PRVA INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA

Industrijska revolucija (uope): primjena tehnikih izuma u proizvodnji s ciljem njezinog ubrzanja i pojeftinjenja

Prva industrijska revolucija: velike gospodarske promjene u Zapadnoj Europi na prijelazu XVIII. u XIX. st, prelazak s preteno agrarne privrede i rune proizvodnje na industrijsku i strojnu

Agrarna revolucija

usavravanje poljoprivrede u XVII. i XVIII. st. u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Nizozemskoj i zapadnoj Njemakoj (uzroci su sloeni, velika zemljopisna otkria i politike promjene pospjeili su revoluciju poljoprivrede)

plodored (umjesto tropoljnog sustava), koritenje prirodnih gnojiva, usavravanje sjetve, etve i mlaenja, nove kulture: kukuruz i krumpir, intenziviranje stoarstva

Drutvene posljedice agrarne revolucije: poveanje proizvodnje hrane, vei prirast stanovnitva, veleposjednici proizvode za trite (ograivanje), farmeri srednji posjednici, propadanje malih posjednika, migracije u gradove

Industrijska revolucija

Gospodarski preduvjeti:

akumulacija kapitala (stvaranje vika sredstava koji se ulae u proizvodnju)

oslobaanje radne snage i poveanje drutvene mobilnosti

stvaranje trita za industrijske proizvode

(ili, krae reeno, stvaranje slobodnog trita)

Poetci: mehanizacija tekstilne industrije u Engleskoj

Kljuni izum: James Watt parni stroj, izvorno rudarska pumpa za vodu (1769)

Novi izvor energije: kameni ugljen

Do poetka XIX. st. parni je stroj primijenjen u tekoj industriji te u prometu (lokomotiva i parobrod)

Industrijska revolucija proirit e se iz Velike Britanije najprije na kontinentalnu Europu i Sjevernu Ameriku

Srednja i Istona Europa: gospodarstvo utemeljeno na poljoprivredi, veleposjedi, drugo kmetstvo, kruti drutveni ustroj

Posljedice prve industrijske revolucije:

urbanizacija

jeftina industrijska roba (odjea!)

revolucija prometa

zbog velike ponude radne snage poloaj industrijskih radnika vrlo je nepovoljan

Ludizam: otpor engleskih radnika uvoenju strojeva (Ned Ludd)

DOBA PROSVJETITELJSTVA

Prosvjetiteljstvo kulturni pokret i svjetonazor naobraene elite XVIII. stoljea

glavno sredite: Francuska

glavne znaajke: vjera u ljudski razum, mo znanja i naobrazbe te stalno usavravanje i napredak ovjeanstva (razum e pobijediti mrane nagone, glupost i praznovjerje)

pretee: filozofija racionalizma (svijet je racionalno ureen, stoga spoznatljiv) i filozofija empirizma (izvor spoznaje je iskustvo)

Immanuel Kant: Prosvjetiteljstvo je izlazak ovjeka iz samoskrivljene nezrelosti, Imaj hrabrosti da se slui vlastitim razumom!

Deizam: Bog je svijet samo stvorio i u njemu vie ne djeluje, svijet je savreni mehanizam kojim vladaju prirodni zakoni, nema objavljene istine, nema uda i autoritet Crkve jest laan

Voltaire: kritizira ljudsku glupost, predrasude te povlastice Crkve i plemstva, Rasprava o toleranciji i mnogo knjievnih djela

Diderot i D'Alembert urednici Enciklopedije

Politike ideje prosvjetiteljstva:

Ideja jednakosti i poetci liberalizma budui da su svi ljudi obdareni razumom, oni su po prirodi jednaki i svi bi trebali imati jednake mogunosti i uvjete za napredovanje u drutvu, staleke razlike, apsolutistika vlast i autoritet Crkve jesu neprirodni i trebalo bi ih zamijeniti razumnom vladavinom

T. Hobbes: engleski filozof XVII. st, u Leviathanu je pisao o jednakosti ljudi i drutvu kao skupu pojedinaca, meutim, zakljuio je da je najbolji oblik vlasti apsolutizam jer jedino svemona drava moe tititi pojedinca od drugih pojedinaca (ovjek je ovjeku vuk!)

J. Locke: Dvije rasprave o vladi - prvi je napisao da suverena (najvia) vlast u dravi pripada narodu a ne kralju i da je drava duna tititi podanike, ako kralj ne vlada na ope dobro podanici ga imaju pravo svrgnuti, pie i o trodiobi vlasti

J. J. Rousseau: Drutveni ugovor svaka vlast rezultat je ugovora izmeu ljudi- pojedinaca, rije je o nepisanom ugovoru (ubrzo e se pojaviti ustavi pisani oblik takvog ugovora) suverenost pripada narodu, meutim, Rousseau je kritizirao ideju napretka i zagovarao povratak prirodi

Montesquieu: Duh zakona - zagovara trodiobu vlasti, na zakonodavnu, izvrnu i sudsku, to je jamstvo protiv uvoenja tiranije

Prosvijeeni apsolutizam politika doktrina prema kojoj kralj mora vladati neogranieno, ali na dobrobit svojih podanika, stoga provodi modernizacijske reforme, npr. uvodi javno kolstvo, ograniava ovlasti Crkve, donosi zakone koji tite prava kmetova (Rusija: Katarina II. Velika, Pruska: Fridrik II, Austrija: Marija Terezija, Josip II)

Ekonomska uenja:

Merkantilizam: politika to veeg izvoza i to manjeg uvoza na razini nacionalnog gospodarstva, apsolutistiki vladari poinju je provoditi jo od XVI. stoljea, dakle, drave nastoje kontrolirati vlastito trite, osobito trgovinu

Kameralizam: poseban oblik merkanitilizma u njemakim kneevinama, prioritet je napuniti dravnu riznicu (lat. camera) racionalnom poreznom politikom

Fiziokratizam: uenje prema kojem je poljoprivreda jedina produktivna djelatnost, gospodarstvo napreduje putem stvaranja vikova hrane (najvie zastupljeno u Francuskoj)

Ekonomski liberalizam: uenje kotskog filozofa Adama Smitha koji raskida s merkantilizmom, djelo Bogatstvo naroda klasik politike ekonomije, bogatstvo naroda ne ine samo plemeniti metali ve cjelokupna proizvodnja, rad je izvor bogatstva, tritem upravlja nevidljiva ruka, tko radi za sebe radi i za drutvo, Smith zagovara potpuno slobodno trite (protiv uplitanja drave, laissez-faire)

EUROPA U XVIII. STOLJEU

VELIKA BRITANIJA usporedo s industrijskom revolucijom uvruje se kao najjaa pomorska velesila s kolonijalnim posjedima na svim kontinentima

stabilan politiki sustav, parlamentarna monarhija, na vlasti se izmjenjuju dvije stranke torijevci (konzervativci, zastupaju interese dinastije i aristokracije) i vigovci (liberali, zastupaju interese poduzetnikog sloja i zahtijevaju vie ovlasti za Parlament)

Britanska istonoindijska kompanija nadzire trgovinu s Indijom i Dalekim Istokom

Ana Stuart (1702-1714), nasljeuje Vilima Oranskog

1704. Englezi osvajaju Gibraltar (Rat za panjolsko nasljee 1701-14, Engleska se bori na strani protufrancuske koalicije)

1707. stvoreno Ujedinjeno Kraljevstvo (realna unija kotske i Engleske)

Dinastija Hannover - od 1714. (George I, II, III), kraljevi njemakog podrijetla slabo se zanimaju za britansku politiku, pa je preputaju Parlamentu i premijerima (William Pitt stariji)

1756-63. Sedmogodinji rat: irenje kolonijalnog posjeda u Americi na raun Francuske

1775-83. Ameriki rat za neovisnost: loa politika prema amerikim kolonijama izazvala je pobunu, Ujedinjeno Kraljevstvo bit e prisiljeno priznati neovisnost Sjedinjenih Amerikih Drava (Kanada je ostala pod britanskom krunom)

FRANCUSKA klasina apsolutna monarhija

Luj XV. (1715/22 1774) - gospodarstvo napreduje, ali drava je u stalnoj financijskoj krizi zbog prevelikih trokova dravnog aparata, provodi sudske reforme, javne radove, promie dravne manufakture i trgovake monopole, meutim, Francuska jo nema jedinstveno ni slobodno trite, a stalno se poveavaju socijalne razlike kmetovi su preoptereeni

zaokret u vanjskoj politici: Francuska postaje od glavnog neprijatelja Habsburgovaca (Rat za poljsko nasljee 1733. i Rat za austrijsko nasljee 1740-48.) njihov saveznik u Sedmogodinjem ratu

Sedmogodinji rat (1756-63): Francuska, Austrija, Saska i Rusija protiv Pruske, Hannovera i Velike Britanije, borbe se vode u Europi i Americi

1763. mir u Parizu Francuska gubi veinu prekomorskih posjeda u korist Britanaca

u doba Luja XVI. (1774-1792) kriza e se zaotravati - revolucija

PRUSKA - dinastija Hohenzolern: Izborna Kneevina Brandenburg + Kneevina Pruska

XVII. st. teritorijalno irenje, uvoenje stajae vojske

1701. nastaje Kraljevina Pruska: knez Fridrik III. proglasio se kraljem (kao Fridrik I.)

Fridrik I. proiruje grad Berlin u modernu europsku prijestolnicu

Fridrik Vilim I. (1713-1740) upravne reforme, opa vojna obveza, stvaranje militaristike drave temelj kasnije ekspanzije

Fridrik II. Veliki (1740-1786) prosvijeeni apsolutizam, prvi sluga drave, kodifikacija prava, obvezno dravno kolstvo, kolonizacija, uspjeni kameralizam, 2/3 dravnih prihoda odlazi na vojsku, teritorijalno irenje: leska (oduzeta Austriji) i Zapadna Pruska (oduzeta Poljskoj, vana kako bi se kopnom spojili Brandenburg i stara Pruska), Pruska postaje velesila

HABSBURKA MONARHIJA - u stvarnosti ne postoji drava takvog naziva, nego se radi o konglomeratu zemalja pod vlau dinastije Habsburg, unutar Njemakoga Carstva (Austrija, eka, leska) i izvan njega (Belgija, Milano, Napulj, Ugarska i Hrvatska)

nakon Tridesetogodinjega rata Sveto Rimsko Carstvo Njem. Narodnosti postoji samo nominalno, carski naslov pripada dinastiji Habsburg

Habsburka dinastija gubi utjecaj u Njemakoj, ali iri posjede na istok (1699. pobjeda nad Osmanlijama dobitak: juna Ugarska i Slavonija, 1772. podjela Poljske Galicija)

u habsburkim zemljama prevladava zaostala poljoprivredna proizvodnja i nema jedinstvenog trita

Karlo VI. (1711-1740), nema mukog nasljednika

Pragmatika sankcija: odredba o nedjeljivosti drave i pravu nasljeivanja pripada (moe se prenositi i na ensku lozu)

Marija Terezija (1740-1780), kraljica Ugarske, Hrvatske i eke, carski naslov nosi njezin suprug Franjo Lotarinki

Rat za austrijsko nasljee (1740-48): Pruska i Francuska ne priznaju Pragmatiku sankciju i napadaju habsburke posjede, dinastija Habsburg je opstala ali mora odstupiti lesku Prusima

Reforme Marije Terezije: centralizacija drave (osim u Ugarskoj i Hrvatskoj), porezne obveze proirene su na plemstvo i sveenstvo, urbari (zakoni koji reguliraju poloaj kmetova), ukidanje unutarnjih carina, opa vojna obveza, osnovno kolstvo

Josip II. (1780-1790), prosvijeeni vladar

Reforme: ukida kmetstvo u austrijskim zemljama, mijenja porezni sustav, dravno sudstvo, reforme uprave i policije, zatitne carine, pokuao stvoriti jedinstveno Austrijsko Carstvo s njemakom prevlau, Patent o vjerskoj toleranciji, ukida crkvene redove koji se ne bave dobrotvornim radom (nakon njegove smrti veina dekreta je opozvana)

POLJSKA (POLJSKO-LITAVSKA UNIJA) - obuhvaa Poljsku, Litvu, Bjelorusiju i Ukrajinu, plemika republika, slaba sredinja vlast, Liberum veto (u Sejmu, plemikom parlamentu, zahtijeva se konsenzus oko donoenja svakog zakona)

protektorat Rusije (nakon Sjevernog rata 1721)

Stanislaw August Poniatowski (1764-1795), posljednji poljski kralj

1772. prva podjela izmeu Rusije, Pruske i Austrije

- revolucionarna zbivanja u Francuskoj nakon 1789. potaknula su previranja u Poljskoj

1791. Poljski ustav nasljedna monarhija, trodioba vlasti, ukinut Liberum veto

1793. druga podjela

1794. ustanak Tadeusza Kosciuska

1795. trea podjela i kraj poljske neovisnosti

RUSIJA do XVIII. st. zaostala feudalna drava izolirana od Europe

Petar I. Veliki (1689-1725) provodi reforme po uzoru na Zapad, vojska i mornarica, Senat, sustav inova i kolska obveza za plemie, prijestolnica Sankt Petersburg, Akademija znanosti

Veliki sjeverni rat (1700-21) Rusija porazila vedsku i osigurala nadzor nad Baltikom

Katarina II. (1762-1796) prosvijeeni vladar, uvodi gubernije, irenje na raun Poljske i Osmanskog Carstva (Ukrajina i Krim), drutvene reforme provode se na plemstvu, kmetovi su u gotovo ropskom poloaju, graanski sloj je gotovo zanemariv

PONAVLJANJE: HRVATSKA U RANOM NOVOM VIJEKU

(gradivo II. razreda)

za razliku od zemalja Zapadne Europe, kraj srednjeg vijeka za Hrvatsku e znaiti razdoblje turskih ratova, podijeljenosti i zaostajanja

teritorij dananje Hrvatske bio je podijeljen izmeu sljedeih drava:

a) Habsburka Monarhija: ostatci ostataka Hrvatskog Kraljevstva

b) Mletaka Republika: dijelovi Istre i gradovi u Dalmaciji

c) Dubrovaka Republika

d) Osmansko Carstvo: Slavonija, Lika, Dalmatinska Zagora

Hrvatska dolazi pod Habsburku vlast: nakon pogibije Ludovika II. Jagelovia 1526. god. kod Mohaa, hrvatsko plemstvo na saboru u Cetingradu (1. I. 1527.) bira za kralja Ferdinanda Habsburga, Ferdinand je obeao da e potivati stare povlastice plemstva i pruati vojnu pomo protiv turskih napada, uspostavljena je nova personalna unija

dio slavonskog i ugarskog plemstva, meutim, priznaje za kralja Ivana Zapolju, pa izbija i graanski rat, od kojeg najvie koristi imaju Turci, borbe traju sve do 1538.

Stogodinji rat s Turcima: 1493. Krbavska bitka 1593. Sisaka bitka, u tih sto godina Osmansko Carstvo uspostavilo je zapadnu granicu na Kupi Vojna krajina (granica): od sredine XVI. st. sustav pograninih utvrda, kasnije posebna teritorijalna jedinica, uprava Dvorskog ratnog vijea u Grazu, stajaa vojska, austrijski asnici, nestajanje feudalnih drutvenih odnosa, naseljavanje Vlaha Vlasi polunomadski planinski pastiri iz unutranjosti Balkana, naseljavaju ratom opustoena podruja pod osmanskom vlau, od kraja XVI. st. dolaze na prostor Vojne krajine i slue kao graniari, znatan broj ih je pravoslavne vjeroispovijesti, pojam Vlah je vieznaan (moe oznaavati zanimanje, drutveni poloaj, podrijetlo, vjeroispovijest)

drutvene posljedice turskih ratova: preseljavanje stanovnitva (etnike promjene), otean poloaj kmetova (najvea pobuna bila je ona 1573. pod vodstvom Matije Gupca), hrvatsko plemstvo gubi posjede, a time i povlastice

u ostatcima ostataka Hrvatske, ali i Ugarske, plemstvo je prilino nezadovoljno politikom Bea: napreduje centralizacija, Vojna krajina pod upravom je dvora, poloaje u vojsci dobiva njemako plemstvo odano Habsburzima, stalno se smanjuju ovlasti Hrvatskog (i Ugarskog) sabora, Vavarski mir 1664. god. ide u prilog Osmanlijama, a habsburka vojska sada je jaa od osmanske

urota hrvatskog i ugarskog plemstva 1664-71: na elu joj je najprije Nikola Zrinski, a zatim Petar Zrinski i Krsto Frankopan, oni e se obratiti i ponuditi ugarsku i hrvatsku krunu najprije Francuskoj, zatim Poljskoj, Veneciji i Osmanskom Carstvu

slom urote 1671: voe su pogubljene, a posjede obitelji Zrinski i Frankopan zaplijenila je Dvorska komora (ine polovicu tadanjeg hrvatskog teritorija), time je uniten otpor plemstva i omoguena daljnja centralizacija, u Hrvatskoj vie nema domaih velikaa

1683-99. Veliki beki rat: posljednji osmanski prodor do Bea zavrio je tekim vojnim porazom, Sveta liga Austrije, Venecije, Poljske i Rusije kree u veliku ofenzivu, ustanci krana u Slavoniji i Lici pomogli su vojsci Eugena Savojskog da prodre duboko u osmanski teritorij, Habsburka monarhija prikljuit e si itavu Slavoniju i Ugarsku, a Mleani e pomaknuti granicu Dalmacije duboko u unutranjost, mir u Srijemskim Karlovcima 1699. god, slijede nove seobe Hrvata, Srba i islamiziranog stanovnitva

dijelovi Hrvatske pod Osmanlijama: bili su ukljueni u Bosanski i Budimski ejalet (upravna jedinica, kasnije paaluk), Osmansko Carstvo je teokratska centralizirana monarhija, ivot kranske raje (kmetova) isprva je bio povoljniji negoli u habsburkom dijelu, no kako Osmanlije poinju gubiti ratove, oni provode represiju nad kranskim podanicima, pravo na slobodno odravanje katolikih obreda imali su jedino franjevci, esti su prelasci s katolike vjere na islam, ali i na pravoslavlje jer je Peka patrijarija dugo uivala povlastice u Osmanskom carstvu, rezultat estih ratova jesu migracije i izmijeanost stanovnitva

Mletaka Dalmacija: stalno suavanje autonomije komuna, poveavanje socijalnih razlika, kolonatski odnosi u poljoprivredi, granica iz 1699. odgovara dananjoj junoj granici izmeu Hrvatske i Bosne i Hercegovine

Dubrovaka Republika: zlatno doba u XVI. i prvoj polovici XVII. stoljea, Dubrovnik plaa danak Osmanskom Carstvu te ga ovo ostavlja na miru i doputa Dubrovanima slobodnu trgovinu na svojem teritoriju, dubrovaki suverenitet garantira i panjolska, Dubrovnik posjeduje veliku trgovaku flotu, glavni izvor prihoda jest izvoz ruda iz Osmanskog Carstva na Zapad, Dubrovnik je najvanije hrvatsko kulturno sredite u doba renesanse i baroka, potres i poar 1667. god. oznaili su kraj zlatnog doba, Republika se sporo oporavlja i poinje stagnirati

HRVATSKA U XVIII. STOLJEU

Hrvatska u prvoj polovici XVIII. stoljea

1683-1699. Veliki beki rat: uspostavljena hrvatska granica na Savi i Uni, priblino se podudara s dananjim granicama i neznatno e se mijenjati u iduim ratovima, proirena je i mletaka Dalmacija (takoer se podudara s dananjom granicom prema Bosni)

Slavonija: podijeljena je na civilni i vojni dio (Slavonska vojna krajina), unato obeanjima o prikljuenju Banskoj Hrvatskoj, civilni dio jest kraljevski posjed pod izravnom upravom Bea, rijetko je naseljena zbog dugogodinjeg rata, pa Be provodi plansku kolonizaciju, osim Hrvata, tu se doseljavaju pripadnici svih naroda Monarhije, zemlja je podijeljena magnatima (veleposjednici) odanima dinastiji, uglavnom Nijemcima

Vojna Krajina: obuhvaa polovicu teritorija Hrvatske i Slavonije, vojna uprava nee se jo dugo ukinuti jer je to podruje Monarhiji davalo ak jednu treinu oruanih snaga, zemlja je podijeljena velikim obiteljima, zadrugama, iz razloga da na njoj bude dovoljno radne snage i u doba ratnog stanja, zamisao da Vojna Krajina istodobno daje vojnike i uzdrava ih bila je nedostini ideal, pa e se poloaj graniara pogoravati

Banska Hrvatska (slubeno, Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija): obuhvaa do 1745. god. samo sjeverozapadni dio Hrvatske, ima samoupravu koja se oituje kroz postojanje stalekog Sabora (zastupnici plemstva, sveenstva i slobodnih gradova) i poloaja bana

1712. Hrvatski sabor prihvaa Pragmatiku sankciju neovisno o Ugarskoj (Ugarski sabor prihvatio ju je tek 1722. g, nakon guenja pobune plemstva), car Karlo VI. priznao je, zauzvrat, autonomiju Hrvatskog sabora u odnosu na Ugarski

Stalei: sveenstvo, plemstvo (ini oko 5 % ukupnog stanovnitva, to je iznad europskog prosjeka, dvije treine hrvatskih plemia zapravo su jednoselci bez kmetova, de facto slobodni seljaci s titulom), graanstvo (malobrojno), seljatvo (uglavnom, neslobodni kmetovi, oko 90% stanovnitva)

Ceste: Karolina (Karlovac- Rijeka, 1726), Jozefina (Karlovac-Senj, 1770)

Slobodne kraljevske luke Trst i Rijeka: zbog posebnog statusa Rijeka e se vrlo brzo razviti, ali, budui da je izuzeta od vlasti Hrvatskog sabora pojavit e se maarske pretenzije na tu luku

Vladavina Marije Terezije (1740-1780)

Rat za austrijsku batinu (1741-48), opstanku Austrije najvie su pridonijele trupe iz Ugarske i Hrvatske, meu njima i Trenkovi panduri

kako bi ojaala i modernizirala Monarhiju, provodi tri bloka reformi: upravne, gospodarske i vojne

1745. ujedinjenje Slavonije i Banske Hrvatske i obnova upanija

upanije: Zagrebaka, Varadinska, Krievaka, Severinska, Poeka, Virovitika, Srijemska, obnovom upanija kraljica je, zapravo, smanjila djelokrug Sabora

od 1765. uvodi se dvorski apsolutizam, vie nema sazivanja ni Hrvatskog ni ostalih sabora

Hrvatsko kraljevsko vijee (1767-1779) prva hrvatska vlada, sa sjeditem u Varadinu, pa u Zagrebu (od 1776, nakon velikog poara Varadina)

Ugarsko namjesniko vijee zajednika ugarsko-hrvatska vlada nakon 1779. god.

gospodarstvo: porezne reforme, poticanje manufaktura, urbarijalna regulacija

urbari (Slavonski 1737. i 1756, Hrvatski 1780): zakoni koji reguliraju kmetske obveze, podavanja su smanjena, a teite je na porezu u novcu kako bi se oivjela sitna trgovina i privreda uope

unato pojavi manufaktura u Hrvatskoj (staklane, eerane, papirnice), prednost u razvoju imala je manufakturna proizvodnja u Austriji, dok su se Ugarska i Hrvatska trebale orijentirati na poljoprivredu

uvode se jedinstveni propisi o novaenju i disciplini za cijelu vojsku, zbog ukidanja posebnog poloaja graniara izbijaju pobune u Vojnoj Krajini

Vladavina Josipa II. (1780-1790)

jozefinske reforme osobito su naile na otpor hrvatskog i ugarskog plemstva

1785. ukidanje kmetstva i nova upravna podjela u Ugarskoj i Hrvatskoj

car je ukinuo autonomiju Ugarske i Hrvatske i cijelo carstvo podijelio na deset okruga (Hrvatska se nala u Zagrebakom i Peujskom okrugu)

uvoenje njemakog jezika kao slubenog u cijeloj dravi, umjesto dotadanjeg latinskog

prisilna germanizacija potaknula je jezino pitanje kod Maara, koji poinju zahtijevati uvoenje maarskoga kao slubenog, a zatim i Hrvata, koji odbijaju prihvatiti i njemaki i maarski te do poetka vlastitog preporoda ustraju na latinskom

1790. zbog neuspjeha u ratu s Turcima car povlai veinu reformi i vraa stare povlastice staleima

u meuvremenu, hrvatsko plemstvo okrenulo se suradnji s Maarima kako bi se zajedno oduprli germanizaciji

iste godine zasjeda Hrvatski sabor i odluuje da e se Hrvatska vre upravno povezati s Ugarskom (ali samo privremeno), Hrvatska i Ugarska imaju zajedniku vladu, a predstavnici Hrvatskog sabora trebaju odlaziti na zasjedanja Ugarskog sabora, koji bez njihove suglasnosti ne moe donijeti nijednu odluku o Hrvatskoj

na zasjedanju Ugarskog sabora 1791, hrvatski zastupnici sprijeili su uvoenje maarskog jezika kao slubenog na prostoru Hrvatske, ali su pristali da se uvede kao izborni predmet u kole

POSTANAK SJEDINJENIH AMERIKIH DRAVA

Kolonizacija Sjeverne Amerike zapoinje u XVII. st: Englezi, panjolci, Francuzi, Rusi

Istona obala: 13 britanskih kolonija izuzetno brz gospodarski razvoj, kolonisti razliitih vjeroispovijesti (puritanci, kvekeri, anglikanci, katolici), preteno iz Britanije, ali ima i Nijemaca i Nizozemaca, na jugu prevladavaju plantae duhana i pamuka, na sjeveru se razvijaju obrti i trgovina krznima s Indijancima, jak je graanski sloj, kojemu raste samosvijest

1756-63. Sedmogodinji rat: francuski posjedi prikljueni su britanskom Imperiju, a indijanska plemena potisnuta u unutranjost kontinenta, Engleska namee kolonistima nove poreze i carine jer smatra da sami trebaju financirati svoju obranu i pokriti trokove rata

Nezadovoljstvo meu kolonistima: merkantilistika politika (Engleska diktira gospodarski razvoj, prema kojem kolonije trebaju biti izvor sirovina i kupovati industrijsku robu iz Britanije), kolonije nemaju predstavnika u Britanskom parlamentu (iako imaju 2,5 mil. stanovnika), osobito je omraen Zakon o peatima (porez na svaki tiskani materijal)

1773. Bostonska ajanka - prosvjed protiv monopola Istonoindijske kompanije u prekomorskoj trgovini poetak otvorene pobune

1774. Prvi kontinentalni kongres u Philadelphiji: 55 predstavnika 12 kolonija, dogovoren je bojkot engleske robe i izraeno miljenje da kolonije i Metropola imaju jedino zajednikog vladara i nita vie

1775. Rat za nezavisnost, zapoinje incidentom kod Lexingtona, slijedi bitka kod Bunker Hilla, Amerikanci su poraeni, pa zapoinje ujedinjavanje kolonijalnih milicija u jedinstvenu vojsku (US Army), zapovjednik George Washington1776. Deklaracija nezavisnosti (Thomas Jefferson), prihvaena na Drugom kontinentalnom kongresu, objavljuje odvajanje kolonija od UK na temelju sljedeih naela:

svi su ljudi jednaki u svojim prirodnim pravima

prirodna pravo jesu ivot, sloboda, tenja ka srei te privatno vlasnitvo

suverenitet pripada narodu, koji je skup slobodnih pojedinaca, pa je tu i pravo na izbor oblika vladavine

Prekretnica rata jest amerika pobjeda kod Saratoge (1777), Amerikanci preuzimaju inicijativu i poinju primati pomo od Francuske, britanska vojska kapitulirala je kod Yorktowna 1781.

1783. Mir u Parizu: UK priznaje neovisnost SAD i odrie se svih teritorija izmeu Atlantskog oceana i Mississipyja

1787. Ustav SAD (James Madison): drave su povezane u uniju i imaju zajednike poslove i organe vlasti, postoji trodioba vlasti i slobodni izbori, na elu izvrne vlasti jest predsjednik, zakonodavno tijelo podijeljeno je na Kongres (zastupnici graana) i Senat (zastupnici drava), utvrena su neotuiva prava pojedinca (okupljanje, govor, vjeroispovijest, vlasnitvo, pravedno suenje), otvorena pitanja jesu ropstvo na Jugu te pripadnost suverenih prava izmeu drava i Unije

1789. George Washington prvi izabrani predsjednik

1800. glavni grad Washington DC

1803. Thomas Jefferson, trei predsjednik, kupio je od Napoleona pravo na Louisianu i tako udvostruio teritorij SAD

1812-14. drugi britansko-ameriki rat, SAD su pokuale osvojiti Kanadu

1823. Monroeva doktrina: SAD nee dopustiti europsko uplitanje na amerikom kontinentu, ali se nee niti mijeati u europsku politiku izolacionistika vanjska politika (SAD nastupaju kao zatitnik odcjepljenih kolonija u Latinskoj Americi)

Prvih pet predsjednika: George Washington, 1789-97, John Adams, 1797-1801, Thomas Jefferson, 1801-09, James Madison, 1809-17, James Monroe, 1817-25.

VELIKA FRANCUSKA REVOLUCIJA (1789-95)

Uzroci

irenje prosvjetiteljskih ideja: naobraeni slojevi drutva uviaju drutvena proturjeja i odbacuju autoritet dvora i Crkve, drutveni ugovor, jednakost ljudi, primjer Amerike

zastarjeli staleki sustav 1. stale: sveenstvo, 2. stale: plemstvo, 3. stale: svi ostali (97% stanovnitva plaa poreze, a nema politikih prava)

poloaj treeg stalea postoji bogato graanstvo koje zahtijeva sudjelovanje u vlasti i provedbu reformi, dok su siromani slojevi izrazito obespravljeni i buntovni, meutim, i neki pripadnici 1. i 2. stalea zahtijevaju reforme

prepreke za razvoj gospodarstva - unutarnje granice i zastarjeli porezni sustav

financijska kriza drave: skupi aparat apsolutistike monarhije, poraz u Sedmogodinjem ratu, financijska pomo Amerikancima u ratu za neovisnost

Luj XVI. (1774-1792) nema dara za politiku, zbog otpora plemstva zaustavio je svaki pokuaj ozbiljnijih reformi (npr. Turgotove fiziokratske reforme)

80-ih godina uslijedilo je nekoliko nerodnih godina to je dovelo do nestaice hrane i gladi

Tijek revolucije

Pariz, svibanj 1789. god, kralj eli rijeiti krizu poveavanjem poreza, no ne usuuje se to uiniti samovoljno pa saziva Generalne stalee (staleki sabor, koji nije sazivan od 1614. g).

pristae reformi vide priliku za ostvarenje zahtjeva, postavlja se pitanje naina glasovanja

tradicionalno, svaki je stale imao jedan glas, meutim, trei stale imao je zastupnika koliko prvi i drugi zajedno

Lipanj 1789. Narodna skuptina: ine je svi zastupnici treeg stalea te pristae reformi iz prvog i drugog

- Narodna skuptina zasjeda neovisno o Generalnim staleima i kralju i zahtijeva ukidanje stalekog sustava (grof Mirabeau)

Srpanj 1789. Ustavotvorna skuptina

kralj je eli raspustiti i okuplja vojsku oko Pariza te e biti povod za opu pobunu protiv monarhije

Narodna garda naoruano graanstvo na elu s Laffayetteom (veteran iz Amerikog rata za neovisnost)

14. VII. pad Bastille (zatvor i skladite oruja) zapoinje val pobuna u cijeloj zemlji

Kolovoz 1789. Ustavotvorna skuptina donosi Deklaraciju o pravima ovjeka i graanina (tu se istiu ljudska prava, narodni suverenitet i pravo na izbor vladavine)

kralj formalno prihvaa odluke skuptine to je kraj apsolutne monarhije, kralj se ak preselio iz Versaillesa u Pariz

Reforme: Skuptina ukida kmetstvo, proglaava jednakost graana, plijeni crkvene posjede, uvodi novu administrativnu podjelu (departmani), raspisuje izbore za dravne slube

Lipanj 1791. Luj XVI. pokuava pobjei iz zemlje, no ne uspijeva i zadravaju ga u kunom pritvoru

Rujan 1791. Prvi francuski ustav: Francuska je ustavna i parlamentarna monarhija, zakone treba donositi Zakonodavna skuptina, birako pravo ogranieno je izbornim cenzusom (takav sustav najvie odgovara bogatom graanstvu), potvrena je jednakost svih graana pred zakonom

Stranke: irondinci zastupaju interese bogatog graanstva, jakobinci radikalni revolucionari i republikanci, oslanjaju se na siromane mase (na elu im je M. Robespierre)

Rat: u travnju 1792. Austrija i Pruska napadaju Francusku s ciljem vraanja starog poretka jer se boje da e se pobuna proiriti na njihove zemlje, opa mobilizacija u Francuskoj, puk trai svrgavanje kralja jer ga smatraju glavnim krivcem za rat

Kolovoz 1792. kralj je svrgnut i zatvoren zbog veleizdaje

Konvent novi parlament izabran opim pravom glasa, jakobinska veina

21. IX. 1792. Francuska Republika (geslo Sloboda, bratstvo, jednakost)

kralj je u sijenju 1793. javno giljotiniran, gotovo sve europske drave sklapaju savez protiv Francuske i objavljuju joj rat (Prva protufrancuska koalicija)

VI. 1793 VII. 1794. jakobinska diktatura

Komitet javnog spasa (Robespierre, Marat, Danton)

Drugi ustav: ope pravo glasa, velike graanske slobode i socijalna zatita

teror: progoni i pogubljenja neprijatelja naroda (vie od 30,000 javnih pogubljenja), Dekret o osumnjienima, na udaru su aristokrati i njihove sluge, visoko sveenstvo, irondinci, pa i jakobinci koje Robespierreovi suradnici smatraju moguim izdajnicima, Revolucija jede svoju djecu, opa nesigurnost

uvedena je reforma kalendara te mjera i utega (metriki sustav)

ukinuta je katolika vjera i uveden kult Najviega bia

Termidorski prevrat jedna jakobinska frakcija (termidorci) svrgnula je Robespierrea jer su smatrali da je otiao predaleko i povezala se s bogatim graanstvom

1795. Trei ustav: ogranieno izborno pravo, dvodomni parlament (Vijee pet stotina i Vijee starijih), Direktorij (peterolano predsjednitvo)

Zakljuak: Tijekom uruavanja sustava apsolutne monarhije, vlast su preuzele snage koje su htjele provesti reforme, a zatim su im vlast preoteli ekstremisti koji su unitili sami sebe. Inicijativu su opet preuzeli konzervativni krugovi, a nakon Napoleonova pokuaja izvoza Revolucije, u Francuskoj je obnovljena monarhija. Ipak, osnovne socijalne reforme ostale su na snazi, a Francuska revolucija bit e uzor svim buduim revolucionarima. U XIX. stoljeu izbit e vie graanskih revolucija u Europi i Latinskoj Americi.

NAPOLEONOVO DOBA

Vladavina Direktorija 1795-1799.

rat: preokret na bojitu u francusku korist, odstupanjem jakobinaca s vlasti popravio se meunarodni poloaj Francuske, sve lanice protufrancuske koalicije, osim Austrije i Britanije, sklapaju s njome mir

raste utjecaj vojske u dravi, ona je popunjena opom mobilizacijom, vojnici su motivirani jer vjeruju da ratuju za slobodu, jednakost i bratstvo te francusku naciju, od 1795. vrhovni zapovjednik je mladi general Napoleon Bonaparte (potjee iz sitne plemike obitelji s Korzike)

1797. mir u Campo Formiju: Austrija ustupa Francuskoj Belgiju i sjevernu Italiju (Cisalpinska Republika), ali dobiva vei dio bive Mletake Republike (s Dalmacijom)

1798. Napoleonova egipatska ekspedicija: trebala je ugroziti britansku trgovinu s Indijom i uiniti Egipat francuskim protektoratom neuspjeh

2. protufrancuska koalicija

Direktorij nije uspio uvesti stabilnost u zemlji, pa raste nezadovoljstvo, mogu je i povratak jakobinaca i obnova monarhije

problemi: nedjelotvorna dravna uprava, nesreen pravni sustav, pitanje odnosa s Katolikom crkvom

8. XI. 1799. Napoleonov dravni udar i uspostava Konzulata

Konzulat 1799-1804.

kao prvi konzul Francuske Republike Napoleon ima diktatorske ovlasti u izvrnoj i zakonodavnoj vlasti (4. ustav), a privid demokracije postie se estim plebiscitima

jaka sredinja vlast i administracija

snana vojska i policija

Graanski zakonik: potvrena graanska jednakost, pravo vlasnitva nad imovinom od doba Revolucije, slobodno trite, graanski brak, sloboda vjeroispovijesti

1802. konkordat s Katolikom crkvom: Crkva je morala priznati gubitak imovine iz doba Revolucije, ali dobiva zatitu francuske drave

gotovo svi drutveni slojevi podravaju Napoleona jer je uspostavio red

gospodarski procvat (zahvaljujui kontinentalnoj blokadi sprijeena je konkurencija britanske robe)

1804. Napoleon se okrunio za cara Francuza

Carstvo 1804-1815.

zahvaljujui ratnim pobjedama Francuska zadobiva prevlast u Europi, ali je ne moe zadrati ako ne postigne trajan mir s V. Britanijom i Rusijom

rat traje uz krae prekide od 1792. do 1815. (ukupno 7 koalicija protiv Francuske), pa se francusko gospodarstvo naposljetku iscrpilo

1805. britanska pobjeda kod Trafalgara (Nelson) unitena glavnina francuske flote

1805. francuska pobjeda nad austrijsko-pruskom vojskom kod Austerlitza 1806. mir u Pounu: ukinuto Sv. Rimsko Carstvo, Austrija izgubila Veneciju, Istru i Dalmaciju, potvrena francuska prevlast u zapadnoj Njemakoj i Italiji (stvorene satelitske drave Rajnski Savez i Kraljevina Italija)

1807. mir s Rusijom i Pruskom u Tilzitu, stvoreno Varavsko Vojvodstvo

1808. osvajanje panjolske

1809. mir u Schnbrunu, Austrija pristaje na nove ustupke (Ilirske Pokrajine)

teritorij Francuskog Carstva obuhvaa Belgiju, Nizozemsku, vei dio Italije, njemake zemlje do rijeke Rajne te Ilirske Pokrajine, u satelitskim dravama Napoleonovi roaci postaju kraljevi i uvodi se Graanski zakonik

1812-13. pohod na Rusiju: povod je rusko nepotivanje blokade Britanije, Velika armija (600,000 ljudi), bitka kod Borodina (neodluena), Napoleon ulazi u Moskvu, no ne moe nadzirati ogroman ruski teritorij, povlaenje uz velike gubitke (vie od 90%)

1813. bitka naroda kod Leipziga snage Koalicije teko su porazile Napoleona i krenule prema Parizu

1814. Napoleon je abdicirao i povukao se na otok Elbu, a na vlast u Francuskoj doao je kralj Louis XVIII. (restauracija monarhije)

1815. Napoleonovih sto dana, konaan poraz kod Waterlooa i progonstvo na Sv. Heleni

Dugorone posljedice: ideje graanstva i nacije proirile su se meu svim europskim narodima i drutvenim slojevima, to e pridonijeti stvaranju novog mentaliteta i preobrazbi svih drutava Europe u XIX. stoljeu.

HRVATSKA U DOBA NAPOLEONA

1797. mir u Campo Formiju: ukinuta Mletaka Republika, iji teritorij, zajedno s Dalmacijom i Istrom, Francuzi preputaju Austriji (kao nadoknadu za Belgiju)

prvi puta se unutar Habsburke Monarhije postavlja zahtjev za ujedinjenjem Dalmacije s Banskom Hrvatskom, Be to odbija i stvara posebno upravno podruje

1806. mir u Pounu: Austrija mora odstupiti Veneciju, Dalmaciju i Istru Francuzima, tj. satelitskoj Kraljevini Italiji

Francuska uprava u Dalmaciji i Istri

vojna uprava maral Auguste Marmont, civilna Vincenzo Dandolo

podinjavanje Crkve dravi, graanski zakoni, gospodarske reforme

kolstvo: licej u Zadru i 7 gimnazija (na talijanskom jeziku)

1806-10. u Zadru se objavljuju dvojezine novine Il Regio Dalmata Kraglski Dalmatin (prve novine na hrvatskom jeziku)

1808. F. M. Appendini: Grammatica della lingua Ilyrica (hrvatska gramatika na talijanskom)

Ukidanje Dubrovake Republike: 1806. francuska okupacija, 1808. slubeno ukidanje i pripajanje Dalmaciji

1809-1813. Ilirske pokrajine

upravno podruje izravno prikljueno Francuskom Carstvu, osim Dalmacije, Istre i Dubrovnika, obuhvaa i pokrajine koje nakon mira u Schnbrunu Austrija mora odstupiti (Tirol, Kranjsku i svu Hrvatsku juno od Save)

Napoleon je stvorio I. pokrajine iz stratekih razloga, kako bi odsjekao Austriju od Jadrana i kako bi mogao izravno pomagati Osmanlijama u sluaju njihovog sukoba s Rusijom

sjedite: Ljubljana, namjesnik: Auguste Marmont

slubeni jezik trebao je postati ilirski, tj. hrvatski, standardiziran prema dubrovakom govoru (ime Starevi, Nova rioslovnica ilirika, 1812)

Lujzijana (zavrena 1811), nova cesta od Karlovca do Rijeke

uveden je Graanski zakonik (1812) i osnivaju se kole

u nekadanjoj Vojnoj krajini (Vojna Hrvatska) zadrana je vojna uprava

unato francuskim pokuajima da pridobiju domae stanovnitvo, ono je bilo nezadovoljno visokim porezima, novaenjem i stradanjima u pohodu na Rusiju

najvanije trajno dostignue francuske vlasti bila je modernizacija uprave i sudstva

ilirski naziv za narod i jezik bit e kasnije prihvaen u hrvatskom preporodu (pojam ilirski esto se rabio od XVI. st, meutim, nije bilo jasno na koje sve krajeve i narode se odnosi)

1813. Francuzi se povlae iz Ilirskih pokrajina i preputaju ih Austriji

1815. habsburka vlast nad tim prostorom potvrena je na Bekom kongresu

EUROPSKI POREDAK NAKON NAPOLEONA

Beki kongres (IX. 1814-VI. 1815) zasjedanje europskih vladara i ministara o novom starom poretku u Europi

Aleksandar I. od Rusije, Franjo I. od Austrije, austrijski kancelar Metternich, Fridrik Vilim III. od Pruske, britanski ministar vanjskih poslova Castlereagh

naelo legitimizma: povijesno pravo dinastija, restauracija starih dinastija

naelo ravnotee snaga u Europi

granice drava ipak su donekle promijenjene u odnosu na stanje prije Napoleona: vei dio Poljske pripao Rusiji, Pruska dobila nadoknadu na raun susjednih njemakih kneevina, Austriji vraen sjever Italije i Ilirske Pokrajine, ali ne Belgija dio Ujedinjene Nizozemske; Britanija iri kolonijalno carstvo (Malta, jonski otoci, Juna Afrika), stvoren Njemaki Savez (38 drava, ukljuujui Austriju i Prusku)

cilj je bilo stvoriti konzervativan i stabilan sustav

zabranjena trgovina robovima

utjecaj liberalnih i nacionalnih ideja nije se mogao suzbiti, a nerijeena socijalna i nacionalna proturjeja pojedinih drava uzrokovat e nove revolucije

Sveta Alijansa savez vladara na elu s Austrijom, Pruskom i Rusijom ija je obveza bila vojna intervencija u cilju ouvanja poretka (u nju su bile ukljuene sve drave osim Britanije i Osmanskog Carstva)

Ujedinjeno Kraljevstvo u prvoj polovici XIX. stoljea

industrijalizacija je uznapredovala (polovica ukupne svjetske industrijske proizvodnje)

radnitvo je brojan drutveni sloj i postavlja zahtjeve za poboljanjem poloaja

politiki sustav je stabilan

drava vodi liberalnu ekonomsku politiku (odgovara poduzetnicima), ali i provodi neke socijalne mjere (ogranienje djejeg rada, a od 1825. doputeno je radniko udruivanje)

izborna reforma 1832. izborno pravo ima oko 20 % mukaraca

artizam (od People's Charter narodna povelja) radniki pokret 30-ih i 40-ih godina koji iznosi zahtjeve Parlamentu putem peticija (ope pravo glasa, skraenje radnog dana i sl.) vlada je pristala na neznatne ustupke

Irsko pitanje: vjerska podjela stanovnitva podudara se sa socijalnom podjelom (katolici seljaci-zakupnici, protestanti - veleposjednici), Ujedinjeni Irci zahtijevaju ravnopravnost, britanska uprava provodi represiju, 1798. ustanak uguen u krvi, 1801. unija Irske i Britanije ukinut irski parlament

Ustanak dekabrista u Rusiji (1825) Rusija ima izrazito zaostao feudalni poredak, pojavljuju se zahtjevi za reformama meu obrazovanim krugovima, prilikom stupanja na vlast cara Nikole I. pobunila se vojska u St. Petersburgu, pobuna je bila u prilog careva brata Konstantina, ali su se izvikivale i parole o slobodi, naravno, bila je uguena

Francuska restauracija Bourbona

Luj XVIII. (brat Luja XVI, 1814-1824) izdao je Ustavni akt: Francuska je ustavna monarhija s dvodomnim parlamentom, izborno pravo ogranieno je imovinskim cenzusom, Graanski zakonik ostao je na snazi

stanjem nije zadovoljno ni graanstvo ni aristokracija koja eli osvetu i potpunu obnovu starog sustava

Karlo X. (1824-1830) rasputa parlament i pokuava vladati dekretima kao apsolutist

Srpanjska revolucija 1830, zapoinje pobunom parikih graana na elu s Laffayetteom, voe nemaju jasne ciljeve, umjereni rojalisti dovode na vlast novog kralja iz dinastije Orleans

Luj Filip (Luj XIX, 1830-1848) kralj-graanin, obnavlja Ustavni akt, oslanja se na krupno graanstvo i sam je veliki ulaga

Ustanak u Belgiji (1830) Belgija je pripojena Ujedinjenoj Nizozemskoj, Belgijanci se smatraju zakinutima jer vodee poloaje u dravi zauzimaju protestanti i vladaju u prilog industrijski razvijenog Sjevera, Francuska i Velika Britanija priznaju neovisnost Belgije koja postaje ustavna monarhija

Kraljevina Poljska, tzv. kongresna Poljska, trebala je s Rusijom biti samo u personalnoj uniji, ima vlastitu vladu, parlament i vojsku, Nikola I. ograniava autonomiju Poljske

1830. ustanak u Varavi Poljska proglaava odcjepljenje (povod je vijest da ruski car namjerava poljsku vojsku poslati da se bori protiv revolucija u Zapadnoj Europi)

ustanak je krvavo uguila ruska vojska, pa je autonomija Poljske potpuno ukinuta

represiju nad Poljacima provode i Pruska u Poznanskoj Kneevini i Austrija u Galiciji

stvaranje poljske politike emigracije u Parizu

EUROPSKE IDEOLOGIJE U PRVOJ POLOVICI XIX. ST.

Ideologija idejni sustav koji je usko vezan uz politiki program, tei urediti odnose u drutvu, ali i ivot svakog pojedinca

REAKCIJA reakcionari XIX. st. jesu predstavnici starog plemstva koji se pozivaju na uenja o boanskom pravu i tradiciju, a cilj im je vratiti poredak otprije Francuske revolucije i osvetiti se, natranjaci, primjer reakcionarne politike: Karlo X. u FrancuskojKONZERVATIVIZAM konzervativci zagovaraju tradiciju kao jamac stabilnosti drutva, nisu protiv svake promjene poput reakcionara, ali se suprotstavljaju revolucijama, doputaju reforme samo ako ih provode mjerodavne ustanove, vrijednosti: obitelj, religija, autoritet vladara, primjer konzervativne politike: MetternichLIBERALIZAM vieznaan pojam, liberali, u opem smislu, jesu svi koji zagovaraju slobodu pojedinca i suprotstavljaju se apsolutizmu i policijskoj dravi

Politiki liberalizam XIX. st. istie prosvjetiteljske ideje (suverenost naroda, jednakost ljudi, slobodu trita, vladavinu prava), brani prava pojedinca naspram drave i vjeruje u napredak ovjeanstva. Obino je povezan s ekonomskim liberalizmom i nacionalnim pokretima.

Ekonomski liberalizam jest uenje Adama Smitha o slobodnom tritu i nemijeanju drave u gospodarstvo. (Mogue je da netko istovremeno bude ekonomski liberal i politiki konzervativac).

Graanski (umjereni) liberalizam ideologija bogatog graanstva, zalae se za imovinski i obrazovni cenzus (politika prava treba zasluiti!), ne vodi rauna o socijalnim pitanjima (ako svi imaju jednake mogunosti, siromani slojevi sami su odgovorni za svoj poloaj).

Radikalni liberalizam zalae se za ope pravo glasa, republikansko ureenje i socijalne reforme

Primjer: tajna drutva karbonara (Italija, njemake zemlje, Francuska, panjolska)SOCIJALIZAM-UTOPIZAM razliita uenja koja zamiljaju stvaranje drutva jednakosti i opeg blagostanja, usko je vezan uz radikalni liberalizam, a njegove su pristae preteno mladi intelektualci, uglavnom su pisali kako savreno drutvo treba izgledati, no ne i kako ga stvoriti, kasnije e utjecati na radniki pokret i Marxovo uenje o proleterskoj revolucijiNACIONALIZAM ideologija nacionalnih pokreta, nacionalni pokreti tee stvaranju nacionalnih drava, a njihov nositelj je graanstvo, nacija se shvaa kao politika zajednica cijelog jednog naroda, u zapadnoj Europi nacionalne su drave ve formirane, pa se takvi pokreti pojavljuju u srednjoj i istonoj Europi.

Preduvjeti nacionalizma: ideja drutvenog ugovora, kulturne (vjera, jezik, tradicija), gospodarske i povijesne znaajke naroda na nekom prostoru

Do kraja XVIII. st. umjesto nacije postoji pojam politikog naroda (povlateni stalei).

U XIX. st. pokret romantizma pobudio je zanimanje za puku kulturu i uveo pojam duh naroda (Johan Herder).

Etape nacionalnog pokreta:

1. Kulturni preporod intelektualci prouavaju narodnu batinu, povijest, standardiziraju jezik i ire ideju nacionalnog preporoda (XVIII-prva pol. XIX. st.)

2. Politiki zahtjevi graanstvo formulira nacionalni program: stvaranje nacionalne drave, ujedinjenjem ili odcjepljenjem odnosno autonomijom (oko sredine XIX. st.)

3. Masovni nacionalizam nositelj nacionalnih zahtjeva postaju seljaki ili radniki slojevi (kraj XIX. i XX. st.)

Nacionalni zahtjevi prve polovice XIX. stoljea:

ujedinjenje njemako i talijansko pitanje

oslobaanje od strane vlasti poljsko i irsko pitanje, narodi Osmanskog Carstva

autonomija trae ju narodi Habsburke monarhije

REVOLUCIJE 1848-49 PROLJEE NARODA

1848. od Atlantika do Karpata izbija niz revolucija sa graansko-liberalnim, socijalnim i nacionalnim zahtjevima (esto su isprepleteni)

FRANCUSKA

Veljaka i lipanjska revolucija, prva je ostvarila graansko-liberalne ciljeve, u drugoj su postavljeni socijalni zahtjevi, zbivanja u Francuskoj bila su poticaj drugim zemljama

ustavna monarhija s izbornim cenzusom (0,5 % stanovnika ima pravo glasa)

oporba spram monarhije: republikanci (radikalni liberali) i socijalisti

od 1846. zemlju potresa gospodarska kriza

socijalni problemi Pariza: nezaposlenost, nedostatak stanova, niske nadnice

veljaa 1848. vlada je zabranila odravanje banketa u Parizu, sukob vojske i demonstranata prerastao je u ustanak parike sirotinje

Luj Filip odrekao se prijestolja, Privremena vlada sastavljena od radikalnih liberala proglaava 2. Francusku Republiku

uvedeno je ope pravo glasa, a u ime prava na rad poduzet je program javnih radova

travanj 1848. na izborima za Konstituantu pobjeuju monarhisti (osvajaju 25 %, zahvaljujui glasovima seljaka koji nisu zadovoljni novim porezima)

Parlament ukida javne radove i daje uhititi voe radikala, Republika je ipak opstala

lipanj 1848. nova radnika pobuna u Parizu uguena u krvi

prosinac 1848. na predsjednikim izborima pobjeuje Louis Napoleon Bonaparte (carev neak) odgovara konzervativcima, ali i niim slojevima kojima daje obeanja

1851. Bonaparte rasputa parlament i uvodi osobnu diktaturu

1852. proglaava se za cara Napoleona III, 2. Carstvo potvreno je plebiscitom

sustav vladavine slian je 1. Carstvu: autoritarna drava igra ulogu posrednika u napetostima izmeu ekonomskih klasa, mjeavina liberalnih i konzervativnih mjera

TALIJANSKE ZEMLJE

Pijemont-Sardinija, Austrijsko Carstvo (Lombardija i Venecija), Parma, Modena, Toskana, Papinska Drava, Kraljevstvo Dviju Sicilija

Risorgimento (Preporod): kulturni pokret obrazovane elite, nakon kratkotrajnog ujedinjenja pod Napoleonom Risorgimento postavlja i politiki cilj ujedinjenja

glavna prepreka ujedinjenju Habsburgovci

pokret Mlada Italija (Giuseppe Mazzini), 1834. Mlada Europa

sijeanj 1848. nemiri u Sicilskom Kraljevstvu potaknuti gospodarskom krizom

sijeanj-oujak 1848. vladari Sicilije, Pijemonta i Toskane te papa donose ustave

oujak talijanski ustanak u austrijskom Milanu i Veneciji

ljeto 1848. kralj Pijemonta Karlo Albert napada Austriju, poraen od marala Radetzkoga

veljaa 1849. revolucija u Rimu Republika

Giuseppe Garibaldi

do proljea 1849. francuske snage porazile su revolucionare u Papinskoj Dravi, a Austrija je obnovila vlast u Lombardiji i Veneciji

ujedinjenju Italije nije bio sklon nijedan talijanski vladar, osim Karla Alberta, pogotovo strane sile, sam pokret bio je nejedinstven

tekovine revolucije bili su ustavni poredci u talijanskim dravama i ukidanje kmetstva

NJEMAKE ZEMLJE Sveto Rimsko Carstvo i kasniji Njemaki Savez samo su u teoriji drave

svijest o zajednikoj njemakoj kulturi i jeziku iri se meu graanstvom zahvaljujui romantizmu, lane nade o ujedinjenju dao im je Napoleon

nema jedinstvenog stava oko ureenja ujedinjene Njemake

Velika Njemaka: obuhvaala bi sve njemake zemlje ukljuujui i Austriju, na elu bi bili Habsburgovci

Mala Njemaka: Austrija bi bila iskljuena iz ujedinjenja koje bi trebala provesti pruska dinastija Hohenzolern

proljee 1848. nemiri uzrokovani gospodarskom krizom ire se svim njemakim zemljama

zahtjevi: socijalni ukidanje ostataka feudalizma, liberalni uvoenje ustava, nacionalni ujedinjenje

Pruska: oujak 1848. revolucija u Berlinu - kralj Fridrik Vilim IV. pristaje na sazivanje parlamenta i donoenje ustava, jesen kralj rasputa parlament, 1849. pruski ustav kralj i dalje ima velike ovlasti

Frankfurt na Majni zasjedanje Svenjemakog parlamenta, donesen je ustav: Njemako e Carstvo biti federacija drava sa zajednikim vladarom, vladom i parlamentom, malonjemako rjeenje

pruski kralj odbio je carsku krunu, a Svenjemaki parlament je rasputen

tekovine revolucije: ukidanje kmetstva i ustavi pojedinih njemakih drava

HABSBURKA MONARHIJA

apsolutistika monarhija, car Ferdinand je slabouman, pa stvarna vlast pripada kancelaru Metternichu

povod revolucijama bili su lo urod i zbivanja u Francuskoj

pojavilo se vie meusobno suprotstavljenih struja, zajedniki su im socijalni zahtjevi (ukidanje kmetstva) i liberalni zahtjevi (ustav i graanska jednakost)

sredita revolucija u proljee 1848: Be, Prag, Peta

Nijemci: umjereni liberali i njemaki nacionalisti (trae pripajanje Velikoj Njemakoj)

Maari: nacionalni pokret u poetku trai liberalne reforme i autonomiju, naposljetku potpunu samostalnost i Veliku Maarsku

esi: umjerena struja austroslavizam (opstanak Habsburke Monarhije koja e dati autonomiju esima i ostalim slavenskim narodima), radikalna struja panslavizam (ujedinjenje svih Slavena pod pokroviteljstvom Rusije)

Hrvatskom je upravljao ban Josip Jelai koji je istovremeno bio odan dinastiji i podravao liberalne, socijalne i nacionalne zahtjeve Hrvata (austroslavizam)

meunacionalni sukobi: esi-Nijemci, Talijani-Nijemci, Poljaci-Ukrajinci, Maari protiv Hrvata, Srba, Slovaka i Rumunja

dvor je u poetku pristajao na ustupke, ukinuto je kmetstvo i obean ustav

od ljeta 1848. carska vojska preuzima nadzor nad sreditima revolucije, pobjede u Italiji, srpanj - Prag, u listopadu Be, ostao je jo problem Ugarske

proljee-ljeto 1849. guenje maarske revolucije uz pomo ruske intervencije

od prosinca 1848. na vlasti je car Franjo Josip, izrazito konzervativan vladar, ustav koji je oktroirao 1849. ubrzo e biti ukinut, a apsolutizam obnovljen

jedino dostignue bilo je ukidanje kmetstva

ISTONO PITANJE

ISTONO PITANJE pitanje opstanka i ustroja Osmanskoga Carstva

OSMANSKO CARSTVO bolesnik na Bosporu, od XVIII. st. slabi, teokratska i vienacionalna drava, problem ravnopravnosti muslimana i krana, europske sile imale su interese na tom podruju, pa su se mijeale u unutarnja pitanja O. C, u prvom redu Rusija (planovi izravnog irenja), Austrija (takoer irenje i suparnitvo s Rusijom), Francuska (interesi na Bliskom Istoku), Britanija (interesi na Sredozemlju)

nacionalni pokreti vie su uvjetovani slabou Osmanskoga Carstva, nego drutvenom zrelou pokorenih naroda, narodne preporode obino zapoinju sunarodnjaci izvan Osmanskog Carstva (Rumunji i Srbi u Ugarskoj, Grci u Rusiji)

REFORME sultani pokuavaju stabilizirati dravu razliitim reformama

Selim III. (1789-1807) pokuaji reorganizacije vojske i uprave doveli su do otpora plemstva i janjiara, ali i ustanka u Srbiji

Mahmud II (1808-1839) provodi uspjene reforme, ali pristaje i na ustupke pojedinim narodima i stranim silama, ukida janjiarski red i timarsko-spahijski sustav

Abdul Medid I. reforme tanzimata (spasonosne reforme)

1839. Hatierif od Glhane: pravna sigurnost, sigurnost privatnog vlasnitva, jednakost svih vjeroispovijesti, opa porezna i vojna obveza

unato liberalnim reformama, Carstvo je i dalje apsolutna teokratska monarhija

NACIONALNI POKRETI I USTANCI

Srbija u Beogradskom paaluku izbijaju dva ustanka raje, 1804 (Karaore) i 1815.

1830. nastanak autonomne Kneevine Srbije na elu s dinastijom Obrenovi

Ilija Garaanin, Naertanije (Nacrt) program ekspanzije Srbije na sve junoslavenske zemlje

Grka 1821-29. grki ustanak na Peloponezu i otocima, potporu su mu dale Velika Britanija i Francuska

1830. neovisna Kraljevina Grka na elu s bavarskom dinastijom Wittelsbach

Moldavija i Vlaka autonomne rumunjske kneevine, nacionalni pokret zahtijeva ujedinjenje dviju kneevina i potpunu samostalnost (to e se ostvariti tek 1860)

Bosna i Hercegovina bonjaki begovi pruaju otpor reformama, pojavljuju se zahtjevi za autonomijom Bosne, 1831-32. ustanak Husein-bega Gradaevia, uguen

KRIMSKI RAT (1853-56) Rusija napada Osmansko Carstvo (povod: poloaj pravoslavnih podanika i nadzor nad svetitima u Jeruzalemu), ruska okupacija Moldavije i Vlake, Francuska, Velika Britanija, kasnije i Pijemont, staju na stranu Turaka i iskrcavaju vojsku na poluotoku Krimu, Rusija je poraena i mora odustati od nadzora nad rumunjskim kneevinama i Crnim Morem

HRVATSKA U PREDPREPORODNO DOBA

Stanje u hrvatskim zemljama na poetku XIX. stoljea:

problem razjedinjenosti: Banska Hrvatska, Vojna krajina, Dalmacija, Austrijsko Primorje (Trst, Istra, Kvarner)

jezino pitanje: ne postoji standardizirani hrvatski jezik (pie sa na najmanje pet inaica), u Banskoj Hrvatskoj jezik uprave i kolstva jest latinski, u Dalmaciji i Istri talijanski, u Vojnoj krajini njemaki, Dvor nastoji germanizirati cijelu Monarhiju, a Ugarski sabor nametnuti maarski jezik i u Hrvatskoj

pitanje nacionalne kulture: pripadnici plemstva i graanstva stjeu visoku naobrazbu u Beu i Peti i potpadaju pod utjecaj strane kulture, seljatvo je uglavnom nepismeno i osjea pripadnost samo uem zaviaju, dakle, to je hrvatska kultura?Pretee narodnog preporoda do 1835. g, otkada moemo govoriti o pravom preporodnom pokretu, pojavilo se vie pojedinaca koji su se zanimali za hrvatsku povijest, oivljavanje hrvatske kulture, standardizaciju jezika i postavljali politike zahtjeve za ujedinjavanjem hrv. zemalja i otporom spram maarizacije, njihovoj djelatnosti pogodovalo je postupno jaanje graanstva te utjecaji Francuske revolucije, Napoleonove uprave, nacionalnih pokreta drugih naroda, ali i slubene politike Bea i Pete (pokuaji germanizacije i maarizacije)

Maksimilijan Vrhovac (1752-1827), zagrebaki biskup, svjetonazor pod utjecajem prosvijeenog apsolutizma, jo od 1790. zalae se uvoenje ilirskog jezika kao slubenog u Hrvatskoj, prvi se zalae za sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom (1797), zanima se za projekte prometnog povezivanja sjeverne Hrvatske s morem (regulacija Kupe, Lujzijana), kupio tiskaru u Zagrebu u kojoj je 1796. objavljena prva ekonomska rasprava na hrvatskom (Temelji itne trgovine J. ipua), biskupsku knjinicu otvorio za javnost, 1813. izdao poslanicu sveenicima da skupljaju narodne izraze, poslovice i pjesme, darovao gradu park Maksimir

Hrvatski sabor 1825: dogovoreno je da e zastupnici koji idu u Ugarski sabor zahtijevati ujedinjenje Varadinskog generalata (koji odvaja teritorij ue Hrvatske i Slavonije) i Dalmacije s Banskom Hrvatskom i izjednaavanje poreza u Hrvatskoj i Slavoniji

Ugarski sabor 1825-27: ugarski zastupnici podrali su zahtjeve za integracijom Hrvatske, ali su traili da maarski postane jezik kolstva i uprave u Hrvatskoj (hrvatski zastupnici se i dalje zalau za ostanak latinskog)

Hrvatski sabor 1827: potvrene su odluke Ugarskog sabora, o ujedinjenju je morao odluiti car, maarski jezik uveden je kao obvezan predmet u hrvatskim gimnazijama, izabrano je povjerenstvo koje e skupiti dokumente o hrvatskom dravnom pravu

1830. Ljudevit Gaj, Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja, prijedlog pravopisne reforme po uzoru na eki pravopis, objavljena na njemakom i hrvatskom (kajkavskom)

Josip Kuevi, O municipalnim pravima i statutima kraljevina Dalm. Hrv. i Slav, pregled povijesnog razvoja Hrvatske i njezinog dravnog prava

1832. Gaj je u Zagrebu okupio intelektualni krug iliraca koji piu na ilirskom jeziku (pojam Iliri odnosio se, u najuem smislu, na sve Hrvate, a u najirem, na sve june Slavene, dok se pojam Horvati tada odnosio samo na kajkavce)

Janko Drakovi, Disertacija, prvi hrvatski politiki program napisan na tokavskom narjeju (iako je Drakovi bio kajkavac) kao uputa zastupnicima u Pounu, zahtjev za stvaranjem Ilirikoga kraljevstva koje bi obuhvatilo Bansku Hrvatsku, Dalmaciju i Vojnu krajinu, ali i slovenske krajeve te osmansku Bosnu, visok stupanj autonomije za Iliriju, reforme, slubeni ilirski jezik bila bi tokavtina

HRVATSKI NARODNI PREPOROD (1835-1848)

Preporodno doba: oblikovanje hrvatske nacionalne ideje (pod ilirskim nazivom), procvat kulture na hrvatskom jeziku, nastanak hrvatskih kulturnih ustanova

Ilirski pokret teio je, u teoriji, stvoriti zajedniki jezini standard i politiki okvir za sve junoslavenske narode, pojavio se meu intelektualcima Banske Hrvatske, a prihvatili su ga Hrvati te dio Slovenaca i Srba u Hrvatskoj.

1835. g. obino se uzima kao poetak narodnog preporoda, Lj. Gaj poeo je u Zagrebu objavljivati Novine horvatzke s knjievnim prilogom Danica horvatzka, slavonzska i dalmatinzka

1836. hrvatski naziv u novinama zamijenjen je ilirskim, a njihov jezik nije vie kajkavski nego tokavski

Vjekoslav Babuki propisao novi jezini standard (Osnova slovnice slavjanske narjeja ilirskoga)

1838. prve narodne itaonice u Varadinu, Karlovcu i Zagrebu

1841. Hrvatsko-slavonsko gospodarsko drutvo

1842. Matica ilirska (drutvo za izdavanje svakojakih korisnih knjiga u ilirskom jeziku, dananja Matica hrvatska)

1843. car je, pod utjecajem maarskog plemstva, zabranio uporabu ilirskog imena u Hrvatskoj (u nazivima ustanova i novina zamjenjuje se izrazima hrvatski ili narodni, od 1845. ilirsko ime smjet e se rabiti, ali samo u kulturi, ali e ga hrvatsko ime postupno istisnuti)

- Ivan Kukuljevi Sakcinski, bivi asnik, pravnik i autor prve hrvatske drame Juran i Sofija, odrao je prvi puta u povijesti u Hrvatskom saboru govor na hrvatskom jeziku o potrebi da hrvatski jezik zamijeni latinski kao slubeni

1844. Ante Kuzmani pokree asopis Zora dalmatinska u Zadru ilirski pokret iri se na Dalmaciju

Pojava politikih stranaka: od 1836. hrvatska javnost se polarizirala oko nacionalno-kulturnih pitanja, oko 1840. obje struje dobit e vlastite politike stranke

Ilirska stranka (od 1843. Narodna stranka) stranka preporodnog pokreta, zalae se za integraciju hrvatskih, ali i ostalih junoslavenskih, zemalja u Monarhiji, ima pristaa meu svim drutvenim slojevima koji sudjeluju u politikom ivotu (graanstvo, plemstvo, sveenstvo), istie naelo legitimizma i izbjegava radikalizam, geslo: Konstitucija ugarska, kraljevina hrvatska i narodnost ilirska

Horvatsko-vugerska stranka (tzv. maaroni) zastupa vrsto povezivanje Hrvatske i Ugarske, protivi se ilirskim idejama, za uvoenje maarskog kao slubenog, hrvatski jezik = kajkavski, ima pristae meu niim plemstvom, najvie u Turopolju i Virovitikoj upaniji

povijesna ironija: maaroni su reakcionari koji su prirodnog saveznika nali u maarskim liberalima, dok liberalni narodnjaci trae oslonac u konzervativnim krugovima u Beu i Peti

Srpanj 1845. krvoprolie na Markovu trgu u Zagrebu (srpanjske rtve), povodom izbora za skuptinu Zagrebake upanije izbili su oruani sukobi izmeu narodnjaka i maarona, umijeala se vojska, 13 mrtvih i vie desetaka ranjenih, ban Franjo Haller dao ostavku, banski namjesnik biskup Juraj Haulik

Listopad 1847. posljednje zasjedanje Hrvatskog sabora kao stalekog sabora, jednoglasno je odlueno da e slubeni jezik u Hrvatskoj i Slavoniji postati hrvatski

HRVATSKA U DOBA REVOLUCIJE 1848-49.

Zbivanja u Hrvatskoj 1848-49. god. nisu predstavljala pravu revoluciju, ali su zapoela kao odjek revolucija u Beu i Peti, pa su i tu postavljeni socijalni, liberalni i nacionalni zahtjevi za promjenama postojeeg sustava.

25. III. 1848. odrana velika narodna skuptina u Zagrebu, gdje su narodnjaci i predstavnici graanstva iznijeli program Zahtijevanja naroda, trai se:

ujedinjenje hrvatskih zemalja

narodna nezavisnost

uspostava Sabora kao zastupnikog tijela (umjesto stalekog) i vlade odgovorne Saboru

graanska jednakost i sloboda izraavanja, okupljanja i vjeroispovijesti

ukidanje kmetstva

postavljanje Josipa Jelaia za bana

Josip Jelai (1801-59), pukovnik u Glini i pristaa Narodne stranke, budui da je Be imao povjerenja u njega, postavljen je za bana, promaknut u generala i zapovjednika Vojne Krajine, kasnije i za namjesnika Rijeke i Dalmacije (neformalno ujedinjenje Hrvatske), sve vrijeme bio je odan dinastiji, ali je proveo zahtjeve narodnjaka oekujui da e dvor to trajno potvrditi

- travanj 1848. Jelai prekida dravnopravne veze s Ugarskom i postavlja Bansko vijee (vladu) koje je odgovorno izravno njemu (Jelaieva vlada e samostalno upravljati Hrvatskom do rujna 1849)

ukidanje kmetstva: banov proglas potvrdit e Sabor dva mjeseca kasnije, kmetovi postaju vlasnici svojih selita, odtetu vlastelinima isplatit e drava, tj. neizravno kmetovi koji su trebali otplaivati dug dravi (ostatci feudalnih odnosa u praksi su se zadrali jo tridesetak godina)

Lipanj-srpanj 1848. zasjedanje prvog zastupnikog Sabora (pravo glasa odreeno je izbornim cenzusom), znatan dio zastupnika je iz redova graanstva, a ban je kao viriliste postavio i pravoslavno sveenstvo (Jelaia je kao bana, umjesto odsutnog Haulika, posvetio patrijarh Josif Rajai)

Sabor potvruje sve Jelaieve proglase

postavlja zahtjev za preureenjem Monarhije kao federativne zajednice i ujedinjenje Hrvatske s novoproglaenim tvorevinama Ujedinjenom Slovenijom i Vojvodinom Srpskom

rujan 1848 kolovoz 1849. Hrvatsko-maarski rat

Maari imaju pretenzije prema Hrvatskoj, pregovori propadaju i Sabor zapoinje organizirati obranu od mogueg maarskog napada

maaroni odcjepljuju Virovitiku upaniju od Hrvatske i izravno je podinjavaju ugarskoj vladi

Jelai kao carski general dobiva zapovijed za uporabu sile protiv pobunjenih Maara

11. IX. Jelaieve trupe prelaze Dravu i pripajaju Meimurje Hrvatskoj

29. IX. bitka kod Pkozda bez pobjednika, hrvatske snage odlaze prema austrijskoj granici, gdje oekuju pojaanje

Jelai postaje vrhovni zapovjednik carskih snaga u Ugarskoj

listopad Jelai pomae u guenju revolucije u Beu

sijeanj 1849. Jelai i knez Windischgrtz zauzimaju Budim i Petu

kolovoz 1849. ruske snage nanose Maarima konaan poraz

Oktroirani (nametnuti) ustav proglasio ga je novi car Franjo Josip u oujku 1849, Austrijsko Carstvo je centralistika drava, osigurana je njemaka prevlast, predvien je zajedniki parlament (Carevinsko vijee), spominje se pravo njegovanja narodnosti, Hrvatska je definirana kao pokrajina neovisna o Ugarskoj i izravno podreena Beu

unato protivljenju narodnjaka, Jelai je u rujnu 1849. proglasio da Oktroirani ustav vai u Hrvatskoj

Zakljuak: nakon sloma revolucija, svi nacionalni i liberalni pokreti su poraeni, a u odnosu na stanje otprije 1848. Monarhija je jo vie centralizirana, god. 1851. ukinut je i ustav, jedino dostignue za Hrvatsku bilo je ukidanje kmetstva i kulturne tekovine preporoda

HRVATSKA U DOBA NEOAPSOLUTIZMA (1850-60.)

Neoapsolutizam (obnovljeni apslolutizam) uveden carskim patentom 31. XII. 1851.

car Franjo Josip odluuje se ukinuti Oktroirani ustav i vratiti se na politiku centralizacije, germanizacije i autokratskog upravljanja, ipak, provest e nune modernizacijske reforme, ali odozgo

reim se jo zove i Bachovim po Alexanderu Bachu, bivem liberalu i njemakom nacionalistu, koji je postao ministrom unutarnjih poslova, tj. policije

vaan oslonac reima jest veliki inovniki aparat i policija, Bachovi husari, u drutvenom smislu, oslonac reima trebalo je biti inovniko graanstvo njemake narodnosti

Banska Hrvatska postoji kao administrativna cjelina, uz neke teritorijalne preinake (Rijeka i Meimurje u sklopu Hrvatske, ali Istoni Srijem stavljen u nadlenost Vojvodine Srpske), nema upanija nego je podijeljena na pet okruja, nema veze s Ugarskom jer je izravno podreena Beu

slubeni jezik u uredima i kolstvu jest njemaki

drutveni i kulturni ivot je sputan policijskim mjerama i cenzurom

Josip Jelai i dalje je ban, meutim, samo provodi naredbe kao carski guverner i nema samostalnost odluivanja u vanijim stvarima, umro je 1859. i naslijedio ga je nadbiskup Haulik kao banski namjesnik

1852. Zagrebaka biskupija uzdignuta je na status nadbiskupije, ime prestaje izravna crkvena povezanost s Ugarskom prvi nadbiskup Juraj Haulik

sva politika kretanja u Hrvatskoj usmjerena su na podruje kulture

vlada interes za daljnji razvoj jezika (Bogoslav ulek), znanstveno prouavanje povijesti (I. K. Sakcinski i drugi) i promicanje gospodarstva (mjesenik Gospodarski List)

poetak hrvatsko-srpskog spora: polemika Ante Starevia protiv jezino-nacionalne teorije Vuka Karadia, prema Vuku, svi tokavci su Srbi (bez obzira na vjeru), Starevi tvrdi suprotno: svi Juni Slaveni (osim Bugara) jesu Hrvati (bez obzira na vjeru), pojava novih ideologija: pravatvo, velikosrpstvo, jugoslavizam

uz Starevia, budui suosniva pravake ideologije je i Eugen Kvaternik, koji je otiao u politiku emigraciju i traio potporu za hrvatsko pitanje u Francuskoj i Rusiji

modernizacijska strana neoapsolutizma: Austrijski graanski zakonik, uklanjanje ostataka feudalnog sustava (odtete zemljoposjednicima i otkupi selita)

slom neoapsolutizma: poraz u ratu od Pijemonta i Francuske ljeti 1859. pokazao je da je austrijska vojna mo slaba, nakon toga, dolazi do financijskog sloma Austrijske Carevine, apsolutizam se morao ukinuti jer je bio preskup i drava se nuno morala reformirati, novi kancelar Agenor Goluchowski dobiva zadau uspostaviti ustavno stanje, u oujku 1860. sazvano je Pojaano carevinsko vijee

TEHNIKI I ZNANSTVENI NAPREDAK U XIX. ST.

Doba pare tijekom XIX. stoljea parni stroj nalazi primjenu u svim granama proizvodnje, pojavljuju se nova prometna sredstva.

Industrijska proizvodnja i kapitalistiki odnosi pospjeuju otkria u svim podrujima znanosti, konkurencija na tritu potie inventivnost, pa se znanost komercijalizira.

Revolucija prometa:

1814. George Stephenson: parna lokomotiva

1825. prva javna pruga u Engleskoj (Stockton-Darlington)

- tridesetih godina eljezniku mreu poinju izgraivati SAD, Francuska i njemake drave

1807. Robert Fulton: parobrod

1840. prvi parobrod preplovio Atlantik

1859-69. prokopan Sueski kanal

1862-64. Siemens-Martinova pe za proizvodnju elika elik je omoguio usavravanje strojeva, graevinarstva i brodogradnje

Od druge polovice XIX. st. ve moemo govoriti o drugoj industrijskoj revoluciji jer se pojavljuju novi izvori energije elektrina struja i fosilna goriva

Primjena naftnih derivata: stroj s unutarnjim sagorijevanjem (Rudolf Diesel), rasvjeta, kemijska industrija. (Ipak, ugljen e ostati glavni energent sve do XX. st)

Primjena elektrine energije: Michael Faraday otkrio indukciju i konstruirao prvi elektromotor, Werner von Siemens (brat Wilhelma Siemensa koji je izumio pe) otkrio dinamo (pretvaranje mehanike u elektrinu energiju), telegraf (1849) i elektrinu lokomotivu (1879), Thomas A. Edison konstruirao arulju (1879) i prvu javnu elektranu (N.Y, 1882), osamdesetih godina Nikola Tesla istrauje izmjeninu struju

Izum telegrafa ve je pedesetih godina izazvao pravu revoluciju komunikacije, gradi se telegrafska mrea i vijesti putuju nezamislivom brzinom.

Revolucija u medicini: Louis Pasteur utemeljio bakteriologiju, otkrio postupak pasterizacije i postupak proizvodnje cjepiva (nakon to je otkrio uzronika bjesnoe)

Teorija evolucije: Charles Darwin, izloio ju je u djelu Podrijetlo vrsta (1859), svaka bioloka vrsta nastaje postupnom preobrazbom uslijed prirodne selekcije (opstaju najbolje prilagoeni), ta teorija nije samo provela revoluciju u biologiji nego je, zajedno s geologijom, uzdrmala i kransku sliku svijeta (u anglosaksonskom svijetu se ak dotada ozbiljno uzimao podatak biskupa Usshera da je Bog stvorio svijet 4004. godine prije Krista)

Preokret u shvaanju ovjekove uloge u svijetu tri mislioca XIX. st:

Charles Darwin: ovjek je nastao evolucijom od majmunolikih predaka tijekom stotina tisua godina

Karl Marx: ovjekove ideje i nain ponaanja uvjetuju gospodarski odnosi

Sigmund Freud: ovjekov duevni ivot jest najveim dijelom nesvjestan proces

Njihove teorije pokazuju da je ovjek igraka slijepih sila prirode (i drutva) te potkopavaju tradicionalne ideje o jedinstvenoj ulozi koju je ovjeku namijenio Bog i slobodnoj volji. S druge strane, ovjek sada ima zadau uz pomo znanosti ovladati prirodnim silama i okrenuti ih u svoju korist. Znanstvena paradigma zamjenjuje religijsku na svim poljima.

KAPITALIZAM I RADNIKI POKRET

Kapitalizam drutveno-ekonomsko ureenje koje se zasniva na slobodnom poduzetnitvu, privatnom vlasnitvu i trinoj konkurenciji rada i kapitala.

Kapitalistike vrijednosti: racionalno gospodarenje, maksimalna dobit, konkurencija

Rani kapitalizam nastaje u zapadnoj Europi pred kraj srednjega vijeka, kapitalistike odnose promie, ali ujedno i sputava apsolutistika monarhija (merkantilizam)

Klasini liberalni kapitalizam od kraja XVIII. st. do 70-ih godina XIX. st, proizlazi iz doktrine Adama Smitha, drave se ne mijeaju u trine odnose, koje regulira jedino konkurencija, to e doba prestati s razvojem nove strukture vlasnitva

Monopolistiki kapitalizam (imperijalizam) od 70-ih godina do I. svjetskog rata, kapital se koncentrira, nastaju monopolistiki savezi poduzea (koncerni, karteli, trustovi), nacionalne i multinacionalne korporacije, europske drave pojaavaju kolonijalnu utrku kako bi proirile vlastita trita i dole do izvora sirovina i jeftine radne snage

Nove drutvene klase: kapitalisti (poduzetnici, vlasnici sredstava za proizvodnju) i proletarijat (radnici)

Klasna borba sukob rada i kapitala, kapitalisti poveavaju svoju gospodarsku i politiku mo te diktiraju uvjete na tritu, meutim, radnici s vremenom postaju svjesni da ne ovise samo oni o kapitalu nego i kapital o njima, pa poinju zahtijevati bolje radne uvjete.

Radniki pokret:

1. do sredine XIX. st. ne postoji prava ideologija radnikog pokreta, tu su samo uenja socijalista-utopista, radniki otpor je esto stihijski, npr. ludizam, u Engleskoj se pojavljuje artizam, na kontinentu jo nema pravog radnikog organiziranja, radniko pitanje postavlja se tek u revolucijama 1848. g, no ono je jo u drugom planu.

2. sredinom XIX. st. pojavljuje se sindikalni pokret koji je najjai u Engleskoj (1868. Trade Union Congress), razliitim sredstvima pritiska (npr. trajkovi) zahtijevaju se bolji radni uvjeti u izravnim pregovorima s poslodavcima

3. u drugoj polovici XIX. st. javlja se ideologija marksizma, a potom i socijalistike stranke i meunarodni radniki pokret.

Marksizam: socijalna filozofija koju su uobliili Karl Marx (1818-83) i njegov suradnik Friedrich Engels u djelima Komunistiki manifest i Kapital (3 sveska)

ekonomski uvjeti oblikuju ljudsku svijest i ponaanje

povijesni procesi zbivaju se po objektivnim zakonima

glavni pokreta povijesti jest klasna borba

povijest se razvija u odreenom pravcu, a njezin konani cilj je besklasno drutvo (rodovsko drutvo robovlasnitvo feudalizam kapitalizam komunizam)

spoznajom povijesnih zakona mogue je ubrzati proces

proleterska revolucija je neminovna, nakon nje e uslijediti diktatura proletarijata, zatim socijalistiko drutvo (prijelazni oblik) i napokon, komunistiko drutvo

to uenje potkrijepljeno je obiljem dokaznog materijala iz ekonomije, povijesti i filozofije

1864. Komunistika internacionala (Prva)

1889. Druga internacionala za razliku od Prve, ne okuplja pojedince nego socijalistike stranke

Radniki pokret nije bio jedinstven, osim ortodoksnih marksista, postoje anarhisti, revizionisti, reformisti, kranski socijalisti itd.

Revizionizam marskistiki pravac Eduarda Bernsteina iz kojega e se razviti socijaldemokracija, tu se odustaje od revolucionarne borbe i besklasnog drutva, cilj je reformiranje kapitalizma, a sredstvo politika borba.

U zemljama gdje su socijalistike stranke mogle legalno djelovati, kao u Francuskoj i Njemakoj, prevladale su revizionistike i reformistike struje, dok su tamo gdje to nije bilo mogue prevladale radikalne i ortodoksne struje (npr. boljevici u Rusiji).

Stav Katolike crkve: u poetku je izrazito konzervativan (titi poredak nakon Bekoga kongresa, suprotstavlja se ne samo radnikom pokretu ve i graanskom liberalizmu i nacionalnim pokretima), 1891. zaokret - papa Lav XIII. izdao je encikliku Rerum novarum u kojoj priznaje postojanje radnikog pitanja, pravo radnika na udruivanje i pravednu raspodjelu dobara, ali i nedopustivost revolucionarne povrede privatnog vlasnitva.

UJEDINJENJE ITALIJE

Stanje nakon 1848: Austrija je i dalje glavna prepreka ujedinjenju, politike snage koje djeluju na ujedinjenju su Kraljevina Pijemont i republikanci

Kraljevina Pijemont-Sardinija: ustavna monarhija s osiguranim graanskim slobodama, gospodarski najrazvijenija talijanska drava

1852. premijer Pijemonta postaje liberal Camillo Cavour, prvobitni politiki cilj mu je prikljuiti talijanske pokrajine pod vlau Austrije (Lombardiju i Veneciju) i ostvariti prevlast nad srednjotalijanskim kneevinama (Parma, Modena, Toskana). Za taj cilj mora pridobiti:

neku stranu silu koja e mu pomoi protiv Austrije

republikance (to je manji problem)

Pijemont sudjeluje u Krimskom ratu i tako poboljava odnose s Francuskom

1858. sporazum izmeu Francuske i Pijemonta Napoleon III. obvezao se da e pomoi u ratu protiv Austrije, a zauzvrat trai Nicu i Savoju

Pijemont zapoinje pripreme za rat i izaziva Be da prvi objavi rat

Lipanj 1859. rat: u bitkama kod Magente i Solferina francusko-pijemontska vojska teko je porazila austrijske snage

( u bitci kod Solferina poginulo je 40,000 vojnika, ratnom uasu svjedoio je Henri Dunant, vicarski lijenik, to ga je potaknulo da 1863. osnuje organizaciju Crvenog kria)

Franjo Josip pristaje na mirovne uvjete Napoleona III. i ustupa mu Lombardiju, Francuska ustupa Pijemontu Lombardiju, a zauzvrat dobiva Nicu i Savoju

Cavour nije bio zadovoljan takvim ishodom, pa je dao ostavku, meutim, vratio se na premijerski poloaj, kada su u Parmi, Modeni, Toskani i Papinskoj Dravi revolucionari preuzeli vlast

Prva faza ujedinjenja: nakon prikljuenja Lombardije, provedeni su plebisciti u srednjotalijanskim kneevinama i Romagni (dio Papinske Drave) i ti krajevi su takoer prikljueni Pijemontu ujedinjena je sjeverna i srednja Italija

vanjskopolitika zbivanja ila su na ruku daljnjoj integraciji Italije

Druga faza ujedinjenja:

Svibanj 1860. Giuseppe Garibaldi na elu 1200 crvenokouljaa iskrcava se na Siciliji i zapoinje ustanak

Rujan 1860. Garibaldijeve snage zauzimaju Napulj, kralj Franjo II. Bourbon bjei iz drave, Garibaldi odustaje od proglaenja republike i predaje vlast pijemontskom kralju Viktoru Emanuelu II.

Oujak 1861. slubeno je proglaena Kraljevina Italija na elu s dinastijom Savoja

Italija trai oslonac u Pruskoj

1866. Austrija je poraena u ratu protiv Pruske, Italija je to iskoristila da zatrai i dobije Veneciju

1870. nakon sloma Francuskog Carstva u ratu s Pruskom, talijanske snage zauzele su grad Rim (papa je dotada bio pod zatitom Napoleona III)

1871. Rim postaje glavni grad Italije, umjesto Torina, spor izmeu pape i talijanske drave rijeit e se tek 1929. nastankom drave Vatikan

Iredenta pokret koji je, nakon ujedinjenja, teio ekspanziji na sve krajeve u kojima ive Talijani, pa i vie od toga (Tirol, Trst, Rijeka, Istra, Dalmacija)

UJEDINJENJE NJEMAKE

Stanje nakon 1848: iako su njemake zemlje gospodarski i kulturno bile zrele za ujedinjenje, tome je smetao odnos politikih snaga u Europi

Prepreke ujedinjenju:

suparnitvo Habsburgovaca i Hohenzolerna, tj. Austrije i Pruske

tenja ostalih europskih drava da odre rascjepkanost zbog postojee ravnotee snaga

Slabljenje Austrije: sve vie gospodarski zaostaje, ostala je izvan Carinske unije njemakih zemalja, pogorava odnose s Rusijom, doivljava poraz od Francuza i Pijemonteza 1859. g.

Jaanje Pruske: poboljanje odnosa s Rusijom, gospodarske i vojne reforme

1862. pruski kancelar postaje Otto von Bismarck (eljezni kancelar), odluan i autoritaran politiar konzervativnih nazora

podrao je reformu vojske kojom je vojna obveza proirena na cjelokupnu muku populaciju, a vojni rok skraen i uinjen djelotvornijim

1863. u ruskom dijelu Poljske izbio je novi ustanak, sklopljen je prusko-ruski savez, istodobno su se pogorali odnosi Rusije i Francuske

1864. Austrija i Pruska zajedniki su porazile Dansku koja je htjela pripojiti kneevine Schleswig i Holstein (prva je pripala Pruskoj, druga Austriji)

izbija spor izmeu Austrije i Pruske oko podjele tih kneevina, Bismarck se osigurao za sluaj rata tajnim sporazumima s Italijom (obeana joj je Venecija) i Francuskom (Pruska joj jami interese u Belgiji ako ostane neutralna)

1866. austro-pruski rat, Austrija poraena u bitci kod Sadove

Austrija se morala odrei Venecije u korist Italije i odustati od mijeanja u ujedinjenje Njemake, Pruska je pripojila neke kneevine vlastitom teritoriju

1867. stvoren je Sjevernonjemaki savez izmeu Pruske i kneevina i gradova na sjeveru (izvan njega su ostale preteno katolike zemlje Bavarska, Hessen, Baden i Wrtemberg koje su pod utjecajem Francuske)

konanom ujedinjenju jo je smetao samo Napoleon III, Bismarck trai povod da izazove Francusku na rat

izbio je spor oko nasljeivanja panjolske krune, ona je ponuena jednom roaku kralja Vilima II, koji je u meuvremenu od nje odustao, Bismarck je dao izmijeniti pomirljivi brzojav kralja Vilima Napoleonu i objaviti ga u novinama, Francuska objavljuje rat

1870. francusko-pruski rat, pruska vojska dobila je odluujuu bitku kod Sedana, Napoleon III. je zarobljen, ime pada Carstvo u Francuskoj, Prusi opsjedaju Pariz

1871. sijeanj-veljaa Francuska pristaje na pruske mirovne uvjete, mora odstupiti Alsace i Lorainneu i platiti odtetu od pet milijardi zlatnih franaka

18. I. 1871. u Versaillesu je proglaeno Njemako Carstvo (Reich) kao federativna drava na elu s carem Vilimom I. Hohenzolernom

Razvoj Njemakog Carstva:

pet milijardi franaka od odtete Njemaka je iskoristila za ubrzani industrijski razvoj, osobito teke i vojne industrije

Njemaka e se sa zakanjenjem ukljuiti i u kolonijalnu utrku, pa e stei neke posjede u Africi i na Pacifiku

zbog brze industrijalizacije jaa radniki pokret, prema kojemu Bismarck nastupa represivno, Bismarck dolazi u sukob s Katolikom crkvom (Kulturkampf), meutim mora popustiti

1890. Bismarck odstupa s vlasti, u sljedeim desetljeima najjaa politika snaga u njemakom parlamentu postat e socijaldemokrati

AUSTRO-UGARSKA MONARHIJA

Politiko stanje uoi nagodbe- neoapsolutizam nije uspio osigurati njemaku prevlast u Monarhiji i rijeiti meunacionalne napetosti, strane sile bile su za opstanak Monarhije radi odravanja ravnotee snaga

1859. god. nakon poraza od Pijemonta, pada neoapsolutizam i poinju rasprave o preureenju Monarhije, dogovor nije postignut, pa centralizam opstaje

1866. god. poraz od Pruske ozbiljno je ugrozio Monarhiju, Bismarck, ipak, eli njezin opstanak jer je ona brana velikonjemakoj i velikoruskoj ideji (Velika Njemaka ukinula bi prevlast pruskih junkera u Reichu, Velika Rusija obuhvatila bi sve Slavene), car Franjo Josip svjestan je da je krajnje vrijeme da se Monarhija preuredi

Austro-ugarska nagodba 1867- centralizam je bio neodriv, a pretvaranje Monarhije u federaciju otvorilo bi niz problema i ugrozilo poloaj austrijskih Nijemaca, zato se car odluio za nagodbu s Maarima, najjaom nacijom uz Nijemce (Maare zastupa grof Gyula Andrassy)

Franjo Josip posebno se okrunio za kralja Ugarske, stvorena je Dvojna Monarhija

Austrija i Ugarska dvije su suverene drave koje povezuje zajedniki vladar te zajednika ministarstva vanjskih poslova, vojske i financija

dva dijela Monarhije sklapala su carinski i trgovaki savez svakih deset godina, bilo je predvieno da Austrija razvija industriju, a Ugarska poljoprivredu, valuta je bila zajednika (zvala se forinta ili gulden, a nakon 1892. uvedena je kruna, kovanice izdaje svaka drava posebno, a papirni novac zajednika sredinja banka)

iako je Austro-Ugarska bila druga po povrini i trea po broju stanovnika meu europskim zemljama, politiki je bila drugorazredna sila, u vanjskoj politici povezala se s Njemakim Carstvom

Ugarska - obuhvaa teritorij povijesne Ugarske s Erdeljom (Transilvanija), nemaarski narodi (Slovaci, Hrvati, Srbi, Rumunji itd.) ine gotovo polovicu stanovnitva, ali imaju poloaj nacionalnih manjina, provodi se maarizacija

Ugarska ima posebnu vladu i Sabor

poloaj Banske Hrvatske reguliran je nagodbom iz 1868. god, kada joj je zajameno pravo na jezik te samostalna uprava i sudstvo, meutim, pojedine ugarske vlade krile su odredbe nagodbe, Dalmacija i Istra ostale su u austrijskom dijelu Monarhije, dok je Rijeka izravno pripojena Ugarskoj

Ugarskom vladaju maarski liberali koji znaju da se maarska hegemonija moe odrati jedino u dualistikom sustavu (nakon I. svjetskog rata, drava Maarska dobila je tek 40 % teritorija Ugarske)

Austrija - za razliku od centralizirane Ugarske, zadrane su povijesne pokrajine kojima je ostavljena stanovita autonomija (npr. Tirol, tajerska, eka, Moravska, Galicija)

iako se provodi politika germanizacije, poloaj nenjemakih naroda daleko je povoljniji od poloaja nemaara u Ugarskoj

liberalne njemake vlade donose niz propisa o graanskim pravima

dravni parlament zove se Carevinsko Vijee, a tu su i pokrajinski sabori

eko pitanje: esi zahtijevaju poseban poloaj poput Ugarske, ali je austro-eka nagodba izostala zbog velikog pritiska njemakih nacionalista, eki politiari proglasili su pasivnu politiku, jaaju panslavistike struje

Poljaci u Galiciji imaju bolji poloaj od Poljaka u Rusiji i Njemakoj, pa njihovi politiari prihvaaju dualizam, provodi se polonizacija galicijskih Ukrajinaca

slovensko pitanje: nacionalni pokret zahtijeva ravnopravnost jezika i ujedinjavanje pokrajina u kojima ive Slovenci (Kranjska, tajerska, Koruka), narodni skupovi tabori, iz praktinih razloga meu slovenskim politiarima prevladat e ideja junoslavenske suradnje

HRVATSKA PRIJE NAGODBE (1860-1868)

Obnova ustavnog stanja: dva carska ustavna akta Listopadska diploma (1860), koja saziva pokrajinske sabore i Veljaki patent (1861), koji proglaava Carevinsko vijee zastupnikim tijelom, koje suodluuje o zajednikim poslovima Monarhije

Car Franjo Josip nije odustao od ciljeva centralizacije i germanizacije

Stanje u Hrvatskoj:

predstavnici hrvatskih zemalja u Carevinskom vijeu, Ambroz Vraniczany za Hrvatsku, biskup J. J. Strossmayer za Slavoniju, Francesco Borelli za Dalmaciju, sudjeluju u raspravi o preureenju Monarhije, Strossmayer se zalae za ujedinjenje hrvatskih zemalja i preustroj Monarhije u federaciju nacionalnih jedinica, Borelli trai autonomiju za Dalmaciju i protivi se njezinom spajanju s Banskom Hrvatskom poetak dalmatinskog autonomatva

novi ban Josip okevi ima zadatak obnoviti ustavno stanje u Hrvatskoj, sazvao je Bansku konferenciju na kojoj je sastavljena predstavka za cara trai se ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i osnivanje dvorske kancelarije (ministarstva) za Hrvatsku

prvi zahtjev propao je, izmeu ostalog, zbog otpora autonomaa, dok je Dvorska kancelarija osnovana 1862. a za kancelara je imenovan Ivan Maurani, u njenoj nadlenosti bili su pravosue, unutarnji poslovi i obrazovanje, time je Hrvatska i dalje neovisna o Ugarskoj (Ugarska i Hrvatska imaju zasebne kancelarije)

Banskoj Hrvatskoj je vraen Srijem, ali su Meimurje i Rijeka ponovo oduzeti, obnovljeno je sedam upanija

hrvatski je ponovo slubeni jezik

Hrvatski sabor 1861. zadaa mu je definirati dravnopravni odnos spram Austrije i Ugarske te izabrati zastupnike za Carevinsko vijee, osim izabranih zastupnika iz Banske Hrvatske smjeli su doi i predstavnici Vojne Krajine te promatrai iz Dalmacije, Sabor je zakljuio da Hrvatska nema s Austrijom zajednikih poslova osim osobe vladara i da nee poslati zastupnike u Carevinsko vijee, te da su zajedniki poslovi s Ugarskom prekinuti 1848. ali da Hrvatska hoe obnoviti uniju s Ugarskom uz uvjet da joj ista prizna autonomne poslove, car je raspustio Sabor nezadovoljan njegovim odlukama i on se nije sazivao iduih pet godina

Nakon Veljakog patenta (1861) Franjo Josip je odluio potraiti oslonac u njemakim liberalima jer je s njima dijelio interes centralizacije i germanizacije monarhije, Schmerlingova vlada imala je upravo tu zadau

Gospodarstvo i drutvo:

90 % stanovnitva ine seljaci, polako se poveava broj inovnika i uitelja, a time i graanski sloj, poinje gospodarsko propadanje plemstva

veleposjednici e pitanje radne snage rjeavati unajmljivanjem nadniara, a seljaci e se suoiti s problemom prezaduenosti, niskim nadnicama i premalim posjedima

1862. prva vea eljeznika pruga: Zidani Most Sisak

pojava banaka, od tridesetak njih najjaa je Prva hrvatska tedionica

lagani industrijski rast (prehrambena i drvna industrija)

1866. osnovana je Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu (danas HAZU), jedan od utemeljitelja je Strossmayer, prvi predsjednik Franjo Raki, trebala je biti akademija svih Junih Slavena u Monarhiji

Politike stranke:

1. Narodna Stranka: Strossmayer, Raki, Matija Mrazovi, trae dravnopravno rjeenje u savezu s Ugarskom uz uvjet priznanja autonomnih poslova Hrvatske, politika ideologija jugoslavizma (razvila se iz ilirizma) uspostava saveza s drugim junoslavenskim narodima u okviru Monarhije, imaju veinu u Saboru 1861. i 1865. god, a najvie pristaa meu graanstvom, list Pozor2. Unionisti: Ustavno-narodna stranka, maaroni, politika vreg povezivanja s Ugarskom i suprotstavljanja Austriji, zastupa interese plemstva i konzervativnih krugova, Mirko Bogovi, Levin Rauch,

3. Stranka Prava: Ante Starevi i Eugen Kvaternik, prvi put nastupaju na Saboru 1861, razvijaju politiku ideologiju pravatva, koja se poziva na hrvatsko dravno pravo (povijesno pravo) i zahtijeva stvaranje samostalne hrvatske drave, koja bi s Ugarskom i Austrijom imala samo zajednikog vladara, pojam Hrvata proiren je na sve June Slavene, Stranka prava postaje oporbena stranka i nastupa u smislu obrane od njemake i maarske prevlasti, listovi Zvekan, Hervatska4. Samostalna narodna stranka: stranka vreg povezivanja s Austrijom, predvodi je kancelar Ivan Maurani, nastaje 1863. i gubi na izborima 1865.g, ima pristae meu dravnim inovnicima i u Vojnoj Krajini, list DomobranHRVATSKO-UGARSKA NAGODBA

Priprema nagodbe

Nakon Austro-ugarske nagodbe iz 1867. god, Banska Hrvatska i Slavonija (u teoriji s Vojnom Krajinom) preputene su izravnoj nagodbi s Maarima o svojem dravnopravnom poloaju, sazvan je Sabor.

Sabor je odluio da se pristupi pregovorima s Austrijom a ne Ugarskom i poziva se na stanje iz 1848. Ban okevi dao je ostavku, Sabor je rasputen, a za banskog namjesnika postavljen je unionist Levin Rauch koji provodi nove izbore za Sabor (sa visokim cenzusom i poveanim brojem virilista).

Rauch je osigurao unionistiku veinu u Hrvatskom Saboru i uputio izaslanstvo u Petu. Nagodba je sklopljena 30. sijenja 1868. god.

Sadraj Hrvatsko-ugarske nagodbe

Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija (kojoj bi u teoriji pripadali i Vojna Krajina i Dalmacija) definirana je kao drava udruena s Ugarskom, ima zajamen teritorij, pravo na vlastiti jezik, Sabor, bana i autonomne poslove. U autonomne poslove spadaju unutarnji poslovi, vjerska pitanja, kolstvo i sudstvo. Zajednike su financije, gospodarstvo, vojska i vanjski poslovi (zapravo vaniji resori). Bana imenuje kralj na prijedlog ugarskog premijera. Sazivat e se Hrvatski Sabor, takoer postoje i zastupnici u zajednikom Ugarsko-hrvatskom saboru u Peti. Financijski dio nagodbe trebao se obnavljati svakih deset godina. Grad Rijeka dodijeljen je na upravu Ugarskoj kao corpus separatum (posebno tijelo), odluka o Rijeci pridodana je tekstu Nagodbe u obliku nalijepljene cedulje (tzv. Rijeka krpica)

Reakcije na Nagodbu

Uglavnom, negativne meu svim staleima i politikim krugovima. Narodna stranka pobijedila je na izborima 1871. i zahtijevala je reviziju Nagodbe. Ugarska vlada se ipak odluila na neke ustupke.

U Rakovici je 1871. god. izbila oruana pobuna na elu s pravaem Eugenom Kvaternikom. Namjera mu je bila podii ustanak u Vojnoj Krajini (gdje je vladao strah od nove maarske uprave koja je trebala nastupiti nakon razvojaenja) i proiriti ga na cijelu Hrvatsku u obliku nacionalne revolucije. Ustanak je bio slabo pripremljen i nije imao iru potporu meu stanovnitvom, pa ga je vojska brzo uguila. Kvaternik ubijen, Stranka prava nala se na udaru policijske istrage. Revizija Nagodbe 1873.

Izmijenjen je dio o financijama pa Hrvatska otada ne daje vie paual od 2,200,000 forinti nego 55 % ukupnih prihoda u zajedniku dravnu blagajnu. Bana predlae Sabor, a ugarski premijer prijedlog prosljeuje