poštarina plaćena u poštanskom uredu 51000 rijeka no inar ... · stalan pad naklada tiskanih...

no inarbr. 7-9/2015. str. 1

Budućnost nam je Big Brother•Novi list: U iščekivanju Telegrama•Raspodijeljene Vjesnikove

nekretnine•Reportaža: Fra Ma Fu i ručni rad•Intervju: Ljerka Antonić: Najteži su mi bili politički zadaci,

guljenja i tupljenja do beskraja

Bespuća medijskih reformi i strategija

glasilo Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata novinara Hrvatskebroj 7-9/2015.

no inarISSN 1330-1543

Poštarina plaćena u poštanskom uredu 51000 Rijeka

no inarstr. 2 br. 7-9/2015.

novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar

novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinarnovinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar novinar

Poπtovani, novinar su sluæbene novine Hrvatskog novinarskog druπtva i Sindikatanovinara Hrvatske i izlaze viπe od 65 godina. U svojoj ureivaËkojpolitici uvijek su nastojale, a danas pogotovo - odræati visoke profesionalnestandarde, etiËke standarde i biti potpuno neovisne. Svjesni uloge i potrebeza NOVIM sustavnim ureivaËkim pristupom Ëasopisu - napravljene supromjene: piπu poznati novinari, osmiπljen je grafiËki redizajn, prodajaoglasnog prostora, otvaraju se nove teme. HND je do sada u cijelostifinancirao Ëasopis, πto je objektivno - sve teæe. Ne æelimo se ugasiti i nestatis medijske scene poput drugih "kolega"- novina. ObraÊamo se vama saæeljom da ostvarimo partnerski odnos. Kratki INFO o novinaru: TKO PI©E: Zdenko Duka, Ante GavranoviÊ, Goran BorkoviÊ, Gabrijela GaliÊ,Miroslav E. Habek, Igor VukiÊ, Jozo PetriËeviÊ, Nives OpaËiÊ, MilanCimeπa, Vlado VuruπiÊ, Ante PaviÊ, Melisa Skender, Ankica TomiÊ,Siniπa PaviÊ, Branimir ZekiÊ i drugi. NAKLADA: 3.500 primjeraka.TISAK: full color. DISTRIBUCIJA: ide na adrese svih novinara te na svedræavne institucije i strana predstavniπtva i veleposlanstva. CJENIKOGLASNOG PROSTORA: z a d n j a stranica /treÊi cover/ - 6.000,00 kn• druga stranica (prvi cover) - 5.000,00 kn • predzadnja stranica (drugicover) - 4.000,00 kn • unutarnja stranica 1/1 - 3.000,00 kn• 1/2 stranice - 1.500,00 kn • POPUSTI (2015. g.): za dva broja -25% popusta • za jedan broj - 15% popusta novinar se odlikujekritiËnim tekstovima, bez taktiziranja i prati se osnovna vokacijastruke i njena misija. Vjerujemo da Êete i vi naÊi poslovni interesoglaπavajuÊi se u naπem Ëasopisu. Na taj naËin sigurno podræavatei uvaæavate potrebu takvog Ëasopisa, dajete dignitet profesiji isudjelujete u plasiranju provjerenih i istinitih informacija. Nadamose da Êete prepoznati svoj interes i da Êemo postati partneri naobostrano zadovoljstvo.Za Ëasopis novinar glavni urednik Ivica Buljan i predsjednik HND-a Saπa LekoviÊ

HND, PerkovËeva 2/I • tel. (01) 4828-333 • fax (01) 4828-332 • www: http://www.hnd.hr • Æiro raËun: 2360000-1101234838 • OIB: 68250100951

PopoviÊ

esign

glasilo Hrvatskog novinarskog druπtva i Sindikata novinara Hrvatske


glasilo Hrvatskog novinarskog društva

i Sindikata novinara Hrvatske

Prvi broj izašao je 1946. godine

Izdavač: Hrvatsko novinarsko

društvo i Sindikat novinara Hrvatske,

Zagreb, Perkovčeva 2/I tel. (01) 4828-333, fax (01) 4828-332

e-mail: [email protected] www: http://www.hnd.hr

Za nakladnika: Saša Lekovic

Žiro račun: 2360000-1101234838

Glavni urednik: Ivica Buljan

e-mail: [email protected]

Redakcija: Jozo Petričević

Melisa SkenderGoran Borković

Damir PetranovićAnkica Tomić

3500 primjeraka

Grafički urednici:Danijel &

Goran-Den PopovićPOP & POP,

Rim 57, Zagreb, tel. 095 9023159,

095 9051976 e-mail:

[email protected]

Tisak NOVI LIST Rijeka

Uređivački odbor: Viviana Ban

Anton Filić (predsjednik) Toni Hnojčik

Andrej Matijašević Žarko Modrić (potpredsjednik)

Željko PeratovićVlado Vurušić

Branimir Zekić Hrvoje Zovko

Ovaj broj ilustriran je fotografijama

Toni Hnojčika

sadržaj

Budućnost nam je Big Brother•Novi list: U iščekivanju Telegrama•Raspodijeljene Vjesnikove

nekretnine•Reportaža: Fra Ma Fu i ručni rad•Intervju: Ljerka Antonić: Najteži su mi bili politički zadaci,

guljenja i tupljenja do beskraja

Bespuća medijskih reformi i strategija

glasilo Hrvatskog novinarskog društva i Sindikata novinara Hrvatskebroj 7-9/2015.

no inarISSN 1330-1543

Poštarina plaćena u poštanskom uredu 51000 Rijeka Budućnost nam je Big Brother str. 4

str. 10Izostala medijska reforma

U iščekivanju Telegrama str. 12

Ogoljeni Vjesnikstr. 16

Godišnj više od 200 novih diplomiranih ...str. 20

Fra Ma Fu i ručni radstr. 22

Kako se kalio naslovstr. 26

Na čelu Sanja Mikleuševićstr. 30

Igre i spletke u srbijanskim medijimastr. 36

Infopress str. 8Iz rada HND-a i SNH str. 30 Mali jubilej Jovan Hovan str. 38Hedging i swap Nives Opačić str. 41Intervju Jozo Petričević str. 42Nove knjige - svijet medija str. 46In memoriam str. 50

Denis Romac

Zdenko Duka

Melisa Skender

Miroslav Edvin Habek

Goran Borković

Miroslava Jandrić

Ankica Tomić

Vlado Vurušić


glas struke

Budućnost nam jeBig Brother

Novinarstvo se po nekadašnjoj ulozi u demokratskom društvu opravdano smatralo čuvarom demokracije i četvrtom granom vlasti, zbog svoje korektivne uloge u odnosu na političku vlast. Aktualni razmjeri koji vladaju u novinarstvu, međutim, više ne opravdavaju tu pretencioznu definiciju jer onaj tko se bori za goli opstanak nije kadar ispunjavati tako plemenitu misiju

Piše: Denis Romac, potpresjednik HND-a



glas struke

Novinarstvo u Hrvatskoj potpuno je opustošeno krizom kojoj se ne nazire kraj. Ozbiljno novinarstvo gotovo je na izdisaju. Novinarska se struka, pod naletom novih tehnologija i prelaska s tradicionalnih na nove, multimedijske platforme, doslovce bori za život. Nisu u krizi samo pojedini mediji, samo pojedine novine, nego mediji kao javni

servis i novinarstvo kao poziv. Novi-narstvu kao profesiji prijeti potpuno izumiranje. Teško da bismo pronašli ijednu drugu djelatnost ili gospodarsku granu koju je tranzicija toliko osaka-tila i devastirala kao što je to učinila novinarstvu, osobito kvalitetnom, serioznom novinarstvu, da i ne spom-injemo istraživačko novinarstvo koje u Hrvatskoj više praktično i ne postoji.

Novinarstvo se po nekadašnjoj ulozi u demokratskom društvu opravdano smatralo čuvarom demokracije i četvrtom granom vlasti, zbog svoje korektivne uloge u odnosu na političku vlast. Aktualni razmjeri koji vladaju u novinarstvu, međutim, više ne opravdavaju tu pretencioznu definiciju jer onaj tko se bori za goli opstanak nije kadar ispunjavati tako plemenitu misiju. Nakon dva i pol desetljeća hr-vatske neovisnosti, dakle, novinarstvo u Hrvatskoj, koje je trebalo biti jedan od temeljnih stupova cjelokupnog demokratskog sustava, životari u egzist-encijalnoj krizi.

Uzroke aktualne krize u novinarstvu ponajprije možemo detektirati u revolucionarnim promjenama koje je ovoj profesiji donijela nova tehnologija i digitalizacija medija. Razvoj novih tehnologija rezultirao je tektonskim promjenama u navikama čitatelja, što je onda povećalo značaj internetskih izdanja, no to je na drugoj strani otvorilo problem financiranja proiz-vodnje novinarskog sadržaja. Novinari se nisu znali prilagoditi novonast-alim prilikama i nisu znali globalne tehnološke promjene iskoristiti u prilog poboljšanja svog financijskog položaja, a čitatelji su se navikli na besplatnost novinarskog sadržaja na in-ternetu i svoje navike teško mijenjaju. Uz stalan pad naklada tiskanih izdanja, to je tiskane medije dovelo pred velike iza-zove, koje mnogi nisu uspjeli preživjeti.

No, digitalizacija medija rezultirala je i dramatičnom bagatelizacijom novinarskog rada. Novinari su pod stalnim pritiskom produciranja što više sadržaja, uz što manje troškove, što je pak izravno rezultiralo urušavanjem novinarskih standarda, ubrzavši proces “racionalizacije”, odnosno otpuštanja “viškova” novinara u redakcijama. Zahvaljujući suvremenoj tehnologiji - internetu - to je, nažalost, moguće, ali uz svjesno žrtvovanje etičkih standarda. Riječ je, naime, o tome da je posljednjih godina pravo novinarstvo i novinarsko izvještavanje s terena go-tovo potpuno zamijenilo prepisivačko ili copy/paste novinarstvo, čime su mediji i njihovi vlasnici - i tu dolazimo

foto

Ton

i Hno

jčik


glas strukedo drugog glavnog uzroka aktualne krize u novinarstvu - sami pridonijeli urušavanju novinarstva i novinarskih standarda, aktivno sudjelujući u vlastitom (samo)uništenju. Umjesto autentične i vjerodostojne infor-macije, mediji su se počeli oslanjati na informacije iz druge ruke i prepi-sivanje. Redakcije su preplavili razni oblici nekonvencionalnih oblika rada, u kojima se novinari pojavljuju u ulozi lažnih poduzetnika koji onda sklapaju ugovore s nakladnicima, a sve kako bi smanjili njihove troškove, na štetu javnog proračuna i, naravno, samih novinara.

Novinari su u očima nakladnika postali isključivo trošak poslovanja, neželjeni balast, što je dovelo do zastrašujućeg podcjenjivanja novinar-skog rada, iako je to dugoročno stvorilo potpuno suprotan učinak od onog što su ga nakladnici željeli.

Umjesto financijske stabili-zacije novinskih kuća i stabilizacije poslovanja, pokušaj da se ekonomska kriza u medijima prebrodi isključivo otpuštanjem novinara i smanjenjem njihovih materijalnih prava, doveo je samo do daljnje erozije profesionalnih standarda i produbljivanja nepovjer-enja prema medijima i novinarima, što je onda vodilo padu kvalitete njihova proizvoda, a onda i padu prihoda na-kladnika. Odgovor većine nakladnika na krizu rezultirao je, zapravo, njezinim produbljivanjem.

Urušavanje novinarskih standarda i pogoršanje kvalitete novinarskih proizvoda ugrozilo je ostvarivanje prava građana na točnu, potpunu i pravodobnu informaciju, ugrožavajući slobodu mišljenja i govora. Ekonom-ska kriza kojoj svjedočimo posljed-njih godina dovela je i do potpunog zanemarivanja javne funkcija medija. U recentnom općem pustošenju svega što nosi javni predznak, novinarstvo je ipak prošlo najgore. Na novinarstvo se u javnom diskursu sve češće gleda kao i na svaku drugu gospodarsku djelatnost, koje nema nikakvu dodanu vrijednost za društvo.

Ne smijemo, međutim, nikad zabo-raviti javnu funkciju medija. S obzi-

rom na to da je kritičan i obaviješten građanin, koji je u stanju donositi odluke, jedan od osnovnih postulata demokratskog poretka. Da bi građanin mogao odgovorno birati, mora biti obaviješten. Slobodni su mediji, dakle, preduvjet demokracije, a ne samo nje-zin ukras, što danas svi zaboravljaju - i mediji koji se pokušavaju spasiti od fi-nancijskog kraha aktualnim simplifi-kacijama nekoć čestitog javnog posla, i političari koji zanemaruju vlastitu odgovornost za gotovo tragično stanje u novinarstvu.

Nažalost, pravu funkciju medija ne shvaćaju njihovi vlasnici koji - neupućeni i bez iskustva u medi-jskom biznisu - ulaze u medije želeći ih iskoristiti za vlastite probitke, utjecaj i moć; dakle, sve ono čemu mediji ne bi smjeli služiti ako žele biti ono što bi trebali biti, vjerodosto-jni tumači zahtjevnog svijeta oko nas. Svojim neznanjem i nesnalaženjem medijski vlasnici pridonijeli su i ubrzali propadanje novinarstva , naškodivši mu puno više od svih novih tehnologija i interneta.

Medije danas kupuju kao svaku drugu imovinu na tržištu. Bez kontrole, bez ikakvih ograničenja. Kapital je Bog, a ako je i politika uz naše medijske tajkune, onda još bolje. Nedopustivo je, međutim, da se tran-sakcije u medijima obavljaju sumnjivim kapitalom, kao što bi i sređivanje stanja u novinarstvu vjerojatno trebalo početi ograničavanjem moći vlasnika u medi-jima, koliko god to bogohulno zvučalo zagovornicima i apostolima apsolutnog slobodnog tržišta u medijima. Između osobnog interesa vlasnika medija i inte-resa politike, moći i kapitala na jednoj, i javnog interesa na drugoj strani - a ne zaboravimo da je to osnovna funkcija medija - mora prevladati javni interes.

Novinarstvo, međutim, nije moguće spasiti bez spašavanja novinara. Novi-narstvo se mora - i tu je ključna zadaća Hrvatskog novinarskog društva, kako njegova vodstva tako i svih njegovih članova - vratiti svojim profesionalnim standardima i čak pomalo zaborav-ljenim idealističkim načelima, kako bi ponovno moglo, u ime javnosti,

obavljati svoju temeljnu zadaću kon-trole javne vlasti. Novinarstvo, dakle, ponovno mora postati glas javnosti, glas obespravljenih i ugroženih, a ne partikularnih interesa, otuđenih političkih ili financijskih elita. Prije toga, međutim, društvo mora odgo-voriti na pitanje treba li uopće ozbiljno novinarstvo. Ako je odgovor negati-van, već sada na mnogim primjerima - od društvenih mreža do reality programa - možemo vidjeti kako bi naš vrli novi svijet izgledao bez medija i bez novinarstvaz


zabrane IFJ i EFJ osudile vlasti u UkrajiniMeđunarodna federacija novi-nara (IFJ) i Europske federacije novinara (EFJ) najoštrije su osudili odluku ukrajinskog predsjednika Petra Porošenka da zabrani ulazaku zemlju tridesetosmorici novinara i blogera. U dekretu stoje imena 388 osoba, koje kako se navodi, pred-stavljaju “stvarnu ili potencijalnu prijetnju nacionalnim interesima, sigurnosti, suverenitetu i teritorijal-nom integritetu Ukrajine.” IFJ i EFJ poziva ukrajinske vlasti da odmah uklone imena novinara s ove liste. Novinari i blogeri s popisa dolaze iz Bugarske, Estonije, Njemačke, Mađarske, Izraela, Kazahstana, Lat-vije, Makedonije, Moldavije, Poljske,

Rusije, Srbije, Slovačke, Španjolske, Švicarske i Velike Britanije. Prvotno su se na listi našla i tri člana medi-jskog osoblja BBC-a: dopisnik iz Moskva Steve Rosenberg, produ-centica i snimatelj Emma Wells i Anton Chicherov - koji su kasnije uklonjeni s popisa zabrane, javili su mediji. “To je besmislena odluka koju su donijele ukrajinske vlasti. U njihovim očima posao BBC-jevih i drugih novinara koji daju ključne in-formacije o političkoj krizi u zemlji postao je zločin”, rekao je predsjed-nik IFJ-a Jim Boumelha. “Ure-dba koju je potpisao predsjednik Porošenko za svaku je osudu i mrlja na ugledu zemlje te je treba ukinuti odmah.” Nezavisni medijski sindikat u Ukrajini (IMTUU), čiji su članovi IFJ i EFJ, odmah je zatražio od pred-sjednika Porošenka da objasni zašto je uvrstio novinare na crnu listu. “Ne možemo prihvatiti takvu vrstu cen-

zure”, rekao je Mogens Blicher Bjer-regård, predsjednik EFJ-a. Cenzura nikad nije pravi odgovor. Zabrana je jednostavno neprikladna, a za mir i razvoj naših demokracija potrebna je sloboda medija, a ne zabrane za novinare. Stoga pozivamo ukrajinske vlasti da odmah ukinu zabranu rada novinarima, ističu u IFJ i EFJ. (n)

pristup informacijamaŠutnja uprave prepreka transparentnostiŠutnja uprave naziv je fenomena koji građanima, kao i novinarima, onemogućava pravodoban pristup informacijama, a jedna od novina Zakona o pravu na pristup infor-macijama jest i da se podaci koje tijela javne vlasti prikupljaju mogu tražiti u strojno čitljivom formatu. Činjenica je kako javna tijela često izražavaju sumnju da su javna i da podliježu ovom zakonu, a premalo ga koriste i novinari što bi na javna tijela ipak stvorilo snažniji pritisak i promoviralo praksu transparent-nosti u djelovanju sustava javnog upravljanja. Ured povjerenice za pravo na pristup informacijama stoga je Međunarodni dan prava na pristup informacijama obilježio organiziranjem konferencije “Što činimo po pitanju transparent-nosti”. Konferencija je okupila sve relevantne aktere angažirane u zaštiti, praćenju i promicanju prava na informiranje kako bi se razmo-trili određeni segmenti zakonskog okvira i ocijenili dosadašnji napori uloženi u otvaranje podataka i transparentno upravljanje javnim resursima. Cilj konferencije koja je okupila predstavnike vlasti, udruga i medija bio je formulirati preporuke za što kvalitetnije korištenje prava na pristup informacijama i primjenu za-kona. Preporuke će bez sumnje biti objavljene i na web stranici Ureda povjerenice, gdje se može pronaći i baza tijela javne vlasti za slučajeve kad ni predstavnici tih tijela nisu

infopress

Novinarski festivalU Virovitici održan Festival reportaže i reportera Fra Ma Fu

Mutant koji odolijeva”, “detronizirana kraljica”, “ručni rad”, tako se o reportaži govorilo na virovitičkom Festivalu reportera i reportaže. Manifestacija, čiji je idejni začetnik virovitički novinar Goran Gazdek, oko zajedničke je ideje u rujnu okupila Hrvatsko novinarsko društvo, grad Viroviticu i Turističku zajed-nicu Virovitice, Studijski institut za novinarstvo, kulturu i obra-zovanje, s ciljem oživljavanja reportaže i putopisa kao novinskih formi gotovo iščezlih iz hrvatskih medija. Također, cilj je pod-sjetiti na iznimno bogatu baštinu Franje Martina Fuisa i skrenuti pozornost hrvatske javnosti na njegov zavičaj. Festival nosi ime po pseudonimu kojim je Fuis potpisivao tekstove za koje je podatke prikupljao prerušavajući se u skitnicu, te za kojima je proputovao biciklom cijelu Hrvatsku, uključujući i najudaljenije jadranske otoke. Franjo Martin Fuis reportaže je ilustrirao foto-grafijama koje je sam snimao. Zbog njihove izražajnosti i origi-nalnosti jedan je od začetnika moderne reporterske fotografije u nas, a zabilježen je i kao začetnik hrvatske turističke reportaže, ističu organizatori. Tijekom festivala održano je predavanja o Franji Martinu Fuisu, okrugli stol Reportaža jučer, danas i (možda) sutra, izložbe slika i fotografija, predstavljanje stripova, rock koncert i drugi sadržaji.


sigurni jesu li dužni dijeliti podatke kojima raspolažu.

kaznaStrogi moritorningVijeće za elektroničke medije naplatilo je RTL-u 100 tisuća kuna kazne, i po 10 tisuća osobama odgovornim za emiti-ranje sadržaja neprimjerenog djeci u neodgovarajućem, dakle prime time terminu. Vijeće je prethodno od RTL Televizije zatražilo očitovanje temeljem oštre reakcije pravo-braniteljice za djecu Ivane Milas Klarić da sadržaji Big Brothera nisu primjereni djeci i treba ih prebaciti u termin nakon 22 sata. RTL je odbio emisiju u čiju se produkciju toliko uložilo prebaciti u manje gledan termin, osobito zato što se Farma na Novoj TV emitira u terminu odmah nakon Dnevnika. Umjesto toga odlučili su prilagoditi sadržaj terminu i prestati reprizirati kasno večernje izdanje Big Brother bez

cenzure u popodnevnim terminima kad su djeca pred ekranom najčešće bez nadzora roditelja. Po dobi-venom očitovanju RTL Televizije, Vijeće za elektroničke medije odlučilo se za mjeru novčane kazne u popisanom iznosu. Emisija je ostala u istom terminu, no cenzura je sada ipak prilagođenija uvjetima koje propisuje članak 26. stavka 1. alineje 3. i stavka 3. istoga članka Zakona o elektroničkim medi-jima. Zakon pisan 2009. godine jednako tako u članku 12 stavak 2 zabranjuje audio ili audio-vizualne medijske usluge koje potiču ili pogoduju govoru mržnje. Agencija za elektroničke medije ubire 0,5 posto bruto prihoda elektroničkih publikacija u svrhu njihova moni-toringa. Premda se tehnički odnosi samo na audiozapise i pokretne slike, možda bi ovu odredbu trebalo jed-nako dosljedno provoditi i za druge digitalne sadržaje, osobito one što potiču izrazito šovinističke komen-tare čitatelja.

tužbaPritisak na opstanak NacionalaTomislav Karamarko odlučio je tužiti redakciju Nacionala za autorizirani intervju što ga je ovaj tjednik objavio s Josipom Manolićem jer su ga izjave hrvatskog premijera s početka 90-ih koštale duševnog mira. Svaka sličnost sa slučajem RTL-a koji je zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, prema nepravomoćnoj presudi, bio dužan platiti 6500 eura sa zateznim kamatama sigurno je slučajna jer 200 tisuća kuna, koliko aktualni predsjednik HDZ-a traži za svoj duševni mir, prijeti gašenjem tjed-nika ponovo pokrenutog u pros-incu prošle godine. Stoga je ovakav postupak Tomislava Karamarka očit primjer kako je moguće zloupotrije-biti odredbe Kaznenog zakona, a na što je HND višekratno upozoravao otvarajući javnu raspravu o odred-bama koje sudovi različito interpre-tiraju, a svojom odlukom djeluju presudno na egzistenciju nakladnika ili novinara.

obljetnica Svečano obilježena 25. obljetnica rada HineDvadeset i peta obljetnica rada Hrvatske izvještajne novinske agencije (Hina) obilježena je u petak navečer u Novinarskom domu svečanošću na kojoj su se okupili sadašnji i bivši zaposlenici Hine, predstavnici partnerskih redakcija kao i političkog života Hrvatske. Potpredsjednica Hrvatskog sabora Dragica Zgrebec čestitala je Hini obljetnicu, istaknuvši da su Hinine informacije pratile razvoj Hrvatske od njezina osamostaljenja te da ta agencija ima istaknute zasluge u razvoju. Ravnateljica Hine Branka Gabriela Valentić izrazila je zado-

potporeZagreb nikako da podijeli 60 milijuna kuna lokalnim TV i radijskim postajamaLokalne zagrebačke televizije i radijske postaje s nestrpljenjem iščekuju rezultate natječaja koje je Grad Zagreb raspisao 31. srpnja s rokom za predaju prijava do 16. kolovoza ove godine. Maksimalni iznos potpore koja može biti dodijeljena pojedinačnom mediju jest 10 milijuna kuna, a ukupan fond iznosi 60 milijuna kuna. Radi se o dosad najvećim iznosima koje Grad dijeli kao potporu sadržaju lokalnih medija. Primjera radi, od 2011. do danas programom potpore za subvencioniranje proizvodnje i emitiranja audiovizual-nih sadržaja lokalnih televizija i radija podijeljeno je ukupno nešto više od 43 milijuna kuna. Ove godine, koja je i izborna, u proračunu Grada za ovaj program izdvojena su značajno veća sredstva. Svi nedostaci u provedbi ovog natječaja, na kojem lokalne radio i TV postaje dobivaju sredstva iz zagrebačkog gradskog proračuna, već su poznati. Pored kratkog roka prijave i činjenice da nigdje nije navedeno u kojem će se roku odluka donijeti, tu je i stavak prema kojem gradonačelnik donosi zaključak o odabiru korisnika potpore i utvrđivanju liste programskih sadržaja koje će Grad sufinancirati. Povjerenstvo koje ponude ocjenjuje temeljem postavljenih kriterija samo je savjetodavno tijelo.

infopress


voljstvo činjenicom da Hina posluje pozitivno i da proizvodi većinu vijesti koje kolaju hrvatskim medijskim prostorom. Zahvalila je svima koji su pridonijeli razvoju Hine, sadašnjim i bivšim zaposlenicima. Riječi zahvale uputila je onima u hrvatskoj politici koji shvaćaju i razumiju važnost agen-cijskog izvještavanja i, što je još važnije, važnost da se politika u njega ne upliće jer je to “jedini način da zaštitimo ne samo medijski prostor nego i dosto-janstvo bilo koje vlasti”. Kako smatra ravnateljica Valentić, pred Hinom je cilj usklađivanja potrebe svih hrvatskih

infopress

građana za javnim servisom te potreba opstanka u prilično okrutnoj tržišnoj utakmici. (H)

glas slavonije

Mjesecima bez promjena Ista meta - isto odstojanje, riječi su kojima se dugi niz mjeseci opisuje situacija u Glasu Slavonije. Dvije godine su prošle otkako podružnice Sindikata novinara Hrvatske i Sindi-kata grafičara pokušavaju poslodavca

privesti za pregovarački stol kako bi se razgovaralo, odnosno pregovaralo o novom kolektivnom ugovoru u toj medijskoj kući. No, dalje od pokušaja i nekoliko neformalnih razgovora još se nije stiglo. A u međuvremenu na sve radnike Glasa Slavonije i dalje se prim-jenjuje Pravilnik o radu što ga je donio poslodavac i u koji je prenio odredbe odavno isteklog kolektivnog ugovora. Kako je riječ o minimalnim pravima u razini ili tek nešto iznad Zakona o radu i Zakona o minimalnoj plaći, jasno je da se poslodavcu ne žuri sjesti i razgovarati sa sindikatima. (gg)

javni servisiLeko: Država je tu da jamči slobodu i sigurnost novinara

Mediji definiraju najveći dio javnog prostora… zato po mom mišljenju stoji teza da je utjecaj medija ključan za ukupno funkcioniranje demokracije u društvu i u državi”, Josip Leko, predsjednik 7. saziva sabora RH, otvarajući dvodnevnu kon-ferencije koja je okupila zastupnike iz Europskog parlamenta i parlamenata Albanije, BiH, Makedonije, Kosova, Crne Gore, Srbije i Turske te Hrvatske. “Politika snažno utječe na svakod-nevni život ljudi pa je potrebno da stavovi političara i politike budu preneseni građanima u punom formatu, da novinari odgovorno odlučuju o odabiru vijesti i tema i njihovom re-dosljedu”, kazao je predsjednik Sabora dodajući da je važno da rasprave u parlamentima budu “praćene u medijima bez izuzet-ka”. Također je rekao ne može prihvatiti diktat unutar redakci-jskih interesa vlasnika medija i izvanjskih interesa – političkih, korporacijskih pritisaka. “Država je tu da jamči slobodu i sigurnost novinara, a društvo mora biti osjetljivo na položaj novinara u društvu”, izjavio je Leko.Eleni Theocharous, članica Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta i bivša pot-predsjednica ciparske Regulatorne agencije za radioteleviziju, u svom uvodnom govoru ističe da treba raditi na jačanju neo-visnosti javnih medijskih servisa kao i na dostojanstvu parla-menta, poštivanju javnog mišljenja, omogućavanju slobod-nog pristupa informacijama, a prije svega na jačanju slobode govora.Pritom je istaknula da Europska unija ne može izvoziti demokraciju te da države same trebaju raditi na unapređenju demokracije. Ingrid Deltenre, glavna ravnateljica Europske udruge javnih radio-televizija /EBU-a/, putem video linka, naglasila je važnost rada na uspostavi povjerenja javnosti u medije budući da su novinari na dnu popisa onih kojima društvo vjeruje, malo iznad političara. “Imamo problem s našim povjerenjem i našim kredibilitetom. Važno je poboljšati taj odnos s javnošću.” Voditelj Izaslanstva Hrvatskoga sabora u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe i potpredsjednik Parlamentarne skupštine Gvozden Flego rekao je da su mediji neposredno vezani ne samo za demokraciju nego i za ljudske

slobode. “Stoga što se naših pristupa tiče u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, slobodu medija tretiramo kao indeks slobode političke zajednice ili društva”, rekao je on izrazivši nadu da će konferencija dati svoj doprinos tim temama.Ocije-nio je da se sloboda medija uvelike poštuje, ali da je sigurnost novinara ugrožena. Glavni ravnatelj HRT-a Goran Radman izjavio je kako vjeruje da ključ povjerenja između parlamenata i javnih medijskih servisa leži u odgovarajućoj ravnoteži između zahtjeva za autonomijom i demonstriranja odgovornosti. “Ne možemo očekivati niti tražiti visok stupanj autonomije ako pritom nismo u stanju pokazati da smo na odgovoran način u stanju upravljati resursima koje nam je javnost povjerila, a to se prije svega odnosi na financijske i poslovne resurse.” Dvod-nevna međuparlamentarna konferencija, održana u organi-zaciji Hrvatskog sabora, Europske udruge javnih televizija (EBU) i Europskog parlamenta, završena je usvajanjem pre-poruka i zaključaka o radu parlamenata zemalja proširenja i javnih medijskih servisa. Sudionici konferencije, među kojima su bili zastupnici iz EP, Hrvatskoga sabora i parlamenata zem-alja proširenja te predstavnici EBU-a, javnih medijskih servisa /BHRT- Bosna i Hercegovina, RTS- Srbija, RTK-Kosovo, RTV-Vojvodina, RTCG-Crna Gora, RTSH- Albanija, NTU-Ukrajina, RTVSLO, Slovenija, HRT-Hrvatska/, privatnih na-kladnika /NOVATV-Hrvatska/, medijskih stručnjaka, HND-a , Vijeća za regionalnu suradnju, Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Ministarstva kulture RH, složili su se kako su javni medijski servisi i parlamenti dvije nezaobilazne institucije za demokraciju koje moraju biti neovisne, vjero-dostojne, otvorene, transparentne i odgovorne građanima. Poboljšano praćenje rada parlamenata, uključujući i rad EP, izd-vojeno je kao značajan faktor za aktivno sudjelovanje građana u procesu donošenju odluka. Povećana suradnja javnih servisa, posebno razmjena programa, povećala bi mogućnosti građana za pristup pravovremenim i pluralističnim informacijama.

E. Gojan

no inarstr. 10 br. 7-9/2015.

Posljednje četiri godine hrvatski mediji u najmanju ruku su stagnirali, ako ne i dodatno nazadovali. Ne odno-si se to samo na novine koje stalno ipak gube nakladu. Problem je u tome što više ni iz daleka nema one količine oglašivačkog novca kojeg je u medijima bilo u prvoj polovini dvijetisućitih, prije velike krize.

Možda će netko reći da je i dobro što je tako. Kao, bolje da je manje oglasa jer

medijska scena

Izostalamedijskareforma

Piše Zdenko Duka

neće utjecati na novinarstvo. U princi-pu je ta formula - tekst plus oglas - bila uspješna za američko i zapadnoeurop-sko novinstvo prije 20 godina, a onda sve više, do krize, i kod nas. Dvojbeno je koliko je to bilo uspješno razdoblje liberalnog novinarstva. Ali je izvan sumnje da se od pisanog novinarstva moglo živjeti, da je bilo relativno dobro plaćeno, nismo mogli govoriti ni o ma-terijalno marginalnoj ni o društveno marginalnoj poziciji novinara.

Politika popustila, a tajkuni se osilili Imao je tko kupovati novine (naravno, portali su tada tek pokre-tani) i imao je tko platiti oglase u medijima. Politika je popuštala sa svojim utjecajem, ali su se novopečeni novinarski tajkuni krajnje osilili, a to je i gore. No, sada više nema ni novca ni dovoljno novinarske slobode, barem ne onoliko koliko bi je trebalo biti.

Medijska politika (kod nas kasnih) devedesetih i barem prve polovine

no inarbr. 7-9/2015. str. 11

medijska scena

Vladajuća koalicija lijevog centra kod nas i nji-hovo Ministarstvo kulture osjetili su potrebu da se ozbiljnije bave medijima pa su osnovali Odjel za medije unutar Ministarstva. Planovi su u početku bili vrlo ambiciozni, ali su želje kopnjele kako je vrijeme išlo, pa se pokazalo da nije politički oportuno snažnije regulacijama pokušati zagristi u jogunasto i oporo medijsko voće

dvijetisućitih bila je privatizacija i liberalno medijsko tržište, s načelnom idejom da se što manje zakonski intervenira u medije. Sve bitne medi-jske zakone bila je donijela još ona Račanova prva vlada lijevog centra 2003., no kako Zakon o medijima nije bio usvojen kvalificiranom većinom, vraćen je u Sabor pa donesen u proljeće 2004. godine. Još je od tada isti Zakon o medijima na snazi, uz neke male promjene.

Poglavlje u kojem je bilo i medijsko zakonodavstvo bilo je otvoreno i zat-voreno u pregovorima s EU kao jedno od prvih i vlasti nisu imale ni želje ni potrebe da interveniraju za kvalitetnije novinarstvo kao javno dobro.

Za vrijeme ove opće europske krize novinarstva (da ne spominjemo još i Ameriku) nekoliko vlasti europskih zemalja reagirale su i s desecima milijuna eura različitih financijskih olakšica zaštitile medijsku indus-

triju i zaštitile novinare, pogotovo u tiskanim medijima.

Vladajuća koalicija lijevog centra kod nas i njihovo Ministarstvo kulture osjetili su potrebu da se ozbiljnije bave medijima pa su osnovali Odjel za medije unutar Ministarstva. Planovi su u početku bili vrlo ambiciozni, ali su želje kopnjele kako je vrijeme išlo, pa se pokazalo da nije politički oportuno snažnije regulacijama pokušati zagristi u jogunasto i oporo medijsko voće.

Ministarstvo je u ovom mandatu učinilo dvije važne stvari za medije. Kad su ondašnji ministar financija Slavko Linić i Sabor u ljeto 2013. go-dine smanjili PDV na dnevne listove na pet posto, onda je Ministarstvo kulture uspjelo uvjetovati da niži PDV može biti razrezan samo onim novinama koje imaju donesene statute medija kojim se uređuju osnovni odnosi između nakladnika, glavnog urednika, urednika i novinara.

Najvažnije su odredbe svih medi-jskih statuta da nakladnik ne može postavljati niti smjenjivati glavnog urednika, bez tajno izraženog mišljenja novinara o tome. Ovisi kakav je statut, ali to je mišljenje u principu za nakladnika obvezujuće.

Statuti na snazi Istina, iako su statuti na snazi, ondje gdje novinari nisu dobro organizirani pa se stoga ne mogu lako izboriti za svoja prava, medijski statuti ostaju mrtvo slovo na papiru. Ali, eto, sad su i regulatorne pretpostavke tu kad već nije bilo moguće u redakcije uvesti statute dok su oni bili zamišljeni kao samoregu-lacija, jer na njih vlasnici medija nikako nisu pristajali.

Drugo važno postignuće Mini-starstva kulture jest subvencioniranje neprofitnih medija novcem Hrvatske lutrije u ukupnoj visini od 2,8 milijuna kuna za godinu dana. Ovo je treća godina da se provodi natječaj i dvade-setak medija, većinom internetskih, dobiva potpore. Povjerenstvo prema jasnim kriterijima dodjeljuje novac i prati kako se on troši.

Treći, neprofitni medijski sektor raste, prije svih samostalni internetski

foto

Ton

i Hno

jčik

no inarstr. 12 br. 7-9/2015.

medijska scena

Nakon svega što se u riječkim novinama posljednjih sedam godina događalo, ne treba čuditi reakcija većine za-poslenika koji u obiteljskoj tvrtki nekadašnjeg vlasnika Europapress Holdinga vide mogući spas. Među šest tvrtki koje su navodno zatražile dokumentaciju Novog lista zbog dubinskog snimanja stanja u toj kući, Telegram media grupa, u vlasništvu Pavićeva sina Vjerana, jedini je nakladnik

HDZ o medijima javno ne razmišlja osim što posvuda oko sebe vidi “crveno”, počevši od “crvene” javne tele-vizije, a to je ionako i dalje najvažnije. Ako osvoje vlast, vjerojatno će po staroj, lošoj na-vadi krenuti mijenjati upravu i urednike što je još odavno najavio njihov pijetao Duje Marasović: “Prvo ćemo pomesti sve s HRT-a!”

mediji se profiliraju i utječu na javnost. Sve to bilo bi drukčije bez ovog i ne tako malog državnog novca jer u Hrvatskoj nema slučajeva građanskih donacija za medije koje bi oni željeli čitati, gledati ili slušati. Medijski crowdfunding u Hrvatskoj (još) ne funkcionira.

Odjel za medije dugo je radio na tekstu medijske strategije ili medijske politike o kojoj je u proljeće i rano ljeto održao osam tematskih rasprava, no nije je konačno završio i uputio prema Vladi i Saboru što je bila njihova (stidljiva) namjera.

Propala medijska strategija Zakasnilo se jer vladajuća koalicija nije željela na vrijeme ući u sigurno vrlo rovitu raspravu o dvojbenoj medijskoj reformi. A to, naravno, nije ni dobra tema za predizbornu kampanju. Ne mogu se donositi ambiciozne medijske politike i medijski zakoni u zadnji čas pred izbore. Nisu to zakoni kojima se radikalno smanjuju rate u švicarcima, niti vaučeri za nižu cijenu struje. Neki eventualni medijski porez, ili bilo kako drukčije ga nazvali, kojim bi se olakšao materijalni položaj novinara, podigao uopće dignitet novinarske profesije, a tako pomogla i sloboda novinarstva i kvaliteta informiranja nije našim građanima toliko na srcu da bi si za to otkidali od usta.

Prilično temeljita analiza hr-vatskih medija dovršena je 2014. godine i publicirana u nastavcima u jednom tjedniku. Cjelokupni nacrt za medijsku politiku sačinjen je na čak 300 kartica, ali je skraćen i u različitim separatima ušao u ekspertne rasprave ovog proljeća.

U prijedlogu radnog dokumenta predlaže se financiranje Hine iz 2-3 posto prihoda HRT-a, uz širu mrežu naplate i efikasniju naplatu pristojbe HRT-a. Do takvog ili nekog drugog rješenja Hina bi bila financirana iz državnog proračuna.

Jedna od mogućnosti za potpore komercijalnim medijima javne su potpore, odnosno porezne olakšice za plaće novinara.

Druga je mogućnost da građani po poreznoj prijavi dodjeljuju određeni novac za medij koji preferiraju, što bi bio izvjesni model građanskih donacija za novinarstvo.

No, ništa od toga nije išlo u širu javnost. Nijedna od naših stranaka nema definiranu javnu medijsku politi-ku za koju bi se bila spremna založiti.

Sudbina dokumenta na kojem je radilo Ministarstvo kulture nije jasna. Dokument naravno ostaje, ali će teško koristiti drugoj političkoj opciji ako se ona u studenome opet uspne na vlast. HDZ o medijima javno ne razmišlja osim što posvuda oko sebe vidi “crveno”, počevši od “crvene” javne televizije, a to je ionako i dalje najvažnije. Ako osvoje vlast, vjerojatno će po staroj, lošoj navadi krenuti mijen-jati upravu i urednike što je još odavno najavio njihov pijetao Duje Marasović: “Prvo ćemo pomesti sve s HRT-a!”

A ako vlast zadrži postojeća koalicija, onda sve ono što se radilo na medijskoj politici može vrlo brzo biti revitalizirano i krenuti u brzu proceduru. Koncept medijske politike za potporu novinarstvu Ministarstva kulture autentično je lijevocentristički, socijaldemokratski. Ne očekujemo valjda da će se desnica motiviranije boriti za više slobode izražavanja, za obračun s korupcijom, za istinitije novinarstvo i za otvorenu javnost?z

foto

Ton

i Hno

jčik

no inarbr. 7-9/2015. str. 13

Novi list su, pored tjednika Arena kojeg se današnji naraštaji jedva, ako uopće sjećaju, bile jedine novine privatizirane po modelu posljednjeg premijera SFRJ Ante Markovića. Tako su zaposlenici ovih novina postali i vlasnici sve dok svoje dionice 2008. nisu odlučili prodati bivšem petrokemijskom magnatu Robertu Ježiću. Većinski udio platio je tada nešto manje od 15 milijuna eura, uz uvjet čuvanja radnih mjesta naredne tri godine i obavezu poštivanja odredbi kolektivnog ugovora iz 1996. godine.

Tri godine kasnije Robert Ježić bio je prisiljen prodati Novi list čija je vrijednost u međuvremenu pala na 80 milijuna kuna, za koliko je

medijska scena

U iščekivanju Telegrama

Piše: Melisa Skender

većinski paket dobio Albert Fag-giani. Danas je vrijednost Novog lista teško procijeniti, a zaposleni već dugo nisu u položaju postavljati bilo kakve uvjete. Točnije, uskraćene su im čak i osnovne informacije o budućnosti novina u kojima rade.

Uprava šuti “Na moje pitanje na zadnjem Nadzornom odboru koji je održan u lipnju ove godine da nam kažu što se događa s obzirom na nagađanja u javnosti o mogućem strateškom partneru, dokapitalizaciji ili potpunom preuzimanju, vlasnik Al-bert Faggiani rekao je da ne želi o tome govoriti, već da ćemo o svemu biti pravovremeno obaviješteni. Osobno mislim da je to vrlo nekorektno jer fir-

ma je u dosta delikatnoj situaciji, ali to je njegovo pravo kao vlasnika. A hoće li se te neke naznake o prodaji real-izirati ili neće, to će se doznati sljedećih mjeseci. Mi zapravo i dalje nemamo nikakve službene informacije”, rekao je predstavnik radnika u Nadzornom odboru Damir Cupać. Istovremeno, jedina vrijednost Novog lista ostali su njegovi novinari i publika. Ili, kako je za T-portal rekao Ninoslav Pavić opisujući komplicirano stanje u toj tvrtki: “Različita kreditna zaduženja, vlasnički odnosi, tehnološka zaostalost, kako u redakcijskom sustavu tako i u tiskari, a s druge strane riječ je o dobrim novinama, s dobrim autorima koji imaju vjernu publiku.” Nakon svega što se u riječkim novinama posljednjih

no inarstr. 14 br. 7-9/2015.

Sva su potraživanja u međuvremenu zamrz-nuta, no Uprava Novog lista uspjela je, i dok joj na naplatu dolaze samo tekući troškovi poslova-nja, stvoriti gubitak od oko dva milijuna kuna. Ovaj podatak potvrdila su oba naša sugovornika, dok se Uprava oglušila i na ovo pitanje

medijska scenasedam godina događalo, ne treba čuditi reakcija većine zaposlenika koji u obiteljskoj tvrtki nekadašnjeg vlasnika Europapress Holdinga vide mogući spas. Među šest tvrtki koje su navodno zatražile dokumentaciju Novog lista zbog dubinskog sniman-ja stanja u toj kući, Telegram media grupa u vlasništvu Pavićeva sina Vjerana jedini je nakladnik. Jedina je i predala obvezujuću ponudu za kupnju, potvrdio je T-portalu početkom rujna predsjednik Uprave te tvrtke Saša Milinović. Uprava Novog lista o mogućoj transakciji, s druge strane, i dalje šuti.

“Mi konkretnih informacija o prodaji nemamo. Znamo da Telegram grupa pregovara s Faggianom i sa Zagrebačkom bankom. A bi li to bilo sretno rješenje ili ne, ne znam. Jasno je da sa sadašnjim čovjekom koji se pred-stavlja kao vlasnik, a koji to po meni nije, i s ovom upravom, teško da nas čeka sretna budućnost. E sad, što će biti i kako će biti ako dođe Pavić, to je isto upitno. Ni tu se ne bih upuštao u ve-like prognoze”, kaže glavni povjerenik Sindikata novinara Hrvatske u Novom listu Marinko Glavan.

Još bez ročišta Neizvjesnost će, kako izgleda, potrajati jer Trgovački sud u Rijeci još nije odredio ročište za sklapanje predstečajne nagodbe. Konačnu riječ o prodaji imat će Zagrebačka banka, najveći od ukupno

377 vjerovnika i jedini sa založnim pra-vom na nekretnine riječkog nakladni-ka. Ukupno, vjerovnici od Novog lista potražuju 43,45 milijuna kuna. Pritom su od tražbina otpisane kamate po osnovi poreza i javnih davanja u iznosu od oko 400 tisuća kuna, a još 7,3 milijuna kuna potraživanja vjerovnika namirit će se kroz oglašavanje.

Sva su potraživanja u međuvremenu zamrznuta, no Uprava Novog lista usp-jela je i dok joj na naplatu dolaze samo tekući troškovi poslovanja, stvoriti gubitak od oko dva milijuna kuna. Ovaj podatak potvrdila su oba naša sugovornika, dok se Uprava oglušila i na ovo pitanje.

Prema planu koji su prihvatili najveći vjerovnici, Novi list će do 2019. svake godine morati plaćati oko pet mili-juna kuna utvrđenih tražbina. Prva rata od 1,46 milijuna kuna za kredite Zagrebačke banke sjest će na naplatu u roku šest mjeseci nakon sklapanja

nagodbe na trgovačkom sudu. To je tek jedna od dvije rate koje banci treba plaćati svake godine. Nakon godinu dana počeka za ostale vjerovnike trebat će izdvojiti dodatnih oko 2 milijuna kuna godišnje.

“Nekakva sposobna i pametna up-rava to bi možda mogla izvući”, smatra Glavan, dok aktualna Uprava nastavlja rezati materijalne troškove proizvodn-je, smanjivati nakladu, a time i prihode od prodaje. Koliko drže do novina čije su poslovanje doveli do ruba propasti, rječito govori činjenica da su sebe, i članove Nadzornog odbora, stavili u prvu kategoriju vjerovnika čija će potraživanja biti naplaćena i prije samog sklapanja nagodbe, jednokrat-nom isplatom. Radi se o ukupnom iznosu nešto većem od 600 tisuća kuna, od čega 60 posto čine tražbine Alberta Faggiana i Slavena Žmaka, dvojice članova Uprave protiv kojih je Županijsko državno odvjetništvo

foto

Ton

i Hno

jčik

no inarbr. 7-9/2015. str. 15

Neizvjesnost će, kako izgleda, potrajati jer Trgovački sud u Rijeci još nije odredio ročište za sklapanje predstečajne na-godbe. Konačnu riječ o prodaji imat će Zagrebačka banka, najveći od ukupno 377 vjerovnika i jedini sa založnim pra-vom na nekretnine riječkog nakladnika

medijska scena

iz Rijeke podiglo optužnicu koja ih tereti da su, s bivšim predsjednikom Uprave Gordanom Kneževićem, Novi list oštetili za više od 800 tisuća kuna. Optužnica je podignuta u siječnju ove godine, a prvo ročište do sada se odgađalo već dva puta. Najnovija odgoda bila je u rujnu za studeni, kaže Marinko Glavan.

Financijske premetaljke Dok se broj članova Uprave množio, broj zaposlenika u stalnom je opadanju. Poslovanju Novog lista nije pomoglo ni to što su se radnici odrekli gotovo polovice svojih primanja, kao ni druge rigorozne mjere štednje na troškovima osoblja. Tijekom 2013. godine novine su imale nešto više od 2 milijuna kuna dobiti iz poslovanja, no godinu su završile u minusu većem od pet milijuna kuna zbog podijeljenih otkaza i otpremnina u iznosu od 7,2 milijuna kuna. Prošle godine gubitak

je premašio 29 milijuna kuna. Iako je operativno ponovo bio u plusu, Novi list našao se u još većoj financijskoj dubiozi zahvaljujući vrijednosnim usklađenjima gdje je otpisan dug Diokija, a kratkoročna potraživanja povezanih društava pretvorena u dugoročna. Kobnim se za likvidnost pokazalo i otvaranje predstečajne nagodbe za Glas Istre, zbog čega je Zagrebačka banka svoja kreditna potraživanja od ovih Faggianovih novina prenijela na jamca, Novi list. Pored toga, Novi list je nakon pokre-tanja predstečajne nagodbe Glasa Istre platio 3,4 milijuna za 30 posto dionica ove tvrtke koja je u proteklih pet go-dina skupila 212 milijuna kuna dugova.

Albert Faggiano u lipnju je prošle godine podnio prijedlog za otvaran-je postupka predstečajne nagodbe i za Novi list jer tvrtka opterećena njegovim financijskim premetaljka-ma više nije bila u stanju podmirivati

svoje obaveze. Prihvaćeni prijed-log predstečajne nagodbe otvara i mogućnost prodaje založenih nekretnina Novog lista, odnosno njihovo prenošenje u posebno za tu svrhu osnovanu novu tvrtku kako bi se namirilo Zagrebačku banku. Prema tom scenariju, Novom listu ostalo bi samo ime i zaposlenici, uz nagomilane dugove i obavezu da sljedećih pet godina plaća najam novom vlasniku.

Nije stoga čudno što radnici riječkih novina ponudu Telegram grupe vide kao svjetlo na kraju tunela. Barem velika većina njih. Ninoslav Pavić, savjetnik volonter u novoosnovanom obiteljskom nakladničkom poduzeću, Novi list vidi pak kao novinarski potencijal kakav Telegramu vrlo očigledno nedostaje. Rasplet ovog obrata kakav je do prije godinu-dvije malo tko mogao predvidjeti očekuje se u narednim mjesecimaz

no inarbr. 7-9/2015. str. 15

no inarstr. 16 br. 7-9/2015.

medijska scena

Piše: Miroslav Edvin Habek

OgoljeniVjesnik

Allegheny Financial, tvrtka Ninoslava Pavića i njegovih partnera, uključujući i onog skrivenog u Švicarskoj, ima 11,95 posto vlasništva, austrijska Styria preko Večernjeg lista 10,89 posto te Tisak u sklopu Agrokora Ivice Todorića 10,96 posto nekretnina bivšeg NIŠPRO Vjesnika. Ostatak je pripao manjim suvlas-nicima: Multiprintu u stečaju, Grafik netu, Plavom Radiju i Marici Krivić

no inarbr. 7-9/2015. str. 17

medijska scenaOpćinski građanski sud u Zagrebu krajem kolovoza usvojio je zajednički prijedlog tiskare Vjesnik d.d., Večernjeg lista, Tiska i Allegheny Financiala, nekretninske tvrtke Nino-slava Pavića i partnera, za podjelom i uknjiženjem vlasništva nad nekretnina-ma i zemljištem nekadašnjeg NIŠPRO Vjesnika svojevremeno procijenjenim na 80 milijuna eura.

Prema sudskom rješenju, usvojena je zajednička prijava predlagatelja za formiranjem jedinstvene katastarske čestice i podjeli vlasništva nad nekret-ninama bivšeg Vjesnika prema kojoj, a na temelju dogovora suvlasnika, pravo na 60,96 posto vlasništva imaju država i tiskara Vjesnik d.d. u većinskom državnom vlasništvu. Allegheny Fi-nancial, tvrtka nekada najmoćnijeg hr-vatskog medijskog tajkuna Ninoslava Pavića i njegovih partnera, uključujući i onog skrivenog u Švicarskoj, ima 11,95 posto vlasništva, austrijska Styria preko Večernjeg lista 10,89 posto te Tisak u sklopu Agrokora Ivice Todorića 10,96 posto nekretnina bivšeg NIŠPRO Vjesnika. Ostatak je pripao manjim suvlasnicima: Multi-printu u stečaju, Grafik netu, Plavom Radiju i Marici Krivić.

Mučni pad velikog giganta Epilog je to posljednjeg čina drame u 25-godišnjem sustavnom komadanju ostataka NIŠPRO Vjesnika, nekada najmoćnije novinsko-izdavačke kompanije u jugoistočnoj Europi, koja je početkom 1990. zapošljavala gotovo 6000 ljudi i izdavala Vjesnik, Večernji list i Sportske novosti te dvadesetak tjednika, dvotjednika i mjesečnika da bi, nakon zloglasnih privatizacija i pretvorbe uz blagoslov države, sada bila svedena samo na tiskaru – Vjesnik d.d. u kojoj se tristotinjak radnika bori za svoja radna mjesta i redovitu isplatu zarađenih plaća.

Ujedno, posljednjim sudskim rješenjem završeno je posljednje razračunavanje u konačnom obračunu države, vodećih hrvatskih izdavača i multinacionalnih kompanija za nekret-nine na najatraktivnijoj građevinskoj

parceli u središtu Zagreba, onoj koju simbolizira legendarni Vjesnikov neboder i okolni objekti. Upravo provedbom dogovora suvlasnika i sud-skim rješenjem kojim se usvaja njihov prijedlog za uknjiženjem vlasništva, polako se i otkrivaju svi dosad ne-transparentni procesi u preuzimanja vlasništva nad medijima stvorenim u nekad jedinstvenoj kući Vjesnik, ali i “neugodna činjenica” da su suvlas-nici i država - u spornoj privatizaciji i pretvorbi - komadali, raspolagali i prodavali nekretnine Vjesnika iako nisu bili uknjiženi kao vlasnici!

Naime, svi suvlasnici, uključujući i moćne korporacije, do nedavnog sudskog rješenja samo su “polagali pravo” na nekretnine jer nitko, ama baš nitko, od navedenih nije bio upisan u zemljišne knjige kao vlasnik bilo kojeg od više od 32.000 kvadrata iznimno atraktivnog i “strateškim investitorima” poželjnog zemljišta. U zemljišnim knjigama nije bio upisan ni Vjesnikov neboder, ni press centar (zgrada u kojoj su bile redakcije Večernjeg lista, Vjesnika i Sportskih novosti), ni prostori tiskare i dvorišne zgrade, nego se cijelo zemljište od tridese-tak katastarskih čestica vodilo kao, vjerovali ili ne, oranice, kuće, voćnjaci, dvorišta i ulice! I to u društvenom vlasništvu, s pravom korištenja u korist nepostojećeg poduzeća na nepoznatoj adresi - “Vjesnik, novinsko izdavačko poduzeće, Odranska b.b.”.

Raskomadane nekretnine Uglavnom, vanknjižno vlasništvo nad zemljištem iskoristile su korpo-racije i postigle dogovor o vlasničkim udjelima, dok je država punih dvadeset godina zanemarivala učiniti “sit-nicu” - pravovremeno se uknjižiti kao vlasnik. U ime države, raspolaganje kompleksom, zemljištem i nekretni-nama povjereno je Vjesniku d.d., koji je u dogovoru sa suvlasnicima - Al-leghenyjem, Styrijom i Tiskom - tek krajem travnja 2012. (u doba gašenja lista Vjesnik) i u mandatu predsjednika Uprave Zlatka Šoštarića - od DORH-a zatražio mišljenje i “pravorijek” oko uknjiženja i podjele imovine Vjesnika.

foto

Ton

i Hno

jčik

no inarstr. 18 br. 7-9/2015.

U tom prijedlogu moglo se iščitati kako i kada su državni “strateški part-neri”, ispod radara javnosti i bez ikada javno predočenih kupoprodajnih ugo-vora, raskomadali nekretnine nekada jedinstvenog medijsko-izdavačkog diva u društvenom vlasništvu.

Konkretno, na primjeru legendarnog Vjesnikova nebodera Allegheny Finan-cial u suvlasništvu Ninoslava Pavića kao pravni sljednik nekada njegovog EPH, polagao je pravo (što je sada i usvojeno) na većinu 8. kata, polov-ice 10., cijelog 11., 12. i 13. kata i na jednu prostoriju na najvišem, 16. katu. Todorićev Tisak vlasnik je prizemlja, dijelova 1. kata, cijelog 2., 3., 4., 5. i 6. kata, a Večernji list, odnosno Styria, većeg dijela 1. i najvećeg dijela 14. kata. Plavi radio ima gotovo cijeli 16., najviši kat. Država i Vjesnik d.d. uspjeli su zadržati samo najveći dio 1. kata, 7., 9., i 15. kat te polovice 8. i 10. kata.

U press centru (položenom ne-boderu), bivšem sjedištu redakcija Večernjeg lista, Vjesnika i Sportskih novosti, Allegheny Financial dobio je drugi kat - bivšu redakciju Sport-skih novosti kao i njihove prostore u prizemlju. Večernji list preuzeo je svoj bivši redakcijski prostor, cijeli prvi kat, dijelove prizemlja i razizemlja. Država je preko Vjesnika d.d. uspjela zadržati dijelove razizemlja i drugog kata. Većina pogonskih objekata Tiskare ostala je u vlasništvu Vjesnika d.d., a južnih dvorišnih objekata (gdje je star-tao Jutarnji list), preuzeo je Allegheny Financial, nasljednik Hypo Alpe Adria Consultantsa, koji je temeljem ugovora o kupoprodaji iz lipnja 2005. preuzeo nekretnine u vlasništvu EPH. Treba li uopće naglasiti da su sve te tvrtke bile (a neke su još i sada) u suvlasništvu Ninoslava Pavića.

Što kaže DORH Iako su stečene nekretnine bile u vanknjižnom vlasništvu, suvlasnici su međusobno prodavali i kupovali poslovne prostore, ali ih prodavali i trećim osobama, iako se država tada još nije očitovala o njihovom zahtjevu za podjelom imovine i uknjiženjem

medijska scenavlasništva. Zahtjev je bio upućen DORH-u tek 2012. godine, a odgo-vor je stigao tek u listopada 2013. “U vezi s prijedlogom predlagatelja, a s obzirom na upis društvenog vlasništva u zemljišnim knjigama, suglasni smo s provedbom prijavnog lista i formiranja zemljišnoknjižne čestice, međutim predlažemo da predlagatelji dostave sve isprave iz kojih proizlazi osnovanost nji-hove prijave”, pisalo je u podnesku DORH-a. Osim zahtjeva da pod-nositelji prijedloga obrazlože koliko imaju poslovnih prostora u metrima kvadratnim u pojedinim objektima Vjesnika, DORH je posebno zatražio i dokaz o procijenjenoj imovini i zaključnu bilancu za društveno poduzeće Arena, preko kojeg je i Ninoslav Pavić ušao u podjelu imovine bivšeg Vjesnika - prvo preko Europapress Holdinga (EPH), a potom i Allegheny Financiala. No, u svom zahtjevu DORH je zatražio i kupoprodajne ugovore koji bi otkrili i dotad nepoznate pojedi-nosti o prodaji Večernjeg lista, ali i Tiska. Tijekom procesa uknjiženja

na Zemljišnoknjižnom odjelu zagrebačkog Općinskog građanskog suda pokrenutom u ožujku, predstavn-ici Državnog odvjetništva istaknuli su, na temelju predanih ugovora, da se ne protive prijavi predlagatelja za uknjiženjem vlasništva, ali i da država ima namjeru kupiti preostale dijelove cijele nekretnine bivšeg NIŠPRO Vjesnika, sukladno Planu upravljanja državnom imovinom u 2015.

Otvaranjem postupka uknjiženja vlasništva nad kompleksom Vjesnika ponovno se aktualiziraju mogućnosti privođenja svrsi tog sada zapuštenog prostora u kojem je posluje samo tiskara Vjesnik d.d. i gdje nakon gašenja lista Vjesnik i preseljenja Večernjeg lista nema ni jedne novinske redakcije. Prema Studiji prostornog uređenja mogućnosti izgradnje kompleksa Vjesnik iz 2012., iza koje stoje svi sada uknjiženi suvlasnici, na parceli od 32.435 četvornih metara moguća je, gradnja poslovno-stambenog prostora do čak 260.000 četvornih metara, gotovo šest puta više od sadašnjih 45.000 korisnih kvadrata na 17.606 četvornih metara izgrađene površine.

foto

Ton

i Hno

jčik

no inarbr. 7-9/2015. str. 19

medijska scena

Svi suvlas-nici, uključujući i moćne korporacije, do nedavnog sud-skog rješenja samo su “polagali pravo” na nekretnine jer nitko, ama baš nit-ko, od njih nije bio upisan u zemljišne knjige kao vlas-nik bilo kojeg od više od 32.000 kvadrata izn-imno atraktivnog i “strateškim investi-torima” poželjnog zemljišta

Pad kuće Vjesnik” nedavno je izdana publicistička knjiga novinara Miroslava Edvina Habeka koju je na put hrvatskog slabašnog knjižnog tržišta otpravila ugledna izdavačka kuća Edicije Božičević koju vodi sveučilišni profesor u mirovini Juraj Božičević.

Kako se navodi u opisu knjige, “Pad kuće Vjesnik” saga je o državi kao ogromnom bankomatu i sitnim stjenicama na njegovu darežljivom procjepu, svijetlim trenucima i kloakama hrvatskog novinarstva, te prije svega Sfinginu pitanju zašto su kompetent-nost i moć u nas nužno obrnuto proporcion-alne veličine. Saga što je ne oblikuje autorska samovolja, jer - papir trpi, ali ne prašta, a još manje praštaju arhivi - o svemu što se ima reći zorno svjedoči puzzle brižljivo prikupljenih dokumenata i citata aktera jedne tipično hrvatske tranzicijske priče, čiji bi se registar bar dijelom mogao čitati i kao telefonski imenik nekog nebeskog Remetinca. Saga o obijesnom isisavanju usahlih sisa koja, ako ćemo pravo, “slučaj pada kuće Vjesnik” čini tek otužnom sinegdohom jedne daleko veće ekonomsko-političke žabokrečine, kojoj će čitatelj, izmrcvaren i isisan trpkom domaćom svakodnevicom, po lektiri ove intrigantne knjige ime lako odgonetnuti sam. U sinegdohi, dakle, Vjesnik - jer da bismo išta razumjeli, moramo ga promatrati prema načelu pars pro toto - državni interesi, javni i zakulisni, i obrasci brutalnog hrvatskog kapitalizma za koji smo se navodno mudrošću izborili, pletu se jedni oko drugih poput otrovna bršljana, mijući se međusobno nalik poslovičnim rukama jednog te istog tijela, što bi u nekim drugim, sretnijim okolnostima možda dalo štofa i za triler, no u sredini u ko-joj su se mediji zarad kakve-takve slike stvar-nosti prisiljeni baviti sami sobom dovoljno je i za duboko fundiran tematsko-kronološki prikaz koji će, valja se nadati, jednoga dana studentima novinarstva, kao i ostalim naklon-jenim čitateljima, zainteresiranim za hrvatsku tranzicijsku storiju, biti u većoj mjeri povijesni dokument negoli recentna “stvarnosna proza”. Za takav kronološki pristup odlučio se autor knjige, po vokaciji novinar i dugogodišnji svjedok hrvatske medijske tragedije, koji, po vlastitu priznanju, nikada nije pisao za Vjesnik, što mu u “memljivim” koordinatama domaće publicistike svakako ne oduzima na vjerodostojnosti. (n)

“Pad kuće Vjesnik”

- saga o državi kao

ogromnom bankomatu

Prihvaćanjem uknjiženja vlasništva i podjelom imovine nekadašnjeg NIŠPRO Vjesnika, svi suvlasnici mogli bi nakon uknjiženja i vlasništva te “ze-lenog svjetla” DORH-a biti isplaćeni. Prema posljednjoj procjeni vrijed-nosti, potencijalni investitor ili država trebao bi “velikoj trojci”, Todorićevoj kompaniji, austrijskoj Styriji i tvrtki u Pavićevu suvlasništvu, platiti ukupno 27 milijuna eura - svakome od njih između 8,8 i 9,5 milijuna eura. Prema neslužbenim informacijama, moguć je prijeboj međusobnih potraživanja države i tih kompanija ili dogovor o davanju zamjenskog zemljišta u državnom vlasništvu.

Time bi ujedno bila završena “podjela plijena” i obračun države i “strateških partnera” u komadanju nekretnina nekad najveće medijske kuće jugoistočne Europe. Država je kumovala u netransparentnom preu-zimanju Vjesnikovih nekretnina, da bi na kraju najavila da će ih ponovno otkupiti od svojih “strateških partnera”.

Vjesnik je nestao uz državni blagoslov, preostalo je samo spašavanje njegova naslijeđaz

no inarstr. 20 br. 7-9/2015.

medijska scena

Godišnjeviše od 200 novih diplomiranih novinara

“Najviše su me rastužili ljudi kojima je novinarstvo postalo posao koji će obaviti nakon što dijete u 8 sati ostave u vrtiću, a onda će sve do 17 sati razmišljati kako će doći doma i pokušati što prije zaboraviti ono što su taj dan radili”, kaže stu-dentica novinarstva Melita Vrsaljko

Piše: Goran Borković

no inarstr. 20 br. 7-9/2015.

foto Toni Hnojčik

no inarbr. 7-9/2015. str. 21

medijska scena

Novinarstvo danas nije posebno atraktivna profesija. Štoviše, sve više novinara završava na burzi, a i oni koji rade često za to primaju mizerne naknade. Kako je to prije nekoliko godina najavila profesorica s koparskog Sveučilišta Sandra Hrvatin Bašić, u medijima će na kraju raditi nekoliko sjajno plaćenih urednika, gomila potplaćenih novinara uglavnom mlađe generacije i oni koji će to činiti iz hobija.

Ponuda i potražnja Usprkos ne baš sjajnoj perspektivi, kao i činjenici da je prije nekoliko godina ova pro-fesija proglašena najgorom na svijetu, zanimanje na studije novinarstva se ne smanjuje. Njihov broj znatno je nar-astao posljednjih godina što je dovelo do smanjenja pritiska na zagrebački Fakultet političkih znanosti gdje prošle godine zbog manjka zainteresiranih nije održan prijemni ispit za diplomski studij. Godišnje novinarstvo završi više od dvjesto studenata koje nakon fakulteta čeka surova realnost i borba za preživljavanje na sve užem tržištu. Pokušali smo istražiti koliko ih je fakultet pripremio na ono što ih čeka.

Dora Srdar, bivša studentica novi-narstva na FPZ-u, koja honorar zarađuje na Radio Enteru, kaže da je još u srednjoj školi znala kojim se pos-lom želi baviti pa je zbog toga upisala novinarstvo. “Moram priznati da mi je entuzijazam s kojim sam došla na fakultet malo splasnuo nakon upisa. Kolegiji na kojima sam očekivala teme poput novinarske etike, slobode govora i općenito nepisanih pravila novinar-skog svijeta, pretvorio se u štrebanje o prvim novinama na latinskom jeziku u Zagrebu iz tisuću sedamsto i neke. Možda je tome pridonijela činjenica da sam na radiju počela raditi već u srednjoj školi. Znala sam da fakultet završavam pro forma i da samo želim raditi. Danas, tri godine od upisa, ništa se nije promijenilo. Osim što sam promijenila fakultet”, objašnjava Dora Srdar. Najviše joj je smetalo što se na FPZ-u ne podržava rad u struci paralelno uz studij. Vjeruje, naglašava, kako u našem poslu bez prakse ne postojiš, a taj papir koji dobiješ na kraju, neće ti puno pomoći.

Na pitanje što očekuje nakon završetka studija, Melita Vrsaljko, stu-dentica treće godine novinarstva, koja je ljeto provela u Jutarnjem listu, a surađuje i na portalu Forum.tm, kaže da se nada poslu koji će je “egzistenci-jalno zbrinuti, ali istovremeno i hran-iti osjećajem svrhovitosti”. “Naravno da novac nije najbitniji, ali iznosi koji mladi novinari i studenti primaju za svoj rad gotovo su ridikulozni i djelu-ju krajnje demotivirajuće. Dosadašnje iskustvo u novinskim redakcijama djelovalo je na mene poput kakvog šamara. Bilo je to ekspresno buđenje iz utopije silnih definicija o ovoj pro-fesiji kakvima nas uče na fakultetu. Najviše su me rastužili ljudi kojima je novinarstvo postalo posao koji će obaviti nakon što dijete u 8 sati ostave u vrtiću, a onda će sve do 17 sati razmišljati kako će doći doma i pokušati što prije zaboraviti ono što su taj dan radili. Rutina, pomiješana s osjećajem bespomoćnosti, ono je što ovaj posao čini onakvim kakav u svojoj srži nikako ne bi trebao biti”, rekla je Melita Vrsaljko.

Kvaziintelektualne manipu-lacije Ističe da bi studij novinarstva trebalo reorganizirati tako da osim osnovnih znanja i vještina iz novi-narstva, studenti dobiju i znanja iz područja ekonomije, sociologije i povijesti. “Takvi su kolegiji uglavnom opcionalni. Oni obavezni se sastoje od recikliranog gradiva koje se pon-avlja, a nema nikakve veze s radom u hrvatskim medijima. Fakultet bi trebao studente naučiti razmišljati na novinarski način”, zaključuje.

Ines Ora također je ljeto provela u Ju-tarnjem listu, a sada surađuje na RTL-u.

“Nije mi trebalo dugo da shvatim kako je mnoštvo kolegija na fakultetu ustvari izmišljeno. Topla voda. Naslovi, uvodi, tekst s dozom elitizma, pa se tako uvod u literaturi naziva leadom, nastavak i dublja analiza priče follow upom i ostale slične kvaziintelektualne manipulacije. Rijetko tko će ti ustvari u facu reći: ‘Ti nećeš pisati u novinama u 40. godini jer novina tada neće biti.’ Umjesto toga postoje okolni putovi pa se veličaju novi mediji, odnosi s javnošću, uvodi se novi diskurs.

Diskurs moderne digitalizacije, tab-loidizacije, čega sve ne. Umjesto 5W odjednom je samo veliko S. Skandal. Skandalozno je ustvari i to zavaravan-je da ćemo mi jednog dana zaista biti dio onog filma koji nam tako rado puštaju Good night and good luck”, govori Ines Ora.

Prepričavajući vrijeme provedeno na praksi, kaže da se osjećala kao lav koji je nakon što je cijeli život proveo u zoološkom vrtu pušten u divljinu gdje se mora boriti s ostalim lavovima, dokazivati se, doći do plijena, hrane, pronaći mjesto pod suncem. “Sva te-orija trogodišnjeg studiranja u praksi se pokazala zaista nerelevantnom. Uvijek se možeš i tako dokazivati, citirati ovog i onog autora. Pri ovim i onim autorom mislim isključivo na Stjepana Malovića. Hoćemo li time osvojiti urednika ru-brike za koju pišemo? Ne. Osvojit ćemo ga samo svojom upornošću i voljom. Kod studenata novinarstva nižih godi-na u pravilu pali to što nismo dovoljno upoznati s pragmatičnošću. Još uvijek je sve prilično naivno, i najbolji trenutak prakse bio je zvati roditelje i nazivati se novinarom zbog članka u dvostupcu. Teško je opstati u profesiji za koju tolika masa voli tvrditi da više i ne postoji. Teško je ostati pozitivan onda kada te upozoravaju na nedostatak financija koji je snažniji od nedostatka osoblja. Teško je, zaista je teško, ostati pozitivan kada ti kolege iz redakcije savjetuju da odeš. Jer, kome sve ovo skupa treba? Tko čita još te prljave stranice kad jed-nim klikom miša može postići nezamis-livo”, tvrdi Ines Ora.

Ipak, kako ističe, njena očekivanja nisu iznevjerena. “Dobila sam i više nego što sam tražila. A to ne može biti uzalud. S vremenom sam i sama

“Umjesto 5W odjednom postoji samo veliko S. Skandal. Skandalozno je i to zavaravanje da ćemo mi jednog dana zaista biti dio onog filma koji nam tako rado puštaju - Good night and good luck”, govori Ines Ora

no inarstr. 22 br. 7-9/2015.

Ručamo. Glođemo janjeća rebarca u dvorani Lovišta Virovitičke Bilogore, kraj ribnjaka, za sunčana rujanskog dana. Na zidovima rogova koliko hoćeš i ura kojoj se baš ne ide; tvrdoglavo i stalno pokazuje pet do pet. Oko stolova gusto zbijene novinare okupio zamalo zaboravljen Franjo Martin Fuis kojemu, u spomen i nezaboravak, Virovitičani od 10. do 13. rujna 2015. pokrenuše prvi Fra Ma Fu festival reportaže i reportera. Tko se toga sjetio - svaka čast! Svoja sitna leđa ponajviše je, čini se, podmetnuo novinar i domaćin Goran Gazdek. S majušnim

Fra Ma Fu i ručni rad

Bili smo u Viro-vitici. Na prvom Fra Ma Fu festi-valu reportaže i reportera. Slušali smo predavanja, razgovarali o novi-narstvu, turizmu, kapitalu; jahali smo, vozili se koli-ma, jeli na travi…

shvatila da bez politologije nema novinarstva, pa stoga prihvaćam i sve te sulude detalje koje sam tijekom ove tri godine morala naučiti o političkom sus-tavu raznoraznih zemalja, o strankama, o ratovima... Rezbare nas i pretvaraju u novinare, a da nas pritom godinama uvjeravaju u negativne stavke te iste profesije. Da budeš spreman i da te više ništa ne može iznenaditi. Silna je to ljubav koja te nakon svega ipak zadrži u struci. Zato, svi mi studenti Fakulteta političkih znanosti, studija novinarstva, jedino možemo zajednički poručiti svima koji ovaj fakultet upisuju: ‘Good night and good luck”.

Volontiranjem do prakse Marin Karadžija, student treće godine i zamjenik glavne urednice na portalu Studentski.hr, također ističe nedosta-tak praktičnog rada. “Zato sam se odlučio prijaviti na portal Studentski.hr gdje sam započeo rad u struci kao novinar-volonter. Ubrzo sam postao i urednik sportske rubrike, a naposljetku i zamjenik glavne urednice. Kad završim fakultet, mislim da ću uz dobar teoretski dio s fakulteta i praktični s volontiranja lako naći posao u struci”, optimistično kaže Karadžija.

Paula Osojnik pisala je za por-tal Ziher.hr, a sada surađuje s UES magazinom, citira jednu od profesorica s FPZ-a koja je rekla kako studente novinarstva pri odabiru zanimanja najčešće ne vodi želja za slavom ili velika financijska moć, jer vjerojatno u ovoj profesiji neće dobiti ni jedno ni drugo. Ipak, istaknula je, ljudi koji odabiru studirati novinarstvo vođeni su vlastitom neutaživom željom za mijen-janjem svijeta. “Gledajući sam fakultet, ponuđeno znanje i stvorene prilike, mogu reći kako sam u širem smislu za-ista zadovoljna. Prvotna očekivanja koja su se ticala mogućnosti da ću naučiti kako započeti pisanje teksta, urediti isti, koga izabrati za sugovornike i slično zbilja su se i ostvarila”, govori Paula Osojnik dodajući da joj je u prve tri go-dine studija nedostajalo više praktičnog rada što je nadoknadila praksom u novinama i na HRT-u. “Misleći na dobre, ali uvažavajući i negativne strane novinarstva, kada bih danas ponovno imala priliku birati studij, izabrala bih novinarstvo. Jer možda su novinari tu zbilja da mijenjaju svijet. Možda.”z

medijska scena

foto

Ton

i Hno

jčik

no inarbr. 7-9/2015. str. 23

Fra Ma Fu i ručni radPiše: Miroslava Jandrić

reportaža

repićem kose kao zvrk trčkara okolo provjeravajući ima li svatko sve što treba. A imali smo i ića i pića i razgovora i druženja. Razgle-dali smo prigodnu izložbu knjiga, stripova, fotografija i novinskih članaka, upoznali Davora Šunka koji je napravio originalan i duho-vit logo za prvi Fra Ma Fu festival, kojeg se ne bi postidjele ni mnogo uglednije i razvikanije priredbe. Bravo! Slušali smo pozdravne go-vore gradonačelnika Ivice Kirina, di-rektorice Turističkog ureda Katarine Đurđević, predavanja profesora dr.

sc. Vinka Brešića, prof. Ivana Zelen-brza, novinara i publicista Mladena Pavkovića, listali smo knjige, gledali kazališnu predstavu. Virovitica ima kazalište, to valjda znate, već više od sedamdeset godina. Na pro-gramu te večeri za goste i domaćine našao se komad Zoltana Egressyja “Nećeš, razbojniče”, u režiji Dražena Ferenčine. U ulogama nogometnih sudaca našli su se Vladimir Andrić, Goran Koši i Mladen Kovačić. Iako mi nogomet nije u središtu zani-manja, nisam se dosađivala, a i osmi-jeh je znao zatitrati na licu.

Od oblaka do trave Obišli smo franjevački samostan, prekrižili se (zlu ne trebalo) u crkvi Sv. Roka, razgovarali o novinarstvu i književnosti i slikali se stalno. Crve-nog tepiha, hvala Bogu, nije bilo, ali fotoreporteri su (analogno i digital-no) stalno škljocali oko nas. A i Šime Strikoman je imao posla. Visoko se taj čovjek - nebu pod oblake - vin’o, pa s vatrogasnih lojtri, prvi Fra Ma Fu festival zabilježio na 485. milenijskoj fotografiji, u obliku aviona.

Franjo Fuis je poginuo u zrakop-lovnoj nesreći u jesen 1943. iznad

no inarbr. 7-9/2015. str. 23

no inarstr. 24 br. 7-9/2015.

Plitvičkih jezera. Živio je kratko, pustolovno i brzo, kao da je znao da mora žuriti. Bio je začetnik novinarske reportaže, pisao je putopise, novele i pjesme, scenarije za stripove legendar-nog Andrije Maurovića. Bio je skro-man, pješačio je, veslao u čamcu, Dravu prelazio skelom, letio avionom, no ponajviše krstario Hrvatskom vozeći bicikl. Tomu u spomen, prvog festival-skog dana sudionicima Fra Ma Fu fes-tivala priređen je piknik na travi usred grada. Glumac, uvijek nasmiješeni Goran Koši, za tu je zgodu glumio Fra Ma Fua, pa je odložio bicikl i ruksak, a mi posjedasmo okolo njega na travu. U čas je izvukao drvenu dasku, tablu špeka, pogaču, papriku, rakiju, vino… Ozarena lica otkidali smo pogaču, pohranjujući ove čarobne trenutke u

riznicu sjećanja. Moći će nam blažiti i tažiti sive dane kiše i svakodnevice.

Lovački ruksak na leđima Franjo Fuis je vječno pješačio ili koturao bicikl s ruksakom na leđima. Bio je to onaj starinski, lovački s dva velika džepa sprijeda. I moj tata, svega četiri godine mlađi od Fra Ma Fua, imao je takav ruksak i bio silno ponosan na njega, te ga nosao na sve male i velike izlete. Nisam to ni primjećivala sve dok s osnovnoškolcima , tko zna koje go-dine, nisam išla na Bled. Izletu sam se silno veselila, no tata je strogo i nepo-kolebljivo naredio: “Na izlet možeš samo s ruksakom na leđima, da ti ruke budu slobodne kad se penješ u vlak.” No, u doba mog djetinjstva ruksak nije bilo u modi. Bila sam baš nesretna, ali što ću, popustila sam, ne ide se na Bled svaki dan. Mislila sam da svi gledaju i smiju se mojim leđima s lovačkom, muškom naprtnjačom koja je bubrila od pohanih piceka i kuhanih jaja. Kasnije, godinama kas-nije, ruksak je visio iza vrata u špajzi, a poslije mu se posve izgubio trag.

Ovih rujanskih dana, u Virovitici, Goran Koši glumeći Fra Ma Fua, nosio je ruksak, ali (samo malo drukčijeg oblika) i ja. Praktičan je, hodaš, a ruke su uvijek slobodne.

Nakon više od pola stoljeća od izleta na Bled zaključujem da je i moj tata

(pokoj mu vječni) često imao pravo.

Ne trči pred rudo Do lovišta su neki jahali, a većina se vozila zaprežnim kolima. Nas je dovezao kočijaš i član Konjičkog kluba Viro-vitica Darko Bartolić iz obližnjeg sela Okrugljača. Slušamo uz osmijeh i sunce na licu njegove priče o konjima, lovcima i Dravi tandrčući se cestom kroz šumu. Na kolima, tik uz kočijaša, ozbiljna, skoro ukipljena, sjedi Milka Ganza. Ma, da vam pravo kažem, li-jepo je na kolima, nekako romantično, al’ kloparaju ona i poskakuju po gra-bama, i jurnu konji, pa naglo stanu, ma se ne možeš baš skroz opustiti. Kočijaš nudi Milki vojke i hoće ona hoće, vozi nas - điha! - no brzo ih vraća. Drži se klupe. Kočijaš govori kon-jima njemački, dobro ste čuli. Konji njemački slušaju i razumiju. Koje li sramote - bolje od mene.

Iza Milke sjede dvije Vesne - Ar-sovski i Kocon, kolega iz Karlovca Vlado Dražić i ja. Drago mi je da još nismo ručali, možda smo bar mrvicu lakši jer kroz dlaku na širokim leđima Cvijete i Bebe cakle se kapljice znoja. Darko čvrsto drži vojke, nije od jučer, zna s konjima. No, vrag ne spava. Kad stigosmo i poskakasmo s kola, htio je konje zaustaviti u hladu štaglja… Stao je pred njih i u tren mu je ruku oblila krv. Na hitnoj su imali posla, kočijaš je dobio 14 šavova na dlanu, a svi mi ukor

reportaža

Reportaža (i za pisanje i za čitanje) traži vrijeme i nije tipičan medij 21. stoljeća, no kao pravu dragocjenost treba je čuvati, njegovati, i pišući prilagoditi današnjici. Uostalom, jedna barokna fotelja čaroban je detalj u moderno opremljenom stanu

no inarbr. 7-9/2015. str. 25

Franjo Fuis poginuo je u zrakoplovnoj nesreći u jesen 1943. iznad Plitvičkih jezera. Živio je kratko, pustolovno i brzo, kao da je znao da mora žuriti. Bio je začetnik novinarske reportaže, pisao je putopise, novele i pjesme, scenarije za stripove legendarnog Andrije Maurovića

što nismo upamtili kad su nas opomin-jali stari: “Ne trči pred rudo!”

Ples i pomorci Ja volim pečeniju janjetinu, pa s Tinom Eterović Čubrilo dijelim reš komadiće, a preko puta stola, baš ispod onog sata kojemu se nikuda ne žuri, stisnuo se Budimir Žižović, Žižo odmila, s bijelom kapicom i, da ih ne zamasti, zasukanim rukavima. Potegnuo iz Pule: novinar, pjesnik, urednik Pomorske večeri, profesionalni ribar, kamiondžija, pisac kuharica, ugostitelj, direktor, voditelj Male akademije soljenja sardela u Fažani... Možda bi i još nabrajao da ga ne zaustavih. Trebalo je nazdraviti s gutljajem graševine… Živio Fra Ma Fu naših dana!

Božica Brkan s čitavom paletom jesenjih boja u kosi, već pri kavi, tumači suprugu što bi trebalo fotografirati. Božica je vrsna tvorničarka riječi. Sa svojim timom (uvijek naglašava da sve radi u suradnji s timom) već je skuhala, vjerovali ili ne, 19 kuharica. I devet inih knjiga: pjesama, romana… I sve čitljivo, pismeno, lijepo opremljeno, ma kratko rečeno: čisti oblizeki.

Riječi radijskog novinara Vlade Dražića iz Karlovca takle su tisuće ušiju, pa se raspršile u eteru. I vijest (i život) (pre)kratko traju. No, tih i samozatajan, živne na plesu. Unatoč bijelom brku, neumoran je, odličan plesač. Provjerila sam osobno, večer prije, uz tamburaše.

Alemka Goleš ne rastaje se od fotoaparata. Imala je peh biti mojom cimericom. Šutke je, strpljivo podnosila moje kašljanje, hrkanje i… tko zna što još. Odlična je partnerica, ni supruga ne smeta stalnim zivkanjem. Mogao je čovjek s mirom popiti kavu na Dolcu.

Tog dana i Vesna Kocon je bila na konju. Jahala je, da… da… doduše na nekom mirnom, krot-kom konjiću, ali ljudi moji - konj je konj! Dokaz unucima da se bakica još dobro drži i informacija filmašima koji snimaju Winnetoua. I mi svog konja za trku imamo!

Kraljica novinarstva Za okrug-lim stolom drugog dana festivala bilo

reportaža

je više novinara no stolaca. Vlasnici listova i izdavači nisu došli. Brinu oni druge brige. Jurcaju okolo u potrazi za lovom. No, možda je i bolje tako, da nikad ne saznamo tko bi sjedio, a tko ostao stajati po strani.

Novinska reportaža danas je skoro iščezla. Sve je se rjeđe viđa, nije prim-jerena novim medijima 21. stoljeća. Jer reportaža traži vrijeme i za pisanje i za čitanje. A danas nitko nema vremena. Nije to tekst za čitanje na tabletu, ekranu ili stojećki uz mobitel, osim iz nužde. Reportaža se ne daje svakom, samo izabranima koji joj poklone vri-jeme. No, nikako, baš nikako, ne valja kukati. Svako vrijeme svoje čari ima. Pa, prilagodimo se. I ovaj virovitički susret jedan je od načina oživljavanja kraljice novinarstva. Uostalom, jedna barokna fotelja čaroban je detalj u moderno opremljenom stanu.

Zeleno i bijelo Novinarka Branka Malnar iz Rijeke, u sklopu te rasprave, najbolje je, jezgrovito, objasnila što je novinarska reportaža. “Vijest je konfekcija, a reportaža ručni rad.” Branka se zbilja skladno sljubila s okolinom lovišta na Bilogori. Zeleni preljev njene kose bio je čas grana, čas trava. I ne samo to: odlično se snalazi i na bijelom - snijegu. Ove godine je u španjolskim Pirenejima osvojila prvo mjesto kao najbolja novinarka skijašica, veteranka. Čestitamo!

no inarstr. 26 br. 7-9/2015.

Sloboda na putu I Boris Pavelić bio je u Virovitici. Komparatist, novinar, autor je više knjiga. Za najnoviju “Smi-jeh slobode” kažu da je odlična, da bi je svaki novinar, i onaj tko to nije, trebao pročitati. Riječ je o bogato ilustriranoj sedamstostraničnoj kronici Ferala i svega što se oko tog lista zbivalo.

Knjiga je, prešavši granicu, ovih dana predstavljena u Bruxellesu. Meni još nije dopala ruku, no na popisu je pod naslovom: Pročitati. Borisa Pavelića je i za okruglim stolom o reportaži bilo ugodno slušati. On zna s riječima. Posve jasno i zgusnuto zbori, sve u tren razumiješ, taj pravi političar nikad ne bi mogao biti. Pisala bih ja i o novinarki Mariji Barić koja je unatoč alergiji došla iz Varaždina, o Slobodanu Kadiću koji je potegnuo iz Moskve, Vesni Latinović iz Osijeka, uvijek pomno dotjeranoj i će-će Anamariji Šnajdar, o Damiru Svobodi iz Agroglasa koji je čitavo vrijeme glavu sklan-jao pod veliki slamnati, plavom maramom obrubljeni šešir. A i o Sandri Pocrnić Mla-kar bih rado pisala. Ona se svojski trudila da njena Virovitica bude dobar domaćin. A Virovitica je zaista bila gostoljubiva, sunčana, zelena, rascvjetana i pometena kao da je neki veliki svetak. I o dipl. ing. Ivanu Slamiću iz TVIN- a bih voljela reći koju riječ, i o Mariju Bošnjaku, Tomislavu Radiću, Zdenku Duki, no ne smijem dužiti. Predsjednik HND-a Saša Leković jasno i glasno je rekao da reportaža mora biti kratka. A gazdu, čak i onda kad smo svi jednaki, nije mudro ljutiti.

Usput, i ne baš posve nevažno. Ovaj novinarski skup nije bio baš posve običan. I jelo se i pilo i plesalo i zabavljalo, no niti se tko svađao niti se tko napio, ni polupanih čaša, pa čak ni gadnih riječi nije bilo. Je li to već bablje ljeto dotaklo i sve nas?!

Skoro zaboravih. Dobila sam mono-grafiju Virovitice s posvetom u tri ljubaz-na, cifrana reda, od gradonačelnika Ivice Kirina. On je stalno bio s nama, družio se, objašnjavao, bio pri ruci. Imam ja podosta knjiga s posvetom pjesnika, pisaca, kolega i prijatelja. Ali, eto, tek sad imam jednu koju mi je potpisao gradonačelnik. Još tražim mjesto na polici toj knjizi o Virovitici, gradu u ko-jemu sve do Fra Ma Fu festivala (sramota me reći) nisam ni bilaz

reportaža

Kakose

kalio naslov

foto

Ton

i Hno

jčik

no inarbr. 7-9/2015. str. 27

opremanje tekstova

alkemija novinskih redakcija

Kakose

kalio naslov

Piše: Ankica Tomić

Deset stvari koje trebate učiniti; Evo što trebate izbjegavati; Kako smo otkrili najdebljeg čovjeka na svijetu - naslovi novog doba dio su novinarske alkemije - čarobiranja za redakcijskim kompjutorima gdje obične vijesti, normalne priče i očekivani obrati postaju ekskluz-ivna otkrića strogo čuvanih tajni. Istinitost se pritom brani upitnikom, kao neprobojnim štitom novinarske etike, no Betteridgeov zakon novin-skih naslova - Na svaki naslov koji završava upitnikom možemo odgo-voriti riječju NE - lako je provjerljiv.

Jedni će reći da je razlog dnevni ritam i nedostatak vremena, drugi će kao argument izvući ignoranciju, nezainteresiranost za svijet oko sebe, treći će se pozvati na nekompeten-ciju novinara i reći da se iz većine tekstova ionako ništa bitno ne može saznati... Kako bilo, danas se, više od svega, u novinama čitaju naslovi (i gledaju slike). Teme su svedene na formu stripa, informacije su omeđene grafikom i u tri se reda mora znati ispričati priča. Pa ipak, ni svaki naslov nije dovoljno dobar da ga se primijeti.

Faktor iznenađenja U istraživanju Courtney Seiter, stručnjakinje za društvene mreže,

komunikologiju i marketing, višegodišnje kolumnistice i urednice u Bufferu, osam je glavnih stavki zbog kojih će neki naslov postati klikabilan, ili širim i razumljivijim rječnikom rečeno, publika će ga poželjeti pročitati.

Bilo da je riječ o tabloidnom štivu koje traži, zapravo zahtijeva, senzaciju, ili ozbiljnijim, opreznijim temama koje se bave problemima čiji rok trajanja premašuje tra-jnost tanko narezane šunke, oba će naslova pokušati igrati na kartu iznenađenja. Moderno doba ionako dosadu smatra najgorim, smrtnim grijehom. Naslov je, dakle, tu da razbije obrazac očekivanog, privuče pažnju faktorom iznenađenja, a interes bi čitatelja trebao zadržati na članku. Zamke takvog naslova su, pak, izvlačenje iz (moguće dosad-nog) konteksta; lijepljenje etikete “ekskluzivno” na svaki notorni događaj ili otkriće, a zbog čega bi se čitatelj, nakon što tekst dočita do kraja - tražeći onu, već spomenutu senzaciju - mogao osjećati prevareno. Ali - i to je interakcija, a od čitatelja se ionako više ne očekuje da bude pasivni promatrač.

Njegovu aktivnost potaknut će i pitanje u naslovu. Ono, kao i upitnik - kojim se, zbog spome-nutog niječnog odgovora oprezno barata - stimulira ljudski mozak tako što potiče znatiželju recipijenta. Marina Katnić Bakaršić, doktorica lingvističkih nauka, u svojoj Stilistici iz 2001. piše kako “novinski naslovi posjeduju niz osobina koje ih čine stilogenima, a to su retorička pitanja koja imaju zadatak da privuku pozo-rnost čitatelja, da ih prividno uključe u razmišljanje i davanje odgovora”. S naglaskom na prividno. No, postoje upitnici i upitnici. Praksa hrvatskih redaktora i urednika pokazuje da se za naslove radije odabiru odnosne, nego upitne rečenice - odnosne zam-jenice su one koje zvuče kao upitne, ali ništa ne pitaju. Suptilna razlika vidljiva je na primjeru dvaju naslova: “Koliko nas tračevi mogu stajati ka-rijere?” - ne znamo ni mi, u odnosu

8 kriterija zbog kojih će neki naslov privući klikove i, bude li sreće, postati vira-lan, idealan za širenje društvenim mrežama

no inarstr. 28 br. 7-9/2015.

na: “(Evo) Koliko nas tračevi mogu stajati karijere” - a sad ćemo vam dati i odgovor.

Efektnost superlativa Pritom je uglavnom najvažnije da se zado-volji kriterij znatiželje. Ili instant rješenje problema “kako ispuniti rupu u znanju (informiranosti) jednim klikom” - ovo bi pitanje, s ponuđenim odgovorom, također bilo dobro za naslov. No, znatiželja, pritom, podrazumijeva barem nekakvo predznanje jer ono o čemu nemamo pojma ne može nam ni nedostajati. Stoga je važno da takav naslov potakne znatiželju, ali ne i

da je zadovolji. Čitatelja će, pak, odvesti do razine prepoznavanja - jer u ljudskoj je prirodi da traži potvrdu vlastitih stavova. U suprotnome, ako nam tekst nudi odgovor na nešto o čemu nemamo pojma, motivacija za čitanje mogla bi naglo opasti, zbog osjećaja da uloženi trud u probavl-janje teksta neće biti proporcionalan upućenosti kojoj težimo.

Dojam kako smo prezasićeni lošim vijestima, teškim pričama i negativnošću, kada je riječ o naslovima, prilično je pogrešan. Superlativi u opremi mogu biti vrlo efektni, no istraživanja pokazuju da će još veći dojam ostaviti ekstremi

negativnog predznaka. “Najgori” je tako jači pojam od “najboljeg”, a “najdeblji čovjek na svijetu” privući će veću pažnju od “ljepotice”... Zašto je tako? Zato što smo na negativne superlative manje navikli (eto efekta iznenađenja!), isticanje pozitivne superiornosti doživljava se kao klišej, dok negativnosti dobro nadopunjuju našu osobnu nesigurnost. Tjeramo li mak na konac - više sućuti, razumi-jevanja i identifikacije polučit će naslov s najdebljim čovjekom, nego misica za koju nam se čini da vrijedi ono - “što vidiš, to dobiješ”. Negativ-ni superlativi u naslovu da, niječne rečenice ne. Kažemo li već u opremi

opremanje tekstova

foto Toni Hnojčik

no inarbr. 7-9/2015. str. 29

Dojam kako smo prezasićeni lošim vijestima, teškim pričama i negativnošću, kada je riječ o naslovima, prilično je pogrešan. Superlativi u opremi mogu biti vrlo efektni, no istraživanja poka-zuju da će još veći do-jam ostaviti ekstremi negativnog predznaka

da nečim ne raspolažemo (znanjem, resursima i slično), riskiramo dojam neupućenosti. Čitatelj bi mogao pomisliti da novinski tekst, dakle, nije vrijedan čitanja.

Ako smo već odabrali identificirati se sa simpatičnim debeljkom (da, postao nam je simpatičan) umjesto s misicom (za koju prejudiciramo da je isprazna), to ipak ne znači da ne želimo biti bolji. “Kako bi nešto trebalo...” sintagma je koju su naslovi u novinama i na portalima preuzeli od reklamnih slogana. Mnogi marketinški tekstovi otvaraju se upravo riječima koje zvuče kao uputa jer, u krajnjoj liniji, nema onoga tko u nečemu ne želi biti bolji i uspješniji. Naslovi koji “otkrivaju” kako bi nešto trebalo činiti aktivira-ju ono “nesvjesno” u nama. Više od same informacije, ovdje nam oprema teksta daje privid kontrole i poretka kojega nam, očito, u životu nedostaje. Osim toga, naslov “Kako izbjeći uredske tračeve” imat će bitno dalji doseg od, po značenju srodnog, “Izb-jegavanje uredskih tračeva”. A dobar naslov često se konkretizira iz “Kako izbjeći...” u, primjerice, “Pet koraka za izbjegavanje uredskih tračeva”, čime dolazimo do iduće stavke.

Egzaktnost brojki Čitatelji vole brojke. Daju im okvir, egzakt-nost, brišu odokativne odrednice, što sve upućuje na u medijima

poželjnu objektivnost. Studije pokazuju da će nam čekanje u redu pasti bitno gore ako ne možemo procijeniti koliko će ono trajati. Kaže li se pacijentu u čekaonici da će liječnik zakasniti pola sata, isprva će ga informacija možda iznervirati, no znat će u koji vremenski okvir može staviti tu neugodnu (ne)aktivnost, što svakako nema priliku govori li mu se uporno: “Strpite se još malo.” Koliko je “malo” zapravo “previše”, stvar je osobne, dakle ne-precizne procjene. A nepreciznost, gotovo koliko i dosadu, nitko ne voli. Budući da nam brojke u naslovu pomažu predvidjeti do koje će se razine tekst baviti materijom, statistike kažu da publika preferira upravo takvu opremu članaka. A što je brojka u naslovu veća, to će članak imati dalji doseg. Smješteno u kontekst internetskog novinarstva, tekstovi s brojkom u naslovu prijeći će okvire portala na kojem su objav-ljeni i, uz malo sreće, postati viralni. Čitatelj želi postati aktivan sudionik procesa širenja informacija te će se rado odazvati “nuđenju rješenja”, osobito ako je prozvan, odnosno ako se naslov obraća “baš njemu”.

Kao što je persiranje nekad bilo znak dobrog ukusa, tako se u zadnje vrijeme, također preuzeto iz svijeta marketinga, familijarno

obraćanje čitatelju smatra dodanom vrijednošću. No”tikanje” u nas-lovu ipak nije postalo uobičajeno. Međutim, naslov koji navodi target-publiku izazvat će identifikaciju, potaknuti čitatelja na reakciju, ako nikako drukčije, onda barem čitanjem teksta. Evo nekoliko “istih”, a različitih naslova kojima je cilj plasiranje novog proizvoda: “Novi smartphone u prodaji” (regularni naslov); “Kome treba novi smart-phone?” (naslov s pitanjem); “Ovo je tvoj novi smartphone!” (obraćanje publici). Marketinški stručnjaci složni su u zaključku da treći naslov privlači najviše klikova, osobito ako je odnos “familijaran” kao da smo mi (konzumenti) i oni (proizvođači) u istoj ravnini. Bez persiranja.

Konkretno bolje od općeg I makar u takvim slučajevima o, primjerice, novom smartphoneu u pet-šest riječi ne doznajemo ništa, što je naslov konkretniji, veći je i dojam specifičnosti. A konkretan naslov publika bitno više cijeni od “općih mjesta”. Podaci koji će u glavi aktivirati sličice (proces prepoz-navanja) promptno će, i ponovno nesvjesno, pobuditi interes publike. Slično kao i s brojkama, specifični pojmovi uokviruju temu, definiraju očekivanja i najavljuju odgovor. Drugim riječima, tekst tretiraju kao proizvod od kojeg bi publika mogla imati koristi, a što je korist detaljnije najavljena, to će i posezanje za njom biti izraženije.

Izbjegavanje kopule (pomoćnog glagola), aluzije, asocijacije, pomak-nuti citati - prilagođeni temi, brojke, obraćanja, stilemi, bombastične imenice, nesvakidašnji glagoli, oprezna upotreba pridjeva i priloga, novo, a prepoznatljivo... Dubok je bazen različitih riječi koje bi dobro “legle” u naslov. Samo ih treba pažljivo odabrati. Za neke nove klikove i neke stare čitatelje kojima je ziheraški, neutralno i “već viđeno” odavno dosadilo.

Jer, dubok je i bazen novinskih tekstova, a malo vremena za odabirz

Moderno doba dosadu smatra najgorim, smrtnim grijehom. Naslov je tu da razbije obrazac očekivanog, privuče pažnju faktorom iznenađenja, a interes bi čitatelja trebao zadržati na članku

opremanje tekstova

no inarstr. 30 br. 7-9/2015.

Sanja Mikleušević Pavić izabrana je za predsjedavajuću Središnjeg odbora HND-a, a Mario Čužić za njezina zamjenika na konstituirajućoj sjednici tog up-ravnog tijela koje zasjeda i odlučuje između dvije skupštine. Pravo glasa ima 25 članova koji su predsjedn-ici ogranaka s više od 40 upisanih novinara, predsjednici strukovnih zborova i županijskih vijeća.

Predsjednik HND-a Saša Leković u svojem izvještaju o radu i planovi-ma najprije se osvrnuo na aktivnosti u cilju bolje vidljivosti Društva u javnosti. Stavovi HND-a koji se iznose u priopćenjima uglavnom je jednoglasno podržao Izvršni odbor koji većinom glasova odlučuje o

iz rada HND-a i SNH

Konstituiran Središnji odbor HND-a

Na čelu Sanja

MikleuševićZa predsjednicu Središnjeg odbora izabrana Sanja Mikleušević Pavić. Kreće nova web stranica HND-a, nastavlja se projekt Muzej novinarstva, ojačava međunarodna suradnja, radi se na funkcioniranju ogranaka, pomlađivanju članstva...

njihovoj objavi. Priopćenja preve-dena na engleski šalju se i relevant-nim međunarodnim organizacijama kako bi bile upućene u zbivanja hrvatskoj medijskoj sceni. Osim reagiranja, HND njima nastoji i unaprijed djelovati kao u slučaju izbjegličke krize koja se prelila u Hrvatsku gdje su mediji pozvani na odgovorno izvještavanje.

Ogranak slobodnih novinara aktivno se uključio u razgovore s nadležnim tijelima kako bi slobodni novinari i honorarci imali jednak tretman pri otvaranju i korištenju zaštićenog računa u slučaju blokade. Ta mogućnost sada postoji, a FINA bi na svojoj web stranici uskoro trebala objaviti jasnu, kompletnu proceduru koju treba proći. Ogranci i zborovi pozvani su poslati svoje

programe i plan aktivnosti kako bi im bila osigurana operativna pomoć i podrška za provedbu i financiranje pojedinih projekata. Osim nekoli-cine, većina ogranaka i strukovnih zborova svoje programe još nisu poslali. Predsjednik županijskog vijeća Virovitičko-podravske županije Goran Gazdek bio je tako inicijator prvog Festivala reportera i reportaže u čast Franje Fuisa. Fra Ma Fu je organiziran u suradnji s Gradom i Turističkom zajednicom Virovitice, a uspjeh ove manifestacije osigurao je njezino održavanje i idućih godina.

Predsjednik Društva iznio je i pri-jedlog da se po uzoru na Press centar u Šibeniku slični centri organiziraju i u drugim gradovima.

Pored inicijative o osnivanju Muzeja novinarstva, o čemu se već

foto Toni Hnojčik

no inarbr. 7-9/2015. str. 31

iz rada HND-a i SNH vode pregovori s muzejima i drugim institucijama, a na tu temu dogo-voren je i sastanak u Ministarstvu kulture, inicirani su i razgovori s upravama medijskih kuća, puno se radilo na umrežavanju s nezavisnim regulatornim tijelima i nevladinim organizacijama.

Osnovan je Centar za zaštitu slo-bode izražavanja sa svakodnevnim dežurstvima odvjetnika koji će pro bono zastupati članove tužene zbog svojeg novinarskog rada, a pomagat će i u izmjenama akata društva kako bi se odredbe međusobno uskladile i utvrdile jasne procedure postupanja po Statutu.

HND se uključio i u Fakto-graf, zajednički projekt Fakulteta političkih znanosti zagrebačkog Sveučilišta i GONG-a, u sklopu kojeg će se provjeravati koliko su činjenično točne izjave kojima se razmeću hrvatski političari te u kojoj mjeri drže do obećanja koja su dali javnosti. Američka ambasada osigurala je sredstva za prvu godinu, a projekt će HND nastaviti i nakon isteka tog roka.

HND se priključio i projektu Western Balkans Regional Platform for advocating media freedom and journalists’ safety i, u suradnji s udrugom iz B-H novinari, srpskim

Ne objavljujte neprovjerene informacije i govor mržnjeHrvatsko novinarsko društvo (HND) poziva novin-are i sve odgovorne u medijima, javnima i komercijal-nima, da sve vezano za praćenje tako osjetljive teme kao što je dolazak izbjeglica nastave pokrivati kao što većina i do sada čini - s posebnim oprezom i krajnje profesionalno, izbjegavajući senzacionalizam, širenje govora mržnje i objavu neprovjerenih informacija. Posebno pozivamo uredništva internetskih portala da ne objavljuju komentare čitatelja kojima se potiče ne-tolerancija, ksenofobija i širi govor mržnje. Uredništva su odgovorna za sve što je u njihovom mediju objavlje-no. Činjenica je da se reakcije na dolazak izbjeglica među hrvatskim građanima kreću od zadovoljstva i dobrodošlice, preko straha od dolaska velikog broja ljudi pa sve do otvorene mržnje i ksenofobije. Nemilih scena kakve smo proteklih tjedana gledali u drugim

zemljama za sada, na sreću, nema, i nadamo se da ih neće biti. No, dođe li do bilo kakvog nasilja, mediji o njemu trebaju objektivno izvijestiti, bilo da su u njega uključeni hrvatski građani, izbjeglice, azilanti u Hrvatskoj, policija ili netko drugi. Apeliramo na medije da razobličuju pokušaje političkih aktera koji dolazak izbjeglica politiziraju i koriste u predizborne svrhe, te da svoj prostor i vrijeme posvete stručnim objašnjenjima i analizama od kuda i zašto su ti ljudi morali izbjeći i zašto dolaze u Hrvatsku. Pozivamo također hrvatsku Vladu, policiju i sve druge službene institucije da na novinarske upite odgovaraju prompt-no, dajući im sve relevantne informacije kako bi što kvalitetnije mogli obavještavati javnost o događajima koji slijede, stoji u priopćenju HND-a koje potpisuje predsjednik Saša Lekovićz

NUNS-om, Sindikatom novinara Crne Gore i Udruženjem novinara Makedonije, prošao prvu razinu odlučivanja u Europskoj komisiji kojoj će do kraja rujna predati sve materijale potrebne za apliciranje na novčana sredstva.

Ovakve međunarodne suradnje odličan su uvod u buduće samo-stalne EU projekte za koje HND u ovom trenutku nema dovoljno vlastitih kapaciteta, napomenuo je Leković.

Nova web stranica Društva mogla bi biti objavljena do 15. listopada, a HND će je prijaviti za upis u knjigu elektroničkih medija kod Vijeća za elektroničke medije, što će joj, vjeruje se, osigurati i financijsku podršku javnih fondova za medijske sadržaje.

Jedno od ključnih pitanja ostalo je kako osnažiti članstvo i privući mlade novinare koji bi mogli pop-raviti visok prosjek godina HND-ova članstva. To bi trebao biti i cilj strategije čije je donošenje nužno i radi apliciranja na sredstva za projekte.

Sudski spor u kojem HND-u prijeti plaćanje višemilijunske odštete zbog raskidanja ugovora s ugostiteljskim poduzećem o najmu prostora u zgradi i dalje stoji na

Županijskom sudu. Središnji odbor zaključio je kako u ovom slučaju već sada treba poduzeti sve koraka kako eventualni gubitak parnice ne bi blokirao Društvo.

Zaključeno je i kako ogranci HND-a ne mogu raditi bez poslovnika. Osnovni nacrt postoji i svaki ga ogranak može prilagoditi svojim posebnim potrebama. Zadnji rok za predaju poslovnika je sljedeća skupština Društva. Prihvaćen je i prijedlog da Komisija za članstvo ostane u istom sastavu ako članovi Komisije s tim budu suglasni.

Prihvaćen je i prijedlog odluke o dugovanjima za članarinu prema kojem će ograncima biti dostavljeni podaci o dugovanjima njihovog članstva kako bi se s dužnicima razgovaralo i utvrdilo žele li ostati članovi, mogu li platiti zaostatke i koji su drugi modeli mogući ako žele zadržati HND-ovu iskaznicu.

Zaključeno je i kako bi HND trebao voditi računa o tome da sadržaj tribina koje u ime Društva organiziraju ogranci bude u skladu s osnovnim načelima i proklamiranim stavovima Društva. Dogovoreno je i ponovno pokretanje HND-ovih novinarskih tribina srijedom, ali bi teme ubuduće trebao odobriti i Izvršni odborz

no inarstr. 32 br. 7-9/2015.

Leković o radu HND-a na sjednici IO HZSN-aNakon ljetne pauze HZSN je odradio i 3. sjednicu Izvršnoga odbora, uz nazočnost 10 (od 11) članova. Na početku sjednice nazočio je i predsjednik HND-a, Saša Leković, koji je u nekoliko riječi objasnio filozofiju rada HND-a, odnos prema zborovima, te naglasio mogućnost pomoći novinarima, posebno sportskim, kroz posebni sustav koji je HND pokrenuo dežurstvom partnera odvjetnika koji novinare savjetuju i pomažu im u delikatnim situacijama. Članovi IO iskoristili su priliku da predsjednika HND-a upozore na nedopustivo ponašanje člana NO HND-a, Danka Radaljca, koji je na svojem FB profilu uvrijedio dio sportskih novinara, a kroz svoje sms poruke proteklih dana pokazao da nije zaslužio mjesto u NO HND-a. IO je nakon tih saznanja od Središnjeg

odbora HND-a službeno zatražio da se Danko Radaljac izuzme iz rada Nadzornog odbora HND-a i iz svih funkcija u HND-u. Osim toga IO je usvojio važne odluke o pojačanom reklamiranju učlanjenja u HZSN za period 2016-2017, paralelno s članstvom u AIPS, ali i s ponosom predstavio predsjedniku HND-a činjenicu da je 15. lipnja Gradski ured za upravu prihvatio Statut HZSN-a, koji je od toga datuma, prema zakonu, na snazi. Izvršni odbor složio se s odabirom članova Komisije za nagrade (Robert Valai, predsjednik, Ivana Lukačić, Anton Samovojska, Zlatko Abramović i Lo-vorko Magdić, članovi), te s prijed-logom da podrže Hrvatsko društvo za povijest sporta u kandidaturi Jurice Gizdića za nagradu Franjo Bučar. Kako je 7.rujna završen natječaj za nagradu „Biser“, koju su zajedno organizirali AIPS i Abu Dhabi Media (7 kategorija medi-jskog izražavanja sa po 10.000 dolara nagrade), neslužbeno je znano da je

iz rada HND-a i SNH

iz Hrvatske upućeno 3 prijedloga, a o nagradama će uskoro raspravljati IO AIPS-a (sjednica u Bahreinu početkom studenog), no detalji će biti poznati već krajem rujna. Članovi IO na sjednici su podržali ideju da SEESJA (Udruga sportskih novinara jugoistočne Europe) održi sastanak njihovog IO u Zagrebu početkom studenog, uz nazočnost članova IO HZSN-a i članova HND-a. Posebno je naglašeno kako web stranica HZSN-a napokon izgleda kako je i zamišljena, a gotovo svakodnevno objavljivanje članaka iz svih sportskih medija, uvid u arhivu svih objavljenih tekstova, te objavljeni zapisnici svih sjednica IO HZSN od 2003. opravdava uloženi trud. Svi sportski novinari koji se žele učlaniti za period 2016-2017, kako u HZSN, tako i AIPS mogu to najbrže i najlakše moguće ostvariti upravo preko web stranice Hrvat-skog zbora sportskih novinara www.hzsn.hrz

foto

Ton

i Hno

jčik

no inarbr. 7-9/2015. str. 33

HND pozvao HNS da povuče odluku o zabrani rada novina-rima Index.hr-aHrvatsko novinarsko društvo (HND) poziva Hrvatski nogometni savez (HNS) da hitno povuče svoju odluku da novinarima i fotoreporter-ima Index.hr-a onemogući obavljanje novinarskog posla, a čitateljima toga portala uskrati dotok informacija o radu Saveza i nogometne reprezen-tacije. HND upozorava HNS da svojim neprimjerenom i ishitrenom odlukom zadire u Ustavom zajamčene slobode izražavanja, uskraćuje novinarima pravo na rad, a Index.hr svjesno stavlja u neravnopravan položaj prema drugim medijima. “Pozivamo i svakog člana hrvatske no-gometne obitelji, igrače, klubove i sve djelatnike da ne surađuju s portalom koji za cilj ima zatrovati sve odnose u i oko hrvatskog nogometa, stoji u otvorenom pismu HNS-a upućenom, kako stoji u naslovu, novinarima “Dei Redžić, Ivanu Gojčeti, Zvonku Alaču, Arminu Hasanbegoviću, Dariju Dalmaciji, Saši Čobanovu i društvu...” Stavljanjem u naslov imena novinara kojima zabranjuje obavljanje njihova posla, HNS stvara atmosferu hajke. Pri tome, HNS je uz „potjernicu“ objavio dvije fotografije jedine žene među stigmatiziranim kolegama - koje je bez pitanja i bez prava preuzeo s njezina facebook pro-fila - čime je pokazao čije ga pisanje najviše žulja. Ako se uzme u obzir da je kolegica Redžić beskompromisna u otkrivanju malverzacija u hrvatskom sportu, pa tako i u nogometu, onda je možda i jasnije zašto Savez baš od nje radi metu. Savez u svom pismu, objavljenom u četvrtak na njegovim mrežnim stranicama, kaže da ovim putem obavještava Hrvatsko novi-narsko društvo, predstavnike medija i hrvatsku javnost kako do daljnjega neće surađivati s portalom Index.hr. HND izražava čuđenje ovim pot-puno neuobičajenim potezom Saveza koji do jučer nikada nije upoznao krovnu novinarsku udrugu s posto-

iz rada HND-a i SNH

I Z V R Š E N J E P R O R A Č U N A I - X I I 2 0 1 4 .

N E P R O F I T N A D J E L A T N O S T PRIHODI I-XII/2014. PLAN IZVRŠENJE INDEKS 1. Članarina(60%) 340,000.00 334,177.00 98.29 2. Ostaliprihodi(kamateisl.) 21,000.00 18,287.00 87.08 3. Odstanara 6,000.00 6,878.00 114.63 367,000.00 359,342.00 97.91 RASHODI PLAN IZVRŠENJE INDEKS 1. Međunarodneiskaznice 8,000.00 9,852.00 123.15 2. Uredskimaterijal 16,000.00 13,884.00 86.78 3. Utrošenaenergija(struja,plin) 36,000.00 30,831.00 85.64 4. Troškovipoštarine,telefona,intern. 45,000.00 31,277.00 69.50 5. Troškovisl.putovanja(tajništvo) 4,000.00 340.00 8.50 6. Nabavaiodržav.inventara 25,000.00 15,463.00 61.85 7. Autorskihonorar 35,000.00 816.00 2.33 8. Novinarskenagrade 95,000.00 92,335.00 97.19 9. Uslugečišćenja 4,000.00 3,932.00 98.30 10. Studentservis 10,500.00 10,318.00 98.27 10a Ugovoriodjelu 15,500.00 13,537.00 87.34 11. Komunalneusluge 8,000.00 4,096.00 51.20 12. Ostaliservisi(bravar,staklarisl.) 20,000.00 7,950.00 39.75 13. Plaće,naknadeinak.predsjedniku 408,000.00 408,351.00 100.09 14. Dnevniceiputnitroš.tijelaHND-a 95,000.00 71,464.00 75.23 15. Reprezentacija(sjednice) 8,000.00 7,541.00 94.26 16. Premijeosiguranja 6,000.00 4,891.00 81.52 17. Platniprometibankarskitroškovi 2,000.00 2,756.00 137.80 18. ČlanarineIFJ/EFJ 29,000.00 16,556.00 57.09 19. Knjigovodstvo 23,000.00 22,181.00 96.44 20. Ogranciizborovi 20,000.00 14,272.00 71.36 21. Tisakistručnaliteratura 3,000.00 2,103.00 70.10 22. Ostalo-neplanirano 15,000.00 32,838.00 218.92 23. SkupštinaHND-a 25,000.00 20,396.00 81.58 UKUPNO 956,000.00 837,980.00 87.65

janjem bilo kakva problema. HND podsjeća Savez i na to da do sada nikada nije reagirao na teške uvrede koje je novinarima u javnosti i pred tv kamerama bezbroj puta uputila jedna od njegovih najmoćnijih osoba, a da je to skandalozno ponašanje vrlo često relativizirano temperamentom te iste osobe. Zato pozivamo HNS da prvo počisti pred svojim pragom, a da svim novinarima i medijima omogući jednak tretman kako bi mu u tome pomogli. Za neetične objave u medi-jima, koje krše Kodeks časti hrvatskih novinara, svatko se može obratiti Novinarskom vijeću časti HND-a, jedinom novinarskom samoregulator-nom tijelu u zemlji, koje sve opomene novinarima redovito objavljuje na svo-jim mrežnim stranicama (www.hnd.hr), što je u društvu u kojoj svatko

kapilarno štiti svakoga, raritet vrijedan pažnje i pohvale. Savez je stoga to mogao i trebao učiniti odmah, kada je i ako je uočio da se Kodeks krši. Ali, čini se iz svega da ružan rječnik koji se upotrebljava ipak nije glavni problem, na njega su u Savezu navikli i potiču ga, problem je činjenica da se jedan čitan portal okrenuo protiv Saveza i pozvao čitatelje na bojkot, i to ne protiv igrača, već „protiv privat-izirane reprezentacije“. Indexov poziv na bojkot legitiman je čin, reakcija Saveza, koji vode financijski moćni i utjecajni ljudi, to nikako nije. Ona je za svaku osudu. HND će o ovom krajnje neprimjerenom postupku HNS-a izvijestiti svoju europsku krovnu organizaciju, a ona njegovu, stoji u priopćenju koje potpisuje Saša Leković, predsjednik HND-az

no inarstr. 34 br. 7-9/2015.

POVL

ASTIC

E

P R O F I T N A D J E L A T N O S T PRIHODI I-XII/2014. PLAN IZVRŠENJE INDEKS 1. Najamposlovnogprostora 1,462,000.00 1,404,744.00 96.08 2. Najamdvorana 350,000.00 354,735.00 101.35 3. Ostaliprihodi 13,000.00 8,843.00 68.02 4. Odstanara 25,000.00 22,395.00 89.58 UKUPNO 1,850,000.00 1,790,717.00 96.80 RASHODI I-XII/2014. PLAN IZVRŠENJE INDEKS 1. Uredskimaterijal 18,000.00 21,918.00 121.77 2. Utrošenaenergija(struja,plin) 30,000.00 40,228.00 134.09 3. Troškovipoštarine,telefona 70,000.00 35,054.00 50.08 4. Nabavaiodrž.inven;održ.zgrade 60,000.00 64,959.00 108.27 5. Čišćenje,garderobaidežurstvo 29,500.00 29,488.00 99.96 5A. Ugovoriodjelu 30,500.00 33,412.00 109.55 6. Odvjetnikisudskitroškovi 5,000.00 0.00 7. ZaštitaSokolMarić 2,500.00 1,317.00 52.68 8. Komunalneusluge 22,000.00 20,520.00 93.27 9. Ostaliservisi(bravar,staklarisl.) 7,000.00 8,728.00 124.69 10. Plaćeinaknade 576,000.00 587,090.00 101.93 11. Premijeosiguranja 12,000.00 9,082.00 75.68 12. Knjigovodstvo 35,000.00 32,955.00 94.16 13. Tisakistručnaliteratura 4,000.00 3,584.00 89.60 14. Platniprometibankarskitroškovi 3,500.00 3,652.00 104.34 15. Konf.tehničariostalouzdvorane 24,000.00 23,291.00 97.05 16. Ostalo-neplanirano 4,000.00 4,561.00 114.03 17. Zajedničkapričuva 190,000.00 185,046.00 97.39 18. NOVINARinewsletter 250,000.00 232,718.00 93.09 UKUPNO 1,373,000.001,337,603.00 97.42 F O N D S O L I D A R N O S T I PLAIIZVRŠENJEPRORAČUNA I - X I I 2014. PRIHODI I-XII/2014. INDEKS A Redovnačlanarina(40%) 225,000.00 222,785.00 99.02 B Članarinaumirovljenika 97,000.00 106,527.00 109.82 C Ostali 60,000.00 14,770.00 24.62 UKUPNO: 382,000.00 344,082.00 90.07 RASHODI I-XII/2014. INDEKS A Pomoćčlanovima 150,000.00 96,500.00 64.33 B Posmrtnine 161,000.00 192,540.00 119.59 C Naknadazanezgodu 8,000.00 9,000.00 112.50 D Pomoćnamirovinu 60,000.00 64,651.00 107.75 E Otpis 2,448.00 F Troškovifonda(parteivijenci) 8,898.00 UKUPNO: 379,000.00 374,037.00 98.69

1.PomoćFondasolidarnosti•zaslučaj smrtiod3.500do7.000kn•zanesretni slučaj invalidnosti koju je utvrdioHZZO od5.000do15.000kn•jednokratnapomoćzaliječenje i rehabilitaciju do1.500kn•zajmovi na deset mjeseci do3.000kn•Članovis mirovinom manjom od 2.300knmjesečnoostvarujupravo nadodataknamirovinu.

2. Popusti u prijevozu - uz ovjerenu članskuiskaznicuHND•30 %nasvimlinijamaHrvatske željeznice(domaćipromet)•30 %naizletničkimbrodskim linijama Sem Marine Travel Agent, www.sem-marina.hr•30%nasvimdomaćim autobusnim linijama Brioni - Pula, www.brioni.hr, a40 %napovratnu kartu•15 %zasveletove CroatiaAirlinesa dostupnenanjihovojwebstranici (www.croatiaairlines.com) uzpromotivnikoddostupanutajništvu HND-a(01/4828-333)•290knmjesečna karta za Promet d.o.o. Splitnasvimlinijama nakojimatvrtkaobavljaprijevoz. Riječjeonajnižojcijenimjesečne kartetogprijevoznika,kojainače vrijedisamozaI.zonu.3.Ostali popusti - uzovjerenučlanskuiskaznicuHND-a•50 %nasva izdanja (pojedanprimjerak) Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža,Zagreb, Frankopanska26, informacije4800-333•30 %nakonzumaciju pićaidruge uslugecaffe Domald line Šibenik, Obalaprvoborca3,022/212-917•30 % Buffet Castello,Šibenik,B. Petranovića8-napiće i 15% popustana hranu•30%nanoćenje u Apartmanima Center Old Town, Šibenik, Zagrebačka4•30 %popustaza1-2 noćenja u apartmanima RAKOC u Beogradu, odnosno20%popusta za 3-6 noćenja

http://www.nuns.rs/info/activi-ties/23927/rakoc-apartmani-beograd---30-odsto-jeftiniji-za-clanove-nuns-a.html http://rakoc.co.rs/

iz rada HND-a i SNH

Povl

astic

ečl

anov

aHN

D-a

za2

015.

god

inu

no inarbr. 7-9/2015. str. 35

POVL

ASTIC

E

•25 %nanajam vozila Hertz; informacije:Zagreb01/4846-777, Pula052/210-868, Split 021/360-455, Dubrovnik020/425-000, Cavtat020/475-495, Osijek031/200-424, Rijeka051/311-098, Čakovec040/313-338, aerodromi: Zagreb01/4562-635, Split 021/895-230, (kodrezervacijazainozemstvo navestibrojCDP552855)•25-30 % polupansion u hotelima Helios Faros d.d., 21460StariGrad;od27.4.do12.10., telefonprodaje021/765-866, e-mail:[email protected]•20 %nanajam vozila Verorent rent a car,informacije: Zagreb4554-936, Split021/399-214, Rijeka051/211-378,091/4514-554, Dubrovnik020/773-290•20 % u kavani Press club, Novinarskidom,Zagreb,Perkovčeva2, telefon4826-103•20 % u restoranu Arkada, Podstrana,Poljičkihknezova13, telefon021/333-299,www.arkada.hr •20%zagotovinskoplaćanjeu IDE3 specijaliziranom servisu za održavanje računalaiostaleIT opreme,popustzaservisračunala (sklapanje,popravak,nadogradnja, čišćenjehardware-a,virusa, ubrzavanjerada,edukacijuidruge aktivnostivezanauzinformatičku tehnologiju). Novinarskidom,Zagreb,Perkovčeva2,uznajavu,telefon01/7787333; [email protected]•30%nanoćenje s doručkom u hotelu OsijekuOsijekuzačlanove HND-aičlanoveMeđunarodne federacijenovinara(IFJ). http://www.hotelosijek.hr/•20 % u hotelu Laguna,Zagreb, Kranjčevićeva29,01/3820-222, [email protected] •značajan popust u hotelu Panorama,Zagreb, TrgKrešimiraČosića9,01/3658-333•20 %nastandardnetečajevi stranih jezika u Jezičnom centru SPES, Kineskipaviljon,Zagrebački velesajamzačlanoveinjihoveobitelji, informacije01/3095-915,www.spes.hr

iz rada HND-a i SNH •20 % Terme Tuhelj (kupanjeisauna začlanoveHND-ainjihoveobitelji),•20 % Terme Tuhelj zasmještaj (osimsiječnjaiprosinca),•20 % Superknjižara,Novinarskidom, Rooseveltovtrg4,napredmeteiz prodajnogprograma,zasveoblike plaćanja.Popustseneodnosina školskeudžbenikeivećiskazane popustenaknjige,01/4875-734 www.superknjizara.hr.•20 % Antikvarijat Jesenski i Turk, Novinarskidom,Lj.F.Vukotinovića4, napredmeteizprodajnogprograma, zasveoblikeplaćanja.Popustsene odnosinaškolskeudžbenikeiveć iskazanepopustenaknjige, 01/4826-233,antikvarijat-vukotinov [email protected].•10 % Terme Tuhelj uslugaSPAevite, 049/203-756,www.terme-tuhelj.hr•10-15 % paket aranžmani hoteli Opatija, Bristol i Design Astoria u Opatiji,15%namasažeuhotelu OpatijaiSPAbeauty-hotelaBristol•15 %popustauGarden hotelu, Zagreb,Vodnikova13,informacije 01/4843-720,[email protected]•10 %popustananajboljudostupnu cijenu(BAR)u 22 hotela,sedam apartmanskihkompleksa,2hostela i10kampovaodIstreiotokaKrkado DubrovnikausastavuValamar Rivierad.d.,ovisnooraspoloživosti kapaciteta.Ovaponudasenemože kombiniratisostalimposebnim ponudama.NazvatiValamar Rezervacijskicentar(tel:052465000) ilirezervirationlinena www.valamar.com koristećipromokod“106”.•10 %popustautrgovinizdravim proizvodima- Voćarna Bajka healthy food/fruit bar,Novinarskidom, Rooseveltovtrg4.Voće,povrće, sendviči,salate,prirodnisokovi, smoothies,orašastiplodoviisušeno voće,brašnanakamenimlin. 01/7987-300zabesplatnudostavuod 30kunanaviše.Popustseodnosina SVEartikleizuzevsamočajevei superfood•10 % u trgovini OPTOzakupnju dioptrijskihnaočalaistakala, kontaktnihlećaitekućineza kontaktneleće,Zagreb,Vlaška17/I, 01/4816-577•10% u lokalu Indigo,Rijeka

•10 % Kompas ZagrebčlanoveHND-ai njihoveobiteljinaosnovnucijenu svihobjavljeniharanžmana(putovanje iodmori)2014.;naknadazaizdavanje zrakoplovnekarte-međunarodniletovi 90knpokarti;naknadazaizdavanje zrakoplovnekarte-domaćiletovi30kn pokarti-poslovniceuZagrebuGajeva 6-01/4811-536iE.Murtića4 01/4878-777,teuSplitu,Obala Lazareta3021/323-300,Osijeku,Šet. K.F.Šepera8f031/212-078,Čakovcu, Štrosmajerova4040/313-333,Rijeci, A.Medulića8051/210-760,Šibeniku, StubeI.Lukaćića3022/247-000i Karlovcu,Zrinskitrg4,047/492-240 www.kompas.hr• 5 % u turističkoj agenciji Adriatours,Zagreb,Rooseveltovtrg4, 01/4826-377,[email protected]•5 % u turističkoj agenciji RTA, Zagreb,Hribarovprilaz6a-Dugave, 01/6692-952,01/6671-884t/f, [email protected] www.rta.hr

4.O s t a l oNašejeDruštvočlanMeđunarodnefederacijenovinara,teredovnimčlanovimamožemoizraditimeđunarodnu novinarsku iskaznicu valjanuucijelomsvijetu(cijena 150 kuna,valjanostdvijegodine).

ČlanovimogudobitiPress naljepnice zaautomobile(odmahdostupne),cijena 10 kuna.

Slobodninovinarimoguposredovan-jemHNDugovoriti socijalno te mirovinsko-invalidsko osiguranje. Ukoliko ste zainteresirani za kupovinu automobila s popustom, nazovite nas zbog informacije.

Ukolikostezainteresiranizaučlanjivanje u Sindikat novinara Hrvatske(01/4826-104),dostavitćemovampristupnicu.

Ukolikostezainteresiranizačlanstvo u Društvu za zaštitu novinarskih autorskih prava (DZNAP),dostavitćemovampristupnicu.

Povl

astic

ečl

anov

aHN

D-a

za2

015.

god

inu

Povl

astic

ečl

anov

aHN

D-a

za2

015.

god

inu

Povl

astic

ečl

anov

aHN

D-a

za2

015.

god

inu

Besplatna pravna pomoćuokviruHND-ovaCentrazazaštituslobodeizražavanja.Popisodvjetnikairasporeddežurstavajenapoveznicihttp://www.hnd.hr/hr/homepage/priopcenje/68283

no inarstr. 36 br. 7-9/2015.

Početkom listopada ove godine Agencija za privatizaciju otvorit će prispjele ponude za privatizaciju čak 38 medija (uglavnom lokalnih) u Sr-biji, a u ponudi je i nekadašnja jugo-slavenska novinska agencija Tanjug, koja se u vremenima raspada države koju je predstavljala urušila, a tek je u Srbiji zadržala, nekada, jako ime.

Osim Tanjuga, na “tezgi” su se našle i mnoge lokalne televizije i radiopostaje te informativni centri iz Požarevca, Kruševca, Niša, Subot-ice, Novog Pazara, Medveđe, Šida, Kragujevca, Aleksinca, Valjeva, Bele Crkve, Trstenika, Dimitrovgrada, Vladičina Hana, Novog Sada, Požege, Ljiga, Pirota, Stare Pazove i Kneževaca, Pančeva. U prodaji je i jedini srbijanski dnevni sportski

mediji u regiji

Igre i spletke oko privatizacije srbijanskih medija

list Sport. Nače, u Srbiji se, prema nekim podacima, u zadnjih 20 godina ugasilo gotovo 400 različitih medija, uglavnom po manjim sredi-nama, od 1400 postojećih.

Politička jagma Lov je, dakle, počeo, mada su već u startu primijećene neke političko-poduzetničke igre i spletke s kojima bi, pišu neki beogradski listovi, mogli imati posla ne samo finan-cijske institucije, nego policija i državno odvjetništvo.

No, nije stvar samo u privatizaciji medija i proračunskom utršku, kako se pretpostavlja, većem od milijun eura, nego je na djelu, kako pišu beo-gradski mediji, i poprilična politička jagma, utrka koja izaziva zebnju jer može označiti izravnu stranačku kon-

trolu ili nadzor, zapravo propagandu nad većinom lokalnih medija u Srbiji.

Naime, najprimamljivije pri-vatizacijske ponude kuvertirali su mnogi srbijanski tajkuni i medijski magovi, bliski vladajućim političkim strukturama ili za same političare koji žele djelovati iz sjene. Svojim sluzavim pipcima poput hobotnice istakli su se neki poduzetnici iz začaranog kruga ultradesničarske Srpske napredne stranke premijera Aleksandra Vučića i predsjed-nika Tomislava Nikolića te njihova koalicijskog partnera Socijalističke stranke, aktualnog ministra van-jskih poslova Ivice Dačića. Tatjana Tagirov, novinarka beogradskog lista Vreme, smatra da je čitava priča s privatizacijom medija u Srbiji tek dio izbornog plana, te da “iza gotovo

no inarbr. 7-9/2015. str. 37

Igre i spletke oko privatizacije srbijanskih medija

U Srbiji se, prema nekim podacima, od 1400 postojećih medija, u zadnjih 20 godina ugasilo njih gotovo 400, uglavnom po manjim sredinama

Piše: Vlado Vurušić

svakog kupca stoji Srpska napredna stranka”. Lokalni mediji, dodaje Tagirov, koji se sada kupuju živjet će tek do lokalnih izbora, ali pitanje je što će biti s njima nakon toga.

Zanimljivo je stoga, napominju srbijanski mediji, da postoji velika i često bizarna razlika u ponudama za određene medije, jedni su i tisuću puta skuplji od drugih. Recimo, radio Šid je kupljen za 76 puta višu cijenu od početne. Vlasnik Kopernkus televizije i radiotelevizije Šid Vladan Mitić poslao je ponude za mnoge srbijanske lokalne tv-postaje jer želi proširiti kabelsku mrežu, a bez toga, kaže, prijeti mu propast.

Na nekim beogradskim portalima tvrde da je Kopernikus ojačao zahvaljujući podršci SNS-a koji je taj kanal zakupio za zadnju predizbor-

nu kampanju, što ih je, neslužbeno nagađaju srbijanski mediji, koštalo 700 tisuća eura.

Uz to, u Kopernikusu, navodno, sjedi i Vladimir Đukanović, zastup-nik SNS-a u srbijanskoj Skupštini.

Izvan fokusa Za neke medije pak nema nikakvog interesa (što također može biti politički izazvano) poput ignorancije radiopostaje u Medveđi, gradiću na jugu Srbije, u kojoj je vrlo brojna albansku manjina, a radio ima i “albansku sekciju”. No, ne bude li ponuda, kažu na tom radiju, on će se morati ugasiti, a zaposlenici odseliti budu li željeli raditi isti posao.

S drug strane velika se bitka, na rubu fizičkih obračuna, vodila i za televiziju Novi Pazar. Na kraju je vlasnik postao Denis Marvić, kako pišu, “za tri eura više od početne cijene”, 89.350 eura. Za Marvića tvrde da je blizak Rasimu Ljajiću, trenutnom ministar trgovine, turizma i telekomunikacija, jednom od najjačih političara na Sandžaku. Problem je bio da se na novopazarsku televiziju “nameračio” i Muhamed Zukorlić, brat tamošnjeg muftije Mua-mera Zukorlića, pripadnik konkurent-ske političke struje u tom dijelu Srbije, pretežno naseljenom Bošnjacima.

Kruševačku televiziju tako bi kupio, pišu srbijanski mediji, Ra-dojica Milosavljević, “dugogodišnji funkcioner SPS-a” i zamjenik gradonačelnika Kruševca. Osim toga, on želi biti vlasnik i medija u Požarevcu, Kragujevcu, Pančevu, Pirotu, Bačkoj Palanci, Požegi…

Milosavljević je bacio oko i na nišku TV, a on je, prema pisanju beogradskih listova, kum ministra obrane Srbije Bratislava Gašića, istaknutog člana najužeg vodstva vladajućeg SNS-a.

Sudbina Tanjuga U igri za neke druge medije, pa i list Sport, blizak je SNS-u Saša Mirković.

Zato u razgovoru za H-alter otpuštena urednica NIN-a Antonela Riha kaže kako postoje sumnje, pa i dokazi, da se iza poduzetnika koji kupuju te medije zapravo nalaze političari iz aktualne vlasti.

Zanimljiva je sudbina Tanjuga, nekada ponosa jugoslavenskog novi-

narstva. Ta je agencija prva javila o završetku rata u Vijetnamu, odnosno padu Saigona. Danas se prodaje za 380 tisuća eura, što je 50 posto prvotne procijenjene vrijednosti. Naime, cijena je prepolovljena jer u prvom privatizacijskom roku nije stigla ni jedna ponuda.

Tanjug je osnovan u predvečerje Drugog zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu, 5. studenoga 1943. godine. Naziv joj je bio Telegrafska agen-cija nove Jugoslavije (TANJUG). Na njeno čelo stao je tadašnji bliski Titov suradnik Moša Pijade, prijeratni novinar, te bivši vlasnik i urednik beogradskog lista Politika Vladslav Ribnikar. Agencija je osno-vana s ciljem da iz tadašnjeg grotla Drugog svjetskog rata pošalje u svi-jet informaciju o drugom zasjedanju AVNOJ-a 28. i 29. studenoga 1943.

Tanjug i danas dnevno emiti-ra oko 400 informacija iz raznih područja od unutarnje i vanjske poli-tike, ekonomije, kulture i sporta iz Sr-bije i svijeta. Kako stoji na stranicama Tanjuga, u agencijskoj arhivi pohran-jeno je više od 3,5 milijuna fotonega-tiva i fotografija, te nekoliko milijuna vijesti, analitičkih tekstova kao i većih i manjih izvješća o najznačajnijim događajima u bivšoj Jugoslaviji i svijetu od Drugog svjetskog rata. A Tanjug je u svoja zlatna vremena imao na desetka dopisnika iz najvećih svjetskih centara, poput New Yorka, Washingtona, Pekinga, Moskve, Kaira, Pariza, Londona, Berlina, Bonna, Rima, Atene, Ankare, Buenos Airesa, Varšave, Praga, Bagdada, Tokija, New Delhija, Lusake, Alžira, Stockholma, Beča, Budimpešte, Bukurešta, Damaska…

Trenutno Tanjug zapošljava oko 200 ljudi, a nekada je u toj agenciji radilo i više od tisuću novinara.

Srbijanski mediji pisali su da bi se Tanjug mogao transformirati u vla-din ured za komunikacije. No, kada se odustalo se od te ideje, ministar-stvo kulture odlučilo se za prodaju stopostotnog državnog udjela u toj legendarnoj agenciji.

Ako se mediji ne prodaju, njihove će se dionice besplatno podijeliti sadašnjim i bivšim zaposlenicimaz

mediji u regijifoto Toni Hnojčik

no inarstr. 38 br. 7-9/2015.

zanimanje novinar

Pogled u prošlost Prije gotovo četvrt (što ljudskog, što neljudskog vijeka) Vjesnik nas je poslao na tzv. čekanje. Ako niste znali, čekanje je bilo prva faza do otkaza. Sad kad čitam kako ljudi ostaju bez po-sla, to doživljavam kao normalnu društvenu pojavu.

Kad su novinari nedavno štrajkali, jedna kolegica me pitala: “Zašto nisi solidaran s nama?” “Kad smo mi 1991. dobivali otkaze, ni vi niste bili solidar-ni s nama.” “To je bilo drugo vrijeme.” “A ne”, rekao sam, “to je bilo prvo vrijeme, ovo sad je drugo vrijeme.”

Život sam proveo u novinama. Živio sam u novinama, za novine, i od novina, ali to je profesija koja je izgubila dostojanstvo. A nekad, nikad kao nekad. Vjesnik mi je bio i himna, i država, i zastava, rodoljubi-vi zadatak, pa sam izgovarao njegovo

Mali jubilejPiše Jovan Hovan

Biti novinar bilo je časno, gotovo elitno zanimanje, premda je uvijek bilo onih koji su se šlepali. I kao nekad, kao sad, kao uvijek, oni su i stambeno, i statusno, i financijski uvijek bolje prolazili, oni su krojili sudbinu nas, pisaca

ime svečano kao zakletvu. Bio sam zaštićen titulom novinara što je bio slab oklop za prave neprilike.

Biti novinar bilo je časno, gotovo elitno zanimanje, premda je uvijek bilo onih koji su se šlepali. I kao nekad, kao sad, kao uvijek, oni su i stambeno, i statusno, i financijski uvijek bolje prolazili, oni su krojili sudbinu nas, pisaca.

Punio sam 15, zaboga, i gledao sam na sve strane, samo ne u zemlju ili travu, kada se u jednom velikom listu pojavio moj potpis ispod natpisa, a stigao je i honorar koji nije bio mali. Tako je krenulo... U prvim danima bio sam spreman i život dati za novi-narstvo, a u posljednjim danima bili su spremni i da mi ga uzmu, ali se na sreću sve dobro završilo za obje strane.

Sasvim drukčijim nego što sam ga zamišljao prikazivalo mi se novi-

narstvo. U njemu nisam našao ništa što bi bilo slično mojim snovima ili svemu onome što sam čitao ili slušao o njemu. Posrtao sam i plaćao svoj danak, ali se nisam izgubio ni po-tonuo u njemu. Kada sam prvi put vidio svoje ime, ugledao sam pravo lice magičnog sloga u novinama. Čarobnjak iz Oza? E, taj je čovjek stariji brat tiska i TV-a.

Sad čitam, slušam i gledam kako mnogi ljudi dolaze u hamletovsku situaciju biti ili ne biti, pa ostaju bez posla i bez kruha, a kad se novina-rima to događalo, morali su odlaziti bez otpremnina i s aplauzom onih koji su ostali.

Slana gruda u grudima Nezaposlenih 300 tisuća, to je po veličini drugi grad u Hrvatskoj. Pokazalo se da se ne treba veseliti

foto Toni Hnojčik

no inarbr. 7-9/2015. str. 39

medvjedu pred tuđom kućom - medvjed putuje.

O, bile su to mučne i teške godine za mnoge od nas, s tim što se krug ugroženih i uplašenih sve više širio. A život je tekao kao utabana cesta da bi se u grlu stegla slana gruda i jad obujmio srce vučjim zagrljajem.

Vjesnik - sjećate li se te kuće koja je sad samo uspomena? Radio sam i u starom i u novom Vjesniku. Eh, stara dobra vremena! S večeri naš je neboder blistao kao izlog robne kuće pred Novu godinu, a sad prolazimo kao pored izloga pogrebne radnje. Da nije tramvajske stanice, ne bi se znalo ni da je postojao. Na dnu duše mnogih od nas ležala je plemenita iskra koja će se, kad dođe vrijeme, razrasti u plamen i obasjati ovu kuću. A ona se gasila ured po ured, novine po novine, kat po kat, dok konačno nije spušten zastor nad tim odviše žalosnim prizorom koji je još jučer bio mjesto života. Profesija se podijelila na one koji su izdali i one koje su izdani; oni koji su izdali učinili su za ovu zemlju više nego svi neprijatelji zajedno. Oni su nanosili i sebi štetu i drugima nepravdu.

Trebalo je velikog truda i neznanja da se uništi takva proizvodnja i toliko ljudi i obitelji izbaci na ulicu. I sam sam bio obilježen kao kandi-dat za državnog neprijatelja, nisu ih valjda imali dovoljno pa su stavili i mene na listu čekanja. Ne smijete zaboraviti da mali džepni Ždanovi i njihovi mentori razmišljaju u desetercu. Bio sam sudski reporter, pa novinar gradskog, republičkog i saveznog značaja, i sigurno sam iritirao silan svijet i stekao mnogo dragih neprijatelja iz svih gradova, ali tada je to bila čista opereta i nije me bilo briga.

Svoj život vezao sam za Vjesnik i za Zagreb. Osjećao sam kako se moje cipele lijepe za taj grad, ali se i taj grad lijepio za moje cipele. Bujni i moćni život gutao je sve, i dobro i zlo, i slavu i sramotu, i kao ocean ili prašuma pokrivao sve zaboravom. Tada sam pisao, pa tako i postupao: Čuvajte svaki kamenčić Zagreba!

Nemojte da jednom kada odete, osjetite da vam baš taj kamenčić nedostaje. Čuvajmo Zagreb jer nemamo nijedan drugi da ostavimo svojoj djeci.

Zagreb je grad koji treba znati voljeti. To se najbolje dogodi čovjeku koji se malo odmakne, kad ga pritisne neka nostalgija, kad je daleko. Nije ni čudo što hipo-hondri iz cijele Hrvatske sanjaju zagrebačke bolnice, što bi svi lopovi na zagrebačku željezničku stan-icu, sve kurve u zagrebačke ho-tele, a svi bi glumci da zaigraju na zagrebačkoj sceni, i svi nogometaši u neki zagrebački klub, makar i nižerazredni. Život u ovom gradu je san, čak bi i sin jednog narodnog heroja mijenjao ulicu svog ćaće za garsonijeru u Zapruđu.

Boemi su moji prijatelji O, bila je čast raditi za kuću Vjesnik. Kad bih rekao da pišem za Vjesnik, to je zvučalo kao neko - Sezame, otvori se! Tu sam stekao puno dragih prijatelja u kojima su i danas moje godine, uspjesi, padovi, stare ljubavi, velika očekivanja i nade u bolji život i ljepše sutra. U Vjesniku sam stekao mnogo dragih prijatelja i tek ponekog neprijatelja. Prijatelje sam nalazio među boemima kakav sam i sam bio. Kad bolje pogledam, mnogi od njih, kojima je riječ bila alat, nisu više živi. Već sam u godinama kad mi prijatelji umiru prirodnom smrću, bez metka ili omče. Nema Ratka Zvrka, Zlatana Jukića, Dena Jelinića... Svi smo se mi istovremeno bavili pićem, pisanjem i politikom, a izgledali smo kao kolekcionari bijelih miševa. Svi su oni pomrli, neki od ciroze jetre, neki od srca, a neki i od uspomena. Svrstavamo ih u manje dostojanstv-enu družinu čiju glavnu karakternu osobinu nisu imale ni mnoge velike, izuzetne ličnosti - čestitost. Jest, bili su prije svega i iznad svega ljudi izuzetne čestitosti i izuzetne topline.

Nije nam bilo važno što pijemo, već u koga gledamo dok pijemo. A pili smo sve što ima neke veze s alkoho-

lom, od piva i vina pa do kolonjske vode. Zlatan Jukić je govorio za bijelo vino, da bi bilo najbolje ako ispunjava tri uvjeta: da je hladno, da ga ima do-voljno i da je besplatno. “Poznavanje vina veoma je značajna društvena prednost i prema čuvenim vinima treba se odnositi s poštovanjem.”

Mnogi od tih ljudi odavno su mrtvi, sam sebi izgledam kao čuvar rozarijuma koji izvlači jednu po jed-nu urnu pokojnika i briše prašinu. Laka im bila hrvatska zemlja, vesela im bila hrvatska pjesma, miran vam bio vaš san zauvijek. Biti ožaljen, opjevan i oplakan, to je najviše što jedan mrtav čovjek može doživjeti. Tako je u mom životu sve više iščezlih prijatelja. Nazvao sam taj imenik Knjigom mrtvih. Neki je se užasavaju, strahujući da će se jednog dana i sami naći u njoj, a neće biti ni vlasnika.

Budala progovori, a fukara se obogati Kad pijem, dva - tri dana čitam novine unazad, pa se počesto i sam iznenadim što se sve dogodilo dok sam ispijao čaše. Sličili smo na mlade ljude koji se oduševljavaju poezijom, prozom, kazalištem, pričajući o svojim ljubavima u dosadnom društvu koje se bavi samo nogometom. Nije bilo nikog sretnijeg od mene, uz karikaturu u Vjesniku preda mnom su se raskrilile dveri slave. Ja sam bio jedna od tih Vjesnikovih subota, pa i danas, kada me pitaju o reinkarnaciji, o tome što sam bio u prethodnom životu, odgovaram da sam bio subota.

Radilo se, pilo, pisalo, tugovalo, putovalo, drugovalo, a onda je došlo ono što nije smjelo doći: vlast su u Vjesniku preuzeli neki veoma zli, opaki ljudi. Što bi Andrić rekao: “Dođe takvo vrijeme kada pamet zašuti, budala progovori, a fukara se obogati.” Postalo je pravilo da uvijek ubijaju oni od kojih to niste očekivali, kradu oni u koje niste sumnjali, izdaju oni u koje ste vjerovali. Peta Vjesnikova kolona bila je kao ona štuka koju puštaju u (novinarski) ribnjak, a zna se što štuka radi drugim ribama. Donesen

zanimanje novinar

no inarstr. 40 br. 7-9/2015.

je novi pravilnik o (ne)nagrađivanju kojim su pljuvali ljudima u dušu. Tim pravilnikom kandidiran sam za državnog neprijatelja - nije ih valjda bilo dovoljno, pa stavili i mene na listu čekanja. Mislio sam, kakva država, takav i neprijatelj, rekli bi neki, dok ja nisam rekao ništa. Lijepo, nisam imao riječi.

Skinuli su glavnog urednika Stevu Maoduša i pretočili ga u nešto sitno i bezvrijedno, ali su skinuli i tiražu; po kategorizaciji Maoduš je bio niži od početnika, a nešto viši od mene najnižega. Ja sam i dalje pisao premda me po srcu nešto greblo. Ne smijete uzeti ratniku mač ni novina-ru pero. Tada sam shvatio da s čime se sve novinari bore, gladijatorima i nije tako loše. U Vjesniku je stvorena atmosfera straha u kojoj su novo-postavljeni glavni urednik Mufljuz efendija i njegovi pomoćnici postali zvijeri o kakvima se samo u pričama priča i koje se samo na slikama viđa. “Nemoj da te pošaljem na čekanje... Ići ćeš ti meni na čekanje... Hoćeš da te pošaljem na čekanje?” Svi su bili manji od makova zrna. Mufljuz efendija sve je mogao: i vezati, i driješiti, i oduzeti, i dodati, i visoko popeti, i nisko spustiti, samo kišu nije mogao puštati i vjetar zaustavljati.

Iz nekog (‘ajde, nazovimo ga) komiteta dolazili su drugovi koji su bili zaduženi za čistke, a čistke su oduvijek bile omiljene partijske igre. Ti razbojnici s osmijehom svakome bi prerezali grlo noseći uskrsni križ na reveru. Bili su oličenje svega što je studeno, mračno i uvredljivo u životu. Ja sam im praštao ono što su mi učinili, a oni meni nisu mogli oprostiti što sam im oprostio. Ma bili su tako uporni u namjeri da mi spakiraju otkaz da sam im pored sve muke bio i blago polaska. Zar su me jednom oni što ništa ne znaju o novinama učili kako se prave no-vine? Zar sam jednom skakao dok su drugi vikali - hop?

Nemezidina ruka U temelje naših života prije četvrt stoljeća položili smo riječ gospodin. Ta nas

riječ obvezuje na štošta. Lako je izgovoriti, teško je za nju odgovarati. To je aritmetički znak o sumi prava i dužnosti. Postala je prijemčiva, konkretna, topla kao krv. Prije rata lako se nazivalo drugom, ali se lako i zaboravljao drug. S tim “drugo-vima” na vrata Vjesnika pokucala je Nemezidina ruka. (Ako niste znali, grčka mitologija ima božicu Ne-mezis koja je bila toliko pohlepna da je na kraju pojela samu sebe.)

Ima nekog groznog rituala koji se ponavlja kad god dođe tragedija. Moj ćaća je imao 53 godine kad su mu sve uzeli, izbacili ne samo iz stana nego i iz službe. I meni su bile 53 godine kad me je Mufljuz efendija glasom koji je klepetao kao da izlazi iz limenih glasnica poslao na čekanje. Bila je to listopadska večer, ista kao i prethodna; bili su snovi i svakojake besanice, bile su brige i nade, spokojstva i svađe, ljubavi i nevjere, prijateljstvo i laž, a Beethoven je razboljeno širio osjećaje i asocijacije. Te večeri unesrećena su jedne novine, jedna profesija, pa, ako hoćete, i jedna generacija. Dva-tri mjeseca bio sam mrtav za novine u kojima je dotad najčešće stanovalo moje ime. Nije me bilo ovdje zato što sam bio tamo. A onda su me nazvali iz Mariborske večeri da pitaju zašto sam prestao pisati?

“Na čekanju sam!” “Čakanje... Šta je to čakanje?” “Čakanje, to je prva faza do otkaza.” “A, biste li pisali malo za nas?”

Bila je to ponuda koja se ne odbija. Ubrzo su me nazvali i iz Slovenskih novica, već sam imao stalnu rubriku u Sarajevskom svijetu, Šuvarovoj Hr-vatskoj ljevici, zagrebačkoj Prosvjeti, Glasu... Negdje sam pisao pod svo-jim imenom, negdje pod pseudoni-mom, radio sam posao koji volim. Novinarstvo je za mene otisak duha, otisak dlana ili otisak kažiprsta epohe. Identitet. Legitimacija. Lični opis u vremenu. U svakom slučaju osobni znak. Prepoznatljivost. Duh. Premda su me izolirali čekanjem, čitao sam znajući onu Andrićevu: “Čovjeka koji voli knjigu nikada ne

može obaviti pustoš dosade.”Imam bogatu biografiju: u

gumenom čamcu kotrljao sam se niz Taru, penjao na Avalski toranj, skočio padobranom, boravio na Kosovu, četveronoške se uspeo na Triglav, dobio Zlatno pero, kao i Na-gradu za životno djelo, što Balašević kaže: “Ne znam što još moram ura-diti da postanem svetac, ali mislim da sam glavni posao već odradio. Sad ako i trebam ubiti neku aždaju ili spasiti nekoliko gradova od kuge ili propasti, to će poslije svega ovoga biti puka formalnost.”

Posrtao sam i plaćao svoj danak, ponekad i nisam znao kamo da kren-em ni na što nogom da stanem, ni kuda da gledam, ni kako da mislim, ni što da kažem, ali sam dočekao bolje dane i sretnije trenutke kad čovjek opet može lako disati, pravo misliti i mirno sjediti, i nikad nisam poželio biti ono što nisam ili ne biti ono što jesam. Ljudi koji su rođeni u bogatstvu ili su barem nekad bili bogati, to ne mogu (i ne možete im) nikad izbrisati iz njihova ponašanja. To izbija iz njihovih riječi, pogleda i pokreta. Davno sam pročitao i to uzeo za moto svog života, kad oni koji te tlače i truju, nalaze u sebi snage za to, zašto da je ne nađem - ja koji ću opet vidjeti staze dru-gog, ljepšeg, vedrijeg, sretnijeg i poštenijeg svijeta.

Za “sokolove” koji me nisu voljeli (ustvari, u pitanju su obične kokoši) imam još jednu gorku pilulu. Vraćen mi je ćaćin hotel, remek-djelo arhitekture. Sve sam ovo napisao zbog malog jubileja: uskoro slavimo četvrt stoljeća od one tmurne večeri kad su nas poslali na čekanje da bi lakše uništili Vjesnik. Sjetio sam se i onog štrajka novinara - nisam bio ravnodušan, ali nisam uzeo ni udio.

“Zašto nisi solidaran s nama?”, pitala me kolegica. “Kad smo mi 1991. do-bivali otkaze, ni vi niste bili solidarni s nama.” “To je bilo drugo vrijeme.” “A, ne”, rekao sam, “to je bilo prvo vrijeme, ovo sad je drugo vrijeme.”

A što se novinarstva tiče, prvo i najvažnije pravilo je ostati čitanz

zanimanje novinar

no inarbr. 7-9/2015. str. 41

Još vjerujem da pišem za hrvatske novine. I još mislim da kad kupim hrvatsku tiskovinu na kiosku, čitam novine na svojem, hrvatskom, jeziku. No što ih dalje čitam, sve ih manje razumijem. Tako čitam Jutarnji list od 18. ožujka 2015. godine, str. 22-23, i u njemu tekst Marine Klepo pod naslovom Hedgingom duga država je uštedjela milijardu kuna i ne razumijem ga. Ne razumijem ga već od naslova (dakle, u igri nera-zumijevanja sudjeluje i urednik, jer on oprema tekst naslovom, nadnas-lovom, podnaslovom, potpisima pod slike itd.). Ne moram provesti široku anketu o razumljivosti da zaključim: kao što tekst ne razumijem ja, ne razumije ga još barem 90 posto hr-vatskih čitatelja novina. Priznajem, trojka na popratnoj sličici (Martina Dalić, Slavko Linić, Boris Lalovac – bivši ministri i sadanji ministar fi-nancija) sigurno zna o čemu je riječ. I stručnjaci za financije, nadam se. No tko kupuje i čita dnevne novine? Već sam napisala „običan puk“, no brzo sam od toga odustala. Jer taj puk uglavnom ne čita ništa. Novine čitaju mahom osiromašeni umirov-ljenici. Koji svakim danom, zbog neimaštine, od te svoje dugogodišnje navike sve više odustaju.

Evo što piše u spomenutom članku. „Prvi swap 2011.“, „U optje-

caj se vratio izraz hedging ...“, „Hr-vatska ima samo jednu obveznicu koja nije hedgirana“, „swap se radio prvi put 2011. godine“, „Ukupno je ‘swapano’ 2,75 milijardi eura“, „ ... da swapa nije bilo“, „metoda swapa vjerojatno se iscrpila“, „Na pitanje koliko hedging košta ...“, „Za ob-veznicu koja je iznosila 1,5 milijardi dolara i bila hedgirana u euro ...“, „s hedgingom je cijena bila 6,664 pos-to“, „efekti swapa“, „tečaj po kojem je izvršen swap“, „s praksom hedginga počela je ...“ i tako dalje. Ne znam tko može reći da je ovo razumljiv hr-vatski jezik. Bez obzira na to koliko stručnu materiju članak obrađivao, ako je pisan za dnevne novine, a ne za neki specijalizirani časopis za financije, jezik takva članka morao bi biti razumljiv svim čitateljima. Osim kolonijalnoga položaja hr-vatskoga jezika u hrvatskoj državi, u tom članku bilo mi je zanimljivo još nešto. Autorica ni jedan jedini put nije osjetila ni tračak potrebe da ključne stručne riječi (koje u navedenom obliku možda i kolaju među stručnjacima za financije) objasni nama, čitateljima „opće prakse“, dakle laicima, ali takvima koji se možda i žele upoznati s nekim područjem o kojem znaju malo. Svakako je trebalo objasniti barem pojmove hedging i swap, koji su u članku napisani kao da piše kruh

i mlijeko, bez ikakva upozorenja, tek u jednom jedinom primjeru (ukupno je ‘swapano’) pojavili su se neki polunavodnici kao upozorenje da je to valjda riječ iz financijskoga slenga. Kao da hedgiran nije?! No on nije ničim apostrofiran. I po čemu će tko znati da bi to trebalo izgovarati hedžing, hedžiran i sl.? Bez pomoći engleskoga rječnika u čitanju hrvatskih novina teško ćemo na zelenu granu. Ovakvo pisanje nije ništa drugo nego nepoštivanje čitatelja (pod geslom: tko zna, zna; tko ne zna, ne treba ni znati). A da se stvarno znalo i htjelo, moglo nam se, bar u bilješci pod tekstom, objasniti što znače te engleske riječi. Hedge znači zaštita od rizika, osiguranje; hedging je ograđivanje, izbjegavanje ili smanjenje rizika, omeđivanje rizika, zaštita od rizika u novčanim operacijama. A swap je zamjena, razmjena, mijenjanje, izmjena, trampa, a u financijskim krugovima dogovor o zamjeni, kupovina deviza za gotovinu uz terminsku prodaju. Barem toliko. Naravno, swap se proteže i na druga područja na kojima se što razmjenjuje, pa tako npr. swap gossip znači razmjenjivati tračeve, ogovarati. Nepoznate riječi mogle su nam se i trebale objasniti. No to bi uključivalo ono što nam i inače tako nedostaje: izaći iz svojih cipela i pomisliti i na drugez

Piše Nives Opačić

Hedging i swap

no inarstr. 41 br. 7-9/2015.

recite im...foto Toni Hnojčik

no inarstr. 42 br. 7-9/2015.

Možete li za sebe reći: “Ja sam sretna žena, ostvarili su se svi moji snovi, sve ono o čemu sam maštala?”

- Kad sam dobro raspoložena, za sebe mogu reći da sam “sretna žena”, no moje djevojačke maštarije bile su nešto drugo. Nakon mature velika mi se želja bila upisati na zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti. Zadnjih dana školovanja moj profesor likovnog odgoja, poznati hrvatski slikar Ivan Heil, posjećivao je moje roditelje, uvjeravajući ih da bi bilo jako poželjno krenuti u tom smjeru, jer pozorno je pratio moj rad. Zbog obiteljskih razloga to mi nažalost (ili na sreću) nije uspjelo, ostala sam u svom rodnom Osijeku. Izbor fakulteta tada još nije bio velik i s prijateljima, pomalo iz vica, up-isala sam se na Ekonomski fakultet.

Poslije prve godine studija, opet zbog obiteljskih prilika, ostala sam sama s nezaposlenom majkom i val-jalo se zaposliti. Dobila sam ponudu da budem tajnica direktora IMK Sla-vonije, industrije modne konfekcije. Svi su mi govorili da je to izvanredan posao za mene, nekoliko dana dijelilo me od tog, meni tada vrlo apstrakt-nog radnog mjesta, kad se raspisao natječaj u Glasu Slavonije; redakcija je tražila novinare početnike. Moj otac, već u mirovini, bio je nekad

Razgovarao Jozo Petričević

Guljenje i tupljenje beskrajnog trajanja

Ne bih se odrekla ni-jednog teksta, i danas bih potpisala sve što sam uredila, napisa-la, samo nisam baš sasvim sigurna – bi li to potpuno odgo-varalo sadašnjim novinarskim kriteri-jima. Mnogo se toga promijenilo, de-belo smo zabrazdili u elektronsko doba, brže se i lakše stiže do informacija

zaposlenik u Glasu na administra-tivnim poslovima i kao sasvim malu curicu vodio me u štampariju. Za mene je to bilo pravo čudo, divan miris tiskarske boje, čarolija pokre-tanja valjaka teške novinske rotacije... Začuđujući tonalni ritmovi i kretanja i danas su mi krasna slika… Prijavila sam se na natječaj, od desetak pri-javljenih primljena su tri novinara početnika. “Novinarstvo je crnački posao, dnevne novine izlaze svaki dan, nema radnog vremena, ni petka, ni svetka… Nije vijest da je pas ugriz’o čovjeka, nego da je čovjek ugrizao psa”; to je govorio, nama, novinarima početnicima, moj prvi urednik grad-ske rubrike, pokojni Alojzije Šmit, doajen osječkog novinarstva.

Premda ste u mirovini, niste još bacili pero u trnje?

- Kad bih rekla da je novinarstvo moj život, zvučalo bi jako patetično. No, mi smo novinari posebna, rekla bih, čudna bića. Znam da moji umi-rovljeni prijatelji i kolege žive svoje uobičajene svakodnevice, bolje ili lošije, kako kad, s nekima se ponekad sretnem, no sve rjeđe, ali znam za inačice njihovih skrivenih afiniteta, razmišljanja, potreba, zalijevanja one podsvjesne biljčice nepodnošljive lakoće postojanja… Joj, ne bih puno govorila o novinarstvu. Nisam nikada

intervju Ljerka Antonić

no inarbr. 7-9/2015. str. 43

bila onaj tip novinara – zaustavite ro-taciju, imam senzaciju! Ali sam dobro naučila biti novinar svakodnevice u dnevnim cajtunzima.

Od lani vas više nema na stranicama Glasa Slavonije?

- Zapravo sam prošle godine prestala pisati kolumne u Glasu, sa zadnjim nadnaslovom “Lje(r)karije”. Razlog je bio, kako su mi objasnili, nova koncepcija lista, pa sad više ne znaju gdje bi ugnijezdili moje pričuljke, a (u povjerenju) nisu mi dugo ni plaćali. Više od tisuću kolumni u tridesetak godina, s malim prekidima, objavila sam u svojim cajtunzima, od “Osječke pričaonice” preko “Temporamu-tantura”, “Novinarskih mirodija”, “Smijeha linotypa”, “Inventure – otvoreno!”... Na sebi blizak način kroničarski sam bilježila puls kraljevskoga grada Osijeka, filovan danima prošlim, sve to na kozerski, pomalo zafrkantski način, koji je već, kao novinarska forma, gotovo nestao sa “špiglova” stranica.

Iz tiska su iščezle karikature pa i reportaže?

- Danas je sa stranica dnevnih i tjednih novina gotovo nestala karikatura, a upravo je ovo vrijeme u kojem živimo izuzetno pogodno za karikaturu, ponekad ubojitiji žanr novinarstva od pisanog teksta. No, dogodilo se da sam ostala bez Tibora, umro je prije nekoliko godina, a ja sam ipak nastavila samo tekstualno. I furalo je tako, sve donedavno.

Dosta je toga objelodanjeno u knjigama, počevši od “Osječke pričaonice”, na poticaj Drage Hedla, friškog dobitnika Nagrade za životno djelo Hrvatskog novinarskog društva,

mog dragog kolege, i jednog od glavnih urednika Glasa Slavonije.

Proslavili ste se po svojim esekerskim kolumnama i očuvanju esekerskog govora, o čemu ponajbolje svjedoči vaše najnovije djelo “Klamerica esekerska”, objavljeno potkraj prošle godine.-Neizmjerno je osječko

žargonsko leksičko blago, istinski trag osječkoga srednjoeuropskog identiteta, no u kolumnama koje dugo pišem više me nose ljudi i događaji, ljudi ponajprije, koji čine ovaj osječki gradski milje, još živući i njihovi sljednici, za njih i o njima pišem - kako drukčije nego žargonski - onako kako sam odrasla i kako živim. Nisam znalac “Die essekerische Sprecharta” poput Luje Pleina, niti “Astan libi komšinica” poput Dierenbacha, osječkih autora, djela objavljivanih davno u osječkom Hrvatskom listu, ali ja bih jako rado s njima sjela i popila kavu sa šlagom u nekoj finoj osječkoj kavani i samo ih slušala do beskraja.

Ipak, kroz šprehanje, govor moje fajte, familije, frendova i fren-dica, esekerština je tu, još prisutna, izvire i danas u mnogim frazama i izričajima, njemačkim, no svakako i mađarskim iskrivljenicama, tvoreći tako tipične esekerske kovanice, štoviše način komuniciranja. Jednima za nostalgično prisjećanje, drugima da shvate kako njihov grad bogate tradicije pripada samoj jezgri srednjoeuropske kulture, identiteta.

Što biste iz dugogodišnjeg bavljenja novinarstvom voljeli ponoviti, a što zaboraviti? - Više od pedeset godina sam

u novinarstvu, stalnom radnom

odnosu od 1. siječnja 1963. pa sve do umirovljenja, krajem prošlog stoljeća. Voljela bih ponovo sresti krasne ljude, poput Vladimira Preloga, našeg nobelovca, Stevana Dedijera, mnoge glumce, slikare, prosvjetne, znanstvene radnike, obične, no vrlo zanimljive radnike iz neposredne proizvodnje, s kojima sam često razgovarala (“imala intervju za novine”), tko bi se svega toga sjetio... No, tragovi su ostali u pisanom tisku, novinama koje izlaze svaki dan.

Valjalo bi dobro računati za opus u brojkama. Loši trenuci u dnevnoj redakciji teže su zapamtljivi, a bilo ih je, dobrih je obilje. Primjerice, moja suradnja s gospodinom Brankom Mihaljevićem na “Osječkom karuselu”, mjuziklu, glazbenom vedutom u dva čina, u osječkom HNK, s gospodinom Ivanom Balogom, intendantom ondašnjeg Dječjeg kazališta u postavi pred-stave “Lažeš, Melita” (igra u jednom školskom satu) Ivana Kušana, kada sam po narudžbi dopunila Kušanov tekst svojim “umotvorinama”, šašavim događajima, muvanjima po Osijeku, do Aljmaša i uokolo, sve do Kopačkog rita. Kušanu se to dopalo, a i drugima...

Bilo bi krasno ponoviti i neka novinarska putovanja, razgovore s ljudima, novo pisanje putopisa, iz bivše Istočne Njemačke, onda Za-padne Njemačke, Italije, Mađarske, okolnih zemalja, Španjolske, bivšeg SSSR-a, Uzbekistana… Još čeznem za neostvarenim putovanjem transsi-birskom željeznicom, iako je to sada samo šest dana, Moskva – Vladiv-ostok, pomirisati Bajkal… Ne bih se odrekla nijednog teksta, i danas bih potpisala sve što sam uredila, napisala, samo nisam baš sasvim sig-


no inarstr. 44 br. 7-9/2015.

urna – bi li to potpuno odgovaralo sadašnjim novinarskim kriterijima. Mnogo se toga promijenilo, debelo smo zabrazdili u elektronsko doba, brže se i lakše stiže do informacija. A što zaboraviti? Najteži su mi zapravo bili politički sastanci, “guljenja”, “tupljenja”, beskrajnost trajanja, na sjednici SUBNOR-a. Molim potiho pepeljaru, a drug mi strogo, poluglas-no reče: “Mi ovdje nismo pušljivi!” Na partijskim sastancima uvijek sam bila u komi, sva napeta, bojeći se da nešto ne zglajzam. A i sama sam bila članica SK, taj mi je uvjet postavljen već prilikom prijema u novinarske redove. Moj otac zbog toga nije sa mnom razgovarao nekoliko mjeseci.

Specijalizirali ste se za privredu. Kod nas su se ugasili mnogi industrijski giganti, neki i u Slavoniji. Slavonija je poznata žitnica, a mi žito uvozimo. Uvozimo čak i hostije?

- Završila sam studij ekonomije, gotovo i postdiplomski. Pratila sam dugo gospodarska zbivanja u Osi-jeku i šire, rad Gospodarske komore, dosta sam putovala na razne zadatke, imala svoje kolumne u nedjeljnim prilozima i uređivala jedan takav prilog zajedno sa svojim suradnici-ma. Štofa je uvijek bilo, zanimljivog, potencijalnog, afirmativnog.

Danas su rijetki industrijski giganti, Slavonija je na koljenima, dobre farme propadaju, u Osi-jeku se održala Saponia, Pivovara, Tvornica šećera i Kandit, možda sam nekoga preskočila… Jedan vic kruži dugo Osijekom: Osijek, centar Slavonije i Baranje dobio je najviše moguće međunarodno priznanje! Za ekologiju! Sve su, naime, tvornice likvidirane, pozatvarane, živi se čisto

i miomirisno… No, ima nade, tu su sve življi i uspješniji poduzetnički inkubatori. Mislim da sam prošla sve rubrike u Glasu Slavonije, osim sporta. Sjećam se da mi je to jednom u polušali zamjerio moj davni kolega, nekadašnji sportski urednik Nikola Ilić, misleći da je novinaru u razvoju neminovno proći sve novinske rubrike. Smijala sam se toj zamjerci, rekavši da nemam afiniteta za pisanje o sportu, ali sam se, još kao gimnazijalka, bavila plivanjem u Zimskoj luci, u Klubu Omladinac, a već kao mlada novinarka bila sam padobranac. Dvadeset devet skokova na osječkom aerodromu, zadnji malo rizičan, nije mi se otvorila kupola glavnog padobrana, ipak tu

je bila rezerva, u zadnji tren! No to je već sasvim druga priča.

Što zamjerate sadašnjoj generaciji novinara, jesu li oni odgovorni?

- Nemam im što zamjerati. Držim da je njima danas izuzetno teško, rade pod stresom, odgovorni su svojim redakcijama i javnosti, ugrožena im je egzistencija, novi-narstvo je danas ugrožena profesija. Mnogi su mediji ukinuti, mnogi strahuju pred ekonomskim kra-hom. Odgovorniji su dio našeg društva, a bez priznanja za rad i do-prinos demokratizaciji. To svakako zabrinjava Hrvatsko novinarsko društvo, našu strukovnu organizac-iju. Pred suvremenim novinarima


životopisNovinarka i spisateljica Ljerka Antonić, djevojačkog prezimena Bočanji,

rođena je 19. ožujka 1942. u Osijeku, gdje je završila gimnaziju i Ekonom-ski fakultet. Od početka 1963. zaposlena je u redakciji Glasa Slavonije kao novinar početnik, prošavši sve stupnjeve novinarskog napredovanja, do uredničkog statusa. Radila je u nekoliko rubrika - “U žarištu”, u “Ned-jeljnom magazinu”, gradskoj rubrici, gospodarskom prilogu “Infoprofit” - sve do umirovljenja 1999. godine. U novinarstvu je provela cijeli radni vijek, a još kao gimnazijalka počela se javljati izvještajima, vijestima u Plavom vjesniku, a tiskani su joj i prvi poetski radovi.

Iako u mirovini, i dalje se kontinuirano bavi publicističkim radom, još prije godinu dana redovito je objavljivala kolumne u Glasu Slavonije, a radioprilozima i dalje sudjeluje u programu Slavonskog radija. Tako je u novinarstvu, zapravo, već 52 godine.

Objavila je šest knjiga: “Osječku pričaonicu”, “Blues za šnajdericu Herminu”, “Smijeh linotypa”, “Klamerica esekerska”, izbor uglavnom iz zapaženih novinarskih kolumni, te “Žurim na susret ugode”, kronologiju zbivanja i susreta u organizaciji poznatog osječkog društva Festina lente (Žuri polako), čiji je dugogodišnji član. Objavila je i “Sakadaš”, zbirku haiku poezije, član je Društva hrvatskih haiku pjesnika, dobitnica je nekoliko međunarodnih nagra-da, a objavljuje radove u domaćim i stranim haiku zbornicima. Uvrštena je u “Nepokošeno nebo”, najnoviju antologiju hrvatskog haiku pjesništva.

Slikarstvo joj je također jedan od hobija, sudjelovala je na mnogim likovnim manifestacijama i dugogodišnja je članica osječkog slikarskog amaterskog društva Likara.

no inarbr. 7-9/2015. str. 45

sve je češći zahtjev općeg i stručnog obrazovanja i ovladavanje novim tehnologijama. Kvaliteta i znanje jedino im mogu osigurati postoja-nost u novinarskoj profesiji.

Jesu li naši mediji podložni utjecajima sa strane? Kako se pisalo nekad, a kako danas?

- Malo mi je teže to ocijeniti, iako sam još “u žurnalističkom filmu”, nešto sporijem, ali ne i nijemom, no nisam baš pažljivi čitatelj i analitičar suvremenih izdanja. Više sam orijenti-rana na televiziju, dnevne novine ne kupujem, Glas Slavonije još primam redovito, uz malo nižu pretplatu, kao bivši novinar. Svakako mislim da su u suvremenom informiranju neminovni dozirani utjecaji sa strane, zbog širine pogleda i shvaćanja, no bez sumnje ih valja kontrolirati. A vezano uz način pisanja - nisam sigurna koliko tu danas ima odgovornosti, istinitosti, provjeravanja svega i svačega, što čitatelji cijene. Novinarstvo je uvijek refleksija stanja u društvu, ne samo u Hrvatskoj. Kakvo društvo, takvo i novinarstvo, a tvrdimo da imamo korumpiranu državu. U pisanim sredstvima informiranja sve je manje slobodnih novinarskih formi, osvrta, bilješki, reportaža... Ipak, nije fer preferirati prošlo novinarstvo. Postoje i talentirani novinari u novinama, na radiju, portalima, televiziji, koji bi uvijek o nečemu pisati, imaju svoj stav i rado ih se čita. Nažalost, i njih se danas često pretvara u redaktore zbog strahova od pada naklade, povlađuje se vlasnicima novina.

Pomogli ste mnogim mladim novinarima. Koliko se danas u redakcijama radi s novim kolegama?

- Trudila sam se pomoći svojim znanjem i iskustvom, osjećao se tim-ski rad, nekako smo bili povezani, s puno razumijevanja, zajednički smo se opuštali uz kave, kad smo mogli, uz puno smijeha i zafrkancija i to su nam bili dobri ventili… Neki od mojih mlađih kolega postali su dobri autori, urednici, neki su se raštrkali kojekuda, u novinarstvu i izvan njega. Ne znam radi li se danas s mladim novinarima, stara novinarska garda je u mirovini, mnogih više i nema među nama, oni “stariji”, koji su sada u informatičkom drilu, mislim da nemaju vremena raditi s mladima. Za njih se pak vjeruje da su dosta naučili tijekom studiranja, pa ih se odmah pušta u vodu i - plivaj! To je šteta. I šteta je što danas redakcije ne koriste umirovljene da rade s mladima. Da ih usmjeravaju i na njih prenose svoje veliko znanje i iskustvo.

U mirovini ste petnaestak godina. Kakav je danas odnos vaše matične kuće prema vama, možete li živjeti od mirovine i kako teku vaši umirovljenički dani?

- Cijelo ovo vrijeme nisam imala osjećaj ležernosti. Dosta sam radila, pisala, bio je to ritam, više ne baš kao u dnevnoj, ali u tjednoj redakciji. I sada još radim, nešto manje, uglavnom za radio. Nikad ne dangubim, ponekad mi je krivo što dangubiti i ne znam, taj mi je glagol zapravo nepoznat, neuhvatljiv pojam, nestimulativan... Pratim društvena događanja u gradu, čitam, pomalo slikam, žao mi što više ne mogu na planinarske pohode, a član osječkog planinarskog društva Bršljan – Jankovac postala sam još kao petogodišnjakinja, roditelji su me upisali, pa smo gotovo svake nedjelje ujutro oko tri sporim

intervju Ljerka Antonićvlakićem Ćirom kretali od Osijeka do Čačinaca, onda kojekakvim seljačkim kolima do Drenovca, pa cipelcugom prema Jankovcu.

Sve u veselom društvu s puno dječurlije, uz pjesmu, smijeh, dovikivan-je, a odrasli su, muški uglavnom, već pomalo natezali demižončiće s finim vinom. Godine mi donesu i poneku bolest, teže se krećem, pa bih mogla zalutati u planini, iako me moji plani-nari, znam, nikada ne bi ostavili. Zato često odlazim na gradske bazene, dosta plivam, tada se zaista dobro osjećam.

Za matičnu novinarsku kuću veže me još samo nostalgija i neki dragi ljudi koji još grickaju novi-narski kruh. Žao mi je što moja redakcija ne posvećuje više pažnje svojim penzionerima, ne zovu nas na obilježavanje važnijih obljetnica, na prigodna druženja, viđamo se ponekad grupno na ispraćajima svojih kolega. Ne osuđujem, ali žao mi je. Od mirovine još mogu živjeti, no sve skromnije. Kad čujem i čitam o današnjim mirovinama svojih kolega i o trudu Hrvatskog novinar-skog društva da pomognu svojim članovima koliko je moguće, onda još moram biti zadovoljna.

Kakvu biste poruku željeli uputiti mladim kolegicama i kolegama?

- Mlade generacije novinara svoj bi težak, odgovoran i složen posao morale i u ovo teško vrijeme obavl-jati na najvišoj profesionalnoj razini. Valja čitati što više, a činjenice za njih moraju biti svetinja. Uspješnog novinara čini čitava lepeza različitih znanja i osobina, prvenstveno upor-nost. Jer pravi novinar nije adminis-trator. Uz ljubav prema novinarstvu svakako valja završiti fakultet, steći visoko obrazovanje, usavršavati gaz

no inarstr. 46 br. 7-9/2015.

Libar za pouku i zabavu

Renato Baretić & Ivica IvaniševićSplit za početnikeNakladnik Znanje, Zagreb 2015.

Višak novinarske vrijednosti glavni je razlog nastanka poučno-zabavne knjige Renata Baretića i Ivice Ivaniševića Split za početnike, a upotrebljena leksikografijska prezentacija samo je dovitljivo odabrana forma, nipošto ne i strogi okvir za prezentaciju provjerenih definicija izabranih pojmova. U predgovoru to autori ne samo da priznaju nego rado ističu kako su bili slobodni sasvim ležerno birati natuknice ne vodeći se objektivnim, znanstveno ovjerenim kriterijima, nego samo vlastitim procjenama, afinitetima, ukusima, generacijskom pripadnošću, čak i predrasudama. A sada, da ih dalje ne bih citirao prepisujući, upozorit ću samo na jedan od originalnih dodataka u knjizi ovako naslovljen: Uradi sam, SPLIT ZA NAPREDNE (i za sve grintave s razlo-gom, šufištike bez razloga te osobe s boljim pamćenjem i drugačijim ukusom). Iza te na-slovne stranice odjeljka ide desetak praznih stranica s abecedarijem za dopune najgorljiv-ijih čitatelja. Budući da je pisac ovih redaka ne samo stariji novinar od autorskog dvojca, nego i zavičajno Splićanin, normalno je da sam se ne samo prepoznao u uputnom tekstu u zagradama, nego ću prihvatiti ponudu i očitovati se odmah o natuknici pri samom početku knjige.

Riječ je o jedinici Arheološki muzej koja je, odmah da kažem, korektno odrađena i sasvim u općem primjerenom stilu ove knjige, iznose se tu relevantne znanstvene činjenice o začinjavcima te ugledne ustanove pa se tako spominju i šetnje Marka Marulića s Dominikom pl. Papalićem kroz šikarje onovremene Salone kada su skupljali pras-tare sitnice koje će se koje stoljeće kasnije naći u Muzeju kada je ravnatelj muzeja bio - don Frane Bulić. U toj natuknici o don Frani Buliću sažeto je, uistinu leksikografski opisan život i djelo oca hrvatske arhe-ologije, ali i u stilu komentarskoga kritičkoga novinarstva poentirano je sve činjenicom da u Zagrebu na istaknutu mjestu postoji spomenik don Frani, a u Splitu ga nema, da su brojni gradovi zahvalili don Frani imeno-

nove knjige - svijet medijavanjem svojih ulica po njemu, Split nije. U Splitu se po njemu zove samo Nadbiskupska klasična gimnazija.

E, tu je autorski dvojac propustio zabilježiti i priču, možda i samo fjabu, da je don Frane Bulić za svoga svećeništva, kako se to nekad u Splitu pričalo, “solinskim Vlajima na ispovidi dava za pokoru da moraju kopat na solinskim iskopinama za oprost grija i to onako kako im se reče”. Bila to istina ili samo tipična splitska glenda, to je nešto što bi odlično u ovakvoj knjizi sjelo u natuknicu o velikom teologu, klasičnom filologu i velezaslužnom arheologu. Zato ću ja upravo to kao prvo unijeti u svoj recenzentski prim-jerak u onaj ispunjivi dodatak Uradi sam, Split za napredne, mada ne znam da li kâ grintavac s razlogom ili šufištiko bez razloga. Možda i zbog jednog i zbog drugog. Ali, eto kao šufištiko moram zagrintat’ što grintanje kao leksikografijsku jedinicu autorski dvojac jest uvrstio u abecedarij, a šufištika, kao nimalo manje značajan pojam, nije. Eto, i to ću morati sâm unijeti u svoj Sam svoj majstor leksikografijski priručnik.

Unijet ću također pod S pojam Split za početnike. Zapisat ću da je to knjiga u kojoj je, od svih uvrštenih tekstova, Predgovor daleko najpromišljeniji uradak. Auktori su vrli, naime, predvidjeli u tome sve ili gotove sve zamjerke koje i dobron-amjeran i nedobronamjeran prikazivač može imati. Nisu samo predvidjeli ili samo možda nisu da bi ih neki kolega s mnogo utakmica u nogama mogao i prokužiti u toj raboti, pa su valjda zbog toga i izmislili rečeni Uradi sam svoj majstor. Zato ću i posljednji pasus uvrstiti u svoj abecedarij pod B&I i pod I&B. Za svaki slučaj.

Inače, Renato Baretić i Ivica Ivanišević pokazali su veliku dosljednost u ispi-sivanju, može se reći, svih svojih leksiko-grafijskih jedinica što se tiče stila, opsega, uvjerljivosti te poučnosti i zabavnosti. Posebno dvije potonje karakteristike, čini se, uglavnom su uspjeli održavati u balansu tako da ne bi ni slučajno bili previše poučni ni previše zabavni. Kao da su se držali one splitske stare poslovice da što je preslano nije ni maški drago. Sretna je okolnost što obojica, osim splitskoga usuda, imaju i jednu veću ili manju maću u životopisu, a to je Zagreb. Renato Baretić je čak rođeni Zagrepčanin koji se u svojim Isusovim godinama definitivno preselio u Split i od tada “promatra svijet drugim očima”. Ivanišević je pak korijenski Splićanin “otišao na studij u Zagreb, odakle se nesmotreno vratio u Split”. Jedan i drugi slučaj dobar su razlog za pomalo autoironi-jski pogled na sve oko sebe. Njih dvojica vjerojatno kompleksno razumiju onu ne suviše poznatu izreku koja bi na latinskom mogla ući u sve Dicta et sententiae, a koja kaže da je Zagreb glavni grad Splita.

To je veoma tricky postavka rekli bi i u Zagrebu i u Splitu. Jedni misle da drugi misli ono drugo što se ne sviđa ni jednim ni drugim. Misli li se tu da se tvrdi da Zagreb jest doduše glavni grad, ali čega? Splita? A nije li to onda Split sve ono ostalo. Univer-zum kao takav. Preteško je sada to raspredati s neke druge strane. Kao one da je u Zagrebu toliko Splićana da to zbilja može biti njihov glavni grad, ali ovdje treba prekinuti to predivo jer je riječ o nîti koja ide u kolombar. A što je kolombar, toga nema ni u Splitu za početnike. Treba eventualno pogledati u Petrićev rječnik splitskih riječi.

A onaj podatak da je ovaj splitski autorski dvojac maćan Zagrebom, najbolje se razumije iz natuknice Zagreb u Splitu za početnike. Kaže se tamo da je Zagreb glavni grad Hrvatske ujedno i jedini grad na svijetu koji Splićani mrze više od samoga Splita. Unatoč tom dubokom čuvstvu devet desetina Splićana koji su otišli studirati u Zagreb ostalo je - “gori”. Naravno, mrze ga i tamo jer teško je živjeti svoj život ako mu ne nađeš neku svrhu.

Pisac ovoga prikaza, dakle, svrstan je u spomenutih devet desetina jer je ostao - gori, te koristim stoga ovaj medijski prostor stručnoga glasila za izjavu da se zadnja rečenica gornjeg pasusa ne odnosi na mene. Nikako. Naime, neku svrhu života općenito je teško naći i bez upletanja u to i Splita i Zagreba. Ovdje bih stoga citirao još jednu jedinicu iz predmetne knjige, a naslovljenu Utorkaši. Kaže se da je to naziv za nekoliko, generacijski odijeljenih, viđenijih Splićana koje se, neovisno jedna o drugoj, posljednjih desetljeća na raznim mjestima okupljaju utorkom navečer. Zašto baš utorkom, to znanost još nije istražila.

O toj natuknici nešto mi je ipak više reći nego što stane u četiri retka. Utorkaši, gledano ovako iz Zagreba, trebali su, naime, dobiti bitno više redaka na istom mjestu u ovom ležernom leksikonu. Možda je autorski dvojac R. B. & I. I. precijenio skromnost kao vrlinu pa je zbog sebe samih tu jedinicu sveo na minimum, a pojedincima dao primjerene samostalne jedinice. Možda sam u krivu, ali utorkaše se ponajprije smatralo grupom sjajnih splitskih novinara različite provenijencije koji su specifični višak novinarske vrijednosti počeli plasirati i izvan novinskih stranica i žurnalizma općenito, te su svojim uknjižavanim radovima sasvim ozbiljno kročili u suvremenu hrvatsku književnost u kojoj njihov doprinos više i ne može skrivati svoje izvorno postanje.

Posebna su vrijednost u ovoj knjizi foto-grafije na prvim stranicama abecedarija što ih je izabrao legendarni fotoreporter Klarić, Fjodor Feđa.

Može li se očekivati novo izdanje dopun-jeno iz dodataka Uradi sam, Split početnik? Živi bili pa vidili! z

Mario Bošnjak

no inarbr. 7-9/2015. str. 47

nove knjige - svijet medijaIgor MandićPrincipi krimićaKonture jednog trivijalnog žanraV.B.Z. 2015.meki uvez, 224 str.

Riječ je o knjizi koja je prvotno objavljena 1985. godine, a nastala je dobrim dijelom kao rezultat vrlo intenzivnog uredničkog i recenzentsko-kritičarskoga posla kojim se u to vrijeme (1979.-1984.) bavio njezin autor. Kroz praksu čitanja, recenziranja, odabi-ranja i komentiranja, “čas se opirući, a čas popuštajući bujici slučaja koja na

naše obale nanosi naplavine iz goleme planetarne produkcije krimića”, Mandić je, kako sam navodi, naslutio određene obrise ovog “trivijalnog žanra”.

Uzimajući krimić kao relevantnu književnu činjenicu, u vrijeme kada mu teoretičari i književni kritičari na ovim prostorima nisu bili nimalo skloni, Mandić je učinio pionirski pothvat tematizirajući ga na nekoliko osnovnih planova ili područja, analizirajući njegove klišeje, miteme, protagoniste, karakteristične situacije itd.

Danas, točno trideset godina nakon objavljivanja prvog izdanja “Principa krimića”, kada su u međuvremenu mnogi akademski tabui vezani uz ovaj žanr prevladani, a krimić već dulje suver-eno dominira recentnom književnom produkcijom diljem svijeta, objavljivanje ove Mandićeve knjige ne čini se samo

opravdanim, već i prijeko potrebnim za razumijevanje tog književnog fenomena z

Hrvoje ŠalkovićNova mis ČileaBalkan Noir / Naklada Ljevak 2015.meki uvez, 160 str.

Potjera za ubojicom vodi glavne junake do ruba svijeta – do mračne i pogibeljno ledene Antarktike.

Mlada detektivka Lara odlazi u Patagoniju nakon što joj jave da joj je

foto Toni Hnojčik

no inarstr. 48 br. 7-9/2015.

djed, kojeg su ubili na isti način kao i dvadesetak godina ranije njezina oca, ostavio nasljedstvo. Lara odlazi u Punta Arenas (u kojem više od polovice stanovništva čine doseljenici iz Hrvat-ske), ne samo radi nasljedstva nego i radi razjašnjavanja djedova ubojstva. Na tom putu pridružuje joj se stariji kolega, iskusni inspektor Vinko Sivec zvan Sivi, te se oni po dolasku u Punta Arenas suoče sa zločinima serijskog ubojice koji žrtve ubija nožem tako da ih prvo izbode, a potom im prereže grkljan. Šef policijske stanice u Punta Arenasu dopušta Lari i Sivecu da sud-jeluju u potrazi za ubojicom jer nema dovoljno ljudstva, s obzirom na to da je taj grad na jugu Čilea dotad bio mirna, učmala sredina u kojoj se godinama nije dogodio ni jedan teški zločin. Rasplet uključuje nevjerojatne akcijske scene u kojima Lara i Sivec kreću avionom na Antarktiku u potragu za ubojicom, a identitet ubojice šokantno je otkriće...

Hrvoje Šalković rođen je u Zagrebu 1973. Diplomirao je na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, a posli-jediplomski studij završio na london-skom University of Westminster. Pisan-jem se bavi od 2002. od kada je objavio sedam romana i dvije zbirke kratkih priča. Proputovao je 116 zemalja na svih sedam kontinenata, član je Hrvatskog društva pisaca, dobitnik književne nagrade VBZ 2006., te finalist književne nagrade Kiklop 2007. Kada ne putuje, živi i radi u Zagrebuz

Kovač i kralj idu dalje

Drago HedlIspovjedna tajnaNaklada Ljevak, Zagreb, 2014.

Kao u svakom pravom krimiću, postoji detektiv, inspektor Vladimir Kovač koji je tipičan good guy, koji unatoč svemu čime ga bad guys pokušavaju onemogućiti, uspijeva pomaknuti istragu s mrtve točke. Ali ima tu nešto netipično, sasvim nestandardno i neuobičajeno za kriminalistički žanr, a to

je da postoji stanoviti dualizam u protago-nizmu romana. Nositelj radnje nije samo inspektor Vladimir Kovač nego i novinar Stribor Kralj. Drago Hedl, novinar, kao da se nije do kraja pouzdao u književnika Dragu Hedla. Možda je stoga inspektoru Kovaču pisac pridodao novinara Kralja tako da oni zapravo vode komplementarne istrage. Tu su posrijedi dva književna lika koja sukladno dinamiziraju radnju, ali čitatelja mogu navesti i na neku vrstu složene kompetencije važnih likova.

Gornji reci objavljeni su prošle godine na ovome mjestu i u ovome glasilu u mome prikazu Hedlove prošle knjige Izborne šutnja jer mi se iz više razloga to učinilo prigodnim i pogodnim. Evo zašto: prvo jer je to prilika da ovaj prikaz knjige Ispovjedna tajna već samim početkom ustanovi da je posrijedi pravi, organski sastavni nastavak rečene prve knjige te, kako će se kasnije vidjeti, zapravo drugi nastavak u mogućoj trilogiji. No, što je onda novo u drugom nastavku, posebice u odnosu na likove.

Zajedničko im je da obojica postaju složeniji, izgrađeniji likovi i to kako na javnom tako i na osobnom planu. Lik ins-pektora Kovača koji je, doznaje se, preživio samo zahvaljujući tome što je Ljevakov urednik Nenad Rizvanović primijetio da u štivu ima obilje štofa za pravu nakladničku franšizu, postaje sve čvršća i hrabrija osoba nakon što je se takorekuć vratio iz mrtvih. Postao je upravo neustrašiv i sklon mno-gome profesijskom riziku. Lik novinara Stribora Kralja također je u prerastanju, moglo bi se reći u snažnijeg alternativnog protagonista, više nego li u prvome dijelu. Ali i pisac Drago Hedl u Ispovjednoj tajni iskazuje se umješnijim, uvjerljivijim i dramaturški dinamičnijim u vođenju pa-ralelnih i polivalentnih tokova radnje. Od krimića, kako je pohvalno već etiketiran, skandinavskoga tipa, dakle, precizno soci-olocirana mjesta krimogenih događanja, a ne ono dogodilo se jednom negdje, tko zna gdje, Hedl dolazi do sofisticirano nostrificirana rasnoga trilera. Nije tu više posrijedi samo Osijek i Hrvatska, nego se radnja seli prekogranično i u Beograd i u Srbiju, predstavlja se tako široku galeriju zločinaca svih fela iz ovoga dijela svijeta koja je uhvaćena na Hedlovim stranicama na djelu. Čitalaštvu preostaje da po Hed-lovim modelima samo prepoznaje stvarne likove, zlikovce koje se viđa svakodnevno u medijima jednako kao neosuđene ili osuđene, pravomoćno ili nepravomoćno. A mnoge je od njih novinar Hedl imao prilike osobno upoznati i to okrutnom metodom vlastite kože radeći kao ratni izvjestitelj. U ovoj knjizi njegovi lik, istraživački novinar Stribor djeluje s obje strane nekadašnje bojišnice u okolnostima u kojima upada u smrtne opasnosti.

A, ta sva nerijetko mračna proza književnika Hedla tako je impregnirana fatumom politike, koju je Hedl novi-nar desetljećima preživljavao, da se kao užasavajući lajtmotiv prelijeva preko svega što bi trebao biti normalan neki život u priči potpunoma prožetoj svekolikim anomali-jama u suvremenom društvu, političkim strukturama, policiji, pravosudnom sustavu i javnome mnijenju. Njegovi likovi uglavnom, ako su pozitivci, imaju od života premalo dobra, a ako su negativci, onda se uglavnom nezadrživo i lako penju na društvenoj ljestvici uspjeha i vlasti, a jedino je utješno za one prve što još barem u Hedlovim trilerima ima poneki policijski inspektor Vladimir i poneki istraživački novinar Stribor, mada je nekako teško dočekati da oni iz romana dođu u stvarnost, iako su iz nje potekli.

Stvarnost pak u Hedlovoj poetici trilera ponekad zna provaliti i u zadivljujuće očaravajućem ozračju. Onako da se oštrije osjeti dramaturški rez u smjenama napetih radnji. Primjerice, u takvim prijelazima može se naći i ovakav holivudski prizor: Zalazeće sunce obojilo je lice inspektora i forenzičarke u purpur, kao da su tjedne proveli na kakvom sunčanom otoku. Siluete i izdužene sjene visokoga muškarca i vitke žene pored njega polako su se odmicale šetalištem, jasno se ocrtavajući na sivom asfaltu. Prizor je bio nalik na završnu scenu filma o sretnoj ljubavi, romantičnoj ljubavi koja je nakon mnogih iskušenja upravo započela.

Na samom kraju Ispovjedne tajne inspektor Vladimir kaže sljedeću znakovitu poslovicu: Ne pada snijeg da pokrije brijeg, nego da svaka zvijer ostavi trag. A to znači – nastavlja se! z

Mario Bošnjak

Ivo i Slavko GoldsteinTitoProfil Knjiga d.o.o. 2015.tvrdi uvez, 930 str.

Titu golema većina istraživača priznaje povijesnu važnost i veličinu i svi će se složiti da je znatno obilježio povijest jugoslavenskih prostora, pa i čitavog svijeta u 20. stoljeću.

Sami autori poručuju: “I dok će za neke uvijek ostati ‘ljubičica bijela’, za druge će biti crveni vrag. Poznavatelji povijesti znat će analizirati njegove dobre i loše strane, njegove uspjehe i trijumfe, njegove greške i poraze. Po našem mišljenju uspjesi pretežu

nove knjige - svijet medija

no inarbr. 7-9/2015. str. 49

nad promašajima, iako ne zanemarujemo ni Titove kardinalne slabosti, pa ni odgovor-nost za počinjena nedjela u nekim razdo-bljima njegove vladavine.

Naša dužnost i naš cilj u ovoj knjizi bili su da prezentiramo svu kompleksnost jedne iznimne ličnosti i vremena u kojem je ona živjela i djelovala...”

Kad je postao šef države, jedna od prvih željezničkih pruga koja se pod novom vladom sagradila bila je – pruga za Kumrovec, koja se nikako nije mogla opravdati ekonomskim ar-gumentima. Tako se odužio Kumrovcu, iako na kraju te kumrovečke uvertire u Titovoj biografiji stoji neodgovoreno i neodgovorljivo pitanje: što je zapravo dugovao Kumrovcu? Što uopće dugujemo rodnom kraju, ako smo ga odmah poslije djetinjstva zauvijek napustili? Što je Tito kao poputninu ponio iz svog Zagorja, osim uspomena na jedan ne baš idiličan životni početak? Najlakše je, na primjer, odgovoriti da je Josip Broz još u djetinjstvu uspio usvojiti karakterističnu zagorsku marljivost i upornost, druželjubivost i smisao za humor. Ali zar i među Zagorcima nema lukavih zabušanata ili nedruželjubivih mrkogleda? Ili, zar nema i među Slavoncima ili Slovencima mnogo upornih i marljivih, druželjubivih i sklonih šali? Još su nam suviše nejasna sva složena ispreplitanja najraznolikijih utjecaja koji dovode do formiranja ličnosti. U slučaju Josipa Broza Tita možda ćemo nešto više i jasnije naslućivati tek kad sagledamo njegov dug životni put, u kojem je bilo nekih stalnih poriva, nekih konstanti, nekih iracion-alnih ili instinktivnih kompasa, koji se u ranim godinama još nisu mogli očitovati, ali su ipak morali biti bar djelomično začeti u Kumrovcu.

Krunoslav Kruljac: Jagode na bunkeru

Autor nas vrlo uspješno kroz prikaz svog odrastanja vodi kroz naše vlastito odrastanje, od Zone A i do Zone B, od nogometa, biciklizma, pjevača, glumaca u kazalištima… U knjizi je nabrojano više tisuća imena koji su nešto značili, ne samo u Danijelovom Varaždinu nego u svim našim gradovima koje nosimo u srcu. Sindi-kalna putovanja kamionom danas su zaborav-ljena, kao i bukovo skupljanje žira… A to je nas klince strašno veselilo. Zaista pedantan kroničar Varaždina zabilježio je i takav događaj kao što

Isprika i ispravakSlučajnim propustom, u rubrici “Nove knjige - svijet medija”, u

osvrtu na knjigu Borisa Pavelića Smijeh slobode, uvod u Feral Trib-une, pod naslovom Knjiga smijeha i nezaborava, izostao je dio teksta i potpis autora Marija Bošnjaka. Ispričavamo se, stoga, kolegi Bošnjaku i čitateljima, te objavljujemo zaključni pasus teksta:“Sve u svemu, Pavelić u rečenoj Kronologiji kao da ostvaruje zapravo rendgenski snimak velikoga žurnalističkoga tijela Ferala. Sve je tu jasno vidljivo od glave do tijela i svih udova i ta je snimka savršena sve do zadnjega Feralova datuma izlaženja. Autor u tom grandioznom pisalačkom pothvatu od oko sedamsto stranica, za koje je trebalo mjesece i mjesece samo iščitavanja, sjajno slaže uvjerljivo dokumenti-rani mozaik i to veoma dramatično složen onako kako je materija sama sobom i zahtijevala. Iako očito strasni poklonik svoje teme, nastojao je autor zadržati objektivnost koliko je god mogao i tako ostati uvjerljiv sve dok je riječ o Feralovim dokumentiranim i najvišim novinarskim dosezima. U epilogu knjige, pak, gdje je riječ o razlo-zima raspada redakcije, i to navodno zbog velikog bogatstva vlasnika ostvarenog na račun Ferala, te zbog narušenih međuljudskih odnosa u redakciji i neplaćanja ili lošeg plaćanja novinara nevlasnika, Pavelić opovrgava javne i nejavne napade na vlasnike, ali u tome je nešto manje uvjerljiv. No, važno je da je u potpunosti ostvario ono iz nas-lova ovoga osvrta - napisao je veliku knjigu smijeha i tako se izborio za nezaborav. A to je Feralu bilo opasno zaprijetilo.” z

Mario Bošnjak

je bilo predavanje u Narodnom sveučilištu o Olimpijskim igrama 1952 u Finskoj, a koje je održao legenda sportskog novinarstva Hrvoje Macanović….. U vrijeme odrastanja slušali smo s Danijelom Ivu Robića, Rajku Vali ali i Domenica Modugna i Claudia Villu, a navečer Radio Luxemburg. Danas su to zaboravljen stvari, ali Krunoslavu Kruljcu svaka čast što je mene i čitatelje podsjetio na mladost do zadnjeg slova. Mora da smo približna generacija. Ili, tko se još danas sjeća da se nogomet igrao na lešnatom terenu? Ugljen, šljaka, a igrali su i oni i mi bosi, koliko je bilo raskrvavljenih nogu i ruku… I na kraju, nije bilo odrastanja bez plesne škole! A tek maturalno putovanje…. Knjiga Krunoslava Kruljca starije vraća u mladost, a mlađima je prikaz kako se nekad živjelo…. Uz hvale vrijedan popis više tisuća imena iz hrvat-ske ne tako davne prošlostiz(N. Unukić)

Monografija Naših dvadesetNovinar Franjo Simić upravo je, nakon provedene pune 34 godine u Radio Vrbovcu, otišao u zasluženu mirovinu. A nedavno je, pred kraj karijere, svom Vrbovcu ostavio monografiju Naših dvadeset, posvećenu 20. obljetnici rada vrbovečke Udruge vinogra-dara i vinara. Zapravo, to je samo nastavak monografije iz 2003. godine Kol’ko kaplic tolko let, novinara i publicista Dragana Vickovića i samo tako valja čitati ne dugu

nove knjige - svijet medijapovijest Udruge. Iz ove i prethodne knjige moguće je, nadaju se autori, bar donekle dokučiti u kojem smjeru ide vrbovečko vinogradarstvo i vinarstvo, kao i to u kojoj se mjeri ono izborilo (i je li) na vinogradarsko-vinskoj karti Zagrebačke županije.

Monografija (grafičko oblikovanje Zvonko Šimunić, tisak Printera grupa Sv. Nedjelja) na 116 stranica slikom i riječju predstavlja život i rad Udruge od 2004. do 2014. godine. “Monografija je izuzetno dokumentarna i informativna i prati napredak vinogradarstva i vinarstva na ovom području”, istaknuo je recenzent prof. Jure Križanović.

Autor je gotovo tri desetljeća bio dopisnik svih dnevnih novina u Hrvatskoj (Vjesnik, Večernji list, Jutarnji list), a kao sportski novinar surađivao je s Novim listom, Glasom Slavonije i Slobodnom Dalmacijom te, i dalje, sa Sportskim novostima.

Tijekom novinarske karijere uređivao je nekadašnji vrbovečki mjesečnik Komunu, a do odlaska u mirovinu bio je izvršni urednik Vrbovečkih novina. Nedavno je nagrađen godišnjom nagradom Hrvatske udruge radija i novina plaketom Zlatna kartica za novinsko dostignuće godine.

Prije 10 godina napisao je i pripremio vrlo uspjelu monografiju 80 godina nogometa u Vrbovcu, povodom tadašnje proslave 80. obljetnice NK PIK-a Vrbovecz

Dragan Vicković

no inarstr. 50 br. 7-9/2015.

Radovan Stipetić (1928. - 2015.)Naš kolega Radovan Stipetić preminuo u

ponedjeljak 3. kolovoza u 88. godini. Rođen je u Zagrebu 13. travnja 1928. godine, kao mladić sudjelovao je u narodnooslobodilačkoj borbi. Član SKOJ-a postao je 1943. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu, povijest umjetnosti 1962. Radio je prvo kao novinar u Student-skom listu, Naprijedu, Narodnom listu i na Ju-goslavenskom radiju. U Vjesnik je stigao 1959. godine fuzijom Narodnog lista s Vjesnikom. U redakciji Vjesnika bio je grafički urednik, pa noćni urednik, pa urednik feljtona, pomoćnik glavnog urednika te urednik Nedjeljnog Vjesnika i priloga Sedam dana. Stalni dopisnik iz Rima bio je od 1980. do 1984., a po povratku urednik vanjskopolitičke rubrike i komenta-tor. Bio je jedan od projektanata i pokretača Nedjeljnog vjesnika i priloga Sedam dana. Bio je i kratkotrajni glavni urednik Vjesnika u raz-doblju 1992. - 1993. Potkraj novinarske karijere bio je kolumnist Jutarnjeg lista. Koautor je knjige “Suvremeno novinarstvo”. Bio je nosilac više odlikovanja i dobitnik Vjesnikove Zlatne plakete za 1988. godinu. Izgubili smo stručnog i vrijednog novinara koji je puno znao i bio spre-man to znanje prenijeti na mlađe. (nu)

Ivo Horvat (1920. - 2015.)Poslije 65 godina novinarstva napustio nas

je Ivo Horvat, publicist i novinar, pravnik. Rođen je 26. lipnja 1920. u Goričanu. Pohađao je Gimnaziju u Vinkovcima, a zbog ilegalnog skojevskog djelovanja isključen je 1937. iz škole na dvije godine. Ivo Horvat je maturirao gimnaziju u Varaždinu 1940. Upisao je pravo u Zagrebu, pristupio sveučilišnom HSS-u. U ratu prekida studij. Za vrijeme mađarske okupacije Međimurja uhićen je 1943. i odveden u logor Šarvar na Karpatima, a kasnije i u vojni zatvor u Veliku Kanižu. Nakon rata vraća se u Varaždin gdje je postavljen za direktora Radio Varaždina 1946. Iste godine prelazi u Zagreb da završi fakultet, i zapošljava se na Radio Zagrebu. Tu je u početku novinar, kasnije urednik. Dobitnik je nagrade Društva novinara Hrvatske 1968. Bavi

se selom i poljoprivredom. Od 1969. godine urednik je Dnevno-informativnog programa Radio Zagreba, promiče reformske ideje Hrvat-skog proljeća. Zbog toga je krajem 1971. smi-jenjen s dužnosti urednika i izbačen iz Društva novinara Hrvatske. Zabranjen mu je rad u novinarstvu, osuđen je na šutnju, što je potrajalo punih 18 godina. Horvat je 1980. umirovljen, ali tada je počeo pisati brojne članke, stajališta i polemike koje je objavljivao pod različitim pseudonimima. Često se potpisivao kao Mi-hovil Šoštarić, ali i Ivo Mihalj, Miho Hrvatin, prof. V. Vincek, Filip Franković, Stjepan Kralj itd. Nije se potpisivao vlastitim imenom jer mu je bilo zabranjeno javno nastupanje. Objavljuju mu tekstove u Vjesniku, Novom listu, Danasu, beogradskom NIN-u, ljubljanskoj Mladini. Nagradu Otokar Keršovani za životno djelo za 2011. godinu dobio je u 92. godini, a samo mjesec dana ranije objavio je novu, treću knjigu pod naslovom “Nema predaje”. (nu)

Marija Braut (1929. - 2015.)U 86. godini umrla je Marija Braut, poznata

fotografkinja i nasljednica slavne zagrebačke škole fotografije. Bilježila je život malih ljudi, boemski život umjetnika i kulturnu scenu, od zaborava spašavala fasade gradskih ulica, starogradske zidine i arhitekturu. Marija Braut rođena je 1929. u Celju. U Zagreb se doselila 1941. godine gdje je maturirala i započela studij arhitekture. Fotografijom se počela baviti u atel-ijeru Toše Dabca potkraj 1960-ih godina. Prvu je izložbu imala 1969. godine zajedno s Petrom Dapcem. Surađivala je s Hrvatskim narodnim kazalištem, Zagrebačkim kazalištem mladih, Dramskim kazalištem Gavella, Satiričkim kazalištem Kerempuh i Dubrovačkim ljetnim igrama. Izlagala je na više od stotinu samo-stalnih i skupnih izložaba. Objavljivala je u novinama, časopisima, umjetničkim katalozima i surađivala s brojnim kazalištima. Fotografije Marije Braut čuvaju se u Muzeju grada Zagreba, Muzeju za umjetnost i obrt, Muzeju suvremene umjetnosti, Hrvatskom državnom arhivu, HAZU teatrologija, Ministarstvu obrane Republike Hrvatske... Marija Braut dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među kojima i Nagrade Grada Zagreba. Posljednju veliku izložbu “Nepoznati Zagreb Marije Braut” imala je u Umjetničkom paviljonu. Bilo je izloženo stotinjak crno-bijelih fotografija Zagreba kakav pamte starije generacije. O svom životu i radu progovorila je u dokumentarnom filmu “Marija hoda sama” iz 2009. Za Mariju Braut je jedno od najljepših razdoblja, ali i sudbonosno, ono koje je, plešući i pjevajući, provela u Ladu. Ond-je je, naime, prvi put ugledala Seada Saračevića, poznatog novinara i u sebi odlučila da će biti nje-

zin. Brak, u kojem je rođeno dvoje djece, trajao je međutim jedva nekoliko godina. Po prirodi poziva Marija je kroz život srela mnoge poznate ljude. Izdvojila je susret s Elizabeth Taylor i Richardom Burtonom na snimanju “Sutjeske” gdje je bila službena fotografkinja. Opčinile su je glumičine ljubičaste oči “u koje su svi zurili, pa i ja”, a Burton s bocom votke. Sjedili su dok je nisu ispraznili do dna. Film se umjetnošću autorice s dvjestotinjak izložbi iza sebe bavi na samom kraju. U duhu toga je i njezin komentar: - Ja odoh, fotografije ostaju. (nu)

Jerko (Jeronim) Tomić (1941-2015.)Dugogodišnji djelatnik Hrvatske ra-

diotelevizije u mirovini, urednik Jerko Tomić napustio nas je 5. kolovoza u 74 . godini. Jerko je karijeru počeo na Radio Zagrebu, a 80-ih je prešao u redakciju Kulture tadašnjeg Informa-tivno- dokumentarnog programa Televizije Zagreb. Početkom Domovinskog rata pridružio se kolegama izvjestiteljima te je izvještavao s brojnih ratišta, od Škabrnje, Paklenice, do Varaždina. Mnoga njegova ratna svjedočanstva ostala su trajan zapis u arhivi Dokumentarne produkcije HRT-a. Nakon rata Jerko Tomić je ljubav prema domovini i Hrvatima pretočio u filmove o Hrvatima izvan zemlje, a pred sam kraj bogate karijere snimio je lirske dokumen-tarce “Sa zrnom soli”, “Delta Neretve”, “Posljed-nji svjetioničar”, filmove koji slave rad, život i ljepotu domovine. Iza njega je ostalo je više od pedeset dokumentarnih filmova, od kojih su mnogi nagrađeni i na festivalima. (nu)

Verica Rebrina (1959. - 2015.)Dugogodišnja požeška novinarka Verica

Rebrina preminula je iznenada na radnom mjestu u redakciji Soundset Požege u petak 24. srpnja. Kolegama se često žalila na zdravstvene probleme, a u više je navrata zbog njih odlazila na liječenje u Osijek i Zagreb. Doživjela je blaži moždani udar prije više od godinu dana, no unatoč tome vrijedno je radila i svakog dana ostajala na poslu gotovo do večeri. Rođena je

in memoriam

no inarbr. 7-9/2015. str. 51

21. rujna 1959. godine u Osijeku, djetinjstvo je provela u baranjskom selu Grabovac kamo su joj se roditelji doselili s Kupresa, a Fakultet novinarstva završila je u Sarajevu. Bila je po prirodi svestrana, i u streljačkom društvu i esperantskom klubu, govorila je ruski i engleski, a bavila se i fotografijom. Bila je uključena u rad udruga kao tajnica Gradskog KUD-a Požega, a djelovala je i u odbojkaškom klubu. Godinu dana bila je pročelnica za informiranje u gradskoj upravi Požege. Cijeli radni vijek od gotovo 35 godina provela je u Požegi gdje je u početku bila novinarka Požeškog lista i Županijskog radija Požega, kasnije Glasa Slavonije, Agroglasa i Glasa lova i ribolova, a dugi niz godina surađivala je s Hrvatskom radiotelevizijom, agencijom HINA, Požeškom kronikom, Požeškim pučkim kalendarom, portalom pozega.eu i drugima. Bila je uključena i u rad udruga, imala je ulogu tajnice KUD-a Požega, a bila je i u odbojkaškom klubu. Mediji su bili njezin život. (nu)

Velimir Franić (1946. - 2015.) Karlovački novinar Velimir Franić preminuo

je 4. srpnja u 69. godini. Čitatelji Večernjeg lista, sugrađani, a posebice kolege novinari, pamtiti će ga po tome što je bio neovisan, pouzdan i točan, uvijek na strani istine i nepotkupljiv, a dobrobit Karlovca uvijek mu je bila na prvome mjestu. Svojim je radom godinama bio primjer marljivog i poštenog novinara, a što često nije bilo lako. Velimir Franić rođen je u Karlovcu 31. kolovoza 1946. godine. U novinarstvu je proveo gotovo 37 godina, a bio je član i Hrvatskog novinarskog društva. U Karlovcu je 1965. maturirao na Gimnaziji, a potom je 1973. apsolvirao na Višoj upravnoj školi u Zagrebu. U Karlovački tjednik dolazi te iste godine raditi kao novinar. Bio je i vršitelj dužnosti glavnog i odgovornog urednika Radio Karlovca od 1. veljače 1977. i odgovorni urednik Karlovačkog tjednika od 1981. do 1983. Nekoliko mjeseci bio je vršitelj dužnosti odgovornog urednika zajedničke redakcije Karlovačkog tjednika i Radio Karlovca (od 1979.), a u prvih pet mjeseci 1982. vršitelj dužnosti direktora i glavnog urednika, ali je smijenjen zbog unutar-partijskog sukoba 1983., u javnosti poznatog kao “Karlovački slučaj”. Od 1983. do 1986. novinar je u Karlovačkom tjedniku i na Radio Karlovcu, a od 1986. do 2010. u karlovačkom dopisništvu Večernjeg lista, nakon čega odlazi u mirovinu. Sudionik je Domovinskog rata od 1991. do 1995. godine, kao član 110. brigade. Nakon rata se vratio novinarskom pozivu. Bio je jedan od rijetkih novinara u Hrvatskoj koji se bavio ekologijom. Naročito je obrađivao teme

uključivši i prve prijenose uživo. Prvih godina Glas Istre i Radio Pula djelovali su zajedno, pa su s Banetovim potpisom ili inicijalima sačuvani dragocjeni podaci o događajima od prije više od pola stoljeća. Autor je reportaže u Glasu s posljednjeg oproštaja od Mate Balote - Mije Mirkovića, 20. veljače 1963., u Raklju. Zahvaljujući njegovu tiskanom izvještaju zna se i da je Viša ekonomska škola u Puli, na prigodnoj svečanosti 27. veljače 1965., dobila ime dr. Mije Mirkovića. Diplomirao je s prvom generacijom te škole. Na mjestu urednika sporta Radio Pule dočekao je mirovinu, 1988. godine, kad se nakon 43 godine radnog staža, spustio kat niže, u Glas Istre. Ondje je kao honorarac radio do 2001. godine, kad se definitivno povukao iz novinarstva. Uz brojne aktivnosti u sportu i kulturi bio je jedan od najvjernijih članova KUD-a Matko Brajša Rašan, s kojim je nastupao i dugo nakon umirovljenja. Bane je kao rijetko tko bio osoba lišena taštine. Glavni likovi u njegovim intervjuima, reportažama, izvještavanju, općenito u pristupu, bili su sportaši, treneri, entuzijasti, istinski akteri sporta. A on je, u prvome redu, iskazivao respekt svima i svemu.(nu)

Miroslav Slavko Mađer (1929. - 2015.)Hrvatski književnik Miroslav Slavko Mađer

preminuo je u Zagrebu u 86. godini. Rodio se 1. srpnja 1929. u Hrtkovcima, u Srijemu. Radio je kao profesor i ravnatelj Gradskog kazališta u Vinkovcima, a od 1965. na RTV-u Zagreb kao radijski urednik-dramaturg, te je prilagođavao književna djela za radio, televiziju i kazališta. Autor je više zbirki pjesama, drama, novela, kratkih priča, eseja crtica, humoreska te knjiga za djecu. Pripada književnoj generaciji koja se početkom pedesetih godina 20. st. okupljala oko časopisa Krugovi (“krugovaši”), a prvu zbirku pjesama “Raskršće vjetra” objavio je 1955. U svojim djelima izrazito je vezan za zavičaj, a veliku popularnost stekla je nje-gova pjesma “Pjevat će Slavonija” iz 1969. godine koju je uglazbio Branko Mihaljević. Brojna djela su mu doživjela i uprizorenje na hrvatskim kazališnim pozornicama, a poezija mu je uvrštena u nekoliko antologija. Njegova književna djela prevedena su na poljski, talijanski, mađarski i druge jezike. Višestruki je sudionik manifestacije Dani Josipa i Ivana Kozarca. Godine 1965. otišao je u Zagreb gdje je radio kao radijski novinar na RTV Zagreb i kao književnik, a prilagođavao je književna djela za radio, televiziju i kazališta. (nu)

povezane s čistoćom karlovačkih rijeka. Prvi u Hrvatskoj objavio je tekst o zagađenju Kupe polikloriranim bifenilom iz slovenskih rijeka Krupe i Lahinje, a tekstove su mu objavljivali i ekološki časopisi. Kao novinara prepoznavali su ga po pouzdanim, temeljitim, preciznim, stručnim i nepristranim tekstovima. (nu)

Mijo Dimšić (1939. - 2015.)Mijo Dimšić jedan je od rijetkih novinara

koji su cijeli radni vijek proveli u istoj redakciji. U Glasu Slavonije radio je od 1963. do umirov-ljenja u veljači 1993. godine. U trideset godina obavljao je gotovo sve novinarske zadatke i dužnosti, od mlađeg i starijeg suradnika, do komentatora, reportera i urednika gradskih i slavonsko-baranjskih stranica, te zamjenika glavnog urednika. Rođen je 1. kolovoza 1939. godine u Sikirevcima, malom posavskom selu u siromašnoj hrvatskoj katoličkoj obitelji. Šokac po rođenju, bio je to i u duši i kao takav napus-tio nas je 4. kolovoza. Apsolvirao je na Veteri-narskom fakultetu u Zagrebu. Uz profesionalni novinarski posao uredio je nekoliko knjiga i publikacija. U vrijeme borbe Hrvatske za samo-stalnost, samosvojnost i slobodu nije napuštao Osijek, osim kad je to zahtijevao ratni, radni zadatak. Nositelj je Spomenice Domovinskog rata 1991. Tijekom najžešćih napada na Osijek redovito se direktno u eter javljao Radiju 101. Bio je član je Hrvatskog novinarskog društva od 1967. godine.

Branislav Mihajlović Bane (1926. - 2015.)

U 91. godini, 26. kolovoza, od posljedica infarkta umro je najstariji istarski novinar Bran-islav Mihajlović Bane. Posao ga 1948. odvodi u Cementaru Koromačno, gdje kao knjigovođa radi do 1952. kad se seli u pulsku Cementaru. Od 1955. bavi se novinarstvom, najprije kao vanjski suradnik tjednika Glas Istre, a 1956. postaje profesionalac istog lista. Osnivanjem Radio Pule, 1. siječnja 1961, uz rad u Glasu Istre, počinje raditi u eteru. Čitao je radiovijesti,

in memoriam no inarbr. 7-9/2015. str. 51

no inarstr. 52 br. 7-9/2015.

HRVATSKO NOVINARSKO DRUŠTVO CROATIAN JURNALISTS’ ASSOCIATIONsekcijanovinaraskijaša theJurnalists’skiingsection

5 polupansiona + 5 dana ski pass

valledifiemme

week on the snow for jurnalists and friends

7 polupansiona + 6 dana ski pass

otvaranje sezone

8. - 12. prosinca 2015 .

prvenstvo novinara skijaša i njihovih gostiju

2. - 9. siječnja 2016.

informacije i [email protected]. hr

SKIJAJTEŠTEDITE LOVU!!!

50 % jeftinije u

poštarina plaćena u poštanskom uredu 51000 rijeka no inar ... · stalan pad naklada tiskanih...

Documents