POSTIMPRESIONIZAM .

/SAETAK: DAVOR IFTAR/ Naziv "postimpresionizam" odnosi se na gotovo sve vanije slikare 80-tih i 90-tih godina 19. st., a posebno na skupinu umjetnika koji su proli kroz impresionistiku fazu, ali nezadovoljni ogranienjima stila upuuju se razliitim smjerovima. Budui da im ciljevi nisu bili zajedniki, nije bilo boljeg naziva koji bi ih opisao. Oni nisu bili "anti-impresionisti" jer nisu nastojali ponititi uinke Manetove "revolucije", ve je unaprijediti. PAUL CZANNE 1839 - 1906. Najstariji postimpresionist, roen u Aix-enProvenceu, nakon dolaska u Pariz 1861. odue- vio se romantiarima, a osobito je cijenio Delacroixa. Ubrzo je shvatio prirodu "Manetove revolucije", koju e kasnije sam snano preobraziti. Nakon svoje novobarokne faze poeo je slikati svijetle prizore na otvorenom zajedno s Pissaroom, ali za razliku od ostalih impresio- nista nikada ga nisu zanimali "isjeci iz ivota" uhvaeni u pokretu i promjeni. Oko 1879. g. (nakon Autoportreta) odluio je "od impresionizma uiniti neto vrsto i trajno, poput umje- tnosti koja se nalazi u muzejima". Kod Cezannea boja tvori specifine plone elemente: "boje - oblike", koji u meusobnoj uvjetovanosti i spajanju oblikuju cijelu sliku. Za njega nema crte i modeliranja, postoje samo kontrasti boja i njihovi pokreti. Kubisti su kod njega vidjeli strukturalne efekte, a smatran je i zaetnikom apstrakcije zbog podreivanja motiva samoj izvedbi. Za njega slika nije motiv vien u idealnim uvjetima, ve stalno promatranje iz raznih kutova. Stoga dolazi do ortogonalnih nesuglasja na slici kao rezultat raznih pozicija iz kojih je objekt promatran.

ca koji nalikuje samom Cezaneu. To je jedna od prvih slika koja se bavi temom umjetnika i njegova modela. Tehnika kojom je slikana unosi nemir, sugerira vrtlog strasti i nikada ranije nije prikazana takva iznenadna nabujalost. Podnaslov "Paa" dodan je u poast Delacroixovu orijentalizmu. AUTOPORTRET 1879. Romantiarska zahuktalost iz 60-tih godina ustupila je mjesto strpljivoj i discipliniranoj potrazi za skladom oblika i boja. Boje su kontrolirane, tako da daju suzvuja toplih i hladnih tonova. BRJEGOVI U PROVANSI 1880. Boja je mrljasto nanoena, sreena u oblike i tvori precizne plohe iji niz gradi strukturu slike. Boja i oblik se meusobno uvjetuju, jedno izrasta iz drugog i stvaraju stereometrijske forme, to su kasnije kubisti preuzeli kao osnovno pravilo.

MRTVA PRIRODA S JABUKAMA U ZDJELI 1882. U Cezanneovim mrtvim prirodama jo se jae vidi stremljenje prema "vrstom i trajnom". Ukraena pozadina stopljena je s trodimenzionalnim predmetima, a ritam poteza kista daje blistavu teksturu. Oblici su pojednostavljeni i obrubljeni tamnim obrisima, a perspektiva stola i dviju posuda je iskrivljena. Cezanne je u tako slobodnoj interpretaciji stvarnosti elio otkriti njena trajna svojstva jer je vjerovao kako se "svi oblici u prirodi

MODERNA OLIMPIJA (PAA) Naslikana je kao reakcija na Manetovu Olimpiju i prikazuje prostitutku (ija je golotinja izazvala skandal) u drutvu suvremeno odjevena mukar-

1

zasnivaju na stocu, kugli i valjku". MONT SAINTE-VICTOIRE 1897 1900. Najvei Cezanneov izazov bio je primijeniti "stoac, kuglu i valjak" na pejza. Istraivao je okolicu Aix-en -Provencea kao to su Lorraine i Corot istraivali prirodu oko Rima, a planina Mont Sainte-Victorie javlja se na mnogim njegovim slikama. Na ovoj slici su oblici brda i prednjeg plana vrsti i opipljivi, a unato statinosti prirode prizor je pun dinamike.

Seuratovo remek-djelo. Tema je omiljena kod impresionista, a takve su i sjajne boje i dojam jake svjetlosti. Po svemu ostalome slika je suprotna brzoj "impresiji". vrsti, jednostavni obrisi nepominih likova slici daju stabilnost i mirnou. Figure su prikazane strogo u profilu ili frontalno, zamrznute u vremenu i prostoru. Povrina platna prekrivena je tokicama ivih boja, koje bi se trebale stopiti u oku gledatelja i dati dojam svjetlucavog providnog ekrana, to je postupak poznat kao poentilizam ili divizionizam. PAR 1885. Veina Seuratova opusa sastoji se od crtea crnom kredom, suprotno impresionistikoj tehnici. Na njima oblici, zbog njihove stroge apstrakcije, poprimaju osobine stroja. To je prvi iskaz modernog gledanja koje vodi u futurizam. Seuratov pristup umjetnosti ima unutranju logiku svojstvenu modernoj tehnici, od koje su umjetnici njegova kruga oekivali da pobolja drutvo. Ova drutvena svijest bila je povezana s idejama Proudhona, to je bilo u potpunoj suprotnosti politikoj ravnodunosti impresionista.

KUPAICE 1905. Kombinacija studija prirode (pejza u sredini) s figurama u prvom planu. Luk kojeg tvori drvee "dri" figure u prostoru, a zahtjevi kompozicije kod nekih su likova vaniji od anatomske logike. Bilo je upitno njegovo poznavanje anatomije, a nije mogao doi do modela, pa aktove slika po sjeanju, fotografijama ili ak svojim skicama vojnika koji se kupaju. GEORGES SEURAT 1859 - 1891. Seurat je, poput Czannea, takoer elio impresionizam uiniti "vrstim i trajnim". Namjera- vao je prikazati "moderne ljude, s njihovim bitnim obiljejima, kako se kreu kao na nekom frizu". Iako je sudjelovao na posljednjoj impresionistikoj izlobi, izlagao je s novom skupi- nom, Udruenjem nezavisnih, to upuuje na postimpresionistiku revoluciju. Prihvatio je nove rezultate fizikalnog istraivanja boja, smatrao je kako se umjetnost mora zasnivati na nekom sustavu i formulirao je niz umjetnikih "zakona" temeljenih na ranijim pokusima iz psihologije vizualnog opaanja. Koristio je postupak poznat kao poentilizam ili divizionizam - nanoenje tokica boje vrhom kista. NEDJELJNO POPODNE NA OTOKU LA GRANDE JATTE 1886.

CHAHUT 1890. Pri kraju Seuratova radnog vijeka slike mu dobivaju neku novu ivahnost. Iako je kompozicija ovdje strogo omeena granicama platna, a plesai se kreu strogim korakom, dekorativne arabeske dvodimenzionalnog crtea pune su energije. Seurat se ovdje pribliava svijetu trgovake reklame, a povrina slike nalikuje jeftinom offset tisku koji je tada ulazio u modu. Tema i kompozicija najavljuju plakate Toulouse-Lautreca.

2

TOULOUSE - LAUTREC 1864 - 1901. tovatelj Degasa, Gaugina i japanskih drvoreza. Bio je grafiar bez premca, odlian ilustrator i uinio je plakat umjetnikim djelom, a u 10 godina napravio je samo 32 plakata. Motive je nalazio u polusvijetu, kavanama, kabaretu, cirkusu i na trkalitima. Uvijek uoava vie od povrine prizora i pronie u karaktere konkretnih likova. Za ivota je cijenjen kao umjetnik i od 1889 - 1897. izlae sa Nezavisnima i Les XX u Bruxellesu.

impresionistika faza traje jedva dvije godine. Smatrao je kako impresionizam ne daje umjetniku dovoljno slobode da izrazi svoje osjeaje. Istraivao je izraajne mogunosti poentilistike tehnike, a boja mu preuzima ekspresivnu funkciju, kao ton i kao oblik. Ovladajui slikarskim jezikom, iz Pariza odlazi u Arles (gdje je nekoliko mjeseci bio s Gauginom) i tu nastaju njegova najvea djela. Poput Cezannea, najvie slika pejzae, ali ispunjene silnim pokretom i debelim nanosima boje, a ne arhitektonskom stabilnou i trajnou. Njegov osobni "rukopis" i boja, a ne forma, presudni su za izraajni sadraj slike. ITNO POLJE S EMPRESIMA 1889.

PLAKAT ZA MOULIN ROUGE (La Goulue) 1891. Lautrecov prvi plakat kojem duguje poetak slave. Polusvijetu nonog kluba daje odreeni sjaj i postavlja kriterij za reklamno oglaavanje. Likovi su organiki stopljeni s tekstom. U MOULIN ROUGEU 1895. Izlomljene linije kompozicije podsjeaju na Degasovu "au apsinta". Njegovo vienje nonog kluba nije tek impresionistiki "odsjeak ivota", on prodire u karaktere likova od kojih svaki ima svoju individualnost i prepoznatljivost. iroke plohe ravnomjerne boje i naglaeni blago zaobljeni obrisi pokazuju Gauginov utjecaj.

Nebo i zemlja snano pulsiraju, polje ita nalikuje olujnome moru, stabla nalikuju plamenovima, breuljci i oblaci diu valovitim ritmom, a potezi kista su snani i dinamini. ive boje govore o "carstvu svjetlosti" koje je Van Gogh otkrio na jugu Francuske, u Arlesu.

AUTOPORTRET 1889. Svjetla kosa i mravo lice sa arkim pogledom istiu se pred nemirnom tamnom pozadinom. KAVANA NOU 1888. Oitavaju se simbolike vrijednosti koje pridaje boji, u disharmoniji zelene, crvene i ute. Crvenom i zelenom pokuao je izraziti stranu ljudsku strast i ideju kako je caf mjesto na kojem ovjek moe sam sebe unititi, biti ljut ili poiniti zloin. SUNCOKRETI 1888. Pokazuju napredak od deskriptivnog realizma prema osjeajima simboliziranima bojom. Ovdje je uta boja

VINCENT VAN GOGH 1853 - 1890. Kao samouki umjetnik u Belgiji slika rudare, a u Nizozemskoj pejzae i svoje prvo remek-djelo "Ljudi koji jedu krumpir" (1885.) gdje prevladavaju tamni tonovi palete. Kad je 1886. doao u Pariz, novi slikarski pravac bio je impresionizam, a posebno poentilizam. Ovdje je upoznao Degasa, Seurata i ostale vodee umjetnike, a slike mu blistaju od boja. Njegova

3

varirana u intenzitetu i tonu i moe joj se pridodati mistino znaenje koje je van Gogh davao suncu i sunevoj svjetlosti kao kozmikoj manifestaciji ivota.

stvaran umjetnou. Ova razmiljanja dala su poticaj teoriji l'art pour l'artizma. U filozofiji i umjetnosti dolazi do antiznanstvenog pokreta i smatra se kako je intuitivno iskustvo jedini nain spoznaje realnosti, a umjetnost je direktno otkrivanje takvog iskustva. Simbolisti dakle vjeruju kako je umjetnost prije temeljena na emocionalnom iskustvu, nego na vizualnoj analizi ("svaka emocija moe biti tema slike"). To je estetski program s mjeavinom Baudelairea, Rimbauda, Mallarmea, Schopenhauera i Wagnera. Freudova otkria zakonitosti psihikog iskustva bila su vezana uz simbolistiki program, a potraga za zakonitostima umjetnosti vodi do prouavanja primitivne umjetnosti (koja nije prolazila kroz filtar racionalnog).

MOST U ARLESU 1888. Jedan od prvih pejzaa koje Van Gogh slika po dolasku u Provansu, pod "neizmjerno utim suncem".

SIMBOLIZAM . Krajem 19. st. Mnogi umjetnici dijele Van Goghovo i Gauginovo nezadovoljstvo duhovnom degradacijom zapadne civilizacije, to je dovelo do intelektualne i moralne pobune protiv materijalizma modernog svijeta u ime iracionalnih stanja duha. Umjetniku i knjievnu klimu nagrizaju dekadencija i mrak, to potie nastanak pokreta zvanog simbolizam. Isprva je simbolizam u likovnoj umjetnosti bio izdanak knjievnog pokreta nastalog 1885 86. na elu s Jeanom Moreasom i Gustaveom Kahnom. Reagirajui na Zolin naturalizam, zalagali su se za primat subjektivnih zamisli, a kao uzore isticali su "proklete pjesnike": Mallarmea i Verlainea. Postojalo je prirodno razumijevanje izmeu pontavenskih slikara i simbolistikih pjesnika, pa se smatralo kako je Gaugin voa pokreta. Za razliku od postimpresionizma koji je bio stilska tendencija, simbolizam je predstavljao pogled na svijet koji je doputao raznolikost stilova (koji su mogli utjeloviti taj specifian oblik duha). Ovi umjetnici su vjerovali kako su objekt ili situacija sami po sebi nedovoljni, njihovo simboliko znaenje nije u onome to se vidi, ve u onome to bi trebali biti. Umjetniko se djelo smatra ekvivalentom emocija koje dolaze iz iskustva; vizualni elementi se transformiraju, a ne samo prezentiraju. Svako pravo umjetniko djelo mora imati ideju. Glazba je imala primat nad ostalim umjetnostima, jer se kroz glazbu moe spoznati prava realnost. Umjetnost je smatrana razliitom od ivota, CHAVANNES - INSPIRACIJA SIMBOLISTA : . PUVIS DE CHAVANNES 1824 - 1898. Studirao je kod sljedbenika akademizma H. Scheffera, a u Italiji je prouavao djela nazarenaca, to je utjecalo na njegovo formiranje. Ostao je tradicionalist, Ingresov sljedbenik i jedan od najutjecajnijih pripadnika konzervativnog smjera u Francuskoj 19. st. Ipak odbacuje akademske konvencije i traga za radikalnim pojednostavljenjem stila. Nastojao je obnoviti zidno slikarstvo, a njegove monumentalne kompozicije sadre literarne teme: od alegorija do klasine starine. Najpoznatiji je po seriji murala u parikom Panteonu i muzejima u Lyonu i Amiensu. esto radi i na platnu, a slike djeluju kao freske, u prozirnom koloritu. Prikazuje lirska raspoloenja s otmjenim izduenim aktovima ili likovima u antikim kostimima smjetenima u pejza. Zbog linearno omeenih ploha boje nazivali su ga "tvorniar tapeta". Inspirirao je postimpresioniste (i simboliste), ali se estoko protivio da ga povezuju sa simbolistima.

IDNE SLIKE ZA MUZEJ U LYONU "Sveti gaj", "Vizija antike" i "Kransko

4

nadahnue", ciklus slika koje pokazuju sabijeni prostor, shematizirane oblike i suenu paletu boja, koja u ulju oponaa freske. Naglaena je alegorinost prizora, a pria je zamijenjena enjom za idealiziranom mitskom prolou.

je inspiriran srednjovjekovnim vitrajima, pukom umjetnou i japanskim utjecajima (Hokusaievi crtei). Takvim dekorativnim nainom slikanja Gaugin vie ne opisuje vanjski svijet, ve se okree prikazivanju ideje, bez pomoi prie ili doslovnih simbola.

PAUL GAUGIN 1848 - 1903. Posvetio se umjetnosti tek nakon svoje 35te godine, a do 1889. g. postaje sredinjim likom pokreta nazvanog sintetizam ili simbolizam. Zapoeo je kao sljedbenik Cezannea, a zatim je razvio stil koji predstavlja korak dalje od impresionizma. Smatrao je da se moderna civilizacija raspada i da industrijsko drutvo tjera ovjeka da se posveuje materijalnom probitku, zanemarujui osjeaje. Kako bi opet otkrio svijet osjeaja, 1886. iz Pariza odlazi u Bretanju, u mjesto Pont Aven. Nakon 2 godine tu upoznaje slikare Emilea Bernarda i Louisa Anquetina, koji su odbacili impresionizam i razvijali novi ploni stil "kloazonizam" (prema tehnici obrade emajla), koji se odlikuje vrstim obrisima. Gaugin postaje najsnanijim lanom skupine iz Pont Avena. Oko 1900. g. on odlazi na Tahiti traei djevianski Raj, tamo ostaje do kraja ivota i stvara svoja najznaajnija djela. Istraivao je tahiansku kulturu, vjerujui kako obnova zapadnjake umjetnosti i civilizacije mora potei od "primitivaca". Savjetovao je simbolistima da odbace grku tradiciju i ugledaju se na Daleki istok, Perziju i stari Egipat. Ova zamisao o ulozi primitivizma proizlazi jo iz romantikog mita o "plemenitom divljaku" kojeg su proirili mislioci prosvjetiteljstva prije jednog stoljea. Gaugin je bio veliki eklektik: Tahiti ga je ispunio novim temama, ali on ih je interpretirao u tradiciji francuske umjetnosti. VIZIJA NAKON PROPOVJEDI 1888. Oslikava religioznost u svakodnevnom ivotu seoskih ljudi. Oblikovanje i perspektiva ustupaju mjesto plonim, jednostavnim oblicima omeenima

SAKUPLJAI MORSKE TRAVE 1889. Prizor iz svakodnevnice Tahitija koji prikazuje prirodnost, nevinost i Gauginov san o izgubljenom raju. TKO SMO, KAMO IDEMO? 1897. To je moda Gauginova najbolja i najvea simbolistika slika, naslikana u najveem oaju, prije pokuaja samoubojstva.

PONT-AVEN . .

Do Gauginova odlaska (1891.) na Tahiti njegova je umjetnost bila znaajna za razvoj grupe mlaih slikara (jedino je Toulouse-Lautrec ostao postrani, jer mu je uzor bio Degas). Voljeli su srednjovjekovnu skulpturu, staklo, puke slike, japanske otiske i umjetnost primitivnih naroda. Emile Bernard postaje voom "kole Pont-Aven", iako to i nije bila kola, ali Gauginov utjecaj je bio tako jak da su taj naziv mlai slikari zahtijevali. Bernard je bio vaan najvie kao promotor ove umjetnosti, a tvrdio je kako je upravo on Gaugina uveo u kloazonizam. Jedina izloba pontavenske skupine odrana je 1889. u Caf Volpini.

NABIS . Gauginovi sljedbenici, simbolisti koji su se nazivali Nabis (hebrejski = prorok) bili su

5

znaajni po sposobnosti da formuliraju i teorijski objasne ciljeve postimpresionizma. Jedan od njih, Maurice Denis, teoretiar skupine, artikulirao je misao koja e postati credo modernistikih slikara 20. st.: "Slika je u biti ravna povrina prekrivena bojom u odreenom rasporedu - a tek onda to moe biti ratni konj, gola ena ili ispriana pria. Umjetniko djelo je transpozicija, strastveni pandan doivljenom dojmu". Ova teorija pandana omoguila je Nabisu nezavisnost od Gaugina. Oni su Gauginovu ideju o istim bojama zamijenili idejom o "divnim harmonijama" i paleti prilagoenoj stanjima njihove senzibilnosti. Vizualni prizori koji su potakli tu senzibilnost postali su znakovima njihove vlastite subjektivnosti. Nabisova umjetnost je antinaturalistika, a interijeri, ulini prizori ili teme koje nita ne govore omoguuju da se boja poetski razigra u labavom poretku, plono i nalik tapiseriji. Plone obojane povrine jo su jednostavnije od Gauginovih. Ova umjetnost je vana jer povezuje simboliste 19. st. i ekspresioniste 20. st. Do pojave Czannea na kraju desetljea i fauvista (1905.) to je bila najprogresivnija umjetnost u Parizu. EDOUARD VUILLARD 1868 - 1940. Najdarovitiji pripadnik Nabisa. Slike mu uglavnom prikazuju domae prizore, malih su dimenzija i intimnog karaktera. One povezuju Gauginove ravne povrine i naglaene obrise sa svjetlucavim divizionistikim obojenim mozaikom i geometrijskom organizacijom povrine kod Seurata. Bio je jako inspiriran izlobom japanskih grafika 1890. UDVARA 1893. Oputen prizor radionice korzeta Vuillardove majke sadri finu ravnoteu dvodimenzionalnosti i trodimenzionalnosti. Likovi su posve ploni. MAJKA I DIJETE 1899. Tekstura nalik tapiseriji, dekorativnost, geometrijska kompozicija, plonost.

PIERRE BONNARD 1867 - 1947. Jedan od osnivaa Nabisa, formirao se pod utjecajem impresionista, njihovih sljedbenika i japanskih drvoreza. Bonnard ne slijedi ovu skupinu prema dekorativnom, ve se usmjerava prema intimistikom likovnom izrazu. Slike mu prikazuju pejzae, interijere, aktove i mrtve prirode, interpretirane kao subjektivni lirski doivljaji i ostvarene senzibilnim koloritom punim svjetlosti i vedrine. Uvijek dosljedan svom lirizmu i u najjednostavnijim motivima otkriva ljepotu piktoralnih fenomena i poeziju koloristikih harmonija.

OSTALI SIMBOLISTI .

GUSTAVE MOREAU 1826 - 1898. Inspiriran poezijom parnasovaca i simbolista obrauje biblijske i mitoloke teme. Pod utjecajem Delacroixa koristi koloristike efekte: are svjetlucaju kao emajl. U kasnijem razdoblju, nakon povratka iz Holandije, preuzima rembrandtovski clair-obscur. Oko likova nastoji doarati egzotinu atmosferu pomou skupocjenih tkanina, mozaika, nakita i oruja. Njegova umjetnost je protest protiv doktrine optimizma i napretka i ima drugaije ciljeve od opisivanja materijalnog svijeta. Njegove teme su daleke i mitoloke, slikane gotovo "ravno- duno", bez snanih uzbuenja antikih tekstova, a prostori su iz mate. Meu njegovim studentima na Ecole des Beaux-Arts bili su i kasniji fauvisti: Matisse, Rouault i Marquet. PRIKAZANJE 1876. Salome plee, a glava Ivana Krstitelja prikazuje se u krugu svjetlosti. Lik odaliske, krv koja curi iz odsjeene glave i tajanstveni prostor koji podsjea na egzotini hram, upuuju na istonjaki sjaj i okrutnost - teme drage romantiarima, koji naglaavaju stvarnost natprirodnog.

6

AUBREY BEARDSLEY 1872 - 1898. Engleski crta i ilustrator, pun euforike fantazije. Prouavao je slike na grkim vazama, Botticellia, Durera, Michelangela i japansku grafiku. Neko vrijeme radi u maniri engleskih prerafaelita, ali ubrzo stvara vlastiti stil u crteu i ilustraciji, obiljeen rafiniranom senzibil- nou i sklonou prema ornamentalno dekorativnim efektima. Karakteristina je stilizirana ploha i elegantno voena linija s bizarnim detaljima. Beardsley je svojim stilom izvrio velik utjecaj na razvoj moderne ilustracije na prijelazu stoljea u Engleskoj i Njemakoj. SALOME 1892. Salome ljubi odsjeenu Ivanovu glavu - osim tog detalja postoji formalna slinost s Moreauovom Salome: mlaz krvi iz glave, ali porijeklo Beardsleyeva stila ne potjee od Moreaua, ve od grafika prerafaelita i jakog japanskog utjecaja. "Salome" je najvii domet u Beardsleyevom najpotpunijem Art Nouveau djelu. ODILON REDON 1840 - 1916. Prijateljevao je sa simbolistikim pjesnicima i izlagao sa skupinom Nabis, a djelomice je bio pod utjecajem G. Moreaua. Odricao se metoda akademizma i svojih suvremenika impresionista. Negira "vienu" realnost u korist "osjeane" realnosti i stvara vlastiti fantastini, imaginarni svijet vizija i religiozno-ezoterinih simbola. Isprva u grafici, a kasnije u litografiji parafrazira literarne motive Poea, Flauberta, Baudelairea i Apokalipse. Rafiniranu koloristiku harmoniju ostvaruje u pastelima i akvarelima s motivima cvijea, koljaka i leptira. Pojedine mitoloke i religiozne teme samo su povod za slobodne slikarske varijacije dekorativnih obiljeja. 1886. g. sudjeluje u Bruxellesu sa skupinom Les XX. Jedan je od prvih koji je umjetniku dao slobodu stvaranja vlastite iracionalne logike i mogunost da tu logiku prikae na slikama.

OKO POPUT UDNOG BALONA IZDIE SE PREMA BESKRAJU 1882. Jedna od litografija posveenih E. A. Poeu. Oko predstavlja Boga iji duh sve vidi, ali taj znak nije prikazan na tradicionalan nain, ve kao itava ona jabuica koja lebdi pretvorena u balon. KIKLOP 1895. Kiklop, enski akt i motiv cvijea prikazani su plono, bez perspektive, poput tapiserije. Redon je strastveno privren prirodi i inspirira se vanjskim svijetom u tenji da prikae privid, odnosno "stvarne predmete u njihovoj istini samoj po sebi".

ENA S KOPRENOM 1895. Kod Redona prividno fantastina slika ima sva obiljeja analogije s vidljivim i kad prikazuje nematerijalna bia slijedi logiku materijalnog.

JAMES ENSOR 1860 - 1949. Belgijski slikar i grafiar. Ve u poetku karijere prekida s akademskom manirom tamnih tonova i koristi svijetloruiastu i bijelu paletu. Njegova ranija djela sadre konvencionalno realistine portrete, pejzae i motive iz svakodnevnog ivota, raene na impresionistiki nain. Postupno stvara osobni stil karakteristian po upotrebi svijetla koje se intenzivira i proima predmete. Slika karnevale, nacerene maske, sablasti i halucinantna udovita, koristei debele namaze bijeloute boje u kojima svjetlucaju crveni i uti tonovi. Nakon 1. svj. rata smatran je preteom svih modernistikih eksperimenata, posebno ekspresionizma.

7

KRISTOV ULAZAK U BRUXELLES 1889. Ensorovo glavno djelo. elio je prikazati kako bi filistarsko graanstvo reagiralo na Kristov dolazak u suvremenu Belgiju. Oslobodio je svoju fantaziju i smisao za grotesknu satiru i parodiju, slikajui lica u gomili kao utjelovljenja zlobe, zla i izopaenosti. Nazire se utjecaj Breughela i Boscha.

berlinsku secesiju, koja je to ime preuzela od sline skupine osnovane iste godine u Munchenu. Secesija je uskoro postala slabo povezan meunarodni pokret. Godine 1897. Klimt je u Austriji utemeljio beku secesiju kako bi podigao razinu umjetnosti i obrta prisnim vezama s pokretom Art Nouveau. Kontakti s Munchenom i Parizom rezultiraju slobodnijom paletom i njegovim zanimanjem za pejzae, u kojima vlada karakteristina dekorativna stilizacija i secesijski plenerizam. Oko 1903. naputa secesiju i u njegovim djelima prevladava misaono literarna simbolika, linije su strogo stilizirane, zavladao je geometrizam, a boja ima dekorativnu ulogu. Posljednjih godina ivota, stilizacija ustupa mjesto mekem i osjeajnijem nainu. Najvanije teme njegova opusa bili su pejzai te likovi i portreti ena.

EDVARD MUNCH 1863 - 1944. Norveki slikar i grafiar. U poetku slika na nain norvekog naturalizma, zatim se povodi za preteama domaeg impresionizma, a potom radi pod utjecajem francuskog impresioni- zma i postimpresionizma (Pissarroa i Seurata). Godinama radi na ciklusu slika "Friz ivota" koji sadri djela: Strah, Mrtvaka soba, Smrt sestre, Poljubac, uta laa, Ulica, Mukarac i ena, Vampir i Krik. 1892. g. slikom "Portret sestre Inger" prekida s impresionizmom i pribliava se dekorativnoj fakturi Art nuveaua. Munchov opus je izraz pesimizma, misticizma i egzaltiranog erotizma koji se javlja i u literaturi fin-desieclea (Strindberg). Trajno su mu prisutni motivi bolesti, smrti, oaja, samoe, patnje i gorine, izraeni ili oporo naturalistiki, simboliki, ili kao halucinantne vizije. Slike su mu intenzivno subjektivne, esto morbidne i uznemirujue, ali uvijek pokazuju novootkrivenu nutrinu nesvjesnog. KRIK 1893. Postignuto je jedinstvo ekspresije irokim linijama koje povezuju prednji sa stranjim planovima. Ritam dugakih valovitih crta kao da odnosi jeku krika u sve kutove slike. Djelo predstavlja spoj naturalizma i simbolizma. GUSTAV KLIMT 1862 - 1918. Kad su 1892. Munchova djela izloena u Berlinu izazvala prepirku, nekoliko je mladih radikalnih umjetnika osnovalo

PABLO PICASSO 1881 - 1973. Picasso se 1900. g. iz panjolske preselio u Pariz. Njegova prva "plava faza" (naziv se odnosi na prevladavajuu boju, ali i na raspoloenje) sastoji se od slika bolesnika, prosjaka, beskunika i propalica, ali prikazanih tako da vie iskazuju pjesniku sjetu, a ne pravi oaj. Prevladava atmosfera osamljenosti, tuge i siromatva, koja je simboliki izraena deformacijom likova i monokromnom paletom. STARI GITARIST 1903. Starac prihvaa sudbinu s gotovo svetakim mirom. Lik je udna mjeavina manirizma, Gaugina i Toulouse-Lautreca.

HENRI ROUSSEAU 1844 - 1910. Isprva je radio kao carinik, a slikati je poeo u srednjoj ivotnoj dobi, samouk, bez formalne slikarske naobrazbe. Otkrili su ga i poticali na slikanje Picasso, Gaugin, Redon i Pissarro. Njegovo slikarstvo obuhvaa fantastine tropske praume s tigrovima, lavovima, majmunima i zmijama, portrete, aktove, alegorije, pejzae, vedute

8

predgraa i mrtve prirode sa cvijeem. Vizualan doivljaj stvarnosti pretvara u magino i nestvarno. Crte je nevjet ali ist, a kompozicija simplificirana u stilu pukih slikovnica. Detalji su prikazani vjerno, likovi su obino postavljeni frontalno, perspektiva je viena na djeji nain, a boje su iste i bez nijansi. Bio je genijalan puki umjetnik nevine neposrednosti koju je Gaugin smatrao tako potrebnom u tom vremenu.

CONSTANTIN MEUNIER 1831 - 1905. Belgijski umjetnik koji je zapoeo kao slikar, a od 1885. radi iskljuivo kipove. Socijalna senzibilnost, heroizam rada, ponos i patos ogledaju se u njegovim skulpturama. Interes za radnitvo povezuje ga s Van Goghom, koji je sticao iskustvo o ljudskoj bijedi u belgijskim rudarskim podrujima. Meunierova umjetnost se razvijala izmeu utjecaja dvojice njegovih suvremenika: Rodina i formalne jasnoe Hildebrandta. Meunier ovjeka-radnika uzdie do monumentalnog junaka, a uz to tei za realistikim prikazom. POPRSJE LJEVAA 1890.

KIPARSTVO . U kiparstvu nije bilo tendencija koje bi se mogle poistovjetiti s postimpresionizmom, ve samo izvjestan oblik simbolizma koji se javlja oko 1900. Na francuske kipare mlae generacije preteno je utjecao Rodin, ali oni su bili sposobni krenuti vlastitim putom. Najbolji meu njima bio je Maillol. ARISTIDE MAILLOL 1861 - 1944. Zapoeo je kao simbolist, ali nije bio protivnik grkog kiparstva, pa bi ga se moglo smatrati "klasinim naivcem". Divio se jednostavnoj snazi ranih grkih kipova, ali je njihove kasnije faze odbacivao. Najvanija osobina njegovih kipova su sklad i mir. Za njega je skulptura morala biti statina i konstruktivno uravnoteena poput arhitekture. Ona mora prikazivati stanje na koje ne mogu utjecati neposredne okolnosti, bez one nemirne energije vidljive u Rodinovim djelima. ENA KOJA SJEDI ("MEDITERAN") 1901. Podsjea na arhaian i strog stil, a ne na Fidiju i Praksitela. vrsti oblici i jasno omeeni volumeni podsjeaju na Cezanneovu tvrdnju kako se svi prirodni oblici osnivaju na stocu, kugli i valjku. Poza lika (rukom podrava glavu) je adaptacija michelangelove "Noi", koju je veoma cijenio.

PORTRET LJEVAA 1890. GEORGE MINNE 1866 - 1941. Najmlai meu belgijskim kiparima 19. st. U Parizu dolazi pod utjecaj Rodina. Spada meu najznaajnije kipare secesije. Stvorio je svoj tip vitkih, produhovljenih i ponekad patetinih ljudskih figura koje podsjeaju na gotiku. U kasnijoj fazi pokazuje sklonost prema naturalizmu. Kao predstavnik pokreta Art Nouveau znatno je utjecao na belgijsku umjetnost poetkom 19. stoljea.

DJEAK KOJI KLEI 1898. Jedno od njegovih najpoznatijih djela. Lik prikazuje stanje zamiljene smirenosti, a mravi uglati udovi ukazuju na utjecaj gotike. Ova skulptura je postala osnovom za projekt "Zdenca s petoricom djeaka". ZDENAC S PETORICOM DJEAKA 1907. Peterostruko ponovljen lik djeaka koji klei. Likovi su postavljeni oko zdenca oblikovanog poput okrugla postolja u ritmu lakog melankolinog ugoaja.

9

NJEMAKA . ADOLF VON HILDEBRANDT 1847 1921. Njemaki kipar, boravi u Rimu to ostavlja trag u njegovu radu, a kasnije naizmjence ivi u Munchenu i Italiji. U Njemakoj radi spomenike, fontane i poprsja, a znaajan je po tome to se suprotstavljao tradiciji slikovito-dekorativnog neobaroka i nastojao je iskazati duh i monumentalnu jednostavnost antike skulpture. U Rimu je usvojio smisao za povezivanje skulpture i arhitekture. Napisao je znaajno djelo "Problem oblika u likovnoj umjetnosti". LJUBAVNI PAR DIONIZ

blii je Milletu i Meunieru nego programskom ekspresionizmu. PANIKA PUTNIK NA ODMORU OVJEK KOJI IZVLAI MA 1911. ARHITEKTURA . Tijekom devedesetih g. 19. st. i poetkom 20. st. u cijeloj Europi i u Americi javio se pokret Art Nouveau (i secesija). Kao i kod postimpresionizma, teko je odrediti njegova obiljeja. Ponajprije je to bio novi nain ukraavanja zasnovan na zakrivljenim linijama, inspiriran oblicima rokokoa koji esto koriste organske forme. Omiljeni uzorak bila je zmijolika linija, a tipian oblik ljiljan, ali postojao je i strogo geometrijski pravac koji je vremenom postajao sve vaniji. Art Nouveauu je prethodio ornament W. Morrisa i Whistleorovo oduevljenje japanskom umjetnou, kao i engleski pokret Arts and Crafts kasnih 1880-tih. Termin "Art Nouveau" dolazi od naziva parikog duana Samuela Binga, tgovca umjetninama, otvorenog 1895. g. u kojem je Henry van de Velde dekorirao tri prostorije. Cilj Art Nouveaua bio je poveati nivo zanatske vjetine do razine umjetnosti koja bi bila svakome dostupna (ali su ipak djela ponekad bila pretjerano skupa). Art Nouveau je snano utjecao na primijenjenu umjetnost (predmeti od kovana eljeza, namjetaj, nakit, tiskarstvo i enska moda).

WILHELM LEHMBRUCK 1881 - 1919. ivi u Parizu, Zurichu i Berlinu. Rana djela su mu u granicama akademizma, a stil mijenja u Parizu pod utjecajem Maillola. enska torza i biste iz tog vremena pokazuju osjeaj za iste plastike vrijednosti i klasinu jasnou. Uskoro prevladava ovu "klasicistiku" fazu i usmjerava se na psiholoku produhovljenost likova. Nastaje niz gracilnih enskih i mukih aktova izduenih oblika i ekspresivnih gesta. Utjecao je na mlade njemake kipare koji su kretali prema ekspresionizmu. MLADI KOJI STOJI 1913. Gotika izduenost i uglatost su u sjajnoj ravnotei u kojoj se nasluuje Maillolova umjetnost i Rodinova izraajnost. ERNST BARLACH 1870 - 1938. Potpuna suprotnost Lehmbrucku - Barlach je "gotiki primitivist". Glavni je predstavnik njemakog ekspresionistikog kiparstva. Na njegov rad utjee boravak u Rusiji gdje se inspirirao ruskom pukom umjetnou. Glavni mu je materijal drvo, koje je tehniki potpuno savladao.

VIKTOR HORTA 1861 - 1947. Prvi arhitekt koji je istraio sve mogunosti Art Nouveaua. Borio se protiv formalistike primjene historijskih stilskih oblika i nastoji stvoriti arhitekturu slobodno koncipiranih formi uz upotrebu novih materijala (eljezo, staklo, elik) ne iskljuujui primjenu ornamenata. Izgradnjom kue Tassel u Bruxellesu prekida s formalistikim stavom koji je do tada vladao. Osim nje, izgradio je Trgovaku kuu (Maison du peuple), Palais des Baeux-Arts i glavni kolodvor u Bruxellesu.

10

STUBITE KUE TASSEL Bruxelles, 1893. Prevladava kovano eljezo koje se moe razvui u bilo koji oblik. Horta koristi vitke potporne stupove na ijim se kapitelima isprepleu kovane vrpce, a na svodu je biljni motiv. Lagani rukohvat se izvija u napetoj krivulji, a po podu i zidovima iri se linearni dekorativni uzorak. Dojam lakoe i prozranosti.

STANICE METROA 1900 - 1913. Projektirao je 3 osnovna modela izvedena od eljeza i stakla. eljezni stupovi nalik stablima koji niu iz plonika, metalne nervure i edikule obojani su zeleno.

AUGUSTE PERRET 1874 - 1954. Francuski arhitekt. Od 1890 - 1899. projektira stambene i uredske zgrade s konstrukcijama od armiranog betona. Posebno je znaajan njegov projekt kue u ulici Franklin u Parizu, gdje je prvi put primijenjen slobodan tlocrt u stambenoj arhitekturi. Svojim radovima afirmira kreativnu primjenu armiranog betona. Zaetnik je nove strukturalne estetike temeljene na logici konstruktivnih odnosa, to je bilo u suprotnosti s tada vladajuim ukusom secesije. 1922 - 1926. g. gradi dvije crkve koristei armirani beton. 1925 - 1930. g. projektira obiteljske kue, zgrade ministarstva i muzeja. Kao arhitekt i konstruktor spada meu pionire nove arhitekture 20. st, a osobito je znaajan njegov doprinos u standardiza- ciji i prefabrikaciji graevnih elemenata, to je kasnije razradio njegov uenik Le Corbusier. KUA U ULICI FRANKLIN Pariz, 1903. Prva stambena zgrada u kojoj je cijeli nosei skelet od armiranog betona. Fasada je izvedena u obliku slova U, kako bi se dobila to vea povrina za prozore. Betonski skelet je omoguio uglasto lomljene plohe fasade i izboene "erkere" koji su prekriveni terakotom i fasadnim ploama u stilu ArtNouveaua. THTRE DES CHAMPS-ELYSES Pariz, 1910.

HOTEL SOLVAY Bruxelles, 1900. Fasada predstavlja kompleksan sklop ravnih i zakrivljenih povrina od kamena, eljeza i stakla, ukraena ornamentima. U interijeru je niz dvorana odvojenih staklenim pregradama, a za ureenje su koriteni skupi materijali: oniks, mramor i pozlata.

HECTOR GUIMARD 1867 - 1942. Francuski arhitekt, kipar i dekorater. Projektira zgrade (Castel Beranger stambeni blok u Parizu), stanice Metroa, nadgrobne spomenike i radi nacrte za namjetaj. CASTEL BERANGER 1899. Zgrada s luksuznim stanovima. Stubina krletka je od eljeza, cigle su od stakla i fajanse, vrata od kovana eljeza i bakra, a oblici su inspirirani gotikom, rokokoom i japanskom umjetnou. Za fasadu koristi ciglu, pjeani kamen, kamen lomljenac i keramike ploice, kako bi promovirao "rukom raene" materijale. Za ovo djelo dobio

11

Prva monumentalna zgrada iji je skelet u cijelosti izveden od armiranog betona. ANTONI GAUDI 1852 - 1926. Na njega su djelovali islamski stil june panjolske, tradicionalna gradnja Maroka i Art-Nouveau u Francuskoj. U njegovim graevinama se vidi zanemarivanje funkcionalnih zahtjeva u korist njegove estetike (asimetrine stambene prostorije iljatih i tupih kutova). Kombinirao je raznorodne materijale: kamen, opeku, keramiku, staklo. Njegove projekte nije bilo mogue serijski primjenjivati, kao to je to bio cilj Ecole des Beaux-Arts. Bio je individualist i eksperimentator, privren zanatima i neprijateljski nastrojen prema industriji. CASA MILA 1907. Zgrada je izvedena od klesanog kamena, nema glatkih povrina, ravnih linija ni simetrije. Fasada i krov su u valovitom gibanju, a otvori su meko zaobljeni.

CHARLES MACKINTOSH 1868 1928. Engleski arhitekt, suraivao je s W. Morrisom u pokretu za obnovu arhitekture i umjetnikog obrta. Imao je znatan utjecaj na europsku arhitekturu, osobito na beku Secesiju. Razvijao je Webbovu koncepciju engleske obiteljske kue, pri emu je po prvi put naputena stroga aksijalnost, a kompozicija objekta slijedi logino i funkcionalno grupiranje unutranjih prostora. Znaajan je njegov rad na podruju unutranjeg ureenja i dizajna namjetaja. UMJETNIKA KOLA Glasgow, 1910. Veliki uvueni prozori zamijenili su zidove, a ostao je samo okvir od neukraenog klesanog kamena (osim u sredinjem dijelu zgrade). Stakla su umetnuta u reetku od kovana eljeza, gotovo bez ukrasa.

OTTO WAGNER 1841 - 1918. Austrijski arhitekt. Prvi radovi su mu klasicistiki, strogih formi, simetrinih tlocrta i monu- mentalni. U ovom svom najplodnijem razdoblju projektirao je najamne stambene zgrade, svoju vilu, zgradu Zemaljske banke itd. Nakon 1890. naputa historicizam i bavi se teoretski arhitekturom, istraujui mogunosti primjene eljeza i armiranog betona. Odbacuje eklekticizam i smatra da se arhitektura treba temeljiti na zahtjevima suvremenog ivota i tehnikim dostignuima, a teze je saeo u formuli "funkcija - materijal - konstrukcija". Zgrade nastale u ovom periodu (osiguravajue drutvo, robna kua u Kartnerstrasse, stanice gradske eljeznice u Beu) imaju oznake novog stila: jednostavnost, naglaenu kubinost osnovnog volumena i strukturalizam kao element fasadne plastike. Pokret secesije koji se potkraj 19. st. javio kao otpor eklekticizmu utjecao je na Wagnera. Od 1899. do 1905. on je kljuni lik beke secesije i dao je vrijedna ostvarenja u umjetnikom obrtu (eljezo, tekstil, drvo). U njegovim arhitektonskim projektima secesijski

CASA BATLLO 1907. Postojeu graevinu Gaudi je prekrio ploicama u boji, dodao valoviti kameni ulaz, visoke izboene prozore, zailjene eljezne balkone i strmi krov od obojenih keramikih ploica. CRKVA SAGRADA FAMILIA po. 1884. Nastavio je gradnju zapoete novogotike graevine u sve slobodnijem stilu. Na fasadi su gusto rasporeeni ukrasi u obliku stijena i lia, a na neobinim tornjevima iljci su ukraeni razbijenim tanjurima, slomljenim podnim i zidnim ploicama, kao i raznim drugim komadima dekorativnog materijala. Crkva do danas jo nije dovrena.

12

elementi se javljaju o obliku fasadnog ukrasa i uznemirene krovne linije (Majolika-Haus 1898, stanica gradske eljeznice na Karlsplatzu 1901, bolnika crkva 1906. u Beu). Naputa secesiju, vraa se ranijem nainu projektiranja i zauzima jo radikalniji stav: plohe su bez dekoracije, a linije objekta proizlaze iz naina konstrukcije (Potanska tedionica u Beu, 1905.). Bavio se i urbanizmom, te izradio regulatorni plan Bea i posebno Karlsplatza, ali radovi nisu izvedeni. Bio je osniva "beke arhitektonske kole", a njegov rad je imao velik utjecaj na generacije arhitekata. STANICA GRADSKE ELJEZNICE Be POTANSKA TEDIONICA Be, 1906. Djelo koje najbolje ilustrira njegovu treu fazu. Centralna dvorana u kojoj je istim povrinama i dosljednim potivanjem karakteristika materijala (staklo i eljezo) ostvario cjelovit moderno oblikovan prostor.

najpuristikija od svih njegovih puristikih graevina.

HENRY VAN DE VELDE 1863 - 1957. Belgijski arhitekt i slikar. Upoznao se s djelima Mackintosha i W. Morrisa, ije koncepcije prihvaa. 1895. g. blizu Bruxellesa gradi svoju kuu i projektira kompletnu opremu: poku- stvo, zavjese, posue, inspiriran engleskim izvorima. Odrie se tradicije, a za njegovo je oblikovanje karakteristian linearni ornament i valovite linije. 1896. g. u Parizu za trgovca umjetninama Binga projektira opremu triju prostorija u duanu koji je nazvan Art-Nouveau. Zastupao je estetiku istoe i funkcionalnosti forme i time utjecao na arhitekturu i primije- njenu umjetnost, osobito u Njemakoj 1900 - 25. g. kada je u Weimaru utemeljio umjetniku kolu Bauhaus. 1907. g. jedan je od osnivaa udruenja Deutscher Werkbund. Njegov dizajn ravnih linija postao je poznat u Europi. Njegovo pokustvo je blie Mackintoshu i drugim engleskim dizajnerima, nego zavojitim linijama francuske mode. Inzistirao je na osnovnom principu da svaka forma mora imati racionalnu koncepciju. WERKBUNDTHEATER Koln, 1914. Kazalite koje je sponzorirao Werkbund (udruenje za umjetnost i obrt). Eksterijer zgrade sainjen je od neukraenih ploha koje pokrivaju (i otkrivaju) dijelove od kojih se sastoji interijer.

ADOLF LOOS 1870 - 1933. Austrijski arhitekt. 1906. osnovao je u Beu svoju arhitektonsku kolu. Beskompromisno se borio protiv historicizma, a za nova naela u arhitektonskoj estetici i praksi. 1910. g. sagradio je prvu vilu u Beu i trgovaku kuu na Michaelerplatzu, koja je zbog dosljednog funkcionalnog plana i "iste" fasade izazvala otpor, ali i postala putokaz u razvoju moderne arhitekture. Radi niz vila i ljetnikovaca u Beu, Parizu i Pragu. U vrijeme Art-Nouveaua, Jugendstila i secesije on je potpunim odbacivanjem ornamenta oslobodio arhitekturu svih dekorativnih elemenata i oblikovao jednostavne iste volumene koji su strogo podreeni funkciji. Njegov je najpoznatiji esej "Ornament i zloin" (1908.). Uz Wagnera, Olbricha i Hoffmanna, Loos je jedan od pionira moderne arhitekture na prijelazu stoljea. VILLA STEINER Be, 1910.

AMERIKA . Razvoj novog tipa arhitekture zapoeo je oko 1880, a ukljuivao je ideje W. Morrisa i novu strojnu estetiku kombinirane s novim graevinskim materijalima i tehnikama. Proces je trajao nekoliko desetljea, tijekom kojih su arhitekti eksperimentirali razliitim stilovima. Njihov je simbol postao neboder, a prvo sjedite Chicago, metropola u procvatu i neoptereena povijesnim stilovima.

13

HENRY RICHARDSON 1838 - 1886. U mladosti se usavravao u Parizu kod Labroustea, jednog od zaetnika primjene eljeza u graditeljstvu, to je ostavilo trag u njegovu radu. Vei broj njegovih ranih radova na Istonoj obali nalikuje masivnom novoromantiarskom stilu (bizantska ornamentika, francuska romanika), a takvi odjeci postoje i u njegovim kasnijim projektima u Chicagu. Tamo je sagradio prve nebodere od opeke i utro putove izgradnji nebodera eline skeletne konstrukcije. TRGOVINA MARSHALL FIELD Chicago, 1887. Zgrada ispunjava cijeli ulini blok, a po simetriji i obradi kamena podsjea na palau talijanske renesanse, ali bez ukrasa. Uglovi nalikuju tekim stupovima, a lukovi onima na rimskom akveduktu. Iza zidova se nalazi eljezni kostur koji podrava sedam katova.

do potkrovlja. Fasada izgleda kao reetka omeena ugaonim stupovima i horizontalama potkrovlja i polukata. ZGRADA OSIGURAVAJUEG DRUTVA Buffalo, 1895. Svojom tehnikom izvedbe i naglaenim vertikalama navjeuje 20. st, ali je njeni razraeni i sloeni ormanenti jo veu za ArtNouveau. CARSON, PIRIE I SCOTT robna kua, Chicago, 1904. Sullivanovo remek-djelo, pokazuje tenju prema horizontalnosti. Oplata od bijele keramike prati reetku elinog okvira zgrade. Na prizemlju i polukatu nalazi se raskoan i kompliciran eljezni ukras.

LOUIS SULLIVAN 1856 - 1924. Glavna mu je teza: "oblik proizlazi iz funkcije". Posebno mjesto u njegovu opusu imaju projekti nebodera iz 90-tih godina 19. st., na kojima je naglaeno ralanjen korpus uvjetovan elinom konstrukcijom uspio uskladiti s arhitektonskom dekoracijom. Oblici njegovih graevina podreeni su materijalu i karakteru eline konstrukcije (Wainwright Building, Chicago). estoko se protivio historicizmu i traio ostvarenje stila koji e iskazivati duh 20. st. i sluiti se najnovijim tehnikim dostignuima. Projekt pojedinog nebodera treba ovisiti o namjeni i konstruktivnom materijalu, koji ne smije biti skriven, a ljepota svake graevine mora biti individualna. Njegove su ideje utjecale na Wrighta, Gropiusa i Le Corbusiera. WAINWRIGHT BUILDING St. Louis, 1891. Jedan od prvih nebodera od armiranog betona. Eksterijer odraava unutranji elini kostur, to se oituje u vitkim kontinuiranim "stupovima" od

14