povijest helinizma heinz kreisssig

5/13/2018 Povijest Helinizma Heinz Kreisssig - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/povijest-helinizma-heinz-kreisssig 1/95

Makedonija iRim I

Razvoj kulture I

Filozofi ja i religij a /

Kn jizevnost IArhitektura, likovna

umj etnost i nacin zivota I Prirodne itehnicke znanosti I Nove drzave na Prednj em

Istoku I Carstvo Seleukida I

Oblici zemljoposjednistva I

Odnosi medusobne ovisnosti I

Pokusaji politike moci I

Sukob s Rimom I CarstvoAtalida I Dvor ipolis I Rimski vazalski

kralj evi I Aristonikov ustanak

Male drzave na Istoku I

Partija,

Baktrija iCarstvo

Maurija I Judeja /

Ptolomejsko

carstvo I

Etnicko pitanje I

Helenisticka epoha

unutar razvoj a

svjetske povijesti

Propast

Ptolomejaca

A

~~.

c i O '

Qv

~

m

~

Imr-m

Z-N

$

H e in z K re iss ig

P O V I J E S T

HELEN IZMA

Sto je »helenizam«?Postanak helenistickog svijeta I

Makedonska osvajanja pod

Aleksandrom Velikim

Ratni pohod do Indij e I

Aleksandrovo »carstvo« I

Postanak drzava di jadoha

Dij adoski ratovi I Grcka i Istok u

helenisticko doba / Nastavak krize

u grcko-

-egejskom

prostoru I Sloboda i

autonomij a polisa I

Etolski savez IAhajskisavez I Epirski savez



Naslov izvornike Heinz Kreissig: Geschichte des Hellenismus. 2.,

durchgesehene Auflage, Akademie-Verlag, Berl in 1984. © Akademie-Verlag,

Ber lin 1982

Izdavac Graficki zavod Hrvatske, DOUR lzdavacka djelatnost, Zagreb,

Preobrafenska 4, 1987. Za izdavaca Milan Zinaic Urednik Nenad Popovic

Design Sanja Ivekovle Tehnicki urednik Nikica Ostarcevlc Redaktor Ljerka

Depolo Lektura i korektura Drenka Slmlc-Popovskl, Biserka Dodig

ISBN 86-399-0064-7 Naklada 2000 Recenzije Vladimir stokalo. Tvrtko Klaric

Tisak i uvez NISRO Prosvjeta, Bjelovar 1987.

He in z K re iss ig

POVYESTHELENIZMA

pri jevod s njernackoq

Micheline Popovic

GRAf'ICKI ZAVOD HRVATSKE



Sto je "helenizam "?

Prema nasem shvacanju »helenizam- obuhvaca povijesno raz-

doblje izmedu osvajanja dijelova Prednjeg iSrednjeg istoka

od vojske AJ(eksandra III Makedonskog (»Velikog«) od 334.

godine pro n. e. ikonacnog pada Egipta, posIjednjeg »helenis-

tickog« carstva, pod rimsku viast (30. godine pron. e.). U pro-

stornom pogledu »helenistickim« se smatraju, s jedne strane,

sva podrucja gdje su ziyjeli Grci, osim naravno same Grcke,

priobalna podrucja Egejskog-,Crnog iJonskog mora, a s dru-

ge strane ona azijska iafricka podrucja sto su ih Makedonci

osvojili i potom, prema mnogim znanstvenicima, »helenizi-

rali«: Anatolija, Mezopotamija, Iran, Baktrija, Sirija iEgipat.

U tom smislu pojamshelenizam«, Uodnosu na povijesno

razdoblje unutar definiranog historijsko-geografskog prostora,

prvi je upotrijebio Johann Gustav Droysen (1808--1884). Tri

sveska njegove »Povijesti helenizma« nose naslove »Povijest

Aleksandra Velikog«; »Povijestdijadoha« (»Aleksandrovihna-

sljednika«) i»Povijest epigona« (»Nasljednika dijadoha«), Ta

podjela se u velikoj mjeri odrzala u historiografiji sve do da-

nas, te je helenisticka epoha »periodizirana« u: 1. Aleksandrovo

doba (336~323); 2. doba' dijadoha (323~281, do smrti Se-

leuka I); 3. doba kasnijih kraijeva (280~30; Droysen je u svom

prikazu uglavnom obuhvatio samo doba do 222.godine pron. e.).

Droysen je nazvao OYU epohu trecim razdobljem grcke povi-

jesti ~ nakon arhaicnog i klasicnog ~ i ukljucio spomenuta

orijentalna podrucja u pojam »grcke povijesti«. U gradanskoj

historiografiji taj se pojam odrzao svedo danas, a i marksis-

ticki povjesnicari tesko odustaju od ove ocito prikladne defi-

nicije. Postavlja se, medutim, pitanje da Ii su kriteriji koji

vrijede za drustveni poredak, ili tocnije za »progresivno doba

ekonomskog drustvenog stvaranja« (Marx) __ to jest forme u



6 Povijest helernzma

kojima se od neposrednih proizvodaca po svaku cijenu na-

stoji dobiti visak proizvoda - doista u to vrijeme bili isti u

grcko-egejskom i u prednjoazijskom podrucju, Citalac ce sam

vidjeti da Ii moze odgovoriti na to pitanje.

Prema tome, pojam »helenizam« valja oprezno upotreblja-

vati. Nema nikakve sumnje da je u orijentalnim drzavama,nasljednicama Aleksandrova carstva u kojirna su vladali rna-

kedonski kraljevi - cesto s grckim savjetnicima i kao prija-

telji grjcke kulture - helenisticki utjecaj bio vrlo jak, te se

osjecao ibio vidljiv u svim oblicima drustvene nadgradnje.

Gradovi s klasicnom arhitekturom poprimili su izgled grckih

gradova; grcki jezik bio je sluzbeni jezik, pa i opci jezik ko-

munikacije unutar mnogonacionainog drustva, npr. u Sele-

ukidskoj drzavi: grcki obicaji kao npr. tjelovjezba, sirili

su se Uvisim drustvenim krugovima; Makedonci i Grci bili

su visoki vojni zapovjednici, a njihova ideologija ikultura -

kultura i ideologija vladajuce klase - prevladavala je ina

Istoku. U tom se smislu upotrebljavaju pojmovi hellenisme,

odnosno hellenism u francuskom i engleskom jeziku za poja-

vu sirenja helenskog duhovnog utjecaja izvangranica egejskog

podrucja - definicija kojoj se nista ne moze prigovoriti.

Shvatimo Ii »helenizam«, medutim, kao povijesno razdoblje,

'sto se odnosi na prostor izmedu Sicilije i Pamirskog gorja,

sukobit cemo se s cinjenicom da su na torn podrueju postoja-

la dva razlicita drustvena uredenja: anticko u grcko-egejskom,

te staroorijentalno u prednjoazijskom i egipatskom prostoru.

Ovdje cemo ukratko ponoviti znacajnije razlike kako

bismo naredna razmatranja mogli tocnije smjestiti u okvire

tokova svjetskog povijesnog razvoja, Ocituju se, u prvom redu,

u nejednakim odnosima izmedu vlasnistva i ovisnosti, dakle

u osnovnim kriterijima ekonomskog drustvenog uredenja. U

staroorijentalnim drustvima vlasnistvo zemIje, najznacajnijeg

sredstva za proizvodnju, nalazilo se u rukama jedne manjine

koja je posredno ili neposredno bila vezana uz dvor. Tu je, u

p!'vom redu, sam kralj (despot), te njegovi dostojanstvenici -

vojskovode, satrapi (pokrajinski namjesnici), najrazlicitiji

»ministri«, ali iznad svega bili su to hramovi, odnosno svece-

nici kao njihovi zastupnici. Toj vladajucoj klasi nasuprot je

stajala kvantitativno i kvaIitativno najznacajnija skupina -

7

seljaci organizirani u seoske zajednice, tj. obradiva zemlja nije

bila vlasnistvo neposrednih-prolzvodaca, seljaka, koji su je

samo uzivali, iako najeesce, de facto, kao nasljedni posjed. Iz

toga je nuzno proiziazilaosobna ovisnost seljaka I seoskih za-

jednica 0 zemljoposjednicima, sto je, doduse, bilo vrlo razli-

cito od mjesta do mjesta i od vremena do vremena. U staro-

orijentalnom drustvu neposredni se proizvodac! nisu dijeliliod svojih sredstava za proizvodnju kao sto je to bio slucaj s

robovima u antiekim drzavama, Slicno vrijedi za obrtnike u

orijentalnim gradovima, kao iza trgovce, I ti su slojevi uglav-

nom ovisili 0samom kralju, 0nekom hramu iIi drugom pred-

stavniku spomenute vladajuce klase: posjedovanje oruda i

sredstava za proizvodnju isto se tako u obrtnika nasljedivalo

kao zemlja u seljaka. Oni se nisu mogli ni prodati ni poklo-

niti, ukratko nije se moglo njima raspolagati, prema tome

nisu bili robovi.

Nacin proizvodnje u antickom drustvenom uredenju razli-

kovao se od staroorijentalnog, u prvom redu po tome sto je

glavno sredstvo za proizvodnju, zemlja, bila rasporedena kao

Individualno vlasnistvo slobodnim i(u formalnom smislu) jed-

nakim clanovima jedne organizirane zajednicegradana organi-

ziranih u autonomni grad (polis). Kako je toj formi individual-

nog privatnog vlasnistva svojstvena staina tefuja za koncen-

tracijom, isprva su cianovi vlastitih, a kasnije istranih zajed-

nica - duznici Ili kmetovi - prelazili u tipican robovski od-

nos neposrednih proizvodaca. On je odredivao anticke odnose

u proizvodnji.

Kao dokaz da se doista radi 0 dva drustvena uredenja s

razlicitim nacinom proizvodnje, pogledajmo visak proizvodnje

privreden u oba sistema; nacin, nairne, kojim se on dobiva

iskoristavanjem neposrednog proizvodaca predstavlja najtoc-

nije kriterije nekog ekonomskog drustvenog uredenja. - U

staroorijentalnom nacinu proizvodnje privilegirani sloj oko

dvora i hramova uzimao je taj proizvodni visak od seoskih za-

jednica i gradsklhobrtnickih radionica; on se spremao i tro-

sio uglavnom za vodenje ratova iza udobanfivot jedne manji-

ne. U antickoj proizvodnji pojedini roboviasnik, a time i za-

jednica svih slobodnih gradana, dobivali bi visak proizvoda

od poljoprivrede i zanatstva, ali proizvedenog od robova izvan



8 Povijest helenizma S to je prethodilo helenistickojepohie gradanske zajednice: taj visak proizvodnje sluzio je u prvom

redu za konsolidaciju tih gradskih zajednica, polisa, pa tako

objasnjavamo, -npr., visoku kulturnu produkciju i intenzivni

kulturni konzum u grckim gradovima-drzavama,

Oba oblikase, prema tome, -bitno razlikuju. Na pitanje,

koju je ulogu »helenizam« odigrao u tim odnosima, moze se

odgovoriti jedino ako se uzmu u obzir svi odlucujuci faktori,

Propast polisa u Grckoj

5. st. pr. n. e. opcenito" se smatra dobom procvata klasicne

Grcke, sto se podudara s najvisim stupnjem razvoja demo-

kracije u polisu, a 4. st. dobom propadanja, »krize« polisa.

Tok razvoja nije, medutim, bio tako jednostavan, premda je

ocigledno da je Periklovom Atenom grcko drustvo dostiglo i

nadmasilo svoj vrhunac.

Atenskim porazom u peloponeskom ratu (431-401) zapo-

celo je4. st., periodom spartanske hegemonije na grckom

kopnu. Atenu i njezinu luku Pirej zauzela je spartanska voj-

ska, a njene zidine bile su srusene. Grcki gradovi na obalama

Egejskog mora ina otocima koji su bili clanovi Aticko-delij-

skog pomorskog saveza (478/477-404) smatrali su se oslobo-

denima, No nije samo ratno pustosenje u Atici unistilo poljo-

privredu, osobito na njivama, maslinicima ivinogradima, nego

su i mnoga druga podrucja stradala od ratnih pohoda Atenja-

na, Spartanaca injihovih saveznika. Osobito su stradali sjever-

ni Peloponez i gotovo cijela srednja Grcka, ali ni mnogi otoci

nisu ostali postedeni.

Osobito je znacajno. sto su demokratske institucije, koje

su konzervativni Spartanci smatrali glavnim uzrokom svih

zala, u mnogim gradovima ukinute, a njihovi predstavnici

cesto i fizicki unisteni. U samoj Ateni se ipak 399. godine,

usprkos Spartancima, ponovo uspostavila umjerena demokra-

cija, ali dominantnom strukturom u gradovima-drfavama po-

kazalo se oligarhijsko uredenje. Mnogi su gradani, osobito si-

romasniji slojevi, tzv. nizi demos, taj povratak odnosima sHe-

nim apsolutnoj viasti aristokracije u polisima smatrali drustve-

nim nazadovanjem, Aosjecaj oslobodenja od tereta sto je Atena

bila nametnula dobrovoljnim iii prisilnim clanicama svoga sa-



10 Povijest helenizma Propast polisa u Grckoj 11

veza uskoro se pretvorio u novu podloznost, ovaj put pod

Spartom.

Taj osjecaj nemoci prema historijskoj »sudbini« nejasnih

uzroka, potresao je sve moralne, religiozne i drustvene vrijed-

nosti koje su u Grcko] u 5. st. bile na visokom stupnju.

Atenski historicar Tukidid ostavio nam je »Povijest pelo-poneskog rata« koja seze do 411. godine, a u kojoj opisuje

situaciju za prvih ratnih godina:

»Dok su poglavari obje stranke u gradovima imali puna ustalijepih rijeci - ravnopravnost za svakoga iii umjerena demokra-

eija - i tvrdili kako se bore za dobrobit grada, u stvari su se tekmedusobno borili za prevlast, pri tom im je svako sredstvo bilo

pravo i u fanaticnom stranackom bijesu, bez obzira na pravdu iopce dobro, nesmiljeno su se osvecivali protivnicima koje su bez-obzirno zatvarali iii ih nasilno obarali na temelju nepravednih od-luka, Strah od boga bio je isprazna izreka, a svako nedjelo poci-

njeno uz gromke fraze predstavljalo je jos jedan prilog vlastitojslavi.No gradani koji nisu pripadali nijednoj stranci stradavali suod obiju; jedni jer senisu s njima slagali, a drugi jer im nisu

htjelipriustiti da ostanu postedeni.

Tako je, uslijed stranackih borbi, u Grcko] vladala svakojakapodmuklost ipakost, a cestita iskrenost, toliko svojstvena duhov-noj aristokraciji, bila je predmetom rugla, pa je nestala, Gotovosvuda su se stranke neprijateljski i sumnjicavo sukobljavale. Ninajsvecanija obecanja istrasne zakletve tu nisu nista pomagale;vee se davno zaboravilona vjernost ipovjerenje. Jedan se drugo-me nije usudio suprotstaviti, svaki se sarno trudio da se sacuvaod zia. Pri tom su upravo duhovno najbeznacajniji ljudi zadrfani

na vlasti; svjesni svoje slabosti i u strahu da ih na govornickimtribinama njihovi nadmocni protivnici ne bi potisnuli s vrha, iIida ih svojom vecom lukavoscu ne namame u stupicu, radije suprovodili prisilne mjere, Oni drugi pak, koji su samouvjerenosmatrali da mogu pripaziti sto im rade protivnici i nadali se usvojoj mudrosti da ce s njima obracunati i bez nasilja, nisu sedovoIjnoeuvali i tako su jos prije nastradali.«

To je u jos vecoj mjeri vrijedilo za vrijeme nakon ratova,

tj. za pocetak 4. stoljeca,

Atenskim porazom okoncan je peloponeski rat, ali n grc-

kim zemljama nije zavladao mir. Osim sto su tisuce grc-

kih placenika bile upletene u ustanak perzijskog satrapa Kira,

brata velikog kralja, i Sparta se, pod vodstvom svog vojsko-

vode Lisandra, zastupnika ekspanzivne politike, takoder uple-

la u te perzijske »stvari«. Perzijanci su spartanske vojnike na

otocima ispred maloazijske obale ~ s pravom - promatrali

s nepovjerenjem. S druge strane, Sparti su bila potrebna sred-

stva za tu vojsku placenika, za njihove place, prijevoz itd., sto

nije bilo u skladu sa spartanskim ustavom, te se nisu mogla

ostvariti iz drzavne privrede. Spartanska vojska sastojala se

poglavito od tesko naoruzanih punopravnih gradana (hoplita),tzv. spartijata. Sada su seprimali kao placenici Lakedemonci,

tzv'. perijeci, stanovniciobalnih gradova, obrtnici, momari

koji su uzivali ogranicena prava. Sredstva za njihove pla-

ce Sparta je dobila od Perzije kao subsidij, a dobivala ih je od

nje i nadalje. Sparta je, prema tome, vladala nad Grcirna u

Maloj Aziji i na otocima sarno uz perzijsku pomoc, a prema

Grcima je opravdavala tu svoju prevlast zastitom od Perzije

- proturjecjem sto su ga demokrati - koji su spartansku

vlast ionako smatrali nasiljem - prozreli.

No neki su u Grckoj odobravali spartansku politiku. NiKorint, koji je svojim trgovackim rivalstvom s Atenom bitno

pridonio izbijanju peloponeskog rata, a ni Teba koja je sada

bila na celu Beotskog saveza nisu pristali na mir s pobije-

denom Atenom. Nazirao se zajednicki otpor tih dviju jakih

srednjogrckih drzava .protiv nove hegemonijske vlasti, pa se

394. godine Sparta suocila s koalicijom koja je, osim Tebe i

Korinta, obuhvacala gotovo cijelu sjevernu polovinu Pelopo-

neza, otok Eubeju igradove na poluotoku Halkidici, Pobjeda

Spartanaea kod Koroneje (394) donijela im je, doduse, apso-

lutnuprevlast tijekom nekoliko desetljeca, ali i opcenitu mrz-

nju svih ostalih Grka.

Zapovjednik atenske mornarice Konon, sklonivsi se kod

perzijskog velikog kralja kao izbjeglica, po njegovu je nalogu

organizirao flotu kojom je Spartancima na moru zadavao os-

jetljive udarce (Knid 394) i protjerao njihove harmoste

(snamjesnike«) iz maloazijskih gradova iotoka. Napokon se

vratio u Atenu da iznova izgradi Dugacke zidine. Perzijanci

su ocigledno smatrali da je time ponovno uspostavljena rav-

noteza izmedu suparnickih grckih drzava,

Vladar Artakserkso izdao je 386.godine dekret koji je pod

imenom »Kraljev mir« iii »Antalkidin mir« (prema imenu



12 Povijest helenlzma Propas t polisa u Griiko] 13

spartanskog pregovaraca) bio vee usao u anticku historiogra-

fiju. Prema tom mirovnom diktatu kralj je smatrao praved-

nim da mu pripadnu gradovi u .Maloj Aziji i na Cipru, dok su

svi drugi grcki polisi, manji i veci, zeljeli biti nezavisni. Otoci

Sames, Imbros i Skiros pripali su Grckoj, kao iu proslosti.

Perzijski kralj je svima onima koji bi se tim uvjetima odupr-

Ii nagovijestio rat na kopnu i na moru.

Klauzula prema kojoj su svi gradovi autonomni, zapravo

je bila usmjerena protiv saveza i osobito je pogodila Tebance,

eiji je polozaj u Beotskom savezu bio hegemonisticki, Spar-

tanci su djelovali kao neka »produzena ruka« vladara pri pro-

vodenju njegova diktata u Grckoj, sto je, dakako, znatno pri-

donijelo jacanju njihova polozaja medu Grcima, a da pri tom,

osim tog polozaja, nisu dobili neke osobite moci,

Ipak je u to doba (377) Atena uspjela osnovati novi po-

morski savez koji nije bio upravljen protiv Perzije kao Aticko--delijski savez iz 5. stoljeca, nego protiv hegemonistickih zah-

tjeva Spartanaca. Najvazniji razlog za takav postupak bila je

vjerojatno Cinjenica da su Spartanci prije Kraljeva mira dugo

blokiraIi Helespont i tako otezali opskrbu Atene namir-

nicama, osobito zitom iz crnomorskih krajeva. Dok su Spar-

tanci bili zaokupljeni buntovnim Tebancima, Atena je sklopila

savez s nizom grckih gradova (Simahija), sa svrhom da »Sparta

dopusti Grcima da :live u miru, slobodi inezavisnosti«, kako

pise u ugovoru. Ta je formulacija jamacno bila primjerenija

nego zahtjev spartanskih voda da se provedu mirovni uvjetiiz 386. godine. U dekretu koji je sadrzavao sve uvjete novog

pomorskog saveza, Atenjani su izrijekom zajamcili saveznic-

. kim gradovima da ce postovati njihovu autonomiju i slobodu,

da nece u njima drzati vojsku, da se nece mijesati ujihove

unutrasnje poslove, a osim opcih doprinosa nece zahtijevati

tributa. U Sinedriju, saveznom vijecu, Atenjani eak nisu imali

ni svojih predstavnika, kako bi se izbjegao dojam nove, aten-

ske hegemonije.

Znacenje Saveza bivalo je sve vece, pa je 371.godine Spar-

ta kod beotskog grada Leuktre bila do nogu porazena od

Tebanaca pod vodstvom odlicnog drzavnika i vojskovode Epa-

minonde. To je bio kraj spartanske prevlasti. Pravi razlog Sa-

veza, otpor Sparti, nestao je, a pripadnost Simahiji sve je vise

gubila na vaznosti, osobito za otocne gradove, pa je tako Ate-

na ponovno pocela pritiskati svoje saveznike, kaosto je to i

ranije cinila, u Atieko-delijskomsavezu.

Kao sto je pomorski savez iznenada doveo Atenjane na vo-

deci polozaj na Egejskom moru, tako je, nakon bitke kod Leu-

ktre, na kopnu i dalje rasla prevlast Tebanaca, a Sparta je sve

vise propadala. Kad je tebanska vojska upala u Lakoniju, pre-

bjegle su joj spartanske jedinice sastavljene odperijeka, tako

da je u Sparti donesena odluka da se naoruzaju heloti, koji su

doduse bili potlaceni, ali kojih su se svi bojali. Heloti su bili

seljaci, kmetovi iz Lakonije, kao i podredeni Mesenjani koji su

na naslijedenoj zemlji morali teskim radom privredivati Spar-

tancima viskove. - Godine 362. napokon su donesene dvije

odluke koje su razvoj usmjerile sasvim drugim tokovima: na-

kon bitke. kod Mantineje Tebanci su oslobodili helote od

kmetstva i osnovali Meseniju, od Sparte nezavisnu drzavu, ci-

me je ekonomska snaga spartanske drzave bila bitno urna-

njena. No u toj bici Tebanci su izgubili svogvodu Epaminondu

kome su zahvaljivali svoj povlasteni polozaj u srednjoj Gre-

koj. Nakon Mantineje ni Spartanci ni Tebanci vise ne igraju

nikakvu vodecu ulogu.

Pedesetih godina 4.stoljeea u Ateni su se pojavile snage

koje su ukazivale na nestajanje borbenog odusevljenja i na

slabljenje privrede uslijed latentnih ratova, ali nisu pokazivale

namjere da se odreknu vodece uloge unutar pomorskog save-

za. Tocno je da je u 4. stoljecu zelja za mirom, barem za mi-

rom medu Grcima, bila vrlo izrazena. U prvoj polovici tog sto-

ljeca sklopljeni su ugovori kojima se nastojao osigurati »opcl

mir« (koine eirene). Teske je procijeniti ato je pri tom bilo

mjerodavno: ekonomski zahtjevi, uvidanje politickih razloga

u vezi s propadanjem cvrste hegemonije, dogadaji u neposred-

noj blizini Grcke, panhelenisticka filozofija iii naprosto razbo-

ritost s obzirom na visok broj ljudskihzrtava, Vjerojatno su

svi ti faktori odigrali odgovarajucu ulogu, a i medusobno su

povezani. No neki opci grcki mir zapravo nikad nije postojao,

Naprotiv, razvijali su se novi elementi ratovanja: podupiranje

tesko naoruZanihhoplita lakse naoruzanim jedinicama (pel-

tastima, nazvanim tako po stitovima od pruca, presvu-



14 Povijest helenizma Propast palisa u Grckoj 15

cenima kozom), te laganom konjicom za manje okrsaje, V e e u

5. stoljecu Atena je svoje meteke, tj. stanovnike gradova, dose-

ljenike iz drugih grckih krajeva bez politickih prava, ukljuci-

vala u tesko naoruzane falange, a i u Sparti je, nakon pelopo-

neskog rata, takoder bilo perijeckih falangi.

Jasni su odnosi izmeduzelje za mirom i odrieanja od hege-monije, odricanja od hegemonije i nestajanja prihoda, stece-

nog potlacivanjem, a ne radom, kao i nestajanja tih prihoda i

socijalnih nemira medu nizim demosom sto je opet vladajuce

klase tjeralo na ratovanje. Tih odnosa Grci onog vremena da-

kako nisu bili svjesni.

Nemiri demosa u malim i velikim gradovima ocitovali su

se u vezi sa zahtjevima da se ostave povlastice, npr. doprinos

zakazaliste, s novom raspodjelom zemlje i otpisivanjem dugova

(seisachtheia). To doduse znaci da su se krizne pojave odno-

sile pretezno na seljacko stanovnistvo, ali pitanje je da li semoze govoriti 0poljoprivrednoj krizi. Ipak se cini da se dubo-

ka socijalna razlika u 4. stoljecu najvise oeitovala u razlicitoj

raspodjeli zemlje, sto je isuvremenicima bilo jasno. U politic-

kim grupacijama oligarha i demokrata okupljali su se, uglav-

nom, s jedne strane veliki zemljoposjednici, a s druge malo-

posjednici i bezemljasi, Svaki grad, polis, bio je u prvom redu

zajednica zemljoposjednika ~ koliko god su u njima ponekad

cvali obrt i trgovina. S tog se stajalista »narodnirn masama«

~ ukoliko se taj pojam uopce moze upotrijebiti s obzirom na

razmjerno mali broj stanovnika cak i najvecih gradova ~

mogu smatrati pretezno seljaci, makar stanovali u gradu. Us-

tanci i protuustanci su u mnogim gradovima cesto imali za

posljedicu protjerivanje protivnika izgrada I zapljenu njihove

zemlje. U svakom slucaju, rezultat je bio sve veci broj izbjeg-

liea,prognanih i bezemljasa, Kad su se nakon promjene vlasti

izbjegliee i prognanici vratili, proces protjerivanja i konfiska-

cije ponavljao seu obrnutom smjeru. Tako se stalno pove-

cavae broj stanovnika koji su Zivjeli od prodaje svoje radne

snage. Radili su kao nadnicari u zanatstvu, kao sezonski rad-

nici u poljoprlvredi, kao veslaci, odnosno clanevi posade na

brodovima, kao transportni radnici u Iukama i brodogradilis-

tima, ili su pak bili placenici, u svako doba rado primljeni u

bilo kojem gradu ili kod kojeg od »barbarskih« kraljeva ~ u

Perziji, Makedoniji iIi Trakiji,

U 4. stoljeeu i u grckoj vojsci cete placenika sve viSe su

nadomjestavale redovnu vojsku. Hopliti, vecinom seljaci, stal-

no su prizeljkivali kraj rata kako bi se vratili sjetvi ili zetvi,

dok je placenicima, iii barem njihovim vodama, odgovarala

stalna ratna opasnost koja im je osiguravala egzistenciju.

Tu situaciju historieari cesto navode kao uzrok kriznim

pojavama u grckim gradovima u 4. stoljecu. Medutim, prije-

laz na placenicke vojske nedvojbeno je tek posljedica stanja

unutar ekonomije polisa, posljedica koja je zacijelo bitno

utjeeala u smislu daljnjih promjena. No pokusajmo ustanoviti

prave uzroke tih kriznih pojava.

U 4. stoljecu'vidljiv je nerazmjer izmedu malog broja obrt-

nika i njihova velikog znacenja za atensku privredu i politiku.

U puckim skupstinama bili su mjerodavni: »suknari, obucari,tesari, kovaci« (sto ih Ksenofont nabraja ispred seljaka i tr-

govaea). S druge strane, Atena je izvozila gotovo iskljucivo

keramiku, pa je ostalo zanatstvo ocigledno radilo sarno za vla-

stito tdiSte. Vaian uvoz zita, brodogradevnog drva, zeljeza i

robova placao se u gotovu noveu; preduvjet za to bili su tri-

buti »saveznika« kao i rudnici srebra u Laurijuna sjevero-

istocnom kraju Atike. Nakon zavrsetka peloponeskog rata

tributi su izostali. Laurijske rudnike uzeli su u zakup privat-

nici, pa nisu vise donosili gradu velike profite. Aticki novae je

ipak zadrzao svoju vrijednost.Neosporivo je da je atickoj poljoprivredi dugotrajni pelo-

poneski rat, koji se vodio na njenu teritoriju, nanio velike

stete, osobito vinogradarstvu i maslinarstvu. Nakon rata mno-

gi seljaci - maloposjednici postali su zakupnici i nadnicari,

ukoliko se nisu odlucili, buduci da suse morali odreci zemlje,

za nesigurno ali unosno zanimanje placenika. Koliko god je

takvasituacija pogodovala spekulaciji sa zemljom, koncentra-

cije zemljisnog posjeda u rukama malobrojnih, cini se, nije

bilo. Srednji posjed od 4-5 ha bio je pravilo, a u Ateni 4. sto-

ljeca nisu nam poznati zahtjevi za otpisivanjem zemljisnih du-

gova ili cak za novom raspodjelom zemlje, kao sto je to pozna-

to u drugim gradovima-drzavama. Predmet spekulacije bila je



16 Povljest helenizmaPropast polisa u Grckoj

17

vjerojatno rjede sarna zemlja nego, npr., odnos ponude i po-

traznje vpoljoprivrednih proizvoda, tj. cijene prehrambenih

proizvoda. Nedvojbeno se pokazalo da je u 4. stoljecu proda-

vanje zemlje ucestalo, ali ne u tolikoj mjeri da bi pogodovalo

stvaranju veleposjednickih odnosa iseljackog proletarijata.

To jednako tako vrijedi i za trgovinu koja je za Atenu bilaveoma vazna, ali koju valja razmatrati i ocijeniti u odnosu na

o?eenitu situaciju u 4. stoljecu pr. n. e. Trgovina nije nadila-

zila .trenutacnu potraznju, a sto se tice potrosaca idobavljaea

ona nije bila unaprijed odredena iIi planirana. Prema tome

nije bilo zaliha za teska vremena iii spekulacije robom ili cije~

nama u izvanregionalnim razmjerima. No u 4. stoljecu prvi

put s: pojavljuje, iii se u vecoj mjeri moze ustanoviti, sudje-

10~a.nJebogatih Atenjana u pomorskim zajmovima, kojom su

prilikom kreditirali trgovacke transakcije, ostvarivali dobit a

da nisu nista proizveli niti izvrsili neke usluge, makar su se

upustili u rizik pomorske nesrece. To ukazuje na to da su

r?b~e ~ransp?rte ~ajcese~ preuzimali trgovci (emporoi) koji

sarm rnsu pripadali bogatim slojevima, nego su se ubrajali u

srednji gradski demos. Prodor novcanih poslova u robnu raz-

m~~nu sve je vise potiskivao prirodnu razmjenu dobara, te je

vnJed~ost same razmjene postala izvorom dobiti. Vee je Aris-

to.tel uocio tu razliku izmedu bogatstvasto sluii opskrbljiva-

nju kuce (oikonomike) i bogatstva sto slufi sarno gomilanju

novca (chrematistike). Bogati Atenjani nisu tada bili veliki

zemljoposjednici, dakle, pretezno stara aristokracija, nego i

gradski vlasnici obrtnickih radionica i zakupnici rudnika.

_Cinise, medutim, da u 4. stoljecu u Ateni nije zivjelo do-

voljno trgovaca spremnih da preuzmu rizik, odnosno onih koji

~u raspolagali dostatnim kapitalom. Ishod peloponeskog rata

~~ocigledno imao za posljedicu da je velik broj meteka, t L ci-JIm se rukama nalazila veeina trgovine, protjeran iz Atene.

Povjesnicar Ksenofont, koji je zivio na prijelazu iz 5. u 4. sto-

lj~ee, u svom spisu »0 prihodima« preporuca stimuliranje stra-

nih trgovaca pomocu privilegija, kako bi ih pridobili da se

nasele u Ateni iIi njezinoj luci Pireju. Cini se da su te prepo-

ruke bile uspjesne, jer je 317. godine pr. n. e. u Ateni izbrojeno

10000 meteka koji supodlijegali meteckom oporezivanju. Ne

znamo da lt se nastavila tendencija koju je Ksenofont usta-

novio vee u prvoj polovici 4. stoljeca, a prema kojoj je, u

usporedbi s metecima iz grckih gradova, broj onih iz negrckih

krajeva (Egipta, Lidije i drugih azijskih krajeva) porastao.

Medupovlasticama kojima su se stranciprivlacili u Atenu

najvainija je bila mogucnost kupnje zernlje. Time je bilo obo-

reno nacelo prema k6jemu je sarno pripadnik opcine na pod-

rucju svoga grada imao pravo posjedovati zemlju. To jasnopokazuje da je u 4. stoljecu Atena dospjela u poteskoce u vezi

s opskrbom, sto ju je prisililo na takve odluke. No, u pravilu,

takve povlastice nisu podrazumijevale i dobivanje politickih

prava, tako da je i drugo nacelo, prema kojem je zernljopo-

sjednik ujedno bio i punopravni gradanin, bilo oboreno.

U 4. stoljecu takoder su nastale promjene u koristenju

robovskog rada, osobi'to u gradskom zanatstvu, Pri tom je bilo

manje vazno sto je vjerojatno apsolutni broj robova u proiz-

vodnji bio u porastu, vee je doslo do promjena u nacinu upos-

Ijavanja robova. Vlasnik obrtnicke radionice nije vise uvijeki vlasnik robova kojiza njega rade, nego unajrnljuje radnu

snagu od vlasnika robova - kao, uostalom, i zakupnici rud-

nika. Tako su robovlasnici ostvarivali neku vrstu rente. S vre-

menom su robovi poceli raditi za vlastiti racun, a svom gos-

podaru placali su pausalni iznos od svojih primanja, Takav

postupak se stvarno moze dokazati 'iz govora odrzanihna ras-

pravama u 4. stoljecu. Na taj nacin robovi su bankovnim,

kreditnim i slicnim poslovima mogli postati tako imucni da su

se mogli iskupiti.

Premda su robovi na takvim polozajima predstavljali IZ,

nimke, izmedu njih i robova rudara u Lauriju postojala je

tako raznolika paleta najrazlieitijih statusnih oblika (robovi

su bili, na primjer, kucni sluge, policajci, tezaci, obrtnici, pi-

sari, nadglednici, upravitelji, lucki radnici, itd.), da je nemo-

guce, u Ienjinistickom smislu, obuhvatiti robove kao klasu.

Tako u 4. st., kao ni ranije iIi kasnije, u grckim gradovima

nije doslo do znacajnijih robovskih ustanaka. Socijalni inte-

resi iciljevi robova ~ 0 etnickim razlikama da ne govorimo

_ bili su naprosto suvise divergentnl. Pokoji bijeg, to je biovise iiimanje jedini izlaz. Od robova grckom drustvu 4. sto-

ljeca nije prijetila nikakva opasnost.



18 Povijest helenizma

Zabrinjavajuca je .bila druga okolnost koja se pojavila u

Ateni, ocigledno kao posljedica poraza u peloponeskom ratu,

Pucki zborovi, od Efijaltovih i Periklovih vremena najvazniji

organ anticke demokracije u Ateni i drugim gradovima-drza-

varna, odrzavali su se u 5. stoljecu pod vodstvom pritana, sluz-

bujuceg predsjednika Vijeea, a dnevni red odredivao je Savjet

(buM). U4. stoljecu izabrane pritane nadomjestili su zdrijebomodredenim predsjednicima, sto se moze smatrati radikalizira-

njem demokracije. Bilo je potpuno nemoguce, pogotovo atic-

kim seljacima, sudjelovanje na 40 redovitih i nepoznatom

broju izvanrednih zborova godisnje. I obrtnici su pri tom gu-

bili mnogo vremena inovca. Povisenjem honorara za sudjelo-

vanje na skupstini od pocetnog 1 obola na .6 obola u drugoj

polovini 4. stoljeca je,s druge strane, za neke slojeve postalo

vazni~e sudjelovanje na skupstinama iz materijalnih razloga,

nego IZ onih bitnih. Vijece je izgubilo na znacenju, Na njegovo

mjesto stupili su demagozi. »Pucki« govornici svih politickihsmjerova cesto nisu bili cak ni magistrati, pa se nisu mogli

pozvati na odgovornost ako su demos zaveli da donese krivi

zakljucak.

Vijece - koje se sastojalo od 500 clanova pa se zvalo »Vi-

jece pet stotine« - zadrzalo je, dakako, svoju ulogu u nad-

zoru mid provodenjem Ustava, pa je tako mnogo togasto je u

skupstinama prelazilo granice dobra i zla moglo ublaziti, to

vise sto su u njegovu kompetenciju spadale pravda i zakoni-

tost. No to su ujedno bile igranice njegova djelovanja. Sto-

vise, stara formulacija »Vijecei puk su zakljucili ... « nije viseuobicajena u svih zakona, nego stoji samo: »Puk je zaklju-

eio ....«. S druge strane vijece je, putem administrativnih tijela

sastavljenih od njegovih clanova, preuzelo stanovitu egzekutivu

koja je izvrsila stabilizirajuci utjecaj i odvratila opasnost op-

cenitog raspada drzavne vlasti u Ateni. Takva su tijela npr,

logisti (financijski inspektori), eutini (kontrolori), silozi (nad-

zornici skupstina) idr,

Nasuprot tome su se stratezi, koji su u 5. stoljecu bitno

utjecali na politiku ~ prisjetimo se Temistokla, Perikla ili

Kleonta - u velikoj mjeri povukli iz politicke arene i okusalisvoju srecu samostalno, kao vojskovode. Taj korak bio je,

dakako, u neposrednoj vezi s postepenim prijelazom od gra-

Propast polisa u Grckoj19

"

danske vojske u placenicku vojsku i imao [e prvenstveno eko-

nomske uzroke. ad izabranog polozaja stratega razvilo se zva-

nje vojskovode, iako je manje ili vise formalno zadrzana insti-

tucija izbora.

Upravosudu su se takoder dogodile promjene. Helijeja, ne-

ka vrsta prizivnog suda protiv ipresuda arhonta, bila je for-

malno od Solonovih vremena (pocetak 6. st. pro n. e.), a prak-ticki od Perikla (5. st. pro n. e.) na raspolaganju svim

punopravnim gradanima .'(iznad30 godina).

Ako je tocno da su se u 4..stoljecu sjednice odrzavale oko

300 dana u godini, i sudacki poziv moze se smatrati zanima-

njem, iako iz pocetka samo za vrijeme izbornog mandata. VaZ-

no je da je ta ustanova od pravosudne prelazila u politicku.

Sest tisuea sudaca se iz godine u godinu zaklinjalo da nece

podupirati protivnike demokracije i da nece trpjeti pokusaje

socijalnih prevrata. Time se vjerojatno aludiralo na moguce

zahtjeve siromasnih za otpisivanjem dugova i preraspodjelom

zemlje. Taj sud, kojem su nedvojbeno pripadali i gradani nizeg

demosa, dosao je u dvojbeni polozaj i bio je nevjerodostojan

isto tako veleposjednicima kao i gradskim siromasima.

U 4. stoljecu u gradovima-ddavama, polisima - Arena je

tek model za mnoge druge - doslo je do raspada starih usta-

nova i starih vrijednosti. Usporedo s time su se i staleske bari-

jere sve vise povlacile iza klasnih antagonizama. Vee je tada

protivrjecjesiromasan-bogat bilo vaznije nego ono prethodno:

demos-aristokracija. Suvise jeplemiea u 5. st. osirornasilo,

suvise se plebejaca obogatilo da bi se medusobno poklapale

imucnost i klasa.

Grcka se, medutim, nije sastojala samo od gradova, a gra-

dova-drzava nije bilo samo u Grekoj. Sicilija i >>velikaGrcka«,

tj. juzna Italija sa svojim grckim gradovima, kao igradovi na

Crnom moru nas ovdje ne zanimaju. Za nasa daljnja razmat-

ranja mnogo su vazni]] gradovi-drzave u Maloj Aziji. Iako su

gradovi kao Milet, Rodes ili Efez iz perzijske vladavine u 6.

stoljecu dospjeli u 5. stoljecu pod viast Atene, a jedno sto-

ljece kasnije opet dospjeli pod perzijsku hegemoniju, nikadanisu prestali, baremukonomskom smislu, igrati vaznu ulogu

u egejskom podrucju, To se temelji, jamacno, na njihovoj ve-



20 Povijest helenlzrna

zanosti uz egejsku trgovinu, dok je njihovo drzavno uredenje

bilo vrIo razlicito, Gradovi koji su pripadali Drugom atickom

pomorskom savezu hili su pretezno demokratski organizirani,

dok se u drugima, orijentiranim poglavito na Perziju, razvila

kasna, oligarhijski determinirana tiranija. Takva tiranija po-

primala je ponekad oblik kraljevskih dinastija, a ekonomska

baza im nije bila robovlasnistvo, nego iskoristavanje seljaka--kmetova negrckog porijekla. Najpoznatiji su primjeri grcka

Herakleja na Pontu, gdje su, tzv. Marijandinci, tj. paflagonski

domoroci osiguravali poljoprivrednu proizvodnju, a Klearh je

uspostavio nasljednu tiraniju, zatim Prijena gdje su Pedi-

jejei (»stanovnici ravnice« karijskog porijekla) privredivali

gradanima visak proizvodnje, Cak su u gradovima kao sto je

Halikarnas, pod vlascu karijskog dinasta Mausola, seljaci ob-

radivali zemlju (chora}, vlasnistvo polisa. A ti proizvodni od-

nosi u grckim maloazijskim naseljima nisu bili novi, nego su

nastali, najvjerojatnije, unajranijim vremenima naseIjavanja.Potpuno je drugaciji bio razvoj u onim podrucjima Grcke

u kojimariije bilo ni gradova-drzava, ni proizvodnih robova.

Sparta, Tesalija i Beotija u 4. stoljecu su dospjele - kako

smo vidjeli - cak do hegemonijskog polozaja na kopnu. U

slueaju Sparte to je razdoblje vezano uz konacnu afirmaciju

drustvene nejednakosti, smanjenje broja punopravnih sparti-

jata uslijed prezaduzivanja, te uz sve izrazeniju beznacajnost

narodnog vijeca. Kraj je definiran porazom kod Leuktre.

Sparta je oduvijek predstavijaia nesto kao sponu izmedu

polisa, grada-drzave, i onogsto je Aristotel zvao ethnos, ple-

menska drzava; s polisom ju je vezivala gradska jezgra u ko-

joj je zivjela zajednicazemljoposjednika, spartijata, a nalazila

se u srediStuchare; s etnosom je imala zajednicki nacin pri-

vredivanja viska proizvodnje. Sparta nije imala proizvodnog

ropstva, nego je prisiljavala lakonske imesenijske helote da

na svojim naslijedenim parcelama ostvaruju visak proizvoda

koji se raspodjeljivao medu punopravne gradane u Sparti,

koji su zivjeli samo za ratovanje.

U taj nehumani, ali ipak patrijarhaini sistem nedvojbenosu u 4. stoljecu poeeli prodirati raznorazni elementi robnonov-

canih odnosa, nakon sto su u Peloponeski savez pod spartan-

Prop8st polisa u Grcko/21

skom hegemonijom prihvaceni znaeajni gradovi. 0 . 0 t~~a je uSparti postojao samo zeljezni novae male denominacije, kao

ekvivalent za razmjenu, ali su uspostavljanje i oprema place-

nickih jedinica, osobito mornarice, zahtijevali do tada n~vi-

dene kolieine noveanih sredstava, sto su se namicala u obliku

perzijskih subsidija. Spartanci su vrlo brzo shvatili kako da

iskoriste ta sredstva za razmjenu za osobno bogaCenje, a po-jam homoioi, jednaki, kako su se nazivali, ubrzo seprometnuo

u obrnuti. Spartanci su.zmedutim, uspjeli zadrzatt oblike ze-

mlioposjednistva. time ihelotiju, a uvodenie robovlasnistva su

izbieali, Cak nakon gubitka njihova najglavnijeg podrucia is-

koristavanja, Mesenije, itamosnjih helota, 369.godine, nisu u

Lakoniji uveli opce privatno zemljoposjedniStvo. Diferencija-

cija Spartanaca se ipak .nastavila, broj pun~pra~ih grad~~

koji su se sami mogli,opremiti za rat postajao je sve manji,

prijelaz na sistem placenika postajao je sve nuzniji, a time i

potreba da se u iskoriStavanje ukljuce isaveznici. Otpor pro-tiv toga postajao je sve veci, te je on konacno dokrajcio spar-

tansku hegemoniju.

Sto se tice Beotskog saveza pod hegemonijom Tebanaca,

socijalni odnosi u beotskim gradicima nisu se mnogo razli-

kovali od lakonskih: zanatstvo je bilo tek umjereno razvijeno

u izrazito seoskim naseobinama, s nesto malo robovlasniStva.

Aliutjecaj imOG grada Tebe.ismjestenog usred Beotije, njego-

va robna proizvodnja iprosireno drzanje robova oduvijek su

se osjecali u ziyotu .tih opcina, Unutar Beotskog saveza rna-

nji gradovi i seoskezajedh~ce bili .su obuhvaceni u jedanaest

teritorijalnih podrucja pod vodstvom po jednog »beotarha«.

Svako takvo podrucje slalo je 60 zastupnika u savezno vijece.

Egzekutivni magistrati bili su smjesteni u Kadmeji, tebanskoj

utvrdi.

U 4. stoljecu poceo se - kao protuteza Sparti - u Beot-

skom savezu isticati sve [ace demokratski orijentirani vlada-

juci sloj. Zakoni su se izricali u ime beotskog demosa, broj

beotarha smanjio se na sedam, a na celu im je bio arhont.

To sve ukazuje na centralizaciju Saveza ~ pa cak i na stvara-nje neke tebanske drzave - slicne atenskoj u 5. stoljecu, ali

u manjem opsegu.



22Povljesthelenlzrna

Slicne arhaicne erte kao Sparta, iako u pojedinostima pot-

puna razlicite, pokazivao je i Tesalijski savez, Soeijalna struk-

tura - iskoristavanje seljaka ovisnih 0 nasljednom plemstvu,

veleposjednicima (ti su se seljaci nazivali penesti, a vee su ih u

antickim spisima usporedivali s helotima) zadrzala se do u 4.

stoljece. Pojam »penest« ne pojavljuje se, doduse, vise u spi-

sima iz tog doba, ali cinjenicasto su uz slavnu tesalijsku ko-njicu uspostavljene pjesadijske cete, sastavljene od seljaka,

nijedovoljan dokaz za tvrdnju da su penesti postaIi slobodni.

»Sloboda« se mogla ostvariti samo u posjedovanju zemlje, 0

cemu nije bilo ni govora, jer je tesalijska aristokracija zadrzala

svuvlast, Nakon sto je Jazon .iz Fere osnovao savez, Tesalija

je, kao i Beotija, bila podijeljena na (cetiri) teritorijalne jedi-

nice na celu s polemarhom koji se birao svake godine. Pole-

mars! su bili podredeni tagu (svodi«) kojeg je u nacelu

birala savezna skupstina. Polemarsi su se osobito brinuIi za

naplaCivanje doprinosa iorganizaciju vojske (polemos, »rat«),stoga je tag bio i vojskovoda. Cini se, medutim, da je u 4.

stoljecu posjedovao cjelokupnu vlast, slieno tiraninu, hez ob-

zira na to da Ii je vladao mir iIi se vodio rat. Potrebna novcana

sredstva ostvarivala su se nametima od malobrojnih gradskihnaselja.

Savezi gradova-drzava, kao Halkidijski savez uz Olint, ni-

su dugo trajali, premda je tu ocito bilo provedeno eak izajed-

nicko driavljanstvo.Pojedini clanovi su suvise ljubomorno

cuvali svoje povlastice,sto objasnjava stvarne uzroke tog

. propadanja cesto nazvanog »krizom polisa«, Od 5. stoljecapoceo se, na osnovi robovskog rada, razvijati jednostavni rob-

ni promet koji je, uslijed sve ociglednijeg diferenciranja imov-

nog stanja, postepeno razarao staru gradansku zajednicu u

kojoj je, bez obzira na staleske razlike, jos uvijek prevladavao

srnisao za zajednistva u vezi sa zemljoposjednistvom, rodbin-

ske veze itd., a socijalna proturjecja postajala su sve vidlji-

vija, Razvijanje individualnog privatnog vlasnistva uvijek i

svuda podrazumijeva tendenciju prema ekspanziji; ono se suda-

rilo s uskim granieama polisa, a izvan tih granica opet je na-

ilazilo, bilo na polise slicne strukture isa slicnim problemima,bilo na plemenske drzave koje su takoder tragale za novirnformama.

llspon Makedoniie 23

Promjene kojima hi se mogla prevladati kriza morale su

doci izvan polisa, ali iizvan plemenskih driava grckog polu-

otoka, uklijestenih Izmedu planina i mora.

Uspon Makedonije

Poceci makedonske drzave, smjestene sjeverno od Grcke, za-

padno od Rodopskog gorja, na rijekama Aksiju (danasnji Var-

dar) iStrimonu (danasnja Struma), jos su nam i danas nejas-

ni. Tek se u 5. stoljecu ta zemlja spominje u literarnim

izvorima antike, a ni arheologija do danas nije nasla mnogo

toga iz cega bismo mogli nesto zakljuciti 0 pocecima razvoja

makedonskog drustva. Sigurno je jedino to, dase (10 4. sto-

ljeca odrzalo drustveno uredenje koje nas u mnogo cemupodsjeca na rano grcko doba, poznato iz Homerovih epova, a

koje se u znanosti opcenito naziva arhaicnim. Makedonci su

pripadali tzv. sjeverozapadnim grckim plemenima koja su se

u doba grckpg doseljavanja smjestila u spomenute krajeve j

tamo izmijesala s ilirskim i trackim plemenima. Njihov govor

bio je drugim Grcima tesko razumljiv, tako da su ih uglavnom

smatrali »barbarima«. Brdoviti krajevi, slabe mogucnosti ko-

munikacije i otezan pristup moru, nisu dopustali stvaranje

vecih gradskih naseobina. Manji gradovi nastajali su samo

tamo gdje je staro plemstvo imalo dvorove. Tuse razvijao ispecijalizirani obrt koji je, medutim, bio beznacajan za ukup-

nu proizvodnju.

Osnovu tog drustva predstavljalo je ratarstvo i stocarstvo,

seljastvo sto je ujedno popunjavalo i vojsku, a prema aristo-

kraciji je bilo u nekom ovisnom odnosu, koji jos nismo u

mogucnosti poblize definirati. Postojale su seoske zajednice

seljackih gospodarstava obuhvacenih u teritorije aristokratskih

dinastija, sto jamacno nije omogucavalo razvoj proizvodnog

ropstva. Nije nam poznato da Ii su seljaci, osim davanja u na-

ravi, morali i raditi za plemstvo. U razlicito vrijeme i u razli-citim krajevima to je najvjerojatnije ionako bilo razlicito. Isto

tako se razIikovala i autonomija aristokratskih teritorija u



24 Povljest •helenlzma Uspon Makedonfie 25

odnosu na centralnu~evsktl-~vJ.a,st, koja je iz pocetka rezi-

dirala u Egi (u Bermijskom gorju). To kraljevstvo.se.--OOr-

zalo zbog stalne potrebe da se makedonski teritorij brani od

11;irai Tracana na. sjeveru, odnosno istoku, iodrzava svoju

samostalnost, Od 6. stoljeca predstavljalo je i sredisnju snagu

protiv grckih kolonija na obalama.

Kralja je iz plemickog roda Argeada imenovalo plemickovijece, a vojna skupstina ga per acclamationem potvrdivala,

Tako je nastala dinastija koja je od 5. stoljeca ucvrstila-svoj

polozaj prema teritorijalnom plemstvu. Pod utjecajem halki-

diekih polisa, Arhelaj je (413-399) premjestio prijestolnicu.iz

planinske Ege u priobalnu nizinu na nekoliko rijeka, u

~elu, sto ju je dao izgraditi u gradsko srediste po uzo-

ru na grcke gradove. Cini se da je u to doba doslo do nekog

saveza izmedu kralja i seljaka pI:Gtiv plemstva, pri .cemu§e

kmljevstvo odrzalo, a da pri tom nije doslo do otvorenih oru-

zanih sukoba.Makedonija je, zajedno sa Spartancima, u tzv. olintskom

ratu (382-379) znatno oslabila Halkidicki savez, pobijedivsi

ga pred njegovom obalom. Filip II, na viasti od 359.

godine, zapoceo je provoditi reforme koje su Makedoniju

dovele na hegemonijski polozaj na Egejskom moru. Sustina

tih promjena bila je vojna reforma, prema kojoj je Filip Iz

regionalnihceta pod vodstvom plemica stvorio seljacku falan-

gu, znacajne udarne snage pod sredisnjim zapovjednistvom.

Plemstvo je, naravno, zadrzalo kljucne polozaje i, dakako,

sacinjavalo jezgru makedonske konjice, ali su plemici bili pod-redeni stajacem jedinstvenom vrhovnom kraljevskom zapo-

vjednistvu - iu mirna vremena. S tom novonaoruzanom voj-

skom - uvedeno je dugacko koplje (sarisa) - Filip je zau-

zeo priobalna podrucja s grckim gradovima Amfipolisom (357),

Abderom i Maronejom (355), kao i Pangajsko gorje, do tada

pod .trackom vlascu.

Osvajanje zlatnih nalazista u tom gorju Filip je vjesto

iskoristio za kovanje zlatnog novca, po uzoru na aticki mone-

tami sustav, i uveo ga i u osvojene grcke gradove. Tim nov-

cern kojim se koristio za podmicivanje protivnika i za podu-piranjeprijatelja, zapoceo je rasti utjecaj makedonskog kralja

na gradove-drzave u Egejskom morn, pogotovo jer su oni, oso-

bito Atena, bili vrlo ovisni 0 posiljkama drva, smole ikat-

rana iz Makedonije za brodogradnju. Povlasteni poloza] plem-

stva bio je nesto oslabljen, sto je Filip nadoknadivao velikim

zemljisnim posjedima u Trakiji i Iliriji, kao i stvaranjem krun-

skog vijeca u Peli, kojem su pripadala najotmjenija plemena.

Tu su onimogli sudjelovati u politici izastupati svoje interese.

Filip je tJ.~prkostome, potpomognut vojskom sastavljenom odseljaka Kojima je - barem uokolici prijestolnice - osigurao

nesto vise slobode pred/plemstvom, zadrzao uzde vlasti tako

cvrsto U·rukama da su ga Grci iz polisa vjerojatno usporedi-

vali prije s nekim istocnjackim despotom; nego s grckim tira-

ninom, Atenski govornik Demosten u svom »Govoru 0vijencu«

opisuje ga ovako:

»Prvo, .bio je neograniceni zapovjednik nadonima koji subili u njegovoj vojsci: nadalje, oni su bili stalno pod ornzjem: ka-ko je posjedovao veliko bogatstvo, radio je sto je htio,a da prijetoga.nijeobjavio zakljucke ili odrzao javna vijecanja, nije nikome

odgovarao zbog krsenja zakona, niti [e bio bile kome odgo-voran, nego je bio neosporni gospodar izapovjednik.«

Godine 355.u srednjoj Grckoj nastala je nejasna situacija

nakon sto su placenici u fokidskoj sluzbi opljackali blago u

hramu u Delfima i objavljen je »Sveti rat« protiv Focana,

Tu je situaciju iskoristio Filip. Kao saveznik Tesalaca savla-

dao je Fokidu i bio kao »spasilac« primljen u DeIfijsku arnfik-

tioniju, savez grckih gradova oko tog prorocista sto su ga

smatrali svojim sredistem, Taj polozaj, kao ipoloza] »iza-

branog« taga u Tesaliji, omogueio je Filipu da prosiri svoj

utjecaj duboko na jug. Sada je dosao cas da se odluCi pitanjeprevlasti.

Atena je istodobno bila neposredno suocena s makedon-

skorn falangorn, ali nesto dalje, na vaznom mjestu bila je tako-

der ugrozena: naime, na Bosporu i Helespontu, moreuzima

Kojima su prolazili svi brodovi iz Crnog mora natovareni

zitom, za Pirej. Otkad su najprijePerzijanci, a nakon njih

Spartanci neko vrijeme njime gospodarili, bila je to za Ate-

njane osobito osjetljiva tocka.

S jedne strane, Dernosten je, u svojim govorima, osobito»filipikama« (govorima protiv Filipa), stalno upozoravao na

opasnost koja gradu Ateni prijeti od castohlepnog makedon-



26Povijesthelenizma

skog. kr~lja, a s druge strane pojavljivali su se ljudi koji su

u~a.zlva~~na sporazum izmedu Grcke i Makedonije kao na je-

dini nacm da se zaustavi zlokobni razvoj u polisu. Govornici

Izo~rat i ~shin istupali su iz vlastitog uvjerenja u Filipovu

konst,. a llISU, kao neki drugi, bili potplaceni: previdjeli su,

rnedutim, da nema mogucnost] za koegzistenciju iii suradnju

unutar nekog saveza izmedu zernalja tako razlicitih drustvenihuredenja kaosto su grcki polis i apsolutna monarhija. Demos-

ten. je, pak, ~recijenio ekonomsku, vojnu imoralnu snagu

polisa u borbi protiv ovog protivnika. Atena i drugi gradovi

rncim se nisu mogli suprotstaviti makedonskim presizanjima

- osim mogucnosti da se ta zelja za vlascu odvrati od ne-

~lo~ne, skrte Grcke iusmjeri prema Istoku, punomsvako-

J~~lh O?eeanja, prema Perziji. Sto je to napokon i uspjelo,

lllJ~ t?lIko zasluga mudre politike u polisima, nego posljedica

pojedinaca presudnih za daljnji razvoj Makedonije.

. ~ pocetku j: .:ilj Filipa II bila Grcka. Kad su se 340. go-

dine lZ nekog trivijalnog razloga zaratili Tesalijci i Lokri, Filip

se odmah pokrenuo, a Demosten je sklopio savez s Beocanima

protiv Makedonaca, sto je Filip vjerojatno jedva docekao ka-

ko bi doslo do konacnog rjesenja u Grckoj, Nakon pobjede

kod Heroneje (338),makedonski je kralj zavladao Grckom do

Korint~ke prevlake, Drugi aticki savez bio je raspusten, kao i

Beotski savez Tebanaca. Na tzv. Korintskom kongresu (337)_

od grckih drzava nedostajala je samo Sparta ~ sudionici su

proklamirali toliko prizeljkivant mir, osnovali su savez hele-

rristickih drzava i izabrali Filipa II za vrhunskog vojskovodu.

Tada je zakljucen i zajednicki pohod na Perziju.

U bilateralnim ugovorima sklopljenim izmedu kralja i

pojedinih polisa zabranjene su sve promjene koje bi mogle

utjecati na posjedovne odnose: drzava nije predvidala preras-

podjelu zemlje ni otpis dugova, kao ni oslobadanje robova. Ti

zahtjevi Filipa II na demokratske gradove daleko nadilaze

zahtjeve Spartanaca.

Vee je 'bilo zapocelo naoruzavanje za pohod na Perziju(336) kad je Filip pri nekoj svadbenoj svecanosti ~ najvjero-

jatnije iz obiteljskih razloga ~ ubijen, To nije zaustavilo ratne

Uspon Makedonije 27

pripreme. Suvise je ljudi od toga rata ocekivalo izlaz iz krize.

Govornici toga doba su u svojim propagandnim govorima -

na primjer Izokrat - stalno sporninjali osvetu za unistenje

Atene i drugih grckih gradova za perzijskih ratova u 5. stolje-

cu, kao i probleme diskriminirajueih klauzula iz Kraljevskog

mira izmedu grckih gradova i Perzije 386.godine, ali objektiv-

ni grcki politicari su potpuno uvidali da je stvarni eilj vodenjarata, u antiki (i kasnije), u prvom redu bio osvajanje zemlje i

iskoristavanje ljudi u njoj. No taj ciljse razlicito ocitovao u

razlicitimslojevima iklasama stanovnistva,

Makedonsko plemstvo - tj. veleposjednike - uvijek je

privlacila mogucnost zauzimanja novih teritorija. Osvajanja u

Trakiji i Iliriji, cije je stanovnistvo pretvoreno u kmetove i pri-

siljeno nadavanje nameta, nisu im hila dovoljna, jer su ta

podrucja bila slabo razvijena, Mozemo pretpostaviti da u po-

cetku osvajacki ciljevi u Azijinisu dopirali mnogo dalje od

poteza od Sinope na sjeveru Anatolije do gorja Tauros na jugu- ovaj je .potez izrijekom spomenuo Izokrat. No u tom pre-

tezno golom i slabo riaseljenom podrucju bilo je ipak nekih

plodnih visoravni i rijecnih dolina. Osim toga, makedonsko

plemstvo je vjerojatno pretpostavljalo da ce prosirivanjem

makedonske drzave ponovo doci do vece nezavisnosti od sre-

disnje monarhije u PeU, tj. do stvaranja namjesnistva u Ma-

loj Aziji.

U plemenskim drZavama sa seljackim stanovnistvom rat

je za masu slobodnih proizvodaca imao dvojako znacenje: za-

cijelo ih je takoder privlacila mogucnost pljacke i kratkotraj-no oslobadanje od siromastva, ali potraje Ii rat dulje, gospo-

darstva ce poceti propadati ako ne bude dovoljno odraslih

sinova, a obaveze ce ostati jednake. Tada je upravo pljacka

omogucila da se gospodarstva odrze. Svakome je, cak iu Ma-

kedoniji, bilo valjda jasno da rat protiv Perzijanaca nece biti

kratak. Stoga su seljaci kretali pod oruzje bez vece unutarnje

motivacije, S druge strane, izgleda da je u makedonskim rijec-

nim nizinama, u kojima se razvijalo ratarstvo i stoearstvo, ne-

prestano dijeljenje i nasljedivanje u 4. stoljecu doseglo svoje

granice. Seljacki posjedi su bivali tako maleni da im je prije-tila nerentabilnost,seljacima je prijetio gubitak zemlje zbog

prezaduzenja, a sami seljaci su se sve vise pretvarali u sloj




nadnicara koji do tada u Makedoniji nisu igrali znacajnije

uloge.

Kako se Pela sve vise pretvarala u gradsko srediste ipri-

jestoinicu makedonske kraljevine, u njoj se razvijao obrt s

razmjerno malim brojem robova-proizvodaca. Sada se i u po-

ljoprivredi javila slicna tendencija da se stanoviti dijelovipu-

canstva pocnu odjeljivati od zemlje, najvaznijeg proizvodnogsredstva. Novoosvojena zemlja mogla bi, gdje god ona bila,

prihvatiti velik dio tih bivsih seljaka kao nove poljoprivredni-

ke, cak i zemljoposjednike, Tako je mozda predstojeci rat rna-

kedonskim seljacima pruzao vece nade nego njihova trenutac-

na situacija. No ne valja smetnuti s uma da su u takvom

drzavnom uredenju seljaci najcesee slijepo slusali svoje vode

iz plemstva, a nisu se upustali u neka razmisljanja 0 prednos-

tima i nedostacima pojedinih postupaka.

Planirani rat protiv Perzije nedvojbeno je izazvao najraz-

licitije reakcije u grekim polisima. Imucni obrtnici tesko su

se mogli oduseviti za tako nesiguran pothvat. No u 4. stoljecu

je doslo do osjetnog smanjenja izvoza grckih proizvoda, oso-

bito aticke keramike. Tu su stanovitu ulogu odigrale mnoge

perzijske satrapije koje su se nastojale osamostaliti i izgra-

diti svoje regionaine ekonomije. Opasnost koja se u akutnoj

formi pojavila nakon Kraljevskog mira, naime da bi Perzijanci

mogli blokirati uvoz zitarica iz Crnog mora, takoder je uzbudi-

la duhove. I potrebe za robovima pokrivali su u velikoj mjeri

u trgovanju s polisima na Crnom moru, Tako je medu vlas-

nicima ergasterija (obrtnickih radionica) bilo takvihkoji su

bili osteceni ekonomskim razvojem unutar Perzije, a drugi su

se opet bojali vanjskopolitickog razvoja. Oni su, kao i samo-

staini mali trgovci, emporoi, smatrali rat najpogodnijim da se

barem uspostavi ranije stanje. Ta se procedura ne smije zami-

jeniti s »osvajanjem izvora sirovina- iii »nasilnim otvaranjem

trzista«. Ratovi u antieko doba nisu bili oblici kapitalisticke

politike. No izvan svake sumnje je da su ekonomski faktori

igrali bitnu ulogu u procjenama 0 ratu i miru,

Za rat su najvise bili zainteresirani siobodni siromasi upolisima - u gradskim sredistima kao ina selu. Ekonomska

strana krize u 4. stoljecu najvise je opterecivala »male ljude«.

Kriza Ahemenidske drzave 29

Mali obrtnici. i seljaci tesko su prodavali svoje proizvode sve

dotle dok pripadnici najsiromasnijeg sloja, u Ateni tzv. teti,

nisu imali mogucnosti zarade kao veslaci u mornarici, lucki

radnici iii sezonski radnici na selu ivelikim ergasterijima, a

uslijed porasta broja robova u polisima nije bilo mnogo izgle-

da za poboljsanje njihova polozaja, Zauzimanjem azijskih

podrucja injihovim ukljucivanjem u trgovinsku sferu polisabila bi se eventualno mogla ozlviti mornaricka djelatnost u

vezi sa zastitom osvojenilr podrucja, kao iopustjela brodogra-

dilista. Siromasima je bio mnogo vazniji izgled na placenicku

sluzbu, ratni plijen, pa cak i mogucnost da nasele porob-

Ijene krajeve kao siobodni zemljoposjednici, Zacijelo je u

Grckoj bilo mnogo politieara koji su shvatili da rat protiv

Perzije donosi korist samo Makedoncima, a Grcima jedino

jos vecu podloznost sjevernim susjedima.

Kriza Ahemenidske drzave

U ratu je svaka zaracena strana jaka onoliko koliko to dopus-

ta protivnik. Izvan svake je dvojbe da je Perzijsko carstvo

pod dinastijom Ahemenida (od 6. st.) u drugoj polovini 4. sto-

ljeca vee proslo svoju kulminaciju. Ali koji su tome uzroci?

Kalijinim mirom 449. godine zavrseni su perzijsko-grcki

ratovi i Ahemenidska drzava je izgubila neke dijelove Tra-

kije imaloazijske obale, sto nije bilo dovoljno da ga oslabi, ali

je ipak za podlozne narode to bio ocigledan znak popustanja

perzijske vlasti injihova »kralja kraljeva«, osobito u pogledu

presizanja za svjetskom viasti. Prema tome, ne moramo

se euditisto su se u perzijskim satrapijama poceli po-

javljivati ustanci.· Najcesce su se bune javljale u podruejima

visoke anticke kulture, tj, u Babiloniji, Siriji i Egiptu. Te su

satrapije razvile nesamo centraliziranu upravu, nego i vlastite

ekonomske sustave s naglasenim autarhicnim tendencijama ivlastitim sustavima razmjene. SHean razvoj javljao se i u dru-

gim sredistima, npr. u Baktriji, Hirkaniji i Kapadokiji.



30 Povijest belenizma

Nemiri oko nasljedivanja prijestoljanakon smrti Artakser-

ksa I (424) vee ukazuju na slabljenje vladareva despotskog

polozaja: to dokazuje samovlast maloazijs~ih satr~p,a ~ odno-

sima s grckim gradovima. Perzijski vladari 4. stoljeca ipak su

vodili spretnu politiku ravnoteze snaga na Egejskom moru, a

na ruku im je isla nedovoljna stabilnost grckih drzava,

Za proejenu prave snage Perzijskog earstva mnogo je vaz-

niji gubitak Egipta koji se vremenski podudar~ s p,0bunom

sardskog satrapa Kira u Maloj Aziji (402/401). Egipat je gotovo

pola stoljeca ostao izvangranica Carstva sto je predstavljalo

osjetan ekonomski gubitak. Takozvanim Velikim ustankom

satrapa (368/367) sa sredistem u Siriji pojavila se opasnost

otpadanja svih zapadnih satrapija. Osim satr~p~ i ovisne

dinastije vodile su samostalnu politiku, kao na primjer Mausol

iz Karije (377~353). Pucanstvo, medutim, nije aktivno sudje-

lovalo u tim ustancima. To su bili ustanci plemica i njihovih

placenika protiv centralisticke monarhije. Cesto su vo~e ustan~

ka bili i Perzijanci, tako da se ustanei ne mogu cak TIl nazvati

nacionalnim pobunama, Kako bilo da bilo, ocigledno je svrh~

tih pokreta bila proklamacija neovisnih, etnicki i ekonomski

definiranih teritorija.

Nastojanja Artakserksa III (359~338) oko konsolid~clje

nisu bila uspjesna, premda je ugusio satrapski ustanak 1P , ? ~novno zauzeo Egipat. Vojna snaga nije bila dovoljna da odrzi

Perzijsko carstvo. Ono je u 4. stoljecu pocivalo, u os~o:i, na

prirodnojekonomiji irazmjeni dobara. Novae se.u v~eml kra-

jeva jos nije bio pojavio. Ekonomska osnova bIl~ ~e seos~

zajednica, koja je skromno zivjela, ali je za vladajucu k1a.su1

kraljevske isatrapske dvorove, kao izahramove morala prrvre-

divati znacajan visak proizvodnje, Osim toga su stocari, no-

madi, vodili razmjerno neovisan zivot na osnovi njihove tipic-

ne robne razmjene. U tim okolnostima gradovi su bili skromno

izgradeni kao rezidencije vecih Ili manjih vladara, a n~ ka~

sredista cvatuceg obrta itrgovine. No Carstvo se sastojalo 1

od posve drugacije strukturiranih podrucja, ka? na primjer

fenieanski gradovi na obali Sredozemnog mora 1 (nakon Kra-

ljevskog mira) grcki gradoviu Maloj Aziji, koji ~u pociva~inarobovskom radu. Carstvo - u prvom redu dvor 1 ratovanje ~

financiralo se doprinosima iz potlacenih krajeva, dakle svih

Kriza Ahemenidske drieve 31

satrapija osim same Perzije (Persis) koja je bila oslobodena

od poreza. Ta davanja sastojala su se prvenstveno od poljo-

privrednihproizvoda i metala. Plemeniti metali, ukoliko nisu

sluzili za placanje vojske, kao mito za greke drzave iii za pro-

izvodnju naoruzanja i vojne opreme; spremali su se u riznice

kraljevskih dvorova, pa se nisu ukljucivali u ekonomski i kul-

turni razvoj, nego su bili sterilni. Prihod od stanovnistva bioje vlasnistvo kralja, utjelovljene drzave, .Satrapi su svojpri-

hod, osim onoga .sto je pripadao kruni, morali ostvariti potla-

civanjem pucanstva. Prema tome ne mora nas cuditisto je

interes za satrapske ustanke bio neznatan. Pucanstvo je satra-

pe dozivljavalosamo kao potlacitelje ieksploatatore.

Tekuci ekonomski zadaci svladavani su pomocu prisilnih

radova u koje su se,premapotrebi, ukljucivali svi slojevi pu-

canstva. Prvenstveno u iranskom podrucju, ali i drugdje, od

davnine su svi obrtnici, trgovci i seljaci bili ovisni 0 aristokra-

ciji koja je odredivala, kad se pojavila potreba, koliko ce seraditi, gdje i kada. Ti ljudi nisu, jamacno, bili robovi, jersu

u intervalima potpuno slobodno radili, nisu se mogli proda-

vati, a za prisilne radove dobivali su cak i odstetu, doduse pre-

ma vladajucoj privredi, pretezno u naturi.

Ali stvarna privredna osnova bila su, kako rekosmo, sela.

Seoske zajednice opcenito nisu posjedovale zemlju, pogotovo

ne pojedini seljaci. Ona je u nacelu bila kraljevo vlasnistvo, a

on je pravo raspolaganja Hi koristenja mogao ustupiti pojedi-

nim clanovima svoje obitelji, dostojanstvenicima iii hramovi-

maoObradiva zemlja unutar nekog sela bila je raspodijeljenana obitelji, a posjed se nasljedivao, Stanoviti dio prinosa, raz-

licit u pojedinim dijelovima Perzijskog carstva, moraIi su se-

ljaci predavati vlasniku - kralju ili onome kome je kralj po-

klonio zemlju. Prema svemu tome seljak je de facto bio vezan

uz svoju zemlju, odnosno uz seosku zajednicu.

Socijalno-ekonomski odnosi odgovarali su, dakle, od dav-

nine staroorijentalnom nacinu prizvodnje. Iz toga zakljucuje-

mo dasu narodne mase - iskoristavani obrtnici i seljaci -

zivjele u velikoj bijedi. Razumljivo je da su mnogi muskarci izpotlacenih naroda rado odlazili u placenike, jer ih je u vojsci

ipak oeekivala sigurna placa,




U 4. stoljecu pojavljuju se naselja u kojima zive vojrti ob-

veznici. Zemlju su dobili kao odstetu za stalnu pripravnost da

budu pozvani pod oruzje, a nisu nikom hili podlozniosim kra-

lju kao »visem vlasniku«. Nisu bill obvezni davati namete, iii

su to cinili barem u manjoj mjeri. Grci su poznavali takav

odnos, jer su iu njih postojale »kleruhije«, a stanovnici su

bili »klerusi« (od kleros- bez zemlje), Ta vojnicka naseljabila sucesto smjestena u ugrozenim pogranicnim podrucjima

ili tamo gdje je postojala opasnost ustanka, tako da su sta-

novnici odmah mogli vojnicki intervenirati. Neki vojni obvez-

nici ostvarivali su toliki prihod od svoje zemlje da su mogli

zaposljavati zamjenike koji su umjesto njih kretali u rat; dru-

gi su davali svoju zemlju uzakup, a zakupnik je preuzimao i

vojnu obvezu. Tako se to uredenje sve vise pretvaralo u pla-

cenistvo.

U Ahemenidskoj drzavi drzanje robova postojalo je na

svim polozajima, Pretezno su zastupalivelike zemljoposjedni-ke u njihovim lihvarskim, kreditnim 'i ostalim poslovima, a

pri tom isami ostvarivali znacajno bogatstvo. To je, naravno,

jedan aspekt; sigurno je da su robovi radili u rudnicima, ka-

menolomima i na drugim teskim poslovima. U osnovnoj pro-

izvodnji, poljoprivredi i zanatstvu, zacijelo nisu bili zastupani,

jer determinirajuci faktor za drzanje robova u proizvodnim

odnosima pretpostavlja individualno privatno vlasnistvo, pa

tako i grad i trziSte. No na cijelom Orijentu to nije bilo raz-

vijeno.

Postanak takozvanoghelenistickog svijeta

Makedonska osvajanja pod

AleksandromVelikim [336-323]

Aleksandrov ratni pohod

Pripreme

Makedonski kralj nije bio odreden nasljedstvom nego ga je

biralo Krunsko vijece, a aklamacijom potvrdivala vojna skup-

stina, pa je smrt svakog kralja dovodila do napetosti, ito ne

samo unutar argeadskog plemena koje je davalo svakog no-

vog kralja. Napetosii su osobito eskalirale kad bi kralj tako

neocekivanoumro, kao npr. Filip II. Osimslaboumnog Arhi-

daja, Filip je imao jos jednog sina iz braka s epirskom prin-

cezom Olirnpijom, .Aleksandra; no bilo je jos mnogo bli-

zih i daljnjih rodaka sposobnih za vladare, npr. njegov ne-

cak Amint iii sinovi aristokrata Eropa iz Linkestide (danasnje

podrucje oko Bitolja u Jugoslaviji), Rat za nasljedstvo tek sto

nije Izbio. Najvjerojatnije je Antipatro, tadasnji najpopular-

niji Filipov vojskovoda, dao od vojne skupstine 336. godine

Aleksandra proglasiti za kralja - a da Krunsko vijece nije ni

pitao. Amint, kao i oba Eropovasina, bili su odmah ubijeni

pod optuzbom - pravom iiiaznom - da su skrivili Filipovu

smrt, a odstranjen je i makedonski plemic Atal eiju je necaki-

nju Kleopatru Filip neposredno pred smrt uzeo za zenu, pa [e

tako opasnost od tog rata bila odvracena, Nema smisla ta

djela ocjenjivati s moralnog stajalista, ne samo stoga sto bi

sam Aleksandar stradao da se nije pobrinuo da se maknu nje-

govi konkurenti,J nego stoga sto je tadasnji moral bio moral

vladajuce klase. Aleksandar je samo uradio ono sto bi uradio

svatko drugi na njegovu mjestu,

Koliko god je Makedonija bila »umirena«, potlaceni ipo-

tisnuti narodi na sjeveru, istoku i jugu smatrali su da je




doslo vrijeme da se oslobode makedonske vladavine, odnosno

starateljstva. Tesalija je smatrala da je Filipovorn smrcu pre-

stala personalna unija koju je on vrsio kao makedonski kralj

i tesalijski tag, te da se ne prenosi na njegove nasljednike.

U gradovima-drzavama postojao je sve jaci porivza zbaciva-

njem kralja kao neogranicenog vojskovode (hegemon autokra-

tor) Korintskog saveza. No prije nego je ustanak cak ipoceo,stajao je Aleksandar sa svojom vojskom u Tesaliji, kod Ter-

mopila. Grci su se tada pozurili da ga proglase za hegemona

Delfijske amfiktionije i potvrde kao oceva nasljednika,pa

prema tome i najviseg vojskovodu u planiranom pohodu na

Perziju.

Nakon toga je Aleksandar, misleci da je siguran, krenuo

protiv ustanickih Ilira iTracana. U brzim pohodima razbio

je 335.. godine Tribalce i pobijedio Gete s onu stranu Istra

(Dunava),koji je predstavljao novu drzavnu granicu, Ilirska

plemena, koja su provalila u pelagonijsku Makedoniju (danas-nje podrucje Prilepa u Jugoslaviji), potpuno je unistio.

Grci su krivo procijenili odnose moci, pa dok je Aleksan-

dar s glavninom .makedonske vojske bio zauzet na sjeveru,

pomislili su da je cas da se podigne ustanak koji je prethodne

godine bio ugusen u zametku, to vise sto su kolale glasineo

Aleksandrovoj smrti. Teba je bila na celu ustanka, dok je

Demosten u Ateni ponovo agitirao u korist podupiranja Teba-

naca. Iz Perzije je dotjecalo dovoljno novca za naoruzanje

i novacenje placenikavNo kad se Aleksandar hitro i ocito

potpuno neoeekivano u ljetu 335. godine pojavio pred Tebom,nadaleko inasiroko nije vise bilo nijednog od ostalih Grka

- osim Beocana koji su se borili uz Makedonce. Teba je pre-

gazena, a Korintski savez je zakljucio ono sto je Aleksandar

zelio: razaranje grada iprodaju dijela njegova stanovnistva

u roblje.

Stay beotskih gradova je vrijedan da se na njega osvr-

nemo. Sredinom 4.. stoljeca Beocani su s Tebancern Epami-

nondom sudjelovali pri njegovim pobjednickim pohodima na

Peloponezu. Sada, nekih 30 godina kasnije, oni su najglasnijiu zahtjevima da se Teba unisti. Dakle i ovdje je, kao iranije

s Atenom u Atickom savezu i sa Spartom u Peloponeskom sa-

Ratni pohod do Inda 35

vezu, iz vodeceg sredista nastala vlast potlacitelja i eksploata-

tora od koje se vaIjalo osloboditi.

Slicna »kaznena ekspedicija« protiv Atene, koja svoj pro-

tivnicki stav prema Aleksandru nije ni prikrivala, nije bila po-

trebna, a nije cak bila ni u interesu makedonskog kraIja jer

je u Grckoj zelio vladati nad zivtmgradovima, a ne nad pusto-

si. Bilo je dovoljno zastrasivanja, a postedivanje Atene shvace-no je kao ponuda za rriir koju je vijece Korintskog saveza

spremno prihvatilo. Pocetak pohoda na Perziju odreden je

napokon za proljece 334. godine.

Ratni pohod do Inda

Zanimljivo je kakva se vojska pri pocetku ratnog pohoda sa-

kupljala u blizini Pele. Iz polisa i drzava Korintskog saveza

nije doslo vise od 7,000pjesaka i 600 konjanika. Nisu Iimogli

poslati vise vojske, ili Aleksandar nije zelio vise vojnika? Raz-mislimo li daje Aleksandar velik broj grckih brodova tek

djelomicno ispunio, i to samo za prijevoz vojske, a kasnije se

i ne spominju, to moramo pretpostaviti da, s jedne strane,

Aleksandru nije bilo stalo da dijeli pobjednicku slavu s Grci-

ma, as druge strane, da su Grci bili vise zainteresirani za ko-

rist od makedonskih osvajanja nego sto su sami zeIjeli biti

osvajaci, Istodobno je u placenickoj vojsci perzijskog cara

sluzilo oko 50000 Grka.

Naprotiv, Aleksandar je kao tesalijski tag pozvao njiho-

vu cjelokupnu konjicu, koja se osobito isticala odlicnim stri-

jelcima, a ukljucio je i velik broj Ilira i Tracana kao place-

nike u redove svo]e vojske, koje je ocito privukao izgIed na

bogatu pljacku. Antipatru, kao evropskom strategu, ,kralj je

stavio na raspolaganje snazan kontingent Makedonaca za obra-

nu zavicajnog teritorija, te za odrZavanje reda u Grka, Traca-

na i sjevernih »barbara«. S ostalomvojskorn Aleksandar je

presao preko Helesponta, gdje je vojskovoda Parmenion jos

od FiHpovihvremena na azijskoj strani drzao mostobran.

Aleksandrov ratni plan nije nam ostao sacu~an pa se pita-mo da Ii je taj nemirni duh, tjeran svojim osvajackim pori-

vom i svjestan svog vojnickog dara, nakon pobjeda nad Iliri-



3 6 Povijest helenizma

rna, Tracanima i Tebancima, uopce nasao vremena da izradi

detaljne planove-Ponavljamo da je ocigledno prvobitni cilj

Makedonaca bio zauzimanje grckih gradova na maloazijskoj

obali, kao i podrueja zapadne isrednje Anatolije ispod perzij-

ske vlasti. No svaki je ratni pohod ovisan i 0 protivnikovim

akcijama, 0 njegovoj snazi ili slabosti - u anticko doba jos

mnogo viSe nego danas. Niposto ne smijemo mars do Indasrnatrati unaprijed planiranim strateskim podvigom. Sve sto

se dogadalo nakon Gordija, a pogotovo nakon Gaugamele bilo

je uvjetovano situacijom i dogadajima, i jedino .se moze tako

razumjeti. Zato cemo pokusati slijediti pohod makedonske

vojske sto je krace moguce, ali opet onoliko detaljno koliko

je potrebno.

Gotovo na Istom mjestu gdje je sto pedeset godina ranije

Kserkso presao Helespont u obrnutom smjeru, kod Abida,

presla [e 334. godine makedonska vojska sa svojim saveznici-

rna i placenicima u Malu Aziju. Iako su se, kako smo spome-nuli, na tom mjestu maloazijske obale vee godinama male ma-

kedonske jedinice drzale u pripravnosti protiv Perzijanaca,

Aleksandar je prilikom iskrcavanja odrzao orijentalni i grcki

obred bacanja koplja u zemlju, cime je cijelo podrucje koje je

namjerio osvojiti proglaseno »kopljem osvojenim« kraljevim

vlasnistvom,

Premda su Perzijanci zacijelo znali za makedonske pripre-

me za invaziju Azije, veliki kralj Darije III nije poduzeo

nista oko koncentrirane obrane na granicama carstva.

Prepustio je to satrapima s Helesponta- frigijskom, ve-

likofrigijskom i Iidijskom, a racunao je valjda ina to da Perzi-

jancima naklonjeni grcki gradovi na obali nece makedonskoj

vojsci otvoriti vrata. Jedini koji je, cini se, shvatio u potpunos-

ti kakva opasnost prijeti Ahemenidskom kraljevstvu bio je

Memnon, rodski placenicki voda cije su jedinice biledodijeljene

spomenutim satrapima. On je, nairne, preporucio da se opus-

tosi maloazijski teritorij ida se te jedinice povuku do glavnine

perzijske vojske, barem do Kapadokije i Kilikije, ali njegov

prijedlog nije bio prihvacen, Tako je u lipnju 334. godine rna-kedonska vojska doprla do rijeke Granik sto je dijelila polu-

otok Troadu od ostale MaleAzije,i suocila se s perzijskom konji-

Ratn; pohoddo fnda 37

com i grckim placentckim jedinicama pod zapovjednistvom za-

padnih satrapa. Nakon svoje pobjede do koje je dosao prven-

stveno zahvaljujuci makedonskim konjanicima (tzv, heterima,

konjanicima aristokratskog porijekla), Aleksandar je krenuo

na jug, bez otpora zauzeo lidijsku prijestolnicu Sard igrc-

ki Efez, a zaustavio se tek pred zatvorenim vratima grada Mi-

leta. Vodeci .oligarsi su u Miletu opravdali povjerenje perzij-skog cara, upravc kao i u Halikarnasu. Branili su se uz pomoc

Memnonovih novih jedinica i perzijsko-fenicke mornarice

koja je tako suvereno vladala Egejskim morem da se Aleksan-

dar sa svojim makedonskim igrckim brodovima Sto su mu

osigurali prijelaz preko Helesponta nije usudio ni upustiti u

okrsaj. Naposljetku je napao Milet s kopna dok je Halikarnas,

s kopna potpuno okruzen ali smora slobodan, ostao uporiste

perzijskog otpora. Oligarsi u osvojenim jonskim igradovirna

morali su odstupiti u korist demokratskih vlada koje su, do-

duse, obecale demokraciju, ali ne u okviru samostalnih gra-dova-drzava, nego sarno unutar podrucja Makedonske drza-

ve. Potpadali su pod vlast makedonskog kralja kao prije

perzijskoga, Posljednje perzijsko uporiste u Egejskom moru,

sto ga je Aleksandar oteo fenicanskoj mornarici, osim Hali-

karnasa, bila je Karija gdje je vladajucu kraljicu Adu postavio

za vazalskog vladara.

Cak i nakon opsade Keleneje, gdje je Aleksandar svog voj-

skovodu Antigona Jednookog, dotada .stratega saveznicke voj-

ike, postavio za velikofrigijskog satrapa, nije se pojavila glav-nina perzijske vojske, tako da je makedonska vojska morala

prezimiti u Gordiju, gradu koji je kontrolirao »kraljevu cestu«

od Suze do Sarda (334/333).

Za to vrijeme je fenicanska mornarica - tada pod Memno-

novim glavnim zapovjednistvom - iz baza' na Rodosu iCiprn

stalno uznemirivala Aleksandrove transporte i gradove na

maloazijskoj obali. Pojedini otoci u Cikladima i na Hiosu su

cak i osvajani, Taj sposobni vojskovoda je, medutim, umro

pred gradom Mitilenom na Lezbu u proljece 333. godine,

U to je vrijeme osvojeno podrucje dopiralo do linije Sino-

pa - Tauros, no rat s Perzijancima nije bio pravo ni zapoceo.




Osim toga, makedonska noga nije stupila na tlo crnomorske

obale Bitinije ili Paflagonije, a stay tamosnjih grckih gradova

nije bio jasan. A ni na juznoj obali Anatolije Makedonci nisu

doprli dalje od Aspenda koji se tvrdokorno opirao.

Htio-ne htio, Aleksandar je u proljece 333. godine morao

krenuti dalje: valjalo se konfrontirati s glavninom perzijske

vojske kako bi se ucvrstila vlast u dotada osvojenim podruc-

jima. Tako je vojska krenula dalje prema Kilikiji, presla kroz

kilikijska vrata preko Taurosa, te zauzela obalne gradove Tarz,

Sole i Malos.

Darije III se tada odlucio prihvatiti borbe. Sakupio je

svoju vojsku u sjevernoj Siriji i porucio placenicima umrlog

Memnona da takoder dodu onamo iz egejskog podrucja, Kod

grada Isa, u dnu danasnjeg Iskenderunskog zaljeva, na granici

izmedu Anatolije iSirije, doslo je do bitke Izmedu dviju voj-

ski koja je tako dugo bila neodlucena, dok se veliki kralj nijeodlucio na povlacenje kad mu je pocelo popustati lijevo krilo.

Veliki dio perzijske konjice uspio seprobiti do Kapadokije, a

grcki placenici su se uredno povukli u Siriju, ali kraljeva

pratnja, njegova majka i njegove zene koje su ih, po perzii-

skom obicaju, pratile u rat, pale su u ruke Makedonaca. Alek-

sandrov vojskovoda Parmenion uspio se probiti do Damaska,

gdje je osvojio ratno blago Perzijanaca.

I daljnji Aleksandrovi postupci bili su definirani stavom

protivnika. Memnonov nasljednik na polozaju zapovjednika

egejske mornarice, Farnabaz, zaposjeo je velik cikladski otok

Andros, i ponovno zauzeo Milet; perzijske jedinice, zajedno s

konjicorn koja se spasila kod Isa, napale su duboko iza Alek-

sandrovih leda Antigonovu vojsku i zauzele Kapadokiju sve

do Halika (danasnji Kizilirmak); na Kreti je ratovao spartan-

ski kralj Agis III, premda ne u zajednici s Perzijancima, ali

svakako protiv Makedonaca.

Tako nije moglo doci do rjesenja prije nego isirijske po-

morske baze ne padnu u ruke Makedoncima. Fenicki Iucki

gradovi Arad, Tripolis,Biblos i Sidon, koji su ostali praktickibez obrane jer im je brodovlje krstarilo Egejskim mo-

rem, predali su se bez otpora. Sarno se Tir, zahvaljujuoi svom

Raini pohod do lnde 39

otockom polozaju i navodnoj neutralnosti, smatrao sigurnim.

Osam mjeseci je odolijevao opsadi,

U to su doba dva dogadaja potaknula Aleksandra ivodece

makedonske krugove da rat prosire i na unutrasnjost Aherne-

nidskog kraljevstva i da tako uniste tu drzavu. Odvajanjem grc-

kih gradova na Rodosu i Cipru od Perzije bila je zapeeacena

sudbina fenicke mornarice koja je ostala bez vaznih baza, pasu borbe jenjaleibrodovi su se vratili u svoje marlene luke.

Pod tim je dojmom Darije ponudio mir, pricemu je izrazio

spremnost da seodreknepodrucja zauzetih od Makedonaca. To

je znacilo da je, osim citave juzne Sirije, ukljucivsi Tir i, da-

kako, Egipat, u rukama Perzijanaca ostala iKapadokija iPaf-

lagonija. U dotadasnjem- toku rata se, medutim, pokazalo da

se potez Sinopa=-Tauros, cak prosirenjem na sjever Sirije, na

dugi rok ne moze cdrzati.

Aleksandar je, protiv savjeta nekih svojih najblizih savjet-

nika, prvenstveno Parmeniona, odbio ponudu perzijskog kra-

lja (koja je ukljucivala i ruku jedne Darijeve kceri), te napo-

kon zauzeo Tir iEgipat, eiji se satrap Mazakes nije usudio

pruziri nikakav otpor, Tako je perzijski vladar ostao bez pri-

stupa na sredozemnu obalu.

U Egiptu je Aleksandra, naprotiv, narod dobro primio, jer

su Grci jos od 5. stoljeca stalno pokusavali podupirati egipat-

ska nastojanja da se oslobode od Ahemenidskog kraljevstva c=u

manjoj mjeri, naravno, da pomognu Egipcanima, a, u stvari,

da naskode Perzijancima. Makedoncima je ovaj tradicionalni

ratni savez dobro dosao, te je Aleksandar doeekan kao oslobo-

ditelj. Svecenici sumu dali naslov sina boga sunca, Re, sto su

ga u znatno siro] formi nosili i faraoni. Tako [e Egipat ponov-

no postao samostalna carevina, eiji je vladar bio u personalnoj

uniji s makedonskim kraljem. Na zapadnom dijelu nilske delte

Aleksandar je osnovao grad Aleksandriju kao pandan Peluzi-

[u na istoenom .dijelu delte. Aleksandrija je bila mornaricka

luka za obranu od napada na Egipat s mora, ali je zacijelopredvidena ikao opskrbna trgovacka luka za kasnija vreme-

na kad stara grcka kolonija Naukratida, nesto dalje u unutras-njosti delte, ne bude vise mogla pratiti razvoj trgovine. Nakon

sto je posjetio Amonovosvetiste u bazi Sina, eije su prorociste



40 Povijesthelenizma Betn! pohod do fnda

i Grci mnogo cijenili (Zeusa su identificirali s Amonom), Alek-

sandar je objavio da ga je sam bog proglasio svojim sinom.

Tako je daleko nadmasio tvrdnje argeadskog plemena da po-

tjecu od Herakla, kao i formalni svecenicki naslov sina boga

Re.Cini seda su Egipcani, koji su ga otprije poznavali, te

njegove tvrdnje spremno prihvatili. .

Tek je tada, pocetkom 331. godine, Aleksandar krenuo unastavak prave perzijske vojne. Vratio se preko Sirije, presao

Eufrat kod usca rijeke Belihas (danas: Belikh) i Tigris u

visini Nizibisa, Darije je ponovno sakupio svojuvojsku u rav-

nici Arbela, blizu rusevina stare Ninive, takoder se spremajuci

na odlucnu bitku. Aleksandar ju je odlucio u svoju korist pro-

bojem desnog krila perzijske konjiee, a perzijski ear se po-

novno morao spasiti bijegom jos prije nego sto je vojnicka

premoc Makedonaea bila potpuno sigurna. Bojnopolje u Gau-

gameli ostalo je u makedonskim rukama; put k Babilonu bio

je otvoren.

Sirijski satrap Mazaj, cija je konjiea ostala nepobijede-

na pa ju je u potpunom redu odveo od Gaugam:eleu Babilon,

iskoristio je povoljni trenutak. U dogovoru s ipucanstvorn i

svecenstvom koje je bile neprijateljski raspolozeno prema Ahe-

menidskom kraljevstvu, otvorio je vrata Babilona pred nailaze-

cim pobjednicima i predao irn grad bez borbe. Zauzvrat bio je

postavljen za babilonskog .satrapa ~ primjer vrijedan kasni-

jeg nasljedivanja: nakon kratkih pregovora suzijski satrap

predao je svojepodrucje zajedno sa starom prijestolnicom

Suzom idobio ga natrag od m:akedonskog kralja kao satra-

piju.

Dok se Darije III u Ekbatani, kamo se sklonio, uzalud tru-

dio da opet uspostavi vojsku - naime satrapi u Partiji, Me-

diji, Armeniji iKapadokiji otkazali su m:usvaku poslusnost-

satrap u Perzisu, Ariobarzan, pokusao je obraniti srZAhemenid-

skog kraljevstva i rezidenciju Perzepolis. Aleksandar je predu-

hitrio sve satrapove pripreme iu brzom zimskom marsu sarno

s laganim jedinicama presao preko prijevoja nazvanog Perzij-

ska vrata iunistio njegovu vojsku prije nego sto ju je uspiopripremiti za bitku. Grad Perzepolis prepustio je svojoj vojsci

kao plijen, a kasnije su spaljene i carske palace. Satrapiju

Perzis takoder je povjerio perzijancu Frazaortu prije nego sto

je 330. godine krenuo u pohod na Mediju.

Aleksandar se dao proglasiti »kraljem cijele Azije« nakon

bitke kod Gaugamele, premda on to nije bio dokle god je veli-

ki kralj Darije III postojao. U meduvremenu su Aleksandru iz

Makedonije stizala. daljnja pojacanja koja su sesastojala od

domace vojske ali i( od jakih placenickih jedinica, U drugompohodu Antipatru je u Makedoniju stigao veci dio plijena iz

Suze, Perzepolisa i Pasargade. Antipatro je 331.godine svladao

i spartanskog kralja Agisa III pa je tako cijela Grcka dosla

pod makedonsku vlast.

U Ekbatani Aleksandar, dakako, nije vise nasao Velikog

kralja, On se bioprebacio u istocnoiranske satrapije s one stra-

ne Kaspijskih vrata, tamo gdje je za Grke i Makedonee presta-

jao njima poznati svijet. Darije je vjerojatno uza se imao samo

nekoliko stotina konjanika svoje osobne garde i dvije tisuce

grckih placenika, koji su ocito prije hili spremni zajedno snjime propasti nego pasti u ruke Makedoncima (placenici za-

robljeni kod Granika bilisu upuceni na teski prisilni rad u

tracke rudnike), Darije je, u stvari, predstavljao stanovitu

opasnost tek kao neka simbolicka figura, jer su se satrap! iz

istocnoiranskih podrucja dotle bili potpuno odrekli tog

kralja bez zemlje. Kakvu su opasnost predstavljali za Alek-

sandra, bila je potpuna nepoznanica.

Suocenjem s predstojecim pohodom na Istok nastali su

prvi nemiri medu Aleksandrovom vojskom, ocito u prvom

redu u grckim odredima. Aleksandar je smjesta otpustio sve

saveznike, cak i tesalijske konjanike, ali ih je nastojao u sto

je moguce vecem broju ponovno angazirati kao placenike i

integrirati ih u makedonske jedinice.

Dok je Aleksandar prolazio Kaspijskim vratima, nije jos

znao da je baktrijski satrap Bes dao ubiti Darija III i okru-

nio se za kralja Artakserksa IV. Do njega je ta vijest stigla

dok je prelazio hirkansku nizinu na najjuznijem dijelu Kaspij-

skog mora. Aleksandar je tada sebe proglasio nasljednikom

Ahemenida, sduznoscu

da osveti njegovu smrt. Nije on vise

makedonski kralj, on je kralj Aleksandar, vladar nad evrop-

skom iazijskom ekumenom, poznatom kao i onom nepozna-



42 Povijest helenizma .Ratni pohod do fnda

tom. Gdje god se Aleksandar nalazio, tamo je i dvor vladara

nad ahemenidskim podrucjem. Ta se velika promjena zbila u

ljetu 330. godine u Hirkaniji.

Aleksandar nije doduse jos vodio velikih bitaka, ali je ipak

valjalo vojsku popuniti nakon cetirigodine vojevanja. Novi

placenici su se sakupljali u grckim polisima, a primano je sve

vise Perzijanaca, osobito lakih konjanika, te ratnika Iz malihiranskih plemena. Perzijski plemici preuzimali su oficirske

polozaje i sve vise se isticali u kraljevoj okolini. Kako je u ma-

kedonskom plemstvu postojala sve veca dvojba u smisao dalj-

njih osvajanja, tako jekod stajace vojske raslo nezadovolj-

stvo i nestrpljivost.

Aleksandar je u Mediji ostavio prilicno veliku vojsku pod

Parmenionovim zapovjednistvom dok se on probijao na istok

u smjeru Baktrije. Bio je prisiljen na dalek imucan zaobilazni

put preko Areje, Drangijane i Arahozije, mnogo juznije od nje-

gova cilja, jer se pobunio satrap arejski, Satibarzan. Ali tu, na

istoku Irana, mogla su se jos mnogo manje osigurati osvojena

podrucja nego na zapadnom dijelu. Iako je u tim satrapijama

bio podignut citav niz »gradova«, tj. vecinom naselja za oku-

pacijske snage, sigurnost je trajala upravo toliko dugo koliko

je tamo bila prisutna vojska,

Dok je boravio u starom drangijanskom gradu Fradri, »no-

voosnovanom« pod imenom Proftazija (danas Farah u A f-

ganistanu), Aleksandar je ocekivao pojacanja iz Medije. Kad

nisu nikako stizala, kralj je pretpostavio - zacijelo opravdano

- neku Parmenionovu taktiku zatezanja: Parmenion, uznemi-

ren uslijed ocigledne Aleksandrove besciljnosti, zelio ga je na

neki nacin prisiliti na povratak, pa cak mozda i upropastiti.

I ovaj put Aleksandar je u svojim postupcima dokazao

dalekovidnost, odlucnost inesmiljenost, pa je Parmenionova

sina, koji je kod njega sluzio, dao pogubiti kao izdajicu, a

Parmeniona su u Ekbatani ubili placeni ubojice.

U Proftaziji (nekad nazivanoj Aleksandrija u Drangijani)

Aleksandar je ustanovio jaki garnizon koji se u tom razmjer-

noplodnom kraju morao sam uzdrzavati i ciji je zadatak biloosiguranje uprave satrapije. Kad su kroz Arahoziju u Baktru

(danasnji Wazirabad u sjevernom Afganistanu) najzad stigla

pojacanja iz Medije, Aleksandar je krenuo, Kao ranije u Par-

tiji i Hirkaniji, Aleksandar je i u Areji, Drangijani i Paropami-

zadama imenovao domace plemice za satrape, dok je u nemir-

noj Arahoziji na celu satrapije stajao Makedonac s jakom

vojskom.

Zimu 330/329. vojska je provela u dolini Kafan (danas:

Kabul) na podnozju gorja Hinduhus, sto su ga Makedonci na-zivali indijskim Kavkazom. U proljece su presli gorje i stigli u

sliv rijeke Oks (danas Amu-Darja), pa tako u Baktriju, satra-

piju koja je predstavljala jezgru carevine Artakserksa IV, od-

nosno Besa.

Za Baktriju su Ahemenidi uvijek govorili da je »iza pla-

nina«; na sjeveru je granicila s nomadskim narodima, Sakima,

Masagetima iParnijcima ibila utvrdeno podrucje stalno spre-

mno na rat. Baktrijski plemici su otkazali poslusnost samo-

zvanom kralju inapustili sluzbu u njegovoj vojsciCim je

Aleksandar stigao sa svojom vojskom. Aleksandar je zauzeo

Baktru i otjerao Besa u Sogdijanu, satrapiju na krajnjem

sjeveroistoku Perzijskog carstva.

Sogdi su doduse' izrucili Besa na Aleksandrovu rnilost i

nemilost, ali su se povukli s glavninom svojih snaga u stepu uz

rijeku Jaksart (danas Sir-Darja), odakle su, zajedno sa skitskim

Sakima, uznemirivali makedonsku vojsku, Aleksandar je utvr-

dio Marakandu (danas Samarkand), Tribaktru (danas Buhara)

ina Jaksartu novopodignutu Aleksandriju »eschate« (snajuda-

ljeniju Aleksandriju«), ali nije mogao obraniti zemlju od Sogda

i Skita pod jedinstvenim vodstvom Spitamena, pa se morao

povuci u Baktru. Res je bio osakacen i prebacen u Ekbatanu

na pogubljenje,

Uslijed starog neprijateljstva izmedu skitskih stepskih no-

mada s jedne strane i seljaka u Sogdijani s druge, nakon odbi-

janja Makedonaca na Jaksartu nije vise doslo do trajnijeg

saveza dvaju naroda. Poslanici Saka i Masageta zadovoljili su

se obecanjem da Aleksandar nece dalje prodirati na sjever,

nego ce krenuti u Indiju. Tako je sogdijski voda Spitamen

ostao bez najveceg dijela svoje strateske pozadine,

Ipak je cijela 328. godina protekla u znaku novih ekspedi-

cija u Sogdijanu i do obronaka Pamira, gdje je Aleksandar

44



Povijest helenlzrna

zarobio obitelj utjecajnog Oksijarta, pa mu se ovaj predao. Za

vrijeme zimskog mirovanja Aleksandar je, prilikom neke goz-

be, vlastitom rukom ubio novoimenovanog baktrijskog sat-

rapa Klita, jer je izjavio da su dotadasnja dostignuca ne sa-

rno Aleksandrovo djelo, nego prvenstveno zasluga Makedonaca.

Tu se ocito nije radilo 0 nekoj izoliranoj kritici izrecenoj u

pijanstvu na racun Aleksandrova karaktera, nego0

izrazu ne-zadovoljstvasto se sve vise nakupljalo u mnogih plemica i vo-

da. Ta se primjedba odnosila, kao i ranije kod Parmeniona,

na bezizglednost pohoda, ali i na preuzimanje sve vise orijen-

talnih elemenata na dvoru. Arijan je gotovo 500 godina nakon

tih dogadaja pisao svoju povijest Aleksandrove vojne (»Ana-

basis Alexandru«) prema pouzdanim izvorima pokazavsi i sam

razumijevanje za nezadovoljstvo Makedonaca.

»1 meni je jasno da je Aleksandar strastveno imitirao medijskiIperzijski raskos ipreuzeo los obicaj barbarskih kraljeva da nepostupaju sa svojim podanicima kao sa sebi ravnim stvorenjima.

Neodobravam njemu kao Heraklidu, sto je umjesto domace make-donske nosnje preuzeo perzijsku; isto tako ne mogu shvatiti da senije stidio preuzeti perzijsku tijaru, simbol pobijedenih, umjestodotadasnje, vlastite pobjednicke krune.«

Tosu, dakako, samo vanjske manifestacije jedne promje-

ne koja mu je bila neophodna ako pretpostavimo da je u

Aleksandra vee odavna sazrela odluka da ovjekovjeci svoje

kraljevstvo s prijestolnicom na Istoku. To jasno potvrduje i

njegova zenidba s Roksanom, kceri sogdijskog plemica Oksijar-

taoMnogi plemicki sinovi iz tog pogranicnog podrucja prema

Skitiji stupili suuAleksandrovu vojsku kao konjanici. Poste-peno se AIeksandar posvuda priznavao kao Veliki kralj Per-

zijanaca i drugih Iranaca, barem u krugovima vladajuce klase

plernica, zemljoposjednika kojima je Aleksandar ostavio nji-

hove posjede isve cesee ih postavljao za satrape i na druge

istaknute polozaje. No Aleksandar je takoder poceo uzimati

rnlade Baktrijce i Sogde iz nizih slojeva u svoju vojsku i uciti

ih nacinu ratovanja makedonske falange. S druge strane, sve

je vise Makedonaca ispunjavalo godine sluzbe i starosti, pa su

otpustani iz vojske. Relacije su se pomaknule, Makedonci su

poceli osjecati nesigurnost pa je i malipovod mogao imatieksplozivno djelovanje. Osobito su ovim razvojem bili neza-

dovoljni mladi makedonski plemici pod vodstvom dvorskog

Betn! pohod do .tnd«

povjesnicara Kalistena, Aristotelova necaka, Oni su u vojnom

logoru ucili nesamo .vojne vjestine, nego i grcku filozofiju.

Upravo u toj situaciji Aleksandar je poceo zahtijevati od svo-

jih podanika da pred njim padaju nicice, sto je iranskim ple-

micima po orijentalnoj tradiciji bilo sarno po sebi razumljivo,

ali Grci i Makedonci su se klanjali sarno pred bozanstvima,

Otpor je bio toliki da [e Aleksandar bio prisiljen da odustaneod proskineze kod Grka i Makedonaca. Ipak, dovoljno je bilo

slucajno, iako mozda nepravedno kaznjavanje nekog mladica

(grc.: pais, pa zbog toga u historiografiji cesto krivo tumacenokao »paz«) da se Inscenira mota protiv Aleksandra. Urotu je

vojska odmah razbila. Kalisten, koji vjerojatno nije bio upIe-

ten u urotu, ali je javno osudio proskinezu, bio je smaknut

(327).

lste su godine pocele pripreme za prodor u Indiju, sto se

niposto ne moze opravdati strateskom potrebom iii osigura-

njem vlasti, nego sarno neobuzdanom strascu za osvajanjem iiimegaIomanskom teznjom za vlascu nad cijelim svijetom, Svi

vazniji orijentalni vIadari smatrali su se vladarima svijeta; u

perzijskoj kraljevskoj ideologiji ta je misao cak bila i formu-

Iirana. U praksi, medutim, Aleksandar nije poduzeo korake za

ostvarivanje te predodfbe.

Danas ne mozemo ni zamisliti koliko su Makedonci

znali 0zemlji iza Inda, koji je bio poznat jos od perzijskih eks-

pedicija. Cini se da Herodot pod »Indijom« podrazumijeva sa-

rno dolinu rijeke lnda itzv. zemlju na pet rijeka (danas Pu-

njab) na sjeveru od nje, smjestenu izmedu gornjeg Inda iHifazisa (danas: Sutlej):

»Na istoku od Indije pocinje pustinja. Od svih nama poznatihnaroda 0kojima imamo pouzdane podatke, Indijci su najistocniji;jer na istoku od Indije je Azija uslijed pijeska nenastanjena..UIndiji zivi mnogo naroda koji govore razlicite jezike. Neki od njihsu nomadi; drugi nisu.«

Sto je sve Herodot jos pricao 0 Indiji - i 0 kanibalizmu,

promiskuitetu i mravima koji donose zIato - sarno potvrduje

njegovo potpuno neznanje 0 toj zemlji. »Pustinja« bi, doduse,

mogla biti pustinja Thar sto danas dijeli lndiju od Pakistana.Dakle, sve sto je od toga na istoku i jUyl1 bilo je Grcima ne-

poznato,

46 Povlsiienle voiske 47



Povijest helentzma

U tada poznatom dijelu Indije (koji bi viSe odgovarao da-

nasnjern Pakistanu) nije postojala drzava »Indija« nego citav

niz nezavisnih kraljevina, na celu s kraljevima Taksilom, Po-

rom, Musikanom, Sambom itd., od kojih je jedva koja bila

veca od, recimo, Makedonije. Medu njima nije bilo sloge, a

nisu se ujedinile ni u obranu od nailazecih makedonskih ceta.

Naprotiv, kralj od Taksile pozvao je Aleksandra u pomoc pro-tiv.svojih sjevernih i juznih susjeda, kraljeva Abizara odnosnoPora.

Aleksandar je na Indu, vjerojatno vee na podrucju Taksili-

nqm, koneentrirao cijelu vojsku iz svog earstva. U pomocnim

cetama, mnogo brojnijim od makedonskih, bilo je cak fenickih

i ciparskih brodograditelja, kormilara iveslaca, zacijelo pred-

videnih za flatu na Indu, a Aleksandar je mozda vee mislio na

svjetsko more »iza« Indije.

Vee se odmah na pocetku pohoda u zemlju pet Indovih

pritoka pokazalo u kakav se hazard Aleksandar upustio. Alek-sandar je Asakence, narod vjerojatno skitskogporijekla u

zapadnom Kasmiru, doduse pobijedio, ali ih nije pokorio.Pos-

tavio je Nikanora kao satrapa u to podrucje, a njega su smje-

sta ubili cim je glavnina Makedonaea krenula dalje.

Iduci cilj Aleksandrova zavojevackog pohoda bilo je pod.

rucje pod Porovom vlascu sto se prostiralo duz rijeke Hi-

dasp (danas Jhelum). Vladar male indijske kraljevine po-

vukao je svoje cete iza rijeke, koja je uslijed topljenja snijega

u rano ljeto 326. godine bila nabujala. Prvi put su se make-

donski vojnici, kao i mnogi placenici i pomocne cete, suocili sindijskim borbenim slonovima. Genijalnim vodenjem svoje

konjice Aleksandar je postigao, doduse, odlucnu pobjedu, ali

su gubici bili posebno veliki, osobito u tim eIitnim makedon-

skim cetama. To su bili najveci gubici uopce u dotadasnjem

ratu. Mozda bismo tu pobjedumogli smatrati prvim Aleksan-

drovim porazom; sve sto je nakon toga poduzimao, bili su

besmisleni pokusaji daljnjeg napredovanja, a na kraju zdvojni

pokusaji da osvojeno odrz! pod svojom vlascu.

Dvojbeno je da Ii je Aleksandru uopce bila potrebna pobje-

da nad Porom, kome je ostavio kraljevski naslov, da hi

nastavio svoje prodiranje na istok. Na Gangesu su bile velike

i mocne kraljevine, neusporedivo znacajnije od onih pod ma-

kedonskom vlascu, Za njih, kao i za »rijeku Indije«, Aleksan-

dar je ovdje prvi put uopce cuo dapostoje. Njegova slika svi-

jeta potpuno se poremetila, a eilj koji je sebi u meduvremenu

bio postavio - da stigne do »kraja svijeta« na istocnom oee-

anu - sve se vise udaljavao. Isprva su se s one strane Hidaspa

Makedoncima suprotstavljali samo mali knezovi, kao katejski,

koje su redom pobjedivali i uklapali u Porovo podrucje, ali

je Makedoncima - a vjerojatno i samom Aleksandru ~ pos-

tajala sve jasnija bezizlaznost njihova pothvata. Otpor je pos-

tajao sve veci. Neobicne prirodne nepogode - upravo je bilo

pocelo vrijeme monsuna - priredivale su gotovo neizdrzive

napore, osobito evropskim cetama, dakle jezgri makedonske

vojske. Rijeka Hifazis (iii samo njena desna pritoka, Beas)

predstavljala je granicu dotad poznatog svijeta. Preko nje su

se prostirala earstva Nanda. Makedoncima je postalo jasno

da ne samo sto nisu osvejili Indiju, nego su samo otvorili

vrata u neizmjerne nove daljine. Tokom tih osam godina rato-

vanja gomilao se otpor protiv stalnih novih, besmislenih osva-

janja iprotiv napora koji su stajali ratnike i zivota izdravlja,

Rasla je nesigurnost u vlastiti polozaj iu sudbinu njihovih

obitelji iposjeda, pa se to sad ocitovalo u cvrstoj odluci da

ni koraka viSe nece uciniti na Istok, Potisnuti zahtjevi za pov-

ratkom iii barem za prekidom rata javljali su se u Aleksan-

drovoj vojsci vee od zauzimanja PerzepoIisa. Ovdje na Hi-

fazisu postalisu glasni ;i obrazlozeni. Kenos, izvanredni voj-

skovoda i predstavnik nezadovoljnika, stavlja Arijanu u usta:

»Vddis sam koldko je preostalo od Grka iMakedonaca sto sus tobom krenuli. Od njih si Tesalce nakon osvajanja Baktre poslaokuci jer viSenisu bili voljni podnositi daljnje teskoce. A i pravoje bilo tako. Od ostalih Grka, neke si naselio u gradove, a cak sui ti nerado ostajali; preostali dijele s tobom i makedonskom voj-skom napore i borbe jos i danas, a mnogi su pali u bitkama. Diovojske bio je ranjen i morali smo ih ostaviti u najrazlicitijim mje-stima u Aziji, vecina ih je stradala od bolesti. Tek je manjinaostala ziva, ali je iscrpljena iobeshrabrena.«

Povlacenie vojske

Aleksandru nije nista drugo preostalo. Krajem 326. godine

. vojska se vratila do Hidaspa. Pod zastitom konjice i pjesadije

48 Povijest helenizma Poviacenje vojske 49



na obadvije obale Inda otplovila je brodovima na jug. A itu

je jos bilo otpora. Oksidracani i Malijci usprotivili su se pro-

lazu vojske. Ali pomisao na povratak davala je Makedoncima

nove snage, Bitke, opsade i- pljacke odvijale su se vrlo okrut-

no, cak iprotivnezaracenih, pa su se neki kraljevi poplasili i

pokorili Aleksandru, sto ih nije prijecilo da nastave zivjeti kao

ido tada cim je vojska prosla, Tako je vladar u Patali duz ind-

ske delte pobjegao s cijelim pucanstvom u unutrasnjost, no kas-

nije se vratio i zajedno s pobunjenim plemenima otjerao no-

vog satrapa Pitona ipreostale okupacijske trupe.

Povlacenje Aleksandrove vojske odvijalo se u tri odijelje-

ne kolone. Polovica pjesadije krenula je s ranjenicima i prat-

njom pod vojskovodom Kraterom kroz unutrasnjost preko

Arahozije i Drangijane prema Karmaniji. Mornarica je plovila

pod Nearhovim zapovjedniStvom uz iransku obalu u smjeru

Tigrisova usca. S najvecim dijelom svoje konjice i s ostatkom

falange Aleksandar je krenuo putem otprilike paralelnim sobalom. Taj dio vojske bio je stalno izvrgnut napadima nepri-

jatelja, riestasicama vode i hrane, te se smanjio na polovicu.

ViSe gotovo nije bilo konja. Dogovoreni sastanak u Karma-

niji s Kraterovom kolonom i s .Nearhom ipak je uspio, pa

se pocetkom 324. godine Aleksandar vratio uPerzepolis.

»Carstvo« je tada bilo u raspadanju. Indijska podrucja su

fakticno vee opet bila izgubljena. U Baktriji se neki grcki

placenicki vojskovoda (Atenodor) proglasio za kralja. Ara-

hozija se pobunila. Perzijski satrapi u Karmaniji, Perzisu, pa

cak iSuzijani, smatralisu se samostalnim vladarima. Armenija

iKapadokija su pod iranskim satrapima vodile potpuno samo-

stalnu politiku. Cak je i Harpal, makedonski plemic iAlek-

sandrov intimni prijatelj, koji je u meduvremenu postavljen

za satrapa u Babiloniji, pokusao stvoriti vlastitu drzavu, uje-

dinivsi Mezopotamiju iSiriju s fenickim gradovima. Greki

placenici, .dezerteri,stizali su odasvud u Grcku, osobito u Ate-

nu, gdje se raspad Aleksandrova carstva pazljivo promatrao.

Najveca opasnost je Aleksandru prijetila jos itada, 324.

godine, od njegovih vlastitih vojnika, onih koji su ga na Hi-

fazisu prisilili da prekine svoje besmisleno osvajanje svije-ta. Pobuna u Opisu na Tigrisu okoncana je na najbrutalniji

nacin - smaknucem kolovoda, nakon cega je krenula velika

vojska makedonskih veterana (anticki izvori spominju 10000

vojnika) pod Kraterovim i Poliperhonovim zapovjednistvom

natrag u Makedoniju.

Ovaj novi pokret protiv Aleksandra unutar makedonskih

dijelova vojske zacijelo ima kompleksne uzroke, Cesto se tu-

maci makedonskim :patriotizmom, odnosno otporom protiv

Aleksandrova prljateljskog odnosa s Perzijancima, no' to jepojednostavnjenje situacije, premda se niposto ne bi smjele

zanemariti grcko-makedonske predrasude protiv iranskog »bar-

barstva«. Jaci argument bila bi cinjenica da su vojnici za vri-

jeme ratovanja doduse dobili bogat plijen, ali zbog stalnog pok-

reta nisu im ostale nikakve trajnije vrijednosti. Osim toga,

postavljalo se pitanje sto je za njihova dugog izbivanja iz Ma-

kedonije nastalo od njegovih posjeda. Poznato je da je u »no-

vim gradovima« na sjeveru i istoku Irana Aleksandar naselio

ranjenike i veterane, ali oni su prilikom ustanaka domorodac-

kog pucanstva velikim dijelom izgubili, ne sarno svoj novi pos-jed, nego cesto izivot. Daljnje ostajanje u Aziji, na-sto se

Aleksandar spremao, nije im mnogo obecavalo, I dio plemstva

vjerojatno se bavio takvim idejama, pogotovo jer se upravo u

tim krugovima javljala sumnjada suzapostavljeni u odnosu

na Perzijance i da im je ugled na dvoru ugrozen. Zbog toga je

Aleksandar u vecini satrapija koje su se u to vrijeme ispraz-

nile ~ zatosto su im satrapi bili pogubljeni u ustancima, iii

su zbog neposlusnosti smijenjeni - postavio makedonske ple-

mice kao namjesnike. I doista, orijentalni satrapi ostali su samo

u Mediji, Hirkaniji i Paropamizadama, tj, u podrucjima koja su

bila suvise udaljena za eventualnu intervenciju. Vladari u Ka-.J

padokiji iArmeniji, takoder Perzijanci, nisu se ionako smat-

rali ovisnima 0 Aleksandru, jer njihovo podrucje nikad nije

ni bilo osvojeno. Tako je bilo iu rnalim kraljevinama na ana-

tolijskoj crnomorskoj obali od Bitinije do Kavkaza,

U oCiglednoj suprotnosti s tom situacijom bile su pocasti

sto su mu iz cijelog svijeta ukazivane nakon njegova ulaska

u Babilon 323.godine. Poslanici grckih gradova su se odazvali

njegovoj zelji da bude slavljen kao »nepobjedivi bog« na

napadno svecan nacin, Poslanici su dosli i iz Libije, od talijan-skih naroda, Etruscana iKelta koji' su kasnije nazvaniGala-

tejcima, Aleksandar je u meduvremenu organizirao novu voj-

50 Povijest helenizmaA le k s an d r ov o » ca r s tv o « 51



sku, sto je navodilo na zakljucak da se spremaju nova

osvajanja. Tako su bile poslane ekspedicije u Armeniju i pri-

premljena nauticka ispitivanja u Kaspijskom moru i u Perzij-

skom zaljevu.

Svi ti planirani pothvati propali su naglom _Aleksandro-

vom smrcu u Babilonu, u proljece 323. godine. Vec je u

antiki postojala sumnja da je kralj bio otrovan, ili od svognajuzeg makedonskog kruga iIi na nagovor Antipatra, evrop-

skog stratega koji je bio ostao u domovini. Ta se sumnja

tvrdokorno odrzala sve do moderne historiografije. Valja, me-

dutim, naglasiti da su napori desetogodiSnjeg rata sto ih je

Aleksandar podnosio zajedno sa svojim vojnicima, te vise-

kratno njegovo ranjavanje, bili dovoljan razlog da trideset

trogodisnjeg covjeka bace na samrtnu postelju. Izvjestaji iz

onog doba spominju neku vrstu mocvarne groznice.

Aleksandrovo »carstvo«

Iako nas razlicite situacije, opisane u prethodnom poglavlju,

navode da pojam »carstva« stavimo izmedu navodnika, pa ta-

ko stavljamo u pitanje i njegovo postojanje, .ipak valja jasno

konstatirati da je to »carstvo- postojalo de jure i de facto, Ijl.c

samo u Aleksandrovoj masti, nego i u svijesti njegovih suvre-

menika. A kralj je, nizom mjera, pokusao da ga uevrsti i nji-

me vlada. Kako se ono nakon njegove smrti smjesta raspalo,

pokazuje koliko su njegova nastojanja bila uzaludna. Ali to

ne znaci da Aleksandar nije postavio osnovne temelje onih dr-

zava na koje se to »carstvo« raspalo.

Prije nego se osvrnemo na drzavnu strukturu ipokusaje

provodenja ustava, valja naglasiti slijedece: ta drzava, pod

vladavinom kralja Makedonaca, vladara Egipta, kralja Babi-

lona, kralja kraljeva - Aleksandra - nije imala nista zajed-

nicko s nekom xgrckom« drzavom, odnosno »antickom« dr-

zavom kaosto su bili polisi u 4. stoljecu sa svojom republic-

kom demokracijom, narodnim skupstinama, izbornim, pa pre-

rna tome i smjenjivim funkcionarima.

Makedonska kraljevina bila je centralizirana jos od Alek-

sandra II, a osobito od Filipa II, ali je visoko plemstvo jos

uvijek bilo tako mocno da se mogla smatrati apsolutnom .mo-

narhijom ili despotijom, Ahemenidski su kraljevi, naprotiv,

bili okruzeni, doduse, sjajem i bijedom te despotije, ali su isto

tako u vladanju svojim divovskim carstvom bili ovisni 0

podrucnim namjesnicima, njihovim satrapima i malim vazal-

nim vladarima. Aleksandar je bastinio i jedno i drugo kad je

osvojio Prednjui Srednfu Aziju. Sa simbolickirn bacanjem ko-

plja u azijsko tlo kraj Abida na Helespontu Aleksandar je zorno

pokazao da ce se svaki daljnji osvojeni komad zemlje u pred-

stojecem ratu srnatrati podredenim njemu, kralju. To pravo

pobjednika bilo je tradicionalno u naroda antike kao i orijen-

talnog starog vijeka. Grcki povjesnicar Ksenofont formulirao

je to vee pocetkorn 4. stoljeca:

»Opceniti je .i vjeeni zakon, da u gradu osvojenom od nepri-jatelja, osobe istvari pripadaju pobjedniku.«

Pobjednik je u antici, bila pobjednicka zajednica gradana,

za razliku od orijentalnog poimanja kad je to uvijek kralj ko-me, uostalom, pripada i zemlja u kojoj zivi pobjednicka vojska

(bez obzira na to radi li se 0redovnoj vojsci iii0placenicima).

Anticka drzava bila je res publica, javna stvar, dok jestaroori-

jentalna drzava uvijek bila kraljeva stvar. Aleksandar je osvo-

jenu zemlju smatrao svojim posjedom, a ne posjedom Make-

donaca, sto nije u tolikoj mjeri odraz neposrednog orijental-

nog utjecaja, koliko Cinjenice da su na osnovi slicnih socijal-

no-ekonomskih odnosa u Makedoniji ina Istoku nastale islic·

ne ideje. To poimanje drzave kao kraljeva vlasnistva podra-

zumijeva dakako ifo da je kralj jedini koji odreduje sto se u

toj drzavi dogada, osobi~o promjene, a kako je to nemoguce,

potreban mu je velik administrativni aparat da ozivotvori svo-

je zelje. Sve drzave staroistocnjackog tipa, za razliku od antic-

kih s fleksibilnim izbornim funkcijama, bile su karakterizira-

ne takvom nezgrapnom administracijom.

Najvaznija odluka koju je kralj sebi zadrzavao, mimo cje-

lokupne adrninistracije, bila je, naravno, odluka 0 ratu iii 0

miru. Ona uovom odredenom slucaju ne obuhvaca sarno poce-

tak rata protiv Ahemenidskog kraljevstva (0 cemu su grcke drza-

ve, clanice Korintskog saveza, formalno I odlucivale), nego isvaki pocetak ili odustajanje od rata protiv pojedinih naroda

na rubu osvojenog podrucja (Saki, Dahijci, Malijci itd.), Ne-

I52 Povijest helenlzma Aleksandrovo »csrstvo» 53



moguce je, a i historijski neopravciano, dijeliti kralja Alek-

sandra od vojskovode Aleksandra, Kao kralj bio je eo ipso

vrhovni vojskovoda, te je odredivao pocetak, tok ikraj cijelog

rata. Ostvarivanje njegovih planova ipak je ovisilo 0 tome, ko-

liko su njegovi vojnici bili spremni da se bezuvjetno podrede

njegovoj volji, sto se pokazalo prilikom odbijanja vojske cia

prijede rijeku Hifazis. Tone stavlja u pitanje, medutim, kra-ljevo osnovno i iskljueivo pravo odlucivanja 0 ratu ili miru.

Stirn u vezi valja jos jednom napomenuti da je Aleksan-

dar prije i poslijesvog povratka iz istocnog Irana kovao pla-

nove 0novim vojnim pustolovinama. Ekspedicije u Perzijski

zaljev i Kaspijsko more, od gradanske historiografije cesto

okarakterizirane kao znanstvene, u prvomsu redu sluzile u

zavojevacke svrhe koje ni tada - kao uostalom ni dan-danas

- ne mogu zanemaritiproueavanje geografskih, bioloskih,

meteoroloskih i drugih uvjeta, kao ni procjenu eventualnog

plijena. Opisima tih putovanja dugujemo, primjerice, neka

saznanja 0arapskim obalama s kraja 4. stoljeca pron.e. prem-

da sadrzavaju mnogo nevjerojatnih legendarnih podataka -

barem u kasnijim interpretacijama, kao npr. kod Arijana.

Valja naglasiti ciaje niz mjera, od nekih gradanskih histo-

ricara opisan kao genijalna ekonomska dostignuca, primarno

sluzio pripremanju novih vojnih pohoda, Tu spadaju radovi

na kanalu Palakopas, .na jugu Babilona, te pocetak gradnje

babilonske luke, ali u prvom redu izgradnja naseobina nazva-

nih»gradovima« (polis) izmedu Egipta iindijskih granicnihpodrucja. Na to cemo se jos osvrnuti kasnije.

Izgradnja Babilona u ratnu luku imelioracija, osobito

Eufrata, sasvim jednoznacno ukazuju na namjeru cia se na-

stave osvajanja. To potvrduje iAleksandrova odluka da za-

posli fenicke lucke radnike ibrodograditelje kakobi sagradio

novu mornaricu iosigurao ljude. Arijan uopce ne sumnja u

to da su se osvajanja planirana 323. godine odnosila na arap-

ske narode na Perzijskom zaljevu, »Znanstvena istrazivanja«

imala su jednu svrhu: »osvojiti i eksploatirati« kako je touvjerljivo i jasno izrazio M. 1. Finley, jedan od najznacajnijih

zivucih historicara starog vijeka.

Najvec! dio kraljeve ratne dobiti bili su nameti podjarm-

ljenih naroda i prinosi osvojene zemlje. Aleksandar je vee pri-

likom osnivanja prvih maloazijskih satrapija odredio da na-

rod mora davati jednako onoliko (u novcu i naravi) koliko je

prije davao perzijskomcaru. Pretpostavlja se ciaje to vrijedilo

i za kasnije osvojena podrucja, premda 0 tome nema pisanog

spomenika. Nije nam poz;'ato 8tOje Aleksandar uradio s dob-rima Ahemenida sto su mu neposredno pripala, Buduci da od

jedanaest godina njegova djelovanja nijedna nije protekla bez

ratovanja, zacijelo nije ni imao vremena da 0 tome odlucuje.Zbog toga je medu njegovim djelatnostima, osim vojnickih,

uz irnenovanja zapovjednika, administratora najrazlicitijih

stupnjeva, tajnih pisara itd., bilo i davanje zemlje zasluznim

dostojanstvenicima i vojnicima, gradovima iIjubimcima.

Primanja 0kojima je odlucivao kralj Aleksandru su vjero-

jatno upravo dostajala za placanje vojske, naoruzanja, pratnje,

uzdrzavanje dvora u uvjetima rata, kao i za uzdrzavanje kra-ljevske obitelji (Aleksandar je imao, kao i drugi perzijski kra-

ljevi, vise zena). U starom vijeku vojska se obicno opskrblji-

vala u zemlji gdje se upravo nalazila i na radost i teret tames-

njeg pucanstva. Ali placenici su ocekivali i placu, kao sto se

svako zvanje nagraduje za svoj rad. Konji makedonskih ple-

mica bili su njihovo vlasnistvo ioni su ih morali uzdrzavati,

ali konji; mazge, deve i slonovi pratnje pripadali su kralju,

odnosno drzavi, Kraljevska blagajna placala je njihovu naba-

vu, uzgoj i uzdrzavanje,

U tu je svrhu Aleksandar dao velik dio ahemenidskogdrzavnog blaga sakupljenog u Perzepolisu iskovati u

novae i stavio u opticaj, No taj novi, dodatni novae nije

imao pokrica, U istocnijim krajev.ima koji su se sami op-

skrbljivali poljoprivrednim proizvodima to nije Imalo mno-

go posljedica. Ali u ekonomski imonetarno vee razvijenijim

podrucjima Grcke ta nagla i opsezna emisija dovela je do

inflacije. Detezauracija je dovela do pada vrijednosti zlata i

srebra na polovinu u odnosu na bakar. Danas nam je nemo-

guce ocijeniti da li Aleksandar nije mogao predvidjeti taj raz-

voj, ili je bio ravnodusan, iIi je pak bio naprosto prisiljen na-baviti novae za nastavak svojih pothvata, jer mu vise nije bilo

povratka una trag. Moguce je da su sve tri pretpostavke tocne,

I54 Povijest helenizma A l e ks a n d r o vo ~ c ar s t vo ~ 55



S kraljeva stajalista, ti su prihodi bili [edan od najvaznijih

razloga za svako osvajanje. Samo se po sebi razumije da se to

ne odnosi samo na Aleksandra, nego na sve kraljeve u zemlja-

mastaroistocnjackog tipa.

Znacajnu ulogu odigralo je sirenje kraljevskog monopola

pri eksploataciji rudnog blaga i trgovine. Sigurno je da su

kraljevski monopoli koji su postojali u Makedoniji, preneseniu novoosvojena podrucja - pogotovo jer se radilo i 0 mono-

polima bivsih ahemenidskih kraljeva - rudnicima, rijecnorn

ribarstvu, proizvodnji soli, lovu, uvozu, izvozu, itd. S tog sta-

jalista osobito valja promatrati ukljucivanje arapske obale u

ekspanzionisticke planove, jer je Arabija bila dobavljac ple-

menitih metala, dragog kamenja i mirodija, ne samo zato sto

su to bili cijenjeni artikli za upotrebu na samim dvorovima,

nego i predmeti neposredne i posredne trgovine, Osim toga,

Perzijskim zaljevom i »Crvenim morem« (tako se u starom

vijeku zvao Ornanski zaljev, dok se danasnje Crveno morezvalo »Arapski zaljev«) prolazili su pomorski putovi u poznatu

i nepoznatu lndiju i iz nje. Pomorski put od usca lnda do

Egipta uz juznu arapsku obalu bio je poznat jos od vremena

perzijskog velikog kralja Darija I, za kojeg je Skilaks iz Kari-

Jande oplovio taj put (kraj 6. st. pro n. e.). No, taj trgovacki

put, kojim su se, uz drago kamenje, prevozile i opojne droge i

slonova kost, kontrolirala su juznoarapska plemena. Osniva-

nje »Aleksandrove luke« na delti Inda i jos jedne Aleksandrije

na uscu Eufrata i Tigrisa potvrduje namjeru da se ti pomor-

ski putovi ubuduce u najmanju ruku kontroliraju. U tomsmislu 323. godine Hijeron iz Sola pokusao je oploviti Arabi-

ju novim putem, ali nije uspio.

Za odrzavanje trgovinskog monopola Aleksandru je bio po-

treban i novcani monopol. Sredisnja novcana jediniea Perzij-

skog carstva, darejka, bila je priznata cak i u grckim podruc-

jima. No ahemenidska privreda niposto nije pocivala na razvi-

jenim odnosima izmedu robe i novea. Osnovu trgovinskih od-

nosa u Grckoj je u mnogo vecoj mjeri predstavljala robna raz-

mjena. Uvodenjem »aleksandrinca«, zlatnog novca atickog

tipa, Aleksandar je nastojao objediniti novcarstvo u cijelompodrucju pod svoju vlast, ali nije uspio sprijeciti kovanje 10 -

kalnog novea. Cijeli iranski Istok bio je, ocigledno, i nadalje

pod utjeeajem darejke; fenicki f ciparski gradovi kovali su

vlastiti novae, iako u Aleksandrovu stilu, a isto tako imalo-

azijski grcki gradovi. lndijska podrucja takoder su produzila

svoju novcarsku politiku, jer se nakon povlacenja njegove voj-

ske tek formalno priznavaia njegova vlast.

Unatoe stanovitim Aleksandrovim pokusajima da i privid-

no stabilizira goleme azijske dijelove svog earstva, valja usta-noviti da je za vrijeme makedonske vladavine iz Perzije i

Mezopotamije, a u nesto manjoj mjeri iiz Sirije, neprocjenji-

vo blago odneseno u Grcku kao ratni plijen. Kad su Skiti (na

osnovi svog neovisnog polozaja mogli su sebi to priustiti) pro-

glasili Aleksandra i Makedonee »razbojnicima«, oni su napros-

to govorili istinu - istinu koje su bili svjesni svi pogodeni is-

tocnj aeki narodi.

Eksploatacija earstva ostvarivala se prvenstveno putem

satrapija u koje je earstvo bilo podijeljeno, pri cemu je Alek-

sandar samo preuzeo postojece administrativne ustanove Ahe-

menidskog kraljevstva. Ahemenidske satrapije Aleksandar je

dodijelio perzijskim plemicima, pretezno »prijateljima« ili »ro-

dacima«. Naslov »prijatelja« odnosno »rodaka« dodjeljivao je

za osobite zasluge, a nosioci su stjeeali pravo da se zadrzavaju

u kraljevoj blizini Illprisustvuju krunskom vijecu. Iz tog kruga

imenovao bi onda osobe koje su preko satrapija upravljale

kraljevim imetkom. Uprava se sastojala u nadzoru nad dobri-

ma u neposrednom kraljevu vlasnistvu, u sakupljanju poreza

od podanika u gradovima iselima, u osiguravanju vojne obra-

ne protiv unutrasnjih ivc:njskih neprijatelja, te u jurisdikciji.

UMaloj Aziji Aleksandar je iz pocetka postavio za satrape

svoje makedonske vojskovode, kao na primjer Antigona

Jednookog kao velikofrigijskog satrapa; prvi domorodacki

satrap postavljen je time sto je karijskoj kraljici Adi vratio

prijestolje. Ada je bila apsolutna vladarica nad svojim poda-

nicima, ali je odgovarala Aleksandru. Tijekom ratasve je viSe

perzijskih satrapa ostajalo na svojim polozajima ili ih je

Aleksandar nadomjestavao drugim iranskim plemicima koji su

stupali u njegovu sluzbu. Poznati satrapi koji nisu bili Make-donci bili su, na primjer, Mazaj iz Babilonije, Abulit iz

Suzijane, Frataferno izPartije, Atropat iz Medije iii Oksijart

I 56 Povijest helenlzrna A fe ks an dr ov o » ca rs tv o« 57



iz Paropamizada. Indijske kraljeve Taksilu i Pora Aleksan-

dar je takoder smatrao satrapima. U taj niz se, medutim,

ne uklapaju perzijski satrapi u Kapadokiji, Bitiniji, Pon-

tu, pa.cak ni u kavkaskim krajevima u koje nikad nije stupila

noga makedonskog vojnika, premda ih je Aleksandar, u svoj-stvu nasljednika Perzijskog carstva, smatrao svojim podanici-

rna. Ti su satrapi inadalje vladali kao samostalni kraljevi.U Aleksandrovu carstvu su zadace satrapa ostale iste kao

i prije u Ahemenidskom kraljevstvu: utjerivanje nameta, nadzor

nad krunskim dobrima, sudacka vlast, vojna obrana. Jedino je

doslo do promjena u osobnim privilegijama ~ barem u onim

satrapijama gdje satrapi nisu bili Makedonci. Tu je kralj osta-

vio posadu svoje vojske za odrzavanje reda, a ona je uvijek

imala makedonskog zapovjednika koji nije podlijegao nepo-

srednoj satrapovoj vlasti. To je bilo potrebno naprosto zbog

toga sto se Aleksandar nije mogao pouzdati u bezuvjetnu vjer-

nost tih satrapa i sirokih narodnih masa, na koje je»earstvo«i njegovo vodstvo moglo jos mnogo manje racunati nego nji-

hovi perzijski prethodnici. Vojska je u satrapijama u prvom

redu bila okupacijska vlast, a njezina je glavna zadaca bila

sprecavanje, odnosno gusenje pobuna satrapa i ustanaka op-

Ijackana pucanstva, Ono je, osim prihoda za kralja, bilo duzno

uzdrzavati satrap ski dvor i opskrbljivati vojsku. Koliko je

opravdano bilo Aleksandrovo nepovjerenje, pokazalo se za vri-

jeme pohoda na Indiju, kad je jedva tko vjerovao u povratak

makedonske vojske, pa se citav niz iranskih satrapa proglasio

samostalnima. U takvim je slucajevima zapovjednika okupa-

cijskih jedinica Aleksandar cesto imenovao novim satrapom.

Neki satrapi, kao na primjer Doloaspis u Egiptu, nisu

mogli neograniceno raspolagati ni onim dijelom kraljevih pri-

hoda sto se smio zadrzati za upravljanje satrapijom. Za to je

jedini ovlasten bio GrkKleomen, koji je bio dodijeljen doma-

cim satrapima i neposredno s kraljem obracunavao prihode

irashode. U Egiptu je satrapova viast bila ogranicena iuslijed

daljnje podjele satrapije na tzv. nomarhije na Celu kojih su

stajali nomarsi. No kad je egipatska satrapija (oko 330. godi-

ne) bila dodijeljena Grku Kleomenu, on je svu vlast ujedinio i

podredio sebi - nije nam poznato da li s voljom iii protiv

volje kraljeve,

o tome tko su bili posrednici izmedu satrapa, zapovjednikaifinancijskih mocnika s [edne strane, te kralja s druge, danas

nam je vrlo malo poznato. Nesumnjivo je veliku ulogu igrao

tajni pisar (bolje: predstojnik kraljevske pisarnice) Eumen iz

Kardije, kroz tije jeruke vjerojatno prolazila sva korespon-

dencija Aleksandrova sAntipatrom, evropskim satrapom i

strategom.Njegova pisarnioa sadrzavala je iprevodilacki uredu kome su ljudi vjesti stranim jezicima, osobito tada na cije-

10m Prednjem istoku prosirenom aramejskorn jeziku, prevo-

dili na grcki poruke iz drugih zemalja i pokorenih krajeva.

Neposredni covjek za vezu sa satrapima u financijskim po-

slovima bio je ocigledno Harpal. Cini se da je donekle uprav-

ljao i kovanjem novca. U pocetku su Aleksandrovekovnice

bile sarno u Peli iAmfipolisu u Makedoniji, ali nakon osvaja-

nja nastale su i u Aziji makedonske kovnice, odnosno posto-

jece radionice preorijentirane su na makedonski zlatni, srebrni

i broncani novae (srebmi novae bio je najvazniji radi placanjaplacenika), Darejka je, kako je vee napomenuto, inadalje os-

tala u opticaju po cijeloj srednjoj i istocnoj Perziji, a kovala

se u Babilonu. Cinjenica da je mezopotamijski satrap inada-

lje kovao lokalni novae s kraljevim odobrenjem (za razliku

od satrapa koji su za Aleksandrove odsutnosti izmedu 327. i

325. godine to isto cinili kao dokaz svoje autonomnosti) doka-

zuje da su iza te prividne zbrke stajali odredeni politieki cilje-

vi u vezi s umirivanjem pokrajina istabiliziranjem Aleksan-

drove vlasti: to se moglo postici sarno ako se sto manje diralo

u postojece, vrlo razlicite socijalno-ekonomske osnove. Koor-

dinacija tih problema iJ'njihovo svladavanje bila je, cini se,

Harpalova zadaca. Buduci da je upravljao i ratnim plijenom,

sto je bilo identicno s ratnom blagajnom, kao i sa zaroblje-

nom perzijskom drzavnom imovinom, mora da su njegovim

rukama prolazile neopisivo velike svote novea. I danak iscije-

den iz satrapija vjerojatno je najprije dotjecao u njegovu

sredisnju blagajnu u Babilonu. Ipak je vidljivo, najocitije na

primjeru egipatskog satrapa Kleomena da su, usprkos posto-

janju eentralne drzavne riznice, jaki satrapi vodili prilicno

neovisnu politiku.

Ocigledno je Harpal u Babilonu morao osiguravati opskr-

bu vojske zaracene na Istoku, jer je jedini on raspolagao po"

58 Povijest helenizma A l ek s an d ro v o ~ C a r 8t v O« 59



trebnirn sredstvima. Mozda je on bio taj koji je unajmio Fe-

nicke brodograditelje koji su se, prema raspolozivim izvorima,

odjednom pojavili na Indu i sagradili brodove kojima se dio

vojske morskirn putem vratio u Babilon.

Vee smo vidjeli da je Harpal svoj polozaj iskoristio za vo-

denje svoje od kralja nezavisnepolitike u Siriji iMezopotamiji,

Osim toga, bio je vrhovni zapovjednik nad grckim placenici-rna. Pri Aleksandrovu povratku pobjegao je 325. godine s nji-

rna i velikim dijelom blaga sto mu je bilo povjereno u Atenu

gdje je bio zatvoren. Pri njegovu ponovnom pokusaju bijega

ubio ga je jedan od pripadnika njegove vlastite pratnje.

Daljnja i bitna karika u odnosima Izmedu kralja i satrap!

bio je hilijarh, kraljev namjesnik, funkcionar po ahemenid-

skom uzoru postavljen tek u Aziji. Za Aleksandrova zivota bio

je na tom polozaju jedan jedini covjek, kraljev ljubimac He-

festion. Vrlo nam je malo poznato 0 njegovim ovlasti-

rna. Cini se da je prvenstveno vodio stanovite vanjsko-politicke pregovore s narodima u pogranicnim podrucjima

Aleksandrova carstva, odnosno narodima koji su mu sarno

formalno potpadali. Kako biloda bilo, Hefestion je bio prvi i

najutjecajniji medu tzv. tjelohraniteljima [siimatophylakes];

oni su saCinjavali stvarno krunsko vijece sto se sastojalo od

desetak zastupnika najviseg makedonskog plemstva. Njih je

postavio kralj, na osnovisvoga sasvim osobnog povjerenja,

ali i prema vaznosti pojedinaca u privredi, politici istrate-giji.

god.), Izmedu 334. i 333.godine bili su »oslobodeni« i pripoje-

ni Aleksandrovu carstvu. Osim njih, tu podrazumijevamo i one

gradove sto ih je Aleksandar osnovao na osvojenom azijskom

tlu, pa prema tome nikad nisu ni bili samostalni,

Najprije razmotrimo maloazijske gradove sa stotinama go-

dina starom tradicijom autonomije islobode, ali koji su u

dva navrata potpali pod.vlast perzijskog kralja. U opisu ratnogpohoda vee smo napomenuli da su se ti gradovi razliCitopo-

nasali prema Aleksandru, Dok su ga jedni pozdravljali kao

osloboditelja, drugi su zatvorili svoja vrata, pa cak itrpjeli

muku i bijedu opsade, To ponasanje bilo je odredeno grupom

koja je tog trenutka bila na vlasti. U znacajnijim gradovima,

primjerice Miletu iHalikarnasu, vladali su oligarsi koji su s

Ahemenidima bili u dobrim odnosima, pa je time bilo defini-

rano i njihovo ponasanje. Aleksandar je u. te gradove svuda

uvodio demokratsko uredenje - manje od ljubavi prema de-

mokraciji nego da na tom podrucju dokumentira promjenu. viasti.

Upravo u tom trenutku postaju jasni odnosi izmedu tih

starih grckih kolonija i Aleksandrova carstva; kralj oslobada

gradove od perzijskog suvereniteta idaje im novi ustav; time

je pojarn autonomije (autos - sam, nomos --- zakon) za te

gradove postao bezvrijedan. Oni nisu autonomni u smislu slo-

bode, nego podlijezu kraljevu zakonodavstvu, kao ranije per-

zijskome. Ne postaju opet samostalne drzave, nego, u najbo-

ljem slucaju, uzivaju stanovitu unutrasnju autonomiju u okvi-

ru Aleksandrova carstva, Tonajjasnije proizlazi iz cinjenice danisu clanovi Korintskog .saveza, pa prema tome Aleksandrovi

saveznici, nego su njegovi podanici,

Nejasno je da Ii su za Aleksandrova zivota grcki polisi u

Maloj Aziji (kao u Perzijskom carstvu) potpadali pod podruc-

nog satrapa ili su bili izuzeti (ne pripadajuci nijednoj satra-

piji)i potpadali izravno pod kralja. No to je pitanje znacajno

samo u administrativnom pogledu; osnovno je, naime, tko je

bio odgovoran za novacenje vojnika i za utjerivanje poreza.

Sto se tice poreza koji su pripadali kralju, grcki su grado-

vi, tj. punopravni grcki gradani, cesto bili oslobodeni. Alimno-

gobrojni seljaci koji su zivjeli zasebno iii u seoskim zajedni-

Osobitu ulogu u Aleksandrovu carstvu odigrali su i grcki

(i kao veeu Ahemenidskom kraljevstvu) ifenicki gradovi. Tu ne

mislirno na polise u Grckoj ina egejskimotocima koji su bili

clanovi jos uvijek postojeceg Korintskog saveza, prema tome

nisu bili dijelovi carstva, koliko god je njihov polozaj bio

ovisari 0volji makedonskog kralja.ili njegova evropskog stra-

tega. U sadasnjern kontekstu govorimo 0 grckim gradovima

koji su od davnine postojali u Maloj Aziji,tj. pretezno na oba-

lama Mizije, Lidije, Karije, Likije, Pamfilije i Kilikije. Oni su

nekad bili autonomne drzave, dijelom s velikim teritorijirna

(chora) izvan gradskih zidina, a kasnije su potpali najprije pod

lidijsku vlast, a zatim u dva navrata pod perzijsku (449.i 386.

60 Povijest helsnfzma Aleksandrovo »cerstvo« 61



cama na gradskom tIu (politike chora), nisu bili oslobodeni

. od poreza~ Ta je zemlja u svakom grckom gradu predstavljala

neophodnu prehrambenu bazu. U Grckoj ina otocima bila je

rasporedena na gradane, U nacelu je tako bilo i u Maloj Aziji,

ali su od davnine postojali Lidijci, Karijci, Pamfilijci itd., koji

su takoder zivjeli u grckim chorama i smatrali se gradskim

podanicima, a ne politima ~ nisu imali ni aktivnih ni pasivnih

gradanskih prava.

U jednom natpisu iz maloazijskog grada Prijene Aleksan-

darsvodi Prijenjane na stanovnike unutrasnjosti grada,

ali ih smatra autonomnima i slobodnima te ih oslobada od pore-

za, dok su »seljaci u tim selima duzni placati porez«. Istodobno

je kralj odlucio da mu pripada »sva okolna zemlja«, Iz toga

zakljucujemo da je sva zemlja koja ne pripada gradu kao

»chora«, kraljevo vlasnistvo, odnosno da je svaki gradski teri-

torij okruzen kraljevom zemljom. To upravo odgovaraprili-

kama koje su od davnina vladale u staroistocnom drustvu, ali

iu takvim drzavamakaosro je Makedonija,

No svi grcki, a pogotovo svi fenicki gradovi koji su tako-

der bili samostalne drzave, niposto nisu bili oslobodeni pore-

za, tocnije danka. Najmanje do 300. godine, ali vjerojatno j o sduze, utjerivali su se od nekih grckih i svih fenickih gradova-

-drzava prihodi za ratnu blagajnu, te su uspostavljena dva

drzavna naplatna rnjesta, vjerojatno pod vrhovnom kontrolom

Harpalovom, Ocigledno se to sve odvijalo mimo satrapa, Nji-

hova prava i duznosti bili su ograniceni ria samu kraljevsku

zemlju.I Aleksandar je, poput Ahemenida, nagradivao svoje do-

stojanstvenike darivanjem zemlje (do rea). To su bila ne sarno

poljoprivredna dobra, nego i cijeli gradovi, no u tom slucaju

to nije bilo pravo vlasnistva nego posjed na opoziv, sto se

zapravo sastojao .u uzivanju prihoda od poreza, dok je dari-

vanje ranijeg ahemenidskog, a sada aleksandrinskog poljopriv-

rednog imanja podrazumijevalo i seljake koji su tamo radili

i zivjeli, te poljoprivrednu eksploataciju prema vlastitim .le-

ljama daroprimca.

Anticka historiografija (Plutarh) pripisuje Aleksandru os-

nivanje sedamdesetak gradova. A i u danasnjoj histcriografiji,

pogotovo u historicara evrocentristickih, zapadnjackih stavo-

va, pojavljujuse nebrojeni novi gradovi u kojima Aleksandro-

vu vojsku u stopu prate trgovci, trgovci robljem i administra-

tivei. Prema tim autorima Uosvojenim se krajevima smjesta

siriloprivatno vlasnistvo po grckom uzoru, drzanje robova,

novcarstvo, trznice robljem, trgovacke ibankarske kuce.

To, medutim, nema vese s realnim povijesnim tokovima,nego je poopcavanje pojedinacnih pojava. Osnivanje naseo-

bina je za Aleksandra bil9. prvenstveno od vojnicke vaznosti,

npr. za osiguranje opskrbe (Aleksandrija u Egiptu, Aleksan-

drija u Arahoziji, Aleksandrija u Gedroziji), potlacivanje poko-

renog pucanstva (Proftazija, Bukefala), osiguranje strateski

vaznih tocaka (Nikeforij na Eufratu) ili granica (Aleksandrija

eschate na Jaksartu). Vecinom to nisu bili novi gradovi, nego

su se u stara istocnjacka naselja naseljavali isluzeni makedon-

ski vojnici ili grcki placenici: ta su naselja dobila grcko ime, na-

metnut im je ustav slican onima u grckim polisima, sto je bilopotpuno nevazno buduci da su ti gradovi potpuno pripadali

pojedinim satrapijama. Pucanstvo se sastojalood grckih od-

nosno makedonskih vojnika iautohtonih .Istocnjaka, a tek u

vrijeme nakon Aleksandrove smrti i od.manjine grckihdose-

ljenika. Tamo gdje su nastala potpuno nova naselja, bili su to

cisti garnizoni okupacionih snaga, djelomicno s islu~enim voj-

mcima, Vecina .Aleksandrovih »novoosnovanih« gradova

(mnogo je vjerojatnije da ih je bilo dvadesetak, brojka od 70

daleko je previsoka) nisu preZivjeli svog osnivaca. Teksto je

makedonska vojska napustila ta podrucja, okupaciona vojskaje savladana, sak su i satrapi bili ubijeni, pa i prije Aleksan-

drova odlucna poraza na indijskoj granici. Krajem 4. stoljeca

postojala je jos sarno Aleksandrija u Egiptu i Nikeforij, Svi

ostali gradovi koji su se dovodili u vezu s Aleksandrom su se

iii natrag pretvorili u istoenjacke gradove iIi su posve nestali.

Gradovi koji SU jos u ahemenidsko doba igrali znacajnu trgo-

vacku ulogu i koji su samo dodjeljivanjem vojske iii uspos-

tavljanjem sjedista satrapije stekli status novoosnovanog gra-

da (na primjer Aleksandrija u Areji, Proftazija, Aleksandrija u

Arahoziji itd.) zadrzali su i kasnije svoje znacenje, ito pod

svojim starim nazivom (Herat, Fradra, Kandahar). U nekima

62 Povljest helenizmaDiobe 323. i 321. godine 63



se zadrzao dio grcko-makedonskog stanovnistva koje je jos

dugo igralo znacajnu ulogu u kulturi iii u vojnistvu.

Ukoliko je Aleksandar osnivanjem gradova zelio ukrotiti

nemirno, razbojnicko, buntovno nomadsko stanovnistvo iran-

ske visoravni, kako to tvrdi Arijan, dozivio je potpun neus-

pjeh; Nomadski narodi u Luristanu, Horazanu i Dedroziji ne

sarno sto su se inadalje selili, nego su bili tvrdokorni protiv-nici strane makedonske vlasti i ubrzo su Ie se otresli.

Ocito je osniyanje utvrdenih naselja, nediferencirano naz-

vanih »gradovima«, za povjesnicare starog vijeka predstavljalo

neki »topos« (sto se u nekim kontekstima uvijek iznova ponav-

lja), Tako, primjerice, gotovo 300 godina nakon tih dogadaja

Diodor tvrdi da je Aleksandar, pokorivsi Kosejce (u Suzijani)

osnovao vazne gradove na strateski najvaznijim tockama nji-

hova podrucja. Medutim, nijedan drugi izvor ne spominje ne-

kegradove u tom brdovitom podrucju u Aleksandrovo vrijeme

inakon njega, a ni arheoloska istrazivanja nisu otkrila ni naj-manji trag takvih gradova.

Prema tome, iako se »gradovima« mogu smatrati uglav-

nom vojnicka uporista za osiguranje osvojenog podrucja, 0

nekom masovnom iseljavanju Grka na Istok za Aleksandrova

zivota, kako se cesto ali nedokumentirano tvrdi, ne moze bid

ni govora.

Kao zakljucak mozemo ustanoviti da ekonomske moguc-

nosti osvojenog teritorija nisu bile dovoljna baza za raskosne

svecanosti u Suzi iBabilonu u posljednjim godinama Aleksan-

drova zivota, kao ni za njegove osvajacke planove u Arabiji i

Zapadnoj Evropi. Sredstva kojima je Aleksandar raspolagao

bila su velika, nitko ne moze procijeniti visinu prihoda od

satrapija, stvarne eksploatacije poljoprivredne i obrtnicke pro-

izvodnje, kao ni rudno blago u osvojenim krajevima. Sve sto

je posjedovao bila jeposljediea potlacivanja i pljacke protiv

koje su se narodi Istoka, od Izaurije u Maloj Aziji do Gand-

hare na Gornjem Indu zestoko opirali.

Postanak drzava dijadoha [323-280]

Diobe 323. i321. godine

Aleksandrovom smrcu 323. g. pr. n. e. vee se ukrhkom earstvu

iz pocetka prividnopostavljalo sarno pitanje nasljednika, u

earstvu u kome su sena Istoku velika podrucja de facto vee

otcijepila a na Zapadu zapravo uopce nisu ni bila pokorena.

U stvari, istocna su podrucja kraljevom smrcu ostala gotovo

.netaknuta. Nastojanja oko postizanja samostalnosti niti su

porasla niti su se smanjila. Nastavljala su se tamo gdje su vee

bila zapoceta: s druge strane, nisu se pojavljivala tamo gdje

situacija jos nije bila dozrela. No u Grckoj je reakcija bila sas-

vim drugacija.

Jedna od posljednjih. Aleksandrovih mjera premagrckim

poli~iI[1;-~~.TIaJ~~nareilb_a:Cil!.opf!Cprihvat~ve~.iY2.i~oli!!~~~izoi~~l!~ke. Ako je svrha te naredbebila da--sve te nemirne i

politicki osobito aktivne ljude smiri, onda je bila potpuno pro-

masena. Naprotiv,ponovno su zaplamsale prepirke oko demo-

kratskog iii oligaI'llijs~og. ustaya:-p~emda-- J e - - t; 'j - ~problemneS1ijanjemsuverenrieta g r a c i o v a ' sve vise gubio na vaznosti:

dosl()..e .do.l1l11()sty~_~p()r()Y~()!()_Il~()J?_I'1:lyd.a.nih.konfiskacija,odnO-~~_P().YLru:J@_Qd.uz_~!Qg_ylasni_S_tva.otovo bismo mo-gli pomisliti da je Aleksandrov nalog imao za svrhu da odvrati

p~znJuGrka odnj~g~ i svraii'}e-rta-vlastite-pot~~k9te. -1'obi' ,< .•, • ," ~ . -.> ....•.• -~- .. -. ..". .. " ... ,.. _ . . : . .... ._ .... . ; , ~ ..--.. ,... . ', -. . .. . '. , . " . -"

bilo djelomicno iuspjelo kad ne bi bilo nezadovoljstva spram

k3l:l!t~y~kQ:p~!~~~~011~~~)"PEl?yl~~ti.' tome"}e ]o§-deset-godinaosvajackog pohoda na Istok izjalovilo nade Grka u I!olisil!!fl.

Bili su malobrojni stanovnici j ) O IT S a - vecinom seljaci koji su

izgubili zemlju i obrtnici koji ni!i1,ljm~tUd.2'l()lj1!2.E()sla koji

su krenuli s makedonsko-grckom vojskom u zapadnu Anatoliju,

a jos manje"-ih je do~lo.do Sirije ili lVlezoPQtamij~i tam() se

naselilo u veterans kim naselJi!!].a.pITv;ed;a situacija se u ' p~li-sima nije popravila: naprotiv, kad je ahemenidsko blago isko-

vano u novae, inflacionisticke tendencije porasle su u egej-

skom podrucju gdje:SltQ!1I.razXH~J:lt9gIlQ$it(:)l:la:noyac,Enor-

mni rast ~ij~na,_trajaoj~d0270, gg.4inee,Radna snaga slobodnih

obrtnikaJ .na,c:tIli_¢ilr:L-poS:tala.Je-tako.jeftina~gae poeela ..kon-

64 Povijest helenizma Diobe 323. i321. godine 65



kurirati robovsko~du. T~9 __S_l!j z~rade teta, najsiroITlas-

ni}eggradsKo~oja, osobitouAteni, .pale .ispo<l.iIvotnog

~aruge'-strane rastao je"broj "slobodJ:!J;lkapa je

vo~radnika rasla. Lihva i spekulacija s hranom i

picem je cvala, ~Io su se time bavili meteci irobovi koji

su radili za vlastiti racun (tako da su vlasniku platili neki

pausalni iznos). Na taj nacin su se mnogi robovi i iskupili. U

ist~~_J?£,:,eeao ~e~~().y~...rq!?gY;l.g..1?2.<!t~E~lj~~ih.ra-j':':'~d~Ej~1?ll_e;lnstvoTnpr. u Tiru) bilo prodflll<?}l_I:0pstvo,a

na Istoku se nisu trazili; mozda ih se nesto malo zaposljavalo

prfvo.Jnom·Itabu iii su hoplitima nosili oruzje. Medu robovi-

m - " ~ . ~ ~~jveCidio .sastojao .od~enl:li djeee sto su ih prodavaliu Greku,;ye-doks)i ocria~rr~u§k;n:d pogibali u ratu. No pre-

tjerane predodzbe 0 broju robova nisu opravdane, jer su se

mnoga podrucja, osobito ona gusto naseljena kao Egipat iBa-

bilonija, predavala bez borbe,

Kako bilo da bilo, nastao je znacajan nerazmjer izmedu

rastuceg broja robova i malene potrebe za robovskim radom

- stanje koje je tek vrlo postepeno nestajalo tijekom iduca

dva stoljeca kad je, s druge strane, potraznja za robovima u

Italiji pocela rasti. Ali rastao je i broj slobodnjaka bez zem-

lje koji su se morali zaposljavati kao nadnicari, a istodobno

je potraznja za grckom robom znatno oslabila na Istoku koji

je bio izlozen najbrutalnijem iskoristavanju u svojoj po-

vijesti.

Tako postaje shvatljivo da je Aleksandrova smrt pobudila

sasvim druge nade u Grka nego u istocnih naroda u kojih suse odvajkada kraljevi redali jedan za drugim, a da se u njiho-

vojsocijalnoj strukturi, nacinu na koji su se iskoristavali i zi-

votnom toku nista nije mijenjalo.

Nakon sto je Antipatro, koji je kao strateg Evrope imao

svoje sjediste u Makedoniji, vee 331. godine iSpartu silom

ukljucio u Korintski savez, vladao je prakticki nad cijelom

Grekom. Usprkos tome Atena je, tada pod vodstvom gorko

razocaranih demokrata, progiasila taj savez raspustenim, bu-

duci da je osvajanjern Perzije i smrcu Aleksandra, strategosa

autokratiira postavljenog od Saveza, taj savez ispunio svo-

ju zadacu. Atena je postavijena na celo antimakedonske koali-

cije sa svrhom da Antipatrove jedinice unisti, buduci da ih je

osjecala kao okupacionu viast. U toj su koaliciji istaknutu

ulogu igrali Tesalei koji su najduze bili makedonski podaniei.

Saveznici su postigli i neke uspjehe.. eak je Antipatro bio op-

koljen u srednjogrckom gradicu Lamiji (odatIe lamijski rat).

Nakon katastrofalnog poraza atenske mornarice kod ciklad-

skog otoka Amorga (322. god.) Grci su ubrzo kapitulirali, po-

gotovo kad se makedonski vojskovoda Krater vratio s Istoka$ nekoliko tisuca veterana. Atena je tada ne sarno definitivno

prestala biti pomorska velesila, nego je okupirana i nametnuto

joj je oligarhijsko uredenje. Gradanska prava uvjetovana su

velikim imetkom tako da su svi teti, kao i vecina seljaka i

obrtnika, bili iskljuceni iz aktivne politike. Demosten,

koji je opet odigrao vaznu ulogu u antimakedonskoj agitaciji,

oduzeo je sebi zivot. Slicna sudbina kao Atenu zadesila je i

Korint i ostale polise koji su sudjelovali u ustanku, Raspa-

dom Korintskog saveza Makedonci su se prestali odnositi pre-

rna grckim drzavama kao prema partnerima i saveznicima, pasu cijelu Grcku smatrali vazalskim podrucjem,

Od makedonskih istaknutih Iicnosti ti su dogadaji nepo-

sredno pogodili sarno Antipatra iKratera. U Babilonu su se,

u meduvremenu, drug~vojskovode prepirali oko Aleksandrova

nasljedstva na prijestoljima Makedonije, Egipta, Babilona i

Perzijskogearstva.

Kako smo vee napomenuli, Makedonci nisu poznavali na-

sljedno pravo najstarijeg sina. Kao ikod Ahemenida, tu je

Krunski savjet odlucivao 0 izboru najsposobnijeg nasljednika

iz kraljevskog plemena, u Makedoniji iz plemenite porodice

Argeada, Unutar tog plemena Aleksandar je jos prije stupanja

na viast tako temeljito bio obracunao sa svim eventualnim

konkurentima da je sada, jedanaest godina kasnije, preostao

sarno Arhidaj, slaboumni sin Filipa i neke, inace nepoznate,

Makedonke. Pod normainim okolnostima ne bi uopce ni dosao

u obzir kao nasljednik, A i vremena nisu jos bila toliko prop a-

la da bi bilo koja budala mogla postati kraljem. Ali on je bio

jedini preostali od Argeada.

Postojala je, naime, jos Roksana, jedna od Aleksandrovih

zena, kcerka iranskog plemica Oksijarta koji je bio satrap u

66 Povijesthelenizma Diobe 323. i321. godine 67



, Parapomizadama. Bila je trudna i ocekivala, dakako, Aleksan-

drova sina. Pravog nasljednika? 0 tome postoje razlicita

misljenja.

Vojskamakedonskih seljaka-vojnika, odnosno ono sto

je od njih preostalo, kao idopunskecete koje u ratu nisu bile

ni sudjelovale,bila je za Arhidaja. Bio je Makedonac iz roda

Argeada i nije imao nikakve veze s Aleksandrovim azijskim

zabludama.

Plemici-konjanici i njihovi vode, osobito novi hilijarh Per-

dika, nasljednik Hefestionov, bili su, naprotiv, za ocekivanog

Aleksandrova sina.

Pristajanje uz ovu ili onu stranu bilo je, pretpostavljamo,

definirano stavom za ili protiv postojanja osvojena »carstva«,

Vrlo je vjerojatno da su makedonski seljaci, jezgra falange,

hili ravnodusni u tom smislu. Rat je u prvom redu njima pred-

stavljao novu priliku za pljacku, Oni nisu pokazivali zanima-

nje bilo za makedonsko, bilo za istocnjacko, odnosno make-

donsko-istocnjacko carstvo, ukoliko se nisu mogli tamp trajno

nastaniti. Ta je mogucnost, naime, vee 323. godine za mnoga

podrucja nestala, sto je vidljivo iz sudbine vecine Aleksandro-

vih novoosnovanih gradova. Arhidaj, koji niti je imao moguc-

nosti, a ni volje da nastavi zavojevacku politiku svog prethod-

nika, cinio im se prikladnim kraljem. Tko ce ih napokon od-

vesti natrag kuci, ako ne on? Veeje pod Kraterovim vodstvom

bila krenula povorka od mnogo tisuca veterana prema Evropi.

Krateru je vjerojatno jos Aleksandar nalozio da smijeni evrop-

skog stratega, Antiparta.

Plemici-konjanici su pak bili zainteresirani da i nadalje

iskoristavaju pokorenekrajeve, osobito uobliku danaka i pra-

va uzivanja velikih zemljisnih posjeda. Tim nlemicima je od-

govarao kralj koji bi po svom ocfnstvu naslijedio vlast u Make-

doniji a po materinstvu u Iranu. Pri tom su se, opet, razlikovali

oni veliki vojskovode i visoki dostojanstvenici koji su gajili

nadu da ce jedinstvenim carstvom moci osobno vladati ~

osirn hilijarha Perdike to je ocito bio i Krater i Antigon Jed-

nooki ~ od onih kojima je dostajao i dio cars tva pod nji-hovim suverenitetom ~ to su hili Aleksandrov najznacajniji

strateg Ptolemej, voda konjanika Seleuk icitavniz pripadnika

visokog plemstva.

Te interesne skupine, u kojima, kako vidimo, nije bilo

Iranaca, tako suse zestoko sukobile u Babilonu da je zamalo

doslo do rata. Naposljetku su se slozili ~ bili su svjesni da

bi neuspjeh pregovora predstavljao propastza sve njih: dje-

cak Aleksandar IV.i Arhidaj (s novim pridjevkom Filip) vladat

ce zajedno. Vlad~ ce predvoditi hilijarh Perdika ~ sto

je ionako odgovaralo njegovu polozaju ~ ali mu je kao poma-

gac dodijeljen Krater, kao staratelj malodobnih kraljeva

(prostates). Sve te odluke ukazuju na to da nitko nikome nije

vjerovao, pa se u jednim rukama nije smjelo koncentrirati

suvise moci,

U Babilonu su 323. godine najmocniji vojskovode nanovo

podijelili satrapije medu sobem, Antipatro je potvrden kao

evropski strateg, Antigon Jednooki imenovan je satrapom u

Frigiji, kao iu Likiji i Pamfiliji. Od ostalih vainijih podrucja

Trakija je pripala Lizimahu, helespontska Frigija Leonatu, Si-

rija Laomedonu iEgipat Ptolemeju. Jedini je od istocnjaka

Oksijart zadrzao svoju satrapiju, Paropamizade, ali on se iona-

ko ne bi osvrnuo ni na neko drugo rjesenje.

Arahozija, Areja i'Gedrozija na istoku Irana takoder su

se raspodijelile, ali novi satrapi nisu bili u stanju tamp ni doci,

a kamoli vladati u smislu sredisnje vlade u Babilonu. Osim

toga, Armeniju i Kapadokiju, koje nikad nisu bile osvojene,

dobili su Neoptolem, odnosno grcki tajni pisar Eumen, dok

su indijska podrucja ~ Baktrija (gdje su grcki placenici us-postavili despotsku vladavinu) i Sogdijana ~ »prepustene«

Iakticnim vladarima, kako bi barem formalna vlast ostala sa-

cuvana.

Odmah nakon raspodjele satrapija menu vojskovodama je

nastaia borba za viast. Antigon i Leonat su odbili podrzati

Eumena pri zauzimanju Kapadokije (Leonat je umjesto toga

pozurio u Lamiju, gdje je pao), a Perdika je poveo vojsku na

ahemenidskog satrapa koji je jos uvijek bio na vlasti, inasil-

no je postavio Eumena kao makedonskog satrapa u kapado-

kijskoj prijestolnici Komani, Zatim je Krateru osporio polo-

zajkraijeva starateIja i na to mjesto imenovao sebe, Istodob-

68 Povijest helenizmaDi il 1do sk i r a to v l 69



no je uzeo za zenu Kleopatru, Aleksandrovu sestru ~ sto sve

ukazuje na Perdikine aspiracije na kraljevski dijadem. Ta je

cinjenica prisilila ostale da stvore koaliciju: prvenstveno Anti"

gona Jednookog koji se osjecao ugrozenim neposrednom bli-

zinom Perdikina ljubimca Eumena, Kratera koji nije prizna-

vao ponistenje svog starateljstva nadkraljevima, Lizimaha ko-

ji se plasio za svoju vlast u Trakiji, Antipatra koji je vodio

potpuno samostalnu politiku u maticnoj zemlji Makedoniji i

u Grcko], te Ptolemeja koji je potajno dao prenijeti i pokopati

Aleksandrovo tijelo u Memfis u Egiptu.

Perdikina, »kaznena ekspedicija« uputila se najprije u Egi-

pat. Prije nego je doslo do vecih okrsaja, Perdika je ubijen od

vlastitih vojnika, koji su smjesta Ptolemeju ponudili funkciju

hilijarha. Iskusni vojskovoda bio je, medutim, suvise realan

da prihvati tu dvojbenu cast ibavio se sarno ucvrscivanjem

svoje vlasti u Egiptu. Buduci da je gotovo u isto vrijeme Kra-

ter pao u borbi s Eumenom, satrapi su se ponovno sastali

(osim Eumena) 320. godine u Triparadizu (Sirija) da razmotrestanje dvije godine nakon Aleksandrove smrti.

Nakon Perdikine smrti i Ptolemejeva odbijanja da posta-

ne hilijarh, Perdikina vojska je na to mjesto izabrala Anti-

patra. On je proveo novu raspodjelu satrapija, pri cemu je kri-

terij za potvrdivanje ili smjenjivanje satrapa bio dotadasnje

ddanje prema Perdiki. Najvaznija promjena bila je dodjela

znacajne babilonske satrapije Seleuku, koji iz nepoznatih raz-

loga pri diobi 323. godine nije bio nista dobio, »Kraljeve« je

Antipatro odveo iz Babilona u Makedoniju, nakon sto ga je

skupstina u Triparadizu potvrdila kao zastitnika kraljeva(epimeletes), Antigon, frigijski satrap, preuzeo je kao »strateg

Azije« bivsu Perdikinu vojsku s nalogom da Eumenu otme

Kapadokiju i tamo postavi Nikanora za satrapa. Medija i Ar-

menija se vise ne spominju medu satrapijama. Njihovi raniji,

perzijski satrapi, Atropat iOront, u stvari su nastavili vla-

dati tim zemljama koje su se razvile u samostalne drzave..

Dijadoski ratovi

Nova raspodjela satrapija na vojskovode koji se, doduse, nisu

smatrali nasljednicima (dijadosima) Aleksandrakao kralja Ma-

kedonaca i Azije, nego nasljednicima viasti nad velikim pod-

rucjima, donijela je mnoge novosti, ali vrlo malo reda. Pitanje

buducnosti Aleksandrova carstva nije bilo rijeseno, nego je po-

stalo neka igra na srecu u rukama nekoliko slavohlepnika.

Nova dioba ucvrstila je polozaj Antipatra i Ptolemeja koji

su svoje zemlje (Makedoniju i Grcku, odnosno Egipat) cvrsto

drzali u rukama, te, prvenstveno, Antigona Jednookog koji jevladao sredisnjim dijelom Anatolije, pa prema tome i svim

trgovackim putovima izmedu Evrope i Azije. On je gotovo bio

svladao Eumena u Kapadokiji, kad je Antipatrova smrt (319.

godine) opet unijela promjene. Prije nego je umro, Antipatro je

»zastitnikom kraljeva« imenovao Poliperhona, dotada razmjer-

no nepoznatog vojskovodu, na veliko razocaranje Antigonovo,

Lizimahovo u Trakiji i vlastitog sina Kasandra. Kasandro je,

cini se, postao »hilijarhom«, ali je ipak bio podreden Poli-

perhonu.

Ti dijadosi su stvorili koaliciju zajedno s Ptolemejem protivPoliperhona koji se borio protiv njih takvom politikom koja

je kasnije postala karakteristicnom za zaracene drzave, Obe-

cao je grckim gradovima slobodu i autonomiju ako budu po-

bijedile na njegovoj strani. Odgovarajuci dekret, proglasen u

ime Arhidaja Filipa - dakle kraljevski dekret - glasio je

(skraceno):

»Buduci da su nasi preei uQinili Helenima rnnogo dobra, ocu-vat cemonjihova nacela i dat cemo svima dokaz nase dobre volje,koju i.nadalje gajimo prema Grcima, Kad je Aleksandar urnro ikraljevina presla na nas, zeljeli smo svima vratiti mir i ustave sto

ih je proglasio nas otae'Filip; ')0 tome su obavijesten] svi gradovi.D ? . k s:n0bo.ravili? ?alekimkrajevima, neki su Grei u svojoj za-slijepljenosti zapoceh rat s Makedoncima.Kad su ih nasi stratezipo~ijedili, a mnogi su ?radovi pretrpjeli znatne stete, bili ste uvje-rem da smo svemu krivi mi, stratezi. U ime ranijih nacela, dono-simo yarnmir, jamcimo yam ustave s 1 0 ste ih irnali pod FiliporniAleksandrom, te sve ostalo kakosu oni odredili ... Ako se u usta-vim~ donesenim pod.Filipom i Aleksandrom nalaze neke suprot-nosti, neka se gradovi obrate nama, kako bismo odlucili za dobronase i tih gradova ... Svi Heleni ce zakljuciti da nece ratovati nitipoduzimati nikakve druge rnjere protiv nas. Tko ce raditi suprotno,bit ce sa svojom eijelornobitelji prognan, a imovina mu oduzeta.

Odlucilismoda ce0tom i svemu daljnjemu Poliperhon s varna po-tanko pregovarati. A znajte da necemo imati obzira prema onimakoji nece sIijediti nase odredbe.«

70 Povijest helenizma Diiadoski retovi 71



Tako je Atena mogla na kratko vrijeme ponovno uvesti

demokratsko uredenje. No Poliperhon cak ni u Makedoniji nije

dobio podrske, pogotovo sto se »kralj« Arhidaj Filip opredije-

lio za Kasandra. Poliperhon je napokon pred Kasandrom pobje-

gao na Peloponez. Onako usput Kasandro je zauzeo aticku

luku Munihiju iu Ateni postavio za vladara svog prijatelja,

filozofa Demetrija iz Falerona, umjerenog oligarha, koji je

doduse vladao kao tiranin, ali je u sustini bio tek Kasandrov

namjesnik. .

Poliperhonovu iKasandrovu odsutnost izMakedonije isko-

ristila je Aleksandrova majka Olimpijada, pa se s grcko-make-

donskom vojskom iz progonstva u Epiru vratila u Pelu i dala

je ubiti Arhidaja. Tako je u svojoj osmoj godini jedinim kra-

ljem ostao Aleksandar IV, njen unuk u Izravnoj lozi. No Ka-

sandro se vratio sPeloponeza i opkolio Olimpijadu, zajedno

s malim kraljem injegovom majkom Roksanom u obalnom

gradu Pidni. U proljece 316. godine grad se morao predati.Aleksandrova mati, zena isin pali su u Kasandrove ruke, a

smjesta se predala j prijestolnica Pela. OdrZa~je velika jav-

na sudska rasprava i Olimpijada je s pravom optuzena za

visestruko umorstvo makedonskih plemica ipogubljena. Rok-

sana iAleksandar IV ostali su zatvoreni u Amfipolisu.

Kao makedonski namjesnik, Kasandro [e sada bio neogra-

niceni gospodar Makedonije. Ozenio se jednom kceri Filipa II,

polusestrom Aleksandrovom Tesalonikom. Tako je potkrijepio

svoje pravo na kraljevsku cast. Iste godine, 316, postigao [e

Antigon Jednooki odlucnu pobjedu nad Eumenom u Aziji.Ka-

padokijskog satrapa je vlastita vojska zatvorila i napokon

smaknula. Antigon [e tada nastavio prodor na Istok, pokorio

Suzijanu i Perziju i najzad iz Babiloni]e protjerao Sele-

uka koji je pobjegao Ptolemeju u Aleksandriju. Kako

sumu pripadale jos iMezopotamija i Sirija, Antigon je

315. godine vladao gotovo nad svime sto je u Aziji jos potpada-

10 pod makedonske satrape. Iz sigurne daljine »osudio« je

Kasandra zbog Olimpijadina smaknuca i sebe samoga progla-

sio »zastitnikom« (epimeletes) maloga kralja. Istodobno je pro-

glasio sve grcke gradove pod Kasandrovom vlascu slobodni-

rna i obecao im da ce biti oslobodeni od okupacijskih snaga.

Ostali dijadosi su iste godine sklopili savez protiv Jedno-

okog. Njegova politika u Grckoj vee je predstavljala odgovor

nazahtjeve da se odstupi, odnosno vrati, helespontska Fri-

gija Lizimahu, Babilonija Seleuku iSirija Ptolemeju. Antigon

je poslao svog najboljeg vojskovodu, vlastitog sina Demetrija

protiv Egipta a sam se upustio u borbu u Grckoj i

Makedoniji. Demetrije J e 312. godine dozivio katastrofalni po-raz kod Gaze u Palestini, sto je Antigona prisililo na pregovo-

reoGodine 311.morae je priznati Kasandra kao staratelja mla-

dog kralja Aleksandra istratega Evrope, ali su mu dodijeljene

sve azijske zemlje. U stvari, Seleuk je odmah nakon pobjede

kod Gaze ponovo zauzeo Babilon, a zahtijevao je od Antigona

iPerziju iSuzijanu.

Kad je Kasandro godinu dana kasnije dao ubiti Alek-

sandra IV, nitko se nije osvrtao na smrt jednogsuvisnog cov-

jeka. No ugovor iz311. godine je sarno odgodio reguliranje

pitanja vlasti, a nije ih rijesio, Interese iutjecajne sfere poje-

dinih suparnika nije dijelilo ni Egejsko more ni istocno Sre-

dozemlje s tri velika otoka na kljucnim polozajima: Ciprom,

Rodosom i Kretom. Naprotiv, upravo su se na moru ina

otocima ukrstavali pravci njihova prodiranja. Antigonov

smjer tekao je od Male i\zije ka Grckoj, Ptolemejev od Egipta

k maloazijskim obalama i egejskim otocima; Kasandru nije

bilo moguce drzati Grcku niti vladati Makedonijom bez kon-

trole nad Egejskim morem; Lizimah bi bio uklijesten u Tra-

kiji ako bi Antigon posjedovao Malu Aziju i Makedoniju, Se-

leuk se pak potpuno usredotocio na Istok, kamo je krenuo u

nov »Aleksandrov pohod«, bez obzira na interese drugih dija-

doha.

Tako je iducih godina egejsko podrucje postalo sredistem

prepiranja, a Grcka cesto i popristem borbi. Atena je pod tira-

nijom Demetrija Faleronskog xlozlvjela razdoblje stanovitog

mira i kulturnog procvata, ali ju je 307.godine zauzeo Antigo-

nov sin Demetrije, Taj neobicno sposoban voda placenickih

ceta kasnije je osvojio i Cipar (304), no Rodos nije pokorio.

Demetrije je u tom neuspjelom pothvatu upotrijebio mnogo

novih strojeva za opsadu grada (katapulte, bacaee kamenja,

tornjeve itd.), sto mu je donijelo nadimak »Poliorket« (pod-

sjedae gradova).

72 Povljest helenizma Diiadoskiratovi 73



U meduvremenu je Antigon Jednooki pokrenuo politicku

inicijativu za rasciscavanje zamrsenih odnosa oko krune

Aleksandra Velikog, koju nitko vise nije nosio nakon sto su

dvojica »kraljeva u sjeni« ~ Arhidaj Filip i Aleksandar IV

bili umoreni. Nakon pobjede njegova sina Demetrija kod Cipra,

Antigona je vojska proglasila za kralja. I Demetrije je, kao

dezignirani nasljednik, uzeo kraljevski naslov na Istoku, po-

stupak koji je u Makedoniji, naprotiv, neuobicajen, Antigon

zapravo i nije bio prvi dijadoh koji se dao okruniti; no Seleuk,

koji se proglasio kraljem prije svog pohoda na Istok, nazivao

se samo »babilonskim kraljem«, dok se Antigen smatrao Alek-

sandrovim nasljednikom. Bio je naprosto kralj, a ne kralj nad

nekim podrucjem, Antigon je u to vrijeme boravio u Siriji, u

Antigoneji, gradu koji je osnovao kao svoj »glavni grad«.

Do reakcije je doslo smjesta, IKasandro, kao iPtolemej

i Lizimah, proglasili su se poput Jednookog kraljevima, tako

da su tada petorica kraljeva (ne racunajuci Demetrija ineko-

liko malih kraljeva nekih ranije neosvojenih dijelova sjever-

ne i istocne Anatolije) dijelili viast od Jonskog mora do iran-

skih pustinja. No cetvorica od njih ponovno su se udruzila

protiv zahtjeva Antigona Jednookog za ejelokupnom vlascu.

Seleuk je u svompohodu na Istok, kao i Aleksandar, stvar-

no stigao do granica Indije. Zacijelo je mogao brze prevaljivati

te goleme udaljenosti zato sto putovi nisu bili vise potpuno

nepoznati. A iranska plemena su im se vjerojatno imanje opi-

rala nego ranije Aleksandru, buduci dasu znala da makedon-

ska vojska tim prostorima samo prolazi i vraca se, ali ne os-

taje trajno. Na rubu lndije Seleuk je, medutim, naisao na pot-

puno novo stanje. Slabi mali kraljevi u Punjabu ipodrucju

Inda nestali suoCandragupta, nandski kralj; 0Cijem je posto-

janju na Gangesu Aleksandar tek nesto bio nacuo, vladao je

cijelom zapadnom Indijom. Cini se da nije doslo do oruzanog

sukoba. Seleuk je priznao Candraguptinu vlast nad nekadas-

njim Taksilinim, Porovim iOksijartovim satrapijama i udo-

voljio njegovu zahtjevu za Arahozijom i Gedrozijom. Zauzvrat

je dobio cijelo krdo borbenih slonova (neki nepouzdani izvori

spominju brojku od 500). Seleuk se 302.godine vratio s njima

na maloazijsko ratiste, Donde su bili prodrli Lizimah iz Traki-

je iKasandrova vojska, usprkos opasnosti od Demetrija Poli-

orketa koji je jos uvijek vladao Atenom i dijelom srednje

Grcke, dok je Ptolemej polako kretao Sirijom prerna sjeveru

u smjeru Anatolije, no nikad nije tamo stigao,

Antigonova vojska .i vojska udruzenih kraljeva sukobile

su se u Frigiji kod grada Ipsa ljeti 301. godine. Seleukovi

slonovi su, cini se, odlucili tu bitku kojom je pitanje »Alek-

sandrova carstva« rijesenou~korist »helenistickih drzava«. An-tigon Jednooki (tada vee prekoosamdeset godina star) umro

je na bojnom polju. Krajeve pod njegovom vlascu podljelili

su pobjednici. Najbolje je prosao ocigledno Lizimah koji je

dio Male Azije pod Antigonom pripojio svojoj trakijskoj drza-

vi. Kasandro je ostao gospodarem Makedonije iveceg dijela

Grcke, Ptolemej iSeleuk podijelili su Siriju, pricemu je gra-

nica najvjerojatnije tekla prijevojem izmedu Libanona igorja

Ansarije, pa dalje rijekom Eleuterom -Idanas: Nahr el-Kebir).

Demetriju je, osim Atene iKorinta, pripao otocni savez Cikla-

da, Efeza iCipra, te neka obalna podrucja na jugu Male Azije

kao ifenicke luke Sidon i Tir. Ne zaboravimo da Pont, Bitini-

ja, veliki dio Kapadokije, kao i Armenija nisu pripadali nijed-

nom dijadohu, a makedonska vojska nikad nije doprla do

anatolijske crnomorske obale,

Kao i Aleksandar, i Antigon Jednooki (zajedno sa svojim

sinom Demetrijem Poliorketom) vladao je u vojnom pogledu

nad golemim podrucjem, ali stvarno nije upravljao gotovo ni-

jednom drzavom. Nakon mira sklopljenog 311.godine pripala

mu je cijela juzna i srednja Mala Azija,Sirija, nekoliko velikih

egejskih atoka, a od 306. godine i Cipar, Atena i druga grckauporista. To su nedvojbeno bili krajevi s bogatim izvorima

najrazlicitijih sirovina. To su bili igradovi s razvijenim antic-

kim nacinom proizvodnje, tj. naglasenim robnonovcanim odno-

sima na osnovi iskoristavanja robovskog rada ivelikih povrsina

sa selima naseljenim kmetovima koji su se takoder iskorista-

vali prema staroorijentalnom nacinu proizvodnje. Ali drzava se

nije razvijala. Sve je bilo podredeno ratovanju, a sirovine su

bile na raspolaganju za ratne pohode. Obrambene mjere su

nuzno stajale u nekom ravnotezju s planiranim agresijama.

Glavni grad tog podrucja, Antigoneja, cija je izgradnja bila

zapocela, bio je smjesten u Siriji, na Orontu (danas Asi), neda-


Ieko od njegova usca u Sredozemno more, Diodor 0 tome go-

Dijadoski ratovi75

jih ahetnenidskih satrapija preuzetih od Aleksandra, Svakoj



vori sarno ovo:

»Antigoneja je vrlo povoljno smjestena kao borbeno srediste,kako nasuprot Babiloniji iistocnim satrapijama, tako inasuprotzapadnim satrapijama iEgiptu.«

Zacijelo je Antigoneja bila povoljno locirana i s obzirom

na trgovinu izmedu Istoka i Zapada, no Antigen nije imao

vremena da tu trgovinu razvije. Osim toga takvo polje rada

bilo je tom plemenitom vojniku potpuno strano. No i s klimat-

skog stajalista, kao i sto se lice krajolika i plodnosti, cini se

da je polozaj Antigoneje bio vrlo povoljno odabran. To je pri-

vuklo i grcke doseljenike, no buduci da ukupan broj stanov-

nika u Antigoneji inekoliko desetljeca nakon njezina osnutka

nije prelazio pet tisuca, njihov se broj ne smije preuvelicavati,

Antigon je pokusao ucvrstiti svoju viast u zapadnoj Maloj

Azijl spajanjem (synoikismos] manjih grckih gradova u

vece naseobine, tj. stvaranjem polisa, vjerojatno kao protu-

teze gradovima na grckom kopnu, a mozda ikao polazista za

napad na Makedoniju, od kojeg jos uvijek nije odustajao. Bio

je doduse spreman na neke koncesije, ali je ponekad vrlo bez-

obzirno ostvarivao svoje ciljeve, No cini se da je mnogo toga

zapoceo, ali malo dovrsio, kao npr. sinoikismos gradova Teja

i Lebeda u Joniji. U njegovim uputama 0 tom udruzivanju,

sto su ostale sacuvane u jednom natpisu, proiziazi da se Anti-

gon prema grckim gradovima odnosio slicno kao Aleksandar,

na sto i kasnije upravilu nailazimo u helenistickih gradova:

naredio je slobodu i autonomiju, ali nije ustanovio nikakve

unutrasnje gradske zakone koje ne bi osobno prethodno odob-rio; regulirao je uvoz i izvoz s podrucjem izvan grada (kraljev-

skom zemljomsto je pripadala gradu), smio se upletati u sud-

ske sporove. »Slobodni iautonomni« gradovi bili su, prema

tome, ipak podredeni kraiju.

Antigonovo kraljevstvo bilo je apsolutno. Vojna skupstina

je proglasila Antigona kraljem, ali je to ujedno bila posljednja

njezina odluka, a ita ocigledno namjestena, Kad je Antigonu

biopotreban savjet, potrazio ga je tamo gdje su to cinili svi

staroistocnjacki i makedonski vladari -- kod »rodaka« i »pri-

jatelja«. Cini se da je Jednooki podijelio zemiju kojom je

vladao na vojne okruge (strategije) koji su bili manji od rani-

strategiji bio je na celu zapovjednik (strateg). Kasniji povjes-

nicari, npr, Diodor, tako subeznadno pobrkali pojmove satra-

pije i strategije da danas ne mozemo Imati sliku 0 tome, a

diskusije 0 tome (potpuno besmislene u ovom slucaju) mogu

se voditi unedogled. Glavni zadatak vojnih okruga u onim

burnim vremenima bilaije prvenstveno lokaina obrana, ali

ovamo je pripadalo i novaeenje iutjerivanje poreza. I ovdjesenije nista izmijenilo na perzijskom predlosku koji je poci-

van na dugogodiSnjoj tradiciji na Istoku.

Zemlja je pripadala vladaru, ukoliko izrijekom nije bila

dodijeljena gradovima, hramovima ili privatnim osobama. U

tom pogledu Antigon je nasljednik Aleksandrov, koji je na-

sIjednik Ahemenida, Lidijaca, Asiraca, Hetita, itd., do u pra-

davna vremena nedostupna nasim istrafivanjima. Seoske opci-

ne izvan dodijeljenog zernljista potpadale su, prema tome, ne-

posredno kralju koji ih je pomocu strategija prema potrebama

iskoristavao. Velika gospodarstva koja su potpadala hramovi-rna postojala su prvenstveno u Frigiji i Komageni (bilo ih je

iu Kapadokiji, Pontu i drugim podrucjima izvan Antigonove

vlasti). ~

Nevjerojatno golema sredstva potrebna Antigonu iDemet-

riju za njihovo latentno ratovanje nisu potjecala sarno od

seljackih zajednica. I gradovi su morali placati porez {pharos]

i osim toga pridonositi opremi vojske, brodovlja, smjestati i

opskrbljivati pojedine dijelove vojske, itd. Rudno blago bilo

je kraljev monopol, pa tako i u velikoj mjeri prihodi od iz-

voza; osim toga tu su bili prihodi od cestarina, te trznih i luc-kih pristojbi koji su potpune pripadali kralju. Stratezi jedva

da su od kraljevskog dvora dobivali kakvu »placu«, vee su

svoje troskove za reprezentaciju morali pokrivati iz svog pri-

padnog podrucja ~ povrh onoga Sto je pripadalo drzavi, tj.

kralju. To je bilo tako vee i u Ahemenidskom kraljevstvu.

Nakon bitke kod Ipsa Demetrije Poliorket bio je kralj

nadjos nekim razasutitn teritorijima ali u biti kralj bez zem-

lje. Njegova snaga poCivala je na mornarici s uporistirna u

Ateni, na Cikladima kao iu nekim fenickim imaloazijskim

lukama. 298. godine umro je Kasandro, viadar Makedonije i

veceg dijela Grcke. Demetrije je smatrao da je dosao njegov


cas. Cipar i druge orijentalne posjede predao je gotovo bez

Dijl1doski ratovi 77

Kad je Lizimah poceo tjerati Pira iz krajeva sto ih je bio



borbe (Sidon iTir, kao iCipar, zauzeo je Ptolemej), a ucvrstio

je svoj polozaj u srednjoj Grckoj i 294.godine napao Makedo-

niju, gdje je vladao Aleksandar, mladi Kasandrov sin koji

nije pruzao otpora. »Kralj- Demetrije je tako potpuno neoce-

kivano postao »kralj Makedonaca«,

Taj voda placenika (to je uvijek ostao premda je dvadese-

tak godina suodlucivao 0 sudbini svijeta u istocnom Sredo-

zemlju) nije se ni tada smirio. U svojoj nemoci da se zadovo-

lji znacajnim, alidefiniranim posjedom, zacijelo takoder

nesposoban ida vlada zemljom, a ne samo da je pljacka, isko-

ristio je svoju novu moe zato da napadne Trakiju, dok .je Lizi-

mah bio u rukama Geta nastanjenih na donjem toku Dunava.

Taj nepromisljeni korak ucinjen jedino radi zelje za vlascu, obi-

ljezio je pocetak naglog kraja.

Najprije je nekoliko srednjogrckih drzava sklopilo savez

pro~ivDemetrijeve vlasti ~ ne polisi koji su vee bili odigralisVOJUulogu, nego stare plemenske drzave koje su se u medu-

vremenu udruzile: Etolci i Beocani, uz potporu Pira, hege-

mona Epirskog saveza i kralja plemena Molosa. Ptolemej i

~eleuk .~tvoreno su odobravali taj ustanak i vjerojatno ga1materijalno potpomagali.

Godine 285,-nakon sto se Lizimah oslobodio i ponovno bio

na celu Trakije - Demetrije je bio porazen i dao se u bijeg.

UKilikiji je pao u ruke Seleuku i kao njegov zarobljenik umro

283. godine. Demetrijeve jedinice pod vodstvom njegova sina

Antigona Gonate ipak su drzale neka uporista u Grc-koj u svojim rukama, prvenstveno Korint s navodno neosvo-

jivom tvrdavom (Akrokorint), Eubeju i atensku Iuku, Pirej,

grad u kome je Demetrije kao »utjelovljeni bog« (theos epi-

phanes] dozivio najvise pocasti a isto tako i najdublju propast.

Makedoniju su podijelili Pir i Lizimah koji je sebi prigra-

bio veci dio. Njegova prijestolnica ostala je Lizimaheja, koju

je podigao na prilazu trakijskom poluotoku Hersonez (danas

Gelibolu). Tako su uloge bile izmijenjene u odnosu na Filipova

vrernena - Trakija je vladala Makedonijom.

Fatalna posljedica svake pobjede u ovom fatalnom vre-

menu bila je koalicija neupletenih zemalja protiv pobjednika.

zauzeo u Makedoniji i Tesaliji, naisao je na odluean otpor

Ptolemejevica (Ptolemej IIpostao je u meduvremenu takoder

namjesnik) iSeleukida (i Antioh Ije uz svog oca nosio kra-

Ijevski naslov), koji nisu zeljeli trpjeti nijednu drugu vlast na

Egejskom moru. Kad je Seleuk preko gorja Tauros prodro u

Malu Aziju, koja jeod podjele u Ipsu (301) pripadala Lizi-

mahu, otpali su i namjesnici Sarda i Pergama od trakijskogkralja i sklopili savez s agresorom. Do odlucne bitke doslo je

281. godine kod Korupedija na 'Hermu u Lidiji, gdje je Lizi-

mah izgubio ne sarno bitku, nego i zivot. Dok je Ptolemej I

vee prije te bitke umro, .Seleuk I je stajao sa svojom

vojskom na Helespontu, a ispred njega bilo je trakijsko make-

donsko podrucje bez gospodara. No tada ga je Keraun, jedan

od Ptolemejevih sinova, ubio (281. godine).

Kako bi se objasnila prisutnost tog Ptolemejevica u Seleu-

kovoj vojsci, njegov cin injegove namjere, valja bacitipogled

na komplicirane, iako najcesee potpuno heskorisne zenidbene

obicaje u staroistocnjackim kraljevinama. Savezi su s~ obicno

»pecatili« dinastickim zenidbama, a bracni drugovi nisu toliko

bili jamci za vjernost sklopljenom savezu, koliko su bili taoci

te vjernosti. S druge strane, ocevi ili braca cesto su koristili

prekrsaj bracne vjernosti kao ispriku za mijesanje u tude pos-

love. Slijedeci primjer ilustrira takvu potpuno nepreglednu,

ali upravo zbog toga tipiciiu konstelaciju.

Lizimah je iz braka s Amastridom, jednom necakinjom per-

zijskog kralja Darija III, imao sina i prijestolonasljednika,Agatokla. U drugombraku ozenio je Arsinoju, kcer Ptolemeja

I injegove trece zene, Berenike, Buduci da je Arsinoja radala

sinove, nagovarala je kralja da ubije Agatokla kako bi njezini

sinovi naslijedili prijestolje. Medutim, Agatoklo je bio ozenjen

Lisandrom, polusestrom Arsinojinom (kceri Ptolemeja Ii nje-

govedruge zene, Euridike, Antipatrove kceri), Upravo je tada

kod Lisandre boravio Ptolemej Keraun, njezin pravi brat, kao

bjegunac jer je bio iskljucen od nasljedstva u Egiptu u korist

Ptolemeja II, pravog brata Arsinojinog. Brat i sestra, smatra-

juci se u zivotnoj opasnosti u Lizimaheji, pobjegli su Seleuku1. To se dogodilo prije nego je krenuo u Malu Aziju.


Nakon umorstva uspio je Ptolemej Keraun (kako, nije

Diiado§ki retovt 79

stotinu godina vladala kraljevinom Makedonijom. Taj prepad



nam poznato) nagovoriti vojsku da ga prizna za kralja. Bez

obzira na to sto je Azija nakon Seleukove smrti bila pod vlas-

cu njegova sina Antioha, koji je vee ranije bio okrunjen, Ptole-

mej Keraun je poveo vojsku u Evropu da zaposjedne make-

donsko i tracko prijestolje,kad vee nije mogao egipatsko.

Dvije godine kasnije (279) pao je u borbi s keltskim plemenima

koja su preplavila Makedoniju.

U to doba postojala je opasnost da Makedonija kao drzava

prestane postojaticKelti su iz nama nepoznatih razloga vee

ranije poceli seliti izsvojih srednjoevropskihpostojbina.

Pocetkom 4. stoljeca pr. n. e. vee su presli preko Alpa, pobije-

dili Rimljane 387.iopljackali Rim. U juznoj Italiji i Sieiliji ta

se plemena gube, odnosno neka od njih se opet pojavljuju kao

placenici tirana Sirakuze. Krajem 3. stoljeca pr. n. e. keltska

plemena ponovno prodiru prema Italiji, ali se ne uspijevaju

tamo odrzati. Nakon nekoliko vojnih poraza gube se medu

talijanskim narodima.

I u istocnim krajevima poeele su seobe keltskih plemena

vee u 4. stoljecu, Tako nas ime Visokih i Niskih Tura (Tauern)

podsjeca na keltsko pleme Tauriska koji su prolazili danas-

njom Austrijom, a zavrsili na Krimu sto su ga Grci po njiwa

prozvali Taurski Hersonez. ~ vremenom su i druga plemena

nadirala u dunavski prostor, ratujuci s Ilirima dok je Alek-

sandar Veliki bio u Aziji. Oko 280. godine krenuli su u tri

smjera prema jugu. Makedoniju i Tesaliju su preplavili 279.

godine i doprli do srednje Grcke, Saveznickim snagama Eto-laca iBeocana, potpomognutim drugim srednjogrckim save-

zima (nprv Focanima), a vjerojatno i placenicima Antigona

Gonate, uspjelo je da ih pred Delfima zaustave. Nakon njihova

povlacenja kroz Tesaliju i Trakiju ponovno ih je porazio Anti-

gon Gonata prije nego sto su uspjeli prijeci Helespont; to je

bilo 277. godinekod Lizimaheje. Stoga je on bio na glasu,

doduse ne sasvim opravdano, kao spasitelj Makedonije. VOj7

ska ga je tada proglasila za kralja.

Antigon Gonata je uspio ostvariti ono sto nikad nije

uspio njegov djed Antigon Jednooki, a otae mu Demetrije

Poliorket nije uspio oddati:dinastija Antigonida je viSe od

izvana, taj povijesni slucaj, zaustavio je pokolje izmedu Alek-

sandrovih nasljednika, dijadoha, sto su trajali preko pedeset

godina. Istodobno je Seleukovom smrcu nestao posljednji ne-

posredni Aleksandrov suborae. Borbe, ciji je jedini smisao bio

zadovoljavanje zelje za vlascu pojedinaca, stvorile su prostor

za drzave koje su ~ za razliku od malene Makedonije Filipa

II, nestabilnog Ahemedinskog kraljevstva iiifikcije Aleksandro-va earstva - pocivale na realnim osnovama, unutar razumnih

graniea i bile spremne na plodnu razmjenu. Kraljevstvo Antigo-

nida (ponovno sprijestolnicom Pelom) obuhvacalo je Make-

doniju, Trakiju i Tesaliju, a utjecalo je u sustinskom smislu

na mnoge dijelove Grcke: kraljevstvo Seleukida obuhvacalo je

veci dio Male Azije, od Egejskog mora do Armenskog gorja,

Mezopotamiju i Siriju, gdje je 300.god. pro n. e. osnovan novi

glavni grad Antiohija na Orontu (danas Antaqia na rijeci Asi),

te je zahtijevalo i Iran; kraljevstvo Ptolemejevica je, osim

Egipta i Kirenaike, obuhvacalo Palestinu iTransjordaniju.Osimovih triju mocnih kraljevstava, odrzale su seBitinija,

Kapadokija, Pont i Armenija, te nakon 283. godine i Pergam,

kao neovisne drzave, kojima su se tijekom povijesti pridruzile

jos neke (Partska drzava, Judeja i dr.).

·1 Istok u helenistickorckadoba



N astavak krize ugreko-egejskomprostoru [280-146.]

Polozaj rob ova u polisima

Aleksandrova osvajanja na Istoku, kao i ucvrscivanje drzava

dijadoha od Makedonije do Sirije i Egipta izvrsili su utjecaje

sto se u historiografiji tumace na najrazlicitije nacine, Dugo

vremena je, osobito u gradanskoj historiografiji, nekriticki pri-

hvacena anticka predaja prema kojoj je Aleksandar na Istoku

sam osnovao 70 »grckih« gradova, a injegovi nasljednici bili

marljivi graditelji gradova. Tako neki istraztvaci povijesti togdoba zastupaju teoriju 0 znacajnoj seobi Grka na Istok, cak i

o nekoj »trecoj ikolonizaciji« (nakon pocetnog naseljavanja

Male Azije i tzv. Velike -kolonizacije u 8-6. stoljecu pro n. e.)

kako to tvrdi H. Bengston. Cinjenica je, medutim, kako smo

vidjeli, da je do 280. godine osnovan mali broj gradova, a kas-

nije gotovo nijedan. Doseljenici na Istok bili su Grci i Make-

donci, vecinom isluzeni vojnici iii placenici. Iseljenici iz grckih

drzava na Istok bili su malobrojni u odnosu na autohtono sta-

novnistvo, a vladarisu .im davali velike povlastice, pa su usko-

ro predstavljali vladajuci sloj u gradovima.

Sloboda iautonomija polisa

Iseljavanje nije, prema tome, za grcke polise predstavljalo

neki osobit problem. ad najvece je vaznosti rpostao problem

autonomije nakojoj je poeivao klasicni polis. Polis je bio iden-

tican s drzavom, ali pod vlascu helenistickog kralja nije smje-

la postojati drzava u drzavi. Helenisticka drzava je bila kao

svaka ranijastaroistocnjaeka drzava, »kraljeva stvar«, pri ce-

mu je zakon nastajao kraljevom voljom, a ne dogovorom gra-dana, kao u klasicnom polisu.


Pod takvim uvjetima su pojmovi kao autonomija, sloboda,

Sloboda iautonomija polisa 83

bogatim gradorn, znacajnim sredistem i tranzitnorn Iukom za



pacak idemokracija u polisimakoji su bili pod kraljevskom

vlascu bili tek parole demagoske propagande, tek atributi koje

su pojedini vladarizadrzali iz politickih iiiekonomskih razloga,

ali kojima grad nije vise raspolagao u okviru svoje vlasti. Jos je

Antigon Jednooki grckim gradovima sirokogrudno obecao slo-

bodu, premda nije imao viasti nad njima dok se zadrzavao u

Maloj Aziji, ali kasnije su stvari stajale drugacije. Nakon 280.godine polisi Jonskog saveza u Maloj Aziji (Efez, Milet i dr.)

pod vlascu su Seleukida; kad je Antioh II ili Seleuk II tim

gradovima dao »slobodu«, to je sarno znacilo da im je unutar

njihovih gradskih meda dopusteno ograniceno samostalno up-

ravljanje. Prividno je vladala sirokcgrudnost: kraljevi su se

obracali gradovima kao »saveznicima« (symmachoi) - ali su

postupali prema njima kao s podanicima. Ukoliko je kralj nes-

to zazelio, napisao je pismo vijecu i puku (gradanstvu), Mile-

canima iii Efezanlma, itd., pismo je bilo naredenje, a njegov

,saddaj zakon, u korist ili na stetu grada.

Opcenito je u svakom autonomnom i slobodnom gradu bio

kraljevski zastupnik (epistates), a ni kraljevski garnizoni oci-

to nisu proturjecili tim predodzbama 0»slobodi«. Ti odnosi

nam postaju jos jasniji na primjeru poreza phoros ili syn-

taxis) sto ga je svaki grad placao svom vladaru (szastitniku«),

to nam, nairne, ilustrira podredeni polozaj polisa unutarvkra-

ljevske stvari«, drzave, Kao sto se odobravala autonomija, tako

se cesto odobravalo i oslobodenje od poreza, iako s istom

svrhom: bilo da se bogat ili strateski vazan grad pridobije zavlastitu politiku, bilo da se predusretnu obecanja suparnika.

U svakom slucaju bilo je to nekakvo podmiCivanje od kojeg

je i grad, dakako, imao koristi. Spretnirn pregovaranjem s viSe

strana, polis je stvarno postizao neku ogranicenu autonomiju:

tako je strateski znacajni Bizant na Bosporu bio gotovo stalno

nezavisan sve do pada pod Rimljane, jer su neprijateljski

vladari s jedne i druge strane tjesnacaradije gledali samos-

talni grad bez moci, nego neprijatelja. Kontrola nad tjesnacem

s jedne, a naklonost makedonskih, seleukidskih i bitinijskih

kraljeva prema njegovoj nezavisnosti s druge strane, ucinilisu Bizant (kome je pripadao i Kalhedon na azijskoj strani)

trgovinu robljem.

No to.je bilo iznimno, Najcesee se kralj bogatio upravo od

redovitih doprinosa gradova, kao i od izvanrednih poklona i

drugih izvanrednih davanja, cak i od gradova oslobodenih

odporeza. Kraljevi su u gradovima, cini se, ubirali indirektan

porez. Znamo, naime, za'slucajeve kad su gradani izrijekom

bili oslobodeniod takvih poreza. Tako, na primjer, stoji na

nekom kraljevskom natpisu iz maloazijskog grada Prijene:

»(Gradanin) Larihoslobada se od poreza na stoku i robove

koje drzi na vlastitim, kao i na gradskim posjedima.«

Neposredno kraljevo mijesanje u unutraSnje poslove grc-

kih gradova vidljivo je iz Antigonova pokusaja ujedinjavanja

gradova Teja iLebeda, dvaju jonskih gradova medusobno

udaljenih dvadesetak kilometara. Lebedijci su se trebali pri-

silno preseliti u Tej,a stanovnici Teja morali su im staviti

na raspolaganje prostor za nove kuce. U uredbi dalje stoji:

»Lebedijci valja da izgrade svoje kuce kroz tri godine; inace

ce gradilista pripasti gradu.« Ocito se racunalona pasivan ot-

, por.,

Mnogi povjesnicari bili su u zabludi u pogledu samostal-

nosti gradova, jer su gradovi nekad sklapali saveze (na prim-

jer Magnezija iSmirnaza Seleuka II), pa cak medusobno ira-

tovali kao Milet .i Magnezija 196. godine. Savezi su se smjeli

sklapati sarno onda ako nisu hili u suprotnosti s kraljevom

politikom i drugim njegovim interesima. Sporazumi su u skla-

du s time sadrzavali posebnu klauzulu 0vjernosti kralju u ko-

joj se izrijekom pozivalo .na njegovu »tyche« (srecu) kod pro-

vodenja dogovora. Ukoliko su se gradovi na podrucju jedne

kraljevske vlasti zaratili, valja promatrati svaku pojedinu po-

liticku situaciju u vezi sfim odnosima. Seleukidski kralj An-

tioh III nije se umijesao medu zaracene gradove Milet i Mag-

neziju, nego je sarno sa strane promatrao dogadaje, i to zbog

toga sto je u isto vrijeme Rimljanin T. Kvinktije Flaminin

proglasio slobodu svih grckih gradova od Makedonaca, a on

je sam .\ 1 Siriji vodio .rat s Ptolemejevicima.

Stupanjslobode gradova od kralja (to se tice svihstarihgrckih gradova oko Egejskog mora) ovisio je 0 situaciji koja

84 Povijest heleni;zma

je tog trenutka vladala medu helenistickim drzavama, Gradovi

Sociialno-ekonomski odndsi u polislme 85

U usporedbi s 4. stoljecem pojacala se tendencija koncen-



su igrali ulogu sahovskih figura u politickoj igri oko vlasti -

da Ii su igrali ulogu tornja iii sarno pjesaka ovisilo je 0 njiho-

voj ekonomskoj snazi. No ona se takoder mijenjala tijekom

vremena.

Pod novim okolnostima polis je prividno zadrzao isti ka-

rakter kao iraniji grcki grad-drzava, Imao je agoru, sredisnji

trg na kojem su se odrzavale skupstine isajmovi; postojao je

ureden financijski sistem, a polis je kovao vlastiti novae (do-

duse sarno za unutrasnju upotrebu): gradskom siluetom domi-

nirali su hramovi grckih bogova; dostojanstvenike su

birali gradani, odnosno gradani su ih barem formalno potvrdi-

vali nakonsto ih je kralj imenovao. PoIisu je i nadalje izvan

grada pripadala chiira, obradiva zemlja, koja je bila raspo-

dijeljena polisima kao individualni posjed.

Socijalno-ekonomski odnosi u polisima

Uzsva napomenuta ogranicenja, u ekonomskom pogledu poljo-

privreda je ostala temelj polisa, a temelj poljoprivrede bilo je

polisovo individualno posjedovanje zemlje. Ne postoje podaci

o tome da bi makedonski vladari rnakar i dio obradive zemlje

u nekom polisu u Grckoj iii na Egejskim otocima trazili za

sebe. Naprotiv, poznato je da je na Samu Antioh II vratio

graduzemlju koju su sebi uzeli seleukidski dvorjanici, a koja

se nalazila na suprotnom kopnu, u Anetidi, te je pripadala

polisu.

Isto su tako privatne ergasterije, tj. veci obrtnicki pogoni

s .robovima i nadnicarima kao kvalificiranim radnicima, ostali

u vlasnistvu gradana, Ukoliko su postojale gradske ergasterije,

i one su ostale sacuvane, kao i, primjerice, rudnici na grad-

skom podrucju koji nisu pripali kralju, premda je rudno blago,

u nacelu, bilo njegov monopol. Valja imati na umu da je posto-

jala velika razlika izmedu nekog anektiranog grada (kao npr.

maloazijskih gradova zauzetih od Seleukida ipojedinih malo-

azijskih, traekih iii otocnih polisa privremeno zauzetih od Pto-

lemejevica) i gradova na grckom kopnu koji su od svih smatra-ni nezavisnima.

triranja posjeda na malobrojne posjednike, i to uslijed osje-

caja smanjene autonomije i stirn u vezi smanjenog interesa

gradana za interese njihova grada. Tu su stanovitu ulogu odig-

rale ispekulaeije. Tako 0 cikladskom otoku Amorgu dozna-

jemo da su bogati gradani grada Arkezine ponudili zajmove, a

zauzvrat trazili od polisa, pa i od meteka, privatnu zemlju. S

druge strane, u gradovima su postojala udruzenja malih obrt-nika poput gilda iii eehova, mozda cak i nadnicara. U tom po-

gledu poznata su udruzenja Iuckih radnika iproizvodaca vesa-

la s otoka Kosa. Mozda je do takvog udruzivanja dolazilo

zato da se zaustavi pad 'izvoza grcke robe smanj ivanjem konku-

reneije. U prvom redu izvoz keramicke robe na Istok znatno je

opao, buduci da se tamo razvila lokalna proizvodnja.

Sto se tice ergasterija, ni tada nisu nastali neki veliki po-

goni (u gradanskoj i ranoj marksistickoj literaturi nailazimo

na pojam »tvornice«, sto je potpuno pogresno, jer su inaj-

veci pogoni pocivali na manuelnom radu), nego uglavnomsred-nji pogoni, tj. ergasterije sa 10 do 12 proizvodaea, vecinom

robova i nadnicara koji su zajedno radili, Naprotiv, veci po-

goni, do 100 zaposlenih, sto su pojedinacno postojali u 5, a

pogotovo u 4. stoljecu u gradovimakao Ateni, Korintu i Mile-

tu, nestali suoIpak je ta tendencija dovela do pojave sve veceg

broja gradana bez posjeda, koji su bili prisiljeni raditi za pla-

cu, ali se istodobno nisu popravile mogucnosti njihova zapos-

ljavanja npr. u rnornarici kao mornara iii veslaca. Osim toga,

nakon dijadoskih ratova porasla je ponuda robova s Istoka,

pa su nadnice za slobodan rad pale. Siromasni slobodnjacinuzno su u robovima vidjeli konkurente na tdiStu radne snage,

pa nisu nastajali socijalni pokreti koji bi zajednicki pokrenuli

ta dva najvise ugnjetavana sloja,

Porast broja robova u 3. stoljecu nesumnjivo je Grcku sta-

via pred znatne poteskoce, to vise sto je, uslijed nemoguc-

nosti plasiranja robe, proizvodnja bila smanjena. Jer upravo

je 3. stoljece, uzburkano doba dijadoha, dovelo mnogo novih

robova. StanovniStvo osvojenih gradova, osobito zene i djeca,

prodavano je u velikom broju, a buduci da na Istoku nile bilo

za njima potraznje, btodovi sa zivim teretom plovili su veci-nom u Grcku. U 2. stoljecu stanje se nesto popravilo kad su se


na trzistima robljem u Bizantu i Delu pojavili novi kupci,

Uspon savezii ; pokuiJaj; reform; u Sparti 87

Kriza polisa kao politicke i drustveno-ekonomske jedinice,



Rimljani iItali,

U ono doba robovi su najeesee potjecali iz maloazijskih

krajevarFrigi]e, Karije, Pamfilije, Likije, kao iSirije.Glavni

izvor robova predstavljale su, uz ratnezarobljenike, prije sve-

ga zrtve kilikijskih i krecanskih gusara. Otuda je vjerojatno

potjecao velik broj robova grckog porijekla. No, valja uzeti uobzir da je dio stanovnistva grckih gradova, odnosno orijen-

talnih gradova s grckimcetvrtima koji su u raznim prilikama

bili osvojeni, takoder bio prodavan. Skiti, Itali i Afrikanci u 3.

stoljecu prestaju biti robovi.

Porijeklo robova nam je poznato iz prozopografskih prou-

cavanja dokumenata 0 oslobadanju (osobito iz Delfa). Osloba-

danje, robova sve je eesee nakon 3. stoljeca, sto je ocito u vezi

s ranije opisanom situacijom, To jedovelo do vrzina kola: vise

robova pojeftinjuje slobodan rad --- jeftin slobodan rad bio je

rentabilniji .od robovskoga, sto je dovelo do oslobadanja ~

manje robova opet poskupljuje nadnicarski rad ~ visoke nad-

nice dovode do nadomjestavanja slobodnih radnika robovima

~ viSerobova ... itd.

Kako bi se tom stanju suprotstavilo, pokusalo se,Cini se,

osobito u Ateni, s diferenciranijim uposljavanjem robova u ra-

dionice srednje velicine. Robovski rad koncentrirao seu grad-

skom obrtu i uslugama jos vise nego ranijih stoljeca. U poljo-

privredi robovi igraju manju ulogu. Specijalizirani rob u obrt-

nicko] radionici predstavljao je svom gospodaru izvor kapi-tala utoliko sto su bogati Grci cesto pokupovali robove da Ih

dalje iznajmljuju vlasnicima ergasterija, rudnika itd. Pri tom

su robovi cesto radiIi --- kako smo to vee vidjeli u 4. stoljecu

- za viastiti racun i rizik i viasniku davali tek pausalni dio

svoje nadnice.Mnogi robovi su na taj nacin zaradili dovoljno

da se mogu iskupiti. Ti slobodnjaci su pak povecavali broj

onih koji su bili prisiljeni prodavati svojuradnu snagu da

podmire zivotne troskove, ani su postajali punopravni gra-

dani, tj. nisu stekli pasivno ili cak aktivno gradansko pravo,

nego su imali slican status kao meteci. Pojedinci su trgovinom

iIi novcanim poslovima uspjeli steel bogatstvo i ugled.

koja je zapoeela u 4.stoljeeu, u iducim je stoljecima nadalje

rasla i komplicirala se.

U maloazijskim inekim otoenim polisima, koji su nepo-

sredno pripadali nekom ptolemejskom Hi seleukidskom vlada-

ru, u poljoprivredi su se, umjesto drzanja robova, razvile

druge vrste kmetskih odnosa kojisu tamo, u stvari, oduvijek-)

postojali, ali su sada postali vazniji. Radi se 0 podloznosti:

seoskih zajednica lidijskih, karijskih, frigijskih i drugih malo-

azijskih naroda na teritorijima starih grckih polisa, najcesce

spram drzave. Poznati su, na primjer, Pedijejci (sstanovnici

ravnice«), karijski seljaci na chari grada Prijene iii Frigijci na

podrucju grada Zeleje i dr. Ti su seljaci bili vezani za svoju

zemlju i morali su placati doprinose poIisima kojima su pripa-

daIi, ali se nisu smatrali robovima, tj. nisu se mogli prodavati,

niti odvajati od svoje zemlje. Taj sistem ovisnosti, dakle ti-

pieno staroorijentalni, vrlo je snazno prodro i u grcke polise

nakon dijadoskih ratova (0 tome ce jos biti govora u vezi s

helenistickim drzavama na Istoku), te je dalje poremetio ro-

bovske odnose, pogotovo jer se oslanjao na naturalnu ekono-

miju (davanje dijelovazetve).

Uspon saveza ipokusaji reformi u Sparti

Propadanje gradova-drzava u Grckoj i na vecini egejskih otoka

odgovaralo je, dakako, novimvelesilama.rali je podiglo i ugled

starih »plemenskih drzava« cije su strukture od davnine uka-zivale na neku srodnost sa staroorijentalnim tipom gradova.

Buduci da je pojam »pleme«, koji se u nasoj govornoj praksi

opcenito odnosi na pradrustvene zajednice pojedinih skupina

u krvnom srodstvu, vee davno izgubio to znacenje, bolje je u

ovom slucaju govoriti 0 savezima. Vee su u 4. stoljecu Beocani

i Tesalci igrali --- pretezno vojnicku ----ulogu u borbi za hege-

moniju u Grckoj, no ti nov! savezi helenistickog doba pokusali

su postici iu politickom, pa cak i privrednom smislu, osobit

polozaj.

U Grckoj su golern prostor zauzimale drzave bez razvoja

polisa (pa prema tome i bez antickog nacina proizvodnje i bez

88 Povijest helenizma Eta/ski savez 89

razvoja robovlasnistval), znatno veci prostor nego svi polisi ka granica bila chora polisa Sikiona, koji [e uskoro prihvacen



zajedno, cak ako zanemarimo Epir i Makedoniju. Tu su, u

srednjoj Grckoj, od zapada na istok bili: Akarnanci, Etolci,

Enijanci, Lokrani, Dorani iz Deride, Malijci, Focani, a u ve-

coj ili manjoj mjeri iBeocani (osim polisa na podrucju Beo-

tije: Tebe, Plateje iOrhomena); na Peloponezu bili su Elijci,

Ahajci i Arkadijci. (Tesalijci iHalkidijci bili su tako cvrsto

vezani uzmakedonsku drzavu da u nasim razmatranjima ne

igraju vise nikakve uloge.) Stalni ratni pohodi dijadoha i sve

manje znacenje polisa u cjelokupnom grckorn kontekstu prisi-

lilo je zajednice na tom podrucju da se zblize, a buduci da nije

postojalo srediste vlasti i moci koje bi moglo preuzeti, vodstvo

(i iskoristavanje), preostala je jedina logicna konzekvencija ~

da se sklopi savez (koinon).

Uzrok tome, sto je unutar tih podrucja razvoj tekao na

razlicit nacin, pociva, najvjerojatnije, u prvom redu na razlici-

tim geografskim polozajima. Istocne srednjogrcke naseobine

(od Enijanaca iMalijaca sve do Beocana) bile su tako blizu

strateskim vojnim putovima od Makedonije na Peloponez iu

Atenu, ili su bile tako prolazna podrucja, da su u 3. stoljecu

toliko iskrvarile da nisu vise bilesposobne za neki znacajniji

razvoj, Akarnanci i Elijcizivjeli su na zapadnoj grekoj obali,

tada kao i ranije daleko od vojnih interesa velesila, ali i od

trgovackih putova, buducida nisu imali vaznijih luka. U po-

voljnijem su polozaju bila plemena koja su na posredan nacin

sudjelovala u vojnopolitickim dogadajima, tako da su bila

prisiljena ucvrstiti svoj polozaj, ali su opet bila dovoljno dale-

ko da ne budu samljevena medu zaracenim stranama: nadalje,ako su im trgovacki putovi bili dostupni (na primjer Korintski

zaljev), a nisu bili tako bogati da bi njihovo zauzimanjebilo

zanimljivo za nadmocnog neprijatelja. Takva su podrucja bile

Etolija iAheja,

Etolija je granicila s Patraskim zaljevom (ulazom u Ko-

rintski zaljev) i prostirala se na sjever do Ambrakijskog gorja

i planina Dolopa, Na zapadu ju je dijelio Aheloj od Akarna-

nije, a na istoku Dafno od Lokride. Sredisnje etolsko svetiste,

aU ne iglavni grad u uobicajenom smislu, bio je Termon.

Aheja je na Korintskom zaljevu imala dugacku obalu; gorjeErimant dijelilo ju je od Elide i Arkadije, Na istoku je izpocet-

u savez.

Etolski savez

Iako je Etolski savez postojao vee u 4. stoljecu kao zajednica

naseobina istog dijalek~a, tek se za sukoba s Keltima, koji suprodirali na Jug, razvio u cvrstu saveznu drzavu. Savez se

ubrzo prosirio preko podrucja Enijanaca sve do Juzne Tesalije

ina podrucjeFocana pa je takopod njegovu vlast dospjelo i

sredisnje svetiste Delfi, priznatood svih Grka. Clanovi saveza

(uz Focane iLokrani iMalijci) zadrzali su doduse vlastitu

upravu, ali se izvrsna vlastsaveza koncentrirala u nekoliko

nadredenih ustanova.

Formalno je najvise tijelo bila Savezna skupstina koja se

sastajala (vjerojatno jedanput godisnje) u Apolonovu svetistu

u Termonu. Ona je odlucivala 0 zajednicklm zakonima !Jeao

i0 ratu i miru, te birala dostojanstvenike. Sastanke skupstine

priredivalo je, pa naravno i na njih utjecalo, savezno vijece

(svnedrion) ukoje su se tlanovi birali, doduse, po broju VO,l-

nika sto su ih imali, ali su ocigledno Etolci imali glavnu rijec.

Nije poznato da je ikad netko zauzimao istaknut polozaj, a danije bio Etolac. Izmedu clanova synedriona birala se komisija

od 30 clanova «tzv. apokleti) koja je fungirala kao kontrolni i

izvrsni-organ uz dostojanstvenike, a u prvom redu sudjelovala

je u donosenju vanjskopolitickih odluka.

Najvazniji polozaj zauzimao je nesumnjivo strateg, dakle

savezni vojskovoda, ali je to ostao izborni poloza] i nije se

mogao iskoristitiza stvaranje neke tiranije, iIi cak monarhije.

Uz stratega birali su se, takoder na godinu dana, jedan hiparh

(zapovjednik konjice), sedam blagajnika, jedan savezni sekre-

tar (grammateus) i jedan organizator svecanih igara (agiino-

thetes}. Malobrojni gtadovi koji su, uslijed ekspanzije Etolije,

dobrovoljno ili prisilno postali clanovi Saveza (na primjer 10k-

rijska luka Naupakt), zadrzali su doduse unutrasnju auto-

nomiju, ali su izgubili svoju vanjsku samostalnost, jednakokao isvaki polis koji je bio uklopljen u monarhiju.


Savez je imao jedinstveno gradansko pravo (sympolitie),

pri cemu su integrirani, ali udaljeni polisi smjeli zadrzati svo-

Razvoj u Sparti91

takoder dugo vremenaargoski krajevi (Epidaur), Megara na

Istmu, kaoi elijski iarkadijski teritoriji. Tako je utjecaj



je vlastito gradansko pravo koje je tada izjednaceno sa savez-

nim (isopolitie). To je u svako doba omogucavalo slobodu kre-

tanja izmedu pojedinih zemalja kao i gradova Saveza, tako

da, na primjer, gradanin s otoka Kefalenije, koji bi se pre-

seliou Fokidu, ne bi tamo bio smatran strancem niti bi izgubio

svoja gradanska prava, premda se u pravilu nije birao uunutrasnju upravu.

Ulazak Etolije u veliku politiku nuzno je uvjetovao i otva-

ranje u ekonomskom pogledu. Razvijeni robnonovcani odnosi

u drugim susjednirnpodrucjima utjecali su i na Etoliju, ali

nisu vise doveli do stvaranja privrede osnovane na robovlas-

nistvu, Pojacana diferencijacija pod zemljoposjednicima ple-

menitasima dovela je do koncentracije zemlje u rukama malo-

brojnih i izrazito oligarhijskih gospodara, a vladajuca klasa

nije vise bila identicna po rodu s aristokracijom. Do toga je

doslo vee zbog veza savezasa znacajnim gradovima kao Kalhe-donom, Hiosom iii Lizimahejom koji su (premda ne u pocet-

ku)prema njemu biliu izopolitickom odnosu. S druge strane,

sve je veci bio broj malih seljaka koji su, uslijed zaduzivanja,

izgubili vlasnistvo nad .svojom zemljom i nasli se kao ovisni,

nasljedni posjednici, opet nasvojoj njivi.

Ahejski savez

U nacelu se Ahejski savez vrlo malo razlikovao od Etolskog.

Ni .on nije predstavljao neku novostvorenu institucijunego

seoslanjao na ranije postojeci savez koji, medutim, u doba

grckog procvata nijeigrao znacajnije uloge. Najvaznija razlika

od Etolskoga bila je sto u pocetku stvaranja Ahejskog saveza

(280.god. pro n. e.) nije na njegovu podrucju bilo polisakoji

bi sa svojim gradskim chorama cinili granicu prema zemljo-

posjednicima, njihovim selima i u vecoj iiimanjoj mjeri ovis-

nim seljacima, Upravo je nekoliko tih gradova (Dima, Fare,

Patre) pri ponovnom savezu odigralo vodeeu ulogu. Kad se

taj Savez zbogunutarnje sloge pokazao nadmocnim spram svo-

jihsusjeda, poceo se ion siriti, U prvom redu vazni clanovipostali su Sikion (25t) i Korint (243). Clanovi saveza hili su

gradova u Ahejskom savezu bio znatno veci nego u Etolskome,

iako je iovdje pokazan isti razlog koji je sustinski pridonio

propasti velikih polisa; nekoc autonomni gradovi-drzave borili

su se za svaku mrvicu samostalnosti unutar Saveza, tako da

je u Aheji kao i kod izvanahejskih saveznika doduse vladala

simpolitija, aligradaniri iz Ege nije imao nikakvih prava u Si-kionu, onaj iz Korinta bio je bezprava u Egiju, itd. Taje cinje-

nica, zajedno s Jakim razlikama u vlasnickim odnosima izme-

dugradova i sela, bila kriva sto se Savez nije uspio razviti u

cvrstu teritorijalnu drzavu, premda je postojao zajednicki mo-

netarni sistem,

Vlada u Aheji takoder je poCivala na narodnoj skupstini

koja se sastajala ti Egiju, ali tu se, zacudo, biralo po grado-

vima i 'zemljama, dok je u Etolskoj skupstini svaki prisutni

gradanin - kao iu demokratskom polisu -- imao svoj glas.

Odlucna funkcija je i u Ahejaca bila u rukama stratega, bira-nog na godinu dana, koji je nakon dvije godine smio biti

ponovno izabran. Tako je Arat iz Sikiona od 245. godine pa

do svoje smrti (213.'god.) svake druge godine bio strateg i

vladao je gotovo kao monarh. I ahejskom strategu stajao je

uz bok jedan hiparh i jedan zapovjednikmornarice (nauarh).

Iz postojecih izvora ne moze se sigurno odrediti koju je ulogu

igrao Savjet.

Drugi savezi, kao Arkadijski, vrlo su se malo razlikovali

od ovih dviju mocnih saveznih drzava, ali nisu vrsili znacajni-

jeg utjecaja u borbama za vlast ili u drustveno-privrednom

razvoju toga doba,

Razvo] u Sparti

Sparta, iii drzava Lakedemonaca, kako se u tadasnjim izvori-

rna spominje, zapravo ine pripada ptavim savezima nakon

raspustanja Peloponeskog saveza, ali cemo se na njen razvoj

ovdje osvrnuti u kratkimcrtama jer je ova neobicna drzava

na vrhuncu svoje moci zacijelo imala mnogo vise zajednickog spodrucjima sa slabo razvijenim robno-novcanim odnosima, bez


razvijenog robovlasnistva, bez trgovinske razmjene, bez privat-

nog, individualnog vlasnistva i bez demokratske strukture,

Bezvo] u Spert l 93

Uz svoje udjele .na zemlji ostali Spartanci su, medutim,

izgubili sve privilegije koje su nekoc uzivali, jer vise nisu bili



nego s polisima u kojima su upravo ti faktori bili presudni.

To konzervativno drustvo je ocito bilo pod dojmom do-

gadaja nakon dijadoskih ratova, kad je vojska iz Egipta i Azi-

je prolazilaI Peloponezom,kad su Makedonci nekoliko puta

prodrli do najjuznijeg rta Grcke, kad su Lakonjani kao place-

nici vidjeli vise svijeta od svojih oceva, Spartanci su poceli

kovati novae da mogu platiti vlastite placenike. Tako je novae

nuzno postajao dijelom njihova privrednog sistema. Spartanci

su se poceli baviti prekomorskom trgovinom, ali se njorne nisu

ni obogatili ni osiromasili, Iz pocetka je zemlja sto su je obra-

divali heloti bila drzavno vlasnistvo, a bezemljasi (klaroi)su

odgovarali spartanskim porodicarna samo u pogledu obradi-

vanja, no vee je pocetkom 4. stoljeca zakon omogucio slobod-

no raspolaganje dodijeljenom zemljom. Grcki pisae Plutarh

(oko 46-120. n. e.) pise 0 tome u Agisovoj biografiji:

»Pocetak pokvarenosti inezdravih prifika u spartanskim odno-

sima pocinje otprilike u ono vrijeme kad .su Spartanci srusili aten-

sku hegemoniju i u svom gradu nagomilali zlato isrebro. Medu-

tim, dokle je god zakon ... 0 broju kuca .sto se smiju naslijediti

bio na snazi, isvaki otac odredio svom sinu nasljedni dio, vladao

je red i jednakost, sto je drzavu stitJilo od drugih pogresaka. Ali

se tada ... Epitadej (oko 400. god. pr. n. e.), utjecajni ali oholi

covjek teske naravi, posvadao sa sinom. Predlozio je zakon prema

kojem bi svatko imao pravo da svoju kucu i svoj dio zemlje,

dijelom jos za zivota, u svojoj oporuci ostavi bilo kome drugome,

Epitadej je to predlozio obuzet osjecajem mrznje, ali Spartanci,

vodeni svojom gramzljivoscu, prihvatili su prijedlog. Tim zakonom

su u svakom pogledu unistili say red. Utjecajni ljudi sirili su svoj

posjed preko svake mjere, a zakonite nasljednike po krvi onemo-

gucili su u njihovim pravima. Uskoro je cijelo bogatstvo bilo nago-

milano u rukama nekolicine, pa je tako drzava osiromasila. To je

imalo jos jednu posljedicu, naime sve dobre i plemenite namjere

su nestale, a procvali su najnizi porivi, uz zavist imrznju prema

posjednicirna.

Preostalo je jos sarno 700 Spartanaca, a medu njima mozda

samo stotinjak koji su bili vlasnici iIi posjednici zemlje. Svi drugi

gradani zivjeli su u gradovima kao mas a bez sredstava ibez prava.

Ako bi ih neprijatelj izvana napao, obrana je bila mlitava, ali se

stalno cekalo na prikladan trenutak da se provede drzavni udar i

srusi postojeci red.«

kadri pridonijeti potrebne kolicine poljoprivrednih proizvoda

za sisitije, zajednicke obroke, Zato su bili prisiljeni raditi se-

zonske radove kao nadnicari ili, cesce, preuzeli bi placenicku

sluzbu u tudini. Tipican oblik iskoristavanja ostala je, kao i

ranije, helotija, na zemlji koja je presla u individualno vlas-

nistvo. Helotizirani lakonijski seljaci inadalje su uzivali svo-je naslijedene parcele, nisu se morali odreci prinosa ostvarenih

na njima, nisu bili mobilizirani, nisu se smjeli prodavati, dakle

ni u cemu se nisu mogli usporediti s klasicnim robovima. To

robovlasnistvo je u Grckoj 2. i3. stoljeca stvarno bilo tako

propalo da se nije vise sirilo ni tamo gdje su se odgovarajuci

vlasnicki uvjeti kasnije i pojavili.

Golemo smanjenje broja punopravnih Spartanaca prijetilo

je Sparti smrtnom opasnoscu, jer se tako na presudan nacin

bila smanjila jezgra spartanske vojske. Vec su, doduse, dugo

vremena kraljevi uposljavali placenikeIz drugih zemalja, oso-bito u mornarici. No nerazvijena spartanska privreda je to

ogranicavala, Osim toga se, sa stajalista Spartanaca, pogorsa-

vaoodnos snaga izmedu vladajuce klase i iskoristavanih helo-

ta - pogotovo ako se uzme u obzir da su Mesenjani, nekadas-

nja helotska rezerva, vee od 369. godine bili izgubljeni, pa su

se racunali samo lakonijski heloti. No ni Lakonjani se u peri-

jeckim gradovima niposto nisu ubrajali u pouzdane saveznike

vladajuce manjine.

Prema tome, reforme subile neizbjezne, zeljela se izbjeci

revolucija. No vrijeme »Solonskih reformi«, kojima je na ra-

cun nekih politickih koncesija privredna moe privatnog vlas-

nistva ostala sacuvana - objektivno vazni kamen temeljae

anticke demokracije -bilo je davno proslo, Iz Sparte nije vo-

dio nijedan put u klasican polis. Ali i pokusaj da se pod Are-

jem II(308-265) Sparta pretvori u kraljevinu po uzoru na

orijentalne dijadoske drzave, propao je.

Tada je na celo nezadovoljnika opet postavljen kralj,

Agis IV (245-241). Njegovi su zahtjevi isli u prilog spartan-

skim bezemljaskim obiteljima U nevolji: otpisivanje dugova,stvaranje fonda zemlje za perij eke (15000 parcela oko priobal-

94 Povijest helenlzma

nih gradova), a prije svega - to je bila. jezgra reformi ~ do-

tadasnje zemljisne veleposjede, veepretvorene Uprivatno vlas-

Epirski savez 95

oni i neuspjesni, zacijeloostavili tragova na svijest lakonij-

skih narodnih masa.



nistvo, valjalo je ponovno podijeliti medu 4500 bezemljasa,

tako da iSpartanci bezemljasi opet dodu do zemlje. Otpisiva-

nje dugova je provedeno, buduCi da je inekoliko utjecajnih

veleposjednika bilo zaduzeno. Druge reforme su propale, a

Agis IV bio je osuden na smrt ismaknut.

Kralj Kleomen III (i35~222) je 227. godine pro n.

e. ponovno pokusao nasilnim promjenama u socijalnoj struk-

turi podignuti vojnu snagu Sparte, suocen s neprijateljskim

stavom Ahejskog saveza i arkadijskih gradova (Megalopolis)

iArga. Pristupio je tome mnogo dosljednije, a mozda i s

[acorn socijalnom motivacijom nego Agis IV. Kleomen je naj-

prije odstranio svoje protivnike .i nije trpio nikakvih pomoc-

nika, Pouzdano se zna da je ukinuo eforat, utjeeajni kolegij

od 5 clanova koji su bili uz kralja. Zatim je konfiscirao zemlju

i podijelio je (prema antickim izvorima) medu 4000 perijeka,

Nesto kasnije je oslobodio 6000 helota nakon placanja otkup-nine. To je prakticki znacilo da su postali vlasniei svojih par-

eela i morali sluziti vojsku, sto je takoder vrijedilo iza perije-

ke koji su dobili zemlju, Spartanski kralj proveo je taj udar

uz pomoc placenika izvana, a ponovno je stekao snaznu vojsku

eiji su pripadnici hili motivirani za obranu: imali su svoju

zemlju od koje je obitelj zivjela, premda skromno. Tu se jasno

nazire tendencija demokratizacije spartanskog drustva ~ bez

obzira na to da Iije to bila objektivna namjera iii ne. No ona

se nije mogla odrzati,

Uslijed promjena u Lakoniji, postepeno se uznemiravaloi seljacko stanovnistvo na podrucju Ahejskog saveza. Zahtjevi

za novom raspodjelom zemlje postajali su sve glasniji. Naj-

bolji nacin da se zaborave unutarnje poteskocebio je u antic-

ko doba, kao i u kasnijem klasnom drustvu, bijeg vladajucih

u rat. U savezu s Makedonijom i pod vodstvom makedonskog

kralja Antigona III Ahejski savez je 222. godine kod Selasije

pobijedio Spartu i protjerao Kleomena III. Spartanska oligar-

hija je ponovno zauzela svoja prava pod makedonskim namjes-

nikom, Brahilom, porijeklom iz Beotije. Pretpostavljamo

da su vlasnici i vlasnicki odnosi vraceni u ranije stanje: noizvan sumnje jeda su pokusaji reformi u 3. stoljecu, pa bili

To je vidljivo iz podrskevsto ju je tridesetak godina

kasnije pri ponovnim pokusajimaprevrata dobio kralj Nabis

(207~192); dvojna kraljevina nije, cini se, nakon Kleome-

na III bila ponovno uspostavljena. Nabis je poubijao bogate

Spartanee prije nego sto je njihovu zemlju podijelio bezemlja-

sima. Helotima je vratio vlasnistvo nad njihovom zemljom i

zenio ih je ~ dijelom i prisilno -- s clanovima spartanskihobitelji. Za razliku od masovnih svadbi u Suzi pod Aleksan-

drom Velikim, gdje su makedonski oficiri dobili zene iz iran-

ske aristokracije, a vojniei iz nizih klasa, tu se radilo 0 tome

da se takvim brakovima premosti jaz u prilog dotada potlace-

nih. Nabis je izgradnjom mornarice dao posao perijecirna u

priobalnim gradovima. Svojim brzim, malim brodovima trgo-

vali su igusarili izmedu Cikladskih otoka sve do Krete.

Ponovno je Ahejski savez ustao protiv tih revolucionarnihpromjena u lakonijskom drustvu, Nakon pocetnih uspjeha u

savezu s Rimljanima (Spartanci su zauzeli Arg gdje su tako-

der proveli preraspodjelu zemlje, a cak i Korint), Nabis je

bio porazen i ubijen u tzv. lakonijskom ratu (192.god.),Spar-

tanska drzava svedena je na dolinu rijeke Eurote, a perijecki

gradovi su pristupili Ahejskom savezu kao clanovis ogranice-

nim pravima.

Tako je helotija, cini se, potpuno nestala. Kasnije, (za

rimske vladavine) pojavljuju se heloti, uzMesenjane, u statusu

kolona..Pravu slobodu ocito.nisu jako dugo uzivali.

Epirski savez

Jos da se osvrnemo na sjever Grcke, na Epir, to brdovito pri-

obalno podrucje sto dijeli Makedoniju od Jonskog i Jadran-

skog mora. U pocetku helenistickog doba Epirski savez stajao

je u znaku potpune premoci Molosa, plemena iz unutrasnjosti

s kulturnim sredistem Dodonom. Kraljevi Molosa fungirali

su kao stratezi :Saveza i podrzavali su dinasticke odnose sMakedonijom. Tako je .Olimpijada, Aleksandrova mati, bila


moloska kneginja. Pod posljednjim Ajakidima, moloskom di-

nastijom, fakticki je postojala kraljevina Epir.

Makedonija i Grcka 97

S4 stalno u napasti da pojam »slobodnog« seljaka tumace.mno-

go sirokogrudnije nego sto odgovara istini.



U 4. stoljecu, kad su iIirska plemena vladala krajevirna

nad sjevernom granicom Epira, velik dio pucanstva nalazio se

u polozaju kmetova koje anticki autori nazivlju prospe-

latima, iusporeduju s tesalskim penestima ispartanskim

helotima. Iz kasnijeg epirskog doba nije nam poznat

neki poseban naziv, ali nema ni podataka 0 promjeni statusa

.tih seljaka. U malobrojnim gradovima(Butrot, Fenika,

Dodona) bilo je, osobito u obrtu, robova, sto je vidljivo izmno-

gih isprava 0 oslobodenju. Robova je bilo razmjerno malo ..i

nisu igrali znacajnije uloge u epirskoj privredi, koja je potpu-

no pocivala ma poljoprivredi. Zacijelo je tu, uz prospelate,

radilo (kao iz pocetka u Makedoniji) mnogo malih slobodnih

seljaka koji su obradivali zemlju sclanovima svojih obitelji.

U toj zajednici socijalni su problemi dakle bili slojeviti.

Ocitovali su se izmedu zemljoposjednika i ovisnih uzivalaca,

izmedu bogatih i siromasnih seljaka, izmedu gradskih robo-

vlasnika i robova, ali, dakako, i izmedu pripadnika razlicitih

etnickih grupa: Haonaca iTesprocana, Parana iTimfejaca,

te svih njih i Molosa. Didameja, posljednja kraljica dinas-

tije Ajakida i kcerka Pira II, bila je ubijena prilikom

ustanka stanovnistva grada Ambrakije (oko 232. god.). Suprot-

nosti izmedu grada i sela su, prema tome, takoder presle u

socijalne sukobe. Prodiranje Ilira sa sjevera i napadi Etolaca

s juga ubrzali su propast moloske prevlasti u Epiru.

Epirski savez koji je nastao nakon pada moloske monar-hije nije se u nacelu mnogo razlikovao od vee poznatih saveza,

Etolskog i Ahejskog. I tu je na celu bio strateg (prema nekim

izvorima bila su tri stratega s obzirom na tri ujedinjena pod-

rucja Molosa, Haonaca i Tesprocana) koji se birao svake

godine. Po narodnosti je bio iii Haonac iii Molos ali nije

poznato neko pravilno smjenjivanje, i, dakako, koliko je po-

znato, iz redova veleposjednika. Moguce je da su seljaci, ovis-

ni 0 njemu, bili clanovi skupstine ipodrzavali njegovukandi-

daturu (opcenito je u antickom proizvodnom procesu bioobi-

caj da seljaci ostaju clanovi skupstine dok ne izgube nasljednopravo uzivanja svoje zemlje); upravo zbog toga povjesnicari

Zajedno sa strategom vladao je po jedan hiparh isekretar,

dok je dvjema etnickim glavninama saveza - Molosima i

Haoncima - nacelubto po jedan:prostates. Synedrion (sa-

vezria skupstina) je vjerojatno zasjedao u Dodoni i imao

je. Vijeee za koje nemamo podataka kako se biralo ni kako jefunkcioniralo. Vaine zakljucke donosila je narodna skupstina,

»epiroti«. No kao isvuda, savjetovanjima su mogli prisustvo-

vati sarno oni koji su mogli svoju zemlju napustiti na nekoliko

dana, tj. zemlju su za njihoveodsutnosti obradivali ovisni

proizvodaci. Skupstina je birala magistratekoji su joj morali

polagati racune, potvrdivala je ugovore (ukljuCivsi inavjesta]rata), mirovne uvjete, saveze, ltd. Vazniji procesi odvijali su

se pred njom javno.

Koliko je velik bio utjecaj narodne skupstine, ovisilo je,

jamacno u velikoj mjeri, .0 osobi stratega. Ni u kojem slucajunevalja ga precjenjivati.

Od 192. godine Epirski savez je bio manje-vise rimska va-, . )

zalna drzava. U previranjima 3. makedonskog rata jedinstvo

Saveza se izgubilo, te je 167. god. pro n.e. nestao s politicke

scene.

Politicki tokovi (276-146)

Makedonija i Grcka

Proglasenjem Demetrijeva sina Antigona Gonate kraljem Ma-

kedonije (276-240) nakon njegove pobjede nad Keltima kod

Lizimaheje, nastalo je u toj zemlji doba politicke stabilizacije,

To se, medutim, nije odnosilo na udaljena granicnapodrucja

iizolirane posjede u Grckoj, kao sto su Korint iHalkida na

Eubeji. Tek je u borbi s Pirom I;moloskim kraijeni, ubijenim

272. godine u Argu, Antigon osigurao zapadne dijelove Make-

donije protiv Epira. Istodobno je ponovno prikljucio Tesali-ju Makedonskoj drzavi.


No. mnogo opasnija bila je nova svijest 0. moci koja je

nakon odbijanja keltske opasnosti sve vise rasla. Etolski sa-

Makedoni;a ; Grcka~

99

de nad Lizimahom kod Korupedija u Lidiji, stekao samostal-

no.st,do.duse podseleukidskim starateljstvo.m,al~ Eumen I



vez poceo se siriti prema istoku i sklopio je prve ugo.vo.re0.

izopolitiji s egejskim polisima. U Z to. se razvila izivahnadiplo.-

matska aktivnost Ptolemejevica, koji su u toku dijadoskih rato-

va stekli pojedine posjede u Egiju, protiv konsolidacije moci

Makedonije. Doista, egipatski kralj Ptolemej II uiivao. je.go-

tovo neogranicenu pomorsku prevlast na Egeju (»talaso.kra-cija«), Osiguravanje luka pod makedonskom kontrolom (prven-

stveno Halkida, pa Demetrija na tesalijskom poluotoku Mag-

neziji) putem jake politicke moci zacijelo mu se cinilo

opasnim.

Ptolemej Il je 267. godine, a da se iz pocetka nije vojno

angazirao, sastavio koaliciju grckih drzava, neprijateljski ras-

polozenu prema Makedoniji, na celu s Atenom iSpartorn, a

u kojoj su jo.s bile neke peloponeske grupacije, kao Ahejski

savez i Arkadijci. Spartanska ipeloponeska vojska pokazale

su se, medutim, daleko preslabe da bi kod Korinta probilezemljouz, pogotovo da zauzmu grad; Atenu su opkolili Make-

donci iona je kapitulirala 262. godine, Kad je ptolemejska

mornarica - prekasno - pokusala osloboditi Atenu iprobiti

prsten oko nje, Antigo.n Gonata se suprotstavio mornarickim

napadom na Ciklade koji supripadali Ptolemejevicima. Ptole-

mejevici su kod otoka Kosa dozivjeli presudni poraz i morali

sklopiti mir kojim je po.no.vno.bila potvrdena rnakedonska he-

gemonija nad velikim dijelom Grcke, Taj rat usao je u povijest

pod nazivom hremonidski rat (267-261), prema grckom drzav-

niku Hremonidu koji je proveo savez sa Spartom u narodnojskupstini,

Atena jebila prisiljena prihvatiti makedonsku posadu i

makedonskog namjesnika, Izgubila je pravo cak da kuje .svoj

novae, Na Eubeji Makedonci su, osim Halkidom, vladali iEre-

trijom. Put prema Korintu i na Peloponez kroz Etoliju ostao

je nesiguran, jer je Etolija svojom polittkomneutralnosti u

hremonidskom ratu stekla vecu moe u srednjoj Grcko.j:Focani

i Lokrani pristupili su u njen savez.

Daljnji dogadaji u Grckoj razvijali su se.ustanovitoj mje-

ri pod utjecajem izvanevropskih faktora. Pergam je, .tije-kom dogadaja koji su 281. godine dovelido Seleukovepobje-

(263-241) je neocekivano sklopio savez s Ptolemejem ipobi-"

jedio Seleukida Antioha I koji je prijestolje naslijedio od svog

oca Seleuka. Tako je postavljen temelj samostalnoj Pergam-

skoj drzavi, S, druge strane, Antioh II (261-246) uspio je

istisnutjPto.lemejeviee iz nekih jonskih ianatolijskih posjeda,

kao iiz juzne Sirije. U tom tzv, 2. sirijskom ratu bile su teobje izvanevropske zemlje do 253. godine' saveznici, Ali ubrzo

nakon smrti Antioha II zapoceo je 3. sirijski rat koji je trajao

do 241. godine. Pri tom je Ptolemej III Eurget (246-221)

zauzeo Kilikiju kao i pojedine otoke i priobalne gradove Male

Azije i Trakije (medu njima Efez, Samos iSamotrakiju), ali i

seleukidsku glavnuluku Pijeriju. Osim tih borbi Ptolemejevici

su imali teskoca i$ unutrasnjim nemirima, dok su se Seleukidi

uzalud trudili dasprijece konacno otcjepljenje formalno sa-

mostalnih iranskih satrapija, Kasnije cemo se opet vratiti ovim

zbivanjima,Buduci da su dvije najjace orijentalne velesile bile tako

zauzete na .Istoku, grcki i makedonski interesi su se i nadalje

sukobljavali na grckom kopnu, Godina 251. predstavlja u tome

znacajnu cezuru, U dotad gotovo beznacajnom gradu na sje-

vernom Peloponezu, Sfkionu, gradani su, pod vodstvom Arata,

protjerali svog tiranina isa svojiHl'gradom injegovom veli-

kom chiironi prikljucili se Ahejsko.m savezu. Arat koji je u

tom savezu doskora zaigrao presudnu ulogu kao.strateg, bio

se zblizio., s Pto.le:t;JlejeviCimakoji su mu osigurali finan-

cijsku pomoc, ali prvenstveno is novomsnagom koja je na-

stala u srednjoj Grckoj, Makedonski namjesniku Ko.dntJ.!.i

.,Halkidi, Aleksandar, odrekao sesvog rodaka Antigona ,U ,Go-nate iproglasio se kraljem (oko 25.3.god.). Ovo slabljenje rna-

kedonskih pozicija u srednjoj Grcko] omogucilo je cak i Ate-

ni da ponovo krene u nesto samostalniju politiku.

Makedonci su, doduse, 246. godine, uspjeli nanovo za-

. uzeti Korint, ali nisu mogli sprijecitida Ahejski savez (usprkos

nekoliko etolskih prodora cak do.Arkadije) ,ne postane i ostane

. najveca vlast na sjevernom Peloponezu.•Korint je 243. godineneocekivano pripao Ahejcima. Cak se i Sparta, koja je upravo


tada zdvojno nastojala vee opisanim reforrnama Agisa IV spri-

jeciti svoje unutrasnje rasulo, priblizila Ahejskom savezu.

MakedQnij~ f Rim 101

kopnenim- putem preko Skarfiskog prijevoja, .ali su istodobno

iskrcali vojsku na moru kod Butrota i zauzeli sjeverno-



Jedva je moguce, a'i nema mnogo smisla zadrzavati se sa

.svim ratovima i stalnim promjenama saveza nakon. smrti Anti-

gon<lGonate (240). I u drugoj polovini 3.stoljeeapr. n.e. Ma-

kedonija je nedvojbeno jos bila najrnocnija drzava.u istocnoj

EvropL Uklaparijem razvijenih polisa u drzavu kojom su kra-

Ijevi vladali kao apsolutni monarsi, ipak su na taj teritorij

poceli prodirati robno-novcani odnosi. Sistem heterija, tj. ple-

mickog savjeta pri dvoru, sastavljen od zastupnika aristokrata

po krvi, morae se povuci pred »rodacima« i »prijateljima« pre-

rna uzoru na sbir()orijentalna drustva, »Rodaci« i »prijatelji«

bili su naslovi dobiveni od kralja, a s njima se kralj dogova-

rao 0 uzem Hi sirem. krugu savjetnika, Tim sistemom su se

vojskovode idrugi dostojanstvenici Irnenovali »rodacima- i

»prijateljima«: koji .sudobfvali jos vece zemljisneposjede, ito

zajedno sa selima i svim seljacima u njima.· Otkad su grcki

polisi bili prihvaceni u makedonsku drzavu, ucestala su dava-nja zemlje igradovima, pri cemu su seljaci (tesalski itrakij-

ski, alisigurno ne i makedonski) prihvaceniu gradsku zajed-

nicu, ali bez gradanskih prava. Postali su podanicima gradova,<lu ~lu(;aju individualne raspodjele zemlje punopravnim gra-

danima postali su ovisni 0polisima, Kao u vecine seljaka u

drzavama 'starooriJentalnog tipa Hi u potlacenih autohtonih

stanovnika u gr~kim .kolonijama, njihov statusbio je »izmedu

slobode i ropstva«, kako su vee stari mislioci ustanovili. Isto-

dob~o .:mozemo pretpostavlU'da je grads,ki utjecaj bio do-

voljno jakda se u privrednom iupravnom sredistu Make-donije, tj, U ravnici Aksija izmedu Pele iTesalonike, razviju

prave forme antickog nacina proizvodnje, ukljucivsi i proiz-

vodrio robovlasnistvo, Topodrucje bilo je podijeljeno u okruge

(merides) na celu s namjesnicima, dok su u brdovitoj unutras-

njosti ostale vrijediti stare granice izmedu veleposjeda aristo-

kratskih rodova.

Presudan razvoj zapoceo je u Epiru, gdje je kraljevina oko

233. godine ustupila mjesto republikanskom savezu. Stirn je

bilo-povezano slabljenje drzavne strukture isto su iskoristili

ratoborni i pljackaski raspolozeni Etolci da prodru u jtiZniEpir,a to je potaknulo Ilire da navale sa sjevera. Oni su prodirali

epirski glavni grad Feniku. Ilirskamornarica, koja se uglav-

nom bavila gusarstvom po Jadranu; prvi put je stigla doPelo-

poneza.

Makedonija iRim

To je bio pravi trenutak,a i neposredan povod, da se nova vele-

sila, Rim, zainteresira za prilike na Balkanskom poluotoku.

Rimljani su upravo pobijedili u. 1. punskom ratu protiv Karta-

zana (264-241) ipojavili se kao nova pomorska sila. Nasilno

su ujedinili Italiju, pa je Jadran postao more koje ih je zanima-

10.U brzom ratnom pohodu Rimljani su pobijedili Ilire 229. go-

dine. Podrucja gdje suzivjeli Partinijci, jtiZnoilirsko pleme (u

danasnjoj Albaniji) i .Atintanci, pleme srodno Epircimavpro-

glasena su nezavisnim, ali su de facto to bile prve rimske va-

zalne drzave u tom dijelu Evrope. A granicile su s Makedo-nijom!

No, pogled Makedonaca bio je i nadalje upravljen na hege-

moniju u Grckoj, gdje su nanovo zaposjeli otpadnicku Tesa-

liju, ali im je Ahejski savez preoteo Arg. Tako je Ahejski

savez vladao cijelim sjevernim Peloponezom, dok je na jugu

Kleomen III dalje provodio reforme sto ih je Agls- IV

bio zapoceo u Sparti. UPeli i Sikionu su s nepovjerenjem

promatrali jacanje vojne moci sto su te reforme izazvale us-

Iijed reformama postignute drustvene ravnoteze, Napokon su

dovele do zblizavanja Ahejskog saveza i Makedonije, dok je

Sparta ocigledno bila potpomognuta od Etolaca protiv Aheja-

ca, a od Ptolemeja III protiv Makedonije.

Godine 225. Kleomen III osvojio je Arkadiju, pa su njego-

ve cete stajale u Argolidi kaoi u Korintu, gdje se sarno jos

tvrdavaopirala. Tada jestrateg Ahejskog .saveza, Amt, pozvao

Makedoncekoji su pod Antigonom III Dosonom (na vlasti od

229. god.) zauzeli Korint. Utoj situaciji makedonski sevladar

proglasio za hegemona novog Saveza Helena kojem su, uz Ma-

kedoniju i ovisne zemlje, pripadali Ahejski.savez, Epirski sa-vez, Beotski savez i nekoliko srednjogrckih drzavica - ali

102 PoVijest helenlzma

ni Atena, ni Sparta, ni Etolski savez: Helenski savez raspola-

gao je vojskom sastavljenom odkontingenata pojedinihclano-

Maked()nija t: Rim 103

pripadao zaposjednuti teritorij. Ali u tom 1. makedonskom

ratu (215-205) podrskaRimljana njihovimsaveznicima ogra-



va saveza: svaki Clanje takoder bio zastupljen u zajednickomsavjetu (synedrion).Za razliku od 'saveza iz 4. stoljeca, irani-

jih, polisi u tome nisu igrali nikakve uloge. To dokazuje da je

polis kao drustveno privredna jedinica, kao i specificni grcki

oblik robovlasnistva, bio zapao u nepovratnu krizu.

Savezna vojska, sastavljena pretezno od Ahejaca i Make-

donaca, pobijedila je kod Selasije 222. godine Kleomena III,

koji je pobjegao u Egipat. Spartu su okupirali Makedonci. Kad

je 221. godine Antigon III Doson umro, Makedonija je bila

mocnija, u geografskom pogledu, nego Makedonija za vrijeme

Filipa II, ali se po stabilnosti nisu niposto mogle usporediti.

Ratkoji je bio gotovo neizbjezan izmedu Helenskog i Etol-

skog saveza- protiv kojega je i bio osnovan - izbio je od-

mah nakon smrti Antigona III: tzv. »rat saveznika« (220--217),

osim neopisivih pustosenja naPeloponezu i u sredIljoj Grc-

koj, nije donio »nista novo«. Do mira u Naupaktu doslo je,

medutim, neposredno nakon velikog poraza Rimljana od Hani-

bala na Trasimenskom jezeru u 2. punskom ratu (218~201),

pa mozemo pretpostaviti dapostoji neka veza izmedu ta dva

dogadaja. Mladi makedonski kralj Filip V sklopio je 215. go-

dine ug~vor 0 savezu sKartagorn. U zakletvi je stajalo: »Voj-

skovoda Hanibal s Magonom, Mirkanom i Barmokarom i svim

elanovima Vijeca Kartazana koji su s njime, kao i sa svim

Kartazanima s njim na bojnom polju, izjavljuju pred Kseno-

fanom iz Atene, Kleomahovim sinom, poslanikom kralja Filipa,

sina Demetrijeva koji zastupa kralja L'Makedonce sa svim

njihovim saveznicima, da Rimljani ne smiju biti gospodari Ker-

kire, Apolonije, Epidamna, Para, Dimale, kao ni vladati Parti-

nijcima iAtintancima.«

Makedonci su, dakle, nastojali eliminirati rimske vazal-

ske drZavena obalama Juznog Jadranai sebi osigurati pristup

na Jadranskomore. U to vrijeme su, cini .se,Etolci bili daleko-

vidniji. Oni su iskoristili priliku u prvom sukobu izmedu Ma-

kedonije iRima da s Rimljanima sklope savez, prema kojem

su Rimljani prisvojim osvajanjima zadrzali pokretnu imovi-

nu (u koju su se ubrajali i robovi), a Etolcima jekao plijen

nicila se na pornorske operacije. Filip V je osvojio neka Ilirska

podrucja kao iAtintaniju iprisilio Etolce na separatni mir

kojim su oni izgubili prilaz na Egejsko more (sjevernuLokri-

du). U miru kod Fenike izmedu Makedonije iRima Rimljani

su jedva mogli ista postici osim da se ne osramote, tj. zadrzali

su starateljstvo nad Partinijcima, a Makedonci su se obavezalida nece poduzimati osvajacke pohode u Iliriji. Ali, 202.godine

Rimljani su pod Scipionom pobijedili Hariibala kod Zame, a

godinu dana kasnije je 2. punski rat okoncan. Rim je sada

imao na Zapadu odrijesene ruke.

U meduvremenu su, medutim, azijske prilike remetile rav-

notezu snaga u istocnom Sredozemlju itu odlucile daljnji tok

povijesti.

Seleukid Antioh III (223-187) ponovno je, slijedeci Alek-

sandrove tragove itragove Seleuka I, osvojio Iran sve do gra-

nica Indije (206.god.), s jednako kratkotrajnim uspjehorn kaoinjegovi prethodnlci.rali uz neobicno velik porast ugleda mla-

dog vladara. Ptolemejevici su morali ocekivati da ceAntioh sada

ponoviti stari seleukidski zahtjev nad obostranom Jordanijom,

Obratili su se za pomoc Rimu iMakedoniji. Flip V je, medu-

tim, sklopio tajni sporazum s Antiohom III i napao uporista

Ptolemejevica injihovih saveznika u Egejskom moru, dok su

Seleukidi napali jug Sirije. U godini kad su Rim iKartaga

sklopili mir (201),rnakedonska je vojska zauzela ptolemejski

Sames - i prodrla ~ pergamske irodske krajeve.

Rod, Pergam, pa cak iAtena, pozivali su u pomoc Rim.

Zapoceo je 2. makedonski rat (200~197). T. Kvinktije Flami-

nin je potisnuo makedonske cete u Tesaliju i tamo ih, uz

pomoc Etolije koja je 198.godinestupila u rat na rimskoj stra-

ni, odlucno porazio. Makedonci su se morali odreci svih pos-

jeda u Grcko] (Tesalija, Eubeja, Korint) kao 'i novih osvajanja

u Kariji iTrakiji, zatim platiti EnmenuH iz Pergama odste-

tu, a Rimu predati mornaricu.

Prigodom Istamskih .igara ~ sportskih iumjetnickih nat-

jecanja koja su se u Posejdonovu east odrzavala na Korintskojprevlaci - Flaminin je 196.godine objavio senatski zakljucak

104 Povijest helenizma Makedoniia i Rim 105

o »slobodi« svih grckih gradova u Evropi i Aziji. Rimljani su

se pri tom posluzili politikom koju suu 4. st. pro n. e. provo-

dili Perzijanciu Grckoj: podupirali su uvijek slabiju stranu

donije, zacijelo je uznemirio Rimljane, pogotovo jer je Antioh

III odmah zauzeo Lizimaheju i tamp ustanovio svoj glavni

stab. Do tada se Rim bio senatskim zakljuckom vee angazirao



stalno -zaracenih stranaka u Grcko]. Istodobno su prihvatili

politiku dijadoha kojom su proglasavanjem manje ili viSe

imaginarne slobode nastojali pridobiti grcke gradove za sebe u

borbi s helenistiekim kraljevinama. A Grci u polisima su se

stvarno neopisivo tvrdokorno drzalievoje zastarjele politikeizoliranih gradova-drzava. To je Rimljanima dobro doslo kao

protuteza Makedoniji, nepouzdanom savezniku Etoliji i nemir-

nim Seleukidima, a ikao pouzdan zalog grcke nemoci. Cak su

iz Grcke povukli sve svoje cete, iako su je i nadalje budno

nadzirali.

Grci su razlicito reagirali na te mirovne uvjete, 0<:emupise

grcki povjesnicar Polibije, cijoj »Povijesti svijeta« zahvalju-

jemo poznavanje ovihdogadaja:

»Kad se Grckom pronio glas 0 tom zakljucku Senata, svi su

biIipuni povjerenja i radosti, Sarno su Etolci prigovarali, jer subili ljuti sto su im se nade izjalovile. Tvrdili su da ne sadrfavajunista stvarno, samo obecanja na papiru. Dazbune one koji suih uopce htjeli poslusati, pozivali su se na tekst zakljucka itvrdili,primjerice, slijedece: da sadrzi proturjecne odredbe u vezl s gra-dovima pod okupacijomFilipa (V); s jedne strane, Filipu jezapo-vjedeno da povuce svoje vojnike ipreda gradove Rimljanima, sdruge, pak, da povuce svoje vojnike i gradovima dade slobodu.Ovi .se posljednji poimence nabrajaju; to su azijski: Rimljanimaoeito valja predati evropske: Orej, Eretriju, Halkidu, Demetriju iKorint. Svakomemora biti jasno da ce Rimljani ubuduce ugnjeta-vati Grcku umjesto Filipa i Grcka ce samo promijeniti gospodara,

ali nece postati slobodna.«

Antioh III, koji je·200. godine pobijedio Ptolernejevice kod

Panija i vee pripojio zemlju s ove i one strane Jordana svo-

[em carstvu, do 197.godine je morskim putem zaposjeo vecinu

ptolemejskih posjeda na zapadnoj obali Male Azije ipriblizio

se Helespontu. S druge strane, njegova je kopnena vojska za-

obisla pergamske kopnene posjede s Istoka iSjevera kako bi

se sjedinila s mornaricom, Prijelaz u trakijski Hersonez pro-

veden je 196.godine.

Premda je faj prodor sasvim ocigledno imao za svrhu os-vajanje trakijske obale, ticao se, dakle, 'u prvom redu Make-

zaslobodu grckih gradova. Uvlacenje Rima u ovaj rat zaeijelo

nije bilo bez utjecaja kartaskog vojskovode Hanibala koji je

nakon poraza kod Zame (202. god.) pobjegao u Aziju 'i postao

savjetnikom seleukidskog kralja.

Situacija u istocnom Sredozemlju isla je u prilog seleukid-skim ambicijama, Dok su Ptolemejevici sve svoje posjede u

Egejskommoru, osim Cikladskog otoka Tere, bili izgubili, Etol-

ci su se, ovog puta,suprotstavili Rimu, zacijelo jer su bili razo-

carani ishodom 2. makedonskog rata u kojem su sudjelovali

na strani pobjednika, Rima, ali je njihov udio u plijenu bio

neznatan.

Etolski savez je Antioha III imenovao vojskovodom s ne-

ogranicenom vlascu (strategos autokratiir}, kaosto je svojedob-

no Korintski savezbio imenovao Aleksandra.

Uostalom, cini se da je grckim gradovima vee bilo dozlo-

grdilo neprestano ratovanje, a i n,ije im bilo jasno kakvi su

odnosi vlasti izmedu Rima, i Seleukida. U to] situaciji bilo je

svejedno na kojoj su strani, bilo je vazno samo da to bude

pobjednicka strana.

Kad je Antioh III napokon, na pritisak Etolaca, 192. go-

dine uplovio s dijelom svojih ceta u luku Demetrijadu, ustano-

vio je da su uz njega samo Tesalci, Beocani inekoliko bezna-

cajnih grckih drzava. Iz~stali su Ahejci iMakedonac Filip V,

koji ni od jednih ni od drugih nije mnogo ocekivao.

Razmjerno malena rimska vojska je 191. godine kod Ter-

mopila razbila seleukidsku vojsku. Antioh III se povukao u

Malu Aziju, gdje je 189. kod Magnezije na Sipilubio pot-

puno porazen od jedne rimsko-pergamske armije, pod L.

Kornelijem Scipionom, pa se morao povuci iz cijele Male Azije

do gorja Tauros, Rodski, pergamski irimski brodovi pot-

puna su unistili njegovu egejsku flotu. Rimsko-makedonska

vojska je 189. godine pobijedila iEtolce, ali jesavez s njima

ostao sacuvan (radi ravnoteze prema Makedoniji), ali nije kas-nije vise odigrao nikakve politicke uloge.


Rim jesada zavladao Grckom iMalom Azijom, a da nije

ta podrucja pripojio. Mirom u Apameji (18~tgod.) Rodu su _

pripale Karija i Likija, a ostali dio Male Azije (osim Kilikije)

FiliJzofija __ religija 107

Razvoj kulture



dobio je pergamski kralj Eumen II.

Buduci da je Makedonija ostala nepobijedenava da je ---

nevodeci rata- tako reel iza leda Rimljana dosla do tesalskih

podrucja i vazne luke Demetrijade, mir se u Grckoj nije

mogao dugo odrzati, Kad su Pergamci 171.godine osumnjicilikralja Perzeja, koji je vladao Makedonijom nakon smrti Fi-

lipa V (179), da se kriomice naoruzava, Rimljani nisu dugo

cekali. Vojska pod zapovjednistvom konzula L. Emilija

Paula je 168. godine tako temeljito porazila Makedonce kod

grada Pidne, da se nisu mogli oduprijeti ni podjeli svoje

drzave na cetir! republicke regije (Perzej je bio zarobljen i

odveden u Italiju). Te regije nisu smjele, bez dozvole iz Rima,

odrzavati medusobne veze, a kovale su svaka svoj novae.

Makedonsko kraljevsko blago,koje je jos bilo vrlo veliko,

preneseno je iz Pele u Rim. Rimljani su pljackali i gre-ke gradove koji irn se nisu potpuno pokorili i ukinuli su Etol-

ski savez. Ahejskisavez je morae dati 1000 talaea medu koji»

rna je bio i historicar _Polibije.

Posljednji put je doslo do pobune 148. godine, kad je neki

lazni Filip, Perzejev sin, stao na celo Makedonaea protiv Rim-

ljana, _ai Ahejei su, uz potporu nekih srednjogrckih drzava,

poduzeli zdvojni pokusaj da obranesvoju samostalnost od

stvarne vlasti Rima u Grckoj, Tek su tada Rimljani proglasili

Makedoniju svojom provincijom, odlucno pobijedili 146.godi

ne Ahejski savez, zbog »zastrasivanja« razorili grad Korint(kao sto je dvjesta godina ranije Aleksandar razorio Tebu) .

tako neutralizirali svog trgovackog konkurenta, zadnjeg nil

grckom kopnu. Dragocjeno umjetnicko blago odvuceno je iz

Grcke u Rim.

Iz pocetka je na celu Helade bio namjesnik (prokonzul)

Makedonije, premda se ponovno pocelo govoriti 0 slobodi gra-

dova s obzirom na porazene Makedonee 'i saveze, Ali tu se ra-

dilo, kao u dijadoskim drzavama, samo 0 unutarnjoj gradskoj

autonomiji koja se odobravala iii uskracivala.

Kao politlckifaktor Grcka vise nije u antickoj povijestiigrala nikakvu ulogu.

Postojanje jednog grcko-makedonskog vladajuceg sloja- ka-

ko god tanak on bio - u nekim regijama onih zemalja sto ih

je Aleksandar bio osvojio, uvjetovalo .je, poeevsi od 3. stoljeca

pr. n. e., izrazito sirenje helenisticke kulture. Kaosto je vla-

dajuca ideologija uvijek ideologija vladajuce klase (Marx),

tako je i vladajuca kulturauvijek kultura vladajuce klase,

Gdje se vladajuca klasa moze identificirati sa stanovitim etno-

som ili etnickom grupom, ivladajuca kultura je drustveno i

etnicki uvjetovana, kao sto se suprotnosti izmedu vladajuceg

sloja i narodnih masa u tom slucaju takoder izrazavaju drus-

tveno i etnicki, Na kulturnom polju, medutim, za razliku od

drustveno-ekonomskog, brzo dolazi do medusobne razmjene i

do promjena u .svim smjerovima. Osobito su novi glavni gra-

dovi 'Seleukidske drzave (Antiohija), Ptolemejske drzave

(Aleksandrija) i Pergamske drzave (Pergam) postali zna-cajna sredista grcke kulture u Siriji, Egiptu, odnosno Maloj

Aziji. Uz njih su-se odrzala ineka stara klasicna sredista una-l

toe smanjenju iii potpunom nestanku njihova politickog ieko-

nomskog znacenja (n prvom redu Atena).

Filozofija ireligija

U tome polisu je utjecaj velikogctrozvijezda - Sokrata, Pla-

tona i Aristotela -- iz 5.i4.stoljeca pron. e. -- ostao dovoljnojak da je Atena iu doba helenizma ostala privlacna za filozofe.

Pod trijemovima (peripatos) gimnazija, gdje je Aristotel nau-

cavao, i nadalje su se okupljali peripatetici. Njihov najvazniji

predstavnik bio je Teofrast (oko 372 - oko 288) koji se prije

svega istakao na polju povijesti filozofije. Straton (oko 350-

oko 270), njegov nasljednik, bavio se, izmedu ostalog, naucava-

njem 0 dusi, za koju nije drzao da je besmrtna. Premdase u

peripatetickoj skoli nakon 3. st. pron. e. nisu vise pojavile zna-

cajnije Iicnosti, djelovala je sve do srednjovjekovne arapske

filozofije kojoj dugujemo poznavanje velikog dijela Aristote-lovih spisa.

108 Povijest helsnlzma

U anticko doba su i druge filozofske skole bile vrlo zna-

cajne. Bile su obiljezene dubokom iopseznom krizom polisa.

Taj se odnos najjasnije ocituje u skepticizmu. Njegov osnivac,

Filozof /ja / rel ig /ia 10 9

drzavom u kojoj vi~e ne bi bilo razlika izmedu bogatih i siro-

masnih, kao ni 'izmedu Grka ine-Grka (sbarbara«). Stoici su,

doduse, za razliku od epikurejaca iskeptika, smatrali zajed-



Piron iz Elide (oko 360 - oko 270) stavio je u pitanje prepo-

znatljivost vanjskog svijeta; po njemu je potpuno savrsenstvo

(arete] u postizanju apatije (nepostojanju strasti) i ataraksije

(dusevnog mira). Sumnju Umogucnost spoznaje Izrazio je

Karnead iz Kirene (214-129), cije naucavanje poznajemo je-dina iz Ciceronovih djela, suprotstavljajuCi je teoriji vjerojat-

nosti, prema kojoj ljudsko djelovanje nije unaprijed osudeno

na beskorisnost.

Isto tako u suprotnosti s tradicionalnom filozofijomu po-

lisu stajao je osnivac epikurejske .skole, Epikur, porijeklom

sa Sarna (341-270) koji nije promatrao pojedinca kao

clana neke zajednice (na primjer zajednice polita, koja je

mogla postojati i bez pojedinaca, dok pojedinci bez nje .nisu

mogli postojati), nego je priznavao drustvene skupine jedino

kao sumu individualnih bica koja su se udrufila na temeljuugovora. Ipak, Epikurnije odbacivao drzavu jer je uvidioda

je jedino u okviru drzavnog zakonodavstva moguce razvijanje

svih duhovnih ikulturnih tokova. Njegova velika vaznost je u

nastavljanju Demokritova atomizma. Stvorio je kozmicki sis-

tem sagraden na racionalnim principima, bez ikakvog utjecaja

bogova na ljudski zivot. Iz prirodnih pojava izbacio je sve

misteriozno i tajanstveno, objasnivsi njihove zakonitosti. Na

taj nacin se covjek, osloboden straha od smrti i drugih tjes-

koba, trebaoposvetiti (u dusevnom miru i tjelesnom zdravlju)

najvisem cilju: tjelesnom iduhovnom uzivanju. ad Epikuro-vih djela ostalo nam je sacuvano samo nekoliko fragmenata na

pergamentu, a druga nam je prenio pisac Diogen Laertije (pr-

va polovina 3. st. .n. e.), Epikurova naucavanja sadrzava ipje-

sma »O naravi stvari« rimskog pjesnika i filozofa Lukrecija

(1. st. pr. n. e.). Na epikurejskim javnim predavanjima u ke-

posu (svrtu«) sudjelovale su i zene i robovi.

Oko problema srece okretala su se i razmatranja stoika.

Ta se skola nalazila u jednoj atenskoj dvorani sa stupovima

(stoa), Osnivacemstoicke filozofije smatra se Cipranin Zenon

(oko 335- oko 262) koji [e tezio, kako se razabire iz malo-brojnih sacuvanih fragmenata njegova ucenja, za svjetskom

nicu neophodnorn, no ta zajednica nije vise polis, nego svijet

koji se - prema Kleantu (331-251) iHrizipu (274~204) -

manifestirao kao savrsen red kozmosa u Zeusu, U stoickoj pri-

rodnoj filozofiji je, doduse, vladao materijalisticki princip,

kao i u epikureizmu, ali on je ocigledno bio teleoloski deter-miniran. Bozanstvo je kao »vodeci princip« odredivalo sve sud-

bine u vjecnom kruzenju tpronoia, »providnost«), Zbog toga.je

mudrac zivio osloboden afekata, ravnodusan prema ljubavi,

mrzn]! i strahu od smrti, Najveca je krepost zivjeti u skladu

sa svjetskim zakonima koji svi vode k jednom konacnom cilju,

Takav stay dovodio je - jamacno od drugog polazista nego u

skeptika - takoder do apatije.

Izopcenje bogova iz neposredne svakidasnjice gradanskog

zivota, gdje su u klasicno doba, doba drzavnog kulta u polisi-

ma, bili stalno prisutni, niposto se ne smije zamijeniti ate-izmom. Naprotiv, iako su vanjske kultske forme ostale iste,

religija kao da: je dozivjela neko prqdubljivanje; antropomorf-

nim bogovima su se,na primjer, cak i smijali, podsjecajuci na

»afere« koje su im se u starini (npr. u Homera) pripisivale, a

obrazovaniji slojevi priklonili su se apstraktnim bozanstvima,

kao Tihe (sudbina, sreca), Seljacko pueanstvo grckih gra-

dova se, naprotiv, prisjecalo starih tajnih kultova bozice

zemlje i plodnosti, Demetre, koje] je u Eleuzini (u zapad-

noj Atici) bio posvecen sredisnji.hram: gradski obrtnici su se

radije priklanjali orgijastickim rnisterijirna boga Dioniza. Usvakom slucaju, tu se radilo 0kultovima spasenja, koji su svo-

jim pripadnicima (jedino njima) osiguravali blazenstvo poslije

smrti. Tako su religiozne predodibesirokih narodnih masa

nadilazile skepticisticki nacin misljenja elitne helenisticke inte-

ligencije.

Premda se kod ovih misterija radilo 0 starim grckim tradi-

cijama, ipak se ne moze zanemariti orijentalni utjecaj u reli-

giji (Dionizov kult potjecao je iz Frigije) koji je bioosobito

izrazen u helenisticko doba. Tome je znatno pridonijelo to sto

su Grci i Makedonci, koji su predstavljali vladajuci sloj u gre-clziranimorijentalnim gradovima,a pogotovo u glavnim gra-

I110 Povljest helenizma.

dovima drzava dijadoha, nastojali identificirati tamosnja bo-

zanstva sa svojima; tako je, na primjer, najvisi sirijski bog

Bal identificiran sa Zeusom, bozica plodnosti i materinstva

Knjizevnost 111

bila vladajuca, ne samo u samoj GTcko]nego u svim helenis-

tickim zemljama pod. makedonskom vlascu: tamo je naime

grcki bio prvi sluzbeni jezik kojim suse sluzili i obrazovani



Atargatis s Afroditom itd. (sinkretizam). Pri tom su se istoc-

njacka bozanstva pokazala kao daleko jaca - zbog svojevece

popularnosti, tako da su grcki bogovi mnogo cesce morali po-

primati sirijske, anatolijske ili egipatske kuItne osobine nego

obrnuto. Ali ioriginalni orijentalni bogovi, koji nisu dozivjel!

sinkretizam, prodrli su u Evropu - Izida i Mitra vee od 4.

stoljeca pro n. e. I .Zaratustrino naucavanje se u to dobasirilo

iz Perzije preko Grcke, pa sve do Italije, Na Istoku, naprotiv,

sve sto su uzeli od grckih bogova bilo je pokoje ime sto su ga

pridodali svojim bozanstvima uz njihovo izvorno irne.

Osobit utjeeaj na Zapad izvrsili su orijentalni misteriji,

Takvih tajnih naucavanja, koja su propovijedala uskrsnuce

nakon smrti, pa cak iproglasenje umrloga bogom, bilo je mno-

go. Protagonisti tih misterija su izvorna vegetacijska bozan-

stva koja su se (u skladu s neprestanim postajanjem i nestaja-njern u prirodi) svake godine ubijala i ponovno uskrsavala

(sto se najcesce slavilo trodnevnim svecanostima uproljece):

fenicki Adonis, sirijski Atis, egipatski Oziris (umjesto njega

kasnije Sarapis), au vezi s posljednjim sudom iperzijski bog

Mitra. Od uskrsnulogase ocekivao mir i iskupljenjeod zemalj-

skfh nevolja za svakoga, ali su sarno clanovi grupe oko miste-

rija smatralida su spaseni za vjecna vremena.

Tu vjeru u bozanstva - »iskupitelje« (spasioce) nastojali

. su helenisticki kraljevi iskoristiti za sebe ito tako da su sami

sebe proglasili »iskupiteljima« (soter)' istvorili oko kralja od-

govarajuci kult. No s time nisudoprli izvanuskog vladajuceg

kruga, Orijentalne narodne mase su pod »iskupiteljima« ocitopodrazumijevale idrugacije karaktere nego sto s~im nudili

makedonski kraljevi. U prvom redu, tim je »spasiteljima« ne-

dostajalo ostvarenje osnovne ideje misterija: mir. .

Kniizevnost

Knjizevnost je doduse bila u uskoj vezi s filozofijom I: religi-19m, ali ne i u njihovoj sluzbi, Naravno, grcka je knjizevnost

orijentalci. U Prednjoj Aziji V F ! P rasireni aramejski jezik bio

je, naprotiv, opci pucki jezik i jezik sporazumijevanja trgova-

ca i voditelja karavana.

Vee je krajem 4. stoljeca u Ateni nastala tzv. nova kome-

dija, koja nikad nije dostigla velicinu Aristofanovih komedija.Ona se pretezno orijentirala na drame Euripidova kova, Pred-stavnici nove komedije, npr. Menandar (342. do oko. 292)

iFilemon (oko 360. do oko 264) nisu se vise bavlli preble-

mom polisa, nego temama koje su obradivale brige i nevolje

pojedinaca, ponasanje pojedinih tipova, primjerice mizantro-

pa, skrca Itd., ali i soeijalnih grupa, na primjer seljaka, hetera,

robova ili placenika, Odvracanjem od politickih tema

komedija je u skladu s filozofskim smjerovima, Ta tenden-

cija se ocituje iu cestOIDizrugivanjubozanskim mitovima na

pozornici. Od nove komedije vrIo ih je malo nadzivjelosvoje

vrijeme. Jedan jediniMenandrov komad ostao nam je sacuvan

na papirusu: »Dyskolos« (»Covjekomrzae«, doslovce »mrzovo-

ljan, nezadovoljan«); drugisu mim poznati samo iz fragmena-

ta ili latinskih prepjeva (Plaut, Terencije). Ipak, pjesniku valja

priznati fini psiholoski dar opazanja,

Pucka lakrdija, inace slabo zastupana u kazalistu, zadrzala

je, naprotiv, svoju aktualno-politicku, satiricku notu; tu valja

napomenuti da ni ovdje ..satira nije vupucena na oligarhiju

polisa ili na aberacije demckracije u polisu, nego nanove

drustvene snage, ukljuCivsi i kralja. .Tragedija.ikoja je bila potpuno ..vezana uz polis, izgubila

. je na znacenju, premda su se komadi velikih dramaticara,

Eshila, Sofokla i Euripida (ali vee kao »klasici«) stalno izvodili

ili preradivali. Novih stvari uopce nije bilo.

Dakako, iako su ina orijentalno-helenistickim dvorovima

kao i u nekim vecim gradovima, kazalista postojala i u

njima se odrzavale predstave, nlegipatski ni sirijski ni bilo

koji drugi helenizam nije stvorio trageda.

Naprotiv, pojavom Grka odnosno Makedonaea kao samo-vladara po uzoru na orijentalne despotije, odnosno vladavine

/

112 . Povijest helenizma

slicne despotskoj, pojavile su se i nove forme u lirici i epici, od-

nosno forme koje su do tada bile manje znacajne, pocele su

. se isticati. Tako je »pobjednicka pjesma« (epinikion), koja je

Knjiievnost 113

njegovi junaci vecinom potjecu iz nizih i srednjih gradskih

slojeva: obrtnici, vlasnici bordela, svodilje, ucitelji. Medutim,

njegov literarni izraz karakterizira arhaicni jonski dijalekt



u klasieno doba bila osobito posvecena pobjedniku na OHm-

pijskim igrama (Pindar, Bakhilid), .ustupila mjesto slavospje-

vima (enkomion) u cast vladara. Vrlo je poznat, na primjer,

slavospjev u cast Ptolemeju IIsto ga je spjevaopjesnik Teo-

krit, porijeklom iz Sirakuze, koji je zivio na aleksandrijskomdvoru; na pocetku pjesme usporeduje Ptolemeja, smrtnika, sa

Zeusom, besmrtnikom:

»Zapocnimo sa Zeusom - zakljucimo sa Zeusom, v: i muze,kad u pjesmama hvalimo najvrednijeg medu besmrtnimal Medunajbolje smrtnike ubrajamo Ptolemeja, najkrajnijeg a opet u sre-dini, koji ipak nadvisuje sve.«

Buduci da se u tim pjesmama navode najvazniji podaci 0

zivotu slavljenika, one su bile vrlo vazne u razvoju memoar-

ske literature i biografije. Uspjesni vojskovode koje u ono vri-

jeme valja jos ubrajati u obrazovane slojeve, slavili su sami

sebe isvoja djela, pa tako i moloski kralj Pir i ahejski strateg

Arat.

Sto se tice epskog pjesnistva, Apolonije Roj.ilanin (oko

295 - 215) jos jednom se pozvaona veliki homerski ep, ali

svoje djelo »Argonauti« nije predvidio za puk, nego kao lek,tr-

ru elitno obrazovanih krugova. ViSe su uspjeha, cini se,

postizali mali epovi (epiliji) pjesnika Kalimaha (umro oko 240)

koji je takoder zivio na aleksandrijskom dvoru. No njegovo

pjesnistvo ostalo je dvorsko pjesniStvo koje nije doprlo do

grckog naroda izvan glavnih gradova, ni do mase orijentalnog

pucanstva.

Od Apolonija i Kalimaha je nesumnjivo bio znacajniji Teo-

krit (prva polovina 3. st. pro n. e.) cije nas »Idile« (doslovce

»slicice«)podsjecaju na barokno pastoralno pjesnistvo, ali koje

je zivopisno prikazivalo izivot drustvenih slojeva u prijestol-

nici Aleksandriji: .

»Gradanimagrada kao i stranciII,llJ.nudi stol isto: stavi naplocu ipailjivo racunajl Mnogibi sedrugi mjenjac ispricao: Kekna zahtjev isplaeuje novae - cak I.iz inotemstva ~ i nocul«

1 Heronda (vjerojatno s Kosa) izsredine 3. stoljeca ispje-

vao je svoje takozvane »hrcmeeijambe u Aleksandriji. Kaonijedan iz svog doba, Heronda je pomnopromatrao narod,pa

tije su finese bile, jamacno,pristupacne sarno obrazovanoj

eliti.

Osobit oblik lirike helenistickog doba je didakticka pjes-

rna koja znanstvene iIi tehnicke spoznaje Izrazava u stihovima

(prikladnima za ucenje napamet). Sacuvana je pjesma Arataiz Sola (oko 310-240) 0 »Nebeskim pojavama- koja se nado-

vezuje na djelo astronoma Eudoksa iz Knida.

Odlucujuci faktor za koncentraciju pjesnika grcke rijeci u

Aleksandriji bilo je postojanje Museiona (muzeja) s njegovom

proslavljenom bibliotekom. Anticki muzeji smatrali suse hra-

movima muza u kojima su one »stanovale«, a ne zbirkama

umjetnina i starina. Jedino je na ptolemejskom kraljevskomdvoru museion. postao znanstvena ustanova. Aleksandrinska

biblioteka je navodno sadrzavala 700 000 svitaka, Pergamska

oko 200000. Znacajne biblioteke posjedovali su imakedonskiipontski kraljevi (Perzej), Javne biblioteke bez znanstvenog

istrazivanja postojale su.vmedutim, u mnogim grckim polisi-

rna, a smijemo pretpostaviti da se u helenisticko doba p()celosir'iti iknjizarstvo za koje je dokazano da je postojalo, iako u

manjem opsegu, vee od 5. st. pro n. e. Prve ilustracije knjiga

u~azuju i na postojanje bibliofila.

Knjizarstvo se pocelo uspjesnije jrazvijati nakon otkrica

postupka za dobivanje pergamenta iizivotlnjske koze (oko

180. god. pro n. e.), i to iz vpccetka sarno u Pergamu, jer se

proizvodnja ogranicavala samo na potrebe tamosnje knjiznice.

Tek se za rimskih careva znacajnije pocelo siriti, Utoliko je

znacenje papirusa, prastare podloge za pisanje, ostalo inadalje

nesmanjeno, pogotovo sto su Ptolemejevici imali neogranicen

monopol na njegov izvoz. Pronalazak postupka za priredivanje

pergamenta vremenski se podudara sa zabranom Izvoza papi-

rusa iz Aleksandrije. Gotovo svi trgovacki dokumenti iz kojih

crpimo podatke 0 drustvenom zivotu u Egiptu pisani su na

svicima proizvedenim iz srcike grma papirusa. Isto tako su

nam mnogi Iiterarni tekstovi, od Hezioda pa do Kalimaha,ostali sacuvani iskljucivo u rukopisima na papirusu.

114 PoVijest helenizma

Pod tim okolnostima pojavile su se i nove literarne forme.

Ratni pohodi Aleksandrove vojske pobudili su iu sirokim

krugovima zanimanje za daleke zemlje i strane narode. Naj-

Knjiievnost 115

Pojava takvih putopisnih romana u obliku utopije bila je

posljediea golemog napretka drustvenog diferenciranja za

vrijeme i nakon ratova dijadoha, koja je izazvala ceZnju za



znacajniji geograf posljednjih triju stoljeca pro n. e., Strabon

iz Amaseje na Pontu (oko 63. god. pron. e. - oko 20. g. n. e.)

radio je pretezno pod rimskom vlascu, ali su njegovi zname-

niti prethodnici zivjel! u pravo helenisticko doba, na prim-

jer Efezanin Artemidor (oko 100. god. pro n. e.) koji je opisaoplovidbu oko Sredozemnih obala (»Periplus«). Agatarhid iz

Knida opisao je u 2. st. pro n. e. »Crvenomore«, misleci na

dio Indijskog oceana oko Juzne Arabije. Najbolji suvremeni

opis Indije onog doba dugujemo Jonjaninu Megastenu koji je

kao poslanik Seleuka I boravio na dvoru maurijskog kralja

Candragupte. On se nije ogranicio samo na opis krajeva, nego

se bavio i sistemom kasta u Indiji, te religijom i njezinim ob-

redima.

Poznati utopijski opisi jedne drzave Sunca i Otoka blaze-

nih, nastali u 3. stoljecu, unekoliko se nadovezuju na takva

geografska razmisljanja, premda izviru iz drustvenog podruc-

ja. U Jambulovu Heliopolisu.isuncanoj drzavi na nekom otocju

u Indijskom oceanu, svi su ljudi jednaki u pogledu posjeda,

prava i naobrazbe, Za jednaki rad u poljoprivredi, ribarstvu,

obrtu i uslugama dobivaju jednaku placu: svi po redusudje-

luju kao »najstariji« u poslovima vlade. Predodzba pravednog

drustva, dakle, polazi od principa jednakosti. Zajednicko

vlasnistvo zemlje sto se tu pretpostavlja, ukazuje, medutim,

- u socijalno-ekonomskom smislu -na neko proslo »zlatno

doba«,a ne na buducnost. Drzanje robova, kao i obitelj, uki-

nuti suoOdgoj djece je stvar zajednice. U toni drustvu jedna-

kih nema mjesta za hramove i sudove. Stanovnici te zemlje

obozavaju Sunce idruga nebeska tijela. U nesto ranije nasta-

lim »Svetirn zapisima«, Euhemer iz Mesene, koji je mozda

zivlo u Makedoniji, opisuje na Otocima blazenih drustvo .sa

zajednickim vlasnistvom svih sredstava za proizvodnju. Za-

jednicki drustveni zivot organizira jedan elitni sloj, sastav-

ljen poglavito od svecenika, ali i od obrtnika, umjetnika i

svih mogucih drugih zanimanja. Bogovi su racionalno pro-glaseni kraljevima ili herojima proslosti,

nekim besklasnim drustvom (u proslosti iii na kraju svijeta)

bez kraljeva, bez iskoristavanja,' bez rata i siromastva.

U orijentalnih autora, cija su nam imena nepoznata, na-

stala je, kao posljedica Iste situacije, daleko znacajnija lite-

rarna forma: apokalipsa, Sadrzaj apokalipse je objava pred-

stojece propasti svijeta. Ona se ne predvida u nekoj dalekoj

buducnosti iii u nekim nedostupnim prostorima, nego podra-

zumijeva pocetak svrsetka ovdje i sada, sud koji ce suditi

ljudima. U iranskoj apokaliptici, kao i u judejskoj koja je

pod njezinim Jakim utj ecaj em, kraj svijeta za spasenog cov-

jeka istodobno predstavlja) pocetak novog, boljeg doba u

kojem ce i mrtvi uskrsnuti. Ubijeni i kasnije uskrsli bog (Mi-

tra, Atis, Oziris, kasnije Isus) daje znak koji se neposredno

ocekuje, jer je nevolja vee tolika da vjerojatno ne moze po-

stati veca, Najstarija nama doslovce sacuvana apokalipsa jedio starije knjige Danijelove u Starom zavjetu. Nastala je u

nuzdi makabejskih ratova u Judeji i potjece iz vremena oko

165. god. pron. e.

U slicno] mjeri kao zanimanje za daleke zemlje raslo je i

zanimanjeza povijest vlastitog naroda kao i za odnose medu

narodima. Nasljednikom Tukididove pragmaticke historiogra-

fije smatra se Ahejac Polibije iz Megalopolisa (oko 200 ~ 120.

godine) koji je bio hiparh u Ahejskom savezu i doveden je

kao talac u Rim nakon bitke kod Pidne (168). Polibije je napi-

sao »Povijest svijeta« IIkojoj je opisao uspon Rima kao vla-

dajuce moci na Sredozemlju. Njegovih 40 knjiga od kojih je

samo pet ostalo potpuno sacuvano, pocinju s 1. punskim ra-

tom (26~241) izavrsavaju unistenjem Korinta (146). Za Poli-

bija je Rim bio nova snaga koja je stupila na mjesto Grcke,

osudene na beznacajnost,

Historiografija nastala u istocnim krajevima snazno je

utjecala na kasniju, cvatucu historiografiju u Rimskom car-

stvu (Arijan, Plutarh, JosipFlavijeI dr.), ali nam nije neposred-

no ostala sacuvana, Aleksandrov zivot i njegovi ratovi inspiriraliSll mnoge prikaze, kao i oni njegovih neposrednih suvremenika


i suboraca Ptolemeja iKlitarha. Ali i romansirani prikazi

anonimnih autora ostavili su tragove na nasim danasnjim

predodzbama 0 Aleksandru. Hijeronim iz Kardije (oko 350---

Arhitektura, l ikovna umietnos: i nacin zivota 117

cesee hili ne samo sredisnje kulturne ustanove s mnogo ve-

cim radijusom djelovanja od gradskih gimnazija, nego i zna-

cajne gradske reprezentacijske gradevine, Zanimljivo arhitek-



260) napisao je vaznu povijest dijadoha, a povijest Seleukida

vjerojatno je napisao Nikola Damascenski (1. st. pr. n. e.). Po-

stoje fragmenti povijesti Babilonije napisane na grckome (Be-

ros, oko280. god. pr. n. e.), te Manetonove povijesti Egipta.

Ocito je tim predstavnicima orijentalnih gornjih slojeva bilostalo da makedonskim gospodarima prikazu velicinu svojih

naroda. A mozda je tu bilo i kraljevskih narudzbi.

Arhitektura, likovna umjetnost inacin zivota

Kao 'i literatura, filozofija i religija, bila je helenisticka kultu-

ra (u Evropi kao iu Aziji i Egiptu) kultura vezana za grad. To

se ocitovalo mnogo jasnije u umjetnosti, prvenstveno u arhi-

tekturi. Hipodamski sistem izgradnje gradova u kojem seulice kriZaju pod pravim kutem bio je tako konsekvent-

no proveden da se, na primjer, kod izgradnje dotad beznacaj-

nog Pergama u prijestolnicu pergamske kraijevine morale

pristupiti opseznim predradnjama da bi se takav sistem ulica

uopce mogao provesti. Gradnja skupih zgrada za reprezenta-

ciju nijesamo pridonosila prestizu kraijeva i satrapa, nego je

igrala ulogu i u medusobnoj konkurenciji gradova. Razmjerno

mnogobrojni orijentalni gradovisu tako poprimili potpuno

grcki vanjski izgled, u prvom redu izgradnjom trga za skupsti-

ne (agora) s vijecnicom kao sredistem is jednokatnim iIi dvo-katnim trijemovima, gradnjom gimnazija, stadiona, hramova

i redovito prevelikog teatra za malobrojni grcki viSi sloj,

U Grckoj je izgradnja, medutim, uslijed mnogih ratova

koji su prohujali gradovima, nazadovala, Osobito su u Ateni

nove zgrade podizane gotovo jedino sredstvima iz zaklade

helenistickih vladara s Istoka. Tada je i bogato ukraseni ko-

rintski stil potisnuo strogo klasicni jonski stil. Vazni novi

elementi uvedeni su samo u arhitekturu kraljevskih pri-

jestolnica na Orijentu. Iz pocetka su se kupole isvodovi pojav-

ljivali samo u dvorskih ikultskih gradevina. Muzeji su, ugradovima gdje su postojali (Aleksandrija, Pergam), naj-

tonsko dostignuce predstavljao je tro- iii cetvorokatni alek-

sandrijski svjetionik na otoka Faru (danas poluotok vezan

uz kopno), djelo Sostrata iz Knida, podignut oko 280. g. pr.

n. e.; signale je davao nocu putem goruce smole, a danju po-

moeu konveksnih zrcala.

Sarno se po sebi razumije da se u orijentalnim zemljama

zadrzala lokalna arhitektura u stambenoj gradnji i gradnji

hramova istocnjaekih bogova, Gradovi Babilon i Uruk u Mezo-

potamiji, Damask i drugi u Siriji, Dendera iMemfis u Egiptu,

zadrzali su potpuno orijentalni izgled.

Kiparstvo, cesto uuskoj vezi s arhitekturom, zadrzalo je

u Grckoj visoku razinu, osobito djelovanjem Lizipove sikion-

skeskole (kraj 4. stoljeca), I u tom umjetnickom smjeru od

kraja 3. stoljeca zapaza se tendencija »baroknom« bogatstvuoblika. Djela kao tzv. »Umiruci Gal". nezamisliva su u kla-

sicno iIi ranohelenistieko doba., Nasuprot ponesto stereo-

tipnim proceljima klasike helenisticki umjetnici stvaraju

(mozda s nesto manje tehnicke savrsenosti) dojam dubinei

perspektive. To sernoze jasno predociti usporedimo Ii reljef

s atenske Akropole, osobito Partenona, s bogovima igiganti-

rna na oltaru Zeusa i Atene u Pergamu nastalom oko 180.

god. pr.n. e. U kasnom 2. iu 1. stoljecu pro n. e. dolazilo jeponekad i do pretjeranog baroknog smjera - vidljivo na pri-

mjeru grupe Laokona rodskih umjetnika (1. st. pr. n. e.) -ali su se umjetnici opcenito vratili formalnoj strogosti, te tako

cesto i plagijatorskom klasicizmu.

Izvan je svake sumnje da je i helenlsticko doba proizvelo

izvanredna umjetnicka djela koja su, s pravom, nadzivjela vri-

jeme. To se tice ne samo monumentalnih djela, osobito kara-

kteristicnih za to razdoblje - kao (nesacuvani) tzv. Rodski

kolos, oko 37 m visok broncani kip boga sunca Heliosa, djelo

rodskog umjetnika Haresa iz 3. stoljeca - nego upravo plas-

tika kao krilate samotracke Nike (oko 190. god. pr. .n. e.) odnepoznatog rodskog kipara ili Afrodite Melske.


Narucioci plastika su i tada bili visi gradski slojevi kojima

suse iu grckim gradovima pridruzili kraljevi, kao zavjetni

darovatelji. Narocito se razvilo zanr-kiparstvo u maloj plastici,

Prirodne ; tehnicke manqsti 119

Prirodne i tehnicke znanosti

Za razliku od danasnjeg doba, filozofija je u velikoj mjeri

podrazumijevala i prirodoznanstvene discipline, koje su se



s osobitom sklonoscu naturalizmu. Figurice od gline terakote

koje prikazuju prizore iz svakodnevnog zivota i poznate figure

glumaea i plesacica (najvaznije nalaziste: Tanagra u Beotiji)

nastale su u doba najveceg uspona toga gradica, u 3.stoljeeu.

Vrlo su vaznu ulogu igrale i kameje, inkrustacije, mozaici idruga sitna umjetnost, u prvom redu na Istoku, gdje [e pod-

lijegala Jakim lokalnim utjeeajima.

SpO] umjetnosti po narudzbi i realistickog prikazivanja

osobito se povoljno odrazio u portretu koji je u 3. st. dostigao

snaznu 'individualizaciju, U prvom planu je, jamacno, stajao

portret vladara. Valja napomenuti d a su se, na primjer, pto-

lem~jski kraljevi prikazivali u skladu s grckom tradicijom

kao goli heroji, ali i kao faraoni sa staroegipatskim frontalnim

nacinom prikazivanja.

Grcka umjetnost je za helenizma bila jos tako snazna da jeutjeeala ina najudaljenije umjetnosti cak u Indiji (Gandhara

umjetnost u Baktriji, te kulture Kusan i Gupta), te u izvan-

egipatskoj Afriei, u Etiopiji, Dna je neposredno utjeeala i na

rimsku umjetnost putem starih grckih kolonijana jugu Italije

(>>VelikaGrcka«) i na Siciliji.

Izrazene drustvene iimovinske razlike dovele su u malo-

brojnom visokom sloju u rezidencijama i gradovima (a danas

nam je poznat samo njihov nacin zivotal) do eskalacije najraz-

Iicitije vrste. Namjestaj, stolno posude inakit postajali su

sve skupoejeniji. Za svecanih gozbi usluzivala su se sve neobic-nija uvezena jela (riba, zacini), Ali ,i naobrazba je napredova-

la, uprvom redu osnovna disciplinarna saznanja, u skladu s

Aristotelovim zahtjevima, koja u okviru opceg obrazovanja u

nacelu jos i dan-danas vrijede. Retorika ifilozofija bili su

najvazniji predmeti na visem stupnju izobrazbe.

takoder predavale u gimnazijima, U skladu sa zahtjevima

dvorskog zivota, to je u helehisticko doba dovelo do niza za-

cudujucih pronalazaka i otkrica, Tako je Ktezibije (oko 300-

240)u Aleksandriji usavrsio katapult na zracni pogon (szracna

puska«), novi vodeni sat, pa cak i vodeneorgulje s oko

20 pisaka, Pronadeni su tijesak s vijkom i poluga. Heron,

koji je u 1. st. pt. n. e. takoder ziviou Aleksandriji, prvi je is-

koristio snagu vodene pare. Herofil, Iijecnik iz Kalhedona na

Bosporu, otkrio je vezu izmedu srea i bila i postojanje zivaca,

i bavio se anatomijom.

Premda je Euklid (365- oko 300) djelovao u Aleksandri-

ji, a i Arhimed (287--212) je tamo studirao, prakticno znace-

nje matematike u posljednja tri stoljeca u grckom i orijental-

nom prostoru .razmjerno je maleno.

Euklidovo znacenje je u sabiranju svihmatematickih sazna-

nja od 5. stoljeca (u prvom redu poslije Pitagore) i objavljiva-

nju u 13 knjiga »Elemenata«. Te su knjige Arapi sacuvali i

donijeli u Evropu, gdje su utjeeali na daljnji razvoj materna-

tike. Sirakuzanin Arhimed je svoja genijalna istrazivanja pro-

vodio tek nakon povratka u domovinu, dakle Izvan podrucja

sto ga pokrivaju nasa razmatranja. Potpuno je nejasno da li

se Arhirnedovvijak, koji se u zabitnim suptropskim krajevima

jos idanas upotrebljava za navodnjavanje polja iz rijeka, pri-

mjenjivao i u ptolemejskom Egiptu. Ni u kom slucaju nije

postojala masovna proizvodnja.

Tu spadaju i znacajna dostignuca u astronomiji. Astrono-

mija se osobito njegovala u aleksandrijskom opservatoriju, a

bila je pod snaznim babilonskim utjeeajem. U Mezopotamiji

je Kidinu (Kidena) Iz Sipara vee u 4. stoljecu gotovo tocno

izracunao duzinu godine. U pontskoj Herakliji Heraklid je

(388~31O)ustanovio da se planeti Venera i Merkur okrecu oko

Sunea. To je bio temelj na kome je Aristarh sa Sarna (oko

320-250) tvrdio da se Zemlja okrece oko mnogo veceg Sunea,

a prornjer Zemljine putanje da je kao tocka u usporedbi s

udaljenoscu Zemlje od Sunea. Nekoliko ucenjaka s Istoka

120 Povijest helenizrna Oblicl zeml/opos/ednlstvlJ 121

proucavalc je vezu izmedu Mjeseceve mijene i plime i oseke.

To su: Hiparh iz Bitinije (oko 190-125. god. pro n. e.), Seleuk

iz Seleukije kod Babilona (oko 150. god. pro n. e.) iPosejdonije

iz Apameje u Siriji (135-51). Vee je u 3. stoljecuEratosten iz

cizno ograniceno na nekolikogradova, to samo na njihov

vanjski .izgled ina najvisi sloj.



Kirene (oko 275 ~ oko 202) tvrdio da bi se od Spanjolske,

putujuci na Zapad, dospjelo u Indiju. Izracunao je gotovo toe-

no Zemljin opseg.Sve te spoznaje nastale su mnogo prijesvog

vremena i nisu imale prakticnih posljedica, ali najvaznije prak-

ticno otkrice ucinio je moreplovac Eudoks iz Kizika oko 115.

god. pro n. e. kad je iz Juzne Arabije, koristeci monsunski vje-

tar iploveci daleko od obala ravno prema istoku, dojedrio u

Indiju.Na taj nacin se znatno skratio put izmedu Egipta i

Indije, a cijena indijskih mirodija je pala, to vise sto su

otkricem kosog provnog jarbola trgovacki jedrenjaci postali

mnogo sigurniji.

No ni tako rane spoznaje na podrucju astronomije, ni teh-

nick! pronalasci nisu se koristili za povisenje ukupnog drus-

tvenog proizvoda. Bili su sarno sredstva za zabavljanje na dvo-

rovima i napokon su pali u zaborav. Nacin proizvodnje u Pto-

lemejskom iSeleukidskom kraljevstvu nije pruzao dovoljnu

osnovu za uvodenje takvih novosti u proizvodnju, a grcki gra-

dovi-drzave, u kojimasu uvjeti za to mozda ipostojali, bili su u

takvoj krizi da sebi nisu mogli priustiti inovacije koje su za-

htijevale i ulaganja znatnih sredstava. Iznimke predstavljaju

samo neki pronalasci koji su uvedeni u ratnu tehniku, kao

spomenuti katapult i strojevi za opsadu, ad njih, dakako,

nitko nije imao koristi.

Slika helenisticke kulture prikazuje nam se na dvojak na-ein. Umjetnicki izraz (uz pojedine istaknute iznimke) nije do-

stigao progresivnost i zanatsku vjestinu klasicnog doba. Na-

protiv, utjecaj helenisticke umjetnosti i knjizevnosti na strane

kulture (osobito na rimsku) neusporedivo je veci od utjecaja

klasicne umjetnosti.

Zitelji polisa u Grckoj, na Egejskim otocima i u Maloj Aziji

bili su, i nakon integriranja u monarhije, u prvom redu stanov-

nici gradova. Utjecaj kozmopolitski orijentiranih filozofskih

smjerova ostao je rninimalan. Ta izoliranost je sprijecila takocesto spominjano greciziranje Istoka koje je bilo sasvim pre-

)

N ove drzave na Prednjern istoku

Kraljevstvo Seleukida

Oblici zemljoposiednistva

U Seleukidskoj ddavi- sto podrazumijeva, prema svemu

vee napomenutom, velik dio Male Azije ali uprvom redu Siriju

i Mezopotamiju - uobieajena ekonomska jedinica, kao uosta-

10m svuda u to doba, bilo je selo. Sela su se nalazila na teri-

toriju maloazijskih gradova (starih kolonijalnih naseobina iz

pocetka 1. tisucljeca pr. n. e.), kao, na primjer, Teja ili Prije-ne u Joniji. Mnogo cesee sela su bila izvan granica gradova,

razasuta diljem cijelog carstva odEgejske obale do s onu stra-

nu Tigrisa, pa i na tlu sto je pripadalo hramovima iIi naselji-

rna drzavnih kolonija,

Istrazivanja drustveno-ekonomskih osnova ne mogu se pro-

voditi polazeci od jednog oblika naseobine, pa cak i najprosi-

renije, Podsjetimo se na napomene iz Uvoda, prema kojima

se drustvena osnova nekog drustva (pa tinw i njegova pripad-

nost jednoj od epoha ekonomske drustvene formacije) odre-

duje na nacin kako se od neposrednog proizvodaca iznudujevisak proizvodnje (u kasnijim epohama visak vrijednostl). Bu-

duci da je zemljoradnja u Seleukidskoj drzavi, kao i u svim

antickim i staroorijentalnim drzavama predstavljala temelj

privrede, imi moramo istrafiti, prije svega, oblike zamljo-

posjednistva, kako bismo mogli definirati drustveno-ekonom-

sku osnovu.

Buduci da je zemlja helenistickih drzava u Aziji i Africi bila

osvojena zemlja (»osvojena vrhom koplja«), tu se u prvom redu

radi 0vlasnistvu pobjednika, osvajaca. U ovom slucaju osvajac

nije bio bilo koji polis, pa cak ni drzava Makedonija, jezgru

122 F'ovijest helenizma

CIJe SU osvajacke vojsxe sacinjavali vojnici-seljaci, nego je

osvajac bio Aleksandar, kralj, ito jebilo tako prema opcem

shvacanju tog doba. Osvojena zemljapostala je Aleksandrovo

vlasnistvo i nitko mu ozbiljno to nije ni osporavao. To je pra-

Oblici zemfjoposjedni§ti}a 123

tog dobra njegovoj bivso] supruzi Laodiki. Kamen s tirn napi-

som bio je postavljen u Apolonovu hramu u Didimi kraj

Mileta. U napisu se reproducira pismo sto ga je kralju vezi

s tom prodajom pisao satrapu Metrofanu. Najvaznija mjesta



vo nastalo na Istoku (i drugdje) usporedo s diferenciranjem

klasa i stvaranjem despotije ismatralo se obicajnim pravom

sto ga je i grcki polis na sebe primijenio. Razlika je bilajedino

u tome da je tamo gdje je polis bio osvajac, vlasnik postala

zajednica gradana, a ne jedna osoba (kralj iii tko drugi).

Iz toga slijedi da polazistem za istrazivanje oblika zemljo-

posjednistva valja smatrati tzv. kraljevu zemlju. Aleksandar je

za sebe trazio i preuzeo zemlju koju je perzijski kralj obradivao

za neposredne potrebe dvora, zemlju njegovih satrapa i drugih

visokih dostojanstvenika, kao i svu zemlju, naseljenu i nena-

seljenu, cjelokupnog Perzijskog carstva. Njegovi nasljednici

su Ciniliisto, nakon sto su se preuzimanjem satrapija u svoje

vlasnistvo proglasili injihovim kraljevima.

U drzavi Seleukida - umjesto pojma »drzava« stajao je,kako je poznato, pojam »kraljeva stvar« ~ kralju je pripadalo,

osim same zemlje, i sve sto je na njoj raslo iii se u njoj krilo,

tj.sume, rijeke, kanali, jezera isve sirovine kao metali, stije-

ne, sol ... itd., ali i sva sela, gradovi, kule i druge utvrde.

Terminom »kraljeva zemlja« oznacujemo, naravno, u

prvom redu takvu zemlju koja se koristi za neposredne potre-

be kraljevske obitelji idvora, dakle kraljevska »dobra« (da se,

za bolje razumijevanje tog oblika vlasnistva, posluzimo ana-

kronistickim pojmom). Iz tih kraljevskih posjeda dobiveni

proizvodisu ilibili neposredno troseni na dvoru, iii je prihodod njihove prodaje direktno pritjecao u kraljevu osobnu bla-

gajnu.

Polibije pise: »... stada kraljevskih kobila povjerena su

Medijcima«, pa zakljucujemo da su na visoravnima izmedu

jezera Urmija iKaspijskog mora (u danasnjem iranskom Azer-

bejdzanu) kralju bili na raspolaganju veliki pasnjaci, dokle

god je to podrucje pripadalo seleukidskim kraljevima.

Ali vaznija su poljoprivredno eksploatirana dobra. Dimen-

zije jednog takvog seleukidskog dobra opisane su u klesanom

napisu postavljenom od kralja Antioha II prilikom prodaje

glase:)

»Mi (= kralj) smo prodali Laodiki Panukome ("Panovo selo«),baris (sgospostijsku kucu«), zemlju koja pripada selu a granicisa zemljom Zeleje i Kizika (dva polisa odavna kolonizirana od

Grka) i starom cestomkoja je prolazila iznad Panukoma,ali kojusu seljaci preorali, da sebi pripoje tuzemlju ... i sve eventualnezaseoke na toj zemljisa seljacima kojiu njima five (laoi), s njiho-vim kucama i posjedima i njihovim prihodima... Poduzmi pot-rebne korake da se selo, baris, pripadna zemlja i laoi sasvojimkucama iposjedima predaju Laodikinu upravniku, Aridaju...Istodobnoneka se zemlja omedi iprovidi kamenimamedasima,agranice unesu u stele.«

Dakle, to je kraljevsko dobro predstavljalo omedeno pod-

rucje sa selom kao ekonomskim a nekom vecom zgradom kao

upravnim sredistem. Baris je nedvojbeno sluzio vlasniku za

stanovanje za vrijeme njegova boravka na dobru. Zanimljivoje da je teritorij sela bio taka velik da se pretpostavlja posto-

janje daljnjih sela. Arhiv u udaljenoj prijestolnici, usprkos

razvijenoj administraciji, nije pruzao tocnijih podataka. Selja-

ci (laoi) sela Panukome su zajedno sa svojim kucama iosta-

lim posjedom spadali u i~ventar koji se prodavao. Na tocemo

se opsirnije osvrnuti kasnije.

Prodajom tog dobra omedeni teritorij prestaje biti dijelom

kraljevske chore i postaje Laodikinim privatnim posjedom. I

drugi nam primjer omogucuje uvid u strukturu kraljeve zem-

lje; tu je uklesanim napisom ovjekovjeceno darovanje zemlje

jednom dostojanstveniku. Pri iskapanjima Heinricha Schlie-

manna u Troji pojavila se stela s tekstom kojim Antioh I zapo-

vijeda satrapu tzv. helespontske satrapije, Meleagru:

»Mi smo dali (pokloniIi) Aristodikidu iz Asa 2000 pletara (oko175ha) obradive zemlje... Zbogtoga zapovijedamda se Aristodi-kidu dade tih 2000 pletara zemlje koja granici s GergisovomiIiSkepsisovom, kako budes procijenio ... «

Iz tih tekstova je vidljivo da na granici gradske zemlje (to

je bila zemlja koju je - s ugovoromili bez ugovora - kralj

prenio na gradove, odnosno na nekad autonomne grcke


polise, kao gradsku zemlju) pocinje kraljeva zemlja. To vrijedi

iza staro jonsko podrucje, kao i za eolski teritorij, gdje pos-

toje dokazi 0prodaji zemlje gradovima (npr. Pitana) od strane

seleukidskih kraljeva.

Oblici zemljoposjednistva 125

privrednih proizvoda, novca- i rada bila veca od njegovih

davanja kralju. Tu se ne radi 0 »zakupu« gdje »zakupnik« nosi

i riziko pothvata, nego .0 .pocasnom daru koji je korisniku do-

noslo profit, a kralju nije .skodio, Iz jednog dijela zapisa vidi



Sela su, naravno, pripadala kraljevoj zemlji i tada kada

nisu cinila dio nekog dobra pod neposrednom kraljevom upra-

Yom. U pustoj Siriji vazne libanonske sume jednako su tako

pripadale kraljukao i kanali, koji su cinili Eufrat iTigris plov-nima.

Vazno je, u prvom redu, da je kralj zemlju u svojem vlas-

nistvu mogao otuditi gradovima, hramovima, vojnicima ili po-

jedincima. Pri tom valja strogo razlikovati prijelaz u potpuno

vlasnistvo prodajom iii darovanjem, iii predavanje na uziva-

nje, gdje se radilo 0 privremenom posjedovanju. U posljed-

njem slucaju zemlja je u nacelu ostajala kraljevo vlasnistvo.

Najcesce se zemlja dodjeljivala na koristenje zasluznim dos-

tojanstvenicima, vojskovodamaili drugim osobama koje su

kralju bile korisne. Takvo pravo koristenja u pravilu nije bilenasljedno.

Takvo dodjeljivanje zemlje za zasluge (do rea) najbolje je

ostalo sacuvano u dokumentu sto opisuje zemlju u dolini Sar-

da .koja prelazi u ruke nekog Mnezimaha, te sadrzi slijedece

detalje: ekonomsko srediste bilo je selo Tobalmura kome su

pripadala jos dva sela: kod Tobalmure bilo je gospodarstvo,

ociglednosjediste upravitelja, i dva paradeisosa. Pojam para-

deisos ocito potjece iz perzijskoga, od cega se i izvode rijeci

»paradise« (engl.), »paradis- (franc.) i »Paradies« (njem.), a

zapravo znaci »perivoj«, cesto u smislu onog u kojem five

zivotinje; ne moze se iskljuciti ni stanovita poljoprivredna

eksploatacija. Osim toga, uz Tobalmuru se navode i kuce ro-

bova iseljaka (lao i) koje nisu pripadale selu, nego upravite-

ljevu gospodarstvu. Nadalje, dorea Mnezimahova se sastojala

od jos pet vjerojatno rastrkanih komada zemlje za koje je

korisnik placao neku odstetu vlasniku, kralju, a Mnezimah

je, sa svoje strane, nastojao izvuci za sebe sto vecu korist.

Tako je Mnezimah dobivao vino, novae, radnu snagu »i tako

dalje« od seljaka u dobivenim selima. Samose po sebi razu-

mije da je protuvrijednost dobivena od seljaka u obliku poljo-

se da je kralj u svako dobk imao pravo preuzeti natrag cijelo

podrucje iii dio podrucja. To se sarno dogodilo ukoliko je

daroprimac, beneficijat, pao u nemilost.

Poznato nam je iz Sirije i Palestine da su na takav nacinpojedinci dobivali na koristenje cijela sela, Postoje slucajevi

kad su »davani« cijeli gradovi. Tako je, primjerice, Antioh IV

predao na koristenje svojoj ljubavnici Antiohidi kilikijske gra-

dove Tarsos i Malos.

Osobit oblik davanja kraljevske zemlje bile su kleruhije,

sto manje podsjeca na staroorijentalne tradicije nego diirea,

a lakse se moze usporeditt s antickim osnivanjem kolonija i

kasnljim rims kim naseljima veterana, Rijee kleruhija potjece

od pojma kleros, jer je teritorij takvih vojnickih naselja bio

dodjeljivan na koristenje, Svrhu ioblik kleruhija opisao jejudejski historicar Josip Flavije iz doba Antioha III (223--187).

Kralj je izdaoelijedece upute:

»Kako sam saznao da ~u u Lidiji ;i Frigiji izbili veci nemiri,smatram da immoram posvetiti svoju paznju. Nakon savjetovanjas prijateljima 0 najprikladnijim mjestima zakljucio sam da uutvrdene gradove i u izlozenije krajeve naselim 2000 obitelji izMezopotamije i Babilonije, s najnuznijom opremom: jer vjeru-

jem da su oni uslijed svoje poboznostt dobri strazari nase zem-lje . .. Premda ce ih bitt tesko preseliti, .obecat cu im da moguzivjetiprema vlastitim zakonima. Kad ih budd (=zapovjednik)

doveona predvidena mjesta, svakome od njih daj mjesto za grad-nju kuce, zemlju za njive iza vinograde: i oslobodi ih od bilokakvih davanja od uroda u naturi kroz deset godina. Odmjeri im,dok jos ne ubiru plodove sa svojih njiva, zita koliko im je pot-rebno za zivot ... Isto takose pobrini da se onima u nuzdi pomog-ne, tako da budu uslijed nase dobrohotnosti potaknuti da sluzejos revnije za nasu stvar.«

Vojna svrha takvog postupka je jasna: pomocu kleruha

valja potlacivati buntovne narode. Zauzvrat je kleruh dobio

zemlju iz fonda kraljevske zemlje. No fa zemlja nije presla u

njegovo vlasnistvo nego je nakon njegove smrti opet pripala

kralju, ako neki od sinova nije mogao preuzeti vojnicku slu-zbu.


U Seleukidskoj drzavi mnogo je zemlje pripadalo hra-

movima. Korijeni toga su djelomicno jos u prastarim hramo-

vima-drzavama, Vee su rani Seleukidi velik dio te zemlje seku-

larizirali, tj. presla je u kraljevo vlasnistvo, Kasnije je hramo-


»Okolna« se pri tom .odnosi na grad Prijenu koji je izri-

jekom izuzet od te odluke itakoostaje vlasnikom svoje zem-

lje. Izrijekom mu se osigurava autonomija isloboda, doduse

samo u okviru Aleksandrova carstva.,



vima vraceno mnogo zemlje. I tu valja razlikovati zemlju koja

je ostala u kraljevu vlasnistvu, a hramovi su je sarno iskorista-

vali, od one kojom su hramovi neograniceno raspolagali,

Jedno takvo preuzimanje u puno vlasnistvo ostalo nam jesacuvano u natpisu iz gorja Ansarije, gdje je autohtoni bog

Bal Samim, identiflciran s bogom Zeusom (usp. str. 127),pos-

jedovao velik hram:

»Kako sam izvijescen 0 snazi boga Zeusa iz Betokeke, odluciosam .da mu na sva vremena predam mjesto odakle je poteklanjegova moe - selo Betokekenu... -sa svom zemljom istanov-nistvom u njemu prema postojecim popisima i s proizvodima te-kuce godine.... A na svakog15.d 30.u mjesecu valja odrzavati slo-bodne sajmove.Hram jenepovrediv, a selo oslobodenood ukona-eivanja vojske.« '

Selo je ocigledno sluzilo kao ekonomska podloga hrama. U

Anatoliji su i u helenisticko doba stari hramovi raspolagali raz-

mjerno velikim posjedima, s naseljima sto ih je geograf Strabon

opisaokao polise, a hila su to u najmanju ruku vrlo velika,

zacijelo obzidana sela. Takvih teritorija koji su pripadali hra-

movima bilo je, primjerice, u Kapadokiji i Pontu (Komana,

Zela), u Komageni iu Elimaidi na granici prema Iranu.

Najvaznija novost uvedena u helenisticko doba na Istoku

bilo je postojanje polisa antickog tipa; broj im je naglo opac

dao u smjeru istoka. Polisu je pripadala, kao sto smo vee vid-jeli, zemlja koja je neposredno podlijegala gradu i koja je

punopravnim gradanima bila podijeljena kao privatno vlasnis-

tvo. Postojanje takvog oblika vlasnistva bilo je u suprotnosti

sa shvacanjem oruzjem osvojene kraljeve zemlje, jer su se i

gradovi morali borbom osvojiti od perzijskih vlastodrzaca.

Gradsko podrucje je u osnovi tek voljnim kraljevim cin.om

bilo predano gradovima, a takva jedna odlukasacuvana je u

natpisu u jonskom gradu Prijeni, iodnosi se gotovo sigurno

na Aleksandra:»Odlucujemda sva okolna zemlja meni pripada,«

Gradski teritorij niposto nije bio jedinstveno organiziran,

nego je to ovisilo .0 opsegu, plodnosti, naseljenosti seljacima,

itd. Tako su eolski gradovi na zapadnoj maloazijskoj obali

najcesce imali malen teritorij jer je nizina uz more bila uska.Iznimku je predstavljao sarno Kizik na poluotoku Arktonu

(danas Kapidaci), Naprotiv, palestinski gradovi Skitopolis

i Filoterija, prema Polibiju, raspolagali su tolikom zemljom

da su mogli lagano opskrbiti svaku vojsku hranom i ostalim

ratnim materijalom.

U razasutim anatolijskim, sirijskim i mezopotamijskim

gradovima cesto su zivjele zatvorene etnicke skupine, cijeli na-

rodi, na teritoriju polisa; tako su Pedijejci (sstanovnici

ravnice«) zivjeli u Prijeni, Frigijci u Zeleji itd. Zemlja nije bila

rasporedena medu gradane, nego se smatrala neposrednom

gradskom zemljom (pasnjaci; suma itd.). No opcenito sezemlja

koristila davanjemparcela polisima u nasljedni posjed, Grad-

ska uprava je odlucivala tko .ee dobiti koji komad zemlje, I

stranci koji su dosli iz drugih krajeva drzave, pa nisu rumali

gradanskih prava u gradu, ali su u njemu stanovali, mogli su

nabaviti zemlju, za razliku od obicaja klasicnog doba. Kad su

zasluzni cinovnici iiidruge osobe dobile zemlju od kralja kup-

njom iii darovanjem, cesto je postojala klauzula prema kojoj

tu zemlju, koja se sada izuziJP-ljeiz kraljeva zemljisnog fonda,

valja »pripisati« jednom gradu. Laodika je, na primjer, morala

svoje vlasnistvo (Panukome) upisati »jednom gradu po svom

izboru«, a Aristodikid je svoju (Petra) morao pripisati ili Iliju

iii Skepsidi, u helespontskoj satrapiji. Tako je zemljisni porez

pripao gradu, a ukoliko je obitelj izumrla, grad je opet mogao

raspolagati zemljom. Obicno bi novi vlasnik postao i grada-

ninom toga grada.

Uostalom, postoje dokazi da su gradovi koji su pali u kra-

ljevu nemilost izgubili zemlju koja je tada pripala kralju. Tako

je Antioh II polisu Samu privremeno oduzeo ukupni teritorijna maloazijskom kopnu .i raspodijelio ga svojim dv.orJanicima.


Izvan kraljeve zemlje bili su, nadalje, teritoriji malih di-

nasta, koji su kao vazalski vladari uzivali stanovitu autono-

miju unutar Seleukidskog kraljevstva, ali .su morali davati voj-

sku. Takvi teritorijisu, osim kraljeve rezidencije, obicno obuh-

Qdnosi medusobne ovisnosti 129

Tim pitanjem mudrac seljacima osporava svaku sposob-

nost cia sudjeluju u unutarnjoj upravi, premdasu punopravni

clanovi judejskog naroda. Nasuprot tome, poloza] seljaka se

idealizira nakon njihova velikog ustanka pod Makabejcima (na



vacali ivece poljoprivredno podrueje, Kad je dinast Kserkso iz

Arsamozate (u sjevernoj Mezopotarniji) pao u nemilost Antio-

ha III, morao mu je predati 1000 konja i 1000 mazgi, sto mu

uopce nije bilo tesko,

SHean status posjedovali su i veci narodi, kao Judejci, ko-

ji nisu (dokle god su pripadali Seleukidskoj drzavi) imali

vlastitog kralja, nego su njihov senat i viseki svecenik direk-

tno odgovarali dvoru u Antiohiji. Judejski narod je u 3. i 2. st.

pron. e. uglavnom nastavao gorje Juda idolinu Jordana; pre-

ma tome bio je otcijepljen od priobalnih nizina i plodnih gali-

lejskih ravnica. U obalnim gradovima, na primjer Jopi i Jam-

niji, Judejci su bili .stranci medu Fenicanima, Sirijcima i isto

tako stranimGrcima. Tim narodima su pak Judejci bili »na-

rod koji zivi u brdima«, prerna Starom zavjetu, u knjizi Ju-

dita,

Za vrijeme perzijske vladavine (6-4. st.) postojao je u

Judeji - na osnovi historijski vrlo kompliciranog i jedinstve-

nog razvoja sto ga je u ovom kontekstu nemoguce razmatrati

~ vrlo jaki sloj slobodnih sitnih seljaka, uz one koje valja

smatrati ovisnima 0 zemljoposjednicirna. Ptolemejevici, koji

su nakon podjele Triparadiza zavladali Judejom, eksploatirali

su doduse zemlju povisivanjern poreza, ali su stanovnistvo u

velikoj mjeri ostavljali na miru. Pod Seleukidima (od 198-god. pro n. e.) Judejci su placali glavarinu i porez na sol, zatim

(obicno u obliku novca) »i druga davanja«, kao itrecinu zita-

rica ipolovinu plodova s drveca. Osim toga, kraljevski opuno-

mocenici SU naplacivali putarine, maltarine itd.

o sloju slobodnih seljaka pisao je Jezus Sirah (judejski

znanstvenik koji [e zivio oko 200.god. pron. e.) usvojim mud-

rim izrekama:

»Mozeli biti mudar onaj tko vlada plugom, koji se hvati da tjera

stoku siljastirn drvenirn kolcem, tko se bavi samo takvim poslovi-rna i tko sarno razgovara s mladim bikovima?«

sto cemo se jos osvrnutit kad 0 njima pise u tzv, 1. knjizi 0

Makabejcima da je svaki sjedio pod svojim trsom ipod svo-

jorn smokvom. Kako bilo da bilo, tu je tocno uoceno da su

mnogi judejski seljaci, za razliku od svoje okoline u Maloj

Aziji, stvarno bili vlasnici svojih parcela,

Odnosi medusobne ovisnosti

Kao sto smo vidjeli, u Seleukidskoj drzavi, u okviru staro-

orijentalne kraljevine, postojale su razlicite vrste zemljopos-

jednistva. Helenisticka epoha donijela je samo jednu, iako bit-

nu novost: gradsku zemlju i njenu raspodjelu medu gradane -

ito samo sporadicno,

Valja istraZiti da li su te razlicite forme vlasnistva dovo-dile ido razlicitih odnosa medusobne ovisnosti, Ili se tu radilo

samo 0 varijantarna unutar jednog sistema. Buduci da se naj-

veci dio Seleukidske drzave sastojao od sela koja nisu nepo-

sredno podlijegala nekom kraljevskom dobru, darovanom po-

sjedu, gradu ilihramu, nasa razmatranja drustvenih odnosa

valja zapoeeti od seljaka u tirn selima. Ali upravo u

tom pogledu postoje velike razlike medu misljenjima histori-

cara, Dok je arheologija pri ocjenjivanju socijalnih problema

od slabe koristi, ni literarna vrela nam 0toj temi ne kazuju

gotovo nista, buduci dar seljak, pogotovo orijentalni seljak,nije predstavljao literarni inotiv. Ni u likovnoj umjetnosti nije

igrao gotovo nikakve uloge. Cvrsti pojmovi 0odredenim obli-

oima zavisnosti ne postoje, cak ni za juristicki jednoznacno

fiksirane robove.

o unutarnjoj strukturi razasutih sela znamo vrlo malo.

Morala su placati neki porez (pharos}, a ubirao ga je komarh

(predsjednik u selu - kame). On je bio clan seoske zajednice

ibio jebiran. K torne je bila potrebna satrapova suglasnost.

Cini se da je u svakom okrugu postojao kraljevski sudac koji

je obilazio sela ikrojio pravdu.


Nesto tocniji podaci 0 odnosima seljaka prema njihovoj

zemlji i prema kralju sacuvani su u natpisima, Unama vee po-

znatom Aristodikidovu natpisu rijec je 0 seljacima eiju zemlju

kralj poklanja Aristodikidu »za sva vremena«, a da nema go-

vora 0tome da bi trebali napustiti svoju zemlju. I sva njihova

Odnosi meilusobne ovis'i1osti 131

ljevskom dobru ni u gemu nije razlikovao od polozaja seljaka

u selima kraljeve zemlje, cak je mozda bio i tezi, jer je stalno

bio pod kontrolom slufbenog upravitelja (oikonomos).

Vee smo vidjeli u Mnezimahovu natpisu da se seljaci po-



pokretna imovina, proizvodna sredstva, stoka i sjeme, darova-

njem je prenesena na novog vlasnika. Osim toga, kraljevi se-

ljaci morali su se odazivati pozivima na radove u interesu

kralja: npr. na gradnju kanala, 0cemu pise grcki historicarArijan. Tisuce Mezopotamaca su svakog proljeca ucvrscivale

kanal Palakopu, kako bi se regulirao dovod vode u nizinu.

Takve radove na gradnji kanala nisu izvodili radnici, nego

seljaci iz okolnihsela, kao dvije tisuce godina ranije kod grad-

nje piramida u Egiptu ili hrama u Uruku.

o nekom »slobodnom« seljastvu, dakle, nema tu ni traga,

ukoliko taj pojam ne dovodimo do apsurda, usporedivsi selja-

ke s robovima. To bi bilo nedopustivo pojednostavnjenje. Tu

se ocito radi 0 statusu izmedu slobode iropstva, 0 »specific-

noj staroorijentalnoj formi kmetstva. Bilo je, dakako, normal-

no sto je seljak posjedovao svoju parcelu, kao i ostalu imovi-

nu, iz generacije u generaciju, a vlasnici koji su se izmjenjiva-

li nisu nista od toga dirali, nego su se zadovoljavali doprino~i-

rna. Ali kraljevo iii satrapovo pravo raspolaganja tom imovi-

nom visilo jekao Damoklov mac nad glavom svakog seljaka

isvakog sela.

Razmotrimo situaciju na kraljevim dobrima, Kad je kralj

prodao svoje dobro Panukome Laodiki, u tom selu i pripad-

nim zaseocima zivjeli su seljaci koji su sa svojim kucama,

imovinom i prihodima bili ukljuceni u prodajnu masu, To

dakako ne znaci da je svaki seljak pojedinacno »prodavan«.

To se odnosilo sarno na njegovu zemlju i imovinu. Ali seljak

je bio vezan uz tu zemlju kao clan seoske zajednice. Tu je

zemlju morae obradivati kako bi mogao platiti svoje dopri-

nose. Ukoliko bi svoju zemlju napustio, ostali suseljani su mo-

rali platiti njegov dio. No drugdje je smatran strancem inije

imao mnogo mogucnosti da prezivi. Gradski zrak nije jos do-

nosio slobodu. Vjerojatno je vlasnik, kralj iii tko drugi,takvog

iseljenika mogao prisiliti cak na povratak, ako su to zahtije-

vali ekonomski interesi. U nacelu se polozaj seljaka na kra-

klonjene zemlje (dorear,takoder zovu Zaoi.Bili su duzni davati

vino, novae » i tako dalje« i raditi poslove koji su bili unapri-

jed odredeni.

Slijedeca situacija je zanimljiva: uzivalac doreje, Mnezi-mah, zaduzio se pri nekom hramu, pa je kao neku jamcevinu

nabrojio svoju imovinu. Tu opet pripadaju Zaoineposredno uz

zemlju, Hram je smio, uslueaju Mnezimahova neplacanja

duga, zaplijeniti njihovu zemlju, njihovu imovinu - ali ne i

njih same! Uzivalac je izrazio vrijednost svojih pojedinih zem-

ljisnih posjeda u noveu: Tobalmura iseoee Tandu i Kombdili-

pija 50zlatnih statera, kleros kod Kinaroje 3 zlatna statera i 4

zlatna obola, Ilukoma 3 zlatna statera i 3 zlatna obola - sve

na godinu dana; ta je 'vrijednost odgovarala porezu sto se

placao kraljuza koristenje tih zemljisnih posjeda, Na njemuje bilo da od seljaka iznudi sto je vise moguce, pa da postigne

dobit. Upravo je to uvjetovalo prisilno vezivanje seljaka uz

zemlju, To nije zahtijevalo pisanih zakona, pa nam nijedan iz

helenistickog doba i nije poznat.

Dakle, seljaci su na to] zemlji inadalje ostali ovisni laoi,

kao i prijenego je zemlja prenesena od kralja na njegova do-

stojanstvenika. Njihovstatus se tom transakcijom nije izmi-

jenio, jedino je primalae njihovih doprinosa bio drugi, pa su

mozda ti doprinosi cak postali veci,

Na Mnezimahovu dobru spominju se robovi, sto ukazujena jasne razlike izmedu njih i ovisnih seljaka, laja. Dok se

posljednji uglavnom spominju kao »seljaci«,robovi se navode

pojedinacno i poimenicno, Bilo ih je cetiri u glavnom selu

Tobalmuri i dva u nesto manjem selu Periazazostra. Ti su

robovi (kao i Zaoi) imali svakisvoju kucu, Zivjeli su, dakle,

obiteljskim zivotom. Ocigledno su u okviru te razgranate do-

reje imali stanovite upravne zadatke, .na primjer utjerivanje

poreza, n~dzor nad obveznim radom seljaka, brigu 0 stocnom

fondu, itd. .Vrlo je vjerojatno da su se te duznosti nasljedivale

unutar robovskih obitelji. Vlasnik tih robova zacijelo je bio


kralj. Zajedno sa zemljorn ioni su prelazili »na koristenje«

daroprimeu, ali se inace njihov status nije mijenjao.

Na zemlji tzv. kleruha odnosi su bili vrlo slicni. Judejske

kleruhije u Kilikiji,koje smo ranije spomenuli, oelgledno su

Odnosi medusobne ovisnostl 133

Artemidom. U jednom natpisu iz 2. stoljeca pro n, e' stanov-

nici oko hrama nazivali su se anthropoi (sljudt«), koji poko-

ljenjima five na istom mjestu. Zivjeli su od ratarstva imorali

su brinuti 0 kozama i jelenovima u lovistima, paradeisoi, koji



osnovane na nenaseljenoj zemlji. Tu valja pretpostavitida su

polja ivinograde obradivale vojnicke obitelji. Ali nije sigurno

da je to bilo tipicno za vojnicke naseobine.

Iz Pergama nam je poznato da klerusi cesto nisu fivjelina svojim pareelarna, nego u obliznjem gradu, Mora da je

postojao neki drugi, oblik rada ~ nadnicarski iIi robovski -

premda je te vojnicke kleroi od oko 11 hektara njive i 1 ha

pasnjaka u slucaju potrebe mogla obradivati, bez tude pomoci,

jednaveca obitelj. Tako je neki dinast iz Karije novacio place-

nike izauzvrat im obecavao zemlju u podrucju Pentahora;

ne spominje. se tuda radna snaga,

S druge strane, neki drugi maloazijski natpisi spominju

citava sela autohtonih seljaka koja su sasvim sigurno posto-

jala nazemlji' kleruha, Najpoznatija je situacija u gradu Dura-Europ na srednjem Eufratu (danas grad-rusevina u Siriji).

Dura je bio stari grad na zapadnoj obali rijeke, a sta-

novnici su mu bili Aramejci. Seleuk Iga je, zajedno s nekim

vecim podrucjem, predao vojnicima za naseljavanje, te je do-

bio grcko ime Europ. Parcele vojnika prije su pripadale

stanovnicima Dure (dakako pod vrhunskim vlasnistvom ahe-

menidskog kralja). Stanovnici su, doduse, ostali na svojoj

zemlji, ali su nedvojbeno bili duzni placati zernljarinu kleru-

sima, koji su, opet,kralju davali doprinose, odnosno sluzili

mu, Prema tome, niposto nije iskljuceno da su doseljenivojnici koristili kmetski rad seljakft.

Izmedu kralja, vlasnika zemlje i seljaka, neposrednog pro-

izvodaca iposjednika vlastite pareele pojavljuje se Iik kleruha,

eij1 je odnos prema sredstvima za proizvodnju nejasan,

Odnosi su komplicirani i na zemlji koja pripada hramovi-

rna. Razmotrimo, na primjer, odnose na otoku Ikaru (danas-

nja Faylaka) u Perzijskom zaljevu, koji je bio kraljevo vlas-

nistvo. Kultsko i ekonomsko srediste tog otoka bio je, jos od

davnine, hram posvecen nekoj istocnjackoj bozici (vjerojatno

Nanaji) koju su Seleukidi poistovetilis grekom bozicom lova

su pripadali hramu. Nakonsto je neki seleukidski kralj na

istom otoku sagradio hram bogu Zeusu, ti su »ljudi« mogli

izabrati .hoce li se preseliti k novom hramu, ili ce ostati na

istom mjestu i pretvoriti loviste unjive i vinograde.

Premda su seljaci, dakle, bili obvezni hramu na odredene

radove (a ocigledno idoprinose), vlasnik zemlje, kralj, imao

je pravo da u svako doba intervenira u te odnose i mijenja ih.

Obvezaseljaka prema hramu trajala je do opoziva, jednako

kao i prijenos zemlje u korist hrama, sto je bilo povezano

jedno s drugim.

Sasvim su drugi odnosi vladali na zemlji koja je bila u

potpunom vlasnistvu hrama. Mnoga sela koja su pripadala

pojedinim hramovima su nam poznata, a seljacisu se zvali

hijeroduli (ssveti robovi«) Ili kateci (sprisutni«).I u tom slucaju postojala je obveza davanja u naturi inov-

eu, kao i u radu za hram. Hijeroduli su, osim toga; imalista-

novite duznosti u obredima.Bili su, na primjer, pjevaci i pje-

vacice, vratari, nadzornici obrednlh predmeta, prostitutke, itd.

No temelj njihova materijalnog polozaja najcesce je predstav-

ljao takoder komad zemlje unutar seoske zajednice.

Razmatranjem vlasnickih odnosa ustanovili smo da je

zemlja nezavisnih seljaka [laoi} mogla postati gradskom zem-

Ijomako je kralj upravo tu rzemlju prenio na neki grad, pro-

dao iIi poklonio nekom pojedincu, uz uvjet da je »pripise«

nekom gradu, Dokazano je da su na podrucjima gradova po-

stojali neovisni seljaci, ne sarno u starim grekim kolonijama

zapadne i sjeverne maloazijske obale, kao Prijena Ili Kizik,

nego i u krajevima koji od davnine nisu bili prostori naseljeni

Grcirna. Na podrucju frigijske Zeleje poznata su sela s neovis-

nim seljacirna, isto kao u Babilonu, Herakleji na Pontu, te u

Antiohiji u Siriji, itd. Ovisnost zitelja tih sela, Cesto nazvanih

»pareci« (xsusjedl«). nastala je 'iz odnosa izmedu grada isela,

a ne izmedu pojedinaca, Selima je na celu bio starjesina ilikomarh, a bila su obvezna davati doprinose u naravii radu.


Unutrasnja organizacija, koja im je te doprinose omogucavala,

prepustena je njima samima.

Robovski i nadnicarski rad, sam po sebi razumljiv u sta-

rim grckim gradovirna od Halikarnasa na jugu Male Azije,

Pokus8i i pol it lke mOGi 135

Prerna tome, gotovo nije postojao razvoj proizvodnih snaga u

poljoprivredi. Pronalazak vodenice, te otkrice djelovanja vode-

ne pare itlaka zraka uopce nisu primijenjeni u proizvodnji. Po-

vezanost seljaka sa zernljomje istodobno sprijecila razvoj klas-



preko Mileta do Bizanta na Bosporu, ne mozese potpuno is-

kljuciti ni u poljoprivrediorijentalnih podrucja, Pouzdano se

ne moze dokazati, ali je uloga koju je odigrao u agrarnoj pro-

izvodnji, u svakom slucaju minimalna. Sistem laia bio je ina gradskom podrucju dominirajuci proizvodni odnos u Sele-

ukidskoj drzavi, Na zemljisnim posjedima naroda koji su

uzivali ogranicenu autonomiju bilo je stanovitih iznimaka ko-

je '\lalja uzeti u obzir iako ih ne valja uopcavati. Tako je u

Judejaca nadnicarski rad ocigledno bio daleko prosireniji nego

u ostalim krajevima Istoka. Na uzroke cemo se·jos osvrnuti u

iducem dijelu. U odrzavanju seljackih malih isrednjih posjeda

stanovitu ulogu igrao je i robovski rad. U »Mudrim izrekama«

Jezusa Siraha pise:

»Nezlostavljaj roba koji cesmtoradii,ni nadnicara koji se trudi «,

a u knjizi Judita u Starom zavjetustoji:

»Onii zene njihove,idjeca i ~ivotinje,ipridoslice, iplaeenicii robovinosahu kostrijet okobokova.«

Takvi su slucajevi iznimni. Nema ni govora .0 tome da bi

povlastica za grcke gradove u Seleukidskoj drzav! bila izaz-

vala kvalitativne promjene u ekonomskoj bazi na Istoku. Re-

forme kod kojih bi laoi i pareci postali vlasnicima svoje zem-

Ije nisu nikad provedene, usprkos tvrdnjama nekih historicara.

»Rasprodaja« kraljeve zemlje gradovima, hramovima ili poje-

dincirna, uopce nije bila pravilo, nego se u principu kraljeva

zemlja dodjeljivala, a pravo vlasnistva kraljeva ostalo jeza-

jamceno,

Nasa razrnatranja 0 vlasnistvu i medusobnoj ovisnosti u

Seleukidskoj drzavi pokazuju da su laoi iparoikoi, dakle

ovisni seljaci, predstavljali prave narodne mase, pa tako i glav-

ne proizvodaee. Ta secinjenica temelji na malobrojnom indi-

vidualnom privatnom vlasnistvu, sto je u staroorijentalnom

nacinu proizvodnje i uobicajeno. Proizvodnja je usmjerena

samo na pokrivanje potreba, ukoju je svrhu medu ovisnirnseljacima na raspolaganju uvijek stajalodovoljno radne snage,

ne borbe revolucionarnih dimenzija na. sirokoj osnovi. Ona je

ostala u okvirima lokalno i vremenski ogranicenih ustanaka.

Pokusaji politike moci

Dok su Antigonidi u Makedoniji, Trakiji i Grckoj pokusali

uspostaviti donekle zatvoreno podrucje vlasti, PtolemejeviCisu

se ogranicili na Egipat, juznu Siriju i Palestinu, a Seleukidi su

se (uslijed ekonomske heterogenosti svojih sirijskih, anatolij-

skih i mezopotamskih krajeva) zanosili stalnom politikom

ekspanzije.

Vidjeli smo kako se Seleuk I 308. godine uputio u

zavojevacki pohod prema Indiji, sto osim bogata plijena i

Candraguptinih slonova nije donijelo nista osim formalnog

vladanja nad podrucjima S10 ih nije mogao drzati pod SVOjOIll

vlascu, te kako je ubrzo nakon toga pokusao prijeci Helespont

iosvojiti Trakiju.

I njegovi nasljednici cesto su provodili slicnu politiku. Na-

kon Seleukove smrti naslijedio ga je njegov sin Antioh I.Kao

i Demetrije Poliorket i on je - kao designirani nasljed-

nik - za zivota svog oca nosio kraljevsku krunu (294/293).

Nakon pohoda na Indiju bio je imenovan satrapom iranskih

zemalja, Tu ga je i stigla vijest 0vladarevoj smrti. Bilo je to

nesigurno vrijeme: Ptolemej Keraun proglasio se na Helespon-

tu kraljern Makedonije i poveo Seleukovuvojsku u Pelu. Tako

su zapadne seleukidske satrapije ostale nedovoljno zasticene

od priobalnih posjeda Ptolemejevica u Kilikiji, Likiji (Ksan-

tos), Kariji (Halikarnas)i na otocima (Samos), od neprijatelj-

ski raspolozenih drzavica u sjevernoj Anatoliji od Bizanta do

Ponta, ali u prvom redu od Kelta (Galacana) koji su prodirali

u Malu Aziju. Jedno od velikih dostignuca Antioha I je sto

je tu vojsku - velikim dijelom placenika bitinijskog kralja

Nikomeda I i pontskog kralja Mitridata I - naselio u Frigijui tako je u prvi mah neutralizirao (275).Nakon toga dobio je

136 Povljest helenizma

pridjevak »soter« (sspasilac«). No.tim naseljavanjem Galacana

dotadasnja frigijska satrapija postala je nova drzava, Galatija,

i tako prestala biti dio Seleukidske drzave, To. se .dogodilo

nesto kasnije is Pergamom: 263. godine se napokon osamo-

Pokusail palitike moe! 137

Seleuka II u Maloj Aziji, a novorodeni sin Egipcanke Berenike

proglasen je za kralja u prijestolnicl Antiohiji. To. je odmah

iskoristio Ptolemej III Eurget (246-221) iU. sirijskom ratu

(246~241) zauzeo seleukidske metropole, Uslijed nemira u



stalio pod Eumenom I.

Ali pitanje vlasti nad juznom Sirijo.m,sto. ju je Ptolemej I

bio zauzeo u borbama protiv Antigona Jednookog, a usprkos

zahtjevima Seleuka I i nadalje zadrzao, ostalo je nerijeseno,Izmedu sinova tih dvaju vladara (Ptolemeja II i Antioha 1)

izbio je zbog toga 1. sirijski rat (274-271) koji je zavrsio bez

ikakvog rezultata, osim sto je Damask postao seleukidski grad.

Kad je Antioh I umro 261. godine, bio je izgubio gotovo

sve pristupe Egejskom morn, jedva je nesto do.bio.,.ali se

seleukidska vIast ipak ucvrstila u Siriji, novom sredistu sele-

ukidske moci, Antiohija na Orontu ostala je neosporna pri-

jestolnica ikraljeva rezidencija, dok je starija Seleukija na

Tigrisu postala znacajno srediste za trgovinu s Istokom. Dru-

ga Seleukija, isto tako osnovana od Seleuka I, na obali (Pjeri-ja)' nedaleko od Antiohije, kame je prisilno preselio oko 5 000

Makedo.naca i Grka, razvila se u luku glavnog grada. Grad je

bio smjesten na obroncima brda i spustao se u nizinu uzusce

Oronta. Tamo su bila brodogradilista i ucvrsceno predgrade

od kojeg su umjetnicki izradene zavojite stepenice vodile u

sam grad. Veza s prljestolnicom Antiohijom odrzavala se rijec-

nim brodovima.

Pedesetih godina 3. stoljeca Antioh II (261-246) je uspio,

uz pomoc Antigo.na II Gonate, protjerati Ptolemejevice izmalo-

azijskih i jumoanatolljskih krajeva, pa je tako oslobodio svo-

je zalede imogao se posvetiti juZno.j Siriji. Za vrijeme tog

2. sirijskog rata (260-253) osvojio je neka manja podrucja.

Pri sklapanju mira Antioh II je uzeo za zenu kcer Ptolemeja

II, Bereniku, i napustio svoju dotadasnju zenu Laodiku (o.nu

Isaodiku. ko.jo.jje, uostalom, poklonio i selo Panukomu u Tro-

ji). Kao stose u povijesti cesto zbiva, tajdinasticki brak, ko-

jim se zeljelo zapecatiti mir, pokazao se kasnije uzrokom no-

vih zapleta,

Kad je Antioh II 246. godine na neobican nacin iznenada

umro.tsin iz njegova braka s Laodikorn proglasen je za kralja

E&iptu morao se, doduse, odmah vratiti u Aleksandriju, alije

luka Seleukija Pjerija ostala u egipcanskim rukama, Sklapa-

njem mira 241. godine, sa Seleukom II kao pobjednikom u

borbi za prijestolje (Berenika i njen sincic hili su ubijeni), Pto-lemejevicima su ponovo vracena velika podrucja u Maloj Aziji

i .Kilikiji, Sto se tice bitnog inajvaZnijeg spora, vlasti nad juZ-

nom Sirijom, Judejom iTransjordanijom, nista se nije izmije-

nilo.

U Iranu, forrnalno jos uvijek pod seleukidskom vlascu, u

meduvremenu su se vladarima istocnih satrapija proglasili

Part Andragora i Diodot I iz Baktrije. Kralj Diodot, bivsi

grcki placenicki voda, prosirio je svoju vlastna sjever (Sog-

dijana) kao ina zapad (Areja i Margijana) a vladao je vjerojat-

no. i nad Paropamizadama, Andragorae=- za koga nam nijepoznato da u se ikad proglasio kraljem -- poginuo je vee 239.

godine u borbi s nadiruCim'no.madskimPamijcima koji su pod

svojim kraljem Arsakom I najprije osvojili Partsku drzavu i

Hirkaniju, i otada se nazivaju Partima, Tu je zapooelo propa-

danje Seleukidske drzave, a Rimljani su ga kasnije dokrajcili.

No.Seleukidi su jos smatrali da su na vrhuncu svoje moci,

unatoc borbama za prijestolje: najprije izmedu Antiohovih si-

nova od njegovih zena Laodike iBerenike, te kasnije izmedu

Seleuka II i njegova mladeg brata Antioha Hijeraksa (ssoko-

la«).

,Godine 223, kad su se na prividno dalekom Zapadu Rimlja-

ni iKartazani pripremali na ponovni sukob (2. punski rat 218

-201), Antioh III je.ujedinio zavadene.seleukidske stranke pod

svoju vlast. Premda je polozaj u Maloj Aziji bio nejasan --

Ahaj, neki stariji kraljev rodak, svojevoljnose proglasio vkra-

ljem Azije«, au tzv; gornjirn satrapijama.Mezopotarniji i Suzi-

[ani, vladali su nemiri - mladi Antioh III je sistematski svu

svoju paznju obratio na jug, na ptolemejsku vlast u juzno]

Siriji. U Aleksandriji je nasljedivanje prijestolja od Ptolemeja

III na Ptolemeja IV takoder bilo popraceno unutrasnjim pre-

viranjima. Tome su se pridruzili znaci pobune medu Egipca-

138Povijest helentzma

nima protiv makedonske vladavine, Situacija je upravo pogo-

dovala davnim seleukidskim pretenzijama na Jug.

Prilikom drugog napadaja u tom 4. sirijskom ratu (220-

217) seleukidska vojska je 219. godine prodrla sve do .Sinaj-

Pokusaif palitfke moc i 139

nici - zatvorio je sebe i- svoju vojsku u glavni grad Baktru

dvije godine (208-206). Antloh je vjerojatno bio zadovoljan

sto se nakon tog vremena mogao povuci iz Baktrije s casnim

ugovorom 0 saveznistvu kojim je stanje ostalo nepromije-



skog poluotoka, do granica uzeg Egipta, a istodobno je po-

novno osvojila luku Seleukiju Pjeriju. Kod Rafije (juzno od

Gaze), ta je vojska nesto kasnije bila do nogu porazena, Sva

osvojena podrucja, osim Seleukije Pjerije, morala su sevratiti.Bitka je znacajna zbog toga sto su Ptolemejevici tu prvi put

nas~up~lis kontingentom tesko naoruzanih Egipcana (brojke se

krecu izrnedu 20000 i 30000), urnjesto placenika kao do tada.

Posljedica toga bio je ne samo katastrofaini poraz Seleukida

nego i ozbiljni ustanci Egipeana ispunjenih novom sam~~

svijesti, Ali Antioh III nije iskoristio tu situaciju. Poraz

mu je zatvorio putna jug. Zadivljujucom i bezobzirnom

energijom smjesta je zapoceo bitku za izgubljene anato-

Iijske satrapije, pa je do 213. godine morao ostati u

Malo] Aziji. S Iedima prema sada slobodnom Zapadu a s

trenutacno neugrozenom juznom granicom Antioh III je 209.

godine poceo pohod na koji se vjerojatno spremao od

pocetka svoje vladavine - tragom Aleksandra i Seleuka I do

Indije s ciljem osvajanja golemog carstva.

Uzaludno cemo se pitati za smisao i svrhu tih stainih rat-

nih pohoda. Ni ekonomski razlozi ni bilo koji idealni ciljevi ne

mogu nam razumno odgovoriti. OCigledno se opet radilo 0

udovoljavanju zelje za viasti, a ne, recimo, 0prosirivanju ro-

bovlasnistva, iskoriStavanju novih izvorasirovina iii otvaranju

novih trzista, kao sto se tvrdi u nekim, krivo protumacenim ipojednostavljenim markstsncktm historijskim teorijama iIi 0

sirenju grcke kulture i zapadnjackog duha, kao sto se tvrdi u

mnogim naivnim Idealistlckim djelima. Neosporno je, narav-

no, da je objektivno doslo do kontakata medu razlicitim na-

cionalnim osobinama, do medusobnih pozitivnih utjecaja, do

geografskih i drugih otkrica, itd,

Antioh III dozivioje isto sto i Aleksandar i Seleuk I prije

njega. Dopro je bez nekih znatnijih poteskoca do Baktrije,

jer mu se Parti i drugi manji narodi nisu opirali.Baktrijski

kralj Eutidem ~ grcki placenicki voda kao injegovi prethod-

njeno. Cetiri godine nakon sto je krenula, seleukidska se voj-

ska vratila u Babilon, zaobilazeci u velikom luku novu Partsku

drzavu, djelomice prolazeci tocno Aleksandrovim putem

kroz Arahoziju, Gedroziju i Karmaniju- sto zacijelo nijebilo slucajno. Nije nam nista poznato 0 ljudskim gubicima,

visini troskova za pripremu i provedbu tog ratnog pothvata,

broju unistenih i opljackanih sela. Politicki odnosi u Iranu ni-

su se nimalo izmijenili.

Antioh III nije postedio ni arapsku obalu - kao ni Alek-

sandar. Akao ni Aleksandru, ni njemu nije uspjelo da podredi

svojoj vlasti gospodare mirodija i miomirisa Orijenta, Gerejce,

narod s obala Perzijskog zaljeva. Trgovina mirodijama i miris-

nim tvarima arapskim karavanskim putovima je doduse O Z I V -

jela. U najboljem slucaju, bilo je to opravdanje da se AntiohIII od toga vremena proglasio »velikimkraljem« ...

Kako nije bilo doslo do oruzanog sukoba, Antiohova voj-

ska se iz »indijskog« rata ocito vratila gotovo u punom broju.

Istodobno su iz Egipta nanovo stigle vijesti 0 teskim nemirima

medu stanovnistvom. Nije daleko bila pomisao da se ta situa-

cija iskoristi za ponovno osvajanje juzne Sirije. Kad suse

202. godine Seleukidi upravo spremali da prijedu granicu, Pto-

lemej V (204-180) je ucinio ono sto je oznacilo pocetak pro-

pasti helenistickih drzava na Istoku: pozvao je Rimljane u po-

moe. Oni su tada upravo opsjedali Kartagu nakon sto suuspjesno bili okoncali 1.makedonski rat (205).

No Rimljani su sarno sprijecili da Antioh III stupi na egi-

patsko tlo. Nakonpobjede u bitki kod Panija, blizu izvora

Jordana, 200. godine, pripala mu je cijela juzna Sirija do Gaze.

Ona nije vise nikad potpala pod egipatsku viast.

U .meduvremenu su Rimljani zavrsili i2. makedonski rat

(200-197), te su prakticki zavladali Grckom, a da nisu bila

definirana nikakva pripojenja. No, nitko nije sprijecio Antioha

III da zauzme niz grckih gradova na juznojizapadnoj obali

MaleAzije (198/197) pacak ida prijede Helespont. I tu je Se-


leukid slijedio tragove osnivaca dinastije Seleuka I koji je tom

prilikom poginuo, Upravo od tog povijesnog prijelaza, nakon

kojeg je slijedila bitka kod Korupedija, ipotjece presizanje

seleukidske viasti nad Trakijom. Antioh III nije bio svjestan

stvarneipoliticke situacije u grcko-egejskomprostoru, sto se

Pokusaj i po/ it ike moci 141

bal kojeg je kralj kasnije pustio da pobjegne. Osim toga, unu-

tar deset godina trebalo je uplatiti 15000 talenata odstete u

rimsku drfavnu blagajnu.

Prvi put su se u tom ljatu rimske cete nasle na azijskom

tlu, prviput su se Rimljani odlucno postavili za suce u kon-



uskoro zorno pokazaIo; Rimljani su se, doduse, iz pocetka mno-

go manje zanimali za tu invaziju nego Za »slobodu« Grka, sto

ju je proklamirao, kako se sjecamo, 196.godine na Istamskim

igrama T. Kvinktije Flaminin. Podrazumijevala se, medutim,

sloboda Grka u Evropi iu Aziji, sto je Antioha III zapravo tre-

balo zabrinuti.

Sukob s Rimom

Neizbjezni rat zapoceo je, kako smo vidjeli, u Etoliji koja je

zapovjednistvo predala Antiohu, sto nije naislo na podrsku os-

talih grckih gradova, Rimljani su uputili svoj razmjerno malo-

brojni kontingent na seleukidsku vojsku od 10000vojnika, Za-obisli su Antioha III i njegove cete 191.godine kod Termopila

na isti nacin kao Perzijanci Spartance 480.godine. Kralj je bio

porazen i napustio je Grcku morskim putem. Ujedinjene mor-

naricke jedinice Rima, Pergamskog kraljevstva i otoka Roda

unistile su mnogo seleukidskih brodova, a ostatak zauvijek

protjerale izEgejskog mora.

Nakon prijelaza Rimljana u Aziju rimska vojska je pod

vodstvom brace Scipiona, uz pojacanje pergamskih cera, pot-

puno porazila seleukidskog kralja kod Magnezije u Lidiji

(189).Mir kod Apameje (na izvoru Meandra u Frigiji) 188.go-dine Sarnoje potvrdioono sto je vee bilo ostvareno: Antioh III

se odrekao cijelog maloazijskog prostora zapadno od gorja

Tauros: Rimljani su ga podijelili tako da je manji dio (Karija)

pripao Rodu, a ostalo (u prvom redu Helespont, Velika Fri-

gija, Pizidija i Pamfilija) pripalo je Pergamskom kraljevstvu

Eumena II; otocnim polisima i vecim jonskim gradovi-

rna (osim Efeza) vracena je, odnosno potvrdena, autonomija.

Moe seleukidske vojske, osobito jedinica na slonovima i mor-

narice, uveliko je smanjena, a kralj je sarno jos vodio obram-

bene ratove nasvojoj

zapadno] granici; Antioh je morao dati

taoce, medu kojimaje, uz njegova istoimenog sina, bio i Hani-

frontaciji izmedu helenistickih ddava. Prvi put se pojavilo

Pergamsko kraljevstvo kao gotovo ravnopravni pregovarac uz

Makedoniju, Seleukidskudrzavu i ptolemejski Egipat. Otada

je ta konstelacija bila odlucna za polozaj i moe Seleukida,

SIn Antioha III, Seleuk IV (187-175), naslijedio je znatno

oslabljenu vojsku, ali jos mu je vece poteskoce predstavljalo

placanje godisnje otplate ratnih dugova. Cijela vanjska poli-

tika bila je, uslijed toga, prakticki paralizirana. Kad je Seleuk

IV bio otplatio gotovo sve dugove, ubio ga je njegov najvisi

dostojanstvenik, Heliodor. Protiv uzurpatora digao se brat

umorenoga, Antioh, koji jebiotalac u Rimu, ali je u zamjenu

za Seleukova sina Demetrija bio pusten, Uz oruzanu pomoc iz

Pergama i s rimskim blagoslovom uspio je dod do prijes-tolja, koje mu je nedvojbeno .i pripadalo. Antioh IVza cijele

svoje vladavine nije zaboraviodasvoj polozaj zahvaljuje je·

dina naklonosti tih dviju sila, te se potpuno posvetio Jugu i

Istoku. Najprije je valjalo ucvrstiti seleukidsku vojnu moe, na

sto su Rimljani ocito sutke pristali.

Nejasno je da Ii je inicijativa za 6. sirijski rat s Egiptom

(170-168) potekla od seleukidskog dvora. To je doba obavi-

jeno tamom, Antioh IV je 169. godine osvojio strateski vazni

Peluzij (istocno od danasnjeg Bur Saida) kao polaznu toeku

za daljnje pustolovine koje su uskoro uslijedile. Godine 168.prodro je seleukidski kralj, za vrijeme dok je njegova merna-

rica na prepad osvojila Cipar, preko Memfisa sve do Aleksan-

drije.

Tih je godina, kako smo vee napomenuli, Rim biosuvise

zauzet u Makedoniji, da bi se vojnicki angazirao u Egiptu. Osim

toga, Ptolemejevici su, kao i Seleukidi, nakon Apameje bili

skloni Rimu, pa cak i podlozni. Ipak je izaslanik Senata, K. Po-

pilije Laena, posian u Aleksandriju sa zadacima i' ovlastima 0

kojima nam nista nije poznato. Kad se Antioh IV na celu svoje

vojske priblizio Eleuzini, istoenom predgradu Aleksandrije, u


susret mu nije dosla egipatska vojska, nego upravo K. Popilije

Laena. ,

Rimski povjesnicar Livije (59. god. pro n. e. - 17. god. n.

e.) pise 0 tom sudbonosnom susretu:

Dvor i polis 143

Iucna poraza pri kojem je ikralj poginuo, cijela Babilonija je

pripadala Partima. Nekad golema Seleukidska drzava time je

ogranicena na samu Siriju. Odrzala se jos nekoliko desetljeca

unutar ravnotezesila, a za to vrijeme su se fenicki gradovi osa-

mostalili. Napokon je, 83. god. pro n. e., potpala podArmeniju



»Ori (kralj Antioh) je pozdravio nadolazece i htio [e Popilijupruziti desnu ruku; ali Popilije mu je urucio pismo sa senatskimzakljuckom i pozvaoga da najprije procita sto u pismu stoji. Kraljje procitao pismo i izjavio da ce se sa svojim savjetnicima dogo-voriti sto ce uraditi, ali je Popilije, na njemu svojstven grub nacin,uzeo svoj stap, okokralja opisao krug i rekao: 'Prije nego preko-racis taj krug, daj mi odgovor za Senat', Pogodenutakvim nasilnimpostupkom, Antiohu je naeas zastala rijec u grlu; tada je odgo-vorio: 'Ueinit cu sto Senat zahtijeva', Tek je tadaPopilije pruzio

ruku kralju kao savezniku i prijatelju.«

A Senat je zahtijevao da Antioh smjesta napusti Egipat i

Cipar. Seleukidski kralj i njegova vojska kapitulirali su pred

sestoroclanom rimskom delegacijom, sto je zacijelo bila naj-

rnudrija odluka koju je kralj Antioh ikad donio. S druge stra-

ne, taj politicki poraz predstavlja polaznu tocku za gubitakkrajeva izmedu Negeva iTiberijskog jezera (Judeje i Galileje)

nakon gotovo tridesetogodisnje borbe s Judejcima - Judom

Makabejskim i njegovom bracom.

Svi pokusaji da se prosiri viast sirijskog sredista propali

su, osim prema Istoku. Snovi Aleksandra I, Seleuka I i Antioha

III - kako god oni bili nestvarni - iznova su ozivjeli. Snovi

koji su zacijelo odgovarali Rimljanima, Pohod Antioha IV u

Indiju zapoceo je 165. godine, a zavrsio je 164. vee u Suzijani

kraljevom smrcu pri pljackanju nekog hrama. Istok je ocito

postajao sve nedostizniji.

Buduci da se unutarnje krize, nastale uslijed socijalnih su-

koba, nisu vise mogle izgladiti vanjskim uspjesima i eksploa-

tacijom stranih teritorija, moe seleukidskog dvora sve je vise

slabila. Borbe oko prijestolja bile su posljedica toga (a ne

uzrok, kako nam zeli dokazati gradansko-dogmaticna historio-

grafija),

Za to vrijeme Parti su osvojili velik dio Irana istiglisve

do Tigrisa. Posljednji velicanstveni ratni pohod Seleukida na

Istok pod Antiohom VII (139-129) bio je u pocetku uspje-

san, ali je ipak ostao posljednji zdvojni pokusa], Nakon od-

. pod Tigranom »Velikim«, za armenske ekspanzije. Valja spo-

menuti da su Sirijci - siti neprestanih borbi oko prijestolja i

ratova svojih makedonskih gospodara - pozvali armenskog

kralja u zemlju; jer obrti i trgovina,' koji sucvali jos u 3. st.pron. e., nazadovali su zbog nesigurnosti karavanskih putova

pred stalnim prepadima arapskih plemena koja nisu prizna-

vala niciju vlast. Osim toga, osililo se gusarstvo na istocnom

Sredozemlju, jer je seleukidska mornarica bila preslaba da se

bori s Fenicanima koji su se vise bavili gusarstvom negosto

su se borili protiv njega. .

Godina 83. oznacila je kraj Seleukidske drzave. Dvadese-

tak godina kasnije, Sirija je postala rimska provincija za Porn-

pejeve vladavine, kad je Rim na svoj nacin nastojao zavesti

»red« na Prednji istok. Od toga vrernena je pitanje vlasti natom podrucju odredivalo suparnistvo Izmedu Rima i Part-

ske kraljevine, '

Kraljevstvo Atalida

Dvor i polis

Za ahemenidskih vremena Pergam je bio gotovo bezna-

cajno mjesto unutar zapadne satrapije s glavnim gradom Sar-

dom, ali je imao svojegdinasta koji je vladao donekle auto-

nomnim gradom. Cini se da se Aleksandar uopce nije osvrtaona Pergam. Sigurno je, naprotiv, da je bio dio satrapije

Antigona Jednookog, pa injegova Frigijskog kraljevstva. Pro-

pascu tog kraljevstva (nakon bitke kod Ipsa 301.god.) osvajac,

dijadoh Lizimah iz Trakije, povjerio je grad s utvrdama vojsko-

vodi Fileteru koji je kasnije pristao uz Seleuka I, kojom pri-

likom je prisvojio Lizimahov ratni plijen. Fileter jesvojoj ze-

mlji, cak ipod seleukidskom vlascu, osigurao zacudujuci stu-

panj samostainosti ipodrzavao je vlastiti dvor. Njegov necak

14 4 Povijest helenizma

Eumen ga je naslijedio(263-241), prosirio podrucje Pergarna

sve do egejske obale, a na sjeveru sve do Troje, dok je kralj

Antioh I bio na umoru (261). Atal I (241-197) morao se

boriti protiv velikog ustanka Galacana, a moe i samosvijest

mu je pri tom toliko porasla, da je Seleukidima od 229. do 227.

Dvor i polis 14 5

Teritorij koji je pripadao Pergamu (pergamska chOra)

nije bio raspodijeljen medu stanovnike, kako je to bio obica]

u grckim polisima, nego je bio kraljevo vlasnistvo, »kraljevska

zemlja«, kao sto smo to vee upoznali u Seleukidskoj drzav!

i kakva je bila bastina) Ahemenida, Lidijaca, Asiraca, Hetita



godine oteo veci dio maloazijske obale i daljnje dijelove Fri-

gije.

Nije tocno ustanovljeno kada je Pergam zapravo postao

kraljevinom. Po Atalu I dinastija je dobila naziv .Atalidi.

Atal I bio je u svakom slucaju kralj. Ne zna se da li se File-

terov necak Eumen nazivao kraljem. Napadno je, naime, da se

sin i nasljednik Atala I spominje kao Eumen II. Kako bilo

da bilo, takvasu nabrajanja uvijek sekundarna i 0njima se ne

moze nista sigurno tvrditi.

Atal je bio prvi azijski kralj koji je shvatio korist skla-

panja savezas Rimom, ito kad se Antioh III »pobjedonosno«

vratio iz istocnih satrapija da zavede red na Zapadu, tj. da

nanovo uspostavi stare odnosevlasti na egejskojobali u korist

Seleukida. Znamo da je taj ratni pohod zavrsio tako da se

Pergamsko kraljevstvo nakon mira u Apameji 188.godine pro-

stiralo do Taurosa. Stara grckakolenija u Joniji,Efez,-postala

je najvaznija luka Pergamskog kraljevstva.

Kao grad Pergam se pojavljuje tek u ahemenidsko do-

ha. Pod perzijskom vladavinom niposto nije bio polis, nego

mizijski orijentalni grad u kojem se sve usredotocilo oko vla-

dajuce klase (spornenutog dinasta ipripadnika njegova dvo-

ra), koja je pomocu lokalnog ratarstva i interregionalne raz-

mjene obrtnickih proizvoda i sirovina mogla zivjeti od svojihprihoda. Pod. Atalidima se nista od toga nije izmijenilo. Gra-

dom je, doduse, umjesto heznacajnogmiZijskogdinasta vladao

nezavisni makedonski vladar koji je igrao bitnu ulogu u medu-

narodnim odnosima vlasti, S druge strane, od ovisnog grada-

-drzave nastala je terftorijalna dd~ava velikih dimenzija (veca

nego npr. Makedonija), te, na kraju, pod zastitom makedon-

ske plemicke dinastije tu senaselilo mnostvo grckih trgovaca

iobrtnika 0 cijem brojcanom odnosu spram autohtonih Mizi-

jaea izvori nista nespominju, ali koje svakako valjasmatrati

ekonomski i kulturno pretezno vodecim slojem,

itd., dokle god je u tim krajevima vladao staroorijentalni na-

cin proizvodnje. Stoga su seljaei hili kraljevi laoi, dakle bili su

ovisni kmetovi i imali su podredeni polozaj. Atalidi su davali

zemlju i sela dostojanstvenicima kao ihramovima, kao stoje to na Istoku bio obicaj, Provodili su i anticki sistem kleru-

hije, vojnicke naseobine.

Pergam je prividno imao dernokratsku upravu s izabranim

magistratima, ali pravi gospodari u svim gradskim poslovima

bila su petorica stratega, postavljenlh i smjenjivanih od kralja,

U drugim gradovima u zemlji, ukljueivsi stare grcke naseobine

iz doba kolonizacije, kao sto su Tej, Kima, Fokeja iEfez, na

celu uprave bili su od kralja imenovani namjesnici (epista-

teis).

Zemno blago (npr. asfalt), rihnjaci, proizvodnja pergamen-

ta, brokata kao i drugog tekstila, bili su kraljev monopol, pot-

puna u skladu s istocnjackom tradicijom. I razmjerno velike

ergasterije u Pergamu pripadale su kralju, 0 drustvenim od-

nosima u kraljevim pogonima govore nam oskudni izvori, go-

tovo natpisi: proizvodaci su, cini se, vecinom domoroci, Mizij-

ci koji su hili iii u kmetskom odnosu, iIi su bili nadnlcari, a

nadzornici su bili kraljevi robovi koji su ih tjerali naposao.

Tu su takoder vladali odnosi na koje nailazimo posvuda na

Istoku, a poznati su jos odStarohahilonskog carstva. U radio-nicama za izradu odjece valja pretpostaviti i proizvodni rad

robinja. Robovi su radili iu rudnicima, kao tada posvuda u

svijetu.

Socijalno-ekonomski temelji u Pergamu i u kraljevoj

chori hili su, prema tome, staroistocnjacki. No, nakon mira u

Apameji, prema kojem su najveci dio egejske obale i juzna oba-

la Male Azijepripali Atalidima, u Pergamskom kraljevstvu bilo

je jos nekoliko grckih polisa u kojima je osnova bila anticka,

pa su individualni privatniposjednici potpuno ovisili 0 robov-

skom radu; Atalidi nisu svjesno dirali u te strukture,


Ti su gradovi placali doprinose. No nasilno podredivanje

polisa kraljevskoj vlasti zacijelo je s vremenom aktualiziralo

pitanje vlasnistva, pa time i odnose uzajamne zavisnosti. Kako

je u svim tim maloazijskim polisima (za razliku o.d on~ na

kopnu) ionako anatolijski dio pucanstva od davmne uzivao

Rimskl vazalski kraljevl 147

ski rat osvajanjem Kartage i imali su donekle slobodne ruke.

S druge strane su Seleukidi (Antioh III) i Ptolemejevici bili u

ostrom sukobu u juznoj Siriji inisuse mogli upletati u borbe

oko velikih egejskih otoka i Karije, Jos postojeCi grcki grado-

vi-drzave, kao Alena, te veliki Etolski i Ahejski savez nisu vise



nizi socijalni status, tu su ina gradskoj zemlji laoi u kmetov-

skom odnosu.

Koegzistencija dvaju socijalno-ekonomskih oblika klasnog

drustva unutar jedne drzave ocito je tu, u granicnom podruc-

ju njihova djelovanja, urodila plodom u ekonomskom smislu.

Dokle god je ona trajala, u Pergamskom kraljevstvu je vladalo

razmjerno blagostanje. To se nije temeljilo na opljackanom

Lizimahovu blagu nego na ravnotezi koja je, barem privreme-

no, postojala izmedu razlicitih proizvodnih odnosa robovskog

i kmetovskog rada, kako u gradovima tako i na selu, u ovom

slucaju na granici dva drustvena sistema.

Rimski vazalski kraljevi

Kako je Pergamsko kraljevstvo postala prva rimska pokrajina

na azijskom tIu (129. god.) vrijedno je istraziti razvoj pergam-

sko-rimskih odnosa. Najprije, valja ustanoviti da su s pergam-

ske strane takvi odnosi postojalisamo na razini kralja i njego-

va dvora, dok su se u Rimljana diplomatske aktivnosti doduse

odvijale pri Senatu, ali su se rimski novcari, osobito vitezovi,

vee vrlo rano bavili poslovnim transakcijama u Maloj Aziji.

Atal I, daljnji rodak i posinak Eumena I, spretno je is-

koristio borbe oko prijestolja izmedu Seleuka II i njegovabrata Antioha Hijeraksa da prosiri svoje podrucje na racun Se-

leukida. U tome su ga moralno, a zacijelo imaterijalno, potpo-

magali Rimljani, a da nisu otvoreno intervenirali u tom kon-

fliktu. U 1.makedonskom ratu bio je rimski saveznik, ali sam

nije u njemu sudjelovao.

Za vojnihoperacija Filipa V Makedonskogna rnaloazij-

skoj egejskoj obali zapocetih 201. godine napao je i Pergam,

ali nije uspio zauzeti grad. Dok je Filip u Kariji cekao da pro-

de, zima, Atal I i njegovi saveznici, Rodani, obratili su .s e

Rimljanima za pomoc. Rimljani su upravo bili zavrsili 2. pun-

raspolagali dovoljnom pomorskom snagom, pa osim Rimljana

nije preostajao nitko tko bi se mogao suprotstaviti napadu

Filipa V i njegovim pokusajima da kompenzira gubitke u Ma-

loj Aziji za 1. makedonskog rata.

Buduci da je Filip vee bio osvojio moreuze i sada zauzeo i

Kariju, Atal I bio je ugrozen s dvije strane. Rimje, medu-

tim, pokazivao mnogo vece zanimanje za - oeito dogovoren

- postupak naegejskom podrucju protiv saveznickih Ptole-

mejevica iRodana i za novu ofenzivu Antioha III u Palestini

protiv Egipta. Stoga je poziv u pomoc Rimljanima upravo bio

dobrodosao. Rim je Filipa V dva puta stavio pred ultimatum:

zaustaviti rat, na sto makedonski kralj naravno nije pristao.

Senat je, naravno, posegnuo za oruzjem, jer se nije zelio ~osobito pred Grcima - pokazati nepouzdanim,

Pri prvom stvarnom savezu izmedu Rima iPergama ra-

dilo se, prema tome, 0 ratnom savezu protivsirenja makedon-

ske vlasti. Tocnije, to je savez koji je s rimske strane u prvom

redu sklopljen u prilog Ptolemejevica, ali koji je izvrsio brli i

snazniji utjecaj na Atalide nego na Ptolemejevice, Kod toga se

radilo, kao sto se samo po sebi razumije, doduse 0postupku

»U interesu Ptolemejevica«, ali je bio usmjeren na ucvrscivanje

rimske politicke moci.

Atal I nije dozivio kraj 2. makedonskog rata. Umro je197. godine. Alinjegov sin, Eumen II (197-159) preuzeo je od

njega politiku pristajanja uz Rim, sto je uskoro ugrozilo po-

stojanje Pergama.

Dijelovi vojske Antioha III su se, nakon uspjesnog osvaja-

nja juzne Sirije, brzo uputili u Anatoliju i vee 198. godine na-

pali pergamsko podrucje. Godinu dana kasnije seleukidske je-

dinice su doprle do moreuza kod Dardanela take da su zaobis-

le Pergam sa sjevera i prolazile krajevima pod saveznickom

Bitinijom (kralj Pruzija I), koji su neko vrijeme bili pripada-li Pergamu, Znamo sto se dalje zbilo: Pergamsko kraljevstvo


nije bilo kadro oduprijeti se Antiohu III. Jedino Rimljani i

rimski vojnici najzad su odlucili ishod bitaka kod Termopila i

kod Magnezije, te seleukidsku vojsku, nakon ugovora u Apa-

meji, protjerali do iza Taurosa i Halide.

Eumen II se dakako i: sa svojimpergamskim cetama bo-

Rimskl vaza/ski kreliev! 149

porazena ali nije bilapodjarmljena, grcke drzave su bile pod-

jarmljene ali nisu bileporazene - pa je rimskom Senatu od-

govaralo da u Malo] Aziji postoji vazalska policijska viast koja

je neutralizirala Seleukide ioduvijek neproracunljive Gala-

cane, a osim toga, 0 cemu se malo znalo, ali je bilo uznemiru-



rio uz vojskovodu rimske vojske, Scipiona Africkog, odnos-

no njegova zamjenika Gn. Domicija Ahenobarba, a Pergam-

ci su se uz Rimljane borili i kod Magnezije. Ali oni supredstavljali pomocne cete, kao idrugi sa statusom saveznika.

Kod prvih pregovora izmedu pobjednika i porazenih u Sardu

nije bilo Eumena, a Rimljani su postavili uvjete koji su kas-

nije potvrdeni mirovnim ugovorom kod Apameje.

Pergamski kralj je u meduvremenu otputovao u Rim da

cuje od Senata sto ce dobiti. Po istom poslu u Rim je stigla i

delegacija drugog saveznika, polisa Roda. Rimljani tada jos

nisu bili u mogucnosti pripajati velike azijske teritorije, dok su

jos postojali Makedonija, grcki savezi ipolisi, te Sparta kao

samostalne jedinice, pa su podijelili medusvoje saveznike kra-jeve oduzete Seleukidima, ali su za svoju drzavnu blagajnu

zadrzali ratnu odstetu jsto su je Seleukidi placali jos deset-

ljecima.

Pergamskom kralju Bitinija je napokon vratila helespont-

sku Frigiju, zajedno s evropskom obalom Propontisa (danas-

nje Mramorno more), Helespont, kao i izgubljene dijelove Mi-

zije, a od Antiohovih podrucja dobio je Veliku Frigiju, Lidiju,

Pizidiju, Pamfiliju i dio Kilikije do potpuno nejasne granice

kod gorja Tauros (Tauros se, naime, svojom kosom proteze

od zapada na istok, a ocekivalo bi se razgranicenje u smjerusjever-s-jug). Rodanima je vracena Likija i Karija do Meandra.

Neki grcki gradovi u Maloj Aziji, koji za vrijeme sklapanja

mira nisu bili zauzeti ni odpergamske ni od rodske vojske,

smjeli su, rniloscu Rimljana, zadrzati svoju gradsku autono-

miju; to su u prvom redu Kizik, Ilij, Klazomena, Magnezija,

Prijena, Milet iHalikarnas. Tako je od 188. godine pr, n. e.

Pergamsko kraljevstvo bilo najmocnija vlast na maloazijsko-

-anatolijskorn poluotoku. No tu je moe dobilo od Rima i smjelo

ju je samo dotle zadrzati, dok je to Rimu odgovaralo. Na Balkan-

skom poluotoku je polozaj bio nejasan - Makedonija je bila

juce, u Iranu su pocela previranja. S druge strane, djelovali su

kao .zid izrnedu Seleukida i Antigonida ionemogucavali njiho-

vo eventualno udruzlvanje protiv Rima i njegove politike, Rim

je za taj zadatak predvidio Eumena IIkoji je svoju ulogu

sjajno odigrao i donio svojoj drzavi veliku korist,

Pergam vee Atalu I zahvaljuje cuvene galacanske plas-

tike stvorene kao zavjetni darovi po kraljevoj narudzbi, a pod

Eumenom II grad je dozivio visok kulturni procvat. Nakon sto

je 190. godine dorski Atenin hram okruzen velicanstvenim tri-

jemovima sa stupovima, kralj je uskoro dao podignuti veliki

oltar (tzv. Pergamski oltar) posvecen Zeusu i Ateni, a na frizu

koji ga okruzuje prikazana je borba izmedu bogova itirana,podsjecajuci na borbe s Galacanima (181--183). Prosirena je,

nadalje, knjiznica i zbirka umjetnina. '

Nova moe u sredistu Male Azije nuzno je ucvrstila veze

izmedu okolnih zemalja. To se provodilona uobicajen nacin,

politickim zenidbama (kci Seleuka IV s Perzejem, makedon-

skim kraljem; Perzejeva sestra s Pruzijom II iz Bitinije). Ali i

polis Rod, koji doduse nije raspolagao prikladnim zenidbe-

nim kandidatom, povezao se s makedonskim kraljem Perzejem

(179-168) nakon sto je sada Pergam vladao nad moreuzima

prema Crnom moru. Eumen II se suprotstavio tom razvoju

tako da je, nakon ubojstva Seleuka IV godine 175. u Siriji, nje-gova brata Antioha IV gurnuo na prijestolje - zacijelo uz

rimsku pomoc, S druge strane, Perzej se fivecesce upustao u

sukobe s Rimom, u 3. makedonskom ratu, a ni na jednoj ni

na drugoj strani nisu provedene pripreme, Mozda je Eumen

bio jedini koji je tu planski postupao (pogotovo sto se tice

intriga, pa tako je iosobno posjetio riIIlski Senat i pozalio se

sto se makedonski kralj nije pridrzao dogovora iz 2. makedon-

skog rata). Kad je rat Izbio (171-168), Eumen II je doduse

bio na rimskoj strani, ali je njegov stay bio, kao istay grckih

drzava, maksimalno pasivan. Rimljani su vadili kestenje iz


vatre, iz pocetka sa slabim uspjehom. Kako bilo da bilo, Per-

gamei su se, pocevs! od 168. godine, morali odupirati ponov-

nom ustanku Galacana, koji se vee ranije nagovjestavao,

Nije definiran dio podrucja naseljenog Galacanima koje

je nakon Apamejskog mira pripalo Pergamskom kraljevstvu, ali

Ar is to n iko v' u s ta nak 151

Aristonikov ustanak

Cini se da je to povecanje teritorija, stupanje na azijsko

tIo, za Rimljane doslo iznenada. Kako bilo da bilo, trajalo je

dosta dugo dok Senat Aije poslao petoroelanu delegaciju u Per-



drugi dio ostao je slobodan. Dirnenzije tog ustanka su ocito

bile velike kad jekralj Eumen II pozvao u pomoc Rimljane,

ali oni nisu pomogli ni nakon svoje pobjede nad Perzejem kod

Pidne. Umjesto toga, Senat je 166. godine donio odluku 0

autonomnosti galacanskog podrucja, pa je time predusreo dalj-

nje sirenje Pergama u unutrasnjost Anatolije. Nakon konac-

ne pobjede Rima nad Makedonijom, Rimljani nisu smatrali

Pergarn tako vaznim saveznikom, pa su poceli kociti njegov

napredak. U ocima maloazijskih Grka Eumen II je i nadalje

ostao spasilae od galacanske opasnosti.

Eumen II je umro 159. godine. Brat ga ie naslijedio na pri-

jestolju (do 138) kao Atal II. Njega je napao bitinijski kralj

Pruzija II, a Rirnljani su po drugi put sprijecili da Pergam-sko kraljevstvo nestane sa zemljopisne karte. Dovoljna je bila

diplomatska intervencija Senata: Pruzija je pristao na prego-

Yore, moran je platiti odstetu i vratiti ratni plijen iosvojena

podrucja. Rimu je bila najvaznija ravnoteza u egejskom pro-

storu. Na isto takav »diplomatski« nacin uspio je Atal II

na bitinijsko prijestolje u glavnom gradu Nikomediji postaviti

i sebi i Rimijanima pogodnog eovjeka: Nikomeda, sina Pruzije

II, nakon sto je Pruzija bio ubijen. Tako su Atalidi opet posta-

Ii neosporni vladari u Maloj Aziji - rimskom miloscu, ali i

vlastitom zaslugom.

Atal II, i njegov brat Eumen II, rijetki su helenisticki

kraljevi na Istoku koji su umrli prirodnom smrcu. Nasljednik

Atala II bio je jedan od Eumenovih sinova, Atal III.

Gotovo jedino sto se 0njemu zna je sadrzaj njegove politic-

ke oporuke. Umro je 133. godine bez nasljednika, a Pergamsko

kraljevstvo, osim polisa Pergama i nekoliko starih grckih gra-

dova, ostavio je rimskom puku kao ager publicus, tj, drzavnu

.zemlju. Zajedno s Pergamcem Eudemom koji je odnio opo-

ruku Senatu u Rim, vee su i dijelovi atalidskog kraljevskog

blaga otpremljeni na obale Tibera.

gam da regulira pitanje preuzimanja tog podrucja, U medu-

vremenu je u zemlji planuo ustanak koji se razlicito opisuje

u historiografiji, vee prema autorovu stajalistu. Jedni su pre-

tvorili te dogadaje u veliki rat robova, drugi ih svode na pukudvorsku pobunu. Kako su izvori vrlo oskudni, moguca su i

mnogobrojna tumacenja: tek malobrojni i mnogo kasniji po-

vjesnicari uopce nesto pisu 0 vremenu izmedu testamenta

Atala III i konacnog uspostavljanja rimske provincije u

Maloj AzijL A ioni izvjescuju 0 Pergamu sarno usputno, u

vezi s drugim temama.

Strabon u svojoj XIVknjizi »Geografije« opisuje gradove

na obali Jonskog mora. Tako prica 0 gradicu Leuki (na uscu

rijeke Hermo, nedaleko od Smirne), da ga je Aristonik naveo

da se otcijepi od Pergamskog kraijevstva. Taj Aristonik se izda-

vao za potornka kraljevske obitelji inastojao je prigrabiti

vlast. Kod Kime je doslo do bitke s Efezanima koju je Aristonik

izgubio, pa se morao povuci u unutrasnjost, Tamo je okupio

masu siromasnih, a i robova kojima je obecao slobodu. Te ce-

te je nazvaoheliopolitima ipomocu njih je osvojio Tijatiru,

Apolonidu idruge utvrdene gradove, Cete nekih gradova (ko-

jih?) bitinijskog kralja Nikomeda II ikapadokijskih kraljeva,

kao i neki rimski odredi, porazili su ga, zarobili i odveli u Rim,

gdje je u zatvoru i umro. Od dvaju rimskih vojskovoda, Per-

perna je stradao od neke bolesti, a Publije Kras je kod Leuke

ubijen iz zasjede. Nakon toga je konzuI Manije Akvilije

zajedno s desetoroclanlm kolegijem uspostavio provinciju.

Diodor je jos daleko sazetijl. U svom prikazuprvogsicil-

skog rata robova napominje:

»Smeni dogadaji zbivali su se u ono vrijeme po eitavoj Aziji«

(tj. na podrucju sto je za Diodorova vremena vee davno bilo rim-ska provincija Azija) »nakon sto je Aristonik za sebe zahtijevao

kraljevinu koja mu nije pripadala, Zbog zlostavljanja od svojih

gospodara robovisu se udruzili u Iudi pothvat i mnogim gradovimadonijeli veliku nesrecu.«


Dalje prica 0 Siciliji. Zapravo je to sve sto sigurno zna-

mo 0Aristonikovu ustanku. No ito je dostatno da uzmogne-

mo ustvrditi da dogadaji od 133. do oko 129. godine u Perga-

mu nisu bili ni veliki rat robova koji bi se mogao mjeriti s

dva sicilska rata, ni puka borba oko prijestolja kakvih je u

Aristonikov ustanak 153

bon spominje uz robove kao Aristonikove sljedbenike, vjero-

jatno su vecinom bi]i ovisni seljaci (laoi), kojima je vojnicka

placa nekog potencijalnog kralja bila veca negooskudan pri-

nos od poljoprivrednih proizvoda, Mnogi kraljevski laoi su,

ionako, zacijelo smatrali ;Aristonika, odnosno Eumena III, svo-



helenistickim carstvima u 2. stoljecu bilo bezbroj. Neki natpisi

inovae, kao i mnogo kasnije napomene u literaturi kazuju nam

mozda nesto viSe 0 tom skiopu dogadaja, premda ne sadrze

pojedinosti 0ustanku.

Atal III je vee za svoje vladavine ocito imao neprijatelje

medu imucnim krugovima u Pergamu, jer znamo za osu-

de, i~gnanstva i raspeca (zbog vrijedanja kralja). Vjerojatno

bi se ta oporba mogla dovesti u vezus kraljevim namjerama

da prepusti zemlju Rimljanima. Nakon Atalove smrti su

mnogi imucniji gradani bjezali, a njihovu imovinu zaplijenila

je neka prijelazna vlada, u ocekivanju dolaska Rimljana. Ti

su se krugovi ocito bili zabrinuli za svoj utjecajni polozaj u

slucaju pretvaranja Pergamskog kraljevstva u dio Rimskog car-

stva, U toj situaciji im je bilo koji pretendent na prijestolje,

koji bi makar kako mogao dokazati svoje pravo, bio dobro

dosao.

Aristonik se opcenito smatrao nezakonitim sinom Eume-

naIl, tj. neravnopravnimpoIubratompreminuiog kralja Ata-

Ia III, buducf da je kovao nOVaCpod imenom Eumen III.

Podupirali su ga, dakle, imucni pergamski gradani, a izvan

svake je sumnje da su uz njega hili ioni manji grcki obalni

gradovi koji od Rimljana nisu ocekival! ni slobode, ni samo-

stalnosti, kao Leuka Ili Fokeja, Vazan grad kao Efez se,naprotiv, upravo od Rimljana nadao promjeni svog statusa.

Tako su se, cini se, medusobno suprotstavili razlicit! inte-

resi unutar do tada vladajucih klasa na dvoru i u gradovima.

To sto je Aristonfk nakon svog poraza kod Kime okupio robo-

ve i obecao im slobodu, bilo je u cijelom antickom svijetu

sasvim normalna stvar. Najcesee se obecanje na kraju nije

ispunilo; no kako robovinisu imali sto izgubiti osim svojih

negvi, rado su slijedili takve pozive, Barem su za vrijeme rata

zivjeli zivot »slobodnih- vojnika, tj. pljackal! su, jeli, pili, silo-

vali, poput placenika i njihovih oficira, Siromasi sto ih Stra-

jim zakonitim gospodarom isamo se po sebi razumjelo da

su ga slijedili kad ih je pozvao pod oruzje, Kao zemljoposjed-

nik je, osim toga, sasvim sigurno naoruzao iviastite kmetove.

Ali iz jednog natpisa iz Pergama vidi se da situacija ni-

posto nije bila tako jednostavna i»normalna«. Nairne, u isto

vrijeme kad je Aristonik sa svojim odasvud skupljenim sljed-

benicima - osim grckih polisa koji su ga doduse iz poeetka

podupirali, ali su se nakon njegova poraza povukli - osvojio

Tijatiru i dtuga mjesta u unutrasnjosti zemlje, izdale su

pergamske vlasti dekret kojim pareci na chori u Pergamu

stjecu gradanska prava, a stanovite skupine drzavnih robova

(predstavnici robovske elite kojih je bilo posvuda) status pa-

reka, Zacijelo ni takve staleske promjene nisu bile nista ne-

obicno: obicno su se ticale pojedinaca medu robovima, Ovako

uopeen oblik kao u to vrijeme u Pergamu uvijek ukazuje

na neku neobicnu situaciju.

Moze se sa sigumoscu pretpostaviti da jemedu robovima

i seljacima-kmetovima u Pergamskom kraljevstvu vladao stano-

vit nemir, ako su gradski oci u prijestolnici poduzeli mjere od

kojih oni sami nisu imali koristi, ali su bile prikladne da smi-re nezadovoljnike - iIi da ih harem .podvoje tako da se

jednom njihovom dijelu, najmanje opasnome, odobre stanoviti

ustupci, Sjetimo se da su, robovi u pergamskim ergasterijamahili kraljevo vlasnistvo: bili su, u prvom redu, nadglednici nad-

nicara i dnevnicara, a sada su upravo ti robovi dobilislobodu

iogranicena gradanska prava pareka nakon izumiranja ofici-

jelne dinastije Atalida i presli, kao i monopoli, u drzavne ruke;

uzroci nemira zacijelo su se krili u losoj privrednoj situaciji

eksploatiranih klasa, Osim toga, ni Diodorova »zlostavljanja«

nisu bila neka puka izmisljotina, jer pogorsanje privredne

situacije uvijek prati ipojacana eksploatacija,

Navala robova u Aristonikove cete se, prema tome, ne

moze samo pripisati uobicajenim obecanjima slobode i izgledi-

154Povijest helenizma

ma na nekoliko mjeseci iii godina »vesela vojnickog zivota«.

Aristonikov postupak sadrzavao je, osim zelje za ispraznjenirn

prijestoljem, i neku socijalnu komponentu, sto se ocituje na-

zivom »heliopoliti« ~ »gradani grada Sunca«, Kult Sunca, po-

rijeklom iz Irana, bio je za helenistickih stoljeca prodro dale-

ko na Zapad i prosirio se u svim slojevima pucanstva u Pa-

Sjeverni dlo Male Azi je 155

taknuta. Nakon s~o je prezimio u Gordiju (334/333), kralj je

svom vojskovodi Antigonu (Jednookom) povjerio satrapiju Ve-

liku Frigiju, avalja pretpostaviti da mu je zadaca bila da jos

nepokorene dijelove Ahemenidskog kraljevstva stavi pod svoju

vlast. Gotovo nista ne znamo 0 tim pokusajima. Sa sigurnoscu

mozemo, medutim, ustvrditi: Bizant injegova azijska chora



Iestini, Siriji iMaloj Aziji. I filozofski smjerovi, npr. stoa, su

ga prihvatili, a Jambul je svoju utopijsku otocnu drzavu na-

zvao»heliopolis« - svi njezini gradani bili su u svemu ravno-pravni, No pergamski seljaci i masa robova isto tako su malo

znali 0 stoi kao i outopisticko] knjizevnosr! svoga vremena.

Naprotiv,kult iziazeeeg Sunca bio im je blizak u svakodnevnom

zi.~?tu.N~zi~ )}helio~oliti«zacijelo J e bio stvoren da se pribliz!

rnzrm slojevima, Naivno je, medutim, pretpostaviti da je Aris-

tonik pomisljao na ostvarenje Jambulove utopije.

. Aristonik se pri osvajanju Tijatire i Apolonide, ukoju

je ~aravno spadala i pljacka, domogao znacajnog plijena.

Va.IJapretpost~viti da mu je posluzio da obnovi jezgru svoje

vojske, sastavljenu od maloazijskih placenika (u prvom redu

Trasana i ~ilikijaca), tako da se jos dugo mogao odupirati

SVOJImprottvntclma iz Bitinije, Kapadokije i Rima.

Nadam se da sam uspio protumaciti ustanak pretendenta

na prijestolje, Aristonika, stjecajem prilika u tom vremenu i

p~ostoru, jednim od velikih puckih pokreta u povijesti hele-

rnzma. Ipak se ne moze usporediti s herojskim ustancima robo-

va u 2. stoljecu pron. e. na Slcillji ili sa Spartakovim ustankom

(74-71. god. pro n. e.).

Rim je uspostavio svoju novu provinciju, Aziju, 129. godi-ne; sudbina grckih gradova ostala je nejasna. Eventualna »slo-

bod~«. podrazumijevahi. je uobicajena helenisticka shvacanjao nJO].

Male drzave na Istoku

Sjeverni dio Male Azije

Vee smo pracenjem Aleksandrove vojne na Istok ustanovili da

je cijela sjeverna strana Anatolije na Crnom moru ostala ne-

oko Kalhedona nikad nije pripala ni Aleksandrovu ni Antigo-

novu carstvu; Bitinija nikad nije bila osvojena, a autohtoni

tracki dinast Lipet je u vrijeme Aleksandrove smrti vladao

poput kralja, a nakon 298/297. kao kralj; gotovo nijedan ma-

kedonski vojnik nije ugledao obalu Paflagonije, ciji su kraljevi

samostalnorvladali: Kapadokija, cak pod ahemenidskom vr-

hovnom vlascu gotovo potpuno autonomno podrucje, pod

svojim iranskim dinastom Arijatom oduprla se zavojevac-

kim namjerama Eumena iz Kardije, a na kraju [ Antigo-

na; 255. godine Arijat III proglasio se kraljem i sklo-

pia zenidbene veze sa Seleukidima; Makedonci nikada nisu

prodrli do nekadasnje ahemenidske satraplje,' pontske Kapado-

kije - kasnije nazvane Pont ~ u kojoj je pocetkom 3. stoljecavladao Iranac Mitridat(najkasnije od 281. god. kao kralj): i

on je stupio u rodbinsku vezu sa Seleukidima, pa su mu oni

priznalisamostalnost; Aleksandru nije nikad pripala Armenija

koja je vee pocetkom 3. stoljeca bila kraljevina koju su Seleu-

kidi zahtijevali za sebe, sto Armenci nikad nisu priznali.

Sve su te nove drzave bile orijentalna kraljevstva, ne samo

jer su im na telu stajali iranski vladari, nego jer je i cijela nji-

hova privredna i drustvena struktura potpuno odgovarala sta-

roorijentalnom klasnom poretku, Poljoprivredna proizvodnja

temeljila se na kmetskom odnosu seljaka prema plemstvu, an-ticka forma individualnog privatnog vlasnistva, pa prema tome

i proizvodno ropstvo, nije postojalo, a gradovi, pa s njima i

obrt, bili su slabo razvijeni.

Pa ipak je itu postojala ogranicena helenizacija kulture

gornjih slojeva. Dna je nastala kao posljedica stalnih, doduse

ponajvise ratnickih, kontakata sa susjednim seleukidskim, od-

nosno atalidskim podrucjima, no vise uslijed miroljubive rob-

ne razmjene s grckim gradovima na zapadno], sjevernoj i

istocnoj obali Crnog mora, ali u prvom redu sa starim grckim

k910nijama, enklavama na njihovim vlastitim obalarna: Kalpa


i Kios u Bitiniji, Herakleja iSinopa u Paflagoniji, Trapezunt

u Pontu.

U Kapadokiji i Anneniji koje nisu imale pristupa na obale,

osim pojedinih prodora, postojale su gradske uprave po grc-

kom uzoru, a povremeno se uvodio i grckikao sluzbeni jezik.

Pertske, Baktrijska f Maurijska drieve 157

okruniti za kralja. Podigao je novu prijestolnicu Artaksatu na

Araksu (danas Artasat na Arasu u Armenskoj SSR) i zabranio

grcki jezik. Osim aramejskog dopustio je jos sarno perzijski

jezik.

Nakon toga Armenija je tek kratko vrijeme potpala pod

Seleukide za Antioha IV, a 97. godine dospjela je pod partski



Spomenuti grcki gradovi na sjevernoj anatolijskoj obali

koji su bili pod Ahemenidima, iskoristili su njihov padda ob-

nove svoju autonomiju, pri cemu nisu uspostavili klasicnudemokraciju nego tiransku vladavinu; tijekom 3. i 2. stoljeca

zauzela ih je Paflagonija, odnosno Pont. Sinopa je za pontskog

kralja Farnaka I 183.godine postala njegova prijestolnica.

Za nacionalnu snagu tih zemalja je znacajno da unatoc go-

tovo neprestanim ratnim sukobima - medusobnim, iii sa Se-

leukidima i Atalidima - nikada nisu bile podjannljene. Posto-

jale su kao samostalne drzave sve dok ih nije progutao Rim,

zajedno s velikim drzavama pod makedonskim vladarima. Pont

i Armenija nisu se sarno 'branile od rimske ekspanzije, nego su

obje .razvile znacajnu agresivnu aktivnost protiv svojih su-sjeda, Kad je 111. god. Mitridat VI preuzeo vlast u Pontu,

iskoristio je pozive u pomoc grckih kolonija na taurskom

poluotoku Hersonezu (danas Krim), koje su ugrozavala skitska

plemena (Hersonez, Pantikapej, itd.), da sebi pripoji veci dio

tog podrucja, Zauzeo je i najvaznije naseobine na crnomorskoj

istocnoj obali, kao Pitij (juzno od danasnjeg Socija), tako da

se njegovocarstvo prostiralo od Sinope na crnomorskoj obali

Anatolije ni zapadu, preko podrucja zvanog »Kolhida« izmedu

Kavkaza i mora, Kimerskog Bospora (danasnja Kercka vrata)

do zapadne obale Krima, cak, vjerojatno, do Olbije (na uscurijeke Hipanis, danasnjeg Buga). Kad je Mitridat 'VI odatle

krenuo prema zapadu Male Azije, doslo je do triju Mitrida-

tovih ratova s Rimom. Nakon Sule (88-84) i Lukula (73-

-67) tek je Pompej (65-64) napokon uspio svladati kralja

i pripojiti Rimu Pontsko-bosporsko kraljevstvo.

Annenija je kratko vrijeme bila pod Seleukidima za vlada-

vine Antioha III (223-187). On je nalofio svom vojskovodi

iranskog porijekla, Artakserksu (u grckim izvorima navodi se

kao Artaksija), da zauzme Armeniju. Nakon pobjede Rimljana

nad Antiohom III kod Magnezije, novi satrap se smjesta dao

utjecaj. Tigran, koji se kasnije nazvao »Veliki«, pos-

tavljen je na annensko prijestolje kao vazalski vladar Parta.

On je, medutim, vodio vrlo samosvjesnu osvajacku politiku,

najprije na racun Kapadokije i Medije, a napokon se 83. godi-

ne odazvao pozivu u pomoc gradana Antiohijekoji su tesko

stradavali uslijed borbi oko prijestolja posljednjih Seleukida.

Danas nam nije poznato da Ii se Tigran proglasio kraljem pre-

ostalog dijela Seleukidske drzave iii je on taj dio (danasnja

Sirija izmedu Haleba i Damaska) naprosto pripojio svom, Ar-

menskom kraljevstvu'.

Kao-i Mitridatov Pont, tako je i Tigranova Armenija pod-

legla rimskom oruzju, Pompej je sa svojom vojskom 66. go-

dine bio u Armeniji. Kapadokija i Sirija postale su rimske pro-

vincije. Jezgra armenske drzave oko jezera Van (u danasnjoj

istocnoj Turskoj) i Sevan (u danasnjoj Annenskoj SSR) pos-

tojala je jos nekoIiko stotina godina u ravnotezi izmedu Rima

iPartske drzave.

Partska, Baktrijska iMaurijska driava

Valja se pozabaviti Partskom drzavom, Ona u neku ruku,

na rusevinama osvajanja Aleksandra Velikog, nastavlja tradi-

ciju Ahemenidskog kraljevstva, jer su njezini bitni dijelovi

(danasnji Iran), opet bili ujedinjeni u jednu drzavu,

U prvoj polovini 3. stoljeca pro n. e. nekadasnja je aheme-

nidska satrapija Partija, podrucje na jugoistoku od Kaspij-

skog mora, bilo de jure seleukidsko, ali de facto samostalno, a

o njegovoj unutrasnjoj strukturi gotovo nista ne znamo. Sre-

dinom 3. stoljeca na celu Partske drzave stajao je covjek grekog

imena - Andragora, sto nam nista ne kazuje 0njegovoj etnic-

koj pripadnosti, jer su nam jedino pristupacni grcki pisani iz-


vori, u kojima su sva imena grecizirana. 0onome sto se uskoro

dogadalo, a to je bio dio jedne velike seobe naroda koja je tek

600 godina kasnije stigla u Evropu, pise Strabon u njemu svoj-

stvenom Iakonskom obliku:

»Neki Skit, Arsak, krenuo je sa skupinom Dabljaca, naime no-

Par tska, Baktr ijska i Mauri jska drtev» 159

nije - Mongola, kao i povremeno sa zapada nadirucih Ma-

kedonaca - bila je Baktrija. Njezinu jezgru sacinjavala je

ravnica izmedu Paropamizada i Oksa (u danasnjem sjever-

nom Afganistanu). Aleksandar ju je doduse osvojio, ali je nije

mogao zadrzati, no u nekim selima inovoosnovanim grade-

virna su se nastanili grcki placenici imakedonski veterani, pa



mada sto ihnazivamoParnijci, koji five na Ohotu,prema Partskojdrzavi, te ju je osvojio,«

Skitski narodi Dahijaca zivjeli su nomadskim zivotom napriobalnom podrucju izmedu Kaspijskog mora irijeke Oks

(danas Amu-Darja koja utjece u Aralsko jezero), Dahijski Par-

nijci zivjeli su nomadski uz Ohot (danas Hari Rud) koji izvire

u Paropamizadama i (jos i dan-danas) nestaje u pustinji

(Karakum), Parnijci su oko 239/238. zauzeli Partiju i Hirka-

niju, gdje je njihov voda Arsak 231. godine okrunjen kraljev-

skim dijademom. Peti iz dinastije Arsakida, Mitridat I,nakon

sto je osvojio Mediju i Perzis (na Perzijskom zaljevu), proglasio

se Velikim kraljem (kraljem kraljeva) , sto nas podsjeca na

Ahemenide. Vee su 140. godine Parti (kako se u izvorimaotada spominje ta mjesavina raznih naroda) prodrli preko

Babilona do Dura-Europa, ali ih je Antioh VII jos jed-

nom odbio. Babilon je nesto kasnije zapaljen i u velikoj mjeri

unisten, a dio pueanstva prisilno je preseljen u Mediju. Parti

su 129.godine napokon osvojili Babilon od Seleukida. U suko-

bu s Tigranom iz Armenije, nezakonitim vazainim kraljem,

Parti su prvi put dosli u dodir s rimskom viasti; suparnistvo

tih dv:iju drzava bilo je odlucno za razvoj Bliskog istoka u

iducim stoljecima,

Premda je Partska drzava nastala nakon upada nomada,vrlo je brzo preuzela vee od davnine ustaljenu strukturu staro-

orijentalnog klasnog drustva, tj, partski nomadi su predstav-

ljali mali vladajuci sloj nad domorodackim iranskim stanov-

nistvom i u kratko vrijeme su se asimilirali. Sto se tice eko-

nomskog i socijalnog uredenja, Partska drlava je prava nas-

ljednica Ahemenidskog kraljevstva, jer ni makedonski inter-

meco ni lokalne iranskevladavine nisu dovele do kvalitativnih

promjena drustvene strukture.

Na istoku od sve vece Partske drzave, u mrtvom uglu

izmedu sfera moci i interesa Skita, Iranaca, Inda i - jos istoc-

su tamp i ostali. Za podjele Aleksandrova carstva u Tripara-

dizu Baktrija je kao satrapija pripala Stazanoru. Nije nam

poznato da Ii je ikada do nje stigao.

Sredinom 3. stoljeca, u doba parnijskog prodora u Partsku

drzavu, pod Arsakom, proglasio se neki Diodot - ocito neki

grcki placenicki voda - za baktrijskog kralja, Pod Diodotom i

kasnije, pod Eutidemom, uzurpatorom kojeg je podupirala

iranska vojska, drzava se prosirila preko ranijih satrapija Are-

je, Paropamizada iArahozije sve do doline donjeg toka Inda,

kao ina istok do Punjaba. U drugoj polovini 2. stoljeca Parti

su osvojili sva ta podrucja, dok su prvobitnu Baktriju pre-

plavila toharijska plemena iz Trans-Pamira, Sarno se u Pu-

njabu jos neko vrijeme odrzala indijska drzava s umjetnoscu

pod snaznim grckim utjecajem, na celu s nekim Menandrom.

Nemamo podataka ni 0 drzavnom ni 0 drustvenom ure-

denju Baktrije. Arheoloska iskopavanja, npr. u Ai Khanumu

(na uscu .rijeke Kokse u Amu-Darju u sjevernom Afganistanu),

pokazala su d$.\e tamo postojao grad iz helenisticke epohe na

temeljima staroorijentalne naseobine, s grckim elementima u

arhitekturi i s grckim natpisima. Ai Khanum (anticko ime je

nepoznato) bio je u prvom redu utvrda protiv vjecito nemir-

nih skitskih Saka iz Pamira, a vanjsku obranu grada sacinja-

vale su dvije rijeke; jake zidine poduprte zidovima i opkopi-

rna. U gradu je bila Akropola s kazamatama za placenike, neka

vrsta vijecnice, palestra (dvorana za tjelovjezbu i rvanje), jos

jedna javna zgrada, hram i, naravno, stambene zgrade. Grad je

bio razoren najkasnije za invazije Tohara oko 130. godine pro

n. e., ali su u njemu i nadalje zivjeli Baktrijci. Grcki dio grada,

medutim, bio je srusen,

Imena koja se spominju u natpisima pretezno su grcka i

iranska, no neka ukazuju i na potomke Tracana, Ilira idrugih


naroda, koji su vjerojatno dospjeli u te krajeve kao placenici,

Iranski natpisi pisani su aramejskim pismom, uobicajenim vee

za Ahemenida, Gradevine su tipicne greke zgrade, s korintskim

kapitelima ipodnozjima stupova, iako s istocnjackim elemen-

tima. U unutrasnjosti hrama je dvoriste iu njernu dvorane

sa stupovima, dakle vee tloert podsjeca na orijentalnu

Pertske, Baktrilska I Maurl/ska drteve 161

nost da uspostavi stare odnose koji ionako realno nisu nikad

ni postojali. Od Candragupte nadalje, a osobito od vladavine

njegova unuka Asoke (273-232) razvili su sezivahniji odnosi

izmedu Indije idrzava Prednjeg istoka, osobito Seleukidske

drzave, koji se nisu ogranicili sarno na robnu razmjenu nego i

na diplomatske i kulturne aktivnosti. »Poslanik« Seleuka I na



arhitekturu, Prema izjavama arheologa u tome je hra-

mu »sve orijentalno- u ahemenidskom stilu. Ocito je bio

posvecen bozanstvu obozavanom i od Grkc1i od Baktrijaca, sgrckim iiranskim imenom, ali s jednakim znacenjem za sve

(kao Zeus i Ahura Mazda - najveci bog, nebeski bog).

U Ai Khanumu naden je novae iz 3. stoljeca s grckim mo-

tivima, dok u 2. stoljecu prevladavaju indijski motivi, u prvom

redu iz Punjaba, Nakon egipatske Izide i sirijske Kibele sada

se pojavljuju figuriee ili reljefi indijskih bogova u Ai Khanu-

mu. Osim toga, postoji mnostvo kultskih figura imedalja u

lokalnom baktrijskom stilu, sto dokazuje postojanje razmjer-

no jakog sloja domorodackih obrt~ika.

Iskopine u Ai Khanumu potvrduju opcu situaciju u greko-

-makedonskim gradovima na Istoku. Malen vladajuci sloj od-

redivao je vanjske oblike politicke i kulturne nadgradnje, masa

pucanstva iranskogporijekia ostala je netaknuta od tih utje-

eaja, ne samo u socijalno-ekonomskom smislu, nego i sto se

tice vjere, umjetnosti itd. Cak su utjeeaji orijentalnog nacina

misljenja poeeli prevladavati vee prije nego sto su Grci bili

protjerani.

Ipak valja konstatirati da su i iz te izolirane Baktrije snaz-

ni impulsi prodirali cak i u indijsko podrucje - nesto sto narnna najocigledniji nacin predocuje velicinu grcke kulture.

Znamo da Aleksandarnije u granicnim dijelovima Indij-

skog earstva ostavio tragova, U indijskim pricama, legendama

i epovima ne spominje se ni Aleksandar, ni makedonska inva-

zija, Satrapi, odnosno vazalni kraljevi sto ih je Aleksandar

postavio u zaposjednute granicne krajeve uz rijeke koje tvore

Ind, vee su za ratnog pohoda Seleuka I na Indiju bili zaborav-

ljeni, a zemlja vee pripojena u veliko earstvo Magadha, eiji je

glavni grad Pataliputra bio na srednjem toku Gangesa. Kralj

Candragupta (317-291) nije dopustio Seleuku nikakvu moguc-

dvoru u Pataliputri, Megasten, odusevljeno je opisao tu rezi-

denciju, a fragmenti tog opisa jos i danas postoje. U njemu

pise da se ni bogata Suza ni predivna Ekbatana ne dajuuspo-rediti s glavnim gradom Magadhe. Osobito je hvalio perivoje

s pitornim paunovima i fazanima, bazenima za plivanje i rib-

njacima.

Tolerantnost prema postojecim jezicima u osvojenim pod-

.rucjima, sto je takoder postalo potrebno zbog proevata trgo-

vine izmedu Indije i Evrope, ilustrirana je natpisom kralja

Asoke iz istocnog dijela Arahozije, na dva jezika (grcki iara-

mejski). Kontakti izmedu Indije i Evrope ostvarivani su uglav-

nom morskim putem: iii tzv. Crvenim morem (danas Arapsko

more) preko Arapskog zaljeva (danas Crveno more), zatim kop-

nenim putem do Sirije idalje preko fenickih Iuka, Ili Perzij-

skim zaljevom preko Babilona u Siriju, odnosno Malu Aziju.

Karavane su putovale kopnompreko Baktre iEkbatane. Roba

koja je na tim putovima razmjenjivana nije bila proizvod ma-

sovne potrosnje, nego luksuzni artikli za potrebe kraljevskih i

plemickih dvorova, pa i za bogato anticko gradanstvo, na pri-

mjer biserje, kineska svila i slicno. Ti trgovacki kontakti za-

sluzniji su za vee spomenuti kulturni utjecaj na vladajuce slo-

jeve u zapadnim krajevimaIndije, nego ratni sukobi.

U gradevinama dinastije Asoka (Maurija) koje su sagrade-

ne u mijesanom indijsko-iranskom stilu, isticu se grcki ele-

menti, osobito u stupovima i pilastrima, ali katkada i u prika-

zima ljudi (i bogova), te u planiranju gradova.

Raspadom Maurijske drzave (oko 185. god.) grck! je kul-

turni utjecaj bio s jedne strane vremenski ogranicen, a s druge

strane se intenzivirao u nekim podrucjima takozvanih grcko-

-indijskih ili baktro-indijskih drzava, Baktrijska moe se u 2.

stoljecu prosirila do podrucja kojim je za Aleksandrovih vre-

mena vladala mala kraljevina Taksila - dok su zapadna pod.

rucja vee pripala Partima. Nakon ponovnog prividnog proc-

162 Povijest helsnlzrna

vata pod nekim Menandrom, raspao se taj dio nekadasnje

Baktrijske drzave na male knezevine dok injih nisu prepla-

viIi Saki iTohari. Prije te propasti (oko 140. god. pro n. e.)

nastala je u Gandari (podrucje danasnjeg Peshawara) osebujna

umjetnost nazvana grcko-indijska, ili greko-budisticka, tiji

je vrhunac postignut, medutim, tek nekoliko stoljeca kasnije,

Partska. Baktrilska iMaurijska driava 163

Judeja je u to vrijeme po politickoj strukturi bila drzava

kao svaka druga na lstoku. Po drustvenoj strukturi .se ipak

razlikovala, na primjer, od Sirije, Mezopotamije i anatolijskih

podrucja, sto je MIaposljedica njena historijskog razvoja, Kad

su babilonski zavojevaci (598-540) odveli judejski vladajuci

sloj u »babilonsko suzanjstvo«, tipicna staroorijentalna drus-



za vrijeme Kusana, pa ne ulazi u okvir nasih razmatranja,

Judeja

Zakljucujuci, valja se osvrnuti i na Judeju - malenu drzavu

koja se u 2. stoljecu pro n. e..otcijepila od Seleukidske drzave

i preko stotinu godina, doduse s prekidima, uzivala sa-

mostalnost. To podrucje zapadno od Jordana sto je u aheme-

nidsko doba pripadalo satrapiji Ebirnari - »s druge strane

rijeke« (Eufrata) - a uzivalo je stanovitu autonomiju, uskoro

nakon Aleksandrove smrti pripalo je ptolemejskom Egiptu, ali

ga je za ,5. sirijskog rata Antioh III pripojio Seleukidskoj

drzavi. Kao vee ranije Ptolomejevici, tako su i Seleukidi smat-rali to podrueje u prvom redu vaznim strateskim polozajem

spram susjeda, au drugom redu objektom za eksploataciju.

Osim doprinosa sto ga je antiohijski dvor neposredno isti-

skivao od pueanstva, dodjeljivanje polozaja velikog svecenika

bilo je takoder vrlo unosno. Judejski sitni seljaci su se krajem

sedamdesetih godina 2. stoljeca u malim gerilskim skupinama

pobunili protiv dvostrukog iskoristavanja od Seleukida i od

vlastitog vladajuceg sloja. Kasnije su Juda Makabejski i nje-

gova braca, iz obitelji nizeg svecenstva, uspjelisakupiti te

pojedinacne skupine u mocnu vojsku koja je nekoliko puta

pobijedila seleukidske cete. Mudrom diplomatskom politikom

izmedu zaracenih pretendenata na prijestolje Makabejci su

140. godine pro n. e. postigli nezavisnost Judeje. Sebe su pos-

tavili za visokesvecenike, a od 150. godine za kraljeve (Aris-

tobul). Poput Ponta i Armenije, napokon su 63. godine pod-

legli Pompejevoj rimskoj vojsci. Kao rimska vazalska drzava

Judeja je zadrzala stanovitu samostalnost (pod kraljem Hero-

dom, 37~34. godine pro n. e.), dok 7. godine n. e. nije postala

rimska provincija.

tvena struktura je bila poremecena, seljaci su stekli vlasnistvo

nad svojom zemljom, a kmetstvo, kao najvaznija forma potla-

civanja i iskoristavanja, bilo je potisnuto. U doba perzijske

vlasti (539-332) judejski su seljaci ustankom sprijecili po-

novno uvodenje kmetskih odnosa, a uzivali su i podrsku

perzijskog .namjesnika judejskog porijekla, Nehemije. Maka-

bejskim ustankom sada je nanovo sprijecena koncentracija ze-

mlje u rukama plemickog sloja. Stoga su u Judejidoista slo-

bodni sitni seljaci predstavljali temelj ekonomije u mnogo ve-

coj mjeri nego u Seleukidskoj drzavi,

AliMakabejci nisu u slijedecim generacijama ostali pucki

vode kao u pocetku, Vec je Simon, posljednji od brace Maka-

bejaca, nalozio da puk i svecenstvo ne smiju opovrci nista sto

bi on naredio, da se nijedno vijece ne smije sastati bez njegova

odobrenja, pasu se kraljevi pretvorili u parazite koji su pljac-

kali narod. Dizali su se novi ustanci (npr. protiv kralja Janaja

u prvih 20 godina 1. st. pron. e.). Zapravo je tek od 2. st. n. e.,

nakon velikih ustanaka judejskog rata (66-73) i ustanka Bar-

-Kohbe (132-138), slobodno seljastvo ustupilo mjesto kolo-

nima s odnosima slicnim kmetovskim.

Na kulturnom polju, osobito u Iiteraturi, Judejci su dali

velicanstvene doprinose, premda se njihova svjedocanstva go-

tovo sasvim ogranicavaju na religiju. Danas je tesko ustano-

viti da Ii su judejski spisi, kao npr. Salamonove izreke, stano-

viti psalmi, filozofska razmiSljanja »Propovjednika« itd., nas-

taliu samoj Judeji iii u razgranatoj judejskoj dijaspori, u

kojoj je jedna od najistaknutijih bila Aleksandrija u Egiptu,

Cesto se ni vrijeme nastanka tih spisa ne moze vise tocno usta-

noviti, pa se smatra da datiraju izmedu perzijske i helenisticke

epohe. Zacijelo se ulaskom Judeje u zivahnu ekonomsku raz-

mjenu, kakvu $U Makabejci provodili nakon sto su osvojiIi

luku Jope (danas Jaffa), pojavilo mnogo novih poticaja u ju-

dejskom duhovnom zivotu ina relacijama kulturne komuni-


kaeije. U prvom redu uz prilicno jednoznacna kultska mislje-

nja, pojavili su se i neki drugi dualisticki obliei misljenja iz

Irana. Na judejske naseobine zapadnih dijaspora utjecala je

grcka filozofija. Jadanja »Propovjednika« 0 nistavnosti svije-

ta gotovo su nezamisliva bez filozofskog smjera skeptieizma,

koji se, sa svoje strane, razvio pod velikim utjecajem staticko-

Navodnjavanje i svjetska trgovina 165

Ptolemejsko kraljevstvo

Navodnjavanje isvjetska trgovina)

Ptolemejsko kraljevstvo zacijelo ne valja naprosto poistovjeci-

vati s Egiptom. Vee je Ptolemej 1 Soter prosirio podrucje svoje



-monumentalnih staroorijentalnih drustvenih formi u kojima

su se grcki polisi Izgubili,

Vrlo je jak utjecaj na progresivnu inteligenciju Judejaca

izvrsio makabejski seljacki ustanak u matiei zemlji i u dijas-

pori. Aramejske vizije u starozavjetnoj knjizi Danijelovoj, knji-

zi Juditinoj, parabole Pseudo-Zaharijine vrlo vjerojatno potje-

cu neposredno iz ratnih vremena, Nakon toga nastali su prvi

prikazi herojske borbe judejskog naroda protiv seleukidskih

placenika, kakvi su ham poznati iz dviju knjiga 0Makabejci-

rna. Kad su se makabejski pucki vode pretvorili u eksploata-

torsku kraljevsku dinastiju, umjesto puckog i narodnog pri-

povijedanja pojavljuju se misticna sanjarenja, usrdno oeeki-

vanje Mesije i strah od Posljednjeg isuda (npr. u prorocan-

stvima Sibile ili u elitnim spisima sekte Qumran, za koju se

ne zna tocno vrijeme kad je nastala).

Judejei su bitno utjecali na veliki sinkretizam krscanstva,

i to sa svojim tradicionalnim henoteizrnom, a od 6. stoljeca

izgradenim monoteizmom kulta Jahve, pa nije slucajno da je

izvor te svjetske vjere upravo u Judeji; u nju su, osim toga,

uneseni vrlo snazni elementi iz egipatskog kulta boginje Izide

(Marijin kult), iranskog kulta boga Mitre (Posljednji sud) i iz

maloazijskih i sirijskih kultova 0 uskrsnucu. Isto takose ne

mogu zanijekati ni elementi stoicizma i platonizma. No pra-

krscanstvo ostaje orijentalni kultski smjer koji se, nadmecuci

se s drugim smjerovima (prije svega kultovima bogova Mitre

i Izide) napokon u Rimskom carstvu nametnuo. No to ne

spada u nasu temu.

drzave ne samo na susjedne zemlje, Jordan iCipar, nego je

uspostavio uporista i u Maloj Aziji, a njegovi nasljednici su

nastavili tu politiku. Tu su od vremena do vrernena pripadali

kilikijski, karijski i likijski krajevi, jonski gradovi kao Eritreja,

tracki kao Mezembrija (na Egejskom moru), te, naravno, kire-

najskigradovi. No tosu povremene pojave i nisu od osobite

vaznosti ni u ekonomskom ni u politickom pogledu. Egipat je

bio taj u kome je Ptolemejsko kraljevstvo nastalo, na kome je

pocivalo i u kome je, na kraju, i propalo. .

Stoga nas ne treba cuditi sto je Ptolemej I, prenosenjem

tijela Aleksandra Velikog u Memfis (kasnije u Aleksandriju),

doduse ucinio velik potez s obzirom na »legitimno nasljede«

u makedonskom smislu, ali Ptolemejevici su zapravo bili nas-

ljednici faraona, pa su i sami bili faraoni ~ kao sto je i Alek-

sandar za svog kratkogzivotato bio u Egiptu. U znamenitom

trojezicnom natpisu u kamenu iz Rosette (u hijeroglifima, na

egipatskom hijeratskom jeziku; na demotskom egipat-

skom puckom jeziku; na grckome) pomocu kojeg je J. F.

Champollion 1822. godine odgonetnuo egipatskopismo, stoji

da je Ptolemej V u hramu u Memfisu okrunjen za faraona.

Taj kontinuitet bio je, vjerojatno, posljedica razmjerne zatvo-

renosti Egipta prema Evropi, Aziji i Crnoj Africi s jedne stra-

ne, a s druge, prema ekonomskoj i kulturnoj cjelini doline

Nila, bitnog dijela kraljevstva,

Sarno se po sebi razumije da su Ptolemejevici, usprkos tak-

voj situaciji, za svoje grcke imakedonske podanike ostali make-

donski kraljevi (basileis), Koliko mi je poznato, nisu zahtije-

vali da se pred njih pada nicice (proskineza). Ali cjelokupna

uprava se oslanjala na stari egipatski sistem koji je doduse

nalikovao na ahemenidski (podjela na satrapije), ali se nije

poklapao s njime; s makedonskim se tesko mogao usporediti,

a da ne spominjemo grcki, Egipat je bio podijeljen u okruge,

166 Povljest helenlzma Navodnjavanje i svjetska trgovina 167

nomose, na celu s nomarhom imenovanim od Iaraona. Buduci

da su nomosi po povrsini bili daleko manji od satrapija, no-

rnarh je bio mnogo manje utjecajan od satrapa. Svaki nomos

dijelio se na toparhije, toparhije na sela na celu skomarhom.

U obrambenom pogledu postojala je ipodjela na strategije

koje su se uglavnom, ali ne potpuno, poklapale s nomosima.

Civilna i vojna uprava raspolagale su golemim administrativ-

Nila, iako je ta plodna oaza imala vlastite izvore. Nilske vode

je bilo malo, pa je odvodnja zahtijevala centralizirano uprav-

ljanje i nadzor, drustveno odrzavanje i kraljevske upute. Fai-

yum je tek za Ptolemeja II bio isusen i poceo se obradivati, ali

s Istim metodama kao i druge rijecne doline posvuda na Isto-

ku prije vise tisuca godina. Iz teksta je nadalje vidljivo kako

su sela hila potpuno pod kontrolom tih »visih jedinica« u



nim aparatom koji je u prvom redu sluzio za eksploataciju

zemlje u korist dvora. Do kojih je razmjera to birokratskoupravljanje zadiralo u svakidasnji zivot vidljivo je iznekog pa-

pirusa iz Tebtunisa u Faiyumu kojim se neki viSi cinovnik

obraca nekom nizem, financijskom upravitelju jednog nomosa

(oikonomos):

»Valja pripaziti... na vodovodestoprolaze kroz polja isto obicno dovodevodu na seljakovu njivu, i valja pripaziti da Iidovodi leze na propisanoj dubini ... Kad je sjetva dovrsena, bilobi dobro da pazljivo kontroliras v ., Tako ces ustanoviti tko nijeispunio svoju duinost... Pobrini se, osim toga, da propisane ria-mirnice prema prilozenom popisu budu na vrijeme dopremljene

u Aleksandriju, i to valja ne samo kontrolirati koliCinu,vet ikvali-tetu . .. Posjeti itkaonice u kojima se tka Ian iucini sve sto jeu tvojoj moci da u pogonu bude sto vise tkalackih stanova, a' datkalci -za nomos proizvedu propisanu vrstu i kolicinu. Ako tko neispuni propisanu kolicinu, valja od njega naplatiti cijenu koja jepropisanaza svaku vrstu ... Kontroliraj popiseprihoda, ako je mo-guceod sela do sela... Prigodomkontrole priznaj sarno one tros-kove koji su uplaceni u banci, a kod zitarica i uljarica samo koli-Cinepredane na sabirnim mjestima ... Provjeri da kolicinasirovi-

ne sto se predaje proizvodacu ulja ne prelazi kolicinusto ju je u

svojoj radionici sa svojim tijeskovima .kadar obraditi .... I prinosi

iz pasnjaka su vazni: oni se lako mogupovisitiako .se stoka zapise

na najtocniji nacin ... osobito paZljivokontroliraj telad ipoduzmipotrebne mjere da do vremena 'ispase bude dovoljno iita' i da

telad dobije propisanu dnevnu kolicinu... Nitko nije ovlasten daradi po svojoj glavi; osvemu valja uprava voditi racuna ... «

Iz tog papirusa se mnogo toga moze zakljuciti, pa take i

to da se u uvjetima proizvodnje ptolernejskog Egipta nista

bitno nije izmijenilo u odnosu na prethodna povijesna raz-

doblja. Poljoprivreda je 'i nadalje potpuno pocivala na navod-

njavanju. Egipat je ostao »dar Nila«, kao sto je grcki histori-

car Herodot formulirao vise od 200 godina ranije; naravno, u

»vodovodima«, npr. Faiyuma, tekla je vecim dijelom voda iz

organizacijskom pogledu, te kako su sva prava na zemlju pre-

lazila na te centrale. Nomarh je nadzirao sjetvu, pazio da nebi ostalo neobradenih njiva (tj. kontrolirao da li je sjeme dodi-

jeljeno iz kraljevskih hambara stvarno bilo posijano, iIi je

mozda hilo prodano), da li seljaci pravilno gaje stoku, itd.

Glavna briga je bila, medutim, kontrola pravilnih doprino-

sa u aleksandrijski dvor, bez obzira na to radi li se - kao vee u

Seleukida - 0 davanjima u novcu iii naturi, ili 0 uslugama

(mogle bi se nazvati itlakom). Uz zemlju sto su je obradivali

seljaci, u Faiyumu je bilo i perivoja koji su neposredno pripa-

dali pod kraljevsku upravu.

Osnovna misao na kojoj se temeljila ta eksploatirajuca

uprava bila je predodzba da je sva zemlja kraljevo vlasnistvo,

a dodijeljena je selima sarno na koristenje. I u Ptolemejskom

kraljevstvu seljak je u osnovi kraljev seljak (georgos basilikos),

a njegov se drustveni polozaj ni po cemu nije razlikovao od

onogaseleukidskih laja. Nas papirus dokazuje, osim toga, da su

uredaji vezani za z~mljoradnju kao tijesci za ulje, mlinovi za

zitanice, pa sve do tkaonica, kraljevo vlasnistvo, a radnici

koji su radiIi u njima hili su ovisni proizvodaci, veci-

nom vezani uz svoj pogon. I sezonski radnici inadnicari, s

primanjima cesto ispod zivotnog minimuma, hili su dufni po-

loziti pismenu zakletvu da nece napustiti mjesto zaposlenja

dokle god traje njihov radni odnos (snitko nema pravo raditi

po svojoj glavi«),

I u Egiptu je bio prosiren sistem' »dodjeljivanja zemlje«,

pa su dostojanstvenici, isluzeni vojnici (klerusi) iIi hramovi

dobivali zemlju iz kraljevih posjeda na koristenje ~ do opozi-

va. Takvo pocasno darovanje (dorea) poznatxo nam je iz nalaza

jednog arhiva u kome je Zenon, oikonomikos svog gospodara,

najviseg financijskog upravitelja (dioiketes) Apolonija, za Pto-


lemeja II vodio knjigovodstvo 0 svim privrednim poslovima

oko posjeda i pripadnih teritorija. Apolonijeva dorea bila je

jednim dijelom u nekom nomosu u Faiyumu i obuhvacala je oko

2 000 ha. Prema Zenonovim zapisima egipatski su seljaci bili

prisiljeni raditi na iskrcivanju suma i trske ikanalizaciji uz

minimalnu naknadu, ali su tu radili inadnicari iz vecih mjesta.

Zemlju su obradivali seljaci koji su zivjeli unutar iii na rubovi-

NavodnjaVanje l svjetska trgovina 169

vlasnistvo kao najvaznija forma iskoristavanja nisu se tu ni-

kada udomacili, a kamoli dalje razvijali.

Usprkos tome, u 3. stoljecu je egipatski Izvoz bio velik, Na

eksportnim popisima bili su laneni proizvodi, preradevine od

plemenitih kovina, keramika, papirus, predmeti od bakra, bro-

dovi, staklo i konzervirana riba, uz zitarice (psenica) imiro-



ma diiree, no uz njih su radili i neposredni posjednikovi na-

mjestenici (npr, u vocnjacima). Apolonije i njegov upraviteljZenon propisivali su seljacima sto ce na svojoj zemlji uzgajati

(u prvom redu radilo se 0psenici i uljaricama ~ sezamu, rna-

ku iiimaslinama), te koliko ce od prinosa morati predati. Zito

za sjeme istoku za rad seljaci su posudivali iz Apolonijeva

dobra. Sjeme je valjalo vratiti s kamatama.

Ne samo u ekonomskom, nego i u pravnom pogledu seljaci

su u diirei potpadali pod vlasnika koji je za ostvarivanje svo-

jih zahtjeva raspolagao vojskom i zatvorom.

Kad je u Egiptu 246. godine Ptolemej III naslijedio Ptole-meja II, Apolonije je izgubio svoj darovni posjed koji se vra-

tio kralju.

Takvi odnosi nisu vladali samo u Faiyumu, odakle nam po-

tjecu najbolje sacuvana svjedocanstva, nego u cijelom Egiptu,

pa mozemo konstatirati da su tu vladali, uz stanovite lokalne

specificnosti, kao i u Seleukidskoj drzavi, u nacelu staro-

orijentalni klasni odnosi u kojima je 0 seljacima-kmetovima

ovisila proizvodnja.

Zato nas cudi sto je, barem za ranijih Ptolernejevica, tj. dopocetka 2. stoljeca pro n. e..bila razvijena zivahna prekomor-

ska trgovina, koja je zapravo pretpostavljala privatnu svojinu

sredstava za proizvodnju i gradska {dista, pa tako i robovlas-

nistvo, A takvih gradova, osim Aleksandri]e, nije bilo. Memfis,

Dendera, Teba iIi Sijena bili su iostali staroorijentalni grade-

vi, tj. sjediSta egipatskih svecenickih i plemickih krugova, kas-

nije nomarha istratega, pri cemu je Teba ostala glavni grad

»gornjih krajeva« nacelu sa strategom i uzivajuci neku

ogranicenu autonomiju. Anticki nacin proizvodnje teme-

ljen na privatnoj svojini sredstava za proizvodnju kao i robo-

dije. Izvozilo seu Grcku i Rodos, Cipar, Tir, Sirakuzu i Kartagu.

Iz raznih dijelova Sredozemlja u Aleksandriju se dopremalo

srebro, bakar, kalaj i drvo. U lukama Arapskog zaljeva raz-

mjenjivali su se tekstilni proizvodi za arapske i indijske miro-

dije, drago kamenje i slonovu kost.

Izvan svake sumnje je da su se obrti pod ranim Ptolemeje-

vicima snazno razvijali, ne samo u antickom polisu Aleksan-

driji, nego i u Memfisu, Peluziju, Elefantini iTebi, Osnova je

toga bio, najvjerojatnije, strogi monopol kraljeva nad svim

rudnim blagom i sirovinama, kao i njihova temeljita kontrola

radne produktivnosti u kraljevskim ergasterijama, sto se po-

stizalo vezivanjem radnika uz pojedine pogone. Sjetimo se tek-

sta na papirusu iz Tebtunisa 0predionicama i 0kaznama pri

neispunjavanju norme. Za odbjeglim radnicima slatesu naoru-

zane snage koje su ih hvatale ivracale natrag, kao da su

robovi. Slicni su odnosi vladali i u rudnicima bakra na Sinaj-

skom poluotoku, u sjevernoegipatskim kamenolomima i rud-

nicima zlata, kao i u solanama u zapadno] pustinji;svi ti po-'~

goni bili su kraljevski monopol. Isto su tako kraljevski mono-

pol bili prodaja maslinova ulja unutar zemlje, proizvodnja

mirisa, koze ipiva, kupalisna mjesta i lovista, kao i sveukupni

izvoz svih proizvoda. Tu novu kvalitetu u odnosu reba-novaepodupiralo je kovanje novca, sto su u Egipat uveli Ptolemeje-

vici, zatim sakupljanje obveznih doprinosa, npr. za mjerenje

zernlje, za odrzavanje kanala, pa cak i za uzdrzavanje policije.

Velike prihode kralju su donosile i lucke pristojbe, osobito za

vino u Aleksandriji.

Aleksandrija, kao kraljevo sjediste, ali i uslijed svog raz-

nolikog etnickog sastava iznacenja kao grckog polisa, bila je

glavniuzrok sto je na osnovi prastare poljoprivrede pomocu

navodnjavanja dugo vremena cvala zivahna interkontinentalna

trgovina.

170 Povijest helen izma

Grad je bio mudro smjesten na zapad od muljevite delte

Nila, gdje je nasip koji je spajao kopno s otokom Farom tvo-

rio dva lucka zaljeva. Izgradili su ga rodski arhitekt Dinokrat

i Kleomen kao financijer: prostirao se izmedu obale i jezera

Mareotis na kopnu. Grckigeograf Strabon iz 1. stoljeca pro n.

e. hvali Aleksandriju:

Etnicko pitanje 171

Egipcanima su jos prije toga vremena vladale libijske idruge

strane dinastije; no oni su ipak u nekom razvijenijem smislu

zadrzali svoj posebni status i autonomiju drukCije od naroda

Prednje Azije. Ta cinjenica, kao posljedica razmjerno sacuva-

nog privrednog z\vota etnicki razmjerno jedinstvenog pucan-

stva u dolini Nila, Ptolemejevicima je nesumnjivo olaksala vla-

danje. No uskoro se pokazala i presudnom za slabljenje mod



»Tlocrt grada je poput plasta: njegove duze straniee od okotrideset stadija (preko 5000 m) u promjeru oplakuje more, doksu uze stranice prevlake od sedam do osam stadija (oko 1300 m)duzine: s jedne strane ih oplakuje more, as druge jezero. Grad jeispresijeean ulieama kojima mogu prolaziti konjanici ikola, alinajsire .su dvije koje su siroke preko stotinu stopa (gotovo30 m) isijeku se pod pravim kutem. Grad ima vrlo lijepe jayne trgove ikraljevske dvorce koji zauzimaju cetvrttnu, mozda cak itrecinucitave povrsine. Jer isto tako kao sto je svaki kralj javnim arhitek-tonskim spomenicima iz ljubavi za ljepotom dodavao jos ponekiukras, tako je svaki za sebe podizao novi dvorac, uza sve posto-jece ... Svi su oni medusobno povezani, kao is lukom isa svimdrugim izvan nje.«

Aleksandrija je bila podijeljena u gradske cetvrti tpoliteu-mata) u kojima su pojedini narodi ~ Judejci, Sirijci, Kirenaici

itd. ~ uz Grke i Makedonee mogli:zivjeti na svoj tradicionalni

nacin, Razvio se obrt, a vladao [e idinamican politicki zivot

s magistraturama, izborima, narodnim skupstinama, itd. No

kraljevski dvorac vladao je nad cijelim gradom.

Na taj nacin je osnova cijele privrede bila maksimalno is-

koristavanje i zemlje i radne snage stanovnistva, Doslo je do

naglog procvata kratkog vijeka, jer reakcija eksploatiranog

pueanstva nije izostala, osobito u vezi s vanjskopolitickim ne-

uspjesima od kraja 3. stoljeca,

Etnicko pitanje

U Seleukidskoj drzavi - a slicno je bilo u i Atalidskoj -- nad

sarolikim, raznorodnim pukom, vladala je makedonska dinas-

tija pomocu dvorske administracije, placenicke vojske i malog

sloja makedonskih i grckih veterana ipolita, dok se u Ptole-

mejskom kraljevstvu potlacena masa sastojala sarno. od Egip-

cana, Ti razni narodi nisu vise imali svojih samostalnihdrzavajos od 6. stoljeca pro n. e., otkako su ih Perzijanci zauzeli.

te dinastije.

Enormna eksploatacija pucanstva, osobito putem visokih

poreza i carinskih pristojbi, stanovito je vrijeme donekle bila

uravnotezena konjunkturom u vanjskoj trgovini sto je nizim

slojevima pucanstva osiguravalobarem mogucnost zaposlenja.

No Ptolemejevici su se upustali u beskrajne ratove za prevlast

na Egejskom moru, trgovina je slabila, sigurnost za radna

mjesta postajala je sve manja pa je postala ugrozena egzisten-

cija ne samo mogih dnevnicara, nego ionih sitnih seljaka

koji nisu mogli zivjeti sarno od svoje zemlje, pa .su zene idjecu

morali slati u ergasterije, Istodobno su kraljevi nastojali po-

kriti gubitke daljnjim iskoristavanjem vlastitog pucanstva.Situacija se u drugoj polovici 3. stoljeca pogorsala jos i rato-

virna Ptolemejevica -- tako reci pred njihovim vratima - sa

Seleukidima za Judeju iJordan. Kad su 217. godine kod Rafi-

je bili prisiljeni popuniti svoju vojsku falangom egipatskih

hoplita, dakle domorodackom seljackom vojskom, koja je -

da nesreca bude vecil -pobijedila sirijske placenike, poeela

je era puckih pokr~ta protiv makedonske vladavine, koji su

poprimili najrazlicitijeoblike,

U vezi s bitkom kod Rafije, Polibije potanko opisuje sastav

dviju protivnickih vojski, pa cemo zbog zanimljivosti to ovdje

reproducirati:

»D vojsci seleukidskog kralja Antioha III bilo je (prema P~l~-bijevu redoslijedu) 5000 Dahijaca (Skita), Karmana (Iranaca), ~lh-cana pod lakim oruzjem, pod zapovjednistvom Makedonca Bita-ka; 1000 »izabranih ljudi iz cijelogcarstva, naoruzanih na make-donski nacin«pod Etolcem Teodotom; jedna falanga (MakedonciiSirijci) od 20000 Ijudi pod Nikarhom i Teodotom: 2 000Agrijanaca(tracki Peonci) iPerzijanaca, strijelaca i bacaca kamenja, 1000Tracana pod Menedemomiz karijske Alabande; 5000 Medijaca,Suzijanaca, Karduha (Iranaca) i Karmana pod MedijcemAspasija-nom; 1000 Arapa i ratnika iz susjednih naroda pod Zabdibetom;


5000plaeenika iz Grcke pod TesalcemHipolohom; 1500Krecanapod Eurilohom, 1000Neokrecanapod GortinjaninomZelikaom;500lidijskih kopljanika; 1000kardaka (opcipojam za azijske placeni-ke) pod Galacaninom Lizimahom;6000 konjanika (kao i kod fa-'lange bez etnicke pripadnosti, vjerojatno vecinomMakedond); 102(indijska) slona,

Vojska Ptolemeja IVbila je ovako rasporedena: na lijevomkrilu konjanici pod Polikratom; zatim .Krecani: pa kraljeva garda

Etnicko pitanie 173

sve veea a konkurentska borba medu siromasnim slobodnjaci-

rna sve ostrija uslijed padajuce potraznjeza egipatskim pro-

izvodima.

Ptolemejevici su, doduse; uspjeli sprijeciti otcjepljenje

gornjeg Egipta, ali ne i potpuno ugusitl latentni ustanak egi-

patskih narodnih masa. One pak nisu bile dovoljno snazne da

zbace stranuvlast i osnuju nacionalnu drZavu,sto ne bi bilo



(Makedonci);peltasti (lako naoruzani vojnici s koznatim istitovl-rna) pod Sokratom; na makedonski naein naoruzani Libijci; na

desnomkrilu stajali su »zaplacu sluzeci«konjanici pod TesalcemEhekratom; kraj njih Galacanii Tracani: placenici iz Grcke podFoksidom;u sredini vojske Egipcani, falangisti (vjerojatno20000);na lijevomkrilu bilo je 40africkih slonova,a 33na desnome.«

Toj vojsci iz mnogih naroda, u kojoj su se Tracani, Kreca-

ni, Grci i, naravno, Makedonci borili na obje strane, kraljevi

su svoje obvezne, ohrabrujuce govore mogli odrzavati sarno

pomocu tumaca, Okrsaj su odlucivale falange u sredisnjem

polozaju, a na ptolemejskoj strani bila je to jedinstvena fronta

Egipcana.

Nakon te pobjede zapoceli su u cijelom Egiptu, a osobito

u gornjoegipatskom nomosu, mali ratovi koji su bili isto tako

usmjereni protiv makedonske, strane vlasti, kao iprotiv egi-

patskog viseg sloja koji je suradivao s vlascu, Polibije je to

opisao ovako:

»Ptolemej (IV) morao je uskoro nakon toga u rat protiv Egip-cana, Kad je za rat protiv Antioha (III) naoruzao Egipcane,pobri-nuo se, doduse, temeljito za sadasnjost, ali je time priredio pro-past u buducnosti, Kako su Egipcani nakon pobjede kod Rafijepostali obijesni, nisu vise htjeli slusati zapovijedi,nego su potrazili

vodu dostojnog tog imena (kao da su sebi htjeli pomoci).«

U knjizevnosti onog doba iu kasnijoj grckoj knjizevnosti

ihistoriografiji opisani su ti ustanci kao »razbojnieka nedje-

la«. U tebanskom nomosu vladali su, najkasnije od 205. godi-

ne, domaci faraoni nubijskog porijekla, koji su protjerani tek

dvadesetak godina kasnije. Ali i u drugim dijelovima zemlje

vodio se stalni »rat bez bitaka,pomorskih okrsaja, bez opsada«

(Polibije). U prvom redu potlaceni kraljevski seljaci bjezali

su u povremeno slobodna gornjoegipatska podrucja ili na

zemlju koja je pripadala hramovima, s pravom azila. Bje-

zali su iu Aleksandriju gdje je vojska nadnicara postajala

ukinulo potlacivanje seljaka, nego bi ga sarno nastavilo.

Najvecu korist od te borbe imali su hramovi, odnosno egi-

patski svecenici koji su smirivali svoje sunarodnjake ne-

kim koncesijama koje su bile u njihovoj moci - najvise

davanjem zemlje i oslobadanjem od poreza. Njihovi ponajvise

golemi posjedi, ponasali su se od 2. stoljeca prilicno eksterito-

rijalno, a .drzali su svoje seljake - kao prije njih kraljevi -

kao kmetove.

Trojezicni natpis na vee spomenutoj ploci iz Rosette

sadrzt vrijedne podatke 0 snazi oruzanog otpora egipat-

skih narodnih masa (koje, istina, razabiremo citanjem iz-medu redaka), kao i 0mjeri u kojoj je egipatsko svecenstvo

suradivalo s. makedonskom kraljevskom kucom od koje su

zauzvrat izvojstil] mnoge privilegije. Nakon ugusenja ustanka

u gradu Likopolisu u delti Nila susvecenici nomosa Buzirit

kralju Ptolemeju V 196.. godine pr. n. e. posvetili slijedeci

natpis koji spominjemo u dijelovima:~1~

»Premda je vodostaj Nila u 8. godini (vladavine Ptolemeja V)bio izvanrednovisokirijeka je prijetila da ce,kaoobicno,poplavitinizinu, ukrotio je kralj vodene mase tako da su se na mnogim

mjestima podigli nasipi,sto ga je stajalomnogo novca, te je po-stavio konjanike i pjesake dastrazare (nadnovim nasipima iiinadustanicima?).Nakonnekogvremena nasilno je zauzeograd i uniS-tio say narod u njemu.

Vodeustanika koji su za vrijeme njegova oca zemlju opusto-siIiihramove ostetili, kaznioje kako su izasluiili, ito kad se po-javio u Memfisu da osveti svog oca i krunu, na dan kad mu jekruna svecanopredana. '

Oslobodioje hramove od placanja zaostalihrloprinosa .8tOsuih dugovali:drzavi do osme godine, sto je iznosiloveliku kolietnunamirnica inovca; istc tako placanja koja su takoder dugovalijerkraljevskoj blagajni nisu predali laneno tkanje, a napokon irazli-

ku izmedu dugujucih i dotad uplacenih doprinosa. Osim toga,oslobodio je hramove od duznosti da predaju po jednuartabu


(oko 40 I) zita po aruri (oko 1/4 ha) njihove zemlje i po jednumjeru vina po aruri vinograda.

PrivilegijehramovaiEgipta ostavioje netaknute ina snazi pre-ma zakonu. Ukrasio je Apisovo svetiste na prekrasan nacin, takoda je u tu svrhu dad mnogo zlata, srebra i dragog kamenja. Izgra-dio je novehramove, svetista i oltare, a dao popraviti one za kojeje to bilo potrebno, jer je njegovosrce bilo kao srce dobrotvornogboga prema drugim bogovima.Propitao se 0najuglednijirn hramo-

Propast Ptolemeievtc» 175

nom sintezom«ili »simbiozom«. U prvom redu religija je osta-

la potpuno ravnopravna u zavojevaca i podjarmljenih, unatoc

stvaranju sinkretizama i novih »nadredenih« bogova, kaoisto

je, na primjer, Sarapis ..Pokusaj daPtolemejsko kraljevstvo

postane temelj jedne opcenite, jedinstvene ideologije putem

kulta Sotera, »spasitelja« i pomocu kolegija idrustava, bio je

unaprijed osuden napropast. Za egipatske seljake iobrtnike



kuje.«

Neki visoki upravni cinovnici su se takoder fakticki osa-

mostalili, vladali su nad svojim teritorijem kao knezovi ipos-

tupali sa svojim podanicima kao s kmetovima.

Danas je nemoguceustanoviti da li je otpor naroda bio

razlog sto nikad nije uspostavljeno jedinstveno ptolemejsko

pravo, nego je postojalo pravo za Grke, odnosno Makedonce i

pravo za Egipcane: iii je odbijanje jedinstvenog prava za sva-

koga pridonijelo pokretima otpora. Najvjerojatnije i jedno i

drugo. Grad Ptolemeja, podignut na Gornjem Nilu kao neka

protuteza egipatskom sredistu Tebi, posjedovao je npr. ti-picno ustrojstvo grckog polisa s izbornim vijecem pritana

na celu, is gradanskim pravom koje je iskljucivalo Egipcane.

No kraljevski strateg je budno pazio da autonomija ostane

strogo ogranicena na podrucju unutar gradskih zidina i da se

provodi samo u korist Ptolemejevica.

Osim Aleksandrije koja je kao prijestolnica uzivala pose-

ban status, istare greke naseobine Naukratide, koja je vee

davno bila izgubila svako znacenje, Ptolemeja je bila jedini

grckipolis u Egiptu. Grci iMakedonci, koji su zivjeli u staro-

egipatskim gradovima kao On (Heliopolis), Memfis, Sais itd.,ukoliko nisu bili kraljevski cinovnici, niposto nisu svi pripa-

dali vladajucoj klasi, sto dokazuju, u prvom redu, zenldbe iz-

medu Grka i Egipcana u tim krajevima; ipak su i Grci uzivali

pravne privilegije kao pripadnici pobjednickog zavojevackog

naroda, a osim toga su se u upravnom pogledu tretirali kao

zasebna cjelina.

Potpuno je razumljivo da pod takvim okolnostima za tri

stotine godina helenisticke epohe niu Ptolemejskom kraljevstvu

nije doslo niti do heleniziranja narodnih masaniti do onogsto

se u'gradanskoj historiografiji tako rado naziva »zapadno-istoc-

kraljevi.isu bili i ostali strani potlacitelji, a njihovi cinovnici

instrumenti kojima se potlacivanje provodilo.

Jedino je AleksandriJa mozda hila iznimka, gdje su uz Gr-

ke i Makedonce zivjeli Judejci, Libijci, Maloazijci iEgipcani

u zajednici. Tu je bilo heleniziranih istocnjaka koji su ziv-

jeli na grcki nacin, govorili grcki, itd. No ioni su UAleksan-

driji takoder zivjeliu posebnim cetvrtima za negrcko stanov-

nistvo, politeumata, s posebnom upravom,pa se, prema tome,

s njima postupalo kao sa strancima.

Propast Ptolemejevica

Egipat je, kao posljednja »helenisticka« drzava, integriran u

Rimsko carstvo. Tome je jedini uzrok bio njegov geografski

polozaj: rimski utjecaji su se ovdje osjecali ranije nego caku

Pergamskom kraljevstvu ~ sjetimo se samo kako je K..Popi-

lijeLaena spasio AleksatMriju od ceta Antioha IV, a pro-

dro . je i dublje, naime do drzavnih financija.Ptolemej

XII (80-51) bio je,na primjer, tako zaduzen kodrimskog pri-

vatnikaP. Rabirija, da.ga je postavio za dioiketesa, Na

polozaju »rninistra financija« istisnuo je iz egipatskog naroda

zacijelo vise nego sto je kralj od njega posudio. To oslanjanje

na novu velesilu, a ujedno nuzda i. kapituIacija, zorno poka-

zuje slabosti te drzave --- slabosti koje su uprvom redu nasta-

Ie zbog unutrasnjih suprotnosti (peiscrpno iskoristavanje egi-

patskih masa od vladajuce grcko-makedonske aristokratske

klase s kraljem na eelu itime izazvan ops~zni otpornaroda).

To je bio spoj klasne i nacionalne borbe z~ oslobodenje (sto

je takocesto u povijesti), ali s premalo snage da se makar i

drustvo .izmijeni. One su odigrale presudnuulogu u slabljenju

ptolernejskog sistema.


U ptolemejskojdinastiji su se, vee pocetkom 2. stoljeca pro

n. e., poeele pojavljivati duboke degenerativne promjene, Tu

ne mislimo na staroegipatski obiea] braka medu bracom i ses-

trama, pa cak ni na.to sto je Ptolemej VII, na primjer, odmah

nakon vjeneanja sasvojom sestromKleopatrom II, uzeo za

zenu injezinu kcer iz prvog braka sa starijim bratom Ptole-

mejem VI. Daleko ozbiljnija su umorstva unutar kraljevske

Propeet Ptolemejevica 177

bi oko vlasti u Rimu. Nakon Cezarova ubojstva (44. godine

pro n. e.) Antonije je pretvorio Egipat u temelj svoje vlasti i

vodio je s Kleopatrom zajednicki zivot. Kad je Oktavijan (kas-

niji rimski car August) 30. godine osvojio Egipat, Kleopatra VII

se ubila itako je, iz zemljopisne karte antickog doba, nestala

posljednja od »helenistickih« drzava ~ »nasljednica« Aleksan-

drova carstva.



obitelji koja se od tog vremena stalno ponavljaju, a jedini cilj

im je prisvajanje vlasti. No mnogi historicara suvise pojednos-

tavnjuju dogadaje kad tvrde da je propast Ptolemejevica isklju-

civo posljedica propasti kraljevske kuce, Takva procjena za

postavlja mnogoznacne privredne idrustvene faktore i njihove

medusobne utjecaje.

Godine 96. pr. n ..e. je kralj Kirenaike, takoder pripadnikptolemejske dinastije, oporucno ostavio svoju zemlju Rimlja-

nima, I to nam pokazuje do koje su mjere, prema staroistoc-

njackim nazorima, drzave bile »kraljeva stvar«, Egipatska sus-

jedna zemlja je tada (a 74, god. pron. e. konacno) postala rim-

ska provincija. Godine 80. je prvi put rimski vojskovoda, Sula,

postavio kralja - Ptolemeja XI Aleksandra II ~ na aleksan-

drijsko prijestclje. Stanovniciprijestolnice su doduse vrlo

brzo protjerali rimskog stieenika,ali tu se pocelo razvijati ne-

sto sto se vise nijedalo zaustaviti.

Kad su Aleksandrijci protjerali i Ptolemeja XII, rimski

prokonzul u Sirijl, Gabinije, doveo ga je, po Pompejevunalo-

gu, natrag s rimskom vojskom. Za tu uslugu mu je spomenuti

Rabirije isplatio nagradu od 10000 talenata.

Za vrijeme gradanskog rata izmedu Pompeja iCezara, za-racene stranke nisu vise smatrale Egipat suverenom driavom.

U potjeri za svojim protivnikom Cezar se dskrcao u Aleksan-

driji s razmjerno malobrojnom vojskom. Tu se umijesao u

borbe oko prijestolja izmedu djece Ptolemeja XII ipostavio

mladu Kleopatru VII za kraljicu, uz njenog maloljetnog brata

(Ptolemeja XIII). Ona je bila posljednja od Ptolemejevica ko-

ja je u Egiptu nosila kraljevski naslov.

Ali cak injezina nesumnjiva energija, njena nadarenost za

intrigu i politicke makinacije, kaoi njena diplomatska daleko-

vidnost nisu bile dovoljne da se odupru potresima uslijed bor-

Helenist icka epoha unutarrazvoja sv jetske pov ijesti



Na kraju valja ustanoviti da su na pocetku epohe sto se naziva

helenistickom.vna podrucju sto smo ga razmatrali - istocno

Sredozemlje iPrednji istok - postojala dva razlicita nacina

proizvodnje kao temelj razlicitih drustvenih uredenja (ako za-

nemarimo ostatke pradrustvenih uredenja): anticka proizvod-

nja u polisima grekog kopna, egejskih otoka, maloazijske icr-

nomorske obale, kao i staroorijentalna proizvodnja u ostalom

podrucju. Sistem polisa, u neku ruku organizacijska forma,

stvorena od antickog nacina proizvodnje, dozivio je, nakon pe-

loponeskog rata krizu koja se ocitovala ipoliticki iekonomski

i koja je plemenske drzave, koje su dotada postojale na rubu

grcke ekumene a u kojima nije hilo ni polisa ni .robova, gur-

nula u prvi plan. S druge strane, Ahemenidsko kraljevstvokoje

je vladalo prednjoazijskim prostorom, takoder je hilo u zamrse-

noj politickoj krizi, uzrokovanoj u prvom redu od teritorijalno-

-centrifugalnih sila \! t tom carstvu nastalom putem osvajanja.

Aleksandrov ratni pohod sve do granica Indije i stvaranje

novih carstava na azijskorn tlu, pretezno s makedonskim vla-

darima, tu su takoder donekle pridonijeli prodoru nekih novihtendencija.

Prevlast polisa unutar antickog drustvenog uredenja na-

posljetku jeslomljena u korist plemenskih drzava koje su se

tada udruzivale u saveze. AJtemenidskokraljevstvo se slomilo, a

nastale su drzave s cvrscom ekonomskom strukturom. Te pro-

mjene u egejskom prostoru i na Istoku dovele su do prolaznog

znacajnog procvata u medunarodnim odnosima, u prvom redu

u trgovini i kulturnoj razmjeni. No opcenita propast se nastav-

ljala sve dok veci dio tih krajeva nije postepeno dospijevaopod rimsku vlast,

180 Povijest helenizma Hefen isticka epoha unutar razvo ja svjetske povl iest t 18 1

Razlozi tome su, kako smo vidjeli, za ta dva svjetska pod-

rucja razliciti. U grcko-egejskom prostoru, dakle, u prostoru s

pretezno antickim proizvodnim sistemom, pozicija sile save-

za Imonarhija (Makedonija, Sparta, Etolski i Ahejski savez)

nije bila u vezi s nekim ukidanjem uredenja nekad vodecih gra-

dova-drzava, koje se temeljilo na individualnoj privatnoj svoji-

ni, robovlasnistvu i robnonovcanim odnosima. Naprotiv, valja

pro n. e.) smatrati. samostalnim odsjekom-unntar .grcke povi-

jesti. Naziv »helenistieki« je, doduse, apsurdan, jer hellenizeii1.

znaci »helenizirati«, a Grcku bi bilo tesko helenizirati. Nouvo-

denje bilo kojeg drugog pojmazacijelo bi dovelo dojosvecih

komplikacija.

Sto se tice orijentalnog prostora.idogadaji izmedu odlucne

bitke kod Gaugamele. (331) i smrti dijadoha Seleuka 1(281)



konstatirati da se anticki utjecaj produbljivao u drzavama ko-

je su s periferije grckog poluotoka dospjele u sarno sredistezbivanja ida je osobito poceo mijenjati robnu proizvodnju i

promet novcem dotada intenzivno »staroorijentalno« obojenih

proizvodnih odnosa, npr. u Etoliji iEpiru, Istodobno je Grcka

prestala biti srediste dogadaja u istocnom Sredozemlju, gur-

nuta je na periferiju, a nove drzave na Istoku dosle su na nje-

no mjesto. Grcka je jos sarno »susjedna zemlja«: zapadno od

Atalida, Seleukida i Ptolemejeviea (za Parte, Armence i druge

je vee potpuno nevazna) istocno od Rimskog carstva, ali sama

vise ne zauzima centralno mjesto. To u jednakoj mjeri vrijedi

iza Makedoniju, najkasnije od 2. stoljeca pro n. e.

U toj situaciji i uslijed vlastite ekonomske nestabilnosti,

nove snage u Grckojse nisu mogle razviti, nego su se medu-

sobno oslabile stalnim ratovima.

Niti pod rimskom vlascu Grcka nije vise uspjela igrati

neku znacajniju privrednu ili politicku ulogu. Medutim, kul-

turni i duhovni poticaji su do u bizantinska vremena imali

svoj izvor u Grckoj, Rimljani su to ipriznavali, 'a pripadnici

rimskih vladajucih slojeva rado su drzali grcke robove zasva-

kidasnje ophodenje ...Opcenito se moze reci da je helenisticko doba u prostoru

antickog sistema proizvodnje predstavljalo nastavakkrize po-

lisa koja je pocela u 4. stoljecu. Ali ono je ujedno doba kojim

je u Savezima zapoceo razvoj koji doduse nije svuda uspio, ali

koji je kasnije, u Rimskom carstvu, od kraja 2. stoljeca nase

ere, doveo do odumiranja robovlasnistva kad je u proizvodne

odnose prodrla kolonijalna privreda. Zato nam se cini oprav-

danim razdoblje od nekoliko stoljeca izmedu grckog poraza

kod Heroneje 338. godine od Filipa II Makedonskog ipotpa-

danja Helade pod rimsku provinciju Makedoniju (146. godine

zacijelo su unijeli novi zivot u krutost ahemenidskog vreniena.To se tice i ekonomije ikulturnog zivota. Tome je yjeroja~no

glavni uzrok cinjenica da se drustveno-ekonomskao~ganizacija

antickog polisa prosirila za helenizma u krajeve gdje sudotada

vladale staroorijentalne forme. Pri tom mlslim na obale Pam-

filije i Kilikije, na Siriju iMezopotamiju gdjesu nastali polisi

- iako u mnogo manjoj mjeri nego sto se to tvrdi u grekofil-

no] historiografiji. Ti su polisi (Antiohija, Seleukija na Tigrisu

iIi Aleksandrija uEgiptu) postali sredista dvorova izkojihsu

poticaji nedvojbeno prelazili na okolinu. Tu se potpuno oprav-

dano moze govoriti 0 heleniziranju jednog dijela orijentainihvladajucih slojeva. Promet novcem irobom osvajao je nova

podrucja.

Taj objektivni proces ostao je, medutim, ogranicen na sarno

neke tocke u beskrajnom teritoriju Orljenta, Razvoj je bio

definiran i time sto su veliki gradovi bili iprijestolnice orijen-

talnih kraljevskih dv~rova, bez obzira na to sto su ti kraljevi,

odnosno njihovi preci, bili Makedonci. Socijalni odnosi su pos-

vuda ostali nepromijenjeni, jer su anticke forme ostale ogra-

nicene na tanki vladajuci sloj Grka u glavnim gradovima, a

robovlasnistvo se nije prosirilo u poljoprivrednoj proizvodnji,

pa cak ni u obrtu, gdje su vladale druge forme ovisnosti. Na

viasti su ostale stare forme iskoristavanja, kod kojih su sella-

ci ostali vezani za zemlju, a obrtnici za pogone - oboje vlas-

nistvo privilegirane plemfcke klase.

Antick] elementi, koji su prodrli na Istok, nisu, dakle, bili

dovoljno snaznl da obore staroorijentaino drustveno uredenje.

Ono je jos nepromijenjeno stvarno postojalo i za rimske vlasti,

te je u cijelom Prednjem Orijentu neporedno preslo u feudali-

zam.

182 Povijesthelentzma

Ipak valjaustanoviti da nam prodor tih antickih elemenata

dajepravo da govorimo 0jednoj novoj fazi u razvoju staro-

orijentalnog nacina proizvodnje. I naziv »helenizam« je u redu,

buduci da su ti elementi potekli iz Grcke, a utjecaj im je bio

znacajan, osobito na kulturnom polju, Ne hi, medutim, bilo

dobro smatrati »helenizam- jedinstvenim »svjetskim« razvit-

kom u cijelom podrucju od Sicilije (gdje je zivjelo mnogo

.183



Grka) do Indije, jer su trgovina irazmjena neko vrijeme bile

vrlo zive. Osim sto je ta intenzivna komunikacija bila kratko-trajna, takvim bipristupom vanjski faktori kao razmjena i

kultura dosli u prvi plan naustrb bitnijih kriterija proizvod-

nih odnosa,

Kao i u kasnijim razdobljima, pa do dana danasnjeg, tako

su i11anticko doba koegzistirala razlicita drustvena uredenja,

I Ilajzivlja razmjena na svim poljima komunikacije nije mogla

ukloniti temeljne razlike. Stoga je nuzno ustanoviti i razmat-

rati ono sto je zajednicko tome vremenu na osnovi razlicitosti

antikei Orijenta.

/III/

'/

---.,-

184 Povijest helenizma Karte 185



Rhnsko carstvo injegove male drfave u 31.god. pr o n. e.

Sadrzaj



8to je »helenizam«? 5

8to je prethodilo helenlstieke] epohi 9

Propast polisa u Grcko] . 9

Uspon Makedonije 23

Kriza Ahemenidske driave 29

Postanak takozvanog helenistickog svijeta 33

Makedonska osvajanja pod Aleksandrom 'Velikim (336~

--323) 33Aleksandrov ratni pohod 33

Pripreme 33

Ratni pohod do Inda 35

Povlacenje vojske 47

Aleksandrovo »carstvo« 50

Postanak driava dijadoha (323--280) 63

niobe 323.i 321. godine . 63

Dijadoski ratovi . 68

Greka i Istok u helenisticko doba 81

Nastavak krize u grcko-egejskom prostoru (280--146) 81

Polozaj robova u polisima . 81

Sloboda i autonomija polisa . 81

Socijalno-ekonomski odnosi u polisima 84

Uspon saveza i pokusaji reformi u Sparti 87

Etolski savez 89

Ahejski savez . 90

Razvoj u Sparti 91

Epirski savez 95

188

Politicki tokovi (276-146)

Makedonija i Grcka

Makedonija iRiIIl

Razvoj kulture

Filozofija ireligija

Knjizevnost

Arhitektura. likovna umjetnost inacin zivota



Prirodne i tehnicke znanosti 119Nove driave na Prednjem istoku 121

Kraljevstvo Seleukida 121


Odnosi medusobne ovisnosti 129

Pokusaji politike moci l35

Sukob s Rimom 140

Kraljevstvo Atalida . 143

Dvor ipolis . 143

Rimski vazalski kraljevi 146Aristonikov ustanak . 151

Male drzave na Istoku . 154

Sjeverni dio Male Azije 154

Partska, Baktrijska i Maurijska drzava 157

Judeja 162

Ptolemejsko kraljevstvo 165

Navodiijavanje i svjetska trgovina 165

Etnicko pitanje . 170

Propast Ptolemejevica 175

Helenisti~ka epoha unutar razvoja svjetske povijesti 179

Karte 184

povijest helinizma heinz kreisssig

Documents