jednostavno nisam mogla priznati da se moja majka vratila nakon svih
ovih godina zato što je sama i bez kinte. Bez obzira na to koliko joj je
bilo žao zbog onoga što je napravila, ona se vratila samo zato što je
trebala nešto. Znajući da me to čini manje vrijednom. Htjela sam sve
isključiti dok se ponovno ne osjećam svojom.”
Pričekao je trenutak. “Moram nešto reći.”
“Dobro.”
“Ona je manje vrijedna i uvijek će biti zato što ti je okrenula leđa,
zato što je otišla ne samo od svojih odgovornosti nego i od tvojeg
potencijala. Nikad neće imati kćer koja je beskrajno voli bez zadrške i
s istinskom srećom. Onako kako ti voliš svoga tatu. Ona je manje
vrijedna, Avery, ne ti.”
“Da, ali...”
“Nisam gotov. Je li tvoj tata manje vrijedan?”
“Bože, ne. On je više nego što većina ljudi može biti.”
“I njega je napustila. Otišla je bez ijedne riječi. Odabrala drugog
muškarca umjesto njega. Nije mu pokazala poštovanje da mu kaže
istinu, da se pošteno raziđu tako da se razvedu, ali to ga nije učinilo
manjim muškarcem, ocem ili prijateljem. Vratila se jer je nešto
trebala i uzela je njegov novac.”
“Ona je kriva, ne on.”
“Tako je. Ona je kriva. Ne on. Ne ti.”
mart@ & nymphe
309
Nešto je popustilo u njoj, nešto napeto, teško i bolno. “Pomažu
mi te riječi.”
“Još nisam gotov. Bez obzira na to jesi li sretna, tužna, bijesna ili
zadovoljna, ti si dalje ti. Ako misliš da sam uz tebe — ili ti odlučiš da
me želiš uza se — samo kad je sve u redu, u krivu si, i glupa si. Kod
mene to tako ne ide. Nikad među nama nije bilo površno, i što god se
drugo mijenjalo, to neće. To će uvijek ostati temelj.”
Sram je prevladavao tugu. “Zajebala sam.”
“Jesi. Ovaj ću put zažmiriti.”
Osjetivši olakšanje, slabašno se nasmiješila. “Dugujem ti oprost
kad ti zajebeš.”
“Podsjetit ću te kad bude vrijeme za to. Nadalje, osobno ne vidim
smisla u analiziranju prošlih veza, kako su i zašto funkcionirale ili nisu.
Ovdje je riječ o tebi i meni. Ako odlučiš da nam ne ide, ne trebaš
okolišati. Reci meni, ravno u lice. Ja nisam neki luzer kojeg se trebaš
riješiti.”
“Nisam nikad mislila...”
“Pokušala si me se riješiti.”
Izlike su joj bile na vrhu jezika. Jadno, shvatila je. Jadno i
pogrešno. “Ne znam jesam li pokušala jer sam mislila da bih te se
mogla riješiti ili jer sam znala da ne mogu. U svakom slučaju, bilo je
pogrešno jer je riječ o tebi i meni.”
Stavio je ruku na njezino lice. “Ozbiljno obećanje, ovdje i sad.
Reći ću ti ravno u lice kad budem želio prekinuti s tobom.” Prasnula je
u smijeh. “Isto tako.”
mart@ & nymphe
310
Posjeo ju je u krilo i mazili su se. “Drago mi je što si se ponio kao
zlostavljač i dovukao me ovamo. Nedostajali su mi razgovori s tobom,
provođenje vremena s tobom.”
“Morao sam biti zlostavljač jer si ti bila idiotkinja.” “Uvredama mi
ne pomažeš.” Ustala je. “A Beckett dostavlja narudžbe.”
“On sad ima troje djece. Dobro će mu doći napojnice.” Nasmijala
se i uhvatila ga za ruku, a zatim je pustila kad je zacvilio. “Oh, Bože.”
Ponovno ju je podigla, pozorno. “Stvarno sam te povrijedila.”
“Pričaj mi o tome.”
“Sam si kriv što si nasjeo na priču 'ooo, povrijedit ćeš me’.” “Neće
se više dogoditi.”
“Daj da ti to očistim.”
“Poslije.” Ponovno ju je posjeo u krilo, samo su sjedili dok je
svijet bio ponovno uravnotežen. “Je li ostalo išta te juhe?”
“Imam juhu od sušenih rajčica u zamrzivaču. Mogu je podgrijali.”
“Zvuči dobro. Poslije.” Zabacio joj je glavu i svojim usnama
pronašao njezine.
“Svakako poslije.”
Osjećajući se sentimentalno, obasula mu je lice poljupcima dok
mu je otkopčavala košulju. Mirisao je na piljevinu, čak i njegov vrat.
“Ovo mi je isto tako nedostajalo”, mrmljala je. “Nedostajalo mi je
dodirivati te.”
Samo nekoliko dana, stvarno, pomislila je, ali udaljenost je
nastala tako široka, tako duboka, da se činilo da su prošli tjedni. Sad
je bio ovdje, mirišući na piljevinu, prsa toplih i čvrstih ispod grube
mart@ & nymphe
311
termalne majice i hrapavih dlanova mirnih i nježnih dok loj je svlačio
džemper i bacio ga.
Njezin pravi oslonac, pomislila je. Stalan i stabilan.
Patio je zbog nje zbog boli koju je osjećala. Zbog činjenice da se
ona osjećala obveznom da je izdrži sama.
Rekla je da on ne može razumjeti, ali bila je u krivu. Nikad nije
vjerovao da moraš iskusiti bol da bi je razumio.
Mislio je da je poznaje, svaki djelić nje, ali bio je u krivu. Dijelovi
nje koji su preispitivali svoju vrijednost, hrabrost i srce njemu su bili
novi, i dodali su njezinoj složenosti i ranjivosti.
Tim je ranama ponudio nježan dodir, lagano milovanje,
zadovoljavajući sebe njezinim oblinama, otkucajima bila, izdasima
toplog daha na njegovoj koži.
Kad mu je obuhvatila lice rukama, kad je vidio kako mu se smiješi
kad su se njihove usne ponovno susrele, pomislio je: Evo je. Evo
Avery. Prava Avery.
Nježno je prelazila rukom niz njegova leda do bokova i natrag kao
da mjeri koliko je dug. Želeći mu se dati, dati u potpunosti,
pomaknula se da se omota oko njega, čuvši ga kako psuje jer je
ramenom pritisnula njegovu ozlijeđenu ruku.
“Ups.” Prasnula je u smijeh i sve je iščezlo. Sva krivnja i tuga,
izlike i brige.
Ti i ja, ponovno je pomislila. Ti i ja. Omotala se oko njega i
gricnula ga za rame.
“Sviđa mi se tvoj okus.” Prevrnula ga je i opet gricnula.
“Želiš grubu igru?”
mart@ & nymphe
312
“Ti je već igraš. Dovukao si me ovamo i bacio na krevet. Da
vidimo kako se tebi sviđa kad ja igram grubo.” Postupajući pažljivo s
njegovom rukom, zarobila mu je ručne zglobove i popela se na njega.
“Sviđa mi se.”
“Zato što smo goli.”
“To je svakako razlog.”
Spustila je glavu, ukrala mu poljubac, ponovno se uspravila, pa
nagnula, pa se opet uspravila.
“Tražiš probleme.”
“Oh, znam ja s tobom.”
Ponovno se nagnula nad njim, a zatim se spustila kako bi jezikom
prešla njegovim prsima.
Dobro, pomislio je kad mu je krv jurnula, znala je s njim.
Posjedovala je njegovo tijelo, svaki njegov centimetar, izazivaju
ga, draškajući, zavodeći, uzbuđujući. Brzo i grubo u jednome
trenutku, polako i nježno u drugom, od čega je gubio ravnotežu,
ritam, potpuno ga je opčinila.
“Owene, Owene, Owene.” Saputala je dok se uzdizala nad njim,
opijena moći i požudom.
Uzimala ga je duboko i sve dublje, stavivši dlanove na njegova
ramena, trijumfirajući i predajući mu se mahnito. Obuhvatio joj je
grudi i pritisnuo ruke na njezino galopirajuće srce.
Opet se nagnula, i ovaj put njihove su se usne spojile u dug,
drhteći poljubac.
mart@ & nymphe
313
Opet se uzdigla, zabacila glavu unatrag, dopustila da je sve ono
što su njih dvoje ispuni.
A onda ih je oboje dovela do uzleta.
Poslije je pregledala njegovu ruku i poljubila mu ranicu. U
kariranom ogrtaču podgrijala je juhu u kuhinji dok im je on natočio
svakom po čašu vina.
Zapalila je svijeće na stolu. Nije baš bila ponoćna večera,
pomislila je pogledavši na sat. Ali gotovo da jest.
“Baš jako pada snijeg. Trebao bi ostati.”
“Da, trebao bih.”
Zadovoljna, ulila je juhu u duboke bijele zdjele dok je snijeg
padao po ostatku svijeta.
mart@ & nymphe
314
17
okle je god dopiralo njegovo sjećanje, Owen je volio
shvatiti stvari, pronaći odgovore i izdvojiti detalje. Njegova
unutarnja sklonost organiziranju, planiranju i pronalaženju
rješenja činila ga je idealnim koordinatorom poslova Obiteljske
građevinske tvrtke Montgomery. Nije nikad ni pomišljao, ne ozbiljno,
raditi išta drugo i nije mogao zamisliti da bi mu išta drugo davalo istu
razinu zadovoljstva ili ponosa.
Volio je raditi sa svojom braćom. Mogli su se ne slagati, kao što
često i jesu, svađati se, vrijeđati i prigovarati. Ali uvijek su bili jedan uz
drugoga. Razumio je njihove ritmove kao što je razumio i svoj.
Poznavao je njihove slabosti, što je bilo praktično ako je bio bijesan i
htio ih podbadati.
Rješavanje problema tako da je predočio činjenice, ¿iudio
moguće kompromise i povremeni ultimatum bilo je njegova
specijalnost.
I situaciji s Elizabeth pristupio je kao problemu.
Imali su duha u hotelu. Čudna činjenica, da, ali je bila činjenica.
Do dana današnjega pokazala se uglavnom pristupačnom, pomalo
temperamentnom, i sve ih je zadužila tako što je upozorila Becketta
kad je onaj šupak Sam Freemont napao Clare.
Ona je tražila samo jednu stvar. Billyja.
Problem je bio u tome što ne znaju tko je dovraga bio Billy. Gdje
je dovraga on? Kakav je odnos on imao sa ženom koju su oni nazvali
Elizabeth?
D
mart@ & nymphe
315
Prsten je upućivao na vezu, vjerojatno i zaruke. Ali to u Owenovoj
glavi nije bila činjenica.
Njihov hotelski duh nije ništa govorio.
Owenu se činila najbolja ideja da počne s otkrivanjem tko je
Elizabeth i da ustanovi kad je umrla.
Na mjestu gdje je bio hotel, iako to nije bila provjerena činjenica,
nego logična pretpostavka.
“Ima najviše smisla, zar ne?” Otvorio je laptop u blagovaonici s
teorijom da bi mu Elizabeth mogla dati smjernice ako bude radio na
problemu na samom mjestu događanja.
“Slažem se”, rekla je Hope i stavila kavu pred njega. “Zašto bi
inače bila ovdje?”
“Istražuiem o mjestima s paranormalnim aktivnostima. Ima svega
i svačega, mnogo je toga smeće — ali ono što sam pronašao jest da
većina ljudi koji nisu, znaš, prešli u drugi svijet, motaju se oko mjesta
gdje su umrli ili se vraćaju na mjesto koje im je bilo važno ili bitno.
Ako je umrla ovdje, mogla je biti gošća, mogla je raditi ovdje, mogla je
biti u srodstvu s vlasnicima.”
“Knjiga umrlih mogla bi biti polazišna točka, ali gdje početi?” “Da,
to je problem!”
“Pa, tvoj opis njezine odjeće podsjeća me na razdoblje nakon
početka Građanskog rata i prije 1870. Nije široka, široka krinolina, ali i
dalje je široka.”
“Da. Na neki način...” Raširio je ruke. “Nakratko sam je vidio.”
mart@ & nymphe
316
“Da je ona meni dopustila da je vidim, imala bih bolju ideju.”
Zašto nije? Naposljetku one su bile — kao što je Avery rekla —
sustanarke. “Kakvi su bili rukavi?”
“Rukavi?”
“Haljine, Owene. Dugi, kratki, uski, napuhani?”
“Oh. Hmm... dugi. Nekako veliki, mislim.”
“Rukavice? Je li nosila rukavice?”
“Ne mislim da sam... Mislim da da, ali bez prstiju. Nekako
čipkaste, poput miljea moje bake. I sad kad razmislim o tome, jedna
od onih stvari koje se omotaju.”
“Šal — i rekao si mrežica za kosu.”
Zurio je u nju. “Jesam?”
“Rekao si da je imala kosu podignutu straga u neku mrežicu. To je
mrežica za kosu.”
“Ako ti tako kažeš.”
“Kažem. Imam minutu ili dvije. Mogu?” pitala je, pokazavši
rukom na njegovu tipkovnicu.
“Slobodno.”
Okrenuo je laptop prema njoj, sjela je i tipkala dok je on čekao i
uživao u svojoj kavi.
“Prilično sam sigurna da, ako spojiš sve te elemente, govoriš o
ranim do srednjim šezdesetima devetnaestog stoljeća.”
Pustio ju je da radi u tišini nekoliko minuta. Kako je mirno ovdje,
pomislio je, i to usred dana. Trebao bi se uskoro vratiti na gradilište
mart@ & nymphe
317
slastičarnice, pomoći Ryderu. I možda skoknuti do Veste poslije, da
vidi hoće li moći nagovoriti Avery da izađu van— ili ostanu doma.
“Kako ti se čini ovo?” Hope je okrenula ekran prema njemu. “Što
misliš?”
Sa znatiželjom je proučavao crtež male skupine žena u nekoj
primaćoj sobi. “Pitam se kako su žene željele nositi nešto što izgleda
tako neudobno.”
“Moda je bolna, Owene. Mi živimo s time.”
“Valjda. Ovo je prilično slično, isti je tip, mislim. Suknja je bila
gotovo kao ova, i rukavi, i imala je visoki ovratnik kao ova. Možda je
bila neka čipka ili nešto slično na njemu.”
“Ovo je moda iz 1862. Tako da možeš početi s tom godinom.
I sumnjam da tražiš služavku ili sobaricu”, dodala je Hope dok je
proučavala ilustraciju. “Preraskošna je. Nije nemoguće da joj je tu
haljinu mogao dati njezin poslodavac ili rođak, ali, kako se čini,
odijevala se kao žena koja je bila imućna.”
“Počet ćemo s tvojim tezama. Hvala ti.”
“Nema na čemu, zanimljivo je. Bit ću u uredu ako me zatrebaš.”
Kanio je tomu posvetiti pola sata, a zatim se opasati remenom s
alatom. Međutim, potpuno se uživio, zavirujući u stare zapise, stare
novinske članke, geneaološke internetske stranice.
U jednom se trenutku Hope vratila natrag, dolila mu kavu i
donijela tanjurić s toplim keksima.
Napokon se naslonio na stolicu i namršteno gledao ekran
laptopa.
mart@ & nymphe
318
“Što je ovo, dovraga?” viknuo je Ryder. “Ti sjediš ovdje i jedeš
kekse dok se ja ubijam od posla u susjednoj zgradi?”
“Ha?”
“Dva i pol su, jebemu.”
“Oh. Oprosti. Mislim da sam je pronašao.”
“Koga si pronašao?” Ryder je dohvatio posljednji keks i zagrizao
ga, nakon čega je njegova ljutnja ponešto popustila.
“Znaš.” Owen je pokazao rukom prema stropu. “Nju.”
“Za Boga miloga, imamo posla. Igraj se hvatača duhova u svoje
slobodno vrijeme.”
“Eliza Ford, iz obitelji Ford iz New Yorka.”
“Drago mi je da smo to raščistili.”
“Ozbiljno, Ry, mislim da odgovara. Umrla je ovdje od neke
groznice sredinom rujna 1862. Pokopana je u New Yorku. Imala je 18
godina. Eliza, Elizabeth, Lizzy. To je nekako kul, zar ne?” “Ne mogu
vjerovati. Ona je ovdje oko stotinu i pedeset godina. Mislim da može
čekati dok ne završimo prokleti posao u susjednoj zgradi.” Podigao je
šalicu i otpio. “Kava je hladna.”
“Idem sad gore, pokušat ću razgovarati s njom. Poslije ću ti
nadoknaditi vrijeme. Avery ionako radi do šest.”
“Baš mi je drago što ti se ovaj naš beznačajan posao uklapa u
privatni život.”
Budući da mu se nije svidio Ryderov ton, odgovorio mu je.
“Rekao sam da ću ti nadoknaditi vrijeme i, kvragu, dugujemo joj.
Upozorila nas je na Sama Freemonta. Mogao je — što bi, zasigurno, i
mart@ & nymphe
319
napravio — učiniti mnogo više zla Clare da Beck nije stigao
navrijeme.”
“Sranje.” Ryder je svukao kapu i rukama prešao kroz kosu. “U
redu, razgovaraj sa svojom mrtvom prijateljicom, a zatim dođi na
gradilište. Ima li još ovih kolačića?”
“Ne znam. Pitaj Hope.”
Gunđajući, Ryder je krenuo van.
Owen je isključio laptop, ostavio ga na stolu te pošao stubama
gore. Pronašao je nekoliko žena u dobi između osamnaest i trideset
koje su umrle u gradu u tom razdoblju. Bilo bi ih još više da se držao
teorije da duh može birati svoju dob.
Ali Eliza Ford činila se ispravnim izborom.
Već je bio gore kad se sjetio standardne procedure koju su Hope i
Carolee imale tako što su zaključavale sve gostinjske sobe koje nisu
bile zauzete. Živima barem.
Okrenuo se s nakanom da se vrati dolje. Međutim, vrata
Elizabeth i Darcy su se otvorila.
“Dobro. Shvatit ću to kao poziv da uđem.”
Bilo je čudno ući u sobu koja je mirisala na lavandu i Elizabethinu
- Elizinu — kozju krv.”
“Dakle.”
Vrata su se lagano zatvorila za njim kliknuvši, na što mu je jeza
krenula niz kralježnicu.
“Dakle”, ponovio je. “Otvoreni smo već više od mjesec dana.
Stvari idu prilično dobro. Imali smo malo vjenčanje prošli vikend.
mart@ & nymphe
320
Pretpostavljam da znaš nešto o tome. Bilo je dobro, prema Hopeinu
izvješću. Dakle, moram ići raditi u susjednu zgradu, ali malo sam
istraživao dolje. O tebi. Pomoglo bi nam da znamo tko si. Eliza?”
Svjetla su se palila i gasila, i prsti su ga zagolicali.
“Jesi li ti Eliza Ford?”
Prvo su se pojavili obrisi, zamagljeni i nježni, a onda su se izoštrili
u siluetu žene. Nasmiješila mu se i naklonila.
“Znao sam! Eliza.”
Položila je ruku na srce i zakleo bi se da je čuo šapat u glavi. Lizzy.
“Zvali su te Lizzy, to ti je bio nadimak.”
Billy.
“Billy te je zvao Lizzy. Tko je bio Billy?”
Položila je svoju drugu ruku preko one na srcu i zatvorila oči.
“Voljela si ga. Razumijem to. Je li on živio ovdje, u BoonsBorou,
ovdje blizu? Jesi li mu došla u posjet? Je li on bio s tobom kad si
umrla? Ilije on umro prvi.”
Njezine su se oči širom otvorile. Prepoznao je šok i opsovao sam
sebe. Možda ona nije znala da je mrtva — ili da je Billy isto tako
mrtav. Čitao je i o tome. “Mislim, jesi li ga upoznala ovdje? LJ
hotelu?”
Iščezla je. Trenutak poslije vrata trijema su se širom otvorila i
zalupila.
“Dobro. Pretpostavljam da moraš malo razmisliti. Razgovarat
ćemo poslije. Pametno, Owene,” promrmljao si je u bradu dok je
silazio. “Zaista taktično. Onda, Lizzie, kako je biti mrtva? Sranje.”
mart@ & nymphe
321
Odnio je laptop u kamionet i izvadio alat. Tad je prošao kroz
ogradu i u susjednu zgradu kako bi se iskupio svojim pištoljem za
čavle.
“To je tako tužno.” Avery je izlila marinadu koju je togajutra
prelila preko odrezaka od tune. “Samo osamnaest. Znam da ljudi nisu
dugo živjeli i žene su se udavale i imale djecu mnogo ranije. Ali ipak.
Osamnaest. Groznica?”
„Nisam mogao pronaći mnogo — sad ću potražiti više kad imam
ime s kojim mogu krenuti. Bilo je doista samo nekoliko redaka o njoj.”
“Eliza. To je tako blizu imenu koje joj je dao Beckett — i nadimak
Lizzy.”
“Čini se sve predodređenim. Mama je odabrala ime te sobe,
Beckett ju je počeo zvati Elizabeth zbog toga. A zatim Lizzy.” “Ne
znam je li predodređeno, ali je sablasno — prilično sablasno. I ja
mislim da si sjajan — čak bih rekla i genijalan — što si je pronašao, ali
kako će ti to pomoći da pronađeš tog Billyja?” “Trebao sam nešto za
što se mogu uhvatiti. Znam njezino ime, gdje je živjela, gdje i kako je
umrla — čak i ako ona to nije znala — mogu pokušati slijediti te
tragove do njega. Je li se ona sastajala s njim ovdje? Je li on bio
odavde? Ilije bio još jedan putnik?”
Dok je prala salatu, okrenula se prema njemu. “Rujan 1862. To bi
mogao biti odgovor?”
“Zašto?”'
“Owene.” Stavila je salatu da se suši i prišla mu. “Koliko dugo
živiš u južnom dijelu vašingtonskog okruga?”
mart@ & nymphe
322
“Cijeli svoj — oh, sranje. Nisam pomislio na to. Bio sam tako
usredotočen na to da je pronađem i kad sam došao do tog imena
— bitka kod Antietama.”
“Ili Sharoburga, ovisi o tome na kojoj si strani bio. Sedamnaestog
rujna 1862. Najkrvaviji dan u Građanskom ratu.”
“Mogao je biti vojnik. Možda, možda”, razmišljao je. „Možda je
došla ovamo da ga vidi, da ga posjeti. Ljudi su čak išli van i promatrali
bitke, zar ne? Od toga radili jebene piknike.”
“Ljudi su uvijek bili nastrani. U svakom slučaju, ona je umrla na
dan bitke. Rekao si da je došla iz New Yorka tako da je bilo logično da
je odsjela u hotelu. da je imala prijatelje ili rodbinu u okolici,
vjerojatno bi odsjela kod njih. Može biti da je Billy isto tako iz New
Yorka i da je ona zbog nekog razloga pošla za njim.”
“Ili je on odavde i ona je došla da bude s njim. Ili je on, kao većina
muškaraca njegovih godina — ako pretpostavljamo da su približne
njezinima — bio u ratu.”
“To je veoma izgledno. Kušaj ovo.”
Uzeo je komadić tankog, hrskavog kruha. “Dobro je. Stvarno
dobro. Što je to?”
“Eksperiment. Tijesto za pizzu, razvaljano tanko poput papira,
dodani začini i pečeno. Razmišljam o tome da ga poslužujem u novom
restoranu. Dakle, čini se da, ako je došla da ga vidi i ako su bili
zajedno, ne bi ga sada tražila. Ona je umrla, ali ako je on bio ovdje,
zar nije bio s njom? Dakle, ako slijedimo tu pretpostavku, on nije bio
ovdje kad se ona razboljela.”
“Ili ju je, jednostavno, razočarao. Nije došao. Možda je bio
oženjen, nezainteresiran.”
mart@ & nymphe
323
Izmaknula mu je tanjur s kruhom prije nego što je mogao
dograbiti još jedan komad. “To nije romantično. Drži se romantike ili
nema više za tebe.”
“Samo razmatrani mogućnosti.” Kako je i dalje držala kruh izvan
njegova dosega, zakolutao je očima. “Dobro, oni su bili Romeo i Julija
Građanskog rata. Ukleti ljubavnici.”
“Ne volim tinejdžerska samoubojstva. Smisli nešto drugo.”
“Pregladan sam da mislim.”
Popustivši, ponovno je položila tanjur pred njega. “U svakom
slučaju, ili u bilo kojem slučaju, ne čini se da to pomaže da
pronađemo Billyja.”
“Vidjet ću što još mogu pronaći o Lizzie. Prva faza.” Razlomio je
kruh na dva dijela i ponudio joj jednu polovicu. “Možeš ga nazvati
hrskavcem. Zbog zvuka kad ga razlomiš.”
“Ha, možda i praskavcem. Razmišljam da stavim taj kruh i grisine
u nekakvu staklenu čašu na svaki stol.”
“Sljedeći tjedan mogli bismo početi s radovima.”
“Sljedeći tjedan? Stvarno? Ozbiljno?”
Uživao ju je gledati kako se oduševljava. “Samo rušenje, ali da.
Provjerio sam za uporabnu dozvolu. Sutra poslijepodne ću moći doći
po nju.”
“Oh, čovječe.” Zavrtjela se oko šanka i skočila na njega. “Oh,
čovječe, oh, čovječe.”
Kad su mu usne bile ponovno slobodne, nasmijao se. “Jedva
čekam da vidim što ćeš napraviti kad dobijem uporabnu dozvolu.”
“Možda će uključivati kostime. Oh, čovječe.”
mart@ & nymphe
324
“Kakve kostime?”
“Owene.” Uzdahnula je i priljubila se uz njega. “Bit će vjerojatno
ludnica neko vrijeme. Planiranje, priprema, izvedba. Vjerojatno ću biti
luda neko vrijeme.”
“I što je to drukčije nego inače?”
Uštipnula ga je prije nego što mu je iskliznula iz naručja. “Samo
želim da znaš da to neće biti zato što te izbjegavam ili što kočim našu
vezu.”
“Dobro.” Budući da je malo odškrinula vrata, on je zakoračio
unutra. “Je li tvoja majka poslala ikakve podatke o sebi tvom tati?”
“Nije.” Podigla je ramena i opustila ih. Ali razgovor o tome nije završio
jer ju je primio za ruke, gledao ravno u uči i čekao da nešto kaže.
“Dobro, ne izgaram od želje da saznam, ali možda se još nije
skrasila. Ili, budimo realni, možda nikad neće ništa poslati. On joj je
dao novac i moguće je da ostaje na tome. Ne znam baš što osjećam u
vezi s tim ili u vezi s njom”, nastavila je Avery. “To je poput
razmišljanja da Billy nije bio s Lizzie, namjerno. „To je okrutno.
Dovoljno je okrutnosti na svijetu. Pokušat ću biti malo optimistična za
promjenu.”
“Onda ćemo krenuti od pretpostavke da bi bio s njom da je
mogao.”
“To mi se više sviđa. Ako se Traci ne bude javila, meni to neće biti
problem. Ne znam, iskreno, zašto bih je uopće kontaktirala. Ona nije
dio mog života i to je bio njezin izbor.”
“Mrzim što te to boli.”
mart@ & nymphe
325
“I ja isto. Teško je znati da itko ima takvu moć nad mojim
osjećajima. Preboljet ću ja to. Dosta o njoj.”
Avery je mahala rukom zrakom kao da nešto briše. “Dobrodošli u
kušalačku kuhinju MacT. Ja ću biti vaša poslužiteljica, vaša kuharica i
vaša somelijerka večeras.”
“Sve to?”
“Još i više, poslije - ako Vam se posreći.”
“Osjećam da su mi zvijezde naklonjene.”
“Večeras Vam predstavljam pečeni odrezak od tune na podlozi
od mladica salate i juliene povrća u octu od šampanjca.
“Sve sam sretniji i sretniji.”
“Možemo započeti s našim, nadam se, uskoro poznatim
predjelom od jastoga i artičoka. Sve posluženo s osvježavajućim
sauvignon blancom.”
“Ja sam za.”
“Iskrena reakcija”, rekla je.
“Možeš računati na mene.”
Izvadila je tavu za tunu i nasmiješila se. “I računam.”
****
Kako bi nadoknadio vrijeme potrošeno u potrazi za Billyjem i
večerima provedenima s Avery, Owen se stavio na raspolaganje
mart@ & nymphe
326
Ryderu. Izračunao je, uzimajući u obzir brzinu izvođenja radova, da će
slastičarnica biti završena do lipnja, a tad će i stanovi iznad nje biti
spremni za useljenje.
Prikupio je nešto više informacija o Elizi Ford, ali je želio uzeti si
vremena da dobro razmisli o njima.
Kao što je i obećano, rušenje je započelo na dijelu Averyna
restorana gdje se nalazi bar, a on je nastavio s oba projekta tijekom
veljače i ožujka.
Kako se približavao travanj, a s njim i zakazano vjenčanje, braća
su — kao i dio društva — provodila vikende u Beckettovoj kući.
U nedjelju popodne iznenada je zatoplilo, pa se tako snijeg
pretvorio u blato. U kući se pod svjetlucao oko uprljanih komada
kartona, a trojica braće pomno su promatrala gotovo dovršenu
kuhinju.
“Izgleda dobro”, kazao je Beckett. “Vraški dobro. Elementi će biti
postavljeni sutra, ovdje i u kupaonicama., Baš ćemo završiti s
radovima.”
“Uspjet ćete.” Owen je imao plan i nije dao da ga itko poremeti.
“Da niste odugovlačili”, istaknuo je Ryder, “ne bismo se sada
ubijali od posla.”
“Čovjek uči cijelog života. U svakom slučaju, Clare će sad moći
udariti i svoj osobni pečat svemu ovome. To je naša kuća, ne samo
moja.”
“To govori čovjek koji je već spreman biti bičevan.”
“To govori čovjek koji se ženi za ljubav svoga života.” Beckett se
okrenuo. “Dobro osvjetljenje, dobar prostor. Bit će mi zadovoljstvo
mart@ & nymphe
327
ponovno uživati u komforu. Nema više nijednoga slobodnog
centimetra u Clareinoj kući. Uvijek moram preskakati ili dijete ili psa.”
“Misliš da će se to promijeniti?” upitao je Owen.
“Ne.” Beckett se na trenutak zamislio i nasmijao se. “Ja nemam
problema s time i radujem se što ću i ovdje morati preskakati preko
djece i pasa. Do vjenčanja je ostalo ni mjesec dana.”
“Baš dobro što će se djevojačka večer održati u hotelu”,
prokomentirao je Owen.
“Mogli bismo i na tome zarađivati u hotelu.”
“Što je još važnije, i momačka.” Ryder je zakvačio palčeve za
pojas s alatom. “Pripremamo ti veliko iznenađenje.”
“Radim na tome”, podsjetio ga je Owen.
“Da, da. Zašto toliko gnjavaže kada možemo jednostavno otići u
stripti zbar. Nije to klasik bez razloga.”
“Poker, cigare i viski — mladoženjin izbor.”
“Bez striptizeta”, potvrdio je Beckett. “To mi je previše.”
“Čovječe, srce mi se slama.”
“Kada se ti budeš ženio, imat ćemo striptizete.”
“Bit ću prestar da bih ih primijetio. Ne planiram imati momačku
dok ne ispunim uvjete za mirovinu. Kad malo bolje razmislim, čovjek
nikad nije prestar da bi cijenio golu ženu. Zapamti to.” Budući da su
joj ruke bile zauzete, Justine je laktom kucnula o staklena vrata atrija.
Owen ih je otvorio, uzevši veliku obloženu torbu i golemu
termos-bocu.
mart@ & nymphe
328
“Oh, pogledaj ovo! Beckette, pa to je prekrasno.”
“Nije ovo napravio sam”, podsjetio ju je Ryder.
“Svi za jednog”, promrmljala je. “Imat ćeš prelijep dom. Toliko
ste toga napravili u ovih nekoliko tjedana otkad nisam bila ovdje.”
“Provest ću te cijelom kućom.”
“Dogovoreno. Ali prije toga ručajmo. Donijela sam maneštru,
sendviče s prženom šunkom i sirom i crumble od jabuke.”
“Najbolja mama na svijetu.” Ryder je otvorio obloženu torbu. “Ja
ću samo juhu”, kazao je Owen držeći se za trbuh. “Više jedem otkad
sam Averyn kušač, a manje vježbam jer sam preokupiran Beckovom
kućom.”
“Baš dobro što spominješ vježbanje.” Justine je izvukla papirnate
tanjure i žlice iz svoje goleme torbe. “To je ono o čemu bih htjela sa
svima vama razgovarati.”
Sve je iznijela na šperploču koja je privremeno prekrivala donje
ormariće. “Hladni napitci su u autu.”
“Slušamo te.” Beckett je otvorio hladnjak.
“Ima li dijetne Cole?”
“Zašto bi je trebalo biti?” zapitao se Ryder.
“Oh, pa možeš biti iskren prema meni”, odlučna je bila Justine.
“Ali riješit ću se viška brzo. Pogotovo za, recimo, devet mjeseci do
godine dana, kad ću moći odraditi pokoji sat u Fit In BoonsBorou.”
Ryder je zastao kako bi zagrizao veliki zalogaj sendviča s prženom
šunkom i sirom. “Mama.”
mart@ & nymphe
329
Justine je spokojno lijevala juhu u zdjelu, ponudivši je Owenu.
“Primijetila sam da se zgrada iza hotela, s kojom trenutačno dijelimo
parkiralište, prodaje.”
Beckett je uzdahnuo. “Mama.”
“I zapelo mi je za oko da ni u gradu, ni u njegovoj okolici ne
postoji nijedan fitness-centar. Ljudi moraju ući u automobil, voziti se,
otići do teretane, vratiti se u auto. A Hope je rekla da se već
popriličan broj gostiju raspitivao za teretanu.”
Owen je zurio u juhu. “Mama.”
Justine je veselo nastavila: “Zasad to i nije nešto posebno
atraktivna građevina, a i zaklanja pogled našim gostima iz dvorišta ili
sa stražnjih trijemova. Međutim, mogla bi postati atraktivna, a dobili
bismo i parkiralište.”
“Nismo završili slastičarnicu”, istaknuo je Owen. “Jedva smo
uspjeli započeti radove na novom restoranu.”
“Od svih mojih sinova, ti si onaj koji najbolje razumije važnost
planiranja unaprijed. Ja sam u pregovorima. To još nisam kupila, a i
ne kanim bez prethodnog razgovora s vama. Sami pregovori kao i
kupoprodajni ugovor zahtijevaju određeno vrijeme. Ako sve bude po
planu, Beckett bi mogao početi raditi na nacrtima nakon povratka s
medenoga mjeseca.”
“Mama”, zaustio je Beckett, “jesi li bila tamo u posljednje
vrijeme?”
“Kad već pitaš, jesam. Ima posla oko nje.” Ponudila ga je juhom.
“Puno posla. Zar nismo sretnici što znamo raditi taj posao? I nije
nimalo zahtjevna kao što je to bio hotel.”
mart@ & nymphe
330
“Treba je kupiti i sravniti sa zemljom”, promrsio je Ryder. “Možeš
ti i bolje. Preurediti je, da, srušiti je, ne.”
“Ti već znaš kako želiš da izgleda.”
Nasmijala se Owenu. “Imam nekih ideja. Naravno, ne bismo se
mogli uspoređivati s velikim lancima fitnes scentara. Ali bismo im sve
pružili na toj lokaciji. Fitness-centar za 21. stoljeće, sa šarmom
maloga mjesta — s brojnim i različitim tipovima treninga.”
“Čak kad bismo i mogli prenamijeniti tu zgradu u fitnes scentar,
morao bih pronaći osoblje, trenere, instruktore.”
“To prepusti meni”, rekla je Ryderu.
“Na katu bi bila velika dvorana s manjim dječjim vrtićem, možda i
salonom za masažu. Prostor za fitness s kondicijskom opremom,
opremom za kružni trening i utezima u prizemlju, manja prostorija i
svlačionice — svaka s parnom kupelji i saunom. Sve me to podsjeća
na toplice. Pronaći ćemo rješenje.” Potapšala je Becketta po obrazu.
“Hoćemo li?”
“Pretpostavljani da hoćemo. Ako je uspiješ kupiti.”
Razvukla je lice u osmijeh. “I to prepusti meni. Dobro, što je s
onim obilaskom?”
“Idemo. Krenut ćemo odozgo prema dolje.”
Ryder ih je namršteno gledao kako odlaze. “Kvragu. Kvragu, ovo
je dobra ideja.”
“Ona ih uglavnom i ima. Čak i ako uspije brzo kupiti zgradu, prije
sredine proljeća, vjerojatnije prije ranog ljeta nećemo imati nacrte i
dozvole. To je uglavnom Beckov posao.”
mart@ & nymphe
331
“Hvala Bogu. Ne bih imao ništa protiv potpuna preuređenja”,
izjavio je. “Svidjelo bi mi se ozbiljnije rušenje. Ali prvo moramo
dovršiti slastičarnicu. Moramo pronaći nekoga za nju, osim ako mama
ne misli da ćemo mi peći cupcakes.”
“Možda to mogu srediti. Ima jedna Averyna poznanica, koja se
doselila iz Washingtona, gdje je radila kao slastičarka. Traži prostor u
kojem bi pokrenula vlastitu slastičarnicu.”
“Još jedna gradska djevojka?” kazao je Ryder slegnuvši
ramenima. “Kako izgleda?”
“Udano.”
“Ti se pobrini za to, Beck će se pobrinuti za teretanu, a ja ću se
pobrinuti da su radovi u tijeku.”
“To je ono što radimo”, kazao je Owen.
“A njoj će jednog dana valjda ponestati starih zgrada.”
Smijući se, Owen je ipak uzeo sendvič. “Ne nadaj se tomu, sinko.”
“Teretana?” pitala je Hope.
“Ona je u planu, ako uspiju kupiti taj objekt.”
Avery je sjedila u blagovaonici s Hope, privodeći kraju planove za
Clareinu djevojačku večer. “Owen je rekao da mu je mama totalno
zagrijana.”
“I prebojit će je, zar ne? Neće je valjda ostaviti u onoj ružnoj
zelenoj boji?”
“Mislim da možeš računati na to. Owen je rekao da Beck želi
ukloniti ravni krov i postaviti kosi.”
mart@ & nymphe
332
“Gostima će se to svidjeti. A i meni. Prošetati preko parkirališta
do sjajne, nove teretane? Divota. Otkad sam se preselila ovdje,
vrhunac mi je života gledanje DVD-a. Voljela bih jedan pošteni tečaj
joge.”
“Ja sam oduvijek željela ići na jogu. Ima dosta rastezanja, mogla
bih i narasti. Ako je ovo sve, mogu to pokupiti potkraj tjedna kada
budem opet išla u nabavu.”
“Savršeno. Bit će simpatično. Cvijeće, lijepo aranžirana hrana,
šampanjac, kičasta torta — nekoliko bedastih igara s otmjenim
nagradama. Za našu Clare.”
“I prije negoli se ponovno okrenemo, gledat ćemo je kako se
udaje za Becketta.”
“To me podsjetilo da te pitam mislite li ti i Owen isto o tome.”
“Ne. Ne”, odvratila je Avery napola se smješkajući. “Upravo sad sve je
kako treba biti. Opušteno, što je dobro. Ja nikada nisam bila pristaša
braka — za samu sebe. Možda ćemo uskoro početi živjeti u grijehu.”
“Čujem te, ali nisi me uvjerila. Ti ga voliš.”
“Volim ga, možda sam se baš zatreskala.” Bilo je lakše reći to i
osjetiti nego što bi to mogla ikad zamisliti. “Pokušavam se na to
naviknuti, vidjeti hoće li potrajati. Kao što sam rekla, sad je sve kako
treba biti. I oboje imamo posla preko glave, kojemu kao da se ne
nazire kraj. Previše posla.”
“Avery, ti nikad nisi ništa drugo ni željela, a ni on, što sam
shvatila kad sam ga upoznala. Takvi ste. Takvi ste oboje.”
“To je prednost.”
mart@ & nymphe
333
“Ne želim biti dosadna, ali imam želju to reći svaki put kada vas
vidim zajedno. Pomislim, savršeno. Avery je našla sebi savršenog
partnera.”
Avery se promeškoljila i protrljala ruke o bedra. “Mislim da me
pomalo plašiš.”
“Očvrsni. Naravno da ne moraš žuriti, ali ako on nije zaljubljen u
tebe točno onoliko koliko i ti u njega, ne znam kako ću danas raditi.”
“Samo nastavi tako pa ću početi spajati tebe i Rydera.”
“I kažeš da ja tebe plašim. Odsad pa nadalje moja su usta
zapečaćena. Čvrsto.”
mart@ & nymphe
334
18
very je ostala sat duže u Owenovu krevetu. On je već
ustao, odjenuo se i izašao u 6.45 kako bi stigao na
sastanak na gradilištu u sedam.
Njezinu gradilištu, pomislila je dok se udobno namještala kako bi
se prepustila sanjarenju. Htjela je otići s njim samo da vidi sljedeću
fazu, ali znala je da bi smetala pa je odustala. Poslije će navratiti,
nakon što obavi kupnju i neke sitnice. Dotad bi rušenje trebalo
odavno započeti.
Bit će zabavnije, razmišljala je lijeno, ovako će je iznenaditi
napredak.
Mnogo napretka na mnogim područjima, sanjarila je. Njezina će
se najbolja prijateljica udati za manje od mjesec dana, a ona će biti
dio toga. Gledat će dva dobra prijatelja kako se zavjetuju jedno
drugom, stvaraju si obitelj, slave neku vrstu čuda.
Ljubav joj se i činila kao neka vrsta čuda, i to ono za koje nikada
nije bila sigurna da uopće postoji. Ali i sama se u to uvjerila vidjevši
Clare i Becketta kako su zajedno pronašli to čudo - i imali vjere i
hrabrosti pouzdati se u to.
Jedna od obveza to jutro uključivala je i nabavku potrepština za
djevojačku večer — s pomno napravljenog popisa koji joj je isprintala
Hope.
Bilo joj je drago što će Clare i Beckett provesti sami tjedan dana
na medenom mjesecu na Sv. Kittsu.
A
mart@ & nymphe
335
Jednog dana, pomislila je Avery, i ona će otići na odmor u neki
tropski raj.
Jednog bi dana trebala otići na prokleti odmor, pomislila je,
otvorivši jedno oko i pogledavši tmurno nebo kroz prozor spavaće
sobe.
Hoće. Pokrenut će svoj novi restoran i pričekati da se posao
uhoda — a onda će nagraditi samu sebe s nekoliko dana sunca, bijelih
plaža i plave vode.
Otišla bi nekamo gdje još nije bila — nekamo gdje je nitko ne
poznaje.
Možda bi Owen htio otići s njom. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako se
nose s dokolicom, uz napomenu da su stranci u stranoj zemlji —
zajedno.
Sviđalo joj se to što su kasnije tog ljeta, u vrijeme školskih
praznika, mladenci planirali tjedan dana odmora s djecom. Obiteljski
medeni mjesec, kako ga je zvao mali Murphy.
Što bi moglo biti bolje od obiteljskoga medenoga mjeseca?
U međuvremenu su se Owen i Hope, kad god bi uhvatili
vremena, sve više bavili tajnom Elize Ford. Jesu li i Lizzy i Billy bili neka
vrsta čuda? Je li ih ljubav spojila prije nego se dogodila tragedija? Ili je
pak odgovor bio manje romantičan — i vjerojatno više realističan —
kako je Owen pretpostavio?
Mlada djevojka sanjari o ljubavi, a mladi čovjek odlazi svojim
putem.
I ona je jednom sanjarila o ljubavi. Ali bila je dijete, a za djecu
magija i čuda uvijek su moguća, kao i ono “u dobru i u zlu”
jednostavno i stvarno.
mart@ & nymphe
336
Tijekom vremena naučila je da je najbolje pouzdati se u čuda i u
vlastiti uspjeh postignut upornim radom, odlučnošću i
prekovremenim satima “u dobru i zlu”.
U tome je pronalazila mnogo zadovoljstva, rekla je samoj sebi. I
krajnje je vrijeme da počne raditi na čudu današnjeg dana i napokon
ustane iz kreveta.
Sjela je uspravno, a zatim obgrlila koljena i uživala u vatri koju je
zapalio. Baš je drag, pomislila je. Toliko drag da je razgrnuo vatru i
ubacio cjepanicu kako bi se ona probudila u toplini i svjetlu toga inače
tmurnog, ožujskog jutra.
Imala je sreću što je on bio dio njezina života - uvijek je toga bila
svjesna. Ali sada je bila sretna u ovoj novoj, očaravajućoj vezi s njim,
on je bio još sretniji i zadovoljniji jer je mogao stvari rješavati korak
po korak. Bez pritisaka, bez užasnih razgovora o budućnosti.
Tek što je ustala, dobila je poruku na mobitel.
Nadala se da je od Owena i da joj predlaže da dođe i pogleda
početnu fazu rušenja.
Ali poruka je bila od Clare, koja je moli da svrati do knjižare prije
nego što ode u Hagerstovvn po namirnice.
Pomalo zbunjena, odgovorila joj je, promijenila je planove kako
bi u njih ugurala i odlazak u knjižaru - kvragu, budući da će biti u
blizini, bacit će pogled i na gradilište.
Na brzinu se istuširala, navukla traperice i džemper preko majice
kratkih rukava kako bi se prilagodila hirovitomu ožujskom vremenu.
Promotrila si je kosu mršteći se. Najnovija je boja ponešto izblijedjela
pa je odlučila da će morati provjeriti za koju je boju sad bila
raspoložena.
mart@ & nymphe
337
U prizemljuje pronašla skuhanu kavu i uz lončić veliku šalicu za
nju. Još jedan razlog za osmijeh, pomislila je. Uvijek se možeš
pouzdati u Owena. Nije se mogla sjetiti nijednoga drugog muškarca,
osim svog oca, koji je tako pouzdan.
Impulzivno je otišla u kuhinju i na pultu nacrtala srce s njihovim
inicijalima u sredini.
Brzo popivši kavu i jogurt, obulaje čizme, ogrnula se šalom i
obukla kaput kad je ugledala poruku pokraj vrata.
“Uzmi ovo”, pisalo je.
Zakolutala je očima i zgrabila kišobran.
Uzela gaje, ali Owen može biti sretan ako ga ne izgubi negdje
putem tijekom jutarnje jurnjave.
Na pola puta do Boonsboroa prve su kapi kiše počele padati na
vjetrobransko staklo. Pogledala je nebo i pomislila kako je naporno to
što je Owen opet bio u pravu.
Nekoliko minuta poslije, vrteći u glavi planove za to jutro,
zaboravila je uzeti kišobran pa je projurila kroz kišu do natkrivenoga
trijema ispred knjižare.
Pokucala je na staklo, a zatim je otključala vrata ključem koji joj
je dala Clare nakon nevolja sa Samom Freemontom prošle jeseni. Kad
je ušla, Clare se baš spuštala niz stube.
“Kava je svježe skuhana”, rekla je.
“Upravo sam je popila, ali... tko može odbiti kavu s mlijekom?”
“Pripremit ću ti je. Hvala što si navratila.”
“Nema problema. To mi je samo izgovor da zavirim u novi lokal.
Jutros počinju s radovima.”
mart@ & nymphe
338
“Znam. Uzbudljivo je.” Pravila je pjenu od mlijeka dok je Avery
razgledavala bestselere na izložbenoj polici.
“Treba mi slobodno poslijepodne, kišovito poslijepodne poput
ovoga, da se mogu posvetiti čitanju. Nisam pročitala posljednju knjigu
iz Svijeta knjige. Zašto bih htjela čitati o tuđoj nesreći? Zar bih se zbog
toga trebala osjećati bolje? Ili samozadovoljno? Ili tek depresivno?
Zato što je bacala u depru.”
“Ni ja. Gušila me poput prokulica koje me je majka tjerala jesti jer
su navodno zdrave. Mislim da takva knjiga nije dobra za mene.” “Baš
tako.” Avery je polako dohvatila jedan triler i prelistala ga. “Osim
toga, ako sjednem čitati, želim creme brulee, veliki mesnati odrezak,
možda pizzu s feferonima, po mogućnosti preliven sirupom. I sad sam
ogladnjela.”
Okrenula se smiješeći se i posegnuvši za kavom. “Hvala. Hej,
izgledaš pomalo iscrpljeno.”
“Osjećam se pomalo tromo jutros.”
“Ne smiješ se razboljeti.” Avery joj je odlučno priprijetila prstom.
“Udaješ se za manje od mjesec dana. Nije ti dopušteno razboljeti se.
Evo, čini se da ti ovo treba više nego meni.”
Clare je odmahnula glavom na ponuđenu kavu s mlijekom.
“Nisam se razboljela niti mi se pije kava.” Clare je duboko
uzdahnula. “Trudna sam.”
“Što? Sad? Trudna u smislu ‘dijete je na putu’?”
“Da, sad. Trudna u tom stilu.” Clare si je sa smiješkom položila
ruke na trbuh. Avery se čudila kako je brzo bljedilo na njezinu licu
prešlo u sjaj.
mart@ & nymphe
339
“Oh, Clare. Trudna si i sretna.” Spustivši kavu, Avery joj se bacila
u zagrljaj. “Tako sam sretna zbog tebe. Kada si doznala? U kojem si
tjednu trudnoće? Što je Beckett rekao na sve to?”
“Ne vjerujem da mogu biti sretnija. Jutros, iako sam posumnjala
još jučer. Vjerojatno oko dva tjedna. Beckettu još nisam ništa rekla.”
“Zašto?”
“Prvo, trebaš mi učiniti jednu uslugu. Ideš u Hagerstown, je li
tako?”
“Da, idem tamo.”
“Možeš li mi kupiti test za trudnoću?”
“Zar ga nisi već napravila? Kažeš da si saznala jutros.” “Jutarnja
mučnina, drugi dan zaredom. Mogu prepoznati znakove — ovo je
četvrti put. Smušena sam i umorna, ujutro i bolesna, a moje tijelo
osjeća... To je teško objasniti.” Opet si je dodirnula trbuh, a zatim i
grudi. “Moje tijelo osjeća da sam trudna'. Ali želim potvrdu prije nego
kažem Beckettu, za svaki slučaj. “Samo ne želim ići u ljekarnu ovdje ili
u Sharpsburgu da ga kupim.” “Vijesti se brzo prošire.”
“U pravu si, a budući da ionako ideš do Hagerstowna, mogla bi mi
uzeti jedan test anonimno.”
“Vrlo rado. Nevjerojatno! Vjenčanje, medeni mjesec, obiteljski
medeni mjesec, dijete! Beckettu će se sve to svidjeti, zar ne?”
“Naravno da hoće.” Sagnuvši se, uzela si je sok od dumbira iz
hladnjaka pod pultom. “Željeli smo dijete, premda smo mislili
pričekati nekoliko mjeseci. Nismo pokušavali, ali očito nismo i ne
pokušavali. Ako sam dobro izračunala, postat ćemo šesteročlana
obitelj sljedećeg siječnja, upravo u vrijeme kada će hotel proslaviti
prvu godišnjicu rada.”
mart@ & nymphe
340
“Mogu li reći Hope? Vidjet ćemo se poslije, ali prisegnut ću na
zavjet šutnje, ako baš želiš.”
“Reći ću ti kada napravim test na trudnoću. Možeš joj reći čim ja
kažem Beckettu.”
“Dotad vrijedi zavjet šutnje. Ovo je tako dobra vijest. Dobra,
sretna vijest”, dodala je još jedanput zagrlivši Clare. “Neću svratiti
pogledati radove na restoranu prije odlaska. Da ne dođem u
iskušenje. Neću ni s kim razgovarati. Natrag sam za nekoliko sati. Oh,
čovječe!”
“Misliš, oh, ženo.” Clare se nasmijala. “Znam da je bedasto, ali
Bože, željela bih ovaj put dobiti djevojčicu.”
“Razmišljaš ružičasto.” Opet je zagrlila Clare. “Vratit ću se što je
prije moguće.”
“Hvala. Pričekaj, lijeva kiša. Donijet ću ti kišobran.”
“U redu je. Imam jedan u autu.” Istrčala je iz knjižare, a kad je
sjela za volan, već je bila mokra do gole kože.
Bez obzira na to, smijala se cijelim putem.
Owen je ostavio ekipu da radi svoj posao i na brzinu prošao
projekt nove slastičarnice. Primijetio je da stvari većim dijelom idu
prema planu, a prepustivši Ryu i Beckettu kormilo, mogao je mirne
duše otići u Hagerstown po materijal, na brzinu obaviti neke sitne
poslove za sebe — i one koje mu je brat nadodao na popis.
Nije mu bilo teško zaustavljati se više puta — više materijala
znači i veći napredak. Nije mu ni smetala vožnja po kiši. Snijeg
vjerojatno pada na sjevernom dijelu okruga i u Pennsylvaniji.
mart@ & nymphe
341
Već mu je snijega i zime bilo preko glave tako da mu kiša nije
smetala.
Nadao se da Avery nije zaboravila kišobran jer je znao da i ona
sad radi isto što i on. Višestruka zaustavljanja, višestruka parkiranja,
jurcanje po trgovinama, križanje stvari s popisa.
Šteta što nisu mogli otići zajedno, ali, budući da je svatko trebao
ići na svoju stranu, ne bi bilo praktično. Ako su meteorolozi bili u
pravu, kiše će biti cijeli dan i noć. Prisjetio se da je Avery imala u
planu raditi i zatvoriti restoran. On bi mogao skočiti na večeru u
Vestu, u njezinu stanu srediti papirologiju dok ona bude dolje.
I prespavati kod nje.
Morao je sebe podsjećati da to ne želi, ali, kvragu, došao je do
točke kad je to htio. Htio je da i ona to želi.
Zašto ne bi mogli? Zašto ne bi htjeli? Ali nije se mogao razuvjeriti
da je ona stala na baš tom koraku i da nije voljna ići dalje.
Isto tako, morao si je priznati da je korak na kojem su stali
prilično ugodan.
Pokupio je željeznariju, naručio drvenu građu, uzeo boju i uzorke
parketa za stanove iznad slastičarnice.
Obišao je mjesta s popisa, napravio krug, a posljednje
zaustavljanje bilo je u ljekarni. Nabavio je sve stavke s popisa, dodavši
još Ryderovu kremu za brijanje, Beckettov ibuprofen, ubacio je i
nekoliko novih špilova igraćih karata - kao dodatak kartama s golim
ženama koje je već kupio za Beckovu pokerašku momačku večer.
Već je bio krenuo prema sljedećem prolazu među policama kad
je ugledao Avery.
mart@ & nymphe
342
Srce mu je odmah zaigralo jer je sve to bilo neočekivano - vidjevši
njezinu mokru kosu, mahao je glavom tamo-amo.
Ipak nije uzela kišobran sa sobom.
Pomislio je da bi joj mogao polako prići iza leđa - i zgrabiti je.
Zamislio je njezinu reakciju — trzaj, vriska, iznenađenje, i zatim
smijeh.
Bila je tako usredotočena, pomislio je, uživljena, pokušavajući
pronaći koji... test za trudnoću kupiti.
Isuse Kriste.
To mu je bila zadnja suvisla misao dok ju je gledao kako uzima
test s police, pomno ga proučava i s prednje i sa stražnje strane te ga
ubacuje u košaru.
Stajao je skamenjen promatrajući ju kako se udaljava među
policama te kako skreće iza ugla.
Test za trudnoću? Ali ona je uzimala... On je upotrebljavao...
Kako je moguće...?
Avery je trudna? Kako je mogla ostati trudna? Pa, znao je kako,
ali ona nikada ništa nije spominjala. Nikad nije dala naslutiti da misli
da jest.
Pokupila je da-ne test i ubacila ga medu gel za tuširanje, šampon
i tekućinu za ispiranje usta.
Tek još jedna stavka na popisu?
Htio je poći za njom, pitati je što se, kvragu, događa.
mart@ & nymphe
343
Nije ni mjesto ni vrijeme, rekao je samom sebi. A i nije bio
raspoložen za to jer nije mogao odrediti u kakvom se točno
duševnom stanju nalazi.
Buljio je u stvari u svojoj košari, nije mogao smisliti što da
napravi, nije bio kadar uopće razmišljati. Bio je omamljen i koljena su
mu klecala. Ostavio je košaru sa strane i otišao, ne kupivši ništa.
Otišao je na gradilište i uhvatio se posla. Rušenje zidova bilo mu
je ispušni ventil. Izvlačio je velike komade gipsanih ploča, odlomljene
okvire i sam je uništio stari pult.
Još se osjećao uzdrmanim, frustriranim i napetim poput žice koja
samo što nije pukla.
Avery. Trudna.
Koliko su dugo trajali ti testovi? Koliko su bili točni?
Da je bar uzeo si vremena da pronađe odgovore na ta pitanja
kako bi nakon toga imao kaka vtakav stav.
Kao prvo, ako je kupila test za rano otkrivanje trudnoće, ima
razloga vjerovati da je u drugom stanju. Žene nisu kupovale takve
stvari iz hira.
Nije li tako? Zašto bi?
Flasteri se kupuju prije nego što se netko poreze, ali testovi za
rano otkrivanje trudnoće ne kupuju se prije nego što netko posumnja
da je u drugome stanju.
Ako je imala razloga vjerovati da je trudna, zašto mu ništa nije
rekla? Recimo: Owene, postoji mogućnost da sam trudna, kupit ću
test za otkrivanje trudnoće da saznam.
mart@ & nymphe
344
Vjerojatno je bila izbezumljena. Međutim, nije izgledala
izbezumljena.
Djelovala je smireno, prisjetio se. Čak se i nasmiješila kad ga je
ubacila u košaru.
Je li ona željela zatrudnjeti?
Čini se da da, da joj se sviđala ta ideja. Odlučila je ne reći nikomu
ništa dok ne dozna istinu. Ako nije željela zatrudnjeti, pretpostavljao
je da je planirala šutjeti o svemu. A to nije bilo u redu, ne, to mu se
nije svidjelo.
Ako je bila trudna, pretpostavljao je da će mu to reći kad ona
bude htjela. Da mu ne kaže, ništa ne bi znao - da nije bilo susreta u
ljekarni — tako da ona mora odabrati hoće li mu reći i kad. Nije mu
bilo drago zbog toga, nimalo.
Ako se uzme u obzir to što je njezina majka učinila, ne bi li ona,
od svih ljudi, trebala biti svjesna da otac (Isuse, možda će postati
otac) ima pravo znati? Riječ je o dvoje ljudi, ne samo o njoj. Oni nisu
bili povremeni ljubavnici ili ljubavnici na jednu, dvije, tri noći.
Oni su bili...
Nije bio potpuno siguran što, ali njihova je veza, zasigurno, bila
više od usputnog jebanja.
Kakva god da je bila, povjerenje i iskrenost bili su njezini ključni
elementi.
Nije mu dovoljno vjerovala da mu kaže za majčin posjet dok nije
bila dovedena u škripac, prisjetio se. Umjesto toga se povukla, digla
zid među njima isključila ga.
mart@ & nymphe
345
Ako je mislila da će joj to proći, uistinu bi trebala poraditi na
svojem ponašanju.
“Jebemu!” bacio je puknutu šperploču u kontejner za smeće. “U
redu.” Beckett mu je prišao. “Iskaljuješ se zbog nečega, da čujem o
čemu je riječ.”
“Baš želiš znati?” U rijetkom trenutku izljeva bijesa Owen je
udario nogom u kontejner. “Reći ću ti. Avery je trudna.”
“Jebemu!” Pogledao je oko sebe i, ugledavši jednog od radnika
kako izlazi, Beckett mu je mahnuo da ode, a onda je primio Owenovu
ruku i povukao ga ispod strehe. “Kad si za to doznao?” “Danas. Jutros.
A znaš li kako sam saznao? Znaš kako sam morao saznati, jer mi ona
ništa ne govori? Saznao sam jer sam ušao u onu prokletu ljekarnu,
kada tamo ona uzima test za trudnoću.” “Bože, Owene. Je li bio
pozitivan?”
“Ne znam.” Postajući sve gnjevniji, šetao je gor edolje po
betoniranoj šetnici. “Nije mi rekla ništa, kvragu. Potajno odlazi kupiti
štapiće za pišanje umjesto da razgovara sa mnom. Dosta mi je.”
“Dobro, smiri se.” Kako bi prekinuo bratovu ljutnju, prepriječio mu je
put i podigao obje ruke. “Ne znaš je li trudna.”
“Rekao bih, kako se ponaša, da sam ja zadnji koji bi za to
saznao.” Osim gorućeg bijesa, osjetio je i duboku povrijeđenost.
“Dosta mi je.”
“Što ti je rekla kad si je pitao?”
“Ništa. Nisam je pitao.”
Beckett je stao zuriti u Owenovo bijesno lice.
“Nisi je pitao zašto kupuje test?”
mart@ & nymphe
346
“Nisam. Skamenio sam se, je li ti jasno? Isuse. Ubacila je to u
svoju košaru kao da je riječ o vrećici bombona — smješkajući se - a ja
sam se skamenio. Kog bi vraga ti učinio?”
“Kod mene i Clare situacija je drukčija.”
Beckett je stajao ispod kosine krova i gledao kako kiša pada
uporno i polako. “Razgovarali smo o djetetu. Želimo još jedno.
Pretpostavljam da vas dvoje niste razgovarali o tome što biste
poduzeli u ovakvoj situaciji?”
“Ne, o ovome nikad nisam razmišljao. Trebala mi je reći, Beck. To
je najmanje što je trebala učiniti. Trebala mi je reći da joj treba test.
Zašto misli da sve treba sama rješavati? Ja tako ne mogu
funkcionirati, i ne želim na takav način živjeti.”
“Ne, ne možeš.” Sigurno ne netko kao Owen, pomislio je Beckett.
Njegov je brat rođen kao timski igrač, urođenog vjerovanja u
partnerstvo i podjelu tereta odgovornosti. Za Owena tajne pošto je
samo za Božić i rođendane, ne u svakodnevnom životu. “Moraš s
njom porazgovarati, ali, Isuse, ne sad. Usred je ludnice za ručak. A ti
se ionako moraš malo ohladiti.”
“Ne vjerujem da ću se smiriti. Što više o tome razmišljam, to sam
bješnji.”
“Dobro, onda promisli o ovome. Ako je trudna, što bi ti
napravio?”
“Ako je trudna, onda bi se trebali vjenčati.”
“Nisam te pitao što bi trebali, već što ti želiš?”
“Ja...” Zastao je da razmisli o odgovoru. “Ako budemo dobili
dijete, želim da se vjenčamo.”
mart@ & nymphe
347
“U redu, razmisli o tome sat vremena. Ti uvijek pronađeš neko
rješenje, Owene. Dotad će se raščistiti gužva u restoranu. Idi tamo,
reci joj da želiš s njom nasamo razgovarati. I, za Boga miloga, saznaj
hoćeš li postati tatica prije nego što još više pobjesniš. Onda rješavaj
stvar.”
“U pravu si. Isuse, osjećam se pomalo...”
“Bolesno?”
“Zapravo i ne. Izgubljeno. Nikada nisam mogao ni zamisliti da će
se ovakvo što dogoditi. To je izvan...”
“Owenova predviđena slijeda događaja? Prilagodi se situaciji”,
savjetovao ga je Beckett, lagano ga udarivši šakom u rame.
“Prilagoditi se. Da, mogu ja to.” Lice mu se zatamnjelo, a oči
zacaklile. “Alija nisam jedini koji će to napraviti.”
Pričekao je sat vremena, odlučio je da će se smiriti, razmišljati
pozitivno. Kiša je i dalje neumoljivo padala, a on je otpješačio do
Veste, gdje je bilo toplo i gdje su mirisali umaci i začini.
Avery je stajala za blagajnom i naplaćivala gostu, pritom drsko
namignuvši Owenu.
Namigivanje, pomislio je, za potpirivanje strasti. To nije bio
prikladan trenutak za slatko, milo namigivanje.
“Dobar tajming”, rekla mu je. “Gužva je upravo splasnula. Mislila
sam navratiti da pogledam kako teku radovi.”
“Moramo razgovarati.”
“Naravno, sjedni. Franny će me zamijeniti. Jesi li za komad
pizze?”
mart@ & nymphe
348
“Nisam. Moramo razgovarati gore na katu. U četiri oka.” “Oh,
sranje. Nešto nije u redu na gradilištu?”
“Nema veze s tim.”
“Onda što...”
“Avery”, namrštio se i glas mu se produbio. “Idemo gore, sad.
Moramo razgovarati u četiri oka.”
“Dobro. Dobro, ali kvariš mi raspoloženje.” Ljutito je otišla do
prolaza između kuhinja. “Franny? Moram izaći.” Dok je govorila,
skinula je pregaču i objesila je. “Želim vidjeti novo gradilište”, rekla je.
“Možeš otići poslije, ako je to ono što želiš.”
“Zašto si ljutit?” upitala ga je dok su prolazili kroz stražnja vrata.
“Nisam ništa napravila.”
“Možda je baš u tome problem.”
“Baš mi kvariš raspoloženje”, ponovila je i širom otvorila vrata
svoga stana. “Dobro, u čemu je, dovraga, problem?”
Njegov pomno planiran, potpuno razuman pristup doživio je
totalni neuspjeh. “Kog mi vraga nisi rekla da si trudna?”
“Što? Što?”
“Ne glumataj mi tu neku iznenađenost, Avery. Vidio sam te u
ljekarni. Vidio sam te kako kupuješ test za trudnoću.”
“Ti...” Stisnula je šake uz bokove. “Ti si mene špijunirao.” “Ne
budi glupa. Bio sam u nabavi pa sam svratio i u ljekarnu. Kad ono ti
tamo uzimaš test s police i ubacuješ ga u svoju košaru. Pobogu, što to
s tobom nije u redu da mi nisi rekla? Zar mi ne vjeruješ ili ne poštuješ
dovoljno ono što značimo jedno drugomu da mi kažeš da si trudna?”
mart@ & nymphe
349
“Možda zato što nisam.”
“Nisi?”
“Nisam trudna, budalo.”
Preplavio ga je neki čudan osjećaj, ali nije ga mogao definirati.
“Test je bio negativan.”
“Ne, test je bio pozitivan.” Izvadila je mobitel.
Srce mu je počelo ubrzano tući i pomislio je da će mu iskočiti.
“Ako je bio pozitivan, onda si trudna. Tko je onda budala?”
“Ti.” Okrenula je mobitel da mu pokaže fotografiju testnog
štapića i TRUDNOĆE. “Zato što je ovo Clarein test za otkrivanje
trudnoće. Test koji sam za nju kupila jutros jer me to zamolila.” “Vidio
sam Becketta prije deset minuta. Clare nije trudna, inače bi mi
rekao.”
“Ona mu još nije rekla. Želi mu to reći kada budu sami, čeka
posebnu prigodu za to — što bi i ti shvatio da nisi budala. Tražila je od
mene da ne govorim nikomu, a sad sam prekršila obećanje. To me
strašno živcira.”
“Neću mu ništa govoriti, Bože. Ne želim im to pokvariti.” Teturav,
nesiguran i pomalo u bunilu, prolazio je objema rukama kroz mokru
kosu koja je stršila. “Ali, Isuse, što sam trebao pomisliti kada sam te
vidio kako to kupuješ.”
“Ne znam, Owene. Možda je rješenje bilo u tome da mi priđeš i
kažeš ‘Hej, Avery, baš lijepo što smo se ovdje susreli, zašto kupuješ
test za otkrivanje trudnoće?’”.
“Moram sjesti.” Sjeo je. “Moram te podsjetiti da mi duguješ
oprost.” Dolazio je do zraka cijelu minutu. “Mozak mi je stao.
mart@ & nymphe
350
A onda si jednostavno odšetala. Doimala si se tako bezbrižno da
nisam bio kadar misliti.”
Nije rekla ništa dok ga je pomno gledala. Djelovao je tako smeten
i zbunjen, kao rijetko kada. “Izgubio si kontrolu.”
“U neku ruku. Možda.”
“I prenaglo donosiš zaključke.”
“Ja... U redu.”
“A to nikad ne radiš.”
“Nikada te prije nisam vidio da kupuješ test za trudnoću - a ja
sam jedini koji ima seksualne odnose s tobom.”
Uzela je to u obzir. “To je sve razumljivo. Donekle.” Usta su joj se
razvukla u smiješak i rekla mu je pomirljivim tonom, “Skroz si
poludio.”
“Napola sam poludio”, ispravio ju je. “Više sam bio ljutit i...”
Odlučio je priznati. “I povrijeđen, misleći da mi namjerno nisi rekla.
Nikad o tome nismo razgovarali.”
Izdahnula je duboko. “Takvo što zahtijeva ozbiljan razgovor. Ne
znam, ali čini mi se da se o tome ne može razgovarati desetak minuta.
Sada je u redu, je li, jer ja nisam, a Clare jest. Ona je tako sretna.
Beckett će tek to postati.”
“Da, bit će. Uistinu će biti.”
“Budimo sretni zbog njih i dopusti mi da uživam u činjenici da si
bio kreten. Razgovarat ćemo jednom o “što ako”, ali sad zaista želim
vidjeti radove. Rekla sam Clare da ću pokupiti djecu iz škole i odvesti
ih u trgovinu kako bi ona mogla reći Beckettu. Ne želi da joj djeca
znaju dok stvari ne krenu svojim tijekom. U svakom slučaju,
mart@ & nymphe
351
vjerojatno ne prije vjenčanja. Zasad je to njezina i Beckettova stvar, a
i tvoja, i moja, i Hopeina, i Ryderova, i tvojih i njezinih roditelja. Što je
već cijela gomila ljudi.”
“U redu.” Ponešto smireniji, ustao je. “Ali mogli bismo oboje
razmisliti i razgovarati o tome, za svaki slučaj.”
“Ti si zabrinut za to više od mene, ali napravit ćemo to. Danas je
doista dobar dan, Owene.”
“Imaš pravo.”Još se više umirio kad ga je pomilovala rukom po
glavi. “Doista je dobar dan.”
“Zasad budimo sretni zbog Clare i Becketta. Vjenčat će se,
stvaraju obitelj, proširuju je. To je točno ono što oboje žele.”
“U redu”, ponovio je. Privukao ju je k sebi. “Bit ćemo sretni zbog
njih. Oprosti mi što sam se naljutio na tebe.”
“Meni nije, jer sam ti mogla reći budalo.’' Nasmijala se nagnuvši
glavu natrag pa ga poljubila. “Idemo do gradilišta. Mogu li ja nešto
srušiti?”
“Naći ću ti nešto. To je najmanje što mogu učiniti.”
mart@ & nymphe
352
19
ope je pomaknula prozirnu vazu s bijelim ružama
nekoliko centimetara ulijevo.
“Tako.”
Iako Avery nije uočila nikakvu razliku, kimnula je glavom u znak
odobravanja.
Bijelim su stolnjakom prekrile i potpuno preuredile dugi stol
posuđen iz Turn The Pagea. Zahvaljujući Hopeinu oku za lijepo,
prozirne, četvrtaste vaze s bijelim, tek propupalim ružama i sitne
lučice u srebrnim posudicama krasile su improvizirani bar, na kojem
će se posluživati slastice i šampanjac.
Clare je možda bila protiv klasičnog vjenčanja u bijeloj vjenčanici,
ali djevojačka će večer biti kako spada.
“Darovi tamo, hrana ovamo, slastice i šampanjac ovdje.” S
rukama na bokovima, Hope je napravila krug po blagovaonici.
“Odlično si joj ukrasila stolicu.”
“Zadivila sam samu sebe.”
Postavili su jednu od stolica s visokim naslonom okrenutu prema
sobi. Golema mašna od bijelog tila krasila je vrh, a njezini su krajevi
padali do poda. Bijeli i svijetli, svjetloružičasti ukrasi nalazili su se na
poprečnim letvicama između nogu stolica, kao i na samim nogama
stolica te naslonima za ruke.
“Tek kada dobijem prigodu da napravim nešto, sjetim se koliko
volim ženske poslove.”
H
mart@ & nymphe
353
U prekrasnim crvenim cipelama s potpeticama koje su kuckale o
pod od tvrdog bjelogoričnog drveta, Hope je otišla pomaknuti svijeće
na točno određeno mjesto. “Stavit ću nešto vina i grickalica u salon
kako bi se gosti mogli smjestiti gdje god požele.” “Znaš da će mnogo
ljudi doći, iako još ne znaju kako hotel izgleda. Bit ćeš preplavljena
zahtjevima za obilazak.”
“Već i računam na to. Šteta što nije dovoljno toplo da izađemo u
dvorište. Kako god, hotel izgleda odlično, a mi izgledamo...” Okrenula
se, povukla Avery za ruku i stala s njom pred ogledalo sa zlatnim
okvirom. “Fantastično.”
“Slažem se.”
“I... malo šampanjca prije zabave?”
“Ako inzistiraš.”
Otišle su do kuhinje, gdje im je Hope napunila čaše šampanjcem.
Kucnule su se. “Za djeveruše i kume.”
“To smo mi.”
“A za otprilike osam mjeseci organizirat ćemo zabavu darivanja
novorođenčeta.”
“Četvero djece. Uh!” Avery je malo otpila pa ponovno podigla
čašu. “Neka budu zdrava i snažna.” More power to them.
“Već jesu snažni. Drži ih ljubav.”
“Misliš?”
“Mislim.” Hope je sjela na stolac. “Što misliš koliko dugo mogu
ovo držati u tajnosti? Dvojica od njih, jednostavno, blistaju od sreće.”
mart@ & nymphe
354
“Većina će misliti da je razlog tomu samo vjenčanje, što dijelom i
jest. Ako budu šutjeli do povratka s medenoga mjeseca — što je
Clarein cilj — dat će im malo prostora za disanie.”
‘Ne mogu vjerovati da si mi ti o tome tajila cijeli dan.” “Jedva sam
čekala da ti kažem.” Avery je sjela na stolac namjestivši svoju
proljetnu zelenu haljinu. “A ja bih došla do tebe nakon posla i rekla
bih ti sve da nije bilo onog nesporazuma s Owenom.”
“Koja puka slučajnost?” Budući daju je to i dalje zabavljalo, Hope
se naslonila i smijala se. “Ozbiljno, on nailazi iza ugla u ljekarni, baš u
trenutku kada ti kupuješ test za trudnoću.” “Sudbina se malo poigrala
s njime.”
“Jadnik. Zamisli što mu se motalo po glavi.”
“Upravo to. Ne mogu zamisliti, odnosno ne potpuno — a inače
uvijek mogu ući u Owenovu glavu. Ali bio je tako ozbiljan. Ne mogu
procijeniti je li bio lud, uplašen, što li.”
“Pomalo i jedno i drugo, pretpostavljam.”
“Čak i nakon što sam mu objasnila?” I dalje ju je to pomalo
mučilo. “Oboje smo to gurnuli na stranu, ali uistinu, ne mogu biti
sigurna. Lud i uplašen jer sam možda trudna, ili možda da sam trudna,
a nisam mu ništa rekla.”
“Pretpostavljam da je to morao prihvatiti, riječ je o Clare, ali što
da si ti bila trudna, bi li to prihvatio?”
“Njegova reakcija potaknula me je na razmišljanje što bismo
napravili da nam se to dogodilo. Već si upoznala Owena dosad. On
sve planira. Svemu mora odrediti vrijeme i mjesto. On je od onih koji
provjeravaju rok trajanja na mlijeku prije nego što ga kupe.” “To i ja
radim.”
mart@ & nymphe
355
“Zato ga razumiješ. Neplanirana trudnoća.” Avery je zakolutala
očima. “To bi poljuljalo same temelje njegova životnog plana.” “A koji
je to njegov životni plan?”
“Nemam pojma, ali možeš se kladiti da ga ima.”
“Mislim da nemaš pravo.” Hope je nadolila njihove čaše. “To
kažem zato što imamo mnogo zajedničkih osobina. Da, on vjerojatno
ima nekakav temeljni plan koji uključuje ciljeve, postignuća,
događaje, korake. Ali on je također kadar prilagoditi plan.” Podignula
je ruku i gestikulirala oko nje. “Ja sam ga prilagodila.” “Naravno, on
ga može prilagoditi.” Biti organiziran i učinkovit ne znači biti
nepopustljiv. Bio je tek... pomalo ukočen za njezin ukus.
“U redu, budući da se igramo ’što ako’. Da sam kupovala taj test
za sebe i da je rezultat bio pozitivan, on bi se prilagodio i počeo
planirati od te točke. Prvi korak bio bi brak.”
“To te muči?”
“Ne. Ne. On bi smatrao da čini ispravnu stvar, nužnu stvar. Ja se
ne bih željela udavati zato što je to ispravna stvar.”
“Bolje i to nego činiti pogrešnu stvar”, istaknule je Hope. “Znaš
na što mislim. Želim se udati zato što se želim udati, jer sam spremna,
zaljubljena, uzbuđena zbog pomisli na to da ću provesti svoj život s
nekim.”
Hope je uzela jedan mentol bombon iz zdjele na kuhinjskom
otoku. “Ti bi rekla ‘ne’.”
“Ne znam.”
“Ja znam. Odbila bi jer bi se osjećala obveznom dokazati da si u
pravu, a pritom bi njega riješila problema — obje stvari u
podjednakoj mjeri.” Ponovno prekriživši noge, Hope je promatrala
mart@ & nymphe
356
Avery kako pijucka šampanjac. “Ja se mogu pobrinuti za sebe, a ti
nemaš obvezu da se oženiš mnome. Podijeli odgovornost za dijete,
da, budi aktivan i integralan dio djetetova života, da. Ali ti osobno
nemaš nikakvih obveza.”
“To zvuči ekstremno.”
“Nisam željela da zvuči tako. To sliči na tebe — ponos, oprez,
srce, problemi s majkom.”
“Bi se oni vjenčali da ona nije ostala u drugome stanju sa
mnom?” Pomalo mrko Avery je otpila šampanjac. “Ne vjerujem.” “Da
nisu, ti ne bi sjedila ovdje i razmišljala o tome.. Oni su donijeli odluku;
ti si rezultat.”
Avery je pomaknula rame. “Praktična škola logike Hope
Beaumont.”
“Ona uglavnom funkcionira. Slušaj, ja ne bih sjedila ovdje s
tobom da Jonathan nije donio odluku — što je dovelo do toga da i ja
donesem svoju odluku. O tome sam intenzivno razmišljala proteklih
mjeseci. Ovdje sam sretna, sretnija nego dok sam bila s Jonathanom,
a bila sam uvjerena da je moj život počiva na temeljima Praktične
škole logike.”
Avery je razmišljala na trenutak. “Razumijem te ali, Hope,
Jonathan je bio seronja.”
Smijući se, Hope je podigla čašu. “Da, ali mislila sam da je bio moj
seronja.” Pogledala je na sat. “Trebali bismo početi iznositi i ostalu
hranu.”
Tek što su počele, Clare je pokucala na vrata predvorja. “Znam da
sam malo uranila”, započela je kada joj je Avery otvorila. “Odvezla
sam djecu u našu novu kuću — koja je uistinu gotovo u cijelosti
mart@ & nymphe
357
dovršena. Beckett i njegova braća dat će im posla. Bože, budi im na
pomoći. Nevjerojatno! Ma vidi ti tog cvijeća!” “Čekaj da vidiš
blagovaonicu. Prvo mi daj kaput. U praonici rublja imamo vješalice za
kapute. Kako se osjećaš — ovdje smo samo ja i Hope. Još nitko nije
došao.”
“Dobro.” Smijući se, zabacila je svoju vedru, plavu kosu s ramena.
“Kada sam jutros povratila, pomislila sam, imat ću dijete. Beckett i ja
imat ćemo dijete. Tako da sam dobro.”
“Vidi se. Ne mislim na dijete”, rekla je Avery smijuljeći se kad je
Clare položila ruke na trbuh. “Dođi vidjeti.”
Kad je odvukla Clare u blagovaonicu, Hope je pokazala na bife.
“Što misliš?”
“Lijepo je. Oh, tako je lijepo. Sve to cvijeće, sve te svijeće. Uredili
ste mi stolicu!” Clare su se oči ispunile suzama. “Opet sam se
rasplakala. Ne znam jesu li tomu uzrok sreća ili hormoni, vjerojatno
oboje. Isto mi se dogodilo i jutros dok je Beckett prao posuđe.”
“Mladenki je dopušteno da plače na svojoj djevojačkoj večeri”,
uzvratila joj je Hope.
“Nadam se da je tako jer imam osjećaj... Hvala vam, uistinu, za
sve. Za sve ovo. Za to što ste moje.”
“Glavu gore”, upozorila ju je Avery, “inače ćemo sve početi
plakati. Idem ovo objesiti.”
Brzo je izašla i objesila Clarein kaput do svoje jakne. Iznenada se
trgnula jer joj je privuklo pozornost nešto što je dolazilo s drugoga
kraja predvorja i s dna stubišta. Je li čula što? Prije će biti da je osjetila
nešto, pomislila je Avery. Tiho se udaljila od glasova Clare i Hope.
mart@ & nymphe
358
Vrata sobe Elizabeth i Darcy bila su otvorena. Međutim, sve su
sobe ionako bile otvorene jer je Hope željela dopustiti gostima da
razgledavaju sobe sami ako one budu zauzete ulogom domaćica
hotela.
Vrata trijema u Elizabeth i Darcy također su bila otvorena. Miris
kozje krvi dojedrio je s prohladnim ožujskim povjetarcem koji je
lagano dopirao do sobe.
Nije ništa ni čula niti vidjela, ali je nešto osjetila. Osjetila je tugu.
“Molim te, uđi”, promrmljala je. “Molim te, dođi unutra. Znam
da si tužna. Znam da je bilo teško, jako teško to prihvatiti. Owen traži
Billyja. Ako itko može otkriti i riješiti probleme, onda je to Owen. U
međuvremenu znaj da nisi sama. Znam kako ti je jer sam se i ja
osjećala osamljenom.”
Napravila je još jedan korak prema vratima i stala. “Ali nisam se
trebala tako osjećati. Uvijek sam imala nekoga komu je bilo stalo do
mene, čak i u trenutcima kad se sve činilo tako teško, tako tužno. Ti
također imaš nekoga. Nama je stalo do tebe.”
Isprva je oklijevala, a onda se otvorila. Lizzy je najčešće djelovala
sretnom, čak i razigranom. Romantičnom, mislila je Avery. Mlada
žena vedre naravi.
“Imam jednu tajnu. Mislim da je tebi mogu reći jer dala bih se
okladiti da ti znaš čuvati tajnu. Pogotovo onu sretnu, kao što je ova.
Molim te, uđi.”
Vrata trijema polako su se zatvorila.
S osjećajem povjerenja, Avery je sjela na jedan kraj kreveta.
“Imamo danas zabavu dolje u prizemlju. Clareinu djevojačku večer.”
Nije bila sigurna je li u doba Elize Ford postojala tradicija održavanja
mart@ & nymphe
359
djevojačkih večeri. “To je nešto što mi radimo. Mislim, žene. Imamo
zabavu kojom proslavljamo prijateljičino vjenčanje koje će se uskoro
dogoditi. Imamo hrane, igramo se, donijeli smo joj darove. Vesela je
atmosfera. Tek nekolicina njih koji će se ovdje pojaviti zna za ovu
tajnu, ali znam da se Clare neće ljutiti ako je tebi kažem. Tebi je stalo
do Becketta, i Clare, i dječaka. Oni su tako lijepa obitelj. A za nekoliko
mjeseci obitelj će biti i brojnija. Clare je trudna. Ona i Beckett dobit će
dijete na zimu.”
Širio se miris, prodoran i sladak kao ljeto, a s njim se i zrak
ugrijao.
“Znam. Nije li to divno? Ti si bila svjedok njihova zaljubljivanja.
Mislim da je sve i počelo ovdje, u hotelu. Za nekoliko tjedana oni će
se ovdje u hotelu i vjenčati. Sve u vezi s njima tako je snažno, sigurno
i ispravno. To je rijetka pojava, slažeš li se? Biti tako snažan, siguran i
ispravan. Naći osobu koja ti odgovara, koja te ispunjuje, s kojom si
povezan. Ne znam ni kako bih se uopće izrazila.”
Spustila je pogled i primijetila da stišće ključić koji joj je dao
Owen. Bilo je i suza, njenih suza na ruci.
“Clareini su hormoni zarazni. Nisam tužna. Nisam.”
Osjetila je kako je netko gladi po kosi i zatvorila je oči čudeći se
da bije dodir mogao utješiti.
“Nisam tužna”, ponovila je. “Samo nisam onoliko jaka i odlučna
koliko bih htjela biti. Zašto ljudi riskiraju? Vjerojatno si riskirala
mnogo toga zbog Billyja. Kako ti to uspijeva?”
Promatrala je laganu izmaglicu kako pada po staklenim vratima
trijema. Obris lijepog srca sjajio je s druge strane stakla.
mart@ & nymphe
360
“To sve izgleda jednostavno”, promrmljala je Avery. “Zašto nije
tako?”
Glasovi i smijeh čuli su se na stubama. “Počinje zabava. Moram
otići dolje.”
Ustala je i otišla do malog ogledala kako bi provjerila primijeti li
se da je plakala. “Trebala bi i ti doći. Ovo je službeni poziv. Nema
potrebe da budeš sama”, dodala je i sišla dolje do svojih prijateljica,
svjesna daje, osim toga što je razgovarala s duhom, razgovarala i sa
samom sobom.
Uletjela je na zabavu. Da, uživala je u ženskim stvarima kad god
bi našla vremena za takvo što. Lijepe haljine, lijepo aranžirana hrana,
pričanje o vjenčanjima, muškarcima i modi te pokoji trač.
Prigoda da se prisjeti da je i ona sama imala jedan sočan trač,
znan tek šačici nazočnih žena — i jednom duhu.
Pila je i služila šampanjac, jela fine kanapee i nosila suđe u
kuhinju. Dok je Hope uspješno vodila bilješke o darovima i njihovim
darovateljima za Clare, ona je ubacivala u vreću za smeće rastrgani
papir za zamatanje. Carolee je umješno izrađivala buket od
papirnatog tanjura i odbačenih ukrasnih mašni i vrpci.
Bedaste, ženske stvari. Mirisi, zvukovi iza vjenčanice i trepereće
svijeće. Buduća mladenka i majka piju đumbirov sok i smiju se
zvižducima i klicanju u trenutku kada je nevjesta otvorila dar, gotovo
prozirnu spavaćicu.
“Dobro ste ovo organizirale.” Za vrijeme jedne bučne igre, Justine
je potapšala Avery. “Nije moglo biti bolje.”
“Uživale smo u svakoj minuti.”
“Vidi se. Clare je sretna što ima tako sposobne prijateljice.”
mart@ & nymphe
361
“I ja tako mislim o sebi.”
“I to se vidi. Mislim da bismo trebale otvoriti još jednu bocu
šampanjca. Hoćeš mi pomoći?”
“Naravno.”
“Htjela sam minutu nasamo s tobom”, rekla je Justine dok su
odlazile prema kuhinji. i
“U redu.”
Justine je uzela bocu koju je Avery izvadila iz hladnjaka i stavila ju
je na šank. “Ja sam doista dobra mama.”
“Ja za bolju nisam čula.”
“I nećeš.” Smiješila se gledajući Avery, a onda joj se lice raznježilo
dok je milovala Averynu kosu.
“Smatrala sam te svojom čak i prije Tracina odlaska.”
“Oh, Justine.”
“Uvijek sam pretpostavljala da si znala, ali ti to nikad nisam
spominjala. Možda sam trebala.”
Ganuta, toliko ganuta, Avery je mahala glavom tam oamo.
“Uvijek sam znala da sam mogla računati na tebe, da ti se mogu
obratiti.”
“Nadam se da je tako, i nadam se da će uvijek tako i biti. Avery, ti
si jedna od najsvjetlijih točaka u mom životu, zasigurno, jedna od
najsvjetlijih. Žao mi je što je to svjetlo žmirkalo posljednjih nekoliko
tjedana.”
“Radim na tome.”
mart@ & nymphe
362
“Nema potrebe. Osjećaj ono što osjećaš.”
Owen joj je rekao doslovno isto, Avery se prisjetila. Djelovalo je
utješno, poput milovanja kose.
“Sad ću riskirati i reći nešto što sam godinama željela reći. Traci je
bila, i još je, prevrtljiva, sebična žena koja je uvijek htjela imati više
nego što ima, i uvijek bi joj bio netko drugi kriv ako to ne bi dobila. A
ako bi to i dobila, nikad nije bila zadovoljna, jer to ne bi bilo dovoljno
— i to je opet bila krivnja nekog drugog. Ti si skroz drukčija. Gledala
sam te dok si odrastala i znam tko si i što si.”
“Misliš li da me ona ikad voljela?”
“Da.” Ne oklijevajući, Justine je stisnula Averynu ruku. “Da,
voljela te, i mislim da te i sada voli. Ipak nedovoljno.”
“Nedovoljno može biti lošije nego nikako”, promrmrljala je
Avery.
“Možda, ali to nije tvoja krivnja, dušo. To nema nikakve veze s
tobom, nego s Traci. Htjela bih vjerovati da si toga potpuno svjesna.
Možda još nisi. U međuvremenu, budi sretna što imaš prijateljice na
koje možeš računati. Ali pokatkad djevojka treba mamu. Ti imaš
mene.”
Avery ju je čvrsto zagrlila. “Znala sam. Uvijek sam znala, ali to
godi kad to ti kažeš. Ne želim da se brineš za mene.”
“To je dio posla, ali, kad si ti u pitanju, ja sam mirna.” Podigla je
rukama Averyno lice i nasmiješila se. “Samo hrabro. Ti si uvijek znala
pronaći izlaz.”
Nakon odlaska gostiju te pospremanja i čišćenja za njima —
Carolee se bavila s dvoje gostiju koji su odlučili prenoćiti — Avery je
nagovorila Hope da dode u njezin stan u predahu.
mart@ & nymphe
363
“Odmori se.” Avery je sjela, naslonila se i digla noge na niski
stolić. “Čestitam, sudomaćice.”
“Također. Isuse. Iscrpljena sam.”
“Bila si jako uzbuđena pa ti je sad naglo pao adrenalin.” “Znam —
ali to je bila djevojačka večer za pamćenje.”
“I slijedi isto takvo vjenčanje.” Avery je samozadovoljno podigla
ruke i razgibala ramena. “Za minutu nam idem skuhati čaj, a onda
možemo razgovarati ojanice i o tome koji joj je vrag bio da odjene
onakve hlače. Guzica joj je izgledala kao golemi goveđi odrezak.”
Naslonivši se, Hope je sklopila oči i smijuljila se. “Bože, stvarno
jest. S druge strane, Laurie je bila tako lijepa i tako uzbuđena zbog
svojeg vjenčanja. Prava je šteta što su rezervirali dvoranu prije nego
što je hotel bio završen.”
“Ti si nezasitna.”
“Možda. Charlotte me odvukla na stranu. Ona i druge djevojke iz
knjižare žele Laurie prirediti djevojačku večer. I sada bi htjele da se
ona održi u hotelu. Moram porazgovarati s Justine, da vidimo koliko
bi stajao takav događaj.”
“Mislila sam da sam ja ona koja najviše radi.” Ustala je, izula
cipele putem do kuhinje — onda ih zaobišla kako bi otvorila ulazna
vrata jer je netko kucao. “Samo da nije neki problem dolje, samo da
nije neki problem dolje”, mrmljala je. “Owen.”
“Vidio sam svjetlo. Mislio sam da bismo mogli — Bok, Hope.”
“Bok. Baš sam na odlasku.”
“Ne, nisi. Zaslužile smo popiti čaj. Carolee će dotad upravljati
hotelom. Jesi li i ti za čaj?” priupitala gaje. “Ili za pivo?”
mart@ & nymphe
364
“Uzet ću pivo. I mi smo se naradili. Mogu ga popiti putem ako
vi...”
“Bože, sjedni.” Gurnula ga je prema stolici. “Od silne ljubaznosti
zaboljet će me zubi. A noge me već bole.”
“Ona je uvijek dobar domaćin.” Prošao je pokraj stolice i sjeo na
kauč. “Sinoć i rano jutros”, obratio se Hope, “imao sam vremena
provesti malo istraživanje.”
“Čim završi vjenčanje, kunem se, uložit ću više vremena u to,
pomoći ću ti.”
“Nema problema. Danas se nisam mogao tomu posvetiti jer kod
Bečka uistinu radimo punom parom.”
“Kako ide?” viknula je Avery.
“Još malo i gotovi smo. Trenutačno se sve svodi na ličenje,
popravke, rješavanje detalja.
“Zvuči mi poznato”, rekla je Hope nasmiješeno. “Prilagođujem
vremenski raspored...”
“Također poznato”, javila se Avery iz kuhinje.
“Bit će gusto, ali trebalo bi sve biti završeno baš prije samog
vjenčanja i spremno za dobivanje svih dozvola. Razmišljao sam o
tome da im uredimo interijer dok budu na medenome mjesecu. Ne
moramo sve - primjerice, slike na zidovima i ukrasne detalje — ali
bismo mogli ubaciti namještaj, opremiti kuhinju i slično.” Avery je
izišla s pladnjem, šalicama čaja i bocom piva. Sve je odložila, nagnula
se i poljubila ga. “To si ti. Samo se ti možeš toga sjetiti.”
“Bilo bi dobro za njih da se mogu useliti odmah nakon povratka.”
mart@ & nymphe
365
“Odlična ideja. Pomoći ću im koliko god budem mogla”, obećala
je Hope. “Znam kako su planirali razmjestiti namještaj. Razgovarale
smo o tome.”
“Hope ima slonovsko pamćenje.”
“Ali ne i guzicu poput divovske rajčice.”
Owen je začuđeno pogledao Avery, na što je ona frknula. “Šala
nas cura”, rekla mu je.
“U redu. U svakom slučaju, isplanirat ćemo to. Kako je sve danas
prošlo?”
“Bilo je savršeno.” Hope je ispružila noge. “A došao nam je i
jedan neočekivani gost. Tijekom cijele zabave s vremena na vrijeme
osjetio se njezin miris - i stvarno mislim da se poslužila šampanjcem,
ako je to moguće. Našla sam praznu čašu gore u E&D-u nakon što
sam sve obišla, a svi su već bili otišli.”
“Ja sam je pozvala.” Avery je pijuckala čaj. “Bila sam gore prije
zabave i, ne znam, imala sam neki osjećaj da je bila tužna. Žalosna.
Rekla sam joj za dijete i za djevojačku večer. Čini se da ju je to sve
oraspoložilo.”
“To si ti”, promrmljao je Owen. “Ti misliš na takve stvari. O njoj
možda znam nešto više. Raspitao sam se o njezinoj obitelji. Imala je
dva starija brata i mlađu sestru. Jedan je brat poginuo u ratu. Drugi se
vratio, oženio se, imao četvero djece, tako da su to poveznice koje
imamo u slučaju potrebe. Sestra se udala nekoliko godina nakon rata.
Imala je petero djece, ali jedno je umrlo još kao dojenče. Koliko sam
uspio saznati, sestra je živjela više od devedeset godina. Nekoliko
godina nakon vjenčanja, odselili su se u Philadelphiju. To bi ti, Hope,
mogla istražiti jer je tvoja obitelj odande.”
mart@ & nymphe
366
“Može.”
“Znaš li išta o Liberty House School?”
Hope je podigla pogled, a osjećaj iznenađenja preplavio joj je
lice. “Istini za volju, znam. Zašto?”
“Još nisam pohvatao sve pojedinosti, bio sam skrenuo s puta i
uhvatio se nevažnih stvari — znaš kako to ide — i pojavila se ta škola
za djevojke Liberty School House — osnovana 1878. Sestra joj je bila
među osnivačima — a i omogućivala je školovanje djevojkama u
vremenu kada to nije bilo prestižno. Danas nije samo za djevojke, ali
je i dalje ugledna privatna škola na tom području.”
“Istina. Išla sam u tu školu.”
“Ozbiljno?” Iznenađeno, Owen se nagnuo naprijed, naslonivši
podlaktice na bedra. “Svijet je mali.”
“Da.” Namrštivši se, Hope je odložila svoj čaj. “Kako joj se zvala
sestra?”
“Ah, Catherine.”
“A prezime nakon udaje?”
“Darby. Catherine Darby. Pročitao sam da školska knjižnica nosi
njezino ime.”
“Tako je, a svijet je zaista sablasno mali. Catherine Darby o kojoj
pričamo, koja je pomogla osnovati djevojačku školu Liberty School
House 1878., bila je moja prapraprabaka.”
“Za Boga miloga!” viknula je Avery sva u čudu. “Za Boga miloga,
Hope, ako je to sve točno, Lizzy ti je rođakinja. Ti si njezina
praprapranećakinja.”
mart@ & nymphe
367
“Jesi li sigurna, Hope?”
Hope je letimično pogledala Owena. “Pohađala sam Liberty
School House, od vrtićke dobi pa sve do kraja osnovne škole. Isto su
to prošli i moja majka, i moj ujak, i moja baka s majčine strane, i moj
brat, i moja sestra. To je obiteljska tradicija. Odmah vam mogu reći,
ne znam mnogo o svojoj obitelji — ne tako daleko u prošlosti.
Zamišljala sam Catherine Darby kao staricu - staru s obzirom na dijete
- na slici u školskoj knjižnici. Nikada nisam čula da je imala sestru koja
je umrla. Nisam čak znala ni njezino djevojačko prezime.”
“Zna li netko iz tvoje obitelji više - neke privatne stvari kojih
nema u službenim dokumentima?”
“Iskreno govoreći, ne znam, ali mogla bih saznati. Ovo je sve...
tako čudno.” Tako čudno da je osjećala škakljanje u grlu. “Trebaju mi
se stvari slegnuti. Ne mogu sada o svemu ovome razmišljati. Moram
ići.”
“Želiš li da idem s tobom? Mogu ostati s tobom večeras.” “Ne,
ne, ne bojim se, nisam uznemirena. Samo moram procesu irati sve
ovo.”
“Zašto te ne bih otpratila?”
“Prekini”, inzistirala je Hope smješkajući se. “Mislim da ću uspjeti
prijeći trg. Samo moram razbistriti glavu i razmisliti o svemu. Sve je
ovo tako čudno.”
Avery se ustala i otpratila Hope do vrata. “Nazovi me ako budeš
uznemirena. Obećavaš?”
“U redu. Procesuiranje.” Lagano se udarila po čelu. “Znaš da
moram.”
“Da, inače te ne bih pustila samu. Ali, Hope?’”
mart@ & nymphe
368
“Hmm.”
“Nevjerojatno.”
“Da, sto posto se slažem s tobom.”
Kad je Hope izašla, Avery se okrenula prema Owenu i rekla
“Nevjerojatno.”
“Sestra”, mrmljao je. “Ne znam zašto sam krenuo tim tragom,
stvarno. Samo sam htio doći do informacije. S idejom da od viška
glava ne boli. Ali nisam vidio kako bi to pomoglo u potrazi za Billyjem.
A sad... znam da se slučajnosti događaju, ali ovo? Ovo nadilazi sve.”
“Što je ovo? Sudbina?”
“Što drugo?” Ustao je i počeo hodati tam oamo. “Ti si rođena i
odrasla u Boonsborou, a Hope u Philadelphiji. Bile ste cimerice
tijekom studija i prijateljice. Dobre prijateljice. Tako dobre da ona
dolazi ovamo u posjete i postaje dobra prijateljica s Clare. Istom
onom Clare kojom se moj brat ženi. Moja se majka zaljubila u stari
hotel, koji je uspjela kupiti. Mi smo uložili krv, znoj i suze kako bismo
ga obnovili. Osoba koju smo angažirali kao domaćicu ostaje u
drugome stanju, prisiljena je povući se, a ti i Clare predlažete Hope za
to mjesto.”
“Koja se želi preseliti jer joj život zagorčavaju onaj njezin seronja i
njegova obitelj.”
“Ona je stvorena za ovaj posao”, nastavio je Owen.
“Menadžerica hotela, zna doslovno sve... i ono čega se ne bismo ni
sjetili. Prekvalificirana, i nije baš sigurna da želi doći ovamo živjeti. A
moja je mama odmah zaposli — gotovo i ne obavivši razgovor s njom
i, bum, dobila je posao. Hope isto tako odmah sve prihvaća - bum.”
“Pa, kada ti to ovako sažmeš...”
mart@ & nymphe
369
“Tako i ispada, kad se sve zbroji i oduzme.” Zaustavio se na
trenutak i okrenuo se prema njoj. “Jedan obrat, zatim slijedi drugi,
jedan izbor, pa onda drugi, a sve vodi k istom mjestu. Hotel, Lizzy,
Hope — i možda, ako se tako nastavi — doći ćemo do tog Billyja.”
“Zna li ona, što misliš - mislim na Elizu?”
“Nemam pojma. Čini se, da je znala, više bi se potrudila povezati
s Hope. Kad malo promisliš o tome, više je bila s nama — Beckettom,
sa mnom, Ryjem — iako Ry o tome ne govori mnogo. Ni moja majka.
Čak ni ti.”
“I Murphy. On je prvi koji ju je ugledao, barem koliko mi znamo.”
“Djeca.” Owen je slegnuo ramenima. “Ona nisu naučena da ne
vjeruju u nemoguće. To je...”
“Što?”
Pogledao ju je i nasmijao se. “Tako jebeno dobro. I... čekaj malo.
Bio sam rastresen, zauzet nečim drugim. Tek sam sad primijetio.”
“Primijetio što?”
“Tvoju kosu. Vratila se.” Stao je pred nju i prošao joj je prstima
kroz sjajnu, zlatn ocrvenu kosu.“To je ponovno Averyna kosa.”
“Odlučila sam biti svoja neko vrijeme, vidjeti kako će to sve ići.“
“Takvu te najviše volim”, rekao joj je.
“Zbilja?” Promatrala ga je radoznalo. “Zašto nisi ništa rekao?”
“To je tvoja kosa, to je tvoja kosa.” Sagnuo se i pomirisao je. “Miriše
kao tvoja, pod dodirom je tvoja, a sad i izgleda kao ona. Lud sam za
tvojom kosom.”
“Ma hajde.”
mart@ & nymphe
370
“Uvijek sam i bio. Nikad nisam vodio ljubav s tobom i tvojom
pravom kosom.”
Nasmijala se, a onda se opet nasmijala kad ju je podignuo. Bez
oklijevanja opasala je noge oko njegova struka.
“Mislim da bih trebao”, nastavio je, “vidjeti kako je. Istražiti
sličnosti i razlike.”
“Voliš ta svoja istraživanja?”
“Neke više, neke manje”, složio se dok ju je nosio do spavaće
sobe.
mart@ & nymphe
371
20
krašen cvijećem i blistavim svjetlima, cijeli je hotel
svjetlucao kao čestitka. Nakon svega što je prošao svih tih
godina, hotel dugo nije doživio ništa slično - slavlje ljubavi,
vjere i strpljivosti u svojemu punom sjaju.
Zrak je preplavio opojni miris ruža, kozje krvi i slatki zapuh
ljiljana. Gore iznad nebo je bilo plavo i čisto.
Unutar vilinskih odaja Titanije i Oberona, Clare je obukla
vjenčanicu. Udahnula je i nasmiješila se majci dok joj jeHope
namještala haljinu. “Ne plači, mama.”
“Moja je djevojčica tako lijepa.” Oči su joj se ispunile suzama.
Prišla je Clare i primila je za ruku. “I tako sretna.”
“Savršeno.” Hope je promotrila Avery.
“Sad se sve tako čini.” Clare je još jednom duboko udahnula pred
ogledalom. “Savršeno.”
“I sve smo uspjeli organizirati na vrijeme. Izađimo na trijem da se
fotografiramo”, zapovjedila je Hope, “da ostanemo savršeni
zauvijek.”
“Jesi li sigurna da Beckett nije negdje u blizini? Ne želim da me
vidi prije same ceremonije. Znam da zvuči glupo, ali...” “Nije”,
ispravila ju je Avery. “Vratit ću se u Jane i Rochester i pobrinut ću se
da muškarci ostanu na toj strani.”
“I ti trebaš biti na fotografijama”, podsjetila ju je Hope.
U
mart@ & nymphe
372
“Vratit ću se. Samo da skupim dečke i Justine. I izvijestim vas što
se događa s mladoženjine strane. Počinjem, daj mi pet”, rekla je i
izjurila.
Opazila je da su vrata Elizabeth i Darcy bila otvorena. “Ne mogu
ti sada doći u posjet. Moram se držati protokola. Ali vratit ću se.”
Potpetice njezinih cipela zveckale su dok je hodala, a ona je
uživala u načinu na koji joj je haljina — boje šampanjca — lepršala
među nogama. Požurila je prema stražnjoj strani hotela, kroz vrata,
preko trijema.
Prije nego što je pokucala čula je glasove - uzbuđene glasove
dečki i tihi, potmuli smijeh. “Jeste li svi u pristojnom izdanju?” viknula
je dok je polako otvarala vrata.
“Definiraj što je to pristojno izdanje?” pitao ju je Ryder.
Ušla je s osmijehom na licu.
Justine, kose spuštene niz leđa, stajala je priljubljena obraz uz
obraz s Beckettom. Još jedan od onih savršenih trenutaka, pomislila
je Avery, dok su Ryder i dečki — svi u tamnim odijelima — sjedili na
krevetu raširenih karata i, kako se čini, igrali maratonsku Igru rata.
“Vrijeme je!” Liam je prvi skočio s kreveta, izazvavši stampedo.
“Ne još. Prvo ćemo se mi fotkati, a onda će fotograf doći ovamo i
fotkati vas. Gdje je Owen?”
“Rješava tekuće probleme”, kazao joj je Ryder.
“Izgledaš odlično. Bože, svi izgledaju odlično. Ukrast ću vam
Justine i dečke za fotografiranje pa ću ih ponovno poslati ovamo.
Ostatak mladoženjine ekipe ostaje u stražnjem dijelu hotela. Bez
njuškanja po prednjem dijelu.”
mart@ & nymphe
373
“Da naručimo pizzu“ upitao je Ryder i, uz već prisutni stampedo,
potaknuo manje nerede među mlađim dijelom uzvanika.
“Poslije.” Justine se okrenula i prostrijelila dečke pogledom koji
zaustavlja nemire već desetljećima. “Pokret, vojsko. Vidimo se
uskoro”, promrmljala je poljubivši Becketta u obraz.
“Ali ja sam žedan.” Murphy je pogledao Justine molećivo.
“Ja ću se za to pobrinuti. Bit ću odmah iza vas”, Avery je obećala
Justine.
“Sigurno pobjeđujem.”
Harry se okrenuo prema Ryderu čuvši njegov samodopadni
cerek.
“No, no!”
“Da, da. Rat je za tebe završen, luzeru.”
“Moratorij”, objavila je Justine. “Primirje”, objasnila je Harryju
dok ih je izvodila van. Prije nego što je zatvorila vrata, uputila je
Ryderu isti umirujući pogled.
“Izgledaš odlično”, kazala je Avery držeći kvaku. “A čekaj da vidiš
Clare.”
“Reci mi da ne moram čekati još dugo.”
“Strpi se još malo”, obećala je Beckettu i otišla užurbanim
koracima.
Avery je krenula dolje bacivši pogled prema dvorištu. Šatori,
bijela odijela pod svjetloplavim nebom, mnoštvo cvijeća, mnoštvo
svjetala.
mart@ & nymphe
374
Hope bi rekla da je savršeno, pomislila je. I bila bi u pravu. Owen
je izašao noseći pladanj s pićima. Pogledi su im se susreli. Ona je
stajala na stubama, a on je bio u podnožju. Taj trenutak — tako
romantičan i nestvaran — sve je stalo i srce joj je odmah zaigralo.
Nije mogao skinuti pogled s nje. “Izgledaš nevjerojatno.” “Čekaj
da vidiš mladenku.”
Owen je odmahnuo glavom, gledajući kako joj sunce obasjava
uzdignutu kosu škotske kraljice. “Čudesno.”
“Sve je prekrasno.” Rekla je i nastavila silaziti. “Sjeti se kako je
sve ovo izgledalo prije samo godinu dana. Koliko se sve promijenilo,
što se sve može ostvariti kad se hoće.”
Nije skidao pogled s nje. “I ja sam to isto pomislio.”
“Justine je zbog fotkanja smjestila dečke na mladenkinu stranu.
Odnijet ću im njihova pića.”
Pogledao je pladanj koji je nosio. Neobično, na trenutak je
zaboravio na njega, na vjenčanje, na cijeli svijet. “Da. Sprite, za koji
Liam tvrdi da je isti kao i šampanjac. Prava stvar za mamu.” “I pivo za
tebe i braću. Mi smo gotovi za petnaest minuta - ako se držimo
Hopeina strogog protokola. Onda će se fotograf pozabaviti vama
dečkima.”
“Bit ćemo spremni. Imam protokol kod sebe.”
“Naravno da ga imaš.”
Odnio je pladanj s pićem na trijem. “Zaista si čudesna”, dodao je,
na što se nasmijala i požurila dalje.
Otvorio je vrata i ušao.
mart@ & nymphe
375
“Sjećaš se kad sam rekao da bih se želio oženiti s Avery ako
zatrudni?”
“Isuse, Avery je trudna?” Ryder je zgrabio pivo s pladnja. “Ne.”
Sad je shvatio što je bio onaj čudan osjećaj kada je saznao da je test
bio Clarein — neka vrsta razočaranja.
“Shvatio sam to prije minutu — nisam shvaćao, a sada shvaćam.”
“Izgovori to već jednom”, savjetovao ga je Ryder, “ili ćeš sjebati
vlastiti protokol.”
“Samo se želim njome oženiti.” Pomalo ošamućeno, gledao je
naizmjence Rydera i Becketta. “Želim se oženiti s AveryMcTavish.”
“Pa, nazdravimo tomu.” Beckett je uzeo svoje pivo, pa Owenovo
te je odložio pladanj sa strane. “Izvoli.”
Owen je namršteno gledao u pivo. “Zar nisi nimalo iznenađen?”
“Ne, nimalo.”
“Čekaj. Čekaj.” Ryder je ustuknuo stisnutih očiju. “Rekao si
oženiti — u smislu oženiti? Prvo Beck, sad ti?” Gledao je sumnjičavo u
svoje pivo. “Je li nešto u pivu? Neka vrsta droge koja tjera ljude na
ženidbu? Popizdit ću.”
“Nema ničega u pivu, kretenu.” Beckett se cerio Owenu. “Trebao
bih je pitati noćas. Prošnja na vjenčanju donosi sreću.”
“Moram poraditi na tome.” Owen je duboko izdahnuo. “Moram
vidjeti kako, kada i sve ostalo.”
“On će poraditi na tome.” Ryder je otpio pivo. “To će biti
zabavno.”
Čim su završile sa svojim dijelom fotografiranja, Rose je ponovno
zagrlila Clare. “Idem pomoći oko dečki, a onda ću ti oca dovesti gore.”
mart@ & nymphe
376
“Oko dvadeset minuta.” Hope je držala mobitel. “Owen i ja
dopisujemo se porukama pa će mi javiti kada fotke budu gotove.
Onda ćemo znati i kada će Beckett i njegova svita izići u dvorište.”
“Provjerit ću s Owenom, ne brini se.”
“Šaljes poruke?” obratila joj se Avery čim je Rose izašla. “Zar ovo
nije trebalo biti neformalno vjenčanje?”
“Neformalno ne znači traljavo. Osim toga, gosti su već počeli
pristizati.”
“Može zdravica.” Avery je podigla čašu šampanjca. “Još netko?”
“Ja ne bih”, kazala je Clare, a zatim se predomislila. “Može gutljaj, za
sreću.”
“Gutljaj za mladu i pune čaše za uzvanike.”
Hope je podigla svoju čašu. “Za mladu.”
Clare je odmahnula glavom. “Ne, za brak. Za zavjete, za
kompromis, za strpljivost. Pijmo u ime svega toga.”
“Za brak onda”, složila se Hope i kucnule su se.
“I za obitelj”, dodala je Clare nakon što su otpile. “Ne činije samo
brak, djeca kad se rode, roditelji od kojih potječeš. To su i ljudi koji ti
čine život potpunim, bogatim i stabilnim. Za mene ste to vi.”
“Odlučna si u tome da nas rasplačeš”, promucala je Avery.
“Mislila sam da ću se i ja rasplakati.” Clare je još malo otpila i spustila
čašu. “Ali primjećujem dosta toga. Razmišljala sam sinoć o Clintu. I to
intenzivno. S apsolutnom sigurnošću mogu reći da bi mu bilo drago
što sam susrela Becketta. Što imam Becketta i što dečki imaju njega.
Ta me spoznaja čini sretnom. Sve što želim sad jest izaći u dvorište i
hodati prema Beckettu i dečkima s ovime”, rekla je položivši ruku na
trbuh. “I zavjetovati se.”
mart@ & nymphe
377
“Zatim ću plesati sa svojim suprugom i svojim sinovima.” “Kad ti
popravim ruž na usnama”, izjavila je Hope.
Dok je Hope šminkala Clare, Avery je odšetala do trijema želeći
biti minutu sama. Samo minutu.
Čula je kako se otvaraju vrata trijema i okrenula se prema
Elizabeth i Darcy. Ipak će imati društvo. I nije imala ništa protiv.
“Ne mogu to shvatiti. Nisam tužna, ali ne znam može li se ovo
nazvati srećom. Zbog Clare sam sretna. Ushićena sam zbog Clare. Ali
zapravo se osjećam nekako između. Pitam se kako to funkcionira.
Gledam nju i vidim kako je uvjerena da je to to. Uopće nije nervozna
niti ima kakvih sumnji i pitanja. Kakav je to osjećaj? Kako se uopće
dolazi do toga?”
“Nije bitno. Ja nisam važna. Danas je sretan dan. Clarein dan.”
Okrenula se s nakanom da ude kad je ugledala nešto na stolu između
vrata. Namrštivši se, prišla je i podigla omanji kamen. Bio je gladak
kao oblutak i u obliku srca. Veličinom je ispunio njezin dlan, a u
njegovu središtu bili su uklesani inicijali.
L. F.
B. R.
“Lizzy Ford. ‘B’ znači Billy? Mora biti.” Pogledala je uokolo, a srce
joj je divlje tuklo. Vrata su ostala otvorena i osjetio se miris ljeta,
krhak poput latica.
“Je li ti on ovo dao? Billy? Zasigurno jest. I to je... tu. Kako? Kako
to da ga ja držim upravo ovdje, upravo sad? Kako je to moguće...?”
“Avery!” viknula je Hope. “Idemo!”
mart@ & nymphe
378
“Clarein je dan”, ponavljala je stisnuvši kamenčić u ruci. “Ne
mogu im to sad pokazati, ali dat ću ga Owenu. Obećavam.” Ruku u
kojoj je držala kamenčić prislonila je srcu. “Obećavam”, ponovila je.
“Avery!”
“Samo trenutak!” Žurno je ušla unutra i krenula ravno prema
svojoj torbici. “Ruž za usne.” Sakrila je kamen na sigurno u torbicu,
pitajući se hoće li i dalje biti tamo kada se bude vratila.
Dok je sunce klizilo prema brdima na zapadu, ona je svjedočila
vjenčanju svojih prijatelja, čula je njihove zavjete dane jedno drugom,
njihovoj djeci, vidjela je kako se prsteni koje su izmjenjivali sjaje — još
jedan zavjet — pri blagoj svjetlosti.
Radost, jednostavna i golema, izvirala je iz njih, primijetila je,
poput kakve lijene, tople rijeke. Osjetila je da i u njoj buja nešto
ljupko i stvarno, stabilno i jako.
Potekle su joj suze radosnice kad su se prvi put poljubili kao muz i
zena.
Onda su uslijedili zagrljaji, pljesak, glazba. Owen ju je uhvatio za
ruku i odveo kroz prolaz među stolicama do vrata predvorja. Bilo je tu
još grljenja, pokoja suza, a onda smijeh, jer je Murphy najavio, glasno
i odlučno, da će ići mokriti upravo sad.
“Prvo pišanje, onda fotkanje”, naglasila je Hope. Mladenka,
mladoženja, uzvanici i obitelj. Onda Clare, Beckett i dečki, pa Clare i
Beckett.” Pogledala je prema fotografu. “Četrdeset pet minuta. Tako
ćemo biti točni.”
“Imaš štopericu?” pitao ju je Ryder.
“Ovdje je.” Avery se kucnula o čelo.
mart@ & nymphe
379
“Clare i Beckett moraju moći i plesati, i jesti, i zabavljati se”,
započela je Hope.
“Mislim da to njih ne brine”, istaknuo je Ryder dok su mladenci
izmjenjivali dugački poljubac. “Opusti se, šefice.”
“Ti se opusti”, promrsila je Hope i svojski se potrudila da ih sve
okupi.
Avery je kanila povući Owena na stranu, ali nije bio prikladan
trenutak.
To može i pričekati, rekla je sama sebi, i prepustila se
događajima.
Nakon fotografiranja, povratka mladenaca, prvoga plesa i
nekoliko zdravica, uspjela ga je odvući unutra.
“Želim plesati s tobom.”
“I ja to želim, ali prvo ti želim nešto pokazati. Gore na katu.” “Ali
tamo ima hrane koja dobro izgleda.”
“Jest ćemo, pit ćemo, plesat ćemo. Sve ćemo to raditi.” Držala ga
je čvrsto za ruku dok su hitali prema gore. “Objasnit ću ti o čemu je
ovdje riječ. Stajala sam na trijemu neposredno prije našeg silaska. Bila
sam... možda zamišljena. Važan je dan. Ona je izašla. U svakom
slučaju, vrata trijema su se otvorila. Razmišljala sam o tome kako će
se Clare i Beckett vjenčati, zavjetovati i slično. Pitala sam se kako ljudi
uistinu smognu hrabrosti napraviti tako važan korak.”
“Nije u pitanju hrabrost”, odgovorio je.
“Što god da jest.” Otključala je Titaniju i Oberona te su ušli.
“Hope me je zvala da krećemo i kada sam se okrenula, ovo je ležalo
na stolu između vrata.”
mart@ & nymphe
380
Na trenutak je zaklopila oči i zavukla ruku u torbu. Laknulo joj je
kad je prstima napipala kamen.
“Kamen? Bože, koje epohalno otkriće.”
“Umukni. Pogledaj ga, Owene.”
Gurnula mu ga je u ruke. Uzeo ga je i okretao. Izraz lica
odražavao je isprva podsmijeh, a zatim zaprepaštenost i naposljetku
začuđenost.
“Ona ti ga je dala.”
“Ostavila ga je na stolu. Kada sam išla van, nije ga tamo bilo.
Uvjerena sam da nije. Odjednom se pojavio. Ne bih se usudila reći da
mi ga je dala, ali zasigurno je htjela da ga vidim. Slažeš se?” “Još
pokušavam shvatiti kako je ovo ona mogla imati ili kako ga je
materijalizirala. Ili... ne znam više.”
“Odlučila sam ne razbijati glavu previše ovime da mi mozak ne
eksplodira. On joj gaje, zasigurno, dao. Ako pogledamo oblik,
inicijale.”
“Zašto bi joj on dao kamen? Kada razmisliš o tome...”
“To je srce, s njihovim inicijalima. Zar nije romantično?”
“Pretpostavljam. B predstavlja Billyja. Williama R. Može biti od
pomoći i početno slovo njegova prezimena.”
“Ti i Hope to istražujete, zato sam htjela doći do vas što prije.
Budući da je Hope jedna od organizatorica vjenčanja, obratila sam se
tebi. Ali nakon zabave trebali bismo joj ga odnijeti.”
“Ona ti ga je dala.”
mart@ & nymphe
381
“Lizzy? Ne, samo ga je ostavila tamo gdje gaja mogu lako naći.”
“Gotovo ista stvar.”
“Ona bi željela da ga ima Hope. Hope je njezin potomak.” “Nije
ga ostavila tamo gdje bi ga Hope mogla naći.” Vratio je kamen Avery.
“Ti ga trebaš zadržati.”
“To ne bi bilo u redu.”
“Pretpostavljam da postoji razlog zašto ga je tebi ostavila. Možda
ti treba malo vremena da to shvatiš. U međuvremenu potražit ću tog
Williama R. Hope ćemo za sve ovo reći nakon vjenčanja.” “U redu, ali
čudno se osjećam u vezi s tim.” Prepisala je inicijale prije nego što je
kamen spremila u torbicu. “Ako ga uzme natrag, nikomu ništa.”
“Jesam li ti rekao da izgledaš nevjerojatno?”
Zatreptala je očima. “Možda si to napomenuo, onako usput.”
“Zaista. I ja...” Ne, pomislio je, neće se prepuštati trenutačnom
porivu, ne na bratov dan, čak i ako donosi sreću. “Morali bismo se
vratiti dolje. Brat mi se ne ženi svaki dan.”
“Imaš pravo.”
“Što si mislila kada si spominjala hrabrost?” pitao ju je dok su
silazili.
“Što?”
“O tome da treba hrabrosti da se uđe u brak. Treba biti hrabar,
ne znam, kada odlaziš u rat, kada varaš poreznu upravu ili kada
skačeš padobranom.”
“Samo sam mislila da ljudi trebaju biti pripremljeni na ulazak u
’dok nas smrt ili razvod ne rastave’.”
mart@ & nymphe
382
Nije mu uopće bilo drago to što je rekla. “Jesi li ti oduvijek tako
cinična?”
“Nisam cinična.” Zasmetala ju je ta riječ. “Samo sam realna — i
znatiželjna. Ja sam znatiželjna realistica.”
“Pogledaj”, rekao je dok su prilazili podiju gdje su plesali parovi
— Clare i Beckett, njegovi i njezini roditelji, kao i mnogi drugi. “To je
stvarno.”
Stvarnost, opet je pomislio, ono što je želio. Sto je želio s Avery.
“I lijepo je. Uistinu lijepo. Taj trenutak. Važan trenutak. Ali bit će
na tisuće takvih trenutaka nakon ove zabave. Kad već govorim o
tome, zašto ne plešeš sa mnom?”
“Dobra ideja.”
Davao je sve od sebe da izgleda bezbrižno, ali njezine riječi
promijenile su nešto medu njima. Primijetio je da je i ona to također
osjetila.
Nije imala vremena razmišljati o tim osjećajima, a kamoli im se
prepustiti. Ostalo im je tek tjedan dana da dovrše sve detalje u kući,
unesu namještaj, opreme kuhinju.
To je Avery podsjetilo na završne radove u hotelu, ali, budući da
su Beckett i Clare bili na medenom mjesecu, bilo je dva para ruku
manje.
Međutim, taj je osjećaj već viđenog bio prisutan dok su ona i
Hope ubacivale tanjure, čaše, jedaći pribor, lonce, tave i pladnjeve u
ormariće.
“Valjda neće biti razočarana što neće imati priliku sve ovo sama
raditi?”
mart@ & nymphe
383
Hope je odmahnula glavom. “Razmišljala sam o tome jednom,
dvaput, triput. Onda sam pomislila na nju i njezin povratak s
medenoga mjeseca — na posao koji je čeka u trgovini, na djecu, na
novu rutinu, i na trudnoću. Vjerujem da će joj laknuti što neće morati
vući kutije, raspakiravati stvari i sve ostalo.”
“I ja to mislim — ali ja pokatkad razmislim i četvrti put. Drago mi
je što su dečki otišli nekoliko dana Clintovim roditeljima. Dobro je za
sve njih, ali moram priznati da mi ipak nedostaju. I što ne mogu
iskoristiti njihove neumorne nožice da nam nose stvari tamo-amo.”
“Skoro smo završili. Justine i Rose pobrinut će se za odjeću i
posteljinu, a Owen i Ryder unijet će teže stvari. Sve će biti savršeno za
njihovu dobrodošlicu u novi dom.”
Hope je zastala i posegnula za mobitelom. “Trebala bih provjeriti
je li Carolee naručila cvijeće.”
“Znaš da jest. Opusti se, šefice.”
“Ako me još jednom tako nazove, mogla bih ga opaliti nogom u
jaja.” Hope je stala na trenutak i razgibala ramena. “Kuća je lijepa -
drvo, detalji, osjećaj prostora.”
“Montgomeryjevi znaju svoj posao.”
“Znaju. Kad već spominjemo Montgomeryjeve, što se događa s
tobom i Owenom?”
“Ništa.”
Hope je pogledala prema stubama. “Justine i Rose su gore na
katu. Owen i Ryder istovaruju još jedan kamion. Ovdje smo samo ti i
ja.”
mart@ & nymphe
384
“Ne znam baš. Nismo o tome razgovarali još od vjenčanja. Moja
pogreška, pretpostavljam. Kad sam mu pokazala kameno srce, nešto
sam spomenula vezano za brak. Uzimam do smrti ili razvoda, tako
nešto. On me smatra ciničnom.”
“Pitam se zašto?”
“Ja se ne smatram takvom.”
“Ne, nisi. Ali problem s majkom ima utjecaja na tebe. Jednom ćeš
se morati toga osloboditi.”
“Ne utječe to na mene. Možda i utječe”, priznala je, ljuteći se na
samu sebe. “Ali zaista sam uvjerena da sam se tog tereta gotovo
oslobodila. Sada je prisutan neki čudan osjećaj među nama, a to je
zadnja stvar koju bih htjela. Prijatelji smo odavna. Zapravo.. '
Ogledala se oko sebe kako bi bila potpuno sigurna da su bile same.
“Prije nekoliko noći ovo sam iskopala iz svoje kutije za uspomene.”
Avery je otvorila svoju torbicu, povukla patentni zatvarač na
džepu i izvadila plastični prsten u obliku ružičastog srca. “On mi je to
dao kada sam imala oko šest godina i bila zaljubljena u njega.”
“Oh, Avery, to je tako dražesno. Tako slatko.”
“Bilo je, i još je. Prsten iz aparata za gumene bombone. On se
samo igrao sa mnom, ali to je za mene bilo nešto veličanstveno. On
inače radi takve stvari. Tako slatke stvari.”
“Ti si ga čuvala cijelo ovo vrijeme.”
“Naravno. Moj prvi zaručnički prsten.” Kako bi ih zabavila,
natakla ga je i migoljila je prstima. Međutim, vidjevši ga na ruci,
osjećala se pomalo tužnom. “A sada kao da nismo više toliko bliski,”
nastavila je skinuvši prsten. “Mislim da se želi povući i...”
mart@ & nymphe
385
Naglo je zašutjela kada je čula vrata kako se otvaraju i prsten
brzo spremila natrag u torbicu.
Dok je Blento ležao na kuhinjskom podu, očito iscrpljen, pomogla
je urediti stolove, svjetiljke, jastuke. Hope se morala vratiti u hotel, a
Avery je raspakiravala ručnike i postavljala sapune, počevši od glavne
kupaonice preko dječje, zatim preko one u gostinjskoj sobi,
naposljetku završivši u kupaonicama u prizemlju.
Potpuno se smračilo kada se vratila na kat te nasmijana zastala u
velikoj sobi. Topla, pomislila je, udobna i lijepa.
Čula je zvukove čekića i uputila se u igraonicu. Owen, s pojasom s
alatom oko bokova, vješao je uokvireni poster X-Mena.
“Složili ste vrtić?”
Okrenuo se prema njoj. “Ryder je to sredio prije nego što je
otišao.”
“Nije ovdje?”
“Skoro smo gotovi. Mama ti je poručila da će se ona i Rose sutra
vratiti, nakon što obave kupnju svježih proizvoda.”
“Odlično. Valjda si u pravu. Ne znam što bismo još mogli
napraviti. Nisam bila sigurna da ćemo uspjeti, a završili smo dan prije
planiranog.”
“Mnogo nam je ruku pomoglo.”
“I ti i Hope sa svojim popisima. Ova soba je, kao i cijela kuća,
super, zabavna, sretna.”
“Imaš pravo.”
mart@ & nymphe
386
“Jesi li za pivo? Da nazdravimo uspješno završenu poslu?”
“Nemam ništa protiv.”
Izašla je i otvorila dva piva. Bili su tako jebeno uljudni. Tako
formalni. I tako prokleto čudni.
Dosta, odlučila je i stavila pivo na kuhinjski pult. Pričekala je da
skine pojas s alatom. “Ljutiš li se nešto na mene?”
“Ne.” Odlučno ju je pogledao mirnim, plavim očima. “Zašto bih
bio?”
“Ne znam. Ali nešto nije u redu među nama još od vjenčanja.”
Promatrao ju je dok je uzimao pivo. “Možda si u pravu.” “Ako ti naša
veza ne odgovara, željela bih...”
“Zašto uopće potežeš tu temu? Zašto automatski smatraš da
naša veza neće funkcionirati, neće trajati, neće se održati?”
“Ne mislim tako. Ja...” Odmahnuo je rukom i odšetao do
udaljenog prozora. Ona je bila uporna. “Ljutiš li se na mene.” “To
postajem.” Ispio je još jedan gutljaj piva, vratio se do pulta
i odložio ga. Pogledao ju je ravno u oči. “Kako bi se ti osjećala da
sam ti rekao da mi naša veza ništa ne znači? Nemoj srati, Avery, reci
mi iskreno. Kako bi se osjećala da sam ti rekao da je to za mene
završena priča?”
Celjust samo što joj se nije počela tresti, kao što se sve u njoj već
treslo. “Slomio bi mi srce. Jesi li to htio čuti?
“Da.” Zatvorio je oči i izdahnuo. “Da, upravo sam to htio i čuti i
znati.”
mart@ & nymphe
387
“Zašto bi me htio tako povrijediti? Ti nisi ni teška ni hladna
osoba. Zašto bi me htio povrijediti na takav način? Ako se želiš
povući, ne trebaš biti okrutan.”
“Prekini.” Glas mu je odisao strpljivošću. “Ne povlačim se. Ne
želim se povlačiti. To je to. Ali ti ne vjeruješ u mene, u sebe, u nas.”
“Vjerujem. Zašto misliš da ne vjerujem?” Čak i dok je to
izgovarala, znala je. “Pokatkad govorim gluposti. Kadšto razmišljam
glupo. Trebao si me dosad upoznati.”
“Poznajem te, Avery. Znam da si vjerna i velikodušna, čvrsta i
ambiciozna.
Još od Beckettova vjenčanja Owen je tražio odgovor, rješavao
problem. Mislio je da je pronašao rješenje.
“Avery, ti i prečesto samu sebe preispituješ, previše se brineš da
si netko i nešto što nisi. Jer ti joj nisi nimalo slična. Nimalo, i nikad
nećeš ni biti. Živcira me što to ne vidiš.”
“Radim na tome.”
“U redu.” Krenuo je ponovno popiti gutljaj piva, ali se zaustavio.
“Ne, nije u redu. Opet ćemo se vrtjeti ukrug i nećemo stići nikamo.
Nije u redu jer ja sam zaljubljen u tebe.”
“Oh, moj Bože.”
“Vjerojatno sam to oduvijek i bio. Dugo mi je trebalo da to
shvatim pa vjerujem da će i tebi isto tako trebati. Ali, sada dosta o
tome. Vidiš li ovu kuću?”
“Da. Owene...”
“Ovo nije samo kuća... vraški dobra kuća. To je mjesto na kojemu
se može nešto izgraditi, kojemu se uvijek možeš vraćati i na koje
mart@ & nymphe
388
možeš računati.” Potpuno su ga obuzeli osjećaji prema Avery. Sve što
je htio bilo je pred njim.
Kvragu i razrada i pomno promišljanje.
“Ja isto tako imam vraški dobru kuću. Trebali bismo biti u njoj
zajedno. Ulagati u nju zajedno, vraćati joj se zajedno i računati na nju
— i na mene.”
“Želiš da se preselim k tebi?”
Radio je na tome, mislio je, ali ovo nije bio smjer u kojem je želio
da se stvari razvijaju. Zajebi to, odlučio je. Sve ili ništa.
“Želim da se udaš za mene.”
“Oh, Isuse.” Nakon kratkotrajnog otežanog disanja spustila je
pogled. “Ne osjećam svoje noge.”
“Vjerujem da te je šokiralo.”
“Žao mi je. Samo trenutak.”
“Ne. Kvragu. Ne. Nije u pitanju hrabrost. Mislim da je tu riječ o
ljubavi, vjeri i nadi. Promatrao sam brata kako se ženi s Clare i znao
sam da i ja to želim. Oduvijek sam i želio, ali mislio sam, da, jednog
dana. Jednog ću se dana skrasiti, oženiti se, stvoriti vlastitu obitelj.
Isto tako znam, da se ti nisi pojavila, taj dan ne bi nikada došao.
Uvijek si bila samo ti. Moja prva djevojka.”
“Moram malo sjesti.”
I sjela je, ravno na pod. Obuhvatila je ključ koji joj je visio oko
vrata. Brave, pomislila je, trebaju biti otključane. Ali bio je u krivu;
trebalo je imati hrabrosti. A ona nije bila kukavica.
mart@ & nymphe
389
“Kako bi se ti osjećao kad bih te odbila, kad bih ti rekla da ne
želim ništa od svega toga.”
Čučnuo je, ponovno je pogledavši ravno u oči. “Slomila bi mi
srce.”
“Ja to nikad ne bih napravila.”
“Udat ćeš se za mene kako me ne bi povrijedila?”
“Dovoljno te volim da napravim upravo to. Zbog tebe mi srce
treperi, Owene. Uvijek je treperilo. Navikla sam se na to — i možda
baš zbog toga nisam to dovoljno cijenila. Otkad smo prohodali, sve je
to bilo više od puke usplahirenosti. Nešto više, a ja nisam znala što ću
s tim. Nitko nikad nije u meni izazivao osjećaje kao što si ti to znao —
znaš. Mislila sam da meni nešto nedostaje jer nisam osjećala
dovoljno. Ali to što je nedostajalo, to nisi bio ti.”
Sjeo je na pod preko puta nje. “Sad ne nedostaje ništa, ni meni ni
tebi. Reci ‘da’.”
“Samo pričekaj. Ono što ja osjećam...” Odjednom joj je sinulo.
“Bože, to je kameno srce. Je li mi ona željela nešto reći? Tako je
čvrsto, tako otporno, tako trajno. Nikad nisam mislila da bi ti to
osjećao prema meni tako da jednostavno nisam mogla otvoriti srce i
predati ga. Za to treba imati hrabrost.” Kapnula joj je suza iz oka. “A
ja moram pronaći svoju hrabrost.”
Uzeo ju je za ruku. “Zaljubljen sam u tebe, Avery. Reci ‘da’.”
“Vjerojatno ti neću biti dobra žena.”
“To će biti moj problem, zar ne?”
Pogledala je njegovo lice, njoj tako poznato, njoj dragocjeno. Ne,
mislila je, nijednomu od nas ne nedostaje ništa. “Treba mi torbica.”
mart@ & nymphe
390
“Sada?”
“Zbilja je trebam.”
“Isuse, baš si se sjetila kada ćeš tražiti torbicu.” Podignuo se s
poda, zgrabio torbicu sa šanka i dodao joj je.
Nepomično ju je gledao dok je vadila ružičasti, plastični prsten.
Ponudila mu ga je. “Želim biti tvoj problem, Owene, cijeli svoj
život.”
“Sačuvala si ga”, promrmljao je. Smijući se, počeo joj je stavljati
prsten, a ona je odjednom stisnula šaku. “Nemoj me zafrkavati,
Avery. Reci ‘da’.”
“Čekaj malo. Ja nemam Clareinu - koja je ono riječ - staloženost,
ni Hopeinu sposobnost.”
“Ja ne prosim nijednu od njih.”
“Ne, i bolje ti je. Nemam tvoju strpljivost, hvala Bogu da je ti
imaš. Trudit ću se iz petnih žila - ali to već znaš.”
“To već znam. Reci ‘da’.”
“Volim te. Ti si moj prijatelj, moj ljubavnik, moja srodna duša.”
Smijući se, poljubila ga je u obraz. “Moj prvi momak bit će mi i
posljednji. Da.” Ispružila je ruku da joj stavi prsten. “Apsolutno,
definitivno da.”
Nataknuo joj je prsten. “Pristaje. Uglavnom.”
“Prvi put bio je prevelik. Čini se da će sad odgovarati.” Sjela mu je
u krilo.
“Koliko ti je vremena trebalo.”
mart@ & nymphe
391
“Kad gledam iz sadašnje perspektive, trebalo mi je točno
ovoliko.” Ispružila je ruku i migoljila prstima. Više nije bila tužna.
Samo radosna.
“Dobit će i pravi.” Uzeo joj je ruku i poljubio joj prst točno iznad
ružičastog, plastičnog srca. “Znaš, dijamantni ili koji god bi ti htjela.”
“Ovaj je pravi - ali rado ću primiti i dijamantni. Uzet ću tebe,
Owene, i hvala Bogu, ti ćeš uzeti mene.”
Čvrsto ju je zagrlio. “Avery.” Preplavili su ga osjećaji nakon što ju
je poljubio. Njegova je napokon, mislio je, upravo ovdje u njegovu
naručju. “Evo nas.”
“Ti i ja”, mrmljala je. “Sada znam na što je Clare mislila.” “Na
što?”
“Kako se osjećala prije vjenčanja. Rekla mi je da nije nervozna,
nego potpuno smirena.” Odmaknula se i obuhvatila mu lice rukama.
“I ja se tako osjećam. Smireno i odlučno. Ti si napokon moj. Hajdemo
kući i započnimo s gradnjom.”
Pomogao joj je da ustane, zajedno su ugasili svjetla, zaključali sva
vrata i odšetali držeći se za ruke.
Pomislila je na ključić oko vrata i na kameno srce koje je i dalje
nosila u torbici. I na slatki, bedasti prsten iz automata za gumene
bombone na svojem prstu.
Simboli, svi redom — nezaključanih mjesta i vječne ljubavi.
SVRŠETAK