poslovanje so ijalnog preduzeĆa kroz kljuČne …smartstart4u.org/sites/default/files/bhs -...

Stranica 1 od 37 Ovaj priručnik je izrađen u sklopu edukativnih modula Smart Start projekta.

Autor: Sanela Agačević

POSLOVANJE SOCIJALNOG PREDUZEĆA KROZ KLJUČNE TAČKE



Sadržaj

Contents Sadržaj ................................................................................................................................................. 2

1. OSNIVANJE / REGISTRACIJA BIZNISA ............................................................................................. 3

1.1. Novine u Zakonu o udruženjima i fondacijama BiH .............................................................. 4

1.2. Registracija preduzeća u BiH .................................................................................................. 6

2. IZVORI FINANSIRANJA .................................................................................................................... 8

3. ŠTA SVE MORAMO ZNATI O POREZIMA, DOPRINOSIMA I PARAFISKALITETIMA DA BI

ISPRAVNO VODILI POSLOVANJE? ......................................................................................................... 11

3.1. Kako se obračunava plaća, porez na dohodak, doprinosi i pripadajuće naknade? ............ 11

3.2. Kako se obračunava porez na dohodak i doprinosi na ostale naknade (Ugovor o djelu,

Ugovor o autorskom djelu i dr.)? ..................................................................................................... 14

3.2.1. Autorskim djelom smatraju se, narocito: ......................................................................... 14

3.2.2. Naknada članovima nadzornih odbora, upravnih odbora i druga slična primanja ........ 16

3.2.3. Osnovne karakteristike isplata po osnovu Ugovora o djelu: .......................................... 17

3.2.4. Osnovne karakteristike isplata po osnovu Ugovora o autorskom djelu: ........................ 17

3.2.5. Obračun UOD po propisima RS: ....................................................................................... 19

3.3. Porez na dodanu vrijednost .................................................................................................. 20

4. POSLOVANJE SA GOTOVIM NOVCEM .......................................................................................... 26

4.1. Pravilnik o blagajničkom poslovanju ................................................................................... 26

4.2. Blagajna i blagajnički maksimum ........................................................................................ 31

4.3. Blagajničko poslovanje i prateća dokumentacija ................................................................ 33

4.4. Isplate fizičkim licima............................................................................................................ 34

4.5. Naplata i plaćanje u stranoj valuti ....................................................................................... 34

4.6. Devizna blagajna i blagajnički maksimum .......................................................................... 35



1. OSNIVANJE / REGISTRACIJA BIZNISA Neprofitne organizacije su specifičan oblik organizovanja, privatnog ili javnog karaktera, osnovane u cilju zadovoljavanja određenih potreba, odnosno ostvarivanja ciljeva koji nisu prevashodno vezni za profit, već za neke druge, socijalne, nacionalne, političke, kulturne, vjerske, afirmativne i slične ciljeve. Naziv "neprofitne" znači da one ne egzistiraju sa ciljem ostvarenja profita, dobiti i sl., već sa nekim drugim, društvenim, socijalnim, kulturnim, vjerskim, profesionalnim, i sličnim ciljevima – poboljšanje statusa osnivača kao grupe u okruženju, ostvarenje zajedničkih interesa i ciljeva i promovisanje.

One imaju veoma široku lepezu "djelatnosti", ako se tako uopšte može nazvati predmet "poslovanja" neprofitnih organizacija, tu su političke stranke, dobrotvorne organizacije, ustanove za zaštitu ljudskih prava, udruženja za zaštitu lova i ribolova, udruženja potrošača, humanitarne organizacije, mikrokreditne organizacije, te mnoge druge raznovrsne organizacije.

Ciljevi poslovanja neprofitnih organizacija nisu usmjereni prema stvaranju profita i s tim povezano povećanju uloženog vlasničkog kapitala. Kroz djelatnost neprofitnih organizacija osigurava se zadovoljenje općih interesa i zajedničkih potreba šire zajednice isporukom dobara i usluga. Ako je djelatnost neprofitne organizacije pomognuta od države, dobra i usluge isporučuju se u skladu s državnom politikom. Odnosi s korisnicima usluga uspostavljaju se bez neposredne tržišne veze. Neprofitne organizacije ne finansiraju se prodajom proizvoda i usluga na tržištu, već se finansiraju iz drugih izvora (budžetskim sredstvima, sredstvima raznih subvencija, dotacija, doprinosa, članarina i sl.). Izuzetno, neprofitna organizacija može osnovati socijalno preduzeće kroz koje će ostvarivati profit, sa ciljem obezbjeđenja finansijskih sredstava za funkcionisanje neprofitne organizacije.

S gledišta vlasništva sve organizacije dijele se na:

privatne, javne (državne, društvene).

S gledišta djelatnosti koju obavlja dijele se na:

privredne (proizvodne), neprivredne (neproizvodne) organizacije.

S gledišta mjerenja uspjeha poslovanja sve organizacije mogu biti:

profitne organizacije – osnovni cilj egzistencije je ostvarivanje profita (dobiti), ili neprofitne organizacije – njihov prvenstveni cilj egzistencije nije ostvarivanje profita,

nego zadovoljavanje određenih javnih potreba.

Kod neprofitnih organizacija ne postoji neposredna tržišna veza između tih organizacija kao davalaca usluga i njihovih korisnika kao primalaca usluga.

Prema načinima finansiranja organizacije se dijele na:

organizacije finansirane prodajom proizvoda, robe ili usluga – tržišni mehanizam je instrument mjerenja učinkovitosti poslovanja profitno orijentirane organizacije,



organizacije finansirane sredstvima doprinosa, poreza, raznih subvencija, donacija, članarina i sl. – nepostojanje tržišta kao instrumenta alokacije resursa u zadovoljavanju javnih potreba.

Uvažavajući navedene klasifikacije, uz određeno generaliziranje, mogli bismo definisati neprofitne organizacije kao javne i privatne organizacije iz područja neprivrede koje se finansiraju iz poreza, doprinosa, subvencija, članarina i sl. Prema kriterijima prepoznavanja neprofitnih organizacija s njima su izjednačeni organi uprave i državne službe.

1.1. Novine u Zakonu o udruženjima i fondacijama BiH Već duži vremenski period se očekuje objavljivanje izmjena i dopuna Zakona o udruženjima i fondacijama BiH kojim bi se na sveobuhvatniji način, nego što je to do sada bio slučaj, uredilo djelovanje i nadzor nad radom neprofitnog sektora.

Iako je bilo planirano da ove izmjene već i zažive, "zahvaljujući" određenim neslaganjima delagata do kojih je došlo u prethodnoj parlamentarnoj proceduri usvajanja izmjena i dopuna ovog Zakona (u martu 2016. godine), novi "dorađen" tekst Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o udruženjima i fondacijama je, ponovo, u formi Prijedloga bio predmet razmatranja na 36. sjednici Parlamentarne skupštine BiH od 19.10.2016., te isti usvojen u prvom čitanju.

Jedno od osnovnih društvenih načela demokratskih država, koje je prihvatila i naša zemlja svojim Ustavom, kao i Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja čini sastavni dio Ustava BiH i ima prioritet u odnosu na sve druge zakone, jeste sloboda udruživanja i pravo na udruživanje i pristupanje udruženjima.

U skladu sa pozitivnim zakonskim propisima u našoj zemlji, udruženja i fondacije mogu biti registrovana na nivou BiH, ali i na nivou entiteta. Naime, trenutno aktuelni zakonski propisi kojima su uređena pitanja osnivanja, registracije, unutrašnje organizacije, prestanka rada, kao i druga pitanja koja su od značaja za slobodno udruživanje fizičkih i pravnih lica u našoj zemlji, su sljedeći:

- Zakon o udruženjima i fondacijama BiH ("“Službeni glasnik BiH”, br. 32/01, 42/03, 63/08 i 76/11);

- Zakon o udruženjima i fondacijama (“Službene novine Federacije BiH”, br. 45/02) i - Zakon o udruženjima i fondacijama Republike Srpske ("Sl. glasnik RS, br. 52/01 i 42/05).

U prethodnim godinama primjene ovog zakona, uočeno da je postoje određeni nedostaci u samoj proceduri njegove praktične primjene, a koje su u rezultat, između ostalog, i nedorečenosti pojedinih zakonskih odredbi, pa se iz toga razloga odlučilo na njihovu izmjenu i dopunu u cilju njihovog unapređenja i jednostavnije primjene što bi u konačnici trebalo omogućiti aktivnije učestvovanje građana u upravljanju društvenom zajednicom.

Također, u posljednje vrijeme se stavlja poseban akcenat na transparentnost rada neprofitnog sektora, pa su stoga prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o udruženjima i fondacijama, obuhvaćene i određene, nove, zakonske odredbe kao odgovor na inicijativu Moneyval tima Bosne i Hercegovine. Naime, unapređenja sistema prevencije borbe protiv pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti će biti posebno bitan aspekt kroz transparentnost rada nevladinih organizacija.

Udruženja i fondacije su, i do sada, bile zakonski obavezani da podnose godišnji izvještaj o radu i finansijske izvještaje u skladu sa zakonom, drugim propisima i statutu. Naime,



Zakonom o udruženjima i fondacijama u BiH je propisana obaveza da udruženja i fondacije vode poslovne knjige i podnose finansijske izvještaje, i to u skladu sa propisima kojima se uređuje računovodstvo neprofitnih organizacija. Ovu obavezu podnošenja finansijskih izvještaja, udruženje i fondacije, faktički, imaju u skladu sa odredbama (entitetskih) propisa o računovodstvu i reviziji kojima su, kao sva druga pravna lica, obavezna da vode poslovne knjige i sastavljaju finansijske izvještaje na način kako su ti propisi ove obaveze uredili.

Dodano, Zakonom o udruženjima i fondacijama je propisana obaveza da se godišnji finansijski izvještaji podnose skupštini, odnosno upravnom odboru na način utvrđen statutom. Ono što je posebno značajna novina kada je u pitanju finansijsko izvještavanje kod neprofitnog sektora je da se predloženim izmjenama Zakona, za udruženja, fondacije i druge neprofitne subjekte uvode dodatne obaveze kojima se podstiče transparentnost u njihovom radu, a što je inicirao Moneyval tima Bosne i Hercegovine u cilju unapređenja sistema prevencije borbe protiv pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti.

Naime, udruženja i fondacija su predloženim izmjenama i dopunama Zakona obavezana da učine dostupnim javnosti sve informacije koje se tiču rada i djelovanja udruženja ili fondacije, u skladu s pozitivnim zakonodavstvom. Tako je predloženom izmjenom propisano je da su udruženja i fondacije dužni Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine, kao registarskom organu, dostavljati finansijski izvještaj, i to najkasnije do 30. aprila tekuće za prethodnu godinu, radi objave na web stranici Ministarstva. Svrha koja se ovim namjerava postići je osiguranje dodatnih instrumenata kojim se stvaraju uslovi za praćenje finansijskih tokova nevladinih organizacija.

Također, u kontekstu transparentnosti rada, predviđeno je da sva rješenja o upisima u registre pri registraciji udruženja ili fondacije, koja se dostavljaju na objavu u "Službeni glasnik BiH", istovremeno u cijelosti objavljuju i na internetskoj stranici Ministarstva pravde.

Osim nadzora nad radom kroz prethodno navedeni koncept odgovornosti u radu članova udruženja, odnono nadležnog organa utvrđenog statutom, predloženim izmjenama Zakona je propisano da se nad radom udruženjа i fondacija, registrovanih u skladu s ovim (državnim) zakonom, može provesti inspekcijski nadzor od strane Upravne inspekcije Ministarstva.

Naime, u trenutnom zakonskom rješenju sadržana je samo jedna odredba koja govori o nadzoru na radom udruženja i fondacija koja glasi: "nadzor nad zakonitošću i namjenskim korištenjem i raspolaganjem sredstvima udruge ili zaklade provodi nadležni organ udruge ili zaklade, utvrđen statutom i ovim zakonom, kao i nadležna tijela", a činjenica je da u prethodno vremenskom periodu po pitanju nadzora nad radom neporfitnog sekotra nije puno napravljeno.

Prema trenutnom zakonskom rješenju, udruženje može biti osnovano od strane najmanje tri fizičke osobe koje su državljani Bosne i Hercegovine i stranci koji u Bosni i Hercegovini imaju boravište, ili pravne osobe koje su u Bosni i Hercegovini registrovane, u bilo kojoj kombinaciji, s tim što osnivači ne mogu biti država BiH, entiteti, kantoni, gradovi, općine, mjesne zajednice, državna tijela, državna preduzeća i fondovi.

Prvi dio odredbe člana 9. stav (1) Zakona bi faktički ostao nepromijenjen, istina, malo bolje formulisan, ali ključna izmjena u ovom dijelu je brisanje podvučenog dijela prethodne rečenice. Naime, time se dozvoljava da osnivači udruženja budu država BiH, entiteti, kantoni, gradovi, općine, mjesne zajednice, državni organi, državna preduzeća i fondovi, a u objašnjenju predloženih izmjena se navodi da je ovakvo zakonsko rješenje u skladu s



međunarodnim propisima, kao i Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i da se ovo izmjenom osiguraava da se ovo pitanje na nivou institucija Bosne i Hercegovine uredi na način kako je to uređeno na nižim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, kao i u zemljama okruženja.

1.2. Registracija preduzeća u BiH U BiH postoje dva entitetska Zakona o privrednim društvima:

- Zakon o gospodarskim društvima FBiH i

- Zakon o privrednim društvima RS.

Oba Zakona su u značajnoj mjeri usaglašena, a u osnovi privredna društva se dijele na društva lica i društva kapitala.

Za društva lica su karakteristična personalna svojstva, poznanstvo i međusobno povjerenje članova društva, pa je zbog toga uveden princip neograničene, lične, solidarne i neposredne odgovornosti članova za obaveze društva.

Ova društva odgovaraju za svoje obaveze cjelokupnom svojom imovinom, ali i njihovi članovi odgovaraju neograničeno solidarno za obaveze društva ne samo unesenom imovinom, već i vlastitom, neunesenom imovinom. Zbog toga se, između ostalog, ovaj tip društava veoma rijetko registruje u BiH. Društva lica su društvo sa neograničenom solidarnom odgovornošću (d.n.o.) i komanditno društvo (k.d.).

Društva kapitala su takvi privredni subjekti gdje je odlučujući kapital a ne lična svojstva osnivača. Kod ovih društava imovina društava je odvojena od imovine članova. Za svoje obaveze prema trećim licima društva kapitala neposredno odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom, prema tome članovi društva ne mogu odgovarati niti biti tuženi za obaveze društva, već snose poslovni rizik i to samo do iznosa unešenog udijela.

Prvi korak je izrada osnivačkog akta. Društvo sa ograničenom odgovornošću osniva se Ugovorom u pismenoj formi koji zaključuju osnivači. Kada d.o.o. osniva samo jedan osnivač, osnivački akt je Odluka o osnivanju. Odluka ili Ugovor o osnivanju je potrebno da bude notarski obrađena.

Kapital se može unijeti u novcu, stvarima i pravima. Ulozi u stvarima i pravima moraju biti u cjelosti uneseni u društvo do dana podnošenja prijave za upis osnivanja društva u registar društava, tako da društvo može njima trajno i slobodno raspolagati.

KORAK 1 - Priprema i sastavljanje osnivačkog akta (opisano u gornjem tekstu, sadržaj Odluke o osnivanju). Notarska obrada osnivačkog akta košta cca 400 – 450 KM.

KORAK 2 - Uplata osnivačkog uloga na prelazni račun kod banke po odabiru osnivača.

KORAK 3 - Registracija kod Općinskog suda. Potrebni dokumenti:

zahtjev za registraciju (komplet obrazaca se može naći na sudu);

osnivački akt;

dokaz o uplati osnovnog kapitala na privremeni račun u banci;

dokaz o uplati sudske takse i potvrda o uplati takse za objavljivanje oglasa o osnivanju

kompanije u Službenim novinama FBiH, odnosno Službenom glasniku RS;

potvrda iz poreske uprave o nepostojanju duga;

ovjeren potpis lica ovlaštenog za zastupanje kompanije u unutrašnjem i vanjskom prometu - potpis se ovjerava od strane notara;

izjava direktora o prihvatanju dužnosti;



ovjerena kopija pasoša osnivača kompanije (ili dokaz o registraciji kompanije u matičnoj zemlji).

KORAK 4 - Izrada pečata.

Uz zahtjev za izradu pečata privrednog društva mora se priložiti i kopija rješenja o upisu

društva u sudski registar. Minimalan sadržaj pečata je naziv i sjedište kompanije. Izrada pečata

se vrši u ovlaštenim pečatoreznicama. Troškovi izrade pečata se kreću od 30 do 50 KM, ovisno

o sadržaju i veličini pečata.

KORAK 5 – Podnošenje zahtjeva u Poreznu upravu za dobijanje Identifikacionog broja i Obavještenja o razvrstavanju na šifru djelatnosti. Troškovi kopiranja i ovjere dokumentacije cca 30 KM.

KORAK 6 – Prijava u sistem PDV-a. Po dobivanju identifikacionog broja, Društvo se može upisati u Registar obveznika indirektnih poreza, ukoliko planira ostvariti godišnji oporeziv promet veći od 50.000 KM.Trošak prijave u sistem PDV-a, administrativna taksa + kopiranje i ovjera dokumentacije cca 50 KM.

KORAK 7. - Otvaranje transakcijskog računa. Troškovi kopiranja i ovjere dokumentacije cca 30 KM.

KORAK 8 - Prijavljivanje društva i zaposlenih u Poresku upravu. Za prijavu kompanije u nadležnoj poreskoj upravi potrebni sljedeći dokumenti (original ili ovjerena kopija):

- rješenje o upisu u sudski registar;

- potvrda o matičnom/identifikacionom broju;

- popunjen obrazac za prijavu kompanije.

Nema troškova.

KORAK 9 – Podnošenje zahtjeva za inicijalnu fiskalizaciju. Trošak fiskalizacije cca 700 KM (sa fiskalnim uređajem).

KORAK 10 - Podnošenje izjave o ispunjavanju tehničkih uvjeta za početak obavljanja djelatnosti (odnosi se na poslovni prostor) nadležnom općinskom ili kantonalnom organu (u zavisnosti od djelatnosti). Nema troškova.

KORAK 11 - Početak poslovanja.



2. IZVORI FINANSIRANJA Osnovna odluka prilikom pokretanja biznisa je – šta osnovati, odnosno kako organizovati biznis? Šta sve treba znati potencijalni poduzetnik da bi donio ispravnu odluku o obliku i načinu organizovanja vlastitog biznisa, sa aspekta potrebnih financijskih sredstava?

Obezbjeđenje inicijalnih financijskih sredstava, iznalaženje adekvatnih/najprihvatljivijih financijskih sredstava je različito kod navedenih oblika organizovanja:

• Metode i tehnike utvrđivanja potrebnih sredstava za početak biznisa • Kako uložiti početni kapital – interni ili eksterni izvori sredstava • Ulaganje u obrtna sredstva • Ulaganje u stalna sredstva Nakon prvog ulaganja financijskih sredstava potrebno je adekvatno praćenje ulaganja i povrata ulaganja, praćenjem obrta novca, potraživanja i obaveza, likvidnost i solventnost kao osnovni financijski pokazatelji i praćenje realizacije financijskog plana.

Privredna društva se od osnivanja, pa kroz čitav period postonjanja susreću sa problemom finansiranja. Za osiguranja novčanih sredstava treba proučiti financijsko okruženje koje čine financijske institucije i financijski instrumenti sa kojima se može računati kao izvorima za pribavljanje novčanih sredstava.

Novac se može pozajmiti od kreditora, ali to treba uraditi sa pažljivom procjenom investicije, pogodnosti rokova otplate i kamatnog opterećenja.

Opravdanost investicije je prvo i najbitnije pitanje, a odgovor se dobije detaljnom analizom investicije, izradom elaborata, business planova, investicionih projekata i dr. uzimajući u obzir određene parametre kao npr. vrijeme potrebno za instalaciju ili izgradnju stalnog sredstva, vijek trajanja stalnog sredstva, vrijeme potrebno za emisiju dinoca ili obveznica, rizik u tekućem poslovanju, razvijenost tržišta na koje se planira plasirati proizvod, ekološka prihvatljivost poslovnog projekta itd. Nije rijedak slučaj da društva izvrše investiranje bez prethodne analize poslovanja, rizika poslovanja i tržišta za eventualno nove prozvode, pa se susreću sa ogromnim poteškoćama prilikom povrata sredstava.

Mogućnost pribavljanja novčanih sredstva zavisi od razvijenosti tržišta kapitala i društava, institucija koje se bave poslovima plasiranja sredstava, visine i karakteristika potrebnih sredstava i dr. Danas je na domaćem tržištu najzastupljeniji način pribaljanja sredstava samofinansiranje, kreditiranje, pozamljivanje, financijske pomoći, a potom zajednička ulaganja i dr. specifični oblici finansiranja.

Kada se detaljnom analizom utvrdi količina i struktura potrebnih sredstava, potrebno je odabrati odgovarajući izvor finansiranja. Pod pojmom izvor finansiranja podrazumjevaju se izvori sredstava koje koristi društvo, eksterni, interni, neraspoređena dobit i dr. Najbitnije je izdefinisati jedan izvor finansiranja kao optimalan, uzimajući u obzir:

- visinu potrebnih sredstava,

- karakteristike investicije,

- rok i dinamiku otplate,

- cijenu,

- osiguranje, garancija,

- uslovi korištenja,

- grace period,



- oblik ( financijski ili robni),

- dodatni uslovi (kontraisporuka, isporučilac opreme, nepoželjna banka).

Visina potrebnih sredstava treba da bude minimalna sa aspekta potreba, odnosno da prilikom angažovanja sredstava (novo stalno sredstvo ili nova proizvodna linija) povlači minimalne troškove finansiranja. Odobrena sredstva se trebaju odmah maksimalno mobilizirati. Kamata na pozajmljena sredstva mora biti manja od stope prinosa koji će ostvariti investicija jer samo takvom politikom će se isplatiti investicija. Razlika između stope prinosa od investicije i kamate na pozajmljena sredstva treba da pokrije ostale troškove poslovanja.

Karakteristike investicije, odnosno da li se planira investirati u stalna ili obrtna sredstava, zavisi i izvor finansiranja. Investiranje u stalna sredstva se, po pravilu, vrši iz dugoročnih izvora, a finansiranje u obrtna sredstva iz kratkoročnih izvora. U slučaju finansiranja obrtnih sredstava bitna je operativnost procesa, minimalan period čekanja na dobijanje financijskih sredstava. Kratkoročni izvori finansiranja podrazumijevaju rok povrata do 12 mjeseci.

Koeficijent obrta sredstava u koja se finansira i koeficijent obrta potraživanja mora biti što veći jer se u tom slučaju obezbjeđuje veća stopa prinosa od kamatne stope na pozajmljena sredstva. U slučaju finansiranja u stalna sredstva dugoročno se mora obezbijediti veća ili jednaka stopa prinosa investicije od kamatne stope na pozajmljenih sredstava, ukoliko se povrat sredstava sufinansira iz drugog poslovnog poduhvata.

Cijena pozajmljenih sredstava se uglavnom poistovjećuje sa kamatnom stopom. Ukoliko se radi o pribavljanju sredstava uzimanjem kredita, ne treba biti ključni faktor samo kamata kao cijena tog kredita. Cijena kredita je relativna kategorija i pitanje je šta banka kada odobrava kredit smatra pod cijenom kredita. Da li je to sama kamata ili su to i dodatni troškovi provizije banaka, troškovi obrade zahtjeva, nalazi sudskih vještaka za procjenu pokretnih ili nepokretnih stvari koje se zalažu kao garancija, troškovi upisa hipoteke u zemljišne knjige, troškovi ovjere ugovora u nadležnom sudu, mjenice i dr. Cijena kredita se treba okarakterisati kao povoljna tek kada se uzmu u obzir svi troškovi koje će društvo imati do momenta realizacije kreditnih sredstava, a mogu se direktno vezati za dobijanje sredstava. Većina banaka danas plasira sredstva sa godišnjom kamatom, koja može iznositi npr. libor + 2%, što je okvirno 7% godišnje. Na iznos kredita od 100.000,00 KM, uz kamatnu stopu 7% godišnje, rok otplate 7 godina, kumulativna kamata je 24.790,25 KM. Kumulativna kamata je 24,79%, a godišnja 7%. Visina kamate je, znači, relativna kategorija kada se posmatra bez roka otplate i perioda kapitalizacije.

Oblik sredstava koje pravno ili fizičko lice pribavlja može biti u stvarima, pravima i novcu. U stvarima može biti stalno sredstvo (zemljište, građevina, mašina računarska oprema i.td.) i obrtno sredstvo (sirovine, poluproizvod, roba i.td.). Najčešće se u specifičnim, povremenim oblicima finansiranja nailazi na pribavljanje sredstava u obliku stvari. Npr., na osnovu ugovora o poslovnoj saradnji pravna i fizička lica mogu nabaviti neka od navedenih sredstava u obliku stvari, a cijenu plaćati kroz plasman gotovog proizvoda. Nakon isteka ugovornog roka, sredstvo prelazi u vlasništvo pravnog lica koje ga je koristilo. Na ovaj način se zaobilazi proces pribavljanja novčanih sredstava i njegova pretvorba u stalna ili obrtna sredstva u obliku stvari. Ukoliko je za društvo povoljnija ova opcija, koristiće je jer će utrošiti manje vremena i ima u jednom periodu sigurno tržište za svoje proizvode. Sa druge strane, nakon isteka ugovornog roka, suočit će se sa problemom plasmana proizvoda. Za sredstva u obliku stvari mogu i dobavljači odobravati obročno plaćanje. U tom slučaju se obično avansira jedan dio (npr. 30%), a o ostatak plaća u jednakim mjesečnim otplatama. Montaža i prevoz najčešće nisu



uključeni u iznos koji se plaća mjesečno. Cijena u vidu kamate kod ovakvog načina kreditiranja je ukalkulisana u razliku u cijeni, ali se kupcu prezentira kao beskamatni kredit.

Brzina realizacije sredstava je bitna naročito za djelatnosti koje su vezane za određenu sezonu (poljoprivreda, građevinarstvo, tekstilna industrija i sl.), društva koja žele da se prva pojave na tržištu sa novom idejom ili proizvodom i druga društva koja su naročito vezana vremenskim periodom ili sezonom. Za njih je brzina realizacije i operativnost sistema najbitniji faktor. Za druga društva se može reći da je ovaj faktor jedan od ključnih, ali i on je povezan sa svim do sada prezentiranim. Kreditne organizacije su danas veoma spore, sa puno administrativnih prepreka i uslova koji komplikuju postupak odobravanja sredstava. Za neke kreditne linije minimalan period od podnošenja zahtjeva do realizacije sredstava je tri do četiri mjeseca.

Poduzetniku trebaju sredstva jer on trenutno ima ideju. Ako davaoc sredstava (banka ili njen izvor) prepozna u toj ideji sopstveni interes (kamata) i ako je ocijeni realnom, mora reagovati brzo i efikasno.



3. ŠTA SVE MORAMO ZNATI O POREZIMA, DOPRINOSIMA I PARAFISKALITETIMA

DA BI ISPRAVNO VODILI POSLOVANJE? U Bosni i Hercegovini direktni porezi su uređeni na entitetskim nivoima:

1. Porez na dohodak - se „bavi“ oporezivanjem isplata fizičkim licima, pri čemu su, za

značajan broj isplata, obveznici obračuna, obustavljanja i plaćanja preduzeća (i druga

pravna i fizička lica) kao isplatioci. Stopa je 10%.

2. Porez na dobit - oporezuje dobit preduzeća i drugih pravnih lica. Stopa je 10%.

3. Doprinosi - oporezuju isplate fizičkim licima po osnovu plaća i drugih samostalnih

djelatnosti. Stope su sljedeće:

U Federaciji BiH

Vrsta doprinosa Stopa

IZ ličnih i drugih primanja osiguranika za penzijsko i invalidsko osiguranje 17,0%

za zdravstveno osiguranje 12,5%

za osiguranje od nezaposlenosti 1,5%

NA isplaćena lična primanja na teret poslodavca za penzijsko-invalidsko osiguranje 6,0%



UKUPNO 41,5%

U republici Srpskoj

Vrsta doprinosa Stopa

IZ ličnih i drugih primanja osiguranika za penzijsko i invalidsko osiguranje 18,5%



za dječiju zaštitu 1,5%

UKUPNO 33,0%

3.1. Kako se obračunava plaća, porez na dohodak, doprinosi i pripadajuće

naknade? Porez na dohodak i doprinosi se obračunavaju na zakonom propisanu osnovicu. Najniža neto plaća u FBiH = 2,31 KM x broj radnih sati u mjesecu. Najniža neto plaća u RS = 395 KM.

Primjeri obračuna plaća u FBiH:

Prilikom obračuna plaća poslodavcu mogu koristiti dvije formule, u zavisnosti kako su ugovorili plaću.

Formula iz člana 17. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak i podrazumijeva primjenu koeficijenta 1,4493 na neto plaću;



Odredbama propisa o porezu na dohodak predviđena je mogućnost da poslodavac može zaključiti ugovore u iznosu neto naknade sa uključenim porezom na dohodak. U tom slučaju primjenjuje se formula iz Pravilnika, koja podrazumijeva neto x koeficijent 1,4493.

Obavezna je primjena ove formule u slučaju da poslodavac umjesto u novcu plaću zaposleniku nadoknadi u materijalnim dobrima i/ili uslugama.

Također, obavezna je primjena ove formule kod koristi koje se tretiraju kao neto prihod zaposlenika i preračunava se u bruto iznos primjenom navedenog koeficijenta.

Formula iz člana 20. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa izgleda ovako:

Osnovica (plaća) = (neto plaća - osobni odbitci) / 0,90 + osobni odbitci 0,69

Kada poslodavac sa zaposlenikom ima ugovoreni iznos neto plaće, osnovicu za obračun doprinosa (bruto) primjenjuje formulom iz čana 20. Pravilnika o načinu obračunavanja i uplate doprinosa.

Primjer 1: Ugovorena je plaća za isplatu 700,00 KM, uz korištenje osnovnog ličnog odbitka od 300,00 KM.

Osnovica (plaća) = (700 – 300) / 0,9 + 300 = 400 / 0,9 + 300 = 744,44 = 1.078,90

0,69 0,69 0,69

R.br. Opis Stopa Iznos

1 Osnovica za obračun doprinosa 1.078,90

2 Doprinosi iz plaće (1 x 31%) 31% 334,45

3 Doprinos za penzijsko / mirovinsko osiguranje

17% 183,41

4 Doprinos za zdravstveno osiguranje 12,5% 134,86

5 Doprinos za osiguranje od nezaposlenosti

1,5% 16,18

6 Doprinos na plaću (1 x 10,5%) 10,5% 113,28

7 Doprinos za penzijsko / mirovinsko osiguranje

6% 64,73

8 Doprinos za zdravstveno osiguranje 4% 43,16

9 Doprinos za osiguranje od nezaposlenosti

0,5% 5,39

10 Oporeziva osnovica (1 - 2) 744,45

11 Lični odbitak 300,00

12 Osnovica za obračun poreza na dohodak (10-11)

444,45

13 Porez na dohodak (12 x 10%) 10% 44,45

14 Za isplatu (10 - 13) 700,00

15 Posebna naknada za prirodne i druge nesreće (14 x 0,5%)

0,5% 3,5

16 Opšta vodna naknada (14 x 0,5%) 0,5% 3,5

17

Naknada Fondu za rehabilitaciju lica sa invaliditetom i lica sa posebnim potrebama (14 x 0,5%)

0,5% 5,39



Primjer 2: Ugovorena je plaća za isplatu je najniža plaća, prema opštem kolektivnom ugovoru (2,31 x 174 sati rada (pretpostavljenih za taj mjesec) = 401,94 KM, uz korištenje osnovnog ličnog odbitka od 300,00 KM.

Osnovica (plaća) = (401,94 – 300) / 0,9 + 300 = 101,94 / 0,9 + 300 = 413,27 = 598,94 0,69 0,69 0,69

R.br. Opis Stopa Iznos 1. Osnovica za obračun doprinosa 598,94

2. Doprinosi iz plaće (1 x 31%) 31% 185,67

Doprinos za penzijsko / mirovinsko osiguranje

17% 101,82

Doprinos za zdravstveno osiguranje

12,5% 74,86

Doprinos za osiguranje od nezaposlenosti

1,5% 8,99

3. Doprinos na plaću (1 x 10,5%) 10,5% 62,89

Doprinos za penzijsko / mirovinsko osiguranje

6% 35,93

Doprinos za zdravstveno osiguranje

4% 23,96

Doprinos za osiguranje od nezaposlenosti

0,5% 3,00

4 Oporeziva osnovica (1 - 2) 413,27

5 Osobni odbitak 300,00

6 Osnovica za obračun poreza na dohodak (4-5)

113,27

7 Porez na dohodak (6 x 10%) 10% 11,33

8 Za isplatu (1 - 2 - 7) 401,94

9 Posebna naknada za prirodne i druge nesreće (8x0,5%)

0,5% 2,00

10 Opšta vodna naknada (8 x 0,5%) 0,5% 2,00

11 Naknada Fondu za rehabilitaciju lica sa invaliditetom i lica sa posebnim potrebama (1 x 0,5%)

0,5% 3,00

Primjer obračuna plaće u RS:

Neto plaća - ugovorena 494,77

Obračun:

1. Bruto plaća (Neto plaća x koef. 1,616913) 1,6169130 800,00

2. Dopr. iz plaće (1 x 33%) 33,00% 264,00

3. Bruto – doprinosi (1. - 2.) 536,00

4. Lični dobitak 200,00

5. Oporeziva osnovica 336,00

6. Porez (5. x 10%) 10,00% 33,60

7. Neto plaća (3. – 6.) 502,40



3.2. Kako se obračunava porez na dohodak i doprinosi na ostale naknade (Ugovor

o djelu, Ugovor o autorskom djelu i dr.)? Prema propisima o porezu na dohodak u FBiH, utvrđivanje dohotka od drugih samostalnih djelatnosti vrši se na sljedeći način:

1. GRUPA - dohodak od drugih samostalnih djelatnosti iz člana 12. stav 4. tačka 2. Zakon o porezu na dohodak (djelatnost članova skupština i nadzornih odbora privrednih društava, upravnih odbora, stečajnih upravitelja i sudija porotnika koji nemaju svojstvo zaposlenika u sudu) utvrđuje u visini ostvarenih prihoda, odnosno bez prava na odbitne troškove, 2. GRUPA - dohodak od drugih samostalnih djelatnosti iz člana 12. stav 4. tačka 3. Zakona o porezu na dohodak (povremene samostalne djelatnosti, kao što su: povremene djelatnosti naučnika, umjetnika, stručnjaka, novinara, sudskih vještaka, trgovačkih putnika, akvizitera, sportskih sudija i izaslanika i druge djelatnosti koje se obavljaju uz neku osnovnu samostalnu ili nesamostalnu djelatnost) kao razlika između ostvarenih prihoda i rashoda utvrđenih članom 15. stavovi 4. i 5. Zakona, odnosno sa pravom na odbitne troškove (20%, odnosno 30% priznatih rashoda, zavisno o vrsti prihoda, odnosno 30% priznatih rashoda ili u visini stvarnih troškova za autorske naknade).

Osnovna razlika između ove dvije grupe dohodaka od drugih samostalnih djelatnosti je u (ne)priznavanju rashoda.

Za prvu grupu Zakon i Pravilnik ne predviđaju mogućnost priznavanja bilo kakavih rashoda (u smislu smanjenja osnovice za obračun poreza na dohodak i pripadajućih doprinosa), dok se za drugu grupu predviđa priznavanje rashoda (i umanjenje osnovice za obračun poreza na dohodak i pripadajućih doprinosa) za 30% (autorske naknade) i 20% (drugi ugovorni odnosi).

Pravilnik, takođe, predviđa odredbu po kojoj se autorskim naknadama smatraju prihodi ostvareni kao naknade za korištenje, ili za pravo korištenja bilo kojeg autorskog prava na književno, umjetničko ili naučno djelo, patent, zaštitni znak, plan, model, tajne formule ili postupke, kao i srodna prava, u skladu sa posebnim zakonom, pod uslovom da se ta prava ne ostvaruju u okviru nesamostalne djelatnosti ili samostalne djelatnosti iz člana 12. stavovi 1., 2. i 3. Zakona o porezu na dohodak.

Prilikom utvrđivanja da li se određeni angažman može smatrati autorskim djelom ili ne, obveznik se treba rukovoditi Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini (”Službeni glasnik BiH”, broj 7/2002), koji je članom 6. i 7. propisao da se autorskim djelom smatra se individualna duhovna tvorevina iz oblasti književnosti, nauke, umjetnosti i drugih oblasti stvaralaštva, bez obzira na vrstu, nacin i formu izražavanja, ako ovim zakonom nije drukcije propisano.

3.2.1. Autorskim djelom smatraju se, narocito:

pisana djela (knjige, brošure, književni tekstovi, članci i ostali napisi i kompjuterski programi);

govorna djela (predavanja, govori i druga djela iste prirode);

dramska i dramsko - muzička djela;

koreografska i pantomimska djela;

muzička djela, sa riječima ili bez riječi;

filmska djela i djela stvorena na način sličan filmskim djelima;



djela iz oblasti slikarstva, vajarstva, arhitekture i grafike, bez obzira na materijal od kojega su

sacinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti;

djela svih grana primijenjenih umjetnosti i industrijskog oblikovanja;

fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom;

kartografska djela (geografske karte, topografske karte i sl.) i;

planovi, skice i plastična djela, koja se odnose na geografiju, topografiju, arhitekturu ili drugu

naučnu ili umjetničku oblast.

Autorskim djelom smatraju se i zbirke autorskih djela, kao što su: enciklopedije, zbornici, antologije, muzičke zbirke, fotografske zbirke i sl., kao i baze podataka bilo da su čitke mašinski ili u drugoj formi, koje s obzirom na izbor ili raspored građe, predstavljaju samostalne individualne duhovne tvorevine.

Autorskim djelom smatraju se i zbirke narodnih književnih i umjetničkih tvorevina, dokumenata, sudskih odluka, ili zbirke druge slične građe, koje same po sebi ne predstavljaju zaštićena autorska djela ako te zbirke, s obzirom na izbor ili raspored i način izlaganja građe, predstavljaju samostalne individualne duhovne tvorevine.

Također, nije rijedak slučaj da se nerezidenti angažuju po osnovu drugih samostalnih djelatnosti, i u tom slučaju postoji obaveza za obračunavanjem poreza na dohodak. Članom 62. Pravilnika je definisano da kada rezidentni isplatioci isplaćuju dohodak nerezidentnim poreznim obveznicima, dužni su pri svakoj isplati dohotka obračunati, obustaviti i uplatiti porez na dohodak, u skladu sa odredbama Zakona.

Porez na dohodak na prihode koje na teritoriji Federacije ostvari nerezident povremenim obavljanjem samostalne djelatnosti, obračunava se i plaća porez po odbitku, primjenom stope 10% na osnovicu koju čini ukupan ostvareni prihod, bez prava na lični odbitak iz člana 24. Zakona.

Prema članu 30. stav 1. Zakona, obračunati i plaćeni porez na dohodak se smatra konačnom poreznom obavezom i porezni obveznik - nerezident koji je te prihode ostvario nije obavezan za ovaj prihod podnositi godišnju poreznu prijavu.

Na zahtjev nerezidenta nadležna organizaciona jedinica Porezne uprave dužna je nerezidentu izdati potvrdu o plaćenom porezu na dohodak u Federaciji.

Rezidentni isplatioci dohotka koji vrše isplatu dohotka nerezidentnim poreznim obveznicima koji imaju prebivalište u državama sa kojima BiH ima zaključen i ratificiran ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, dužni su prilikom isplate obračunati, obustaviti i uplatiti porez na dohodak na način utvrđen ugovorom.

Znači, primanja drugih fizičkih lica podrazumijevaju sljedeće:

primanja na osnovu članstva u skupštini, nadzornom odboru privrednog društva, člana

upravnog odbora, upravnog vijeća i drugih njima odgovarajućih tijela drugih pravnih lica, člana

komisije i odbora tih tijela,

primanja stečajnog upravnika i sudije porotnika, koji nema svojstvo uposlenika na sudu,

primanje umanjeno za porezno priznati iznos za povremene djelatnosti naučnika, umjetnika,

stručnjaka, novinara, sudskih vještaka, trgovačkih putnika, akvizitera, sportskih sudaca i

delegata i



druge djelatnosti koje se obavljaju uz neku osnovnu samostalnu ili nesamostalnu djelatnost

(definisane ugovorom o djelu, privremenim i povremenim poslovima i ugovorom o autorskom

djelu).

Stope koje se odnose na ove vrste primanja su:

Na teret osiguranika, iz osnovice po stopi - 4,00% za osnovno zdravstveno osiguranje i

Na teret isplatioca primanja, na osnovicu po stopi:

o 6,00% za penzijsko i invalidsko osiguranje Porez na dohodak (10%),

o Posebna naknada za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća (0,5%),

o Opšta vodna naknada (0,5%)

3.2.2. Naknada članovima nadzornih odbora, upravnih odbora i druga slična

primanja

Ukoliko je ugovorena naknada za članstvo u upravnom odboru (ili bilo koje drugo lično primanje koje se oporezuje u skladu sa navedenim principima iz Zakona o porezu na dohodak):

Osnovne karakteristike isplata naknada članovima nadzornih odbora, upravnih odbora i drugih sličnih primanja:

- Prilikom isplate ovih primanja ne mogu se koristiti lični odbici;

- Ne prizanju se troškovi, tj. ne umanjuje se osnovica za porez na dohodak;

- SVE što im se isplati se i oporezuje U CJELINI;

- Sve eventualne isplate koje se izvrše na ime raznih dodatnih naknada (dnevnice, prijevoz,

smještaj i sl.), smatraju se dijelom ukupne naknade, što znači da su i ti iznosi oporezivi;

- Doprinosi se obračunavaju i plaćaju na bruto osnovicu: 4% za zdravstveno osiguranje

- (iz primanja) i 6% za PIO/MIO (na teret isplatitelja);

- Kod isplata ovih vrsta primanja nerezidentima nema obaveze obračunavanja doprinosa (ni 4%

ni 6%);

- Ako se ugovori neto iznos isplate, onda se za obračun osnovice za doprinose (bruto iznos ili

prihoda) primjenjuje koeficijent 1,15741;

- Isplatitelj na svoj teret plaća 0,5% naknade za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća i opće vodne

naknade.

Primjer 1: Ugovorena je naknada po ovom osnovu u bruto iznosu (prihod) 1.000 KM

1. Prihod 1.000,00

2. Zdravstveno osiguranje na teret osiguranika (1 x 4%) 4% 40,00

3. Osnovica za porez na dohodak (1 - 2) 960,00

4. Porez na dohodak (3 x 10%) 10% 96,00

5. Penzijsko i invalidsko osiguranje na teret isplatioca (1 x 6%) 6% 60,00

6. Za isplatu (1 - 2 - 4) 864,00

7. Naknada za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća 0,5% 4,32

8. Opšta vodna naknada 0,5% 4,32



Primjer 2: Ugovorena je naknada u iznosu isplate na tekući račun 1.000 KM.

Primjenjuje se koeficijent 1,15741. Bruto naknada = 1.000 KM x 1,15741 = 1.157,41 KM.

1. Prihod 1.157,41


3. Osnovica za porez na dohodak (1 - 2) 1.111,11



6. Za isplatu (1 - 2 - 4) 1.000,00



3.2.3. Osnovne karakteristike isplata po osnovu Ugovora o djelu: Prilikom isplate ovih primanja ne mogu se koristiti lični odbici;

Osnovica poreza na dohodak sa paušalno umanjuje za priznate troškove u visini 20% prihoda;

Nerezidenti nemaju mogućnost umanjenja za troškove;

Oporezivim se smatraju i sve eventualne isplate koje se izvrše na ime raznih dodatnih naknada

(dnevnice, prijevoz,smještaj i sl.), jer se i to smatra dijelom ukupne naknade;

Doprinosi se obračunavaju i plaćaju na bruto osnovicu: 4% za zdravstveno osiguranje (iz

primanja) i 6% za PIO/MIO (na teret isplatitelja);

Kod isplata ovih vrsta primanja nerezidentima nema obaveze obračunavanja doprinosa (ni 4%

ni 6%);

Ako se ugovori neto iznos isplate, onda se za obračun osnovice za doprinose (bruto iznos ili


Isplatitelj na svoj teret plaća 0,5% naknade za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća i opće vodne

naknade.

3.2.4. Osnovne karakteristike isplata po osnovu Ugovora o autorskom djelu: Prilikom isplate ovih primanja ne mogu se koristiti lični odbici;

Osnovica poreza na dohodak sa paušalno umanjuje za priznate troškove u visini 30% prihoda;

Nerezidenti nemaju mogućnost umanjanja za troškove;

Oporezivim se smatraju i sve eventualne isplate koje se izvrše na ime raznih dodatnih naknada

(dnevnice, prijevoz,smještaj i sl.), jer se i to smatra dijelom ukupne naknade;

Doprinosi se obračunavaju i plaćaju na bruto osnovicu: 4% za zdravstveno osiguranje (iz

primanja) i 6% za PIO/MIO (na teret isplatitelja);

Kod isplata ovih vrsta primanja nerezidentima nema obaveze obračunavanja doprinosa (ni 4%

ni 6%);

Ako se ugovori neto iznos isplate, onda se za obračun osnovice za doprinose (bruto iznos ili


Isplatitelj na svoj teret plaća 0,5% naknade za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća i opće vodne

naknade.

U nastavku su dati primjeri ugovaranja u bruto iznosu (prihodu) i neto iznosu (koji se isplaćuje na tekući račun).



Primjer 3: Ugovorena naknada po osnovu Ugovora o autorskom djelu, u bruto iznosu 1.000 KM.

1. Prihod 1.000,00

2. Priznati rashodi (1 x 30%) 30% 300,00

3. Iznos dohotka (1 - 2) 700,00





8. Za isplatu (1 - 2 - 4) 905,00



Primjer 4: Ugovorena naknada po osnovu Ugovora o autorskom djelu 1.000 KM isplate na tekući račun (primjena koeficijenta 1,10522).

Bruto naknada = 1.000 KM x 1,10522 = 1.105,22 KM.

1. Prihod 1.105,22


3. Iznos dohotka (1 - 2) 773,65





8. Za isplatu (1 - 2 - 4) 1.000,00



Primjer 5: Naknada po osnovu Ugovora o djelu iznosi u brutu 1.000 KM.

1. Prihod 1.000,00


3. Iznos dohotka (1 - 2) 800,00




7. Penzijsko i invalidsko osiguranje na teret isplatioca (1 x 6%)

6% 48,00

8. Za isplatu (1 - 2 - 4) 891,00

9. Naknada za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća 0,5 4,46

10. Opšta vodna naknada 0,5 4,46



Primjer 6: Ugovorena je naknada po osnovu Ugovoru o djelu u iznosu 1.000 KM isplate na tekući račun. Primjena koeficijenta 1,12207.

Bruto naknada = 1.000 KM x 1,12207 = 1.122,07 KM.

1. Prihod 1.122,07


3. Iznos dohotka (1 - 2) 897,66




7. Penzijsko i invalidsko osiguranje na teret isplatioca (1 x 6%)

6% 53,86

8. Za isplatu (1 - 2 - 4) 1.000,00



3.2.5. Obračun UOD po propisima RS:

Neto naknada 1000

Obračun:

1. Bruto naknada 1363,33

2. Doprinos za PIO (18,5% x 3.) 252,22

3. Osnovica za obračun poreza na dohodak (1-2) 1111,11

4. Porez na dohodak (10% x 4.) 111,11

5. Neto naknada (1. – 2. – 4.) 1000,00

Potrebno je na teret isplatioca naknade obračunati:

6. Doprinos na teret poslodavca 0

Ukupan trošak isplate naknade po osnovu ugovora o djelu

(1.+6.) 1.363,33



3.3. Porez na dodanu vrijednost Porez na dodanu vrijednost je najreprezentativniji predstavnik indirektnih poreza u BiH, i funkcioniše po kreditnom principu. PDV plaća se po standardnoj stopi od 17% na poresku osnovicu. U nastavku su data osnovna pitanja i odgovori, sa ciljem da se steknu osnovna znanja iz obračuna PDV-a.

a) Šta je predmet oporezivanja PDV-om? PDV se plaća na:

- promet dobara i usluga (u daljem tekstu: promet dobara i usluga) koje poreski obveznik, u

okviru obavljanja svojih dje¬latnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine uz naknadu;

- uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu.

b) Šta je to promet dobara? Promet dobara je prenos prava raspolaganja na stvarima (u nastavku: dobra) licu koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik. Dobrima se smatraju i voda, električna energija, plin, toplotna energija ili slično. Prometom dobara smatra se i:

prijenos prava raspolaganja na dobrima uz naknadu na osnovu odluke državnog organa,

organa lokalne samouprave ili na osnovu zakona;

isporuka dobara po ugovoru na osnovu kojeg se plaća provizija pri prodaji ili kupovini dobara;

isporuka dobara na osnovu ugovora o iznajmljivanju na određeni period na osnovu

kupoprodajnog ugovora s odgođenim plaćanjem kojim je predviđeno da se pravo vlasništva

prenosi najkasnije otplatom posljednje rate;

prijenos prava raspolaganja na novosagrađenim građevinskim objektima ili ekonomski

djeljivim cjelinama u okviru tih objekata;

prijenos poslovne imovine poreskog obveznika od strane ovlaštenog lica, uključujući

likvidatore, stečajne upravnike i nadzornike (osim slučajeva iz stava 2. člana 7. Zakona);

upotreba dobara poreskog obveznika u vanposlovne svrhe;

razmjena dobara za druga dobra ili usluge.

c) Šta je upotreba dobara u vanposlovne svrhe? Kada dobra koja čine dio njegove poslovne imovine poreski obveznik koristi:

- u privatne svrhe ili u privatne svrhe svojih zaposlenika,

- kada dobrima raspolaže besplatno ili uz smanjenu naknadu,

- kada koristi robu u svrhe koje nisu povezane s njegovim poslovnim djelatnostima,

- te ako se PDV na dobra koja su u pitanju ili njihove sastavne dijelove može u potpunosti ili

djelimično odbiti ..... onda se takva upotreba ili raspolaganje smatra se prometom dobara

izvršenim uz naknadu i oporeziva su sa PDV-om.

Izuzetno od toga, ne smatra se prometom dobara uz naknadu:

- besplatno davanje poslovnih uzoraka kupcima ili budućim kupcima u uobičajenim količinama

za tu namjenu, pod uslovom da ih ti kupci ili potencijalni kupci ne stave u prodaju, odnosno da

su u obliku koji onemogućava njihovu prodaju;

- davanje poklona male vrijednosti u svrhu unapređivanja poslovne djelatnosti poreskog

obveznika, ako se oni daju samo povremeno i ako se ne daju istim licima.

- Poklonima male vrijednosti (u smislu Zakona), smatraju se pokloni čija pojedinačna cijena ne

prelazi 20,00 KM.



d) Šta je uvoz dobara? “Uvoz dobara” je svaki unos dobara u carinsko područje Bosne i Hercegovine, na šta se PDV obračunava. Izuzetno od toga, PDV se ne obračunava na dobra za koja je odmah po unošenju u BiH dato odobrenje za privremeno skladištenje, carinski odobreni postupak ili upotrebu dobara prema članu 30. stav 1. tačka 2. zakona, a za koja je pokrenut postupak privremenog uvoza uz oslobađanje od plaćanja uvoznih poreza, odnosno carinski postupak prijevoza.

e) Kako oporezovati usluge koje domaća pravna ili fizička lica fakturišu ino kupcu? Za promet usluga smatra se da je izvršen u BiH ako obveznik:

1. ima stalno sjedište u BiH iz kojeg se pružaju usluge, ili

2. u nedostatku takvog mjesta, ima stalnu adresu ili uobičajeno mjesto stanovanja u BiH.

Mjestom gdje se vrši takav promet usluga smatra se da se nalazi u BiH kada se radi o mjestu

gdje:

1. se nalazi nepokretna imovina, ako se radi o pružanju usluge koja je neposredno povezana s

tom nepokretnom imovinom, uključujući djelatnost posredovanja i procjene vrijednosti u vezi

s tom nepokretnom imovinom, kao i projektiranje, pripremu i izvođenje građevinskih radova i

nadzor nad njima;

2. se obavlja prijevoz, a ako se prijevoz obavlja i u BiH i u inozemstvu (u daljem tekstu:

međunarodni transport), odredbe ovog zakona primjenjuju se samo na onaj dio prijevoza

izvršen u BiH;

3. je usluga stvarno izvršena, ako se radi o:

o sporednim uslugama u oblasti transporta, kao što su utovar, istovar, pretovar i

slične usluge;

o uslugama iz oblasti kulture, umjetnosti, obrazovanja i nauke, sporta, zabavno-

estradnim i sličnim uslugama, uključujući usluge organiziranja manifestacija,

kao i s njima povezane usluge;

o uslugama procjene vrijednosti pokretne imovine;

o uslugama izvršenim na pokretnoj imovini. 4. primalac usluge obavlja djelatnost, ima stalno sjedište, ispostavu, stalnu adresu ili uobičajeno

prebivalište, ako se radi o uslugama:

a) prijenosa, ustupanja, propuštanja i stavljanja nekome na raspolaganje

imovinskih prava, autorskih prava, prava na patente, licence, zaštitnih znakova

i drugih prava intelektualne svojine;

b) reklamiranja;

c) savjetnika, inženjera, advokata, revizora, računovođa, tumača, obrade

podataka i davanja podataka;

d) preuzimanja obaveze da se u potpunosti ili djelimično odustane od vršenja

neke djelatnosti ili korištenja nekog prava;

e) bankarskim, finansijskim uslugama i uslugama u oblasti osiguranja i

reosiguranja, osim iznajmljivanja sefova;

f) stavljanja osoblja na raspolaganje;

g) pružanja telekomunikacionih usluga, što znači prijenos, emitiranje ili prijem

znakova, signala, teksta, slika, zvukova ili informacija putem kablovskih,



optičkih ili drugih elektromagnetnih sistema, uključujući i pravo na korištenje

takvog prijenosa, emitiranja ili prijema;

h) iznajmljivanja pokretnih stvari, osim prijevoznih sredstava;

i) posredovanja prilikom pružanja usluga iz podtač. a) do h).

5. Ako usluge iz tačke 4. ovog člana pruža obveznik koji ima sjedište ili prebivalište u BiH za

primaoca usluga koji nema svoje sjedište ili prebivalište u BiH, mjestom pružanja usluga smatra

se mjesto gdje primalac usluge ima sjedište svoje firme ili prebivalište.

f) Kada nastaje poreska obaveza? Poreska obaveza nastaje u momentu kada se izvrši jedna od sljedećih radnji, koja god bude najranija:

1. isporuka dobara ili vršenje usluga;

2. izdavanje fakture u skladu s ovim zakonom;

3. plaćanje ili djelimično plaćanje izvršeno prije izdavanja fakture;

4. nastanak obaveze plaćanja carinskog duga kod uvoza dobara, a ako te obaveze nema, u

momentu kada bi nastala obaveza plaćanja tog duga;

5. za promet dobrima i uslugama prema čl. 5., 6. i 9., po isteku poreskog perioda za vrijeme kojeg

je izvršen promet; i

6. za svaku izmjenu u poreskoj osnovici prema članu 20., kada se izda faktura ili drugi dokument.

g) Na šta se ne može priznati ulazni PDV? Obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na:

1. promet dobara i usluga koje su oslobođene od plaćanja PDV-a, osim ako ovim zakonom nije

drugačije propisano;

2. promet dobara i usluga izvršenih u inozemstvu, ako za taj promet ne bi imao pravo na odbitak

ulaznog poreza da je izvršen u Bosni i Hercegovini;

3. promet dobara i usluga kupljenih od lica s prebivalištem u Bosni i Hercegovini, a koji nije

registriran u skladu s ovim zakonom.

Obveznik ne može ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza na:

1. nabavku, proizvodnju i uvoz putničkih automobila, autobusa, motocikla, plovnih objekata i

zrakoplova i rezervnih dijelova za takva prijevozna sredstva, goriva i potrošnog materijala za

potrebe prijevoza, kao i iznajmljivanje, održavanje, popravke i druge usluge koje su povezane

s korištenjem tih prijevoznih sredstava, osim ako prijevozna sredstva i druga dobra koristi

isključivo za obavljanje svoje poslovne djelatnosti;

2. izdatke za poslovne zabave i smještaj;

3. izdatke koji se odnose na sticanje nepokretne imovine koju obveznik ili njegovo osoblje koristi

kao objekat za stanovanje, boravak djece ili kao objekat za rekreaciju i aktivnosti u slobodno

vrijeme, kao i dobra i usluge povezane s njima ili njihovom upotrebom;

4. izdatke obveznika i zaposlenih lica za reprezentaciju;

5. isplate zaposlenim u naturi.



h) Šta je uslov za priznavanje ulaznog PDV-a? Pravo na odbitak ulaznog poreza obveznik može ostvariti samo ako posjeduje:

1. fakturu izdatu od strane drugog obveznika na kojoj je iskazan PDV u skladu s članom 55.

zakona;

2. dokument koji se odnosi na uvoz dobara, a kojim se potvrđuje da je primalac ili uvoznik

prilikom uvoza platio PDV koji je na ovaj način iskazan;

Obveznik može odbiti ulazni porez od izlaznog PDV-a, ako ga ima, u poreskom periodu u kojem

je PDV obračunat.

Ako obveznik za kupljena dobra dobije fakturu u kojoj je PDV iskazan od strane lica koje, u

skladu sa zakonom, ne može izdati takvu fakturu, on ne može ostvariti pravo na odbitak PDV-

a koji je iskazan kao ulazni porez, bez obzira što je taj porez platio u dobroj namjeri.

Ako obveznik primi fakturu na kojoj je iskazan iznos PDV-a u višem iznosu od iznosa koji je

trebalo da bude obračunat i naplaćen u skladu s ovim zakonom, obveznik ne može više

obračunati iznos odbiti kao ulazni porez, čak i ako je PDV plaćen.

i) Koji je period obračunavanja PDV-a? Poreski period za koji se obračunava PDV je kalendarski mjesec.

Obveznik je dužan obračunati PDV za odgovarajući poreski period na osnovu ukupnog prometa dobara ili usluga iskazanih u fakturama u tom poreskom periodu.

j) Kada se podnosi PDV prijava? Obveznici su dužni svoju PDV obavezu obračunatu za određeni poreski period navesti u mjesečnoj PDV prijavi, koja se podnosi do 10-og u mjesecu po isteku poreskog perioda. Obveznik podnosi prijavu za PDV bez obzira da li je obavezan platiti PDV u periodu za koji je prijava podnesena.

k) Kada se priznaje ulazni PDV? Ulazni porez odbija se u poreskom razdoblju - mjesecu, u kojem je primljena faktura za nabavljena dobra i usluge sa iskazanim porezom na dodatu vrijednost u skladu sa članom 55. Zakona. Odbitak ulaznog poreza se odobrava bez obzira da li je faktura plaćena.

l) Kada se podnosi PDV prijava? Obveznici su dužni do 10-og u mjesecu po isteku poreskog perioda iz člana 38. stav 1. Zakona, podnijeti PDV prijavu nadležnoj organizacionoj jedinici Uprave prema sjedištu, odnosno prebivalištu obveznika.

Iznosi navedeni u poljima na poreskoj prijavi zaokružuju se na cijeli broj u KM.

m) Kada se plaća PDV obračunat u PDV prijavi? Obveznici koji se bave prometom dobara i usluga iz člana 4. do 11. Zakona, plaćaju PDV najkasnije do desetog u mjesecu za prethodni mjesec.

Iznos uplate navedene u stavu 1. ovog člana se zaokružuje na najbliži niži cijeli broj u KM.

n) Kakav je obavezan sadržaj poreske fakture? Obveznik PDV-a je dužan da svakom kupcu izda poresku fakturu za svaki promet dobara i usluga, izuzev za onaj promet koji je oslobođen plaćanja PDV-a (član 24. i 25. Zakona), odnosno za usluge od javnog interesa, finansijske i novčane usluge.



Pod poreskom fakturom se smatra i svaki drugi dokument koji sadrži sve propisane elemente.

Poreska faktura se izdaje najmanje u dva primjerka, od kojih se jedan uručuje kupcu, a drugi služi kao isprava za knjiženje.

Poreska faktura služi kao osnov za utvrđivanje poreske obaveze.

Poreska faktura je osnov i preduslov za odbitak ulaznog poreza, bilo kao osnov umanjivanja poreskih obaveza ili osnov za povrat poreza od države, za knjiženje i unos podataka u poresku prijavu.

Za svaku izgubljenu poresku fakturu ili dokument kojim se stiče pravo na odbitak ulaznog poreza, kupac je dužan od dobavljača obezbijediti prepis poreske fakture.

Poreska faktura iz prethodnog člana mora sadržavati najmanje slijedeće podatke:

a) naziv, adresu i identifikacioni broj za indirektne poreze obveznika koji je isporučio dobra ili

usluge,

b) mjesto i datum izdavanja fakture,

c) broj fakture,

d) datum isporuke dobara i/ili usluga,

e) ime, naziv, adresu i kada postoji identifikacioni broj za indirektne poreze poreskog obveznika

kupca,

f) trgovački naziv, vrstu, količinu i cijenu isporučenih dobara i obavljenih usluga,

g) pojedinačnu vrijednost dobara i usluga bez PDV-a,

h) ukupan iznos naknade bez PDV-a,

i) PDV stopu i ukupan iznos PDV-a,

j) ukupan iznos naknade za dobra i usluge, uključujući PDV.

U slučajevima kada je obveznik dužan izdati poresku fakturu, a isporučena dobra ili usluge nisu oporezive PDV-om, na poreskoj fakturi je dužan naznačiti član Zakona po kome se obračun PDV-a ne vrši.

Obveznik PDV-a mora izdati poresku fakturu u skladu sa odredbama ovog pravilnika i

Zakona i u slijedećim slučajevima korišćenja usluga u vanposlovne svrhe, i to kad:

a) obveznik upotrijebi dobra koja čine dio poslovne imovine u vanposlovne svrhe poreskog

obveznika, zaposlenih i drugih lica kada je PDV moguće u potpunosti ili djelimično odbiti,

b) obveznik pruža usluge bez naknade, ili uz smanjenju naknadu, u vanposlovne svrhe osnivača,

zaposlenih i drugih lica ili svrhe koje nisu povezane sa njegovim poslovanjem,

c) obveznik upotrijebi ili obavi uslugu bez naknade, ili uz smanjenu naknadu, zaposlenima ili

d) članovima njihove porodice po osnovu rada i

e) obveznik izuzima dobra za krajnju potrošnju (u svrhe koje nisu povezane s poslovnom

djelatnošću).

o) Šta je interna porezna faktura? Za korišćenje dobara i usluga u vanposlovne svrhe izdaje se interna porezna faktura, pod uslovom da se na navedena dobra i usluge može odbiti PDV u potpunosti ili djelimično. Interna faktura sadrži sve propisane elemente poreske fakture, osim što se umjesto podataka o kupcu navode podaci o svrsi korišćenja dobara i usluga.



p) Šta je avansna faktura? Za primljene avanse prije isporuke dobara i usluga, a na osnovu izvoda ovlašćene organizacije platnog prometa, primalac avansa, dužan je izdati poresku fakturu.

Na poreskoj fakturi je obavezna naznaka „faktura-avans”.

Ovakva poreska faktura je osnov za obračun izlaznog poreza kod prodavca, a ulaznog kod kupca.

Primljeni avans predstavlja bruto naknadu iz koje se preračunatom stopom izračunava PDV

(14,5299%).

Ako je avans primljen u istom obračunskom periodu u kojem je obavljena i isporuka, tada se ne ispostavlja poreska faktura za avans, nego faktura za redovnu isporuku dobara ili usluga. U slučaju kada je primljeni avans veći od iznosa u redovnoj fakturi ispostavlja se poreska faktura za razliku avansa.

Pri isporuci dobara, odnosno obavljanju usluga ispostavlja se poreska faktura u kojoj se zaračunava cjelokupna isporuka dobara, odnosno obavljena usluga, a poreska faktura za avans se poništava (stornira).

PDV se ne obračunava i ne plaća u slučaju avansnog plaćanja za promet dobara i usluga koji ne podliježe plaćanju PDV-a.

Primalac avansa izdaje račun sa pozivom na odredbu Zakona o PDV-u kojim je propisano da taj promet dobara i usluga ne podliježe oporezivanju. Ovo se ne odnosi na promete koji su oslobođeni obračuna i plaćanja PDV-a, u skladu sa odredbama člana 24. i 25. Zakona.



4. POSLOVANJE SA GOTOVIM NOVCEM Blagajničko poslovanje odnosno poslovanje sa novčanim sredstvima čini poseban segment finansijskog poslovanja. Obazrivost u poslovanju gotovim novcem proizilazi prije svega iz razloga što raspolaganje gotovinom mimo transakcijskog računa ostavlja veću mogućnost zloupotrebe.

Zakon o porezu na dohodak i Pravilnik o primjeni Zakona o porezu na dohodak zabranjuju da se isplate oporezivih naknada fizičkim licima vrše u gotovini, dok je Zakon o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti propisao obavezu prijave ovlaštenoj organizaciji gotovinske transakcije veće od 30.000 KM.

4.1. Pravilnik o blagajničkom poslovanju O poslovanju sa gotovim novcem se ne može govoriti a da se ne spomenu odredbe Pravilnika o blagajničkom poslovanju.

Važeći Zakon o finansijskom poslovanju (“Službene novine FBiH”, broj 2/95, 13/00 i 29/00) nije propisao obavezu sačinjavanja ovog Pravilnika, ali se smatra da bi svako pravno lice zbog osjetljivosti poslovanja i mnoštva propisa trebalo regulisati poslovanje sa gotovim novcem internim aktima.

Prilikom sačinjavanja Pravilnika o blagajničkom poslovanju preduzeće bi trebalo obratiti pažnju na karakteristike društva, od statusnog oblika, organizacije, djelatnosti do broja poslovnih jedinica, broja zaposlenih, propisanih obaveza, odgovornosti i sl.

Pravilnik o blagajničkom poslovanju trebao bi da sadrži sljedeće podatke o:

- Vrsti gotovine koja će se evidentirati u blagajni, Vrsti i broju blagajni koje će se voditi,

- Odgovornosti za blagajnu(e),

- Evidenciji blagajničkog poslovanja,

- Elektronskom ili ručnom vođenju blagajničkog poslovanja,

- Vrsti naplate gotovine u blagajnu,

- Vrsti i visini isplate gotovine iz blagajne, - - Ograničenjima prilikom naplate i isplate iz blagajne, - - Propisivanju dokumenata koji su prilozi naplati i isplati,

Propisivanju obaveze ovjere priloga naplati i isplati,

- Visini blagajničkog maksimuma, - - Roku dostave blagajničkog dnevnika računovodstvu na knjiženje,

Kontroli blagajničkog poslovanja i ostalo.

U nastavku je dat okvirni primjer Pravilnika o blagajničkom poslovanju za pravna lica.



Na osnovu člana ____ Statuta Društva “XYZ” d.o.o., direktor Društva donosi:

PRAVILNIK O BLAGAJNIČKOM POSLOVANJU I OPŠTE ODREDBE

Član 1.

Ovim pravilnikom se uređuje organizacija blagajničkog poslovanja; poslovne knjige i dokumentacija u blagajničkom poslovanju; kontrola blagajničkog poslovanja; tretman manjkova i viškova u blagajni; plaćanja gotovim novcem prema propisima o platnom prometu i porezu na dohodak; devizna blagajna i ostale odredbe.

Član 2.

U društva se obezbjeđuje praćenje gotovine i ekvivalenata gotovine analitički, po vrstama, i u skladu sa potrebama društva.

Gotovina i ekvivalenti gotovine društva čine:

- novčana sredstva naplaćena od kupaca; - novčana sredstva podignuta sa transakcijskog računa u KM, - novčana sredstva koja se nalaze u blagajni u KM, - novčana sredstva podignuta sa deviznog transakcijskog računa, - novčana sredstva koja se nalaze u deviznoj blagajni, - bonovi za posebne potrebe.

II EVIDENCIJE O BLAGAJNIČKOM POSLOVANJU

Član 3.

U društvu se vode sljedeće blagajne:

- blagajna u KM (u daljem tekstu KM blagajna), - blagajna u deviznim sredstvima plaćanja (u daljem tekstu devizna blagajna), - ostale blagajne, a na osnovu ukazane potrebe i odluke Direktora društva.

Sav promet gotovinskih novčanih sredstava se evidentira u jednoj KM blagajni i jednoj deviznoj blagajni.

Član 4. Blagajničko poslovanje se evidentira preko:

- naloga za naplatu, - naloga za isplatu, - dnevnika blagajničkog poslovanja.

Blagajnik može voditi i pomoćne evidencije.

Blagajničko poslovanje se može evidentirati ručno ili elektronski.



U slučaju vođenja blagajničkog poslovanja elektronski, dnevnik blagajničkog poslovanja, nalog naplate i nalog isplate moraju imati zadovoljavajuću formu.

III ODGOVORNOST ZA BLAGAJNIČKO POSLOVANJE

Član 5.

Gotovinska novčana sredstva se drže u kasi blagajne kojom rukuje blagajnik.

Blagajnik društva je odgovoran za naplate, isplate i stanje gotovine u blagajnama.

Izuzetno, direktor društva Odlukom može imenovati više blagajnika u slučaju organizovanja više blagajni.

IV NAPLATE I ISPLATE U BLAGAJNI

Član 6. U KM blagajnu se evidentiraju sljedeće naplate:

- naplata prodatih dobara i usluga od pravnih i fizičkih lica, - podignuta gotovina sa transakcijskog računa, - pozajmice u gotovom novcu od fizičkih lica, - ostale uplate u gotovini koje su nastale kao rezultat redovnog poslovanja.

Iz KM blagajne se evidentiraju sljedeće isplate:

- za plaćanje nabavljenih dobara i usluga od pravnih i fizičkih lica, - akontacija za službeni put, - dnevnica i troškova službenog puta, - toplog obroka i ostalih dodatnih primanja, - pozajmica fizičkim licima, - ostale isplate koje su nastale kao rezultat redovnog poslovanja.

Član 7.

Isplate fizičkim licima koje su oporezive porezom na dohodak ne mogu se vršiti u gotovom novcu iz blagajne.

Pod fizičkim licem, u smislu ovog člana se ne podrazumijeva samostalna djelatnost.

Član 8.

U deviznu blagajnu se evidentiraju sljedeće naplate:

- podignuta gotovina sa transakcijskog deviznog računa,

Iz devizne blagajne se evidentiraju sljedeće isplate:

- akontacija za službeni put u inostranstvo,

- dnevnica i troškova službenog puta u inostranstvo.



Član 9.

Izuzetno, gotovinske naplate i isplate u deviznim sredstvima plaćanja se mogu vršiti i po drugim osnovama, u skladu sa odlukom direktora i propisima koji regulišu oblast deviznog poslovanja.

Član 10.

Isplate i naplate koje se evidentiraju u KM blagajni i deviznoj blagajni mogu se vršiti samo na osnovu prethodno izdatog dokumenta kojim se odobrava ili naređuje naplata, odnosno isplata (račun, nalog ili dr. relevantan dokument).

Isplate akontacija i drugih vidova isplata koje ne prati poseban dokument može se vršiti i u slučaju kada tu isplatu, svojim potpisom na samom nalogu za isplatu, odobri ili naredi direktor ili drugo ovlašteno lice.

Blagajnički dnevnik sa dokumentom o isplati i naplati, prije njegove predaje u računovodstvo, mora biti potpisan od strane blagajnika, primaoca, odnosno isplatioca i drugih lica ovlaštenih od strane direktora.

Član 11.

Svaki dokument u vezi sa gotovinskom isplatom i naplatom mora biti numerisan i popunjen tako da isključuje mogućnost naknadnog dopisivanja.

Ispisivanje i potpisivanje dokumenata o isplati i naplati je jednokratno, sa dvije kopije i originalom, za potrebe primaoca, odnosno uplatioca, računovodstva i blagajne.

Član 12.

KM blagajna i devizna blagajna se vode i zaključuju svakodnevno, ukoliko ima promjena

(uplata i isplata) tog dana.

Utvrđivanje stvarnog stanja blagajne vrši se na kraju svakog radnog dana.

Blagajnik, odnosno zaduženo lice, obavezno vodi blagajnički dnevnik u koji unosi i podatke o utvrđenom stvarnom stanju i iskazuje eventualni višak ili manjak.

Jedan primjerak blagajničkog dnevnika sa svim priloženim dokumentima o naplatama i isplatama, dostavlja se računovodstvu na knjiženje isti dan, a najkasnije sutradan.

V BLAGAJNIČKI MAKSIMUM

Član 13.

Visina sredstava koja se drže u KM blagajni i deviznoj blagajni nije unaprijed ograničena, kao ni visina isplata iz KM i devizne blagajne, osim ukoliko bi time bili povrijeđeni posebni propisi ili interesi društva.

U smislu stava 1. ovog člana, u svim situacijama u kojima je to propisano i moguće se preporučuje bezgotovinsko poslovanje putem transakcijskih računa društva otvorenih u poslovnim bankama, dok se gotovinska plaćanja i naplate koriste samo u za to uobičajenim situacijama, odnosno ukoliko se za tim ukaže posebna potreba, hitnost i sl.



Član 14.

Visina sredstava koja ostanu u deviznoj blagajni po zaključivanju blagajničkog dnevnika na kraju dana, ukoliko nema potrebe za njihovim korištenjem, moraju se najkasnije sutradan položiti na devizni račun.

VI OSTALE ODREDBE

Član 15.

Strana valuta iskazuje se po vrstama i po vrijednosti utvrđenoj na bazi srednjeg kursa Centralne banke objavljenog na dan pod kojim se sastavlja izvještaj.

Član 16.

Kontrolu blagajničkog poslovanja vrši šef financijske službe, odnosno lice koje imenuje direktor.

Član 17.

Tumačenje ovog Pravilnika daje direktor, a njegove izmjene i dopune vrše se na način na koji je i donesen.

Član 18.

Ovaj Pravilnik stupa na snagu i primjenjuje se danom donošenja.

Broj:_________ / ______

U ____________, _____ godine

Direktor

_________________



4.2. Blagajna i blagajnički maksimum Blagajna je mjesto u organizaciji preduzeća (najčešće u okviru finansijske funkcije) koje obavlja poslove s gotovim novcem, surogatima novca i eventualno sa drugim vrijednosnim papirima (npr. mjenicama, čekovima i sl.).

Sve uplate i isplate gotovog novca evidentiraju se u blagajničkom dnevniku koji se još naziva i knjiga blagajne ili blagajnički izvještaj. U toj (uvezanoj) knjizi blagajne na prvom listu (blagajničkom dnevniku) provodi se originalno knjiženje a kopija ostaje u knjizi blagajne.

Blagajna je obavezna voditi blagajnički dnevnik.

U blagajničkom dnevniku provode se knjiženja uplate i isplate gotovine neposredno poslije njihova nastanka a na temelju isprava blagajničke uplatnice i blagajničke isplatnice. Blagajnički dnevnik se svakodnevno zaključuje i utvrđuje saldo te se uspoređuje stvarni iznos gotovine u blagajni s utvrđenim saldom.

U nastavku je dat primjer blagajničkog izvještaja.

Preduzeće „XYZ“

Blagajnički izvještaj / dnevnik blagajne (KM)

Redni broj

Nalog Datum Opis Primitak Izdatak

1. 056040502

24.05.20xy.

Materijalni troškovi 117,00 0,00

2. 056040502

24.05.20xy.

Račun za plin 0,00 100,00

3. 056040502

24.05.20xy.

Račun za kanc. materijal 0,00 17,00

4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. Rekapitulacija Primitak Izdatak Saldo

Prethodni Period 0,00 0,00 0,00

Promet Blagajne 117,00 117,00 0,00

Ukupno 117,00 117,00 0,00

Kontrolisao: Blagajnik:



U blagajnu se evidentira promet u gotovom novcu na osnovu:

- Naloga blagajne za naplatu, što predstavlja ulaz novca i - Naloga blagajne za isplatu,što predstavlja izlaz novca.

Često nevladine organizacije koje implementiraju više od jednog projekta se odluče na vođenje posebne blagajne za svaki projekat, jer im to daje mogućnost jasnog uvida u stvarnu strukturu projektnih izdataka.

Što se tiče vođenja blagajne ona se najčešće vodi ručno, s tim da je dozvoljeno i elektronsko vođenje.

Maksimalan iznos novca koji se može držati u blagajni reguliše se blagajničkim maksimumom.

Blagajnički maksimum je najveći iznos novca koji smije ostati u blagajni na kraju radnog vremena. Tokom dana taj se iznos smije prekoračiti, ali se na kraju dana mora osigurati da sav višak bude deponiran na račun preduzeća (u banci).

Blagajnički maksimum određuje organ preduzeća ili može biti određen zakonskim ili podzakonskim aktom. Postavljanjem blagajničkog maksimuma preduzeća se brane od nepotrebnog rizika držanja gotovine u većem iznosu od neophodnog.

Plaćanje gotovinom u Republici Srpskoj na osnovu Zakona o unutrašnjem platnom prometu regulisano je Uredbom o uslovima i načinu plaćanja gotovim novcem.

Poslovni subjekti visinu blagajničkog maksimuma utvrđuju odlukom nadležnog organa u skladu sa njihovim internim aktima, a na osnovu prosječnih dnevnih isplata iz blagajne u prethodnom mjesecu, kao i drugih uslova koji su od uticaja za potrebu držanja gotovog novca u blagajni.

U blagajnički maksimum ne ulazi gotov novac podignut sa računa kod ovlaštene organizacije za namjene penzije, akontacije, isplate šteta i dr., ako je ovaj novac isplaćen istog ili narednog dana od dana njegovog podizanja.

Poslovni subjekti su dužni da gotov novac ostvaren obavljanjem registrovane djelatnosti evidentiraju u skladu sa propisima o računovodstvu i uplate istog radnog dana na svoj račun otvoren kod ovlaštene organizacije, a najkasnije narednog radnog dana.

Izuzetak su poslovni subjekti čiji dnevni priliv gotovog novca ne prelazi 200 KM ili su udaljeni od ovlaštene organizacije 15 ili više kilometara, te su oni dužni da uplatu gotovog novca izvrše najkasnije u roku od pet radnih dana.



4.3. Blagajničko poslovanje i prateća dokumentacija

Svaka pojedinačna promjena koja je evidentirana u blagajni na određeni dan se knjiži u finansijskom knjigovodstvu. Svaka naplata (ulaz) novca u blagajnu i isplata (izlaz) novca iz blagajne mora biti dokumentovana.

a) Ulaz novca - naplata

Kao ulaz novca u blagajnu se evidentira sva gotovina podignuta čekom sa transakcijskog računa preduzeća i sav promet ostvaren u gotovom novcu od trećih lica.

Gotovinu podignutu čekom sa transakcijskog računa preduzeća čini:

- Gotovina za materijalne troškove,

- Putne dnevnice i troškovi službenog puta,

- Topli obrok, regres i druga primanja radnika,

- Akontacije za službeni put,

- Akontacije za materijalne troškove,

- Povrat pozajmljenog novca i dr.

Pod prometom ostvarenom u gotovom novcu od trećih lica se misli na dnevni promet u maloprodaji/maloprodajama, gotovinski naplaćeni računi za usluge, avansi u gotovini i dr.

Dokumenti koji su obavezan prilog u blagajni prilikom naplate su:

- Za promet – presjek stanja iz fiskalne kase,

- Za naplatu avansa – avansi račun,

Za podignuti novac sa transakcijskog računa – ček.

b) Izlaz novca - isplata Kao izlaz novca u blagajni se evidentira:

- Sva gotovina isplaćena iz blagajne,

- Gotovina za materijalne troškove,

- Putne dnevnice i troškovi službenog puta,

- Topli obrok, regres i druga primanja radnika,

- Akontacije za službeni put,

- Akontacije za materijalne troškove,

- Polog dnevnog prometa / pazara na transakcijski račun.

Dokumenti koji su obavezan prilog u blagajni prilikom isplate su:

- Isplata toplog obroka – isplatna lista sa potpisima zaposlenika, Isplata regresa –

isplatna lista sa potpisima zaposlenika,

- Isplata ostalih ličnih primanja (do neoporezivog iznosa) – isplatna lista sa potpisima

zaposlenika,

- Polog pazara iz blagajne na transakcijski račun – uplatnica, Isplata za službeni put –

putni nalog,

- Isplata za materijalne troškove – pojedinačni računi.



4.4. Isplate fizičkim licima U gotovini se fizičkim licima može isplatiti sve ono što se ne smatra oporezivim dohotkom:

- Dodatne naknade zaposlenim, kao što su naknade za topli obrok, regres, otpremnine,

dnevnice, isplate povodom praznika, neoporezivi dio naknade troškova za korištenje privatnog

vozila, neoporezive novčane pomoći i sl.

- Sve što je navedeno u članu 5. i 6 Zakona o porezu na dohodak (isplate iz dobiti

vlasnicima, penzije, socijalne pomoći, invalidnine, osiguranje, naknade

- vanbudžetskih fondova, neoporezivi dio stipendije, kamate na štednju, novčane

nagrade u kvizovima i dr.).

Svako oporezivo primanje/dohodak fizičkog lica mora biti uplaćen na tekući račun. Predviđeni izuzeci od ovog pravila su pobrojani u članu 71. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak:

- Sve ono što nije oporezivi dohodak,

- Dohodak od ulaganja kapitala,

- Dohodak od igara na sreću,

- Dohodak od iznajmljivanja stanova,

- Isplate po osnovu otkupa sekundarnih sirovina i otpada, pod uslovom da to nije

registrovana djelatnost pojedinca,

- Isplate za prodaju vlastitih stvari koje nisu služile za obavljanje djelatnosti,

- Isplate po osnovu otkupa poljoprivrednih proizvoda, Primanja maloljetnih osoba za

neke vrste poslova.

4.5. Naplata i plaćanje u stranoj valuti Naplata i plaćanje u stranim sredstvima plaćanja regulisano je Zakonom o deviznom poslovanju. Sav promet unutar Federacije BiH i Republike Srpske se mora vršiti u konvertibilnim markama (osim izuzetaka navedenih u Zakonu i podzakonskim aktima).

Sav promet sa inostranstvom rezidenata iz Federacije BiH i Republike Srpske se mora vršiti u stranim sredstvima plaćanja (osim izuzetaka navedenih u podzakonskim aktima).

Dozvoljeni su određeni izuzeci za promet u konvertibilnim markama, regulisani Zakonom o deviznom poslovanju, a to su:

- Devizno kreditiranje u FBiH i RS u skladu sa odredbama Zakona, Otplata deviznog

kredita u FBiH i RS,

- Naplaćivanje premije osiguranja i isplata štete u poslovima osiguranja sa

nerezidentima, kao i sa rezidentima koji izvode investicijske radove i obavljaju privrednu

djelatnost u inostranstvu,

- Prodaja i kupovina robe sa konsignacionih skladišta, u slobodnim zonama i u slobodnim

carinskim prodavnicama,

- Kupovina i prodaja vrijednosnih papira koji glase na stranu valutu,

- Isplata strane gotovine sa devizne štedne knjižice i deviznog računa, kao i prenos deviza

sa jedne devizne štednje knjižice na drugu deviznu štednu knjižicu, odnosno sa jednog deviznog

računa na drugi devizni račun istog lica,

- Kupovina i prodaja, odnosno plaćanja i naplata potraživanja i dugovanja nastalih po

vanjskotrgovinskim poslovima rezidenata - pravnih lica i poduzetnika i uplata depozita kao

sredstva osiguranja.



U odnosim sa drugim rezidentima strana gotovina se može koristiti za:

- Isplatu i povrat troškova službenog puta i drugih troškova u inostranstvu povezanih s

tim, uključujući terenski dodatak,

- Posredničke poslove u međunarodnom prevozu i turističkim agencijskim uslugama,

između posrednika i drugog rezidenta fizičkog lica, za uslugu koju je pružio nerezident.

4.6. Devizna blagajna i blagajnički maksimum Propisi o deviznom poslovanju dozvoljavaju domaćim pravnim licima, poduzetnicima, kao i filijalama stranih društava deviznu blagajnu. Devizna blagajna za razliku od blagajne u domaćem novcu u Federaciji BiH ima blagajnički maksimum, dok u Republici Srpskoj nema blagajničkog maksimuma za deviznu blagajnu.

Stana gotovina može biti u deviznoj blagajni (do određenog iznosa) ili se može podići sa deviznog računa u nekoj od banaka ili se može otkupiti od banke.

Naplaćena strana gotovina se mora položiti na devizni račun ili prodati banci ako prelazi iznose koji bi ugrozili propisani blagajnički maksimum za rezidente.

Prosječno dnevno stanje devizne blagajne pravnog lica u Federaciji BiH u jednom tromjesečju može biti do 1.500 eura. Praktično to znači da prosjek dnevnih stanja u tromjesečju ne smije preći 1.500 eura, iako je moguće da stanje nekad bude i više, ako će drugim danima biti manje.

Dvostruko veća granica za blagajnički maksimum, do 3.000 eura, je za rezidente FBiH koji su registrovani za sljedeće djelatnosti:

- Ugostiteljsko - turističkih usluga (usluge noćenja, pansiona i polupansiona i usluge

prevoza),

- Pružanje usluga zračnih luka i autocesta i za snabdijevanje stranih aviona gorivom i

mazivom i drugom potrošnom robom,

- Prodaja robe u konsignacionim skladištima i u slobodnim carinskim prodavnicama i

- Prodaja putničkih i robnih voznih isprava za račun nerezidenta, neposredno ili preko

putničkih turističkih agencija.

Ministarstvo može dati na rok do godinu dana odobrenje za držanje većih iznosa drugim djelatnostima, pri čemu se uz zahtjev za dobijanje odobrenja prilaže izvod iz sudskog registra i podatak o prosječnom dnevnom stanju blagajne u prethodnoj godini.

Da bi rezident nerezidentu platio u stranoj gotovini, rezident strana sredstva mora podići sa svog deviznog računa u nekoj od domaćih banaka ili ih otkupiti od banke. Banci se u tom slučaju mora predočiti predračun nerezidentnog dobavljača dobara, odnosno pružatelja usluga. Banka je dužna čuvati takve predračune i voditi posebnu evidenciju o isplaćenoj stranoj gotovini. Rezident je dužan u roku od 60 dana donijeti banci dokaz da je izvršio plaćanje prema nerezidentu, u suprotnom rezident stranu gotovinu mora ponovo položiti na svoj devizni račun ili istu prodati banci. Slično je i s naplatom, iz razloga što rezident ima rok od tri dana da naplaćenu stranu gotovinu položi na devizni račun ili proda banci. Sa druge strane banke imaju obavezu prijavljivanja ovakvih poslova Federalnom ministarstvu finansija.



Polog dnevnog pazara u stranoj valuti

Samo pravna lica koja su izričito navedena u Zakonu i podzakonskom aktu mogu vršiti naplatu u stranim sredstvima plaćanja, i mogu (moraju) polagati dnevni pazar u stranim sredstvima plaćanja na devizni račun otvoren kod poslovne banke.

Ostala pravna lica naplatu dobara i usluga moraju vršiti u konvertibilnim markama.

Propisana je obaveza rezidenta da izvrši polog gotovine na devizni račun u banci najkasnije narednog dana. Odlukom o načinu i uslovima pod kojima rezidenti u poslovanju s nerezidentima mogu primiti naplatu ili izvršiti plaćanje u stranoj gotovini i gotovini u konvertibilnim markama propisano da se strana gotovina i naplaćeni čekovi moraju položiti na devizni račun u banci ili ih prodati banci u roku od tri radna dana od dana naplate.

Poslovanje gotovinom u stranim sredstvima plaćanja

Rezidenti mogu primiti naplatu od nerezidenta u stranoj gotovini i čekovima po osnovu izvoza robe i usluga do 10.000 eura mjesečno. Ovaj iznos se ne odnosi na pojedinačan slučaj ili jednog klijenta, već je to ukupni mjesečni maksimum.

Sa druge strane, nerezidentima se može platiti po osnovu uvoza robe i usluga do 3.000 eura mjesečno.

Federalno ministarstvo može izdati odobrenje za veće iznose, na osnovu zahtjeva. Ovo odobrenje nije potrebno rezidentima koji se bave specifičnim djelatnostima kao što su ugostiteljske i turističke usluge, pružanje usluga zračnih luka i sl.

Plaćanje od strane rezidenata po osnovu uvoza roba i usluga može se izvršiti u domaćoj gotovini (KM) u vrijednosti do 1.000 KM po računu. Tu gotovinu rezident može isplatiti iz vlastite blagajne ili podići sa računa u nekoj od banaka. Rezidenti također, po osnovu izvoza roba i usluga mogu od nerezidenta primiti gotovinu u KM, i to maksimalno do 1.000KM po računu. Imajući u vidu prethodno napisano da u Federaciji BiH ne postoji propisani blagajnički maksimum, pa se ovako naplaćena domaća gotovina ne mora nužno položiti na račun otvoren u banci.

Visina strane gotovine i čekova koju rezidenti fizička lica mogu iznijeti je do 2.500 eura, i dodatnih 2.500 eura, ukoliko predoče dokaz da je stranu gotovinu podigao sa svog deviznog računa ili štedne knjižice ili je kupio kod ovlaštene banke.



Za svako iznošenje strane gotovine i čekova preko navedenih limita, potrebno je odobrenje nadležnih entitetskih ministarstava finansija.

Postoje određene osnove za iznošenje efektivnog stranog novca preko propisanih limita, a to su:

- Trajno iseljenje u inostranstvo,

- Troškovi liječenja i školovanja u inostranstvu,

- Pomoć i poklon članovima uže porodice koji imaju prebivalište, odnosno boravište u

inostranstvu,

- Nasljeđivanje,

- Pokrivanje useljenikovih dugova u inostranstvu,

- Izdržavanje porodice u inostranstvu i drugi opravdani razlozi što cijene nadležna entitetska ministarstva finansija.

Rezidenti – fizička lica prilikom službenog puta u inostranstvo mogu slobodno i neograničeno iznijeti stranu gotovinu i čekove koji je označen na putnom nalogu i u nalogu banke za isplatu gotovine sa deviznog računa (obrazac 1450).

Ovlaštena lica rezidenta pravnog lica i poduzetnika mogu iznijeti stranu gotovinu i čekove u vrijednosti do 3.000 eura za potrebe plaćanja uvoza robe ili usluga iz inostranstva. Dokument na osnovu kojeg se pravda iznošenje strane gotovine i po ovom osnovu je nalog banke za isplatu (obrazac 1450).

poslovanje so ijalnog preduzeĆa kroz kljuČne …smartstart4u.org/sites/default/files/bhs -...

Documents