List župe sv. Filipa i Jakova - Potravlje GODIŠTE II. BOŽIĆ 2013. Br. 3 (4)

Gospa od Milosti – Gospa Potravska (Reljef izradio akademski kipar Anđelko Titlić 2013.)

iz života naše iz života

Doprinos za «POTRAVNIK»

Zora Soldić 40, Gđa Bajić 30, N.N. 100 kn, fra Jure Hrgović 40, u korpici 615 Ukupno = 825 kn

S proslave 100. Obljetnice crkve sv. Josipa – Maljkovo, 13. X. 2013.

Klapa HRM „Sv. Juraj“ na proslavi Gospe od Milosti – Potravske, 8. 10. 2013.

40 godina sakristija je čekala na svoj kišobran Misnici 8.10. – Svetkovina Gospe od Milosti

3 Potravnik

Dragi župljani! Na isteku godine, zbrajamo što smo dobra u njoj učinili (str. 22),

što se je moglo bolje, a što još predstoji. Čeka nas, u Novoj 2014., proslava 240. obljetnice gradnje župne crkve današeg izgleda.

Uza sve materijalne radove nismo zaboravili na ono duhovno. Uveli smo svibanjsku i listopadsku pobožnost, kao i pobožnost križ-nog puta petkom kroz korizmu. Upriličili duhovnu obnovu kao bližu pripravu za proslavu Gospe od Milosti i 100. obljetnice gradnje i bla-goslova crkve sv. Josipa u Maljkovu.

Božić nam je na vratima. Ulice se već kite, osvjetljuju. Izlozi se pune i nude mnogo privlačnih stvari. Kupoprodajna nervoza zahvaća ljude! Uza sve te vanjske manifestacije i reklame, unato č punih stolova i punih džepova - tako slavljen Boži ć može biti bez Isu-sa! A Boži ć bez Isusa ostaje prazan u srcu i u savjesti. Takav Boži ć je hladan i bez radosti! Hoćemo li slaviti Božić s Isusom? Mi vjernici znamo da se Božić s Isusom slavi radosno samo s čistom dušom, sa smirenom savješću. Zato dobra ispovijed, pomirenje s Bo-gom i s ljudima, pričest primljena u milosti Božjoj - ostvaruju prave uvjete radosnog i sretnog Božića.

Djevičanska Majka Marija, naša Gospa od Milosti, nudi nam Isusa - želi nam darovati Boga koji je za nas čovjekom postao, želi da prih-vatimo Spasitelja poniznom dušom i skrušenim srcem. Prihvatimo Božji dar da živimo u Božjoj svjetlosti! Ne čekajmo da se drugi obrate jer je svaki od nas pozvan da se osobno obrati! Apostol Pavao nas poziva: »Odložimo djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlos-ti!« (Rim 13, 12).

Čestit Boži ć i

blagoslovljenu Novu Godinu!

Vaš župnik fra Stanko Dotur

List župe sv. Filipa i Jakova - Potravlje GODIŠTE II. BOŽIĆ 2013. Br. 3 (4)

Potravnik 4

ADVENTSKI VIJENAC

Što ozna čuje i čemu služi?

Prvi adventski vijenac na svijetu pojavio se 1838. u domu za siromašnu djecu u Hamburgu. Mladi pastor i odgojitelj Johann H. Wichern želeći pronaći način kako svojim štićenicima došašće učiiniti što ljepšim, dosje-tio se da od prvoga prosinca svakim danom za vrijeme molitve upale jed-nu svijeću. Svijeće je stavljao na veliki drveni vijenac koji bi na Božič zas-jao poput velikog svjetlosnog kruga sa 24 svijeće: 19 malih crvenih za dane u tjednu i 4 velike bijele svjeće za nedjelje u došašću. Propovijedao bi o adventu i Božiću, te bi zajedno pjevali adventske pjesme. Wichern je to učinio, kako je sam zapisao: “da bi upozorio na dolazak Gospodnji” i na skoro božićno slavlje. Oko 1851. njegovi šti ćenici su drveni vijenac počeli ukrašavati zimzelenim gran čicama, a s vremenom se umjesto drvenoga, po čeo plesti vijenac od zimzelenog granja. Taj se običaj ubrzo proširio izvan doma za siromašne po obiteljima po Njemačkoj.

Kako adventski vijenac čine dva temeljna simbola - krug i svije će - odnosno svjetlo, pridaju mu se mnoga tuma čenja. Krug ili prsten, bez po četka i kraja, op ćenito se shva ća kao simbol vje čnosti. K to-me je prsten simbol vjernosti, pa se vijenac tuma či kao znak Božje vjernosti zadanim obe ćanjima. Ponekad se adventski krug tuma či kao krug zemaljski s 4 strane svijeta. (Vijenac je u kršćanstvu postao znak po Kristu dobivenom spasenju.)

Zimzeleno granje upućuje na život koji ne prestaje, na život vječni. Ove grane jednako podsjećaju na Isusov ulazak u Jeruzalem, kada ga je narod pozdravljao kao Kralja i Mesiju. Svjetlo adventskih svijeća označa-va dolazeće svjetlo, Isusa, koji rasvjetljuje čitav svijet, pobjeđujući tamu grijeha i zla. Adventske su svijeće izvorno bile crvene i bijele boje, upu-ćujući tako na Isusovu žrtvu i pobjedu.

Prema drugoj tradiciji, na vijenac su se stavljale tri ljubi časte svi-jeće u znak pokore i obra ćenja kao pripreme na Isusov dolazak, i jedna ruži časta, koja se palila na tre ću nedjelju došaš ća kao izraz radosti zbog Kristova ro đenja. Svije će su s vremnom dobile i druge simbolizme. Prva je nazvana prorokova svije ća, druga betlehemska, treća je pastirska, a posljednja je svije ća anđela. Malim obredom pa-ljenja svijeća uključujemo se u povijest tisućljetnog iščekivanja dolaska obećanog Spasitelja i dovršenje njegova djela. To je povijest čekanja ispunjenog sigurnošću vjere da će se dogoditi obećano.

5 Potravnik

TRI KRALJA - BOGOJAVLJENJE

Temelj za slavljenje blagdana Bogojavljenja je odlomak Matejeva Ev. (2,1-12) u kojem se spominju “mudraci s Istoka”, a da se pritom čak i ne kaže da su bila tri. Do broja tri došlo se najvjerojatnije zbog tri različita dara: zlata, tamjana i smirne. U ikonografiji, već u 2. st., mud-raci su prikazani kao trojica. U 10. st. predstavljani su slikom kraljeva s krunama na glavi. Osobito je to došlo do izražaja od 12 st. u crkvenim dramskim skazanjima kad se mudrace predstavlja kao istočne kraljeve. U to doba su mudraci - najvjerojatnije dobili i imena: Gašpar, Melkior i Baltazar. Melkior je u tim skazanjima predstavljao starca, Baltazar mu-ža, a Gašpar mladića. Zapravo ne znamo imena “mudraca” pa ne može-mo niti znati iz kojeg su kraljevstva došli u Betlehem.

6. siječnja - na dan kad se slavi blagdan - kako ga popularno zo-vemo “Sveta Tri kralja” - u prvim stolje ćima Crkve slavio se zap-ravo Božić, odnosno svetkovina rođenja Isusa Krista, zatim pok-lonstvo “mudraca s Istoka” i Isusovo krštenje na Jordanu. Sada su to tri različita blagdana. Tek je papa Liberije 534. premjestio slavlje Božića na dan 25. XII, na zimski solsticij, da bi pokršćanio postojeći kult boga Mitre koji se slavio kao kult mladoga sunca, a novija liturgij-ska reforma odvojila je blagdan Isusova krštenja.

Blagdan sv. Tri kralja je važan i zove se izvorno Bogojavljenje jer se po mudracima, koji su predstavnici članova nežidovskih na-roda, novorođeni Spasitelj znakovito objavio čitavom čovječanstvu. U susretu Isusa i “mudraca s Istoka” došlo je, dakle, do Isusova susreta s predstav-nicima čitavoga čovječanstva. Zbog toga taj blagdan učvršćuje svijest da je Isus Krist došao na ovaj svi-jet, postao čovje-kom, da bi se spa-sili svi ljudi.

6 Potravnik

Tri kralja iz Irana na poklonstvu Isusu Kristu

Najvažniji čimbenik održavanja Hrvata kao naroda dolaskom na balkanski poluotok, bilo je pokrštenje i time pripadnost rimokatoličkoj Crkvi. Tokom svoje po-vijesti boravka na Balkanu, bili su “predstraža kršćan-

stva” što je teško koštalo Hrvate u životima i teritoriju. Vjeru su primili stotine godina prije nekih istočnoeuropskih i slavenskih naroda i prvi u tom dijelu tiskali svoje svete molitvene knjige hrvatskim narodnim jezikom i jedinstve-nim hrvatskim pismom - glagoljicom. Možda se treba čuditi s jedne strane kako su Hrvati tako brzo primili novu vjeru, kad se smatra da je nekih sedam ili osam hrvatskih konjaničkih plemenitih rodova došlo na jug pod vodstvom nepos-lavenjenih iranskih Hrvata. Ali nije se čuditi, jer vjera pod čijim su utjecajem bili već stoljećima prije pokrštenja, bila je vjera u jednoga Boga baš kao i ova o kojoj su saznali na Balkanu i kojoj danas pripadamo.

Vjera Hrvata prije pokrštavanja

Jednobožnu vjeru prije pokrštenja Hrvati su prenijeli iz svoje pradomovi-ne - iranskog kraljevstva, a to je bila Zaratustrina vjera. On je bio učitelj, mag (svećenik), prorok i osnivač, pa je vjera po njemu dobila ime. To je bila službena vjera Irana, tj. Perzijskog kraljevstva, a potekla je iz Medije u čijem sastavu su, vjerojatno, živjeli i Hrvati prije postupnog pomicanja i selidbe pored Kaspijskog jezera iznad Azovskoga mora, pa na sjever do Karpata, a kasnije preko dijelova Češke i Slovačke do Karantanije i Balkana. Zaratustrina vjera štuje jednoga Boga koga su zvali Ahura Mazda. Sveće-nici vjere bili su magi. Upravo ovi magi igraju najveću vezu stare hrvatske vjere i podrijetla s Božićem i sv Tri Kralja. Božić je rođendan Isusa Krista, a najvažniji posjetioci Betlehema bijahu Tri Kralja, a ustvari su to tri maga ili svećenika Zaratustrine vjere, vjere kojoj su od pradomovine u Iranu do pokrštenja na Balkanu pripadali i Hrvati. Zaratustra je bio i prorok i prema staroiranskoj legen-di, jedno proročansto govori o rođenju kralja na Zapadu, a kao znak bit će sjajna zvijezda na nebu koju su magi pratili u Betlehem. Tako su tri Zaratustrina maga postali najslavniji svećenici koje poznajemo, koje spominje i Biblija. Vjera Zaratustre živi još i danas, nešto u Iranu i Afganita-nu, najviše u Indiji. Vjera je najviše isticala borbu dobra protiv zla, a Hrvati su ovo prenijeli i na Balkan.

IRANSKA BAŠTINA

POVIJESNE CRTICE

7

Potravnik

Hrvatski bogomili ili bosanski kristjani zadržali su ovo vjerovanje, a poh-ranjivali su svoje mrtve pod stećke identične s kosturnicama starih Iranaca i njihovih vladara. Iranski elementi u Hrvata danas

Hrvati su sa sobom prenijeli mnoge iranske simbole: kockasti grb, a možda najvažniji - troplet, a umjesto iranskog pauna - sokol pticu. Bakljade i paljenje vatre - Ivanjski krjesovi, baš kao krjesovi u slavu boga Ahura Mazde u Iranu. Za Božić Hrvati pjevaju kolede - božićne pjesme, a tokom stoljeća hrvatski kraljevi i banovi dočekivani su ogromnim bakljadama. Jedne od zadnjih bakljada bile su u čast bana J. Jelačića. Prvi graditeljski objekti u Hrvatskoj: crkve i kuće, identične su s onima u Iranu. Broj sedam je značajan u narodnim pjesmama i povijesti Hrvata i Irana, a ističe se i u Bibliji i povijesti Židova. Možda najveći utjecaj iranske kulture nalazimo u terminologiji hrvatskog jezika, koji sadrži više staroiranskih riječi nego ijedan sla-venski jezik. Zlatni objekti iskopina Skita, čuvani u moskovskom muzeju, sadrže troplete kao i hrvatski. Skiti, kao i neki pripadnici Hrvata, bili su vojnici rimskog carstva prije hrvatskog doseljenja, a po Skitima jeŠćitarjevo mjesto kraj Zagreba. Postoje paralele hrvatskih i iranskih geografskih pojmova. Tako rijeka Krka, Sava, dok Drina iz jezika sanskrita znači razdijeliti, dakle, pokazuje na prirodnu granicu, a Drina je bila povijesna i etička granica Hrvata na podru-čju što su nastavali od Austrije do Drave, nešto južnije od rijeke Drine pa do Vojuše u Albaniji. Također hrvatska prijestolnica NIN, latinska Ninua, odno-sno basnoslovna Niniva koja je osvojena od Medijana i pripojena Perzij-skom kraljevstvu. Iranski element se izrazito očituje u terminologiji hrvatskog jezika. Tako ban, župan, Bog, vatra, zemlja, duh, voda, čak i stotine drugih. Sabor je također Iran-skog podrijetla, a korijen riječi i danas je u upotrebi na Istoku i ima isto značenje kao i kod nas Hrvata. Kockaste ploče i tropleti ostadoše u upotrebi do danas. Troplet je imao najvažnije značenje i spada u red simbola najstarijih civiliza-cija Mezopotamije. Vezan je uz državnu vlast i vjeru Iranskog kraljevstva, što su predci Hrvata jako dobro znali, te ga stavljali na crkve i objekte starohrvatske kulture. Danas se troplet nalazi na križevima u Hrvatskoj, a ujedno je najpoznatiji nacionalni simbol ujedinjenja i okupljana Hrvata.

Povijesne crtice - Iranska baština

8 Potravnik

O POČECIMA KRŠĆANSTVA: Piše prof. Stipe K.

POVIJEST KRŠĆANSTVA

Pod krš ćanstvom podrazumijevamo religiju koju je ustanovio Isus, Sin Božji koji je postao čovjekom. Njegova osoba i nauk teme-lji su krš ćanske vjere. U točno određeni trenutak i na točno određenom mjestu “Riječ tijelom postade i nastani se među nama” (Iv 1,14). Isus se rodio u Betlehemu u vrijeme kada je pod vrhovnom upravom rimskog cara Augusta, u Judeji vladao Herod Veliki, a Kvirinije bio namjesnik Siri-je (Mt 2,1: Lk 2,1-2). Vrhunac njegove zemaljske misije o čituje se u nauci, smrti i uskrsnu ću koji su se dogodili u Jeruzalemu oko 30-te godine kršćanske ere u vrijeme velikog svećenika Kajfe, kad je Judejom upravljao Poncije Pilat, u Rimu vladao car Tiberije. Isus je sama sebe predstavio kao Mesiju kojega su naviještali starozavjetni proroci i željno iš čekivao sav izraelski narod. Politička i vjerska konstelacija u tadašnjem Izraelu bila je takva da je dominantnu ulogu imala koncepcija političkog mesijanizma koja je vjerovala da će Mesija biti osloboditelj od jarma Rima - gospodara ondašnjega svijeta i da će obnoviti kraljevstvo Izraela u nekadašnjoj moći. Po takvom shvaća-nju Isus nije odgovarao ovakvim predodžbama Mesije, stoga ga vođe naroda nisu priznale, odbacile su ga i osudile na smrt na križu. Međutim, za Isusa Krista smrt nije imala posljednju riječ. Anđeo glas-nik Božji govori ženama koje su došle na grob: “Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!” (Lk 14,6). Isusovo uskrsnuće središ-nja je dogma kršćanstva, povijesni i nadnaravni događaj koji krunski svjedoči da je On istinski “Put, Isina i Život” (Iv 14,6). Bio je blagdana kad su pobožni trebali po ći na hodo čašće. Bog je Mojsiju, posredniku saveza, naredio kako treba o državati šest godišnjih i jedan tjedni blagdan kao odraz pobožnos ti: Lev 23. Pedeseti dana nakon Pashe, na blagdan Sedmica, pobo žni su ljudi došli na hodo čašće u Jeruzalem. Tamo su ne bi li se kroz bogoštov-ni sustav i molitvu duhovno obnovili te izmirili s Bogom. Taj je godi-šnji blagdan održavan u spomen na primanje Božjih z apovijedi. Lju-di su došli iz različitih krajeva svijeta. Na taj dan, vrlo rano ujutro, okuplje-ni su Isusovi učenici na molitvu. Odjednom iznenadno, u prostoriji se po-javljuje vjetar, čuje se huka, pojaviše se plameni jezici na svakome od njih… Od tog trenutka scena povijesti bit će bogatija za još jednu religiju, a taj će dan ostati zapisan kao nastanak kršćanske Crkve. Događaj je povezan sa Gospodinovim obećanjem učenicima: “Primiti ćete silu kad Duh Sveti dođe na vas i biti ćete svjedoci u Jeruzalemu, u cijeloj Judeji i Samariji sve do kraja svijeta“ Dj 1,8. Učenici su tijekom molitve bili ispunjeni Božjom energijom i dobili su

9 Potravnik

O počecima kršćanstva - piše prof. Stipe K.

dar, počeli su govoriti jezicima i narječjima tako su okupljeni ljudi mogli razumjeti njihove poru-ke. Apostol Petar održao je propovijed koja će postati prva pisana poruka Crkve. Cijeli se govor temelji na citiranju Staroga zavjeta. Centar njegovog navještaja je Isus iz Naza-reta, koji će neslavno završiti, ali ga Bog proslavlja na njima, nama i mnogima neshvatljiv način: uskrsnućem od mrtvih treći dan nakon što je položen u grob. Poruka apostola Petra izazvala je pozi-tivnu reakciju. Crkva je u prvi dan dobila oko tri tisuće osoba, te počinje njezin život i formacija. Od trenutka uskrsnuća apostoli, njegovi učenici postaju svjedoci-ma Krista uskrsnuloga, kojega su naviještali po čitavom svijetu i svoje svjedočanstvo potvrđivali vlastitom krvlju. Poruka je prvo prenošena Židovima, neki su poruku prih-vaćali, a mnogi odbacivali. Djelovanjem apostola Pavla, iako ne samo njega, zaje-dnica će se sve više okretati prema “svim narodima“ te će već u prvim deset-ljećima postati multinacionalna i transnacionalna. Ta će dva temelja biti smjer-nica za njezino djelovanje do današnjih dana. Isus Krist je ustanovio Crkvu (stara slavenska riječ Crkva znači - ona koja pripada Gospodinu, KK 777). Crkva postaje novi narod Božji, vidljiva zajednica spasenja ko-joj se pristupa krštenjem. Crkva je ustanovljena na Petru, kojemu je Isus obećao prvenstvo među dvanaestoricom - “na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju” (Mt 16,18) - što je potvrdio i nakon uskrsnuća govoreći mu: “pasi jaganjce moje, pasi ovce mo-je” (Iv 21, 15,17). Crkva Isusa Krista opstat će do kraja vremena, jer “vrata paklena neće je nadvladati” (Mt 16,18). Ustanovljelje Crkve dovršano je na blagdan Pedesetnice - Duhova. Iz ovog izvje-štaja (2,9-11) Djela apostoskih o događajima u Jeruzalemu na dan Pedesetnice jas-no je da su vjeru prihvatili ljudi iz čitavog tada poznatog svijeta. Međani, Elamljani, Parti bili su s područja danas Irana i Afganistana, Mezopotamci s područja da-našnjeg Iraka, ovi iz Kapadocije, Ponta, Azije, Pamfilije i Frigije su bili s podru-čja današnje Turske, Egipat i krajevi libijski oko Cirene prestavljaju stanovnike Sjeverne Afrike, Arapi su oni s Arapskog poluotoka, potom Rimljane čija je država obuhvaćala čitavo Sredozemlje i velike dijelove Europe i na kraju same Židove i stanovnike Judeje, što sve ukazuje na to da je Crkva od Duhova “katolička “ (grč. riječ u značenju sveopća u smislu cjelokupnosti i cjelovitosti), odnosno da je njezina spasenjska misija naviještanja Evanđelja upućena “pobožnim ljudima iz sva-kog naroda pod nebom” (Dj 2,5), te će “katolička” biti sve do kraja vremena i ponov-nog Kristova dolaska.

10 Potravnik

G. Kovačević

TKO SU ISUSOVA BRAĆA?

Nerijetko se događa da katolička vjera u Mariju kao vazda djevicu bi-va predmet spora unutar različitih kršćanskih krugova. Dok Katoli čka Crkva, zajedno s drugim crkvama s kojima dijeli ve ći dio svoje povi-jesti, drži da je Marijino djevi čanstvo ostalo nepovrije đeno prije, za vrijeme i nakon [Isusova] poroda, mnoge novije protestantske zajedni-ce smatraju da je, unatoč čudesnom djevičanskom začeću (Mt 1,18; Lk 1, 26-35; Iz 7,14) Marija nakon poroda ipak imala i druge djece. Ovo je tumačenje povezano s nekoliko novozavjetnih mjesta koja doista spomi-nju postojanje Isusove ”braće” i ”sestara” (Mt 12,46; 13,55; Mk 3, 31–34; 6,3; Lk 8, 19–20; Iv 2, 12; 7, 3. 5. 10; Dj 1,14; 1 Kor 9,5) . Postavlja se prigovor da sv. Pismo ovdje izričito govori o Isusovoj polubraći, ili drugoj Marijinoj djeci. Riječi posjeduju vrlo široku mogućnost tumačenja, a u kontekstu upućuju na jednu bitno drukčiju stvarnost.

Grčki jezik i semitski mentalitet Novozavjetni pisci, iako koriste grčki jezik, u formuliranju određenih

izraza ipak zadržavaju svoj semitski mentalitet. U ovom slučaju, poseb-nost je hebrejskog jezika nerazvijenost i općenitost pojmova rodbinskog određenja. Dok svi suvremeni jezici, a tako i grčki, posjeduju specifične izraze koji označuju daljnje rodbinske veze (bratić, stric, ujak, nećak, ro-đak), u hebrejskom jeziku toga nema .

Dokaz tome nalazimo u Septuaginti, poznatom židovskom prijevodu Starog zavjeta iz 2. st. pr. Kr. gdje prevoditelji ne koriste preciznije grčke termine, već općenite, u skladu sa načinom hebrejskog govora. Tako se primjerice Lot naziva Abrahamovim bratom (Post 14, 12. 14) iako mu je zapravo ne ćak (Post 11, 26-27), a isto nalazimo i u slu čaju Ja-kovljeva ne ćaka Labana (Post 29, 13. 15) te Eleazarovih ne ćaka (1 Ljet 23, 21-22) . Iako grčki jezik sadrži posebne termine za pojmove brati-ća (anepsios) ili rođaka (syngenes), židovski prevoditelji su se, prema duhu svoga jezika, ipak odlučili za općenit termin – brat (adelfos). I u na-šim novozavjetnim tekstovima riječ o identičnom slučaju, gdje se po identitetu Isusova ”braća” zapravo otkrivaju kao bratići ili daljnji rođaci.

Činjenice je da je u evanđeljima jedino Isus naveden kao sin Marijin. Neki će na to primjetiti da je Isus nazvan i Marijinim ”prvorođencem” (Lk 2,7), što sugerira da je Marija kasnije rodila i druge djece. U biblijskom govoru ovaj pojam poprima jedno sasvim drugo značenje. Naime, poseb-nost prvorođene muške djece prema Mojsijevom Zakonu (Izl 13,2) sasto-jala se u posvećenosti Bogu. To nam objašnjava i sam evanđelist:

11 Potravnik

”Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poni-ješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvorođenče neka se posveti Gospodinu! – i da prinesu žrtvu kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubića.”(Lk 2,22-24)

Pogled na Kalvariju kod Isusova raspe ća: ”Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: “Ženo! Evo ti sina!” Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!” I od toga časa uze je učenik k sebi.” (Iv 19, 26-27)

Prije smrti Isus predaje svoju majku na skrb ljubljenom učeniku. Za-mislimo li otvorenom mogućnost da je Marija pored Isusa imala i druge djece, ispada samorazumljivim zaključak da će upravo kod njih naći utočište. Teško bismo tada mogli zamisliti Isusovu odluku, kojom prakti-čno razvrgava obiteljske veze. Naprotiv, ovaj je potez razumljiv samo u svjetlu mogu ćnosti, da su Isusova ”bra ća” daljnji ro đaci.

S obzirom da evanđelja čvrsto potvrđuju ovu činjenicu, postavlja se pitanje možemo li utvrditi i točan identitet Isusove ”braće”? Evanđelja poimence navode četvoricu Isusove ”braće” – Jakova, Josipa, Šimuna i Judu (usp. Mt 13,55; Mk 6,3) . I to nas ponovno vraća u situaciju podno križa: ”Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma.” (Mk 15,40; usp. tak. Mt 29,56) ”Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena.” (Iv 19,25)

Susrećemo spomen Jakova i Josipa, para identičnog prvonavedenoj Isusovoj ”braći”, ovdje identificiranih kao djeca Marijine sestre, tj ., Isusovi brati ći. I nadalje, evanđelja nam donose još jedan zanimljiv podatak o jednom od bratića, točnije Jakovu. U popisu apostola (Mt 10,3), osim Ivanovog brata, Jakova Zebedejevog, navodi se i ime Jako-va Alfejevog. Pritom je Alfej grčka varijanta aramejskog imena Kleofa – muža Marijine sestre, i oca Jakova, drugog jeruzalemskog biskupa i najvjerojatnijeg pisca novozavjetne Jakovljeve poslanice.

I kao dodatnu zanimljivost, pronalazimo samo ime Marijine ”sestre”. S obzirom da je jedna od zna čajki imena i me đusobno razlikovanje osoba, ispada veoma nelogi čno da bi roditelji Isusove majke svo-jim dvjema k ćerima nadjenuli ista imena. Stoga ovdje zasigurno mo-ra biti riječ o identičnom slučaju primjene semitskog značenja i na grčki pojam sestre (adelfe), te bi Marija Kleofina bila Marijina sestrična, ili udaljenija rođakinja. Time dobivamo još jedan potvrdni primjer za is-pravno tumačenje identiteta Isusove ”braće”.

Tko su Isusova braća

12 Potravnik

Znamo iz povijesnog prikaza vjera kod raznih naroda, da su i stari poganski narodi imali hramove, a gdje su hramovi tu su i svećenici. Osobito, pristajem uz hipotezu da Hrvati potječu iz stare Perzije. Za to ima povije-snh dokaza. U Perziji su Hrvati bili pogani, vjerovali su u mnoštvo bogova i kumira. To poganstvo imalo je svetu knjigu Zundavesta, i svoga stožernika Zaratustru. Po iskazu jedne povjesničarke židovskog podrijetla, mi Hrvati smo trinaesto izgubljeno Benja-minovo pleme, koje je odlutalo od svoga jedinoga Boga, a počelo se klanjati bogovima od zlata i metala. Odlutalo pleme postalo je pogansko. Ipak, iz povijesti znamo, iako pogani, imali su svoje svećenike - pogane i vrače, a ostatak vjere u pre-kogrobni život izražavali su stari Hrvati u Perziji svojim poštovanjem prema mrt-vima i pokapanjem mrtvih na dostojan način, s pijetetom kako ih danas pokapa-ju. To je valjda, ostatak iz židovske vjere. Jedini od svih tadašnjih pogana poka-paju mrtve, a drugi ih izlažu životinjama da ih žderu. To poganstvo stari Hrvati pronijeli su preko Tanailsa u predjele današnje zapadne Rusije i istočne Poljske, u Veliku Bijelu Hrvatsku. I tu su narod pratili njegovi poganski svećenici, koji poprimaju slavenske bogove Peruna i dr. Hrvatsko svećenstvo je srčika u sredini hrvatskoj, i sol, koja daje okus i boju svemu. Od svojih početaka kao nijedan drugi narod, Hrvati poštuju svećenstvo i slušaju ga. Oko njega se okupljaju. Iz Zakarpatske Velike Bijele Hrvatske petero braće i dvije sestre dovode Hr-vate u današnju Jadransku Hrvatsku. I tu su svećenici u sredini, a svi oko njih. Hrvati se brzo prilagođuju novoj sredini, pa i vjeri, kao što se prilagodiše i prih-vatiše vjeru starih Slavena. Primili su slavenski jezik i vjeru, ali se nikada nisu poslavenili, nego su ostali Hrvati i samo Hrvati. U novoj domovini opet hrvatski narodni mozak i srce - svećenstvo privikava se kako rekoh ubrzo i prihvati vjeru, koju nađoše u preostalom stanovništvu, prigrliše krš-ćansku vjeru u ranom sedmom stoljeću. Čitavo stanovništvo pokrsti se za nekoliko decenija. Svećenici prvi, a narod za njima. No, nisu samo postali kršćani, nego su postali uzorni kršćani. Uskoro i Papa uviđa čvrstoću vjere i organziranost toga vojničkog naroda, te s njima papa Agaton 679. sklapa ugovor o nenapadanju. Boje se Hrvata tada najpoznatiji narodi. Hrvati napreduju u svemu: na vojnom, političkom, ekonomskom i vjerskom polju. Njeni biskupi i svećenstvo održavaju sabore u Duvnu i drugim mjestima, donose odlu-ke i daju direktive u svakom pogledu. Do njih hrvatski kraljevi mnogo drže, te nije bilo hrvatskog kraljevskog dvora bez svećenika. Ta velika briga za svoj narod dolazi do izražaja za vrijeme biskupa Grgura Nin-skog. On uvodi hrvatski jezik u bogoslužje, dok su ostali katolici svijeta imali upotrebu latinskog jezika. Dakle, izuzetak među tolikim narodima, a sve zaslugom

Prikupio: fra Stanko

SVEĆENIK U HRV. NARODU

13 Potravnik

svojih svećenika. Ubrzo su Grgurove pristalice dobili hrvatske svećenike glago-ljaše. No, svećenstvo slano iz Rima pomalo ih prigušuje, još više optužuje za neko bajno krivovjerje. Još u 18. i 19. st. živjelo je i djelovalo oko 50-tak glagolja-ša svećenika, vjernih svome narodu. Silne su nepravde prema njima, a tko dirne u svećnika dirnuo je u hrvatski narod. Zato veliki dio Hrvata prelazi u bogumile, a kasnije kao bogumili u islam. Za svojim svećnicima ide i narod. Tu, a na toj nepravdi, rodiše se bogumili sa svojim starcima i djedovima - svećenicima, a kasnije iz bogumila u hr-vatskim zemljama porodi se islam. Nemam punomoć govoriti o drugim vjerama Hrvata, pa ću se ograničiti na vjeru u kojoj sam odrastao, kojoj pripadam i u kojoj sam svećenik. Privrženost hrvatskog naroda svećenstvu poznata je kroz čitavu hrvatsku povijest, kako kad su bili pogani, tako kad postadoše kršćani. Isto tako su Hrvati islamske vjere privrženi svojim hodžama, hafizima i višim poglavarstvima. Tu se vidi ona iskonska oznaka hrvatske duše. Kroz cijeli srednji i novi vijek okupljaju se Hrvati oko svojih svećenika, oko crkvi i samostana i uče od svećenika čitati i pisati. Svećenici u samostanima osnivaju škole, pučke srednje, osnivaju se sjemeništa i bogoslovije. Oko samos-tana i crkvenih zgrada sve vrvi. Takva aktivnost svećenstva, a privrženost naro-da svećenstvu, ostala je do današnjih dana. Oko vjerskih centara razvijaju se sve vrste narodnih aktivnosti. Čak i danas vjerske visoke škole i sveučilišta uživaju dobar glas, nema im ravnilh. Svega toga ne bi bilo da nije srčike hrvatstva - svećen-stva. Uzalud su bezbožni režimi pokušavali to obuzdati i smanjiti, nije im uspjelo. Tim pritiskom su samo Crkvu ojačali.

Svećenik u hrvatskom narodu

14 Potravnik

Piše: Ante Kojić

GOSPA OD MILOSTI

PROSLAVA BLAGDANA GOSPE OD MILOSTI - POTRAVLJE Župa sv. Filipa i Jakova - Potravlje je u utorak 8.10. po prvi puta u novije vrijeme slavi-la blagdan svoje Nebeske zaštitnice i pomoć-nice, Gospe od Milosti. Tako su župljani i njihovi gosti imali dva razlo-ga za slavlje: Dan neovisnosti i blagdan Gos-pe Potravske. Hvala Providnosti. Svečano misno slavlje počelo je u 10.30. sati, a predvodio ga je prof. dr. fra Stipe Nimac profesor na bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Svetu misu su suslavili župnik fra

Stanko Dotur, svećenici porijeklom iz župe fra Pavao Vučković, fra Stipe Bešlić, fra Filip Budić, te župnik Zasioka don Jozo Gojsalić. Misno slavlje uveličala je klapa HRM-a “Sv. Juraj” koja je pjevala pjevane dijelove Svete mise, te su nakon mise održali mali koncert.

Vjernički puk se za ovaj svečarski događaj pripremao petodnevnom duhovnom obnovom (3.-8.10.). Prva dva dana duhovne obnove predvodio je naš župnik, a preo-stala tri fra Stipe. Teme duhovne obnove su bile: Evanđelje kao životni program (5.10.), Evanđelje i čovjekovo dostojanstvo (6.10.), te Evanđelje i međuljudski odnosi (7.10.). Poseban poklon župnika i župljana našoj Majci je oda „Gospi Potravskoj“ pre-lijepa pjesma koju je napisao Ivica Gašpar, uglazbio Božo, a harmonizirala Marija Župić - voditelj župskog zbora, a na sam blagdan bila je njena praizvedba.

Našoj Gospi udruga „Potravnik“ (Josip Tadić Joko, Milenko Tadić i Anđelko Titlić) organizirala je malonogometni turnir koji se odigrao u nedje-lju 6.10. Sudjelovalo je 10 ekipa: Autsajderi, Mau-Mau, Furi-je, Autoservis motosport Hrvace auto, Fantazija, Škola nogo-meta Glavice, Glavurdići, Ciu Ciu Tup, Suhač komerc, Svis bojsi. Turnir je osvojila ekipa Mau-Mau (Potravlje) koja je u finalu pobijedila ekipu Hrvace auto rezultatom 4:2.

Povezanost puka i njegove Gospe je trajna i duboka. Po-vijesni izvori spominju župu Potravlje 1697. godine (tada župa nije imala crkvu). Iz jednog izvješća nadbiskupa Stje-pana Cupillija datiranoga na 06. srpnja 1709. može se vidjeti kako i koliko je puk štovao i volio svoju Nebesku majku. U izvješću stoji: “Nadbiskup je nakon sv. Mise

15 Potravnik

pregledao jedini oltar koji je posvećen sv. Mariji od Milosti. Iznad oltara vidio je na platnu naslikanu sliku Blažene Djevice s djetetom Isusom, sv. Antunom i sv. Filipom i Jakovom. Iznad je vidio tri srebrne pozlaćene krune, a dvije jednako od srebra iznad glave Blažene Djevice. Opazio je i neke srebrne ukrase, te ne-kakav ukras oko djevice poput đerdana.“ Sadašnju sliku Gospe od Milosti župi Potravlje poklonio je 1727. fra Petar Kara-pandža, duhovnik carice Marije Terezije. Inače fra Petra su kao bebu njegovi roditelji donijeli u našu župu u Satrić, i zasigurno je prve poticaje za svoj budući svećenički poziv osjetio u okrilju naše Majke. Slika je dugo godina bila u jako lošem stanju, ali se zahvaljujući silnom trudu župnika i velikodušnim župljanima, te drugim dobročini-teljima obnovila (kao i još puno toga u župi), te sada u punom sjaju i na novom oltaru bdije nad svojim pukom.1

Veliku zahvalnost dugujemo i iskazujemo voditelju duhovne obnove fra Stipi, koji nas je nadahnutim i jednostavnim riječima podsjetio na temeljne vrijednosti kršćan-stva. Pozvao nas je da promišljamo o Bogu i nama samima, kakav je naš odnos, tko je Bog za nas (mene), a tko mi (ja) za Njega. Da promišljamo o ljudskom dostojan-stvu u svjetlu Evanđelja, da li shvaćamo pravu poruku i vrijednost Velikog Petka. Da li znamo da je svaki čovjek jedinstven i ima poslanje koje nema nijedan drugi. Da promišljamo o tome kakva su naša djela, da li izgrađuju ili sablaznjuju društvo, da li primjerom svjedočimo Evanđelje. Pozvao nas je da se mijenjamo, jer svijet može postati bolji samo ako promjene krenu od nas samih. Mi jedni drugima ne smijemo biti niti konkurencija niti neprijatelji. Mi smo samo kockice jednog velikog mozaika koji svojim djelima ovaj svijet moramo učiniti boljim i ljepšim mjestom za življenje. Hvala fra Stipe. Nadam se da će sjeme ove duhovne obnove pasti na plodno tlo i da će donijeti mnoge plodove, a sve će nam biti lakše jer je s nama naša Majka kojoj žarko upuću-jemo naše molitve, kako stihovi naše h imne govore : „Sinu svome naše molbe sve prinesi, usliši nas majko, pomoć nam done-si“.

Foto A. Majić i

Ante Gašpar

Proslava blagdana Gospe od Milosti - Potravlje : Ante Kojić

16 Potravnik

Pohođenje Blažene Djevice Marije svojoj ro đakinji Elizabeti “Tih dana – nakon naviještenja anđela Gabrijela Blaženoj Djevici Mariji i utjelovljenja Sina Božjega - usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.” (Lk 1, 39). Da poduzme naporan put od 3 do 4 dana pješačenja (oko 160 kilometara) Mariju vode motivi ljubavi prema bližnjemu, želja da pomogne u posljednjim mjesecima trudnoće majci u već poodmakloj dobi. U Evanđelju Pohođenja pro-tagonisti su dvije žene i djeca koju nose u utrobama. Dvije žene - djevica i neplodna u poodmakloj dobi - trudne izravnim Božjim zah-vatom. “Ta Bogu ništa nije nemo-guće” (Lk 1, 37). One navješćuju dolazak na svijet „Emanuela“, Boga s nama, koji donosi radost. Radost Elizabete koja se raduje jer joj dolazi u pos-jet majka Gospodina njezina. Ra-dost Ivana koji zaigra od radosti u utrobi. Radost Marije, koja veliča Gospodina, čini ga velikim u svo-jemu srcu, jer On (Bog) pogleda, On uzvisi, On napuni dobrima… Što reći o djetetu Isusu, koji je uzrok sve ove radosti? Ukoliko je dolazak Djeteta Isusa uzrok toli-ke radosti, koliko više sigurnost o njegovoj prisutnosti u Crkvi treba biti izvor radosti za vjerni-ke? U tom djetetu cijelo čovje čan-

stvo igra od radosti, jer Bog koji donosi radost, svoje darove svakodnevno obnavlja. Marija i Elizabeta prvi su proroci Novoga zavjeta. Elizabeta prva prorokuje, govoreći Mariji: "Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!“ Ove Elizabetine riječi sadrže, pro-dubljuju i produljuju neopozivu Bo-žju zakletvu: Blagoslovi ih Bog (Post 1, 28). Ovaj se blagoslov proteže preko Marije do svake že-ne i svakog stvorenja. Središte krš ćanstva je ono što Bog čini za mene, za tebe. On čini velika djela u mojemu i tvojemu životu. Ukoliko sam svjestan velikih djela koje Bog čini u mojemu životu, mo ći ću poput Marije re ći “fiat” – neka mi bude Bože po rije či tvojoj. U mojemu životu ponekad ću biti kao Zaharija kojemu je teško povjerovati, ponekad kao Eliza-beta koja zna blagosloviti, pone-kad kao Marija koja zna veli čati Boga, po-nekad kao Ivan koji igra od radosti pronose ći Radosnu vijest svi-jetom.

Fra Josip Cvitković

BLAŽENA DJEVICA MARIJA

17 Potravnik

Hrvati su uvijek imali dobar odnos s papom, ne samo vjernički nego i politički. Više činjenica na to ukazuje. Bibliotekar Anastazije zapisao je da je papa Ivan IV (640./642.) upu-tio opata Martina u Dalmaciju i Istru Hrvatima koji su upravo naseljavali te krajeve. Hrvati tada prvi put dolaze u dodir s rimskim papom. Tu poči-nje njihovo pokrštavanje. Pokrštenje Hrvata bijaše prije nego mnogih dru-gih naroda u Europi. Bizantinski car Konstantin Porfirogenet (913.-959.) spominje da je car Heraklije pozvao svećenike iz Rima da bi pokrštavali Hrvate i da su tada Hrvati dobili svoga nadbiskupa i biskupe. Konstantin je zapisao da “pokršteni Hrvati neće ni s kim ratovati izvan svoje zemlje, jer su se zak-leli sv. Petru...”. To se dovodi u vezu s papom Agatonom (678.-681.). Papa Agaton je s Hrvatima sklopio “mirovni ugovor” koji glasi: “Hrvati poslije krštenja sastaviše vlastoručni ugovor te s tvrdom i nepo-kolebivom vjerom zakleše se sv. Petru da će radije živjeti u miru sa svi-ma koji to budu htjeli. A od pape su zato dobili molitvu da će se za njih boriti i na pomoć im biti Bog Hrvata, kad god drugi narodi navale u hrvatsku zemlju i ratom ih uznemiri, a Petar, učenik Kristov, obdarit će ih pobjedom”. Papa Ivan VIII (872.-882.) obratio se čak osam puta hrvatskim knezovima, kleru i narodu: dva puta knezu Domagoju, knezu Zdeslavu, biskupu Teodoziju u Ninu, knezu Branirimu i narodu. Kralj Tomislav na crkvenom saboru u Splitu raspravlja o pismu pape Ivana X. Papa Inocent IV obraća se senjskom biskupu Pilipu 1248., gdje mu odobrava upotrebu narodnog jezika u bogoslužju. Bio je to izuzetak u Za-padnoj Crkvi sve do II. Vatikanskog koncila. Znameniti papa Siksto V (1585.-´59.), podrijetlom je bio iz Hrvatske. On podiže hrvatski gostinjac, da-nas zavod sv. Jeronima. Konačno sv. Stolica je prva priznala Hrvatsku 13. I. 1992. Priznanje Hrvatske nije nikakvo iznenađenje, nego je uz vjersku odanost, ovo obnovljeno i potvrđe-no staro priznanje, “mirovni ugovor”, vjerničkog i političkog značenja.

RIMSKI PAPA I HRVATI

18 Potravnik

BROJENJE GODINA

Prije su različiti narodi imali različit način brojenja godina. Egipćani su ih brojili prema dinastijama (vladarskim kućama) svojih faraona. Grci prema održavanju olimpijskih igara . Rimljani od osnutka Rima . Žido-vi su ra čunali godine od stvaranja svijeta. Muslimani će kasnije uves-ti svoje ra čunanje od Muhamedova bijega iz Meke u Medinu (622. po-slije Krista). Židovi i muslimani i danas u svojim krugovima imaju vlastita računanja. Takva različita računanja vremena zadržali su i kršćani sve do godine 1279. poslije osnutka grada Rima. U Evanđeljima nije zapisana točna godina, pogotovu ne dan i mjesec Isusova rođenja. U to doba nije bilo matičnih knjiga. Prvi se pozabavio odgonetanjem godine Isusova rođenja kršćanski redovnik ili monah Dioni-zije Mali. U svom računanju Dionizije Mali nije imao svih nužnih podataka, pa je zaključio da se Isus rodio 753. poslije osnutka Rima. Dionizije Mali razdijelio je ljudsku povijest na dv a dijela: na onaj koji se dogodio prije Kristova ro đenja i onaj poslije. Kristovo ro đenje sta-vio je u središte ljudske povijesti. To je Dionizije uzeo kao čvrstu točku, od koje će brojiti godine unaprijed i unatrag. Iako Dionizijevo računanje ne odgovara povijesnoj istini, istina je da se danas godine stvarno broje od Isusova rođenja prema Dionizijevu računanju. To je računanje nazvano kršćanskom erom, jer je za njegovu početnu godinu uzeta godina Kristova rođenja. To su noviji povjesničari temeljitije ispitali i došli do uvjerenja da je Dionizije pogriješio za nekoliko godina. Da bismo odredili godinu Kristova rođenja, moramo se poslužiti podacima iz Evanđelja i iz djela svjetovnih povjes-ničara. Znamo iz Evanđelja, da se Isus ro-dio barem dvije godine prije Herodove smr-ti. Danas je sigurno dokazano, da je Herod umro godine 750. poslije osnutka Rima. Rimski car August počeo je vršiti popis pu-čanstva 746. poslije osnutka Rima. Taj po-pis je trajao najmanje godinu dana. Lukino Evanđelje svjedoči, da se Spasitelj rodio za vrijeme tog popisa. Iz tih se podataka s velikom vjerojatnoš ću može zaklju čiti, da se Isus rodio godine 747. poslije os-nutka grada Rima .

Važna je uloga čitača u Crkvi I Ante Bešlić je predano vrši

19 Potravnik

B. Župić: Glazba; I. Gašpar: Tekst; M. Župić: Harm.

HIMNA GOSPI OD MILOSTI

Uglazbljeno za župu sv. Filipa i Jakova - Potravlje 2013.

20 Potravnik

BLAGOSLOV OBITELJI

Po Božiću primamo u svoje obitelji, pod svoj krov, svog svećenika. Dolazi nam u pohod da usrdnom molitvom zaištemo Božju zaštitu i blagoslov za obitelj i sve svoje. Svi se trebaju priključiti toj molitvi, to nije nešto što sve ćenik “obavlja sam”, nego je to stvar obitelji. Blagoslov se ne utjeruje silom, ni po službenoj dužnosti, nego to moli obitelj. Ona se stavlja pod zaštitu Svevišnjega Boga. Zato slobodno možemo reći, kakva će biti vaša molitva, takav će biti i blagoslov. Neka tom prigodom na stolu bude: svije ća, blagoslovljena vo-da (ili blagoslovljena sol s čašom vode) i križ.

Blagoslovljena sol u Bibliji označuje snagu, nadmoćnost; ona je znak obrane od zla, znak ozdravljenja, očišćenja, sklapanja ugovora; znak je i mira, prijatna teka kod jela. U duhovnom pogledu označuje bogatstvo, privlačnost i snagu duha. Tko ima dovoljno soli, imati će mira i svakog blagostanja (Mk 9,50).

Blgoslovljena voda ima značenje čišćenja, pranja, nevinosti, ne-dužnosti, označava muke i nevolje; ona je i znak ljudske naravi, mud-rosti, savjeta, milosti Božje i božanskog života; znak je i smrti, unište-nja, a prije toga izvor i moć života. U žrtvenim pranjima SZ i NZ ozna-čuje čišćenje ljudi i stvari od primjesa i natruha greš-nog čovjeka. Označuje i moralnu čistoću. Voda je po sebi puna tajanstvenosti.

Svijeća onačuje Božju prisutnost. Znak je Uskrs-log Krista. Ako su tri upaljene onda označuju Presve-to Trojstvo. Pripada joj značenje molitve, pobožnosti, bdijenja, sreće. Darovati nekome svijeću znači zaže-ljeti mu neprekinuti slijed potomaka. Sam Bog uspo-ređuje čovjeka - kršćanina sa svijećom. Svijeća oz-načuje i pobjedu nad tamom noći. Znak je života, spasenja.

Križ do Krista označavao je sramotu, ruglo, prok-letstvo, mržnju, poniženje, smrt. Po Kristu križ dobiva značenje žrtve, posluha, pravednosti, proslave, spa-senja, otkupljenja, znak pobjede. U životu kršćanina križ označuje put kojim se postiže duhovno bogat-stvo.

21 Potravnik

Što je ovo, kakvo vrime iđe? Što li ovo sa neba nam siđe? Je li Sunce il’ koja planeta. Il’ doli će goreća kometa? Da je Sunce, sve zapalilo bi, Da j’ planeta, sve uništilo bi, Da j‘ kometa, rupu pravilo bi: Nit’ je Sunce, nit’ kakva planeta, Nit’ nam leti goreća kometa, Već narode, Božji Sin nam slazi, Svaku silu On đavliju gazi, Tilo jadno ljudsko on uzima Da donese spasenje ljudima. Isus Krist mu prezime i ime Od vikova, i za svako vrime! Dođe ljudske da otkupi grije - Kol’ka ljubav iz tog srca vrije!? U vrime kad Irud popis piše Od Divice, Gospe rođen biše U Betlemu, di no Josip dođe Popis svita sa ženom da prođe Zauzeta biše gostiona Pa legoše ispod kravjeg zvona, Kraj magarca, na slami u štali, U jaslon se rodi Isus mali! Dok Ga grije vruća para kravlja, Božji Sin sad u jaslon ostavlja Za nas ljude svoje svete kosti Mili Bože, koje poniznosti! U radosti anđeli pivaju, Pastiri se njemu poklanjaju Repatice po nebu letaju, Mudracima s Istoka znak daju! Slideć zvizdu stižu iz daleka: U Betlemu podli Irud čeka Pa ih pita: “Di je taj Kralj Svita?” Al’ Mudraci ne daju savita, Jerbo znaju da j’ ubojstvo caru Ka šta j’ riba večera ribaru! Lukav Irud, mudriji mudraci, Da i ne zna, drže ga u šaci: Lako kralja Kralji nadmudruju, Kralju krâljâ svu čast da daruju!

Prvi nosi tamjan, drugi smirnu, Treći carskog punu zlata škrinju! Sve na svitu slavu Kralju daje, Veselje i radost ne pristaje, Od diteta počev do starčeta, Svake dobi klanja mu se četa! “Četa” - dobru ri č Milovan nađe, Kojom svit bi opisa najrađe! Svi kršćani Njegova su četa - Hrabra vojska maloga Diteta! Na Njeg, pobro, tribaš vojovati, Njeg’vu ljubav svitu pokazati I životon i ri čin i dilon, Cilin bi ćon i osobon cilon! Sada tebi pitanje ja stavljan, Iz dna duše stihove sastavljan: Kako držiš svoju viru, rode? U viri ti nema “nove mode”? Sve ti ovo pjesnik pripovida, Dok od muke srce mu se kida, Videć danas šta ovi svit čini, Od najvećeg dana u godini! Svaka kuća svitli, sve se kiti, Po borićin zlatne vise niti Sve u srebru i šarenu sjaju Ko u Semiramidinu Gaju! Slušaj šta ti star’ Guslare piva, Ako lažen, ne bilo me živa: Što je više izvanjskog Božića, Manja j’ sri ća u dubini žića, Manja j’ radost u sri tvoga srca, Di zapravo Božić triba kucat! Zato man’ se nakita i kiča, U srcu je radost tvoga bića! Evo, pisma moja dođe kraju, Pa čestitan svome hzavičaju: Na dobro van rođenje Kristovo, Sritno svima bilo lito novo! Zdravlje, sri ću, para svima želin Radosno vam Milovane veli: Mali Isus nek’ vas blagoslovi Divica nek čuva vas i voli!

Mislav Cvitković

PÍSMA BOŽIĆU

22 Potravnik

UMRLI: 5. 8. - 24. 11. 2013.

POKOJ VJEČNI DARUJ IM GOSPODINE!

Jela Hrgović 12. 8., Andrija Balić 21. 8., Ante Majić 9.9. Matija Glavinić 27. 9., Ana Bobeta 28. 9.,

======================================================

Dragi župljani!

Obično se voli reći da čovjeka kad dođe u novu sredinu mnogo toga “bode” u oči tj. zamijeti mnoge stvari koje bi on, ako ne bolje, a ono barem drukčije postavio. Ta “napast” nije mimoišla niti mene. Kako se je najprije trebalo udomaćiti, prvi zahvati su počeli na župnoj kući. Zamijenjeni su pro-zori, škure, promijenjen krov, kuhinja, izolirani su zidovi, fugirana zgrada, kuća kompletno oličena itd.. Gotovo u isto vrijeme pravili su se zahvati i po crkvama. Sakristija je nakon 40 godina dobila krov. Obnavljali smo vrijednu duhovnu baštinu, slike i kipove. Maljkovačka crkva je oličena, uređen joj je pod. Ustanovili svetkovinu Gospe Potravske i veličanstveno je proslavili 8. X. Još jednom se zahvaljujem svim donatorima, vama župljani na novčanoj i svakoj drugoj potpori kao i izvođačima radova koji su radili na slavu Božju.

“Svatko neka dade kako je srcem odlučio; ne sa žalošću ili na silu jer Bog ljubi vesela darivatelja” (2 Kor 9,7)

Darovi: za crkvu Imena Isusova: škropionicu, kadionik, stazu (tepih). Za crkvu Svetog Josipa: pozlaćivanje starog kaleža, novi kalež, piturava-nje crkve, izmjena i brušenje pločica, bojenje klupa, boromejka, Za crkvu sv. Filipa i Jakova: kip sv. Terezije, kameni zidni oltar

Doprinos u novcu 100 kn: Jozo Lijić, Ivan Ajduković p. Joze 200 kn: Marija Bešlić, Jure Soldić p. Iva-na, Josip Soldić p. Marjana, Luka Kotromanović, Goran Soldić, Stipe Lijić, Ante Vidosavljević “Šunjin”, Anđelka Banović, Obitelj pok. Ivana i Anđe Hrgović, Ned-jeljko Rožić pok. Luke, Marko Kunac “Sliko”, Mara Kunac ud. Ante, 250 kn: Jela Majić, Ivan Lijić, 400 kn: Slavko Kunac, 100 SF: Nediljko Kunac, Filip Babić.

Informativni list župe Sv. Filipa i Jakova - Potravlje Izdavač: Župni ured sv. Filipa i Jakova * Potravlje 76 * 21233 Hrvace Glavni i odgovorni urednik: fra Stanko Dotur, župnik Tel. & Fax.:021/ 818 555, Mob. 099 8225733 - E-mail: stanko.dotur @ si.t-com.hr List izlazi povremeno, a uzdržava se dobrovoljnim prilozima Žiro račun: Splitska banka 2330003 - 1100139494

iz života iz života

Tragajući za oštećenom slikom sv. Paškala pro-nađoh da ju je naslikao akademski slikar Vlado Marjanović, rođen 10. 10. 1906. u Livnu. Njegovi umjetnički početci započinju.u Travniku u Isusovačkoj gimnaziji.

Prvu pouku iz slikarstva i likovnosti primio je u Zagrebu u 18-toj godini od vrsnog slikara i pedagoga Bele Čikoša Sesije, a prije odlaska u Rim na Akademi-ju lijepih umjetnosti, djeluje u ateljeu slikara fra Gab-rijela Jurkića.

Najveće domete umjetničkog iskaza posvetio je zidnom slikarstvu, kojeg je, nakon završene akademije u Rimu, specijalizirao kod prof. Calcagnadora.

Njegova djela vidljiva su u crkvama Dalmatinske zagore. (Slika se nalazi kod Anđelka Titlić, a replika, koju je on izradio u kapeli sv. Paške)

BLAGOSLOV OBITELJI 26. 12. * Glavinići, Rožići, Tadići, Kotromanovići 27. 12. * Lijići, Maji ći, Glaurdi ći, Primorci, Knezovići i Lovri ći 28. 12. * Domnjaci, pa preko Budića, Cvitkovića, te Krčine 29. 12. * Prije Mise Dubrava; iza- nastavak prema „Argentini“

30. 12. * Preostali dio Potravlja 31. 12. * Vardići, Soldići, Cvitkovi ći, Domazet, L, Širići, Bobete 03. 01. * Peruća i Hrgovići na brdu 04. 01. * Alebići 05. 01. * Berići

06. 01. * Maljkovo

BOŽIĆNA ISPOVIJED: 20. XII. - Petak

15,00 s. u kapeli sv. Paškala; 15,30 s. u župnoj crkvi Starije i bolesne za ispovijed po kućama najavite župniku

MALJKOVO, 13. X. 2013. - 100. OBLJETNICA CRKVE SV. JOSIPA