POVIJEST HRVATSKOG NARODA

IME I PODRIJETLO HRVATA - 4 teorije

1. SLAVENSKA TEORIJAgovori da su Hrvati jedno od slavenskih plemena koje doseljava na područje Hrvatske u seobi Južnih Slavena - postavio ju je Franjo Rački

3. GOTSKA TEORIJA - Hrvati su potomci slaviniziranih Gota- teorija zasnovana na pogrešnom tumačenju djela "Povijest salonitanskih i splitskih biskupa" (iz 13.st) splitskog arhiđakona TOME - važan izvor za najstariju povijest Hrvata

2. TEORIJA O SOCIJALNOM DUALIZMU pleme Hrvata doselilo na području današnje domovine i potčinilo Slavene svojoj vlasti- postavi ju je Vjekoslav Klaić

4. IRANSKO-KAVKASKA TEORIJA tvrdi da su Hrvati doselili iz Irana; zasnovana je nalazu 2 zapisa tzv, TANAISKE PLOČE pronađene 2. i 3. st. na području ušća Dona (Azovsko jezero) na kojima stoji natpis imena Horoathos i Horuathos, te ime perzijske pokrajine Harahvatija.

NARODNA TRADICIJA -LEGENDA: govori da su Hrvati doselili predvođeni 5-oricom braće (Kluk, Lobel, Muhlo, Kosenc i Hrvat), te 2-ije sestre (Tuga i Buga) u provinciju Dalmaciju gdje su zatekli Avare koje su porazili i zavladali tom zemljom (Hrvatskom)Ova teorija je zapisana u djelu "O upravljanju carstvom" bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta.Sa znanstvenog stajališta nijedna teorija nije točna jer ne pruža čvrste argumente. Prema znanstvenicima Hrvati su slavenskog podrijetla ali je u hrvatskoj etnogenezi veliku ulogu imalo zatočeno romansko i romanizirano stanovništvo.

STARI NARODI NA TLU HRVATSKE

Hrvati nisu oduvijek nastanjivali područje u kojem danas žive. Tu su prije njihova dolaska stoljećima živjeli ILIRI.4. stoljeće prije Krista

* na ilirsko područje provaljuju Kelti potiskuju pred sobom ilirska plemena ili * se s njima miješaju --- nastaju ilirsko-keltska plemena

obalu nastanjuju Grci *osnivaju svoje naseobine na otocima Visu (Issa), Hvaru (Stari grad) i Korčuli,

oko Trogira i Stobreča

Iliri preuzimaju grčku kulturu, gospodarske i društvene tekovine a l i i pokušavaju zaustaviti grčko širenje na svom području. Težnje Rimljana su bile osvojiti cijelo Sredozemlje pa im odgovaraju sukobi Grka i Ilira.U sukob ulaze na strani Grka da iz zaštite od Ilira, koje su pokorili početkom 1. st. Pod rimskom vlašću romanizirali su se.

5. stoljeće 475. g. pad Zapadnog Rimskog Carstva, našim krajevima zavladao Bizant. Granica istočnog i zapadnog carstva bila je na rijeci Drini. Car Justijan I. povukao je vojsku s Dunava čime počinju prodori na bizantski teritorij od strane Avara i Slavena (zapisi bizantsih pisaca Prokopije, Simokate). Do kraja 6. stoljeća cijeli Balkanski poluotok je pod vlašću plemenskog saveza Avara i Slavena. U njihovim provalama stradali su mnogi rimski gradovi. Bizant je bio slab te su osvojili provincije Panoniju i Dalmaciju a među prvim osvajanjima bio je panonski grad Sirmij, a među posljednjima Salona i Epidarum. Avarsko-slavenskim napadima odoljeli su utvrđeni gradovi :Zadar, Trogir, Krk, Osor, Rab } u posjedu Bizanta, zvali ih TEMAT DALMACIJA (vojno područje). zvan toga područja trajno su se naselila slavenska plamena.

1

7. stoljećeAvari i Slaveni pokušali zauzeti Carigrad (vladar Heraklije) - doživjeli poraz, moć Avara slabi i savez se raspada. Car Heraklije u pomoć pozvao Hrvate iz Bijele Hrvatske (pradomovina, područje sjeverne Poljske) - legenda o dolasku 5 braće i 2 sestre-. S njihovim dolaskom "poklapa" se poraz Avara pod Carigradom kojeg su Slaveni (naseljeni u našim krajevima) iskoristili da dignu ustanak protiv Avara, u kojeg su se uključili i Hrvati. Ustanak je pomogao Hrvatima da pobijede i protjeraju Avare i te da se nasele na prostor od Istre do Cetine na jugu, u unutrašnjosti do Kupe i porječja rijeke Vrbas.

614. pad SALONE -nađen je zapis koji opisuje kako je Salona pala u ruke Hrvata, odnosno Slavena kako su ih tada nazivali. Od 614. godine Hrvati se više ne vraćaju u Bijelu Hrvatsku.

Slavenska plemena su se u seobama međusobno miješala, razdvajala i odlazila u različitim smjerovima, u krajevima koji su rijekama i gorama bili odvojeni od drugih. Tako su nastale posebne zemlje , na našem tlu:

o Paganija ili Primode - od Cetine do Neretve, o Zahumlje -od Neretve do Dubrovnika, o Travunija -s Konavlima do Boke kotorske, Crvena Hrvatskao Duklja - južno od Travunije i

Protjerivanje starosjediocaPred ranije doseljenim Slavenima veliki je dio starosjedioca izbjegao u Italiju ili su se sklonili u utvrđene gradove (ZD, TROGIR, utvrđenu Dioklecijanovu palaču, na otoke). Dio stanovništva starosjedilačkog kao i doseljenog povukao se u teže pristupačna brdovita područja gdje su se počeli baviti stočarstvo. To stanovništvo će kasnije biti prozvano VLASIMA.Živeći zajedno starosjedioci su počeli govoriti hrvatskim jezikom te je hrvatski narod nastao stapanjem hrvatskih i slavenskih plemena sa starosjediocima.Za vrijeme doseljavanja Hrvata i posljednji stanovnici su napustili Salonu.

Prvi oblici plemenskom udruživanja Hrvataod 7. stoljeća počinju nastajati kod nas rodovsko plemenske zajednice- seoske općine. Seoske općine udružuju u župe. Župe se već u 8. stoljeću povezuju u veće zajednice koje se nazivaju oblasti. Oblasti su potencijalne države u kojima župni biraju kneza. To su države u nastajanju.

župe oblasti = potencijalne države

upravljaju knezovi

Od rodovsko-plemenskih starješina, župana i knezova formira se plemstvo.

2

POKRŠTAVANJE HRVATA -postoji više teorija:

1. Bizantska teorija Car Heraklije za čijeg su vladanja Hrvati zaposjeli krajeve između Drave i Jadranskoga

mora, doveo je iz Rima svećenike da ih pokrsti. 641. godine, kad su primili papina izaslanika opata Martina koji je došao od njih otkupiti

kršćansko roblje i kosti mučenika (od strane Dioklecijana.) .

Kako nisu svi Hrvati primili kršćanstvo, car Bazilije I. (II.pol. 9.st) šalje misionare koji propovijedaju na slavenskom jeziku, (učenici Ćirila i Metoda -u Hrvatsku donose Glagoljicu.

2. Dalmatinska teorija po njoj je započelo već u 7. st posredstvom svećenstva kršćanskog stanovništva iz

dalmatinskih gradova misija pape radi otkupa kršćanskih zarobljenika i skupljanja relikvija kršćanskih

mučenika. Papa je osnovao biskupiju u Ninu i niskog biskupa postavio je za vrhovnog vjerskog

vladara (krstionica kneza Višeslava iz 9. st. nađena u Ninu)

3. Franačka teorija Hrvati su se pokrstili posredstvom franačkih misionara. U 9. stoljeću .

proces pokrštavanja počeo je istovremeno sa stvaranjem hrvatskih kneževinama - prve državne organizacije a trajao do kraja 9. stoljeća.

9. stoljećeFRANAČKA BIZANT

misionari pokrštavaju Hrvate dolaze Ćirilovi i Metodovi učenici

(bizanstski misionari donijeli glagoljicu)

PODJELA POVIJESTI HRVATSKOG NARODA

1. razdoblje 614. - 1102.

2. razdoblje 1102. - 1526./27.

3. razdoblje 1527. - 1790/91.

4. razdoblje 1791. - 1918.

5. razdoblje 1918. - 1990.

6. razdoblje 1990. - ... ulazak u EU -nažalost najkraća dionica u povijesti hrvatskog naroda, jer će za par godina biti dio europske zajednice, a tada gubimo i dio svojeg vlastitog suvereniteta.

3

1. razdoblje hrv. povijest od 614.( pad Salone) do 1102.

Za razdoblje od 614. do 800. postoje dva izvora: Franački i Bizantski

Bizantski izvori postoje Hrvati i imaju kneževine je djelo Konstantina Porfirogenet „De administranto

imperium“ da je 800. u Ninu stolovao 1. hrvatski knez kršćanin-Višeslav

U Franačkim izvorima oni su samo "zamijetili" postojanje hrvata

NASTANAK KNEŽEVINA

Knezovi Primorske II. pol. VII. st. PorgaII. pol. VIII. st. Viseslavoko 810. - 821. Borna821. - oko 835. Vladislavoko 835. - oko 845. Mislav845. - 864. Trpimir

(Dalmatinske) Hrvatskeoko 864. - 876. Domagoj876. - 878. Domagojevi sinovi nepoznatog imena878. - 879. Zdeslav879. - oko 892. Branimiroko 892. - oko 900. Muncimir (Mutimir)oko 900. - oko 910. Petaroko 910. - 924. (925.) Tomislav

Knezovi Posavske Hrvatske796. - oko 810. Vojnomiroko 810. - 823. Ljudevit829. - 838. Ratimiroko 880. -oko 897. Braslav

        

NASTANAK KNEŽEVINA

Naše prve kneževine nastaju su na temeljima rimskih provincija. u 7. i 8. stoljeću formiraju tri kneževine od Gvozda do Cetine: Panonska-(posavska) Hrvatska -središte u Sisciji -Sisak (izmedju Save, Drave i Dunava) Dalmatinska (primorska) Hrvatska - sjedište Dalmatinske Hrvatske bio je Nin, Neretvanska kneževina

Panonska Hrvatska - knez Vojnomir krajem 8. stoljeća Karlo Veliki spušta se prema Panoniji, kod uništavanja avarske države pomaže mu knez Vojnomir

u Dalmatinskoj Hrvatskoj - knez Višeslav (krstionica)

Okončanjem rata između Franačke i Bizanta tj. sklopljenim mirom u Aachenu 812.g . naš teritorij podijeljena) Franačkoj pripala: hrvatsko kopnob) Bizantu pripadaju: gradovi i otoci Dalmacije na čelu sa Zadrom

4

Stvaranje Kneževine Hrvatske

1. JUŽNA PRIMORSKA KNEŽEVINA - KNEZ BORNA Franci ostavili slobodan izbor domaćih knezova uz obvezu pokrštavanja i priznavanja vrhovne vlasti Franačke. Prvi poznati (po pisanim izvorima) knez Dalmacije bio je knez BORNA, franački vazal,

2. PANONSKU-POSAVSKA KNEŽEVINA -KNEZ LJUDEVIT POSAVSKI Područje između Save i Drave vladao je u isto vrijeme knez LJUDEVIT POSAVSKI 819. g. podignuo ustanak protiv Franaka, u pomoć je pozvao kneza Bornu koji ga je odbio i priklonio se Francima. Tim potezom je dalmatinska Hrvatska sačuvala autonomiju i raspadom franačke postat će jezgra srednjovjekovne države. 824. ustanak slomljen, sjeverna Hrvatska dolazi pod vlast Franaka oko 830. godine pojavio se knez Ratimir.

JUŽNA-PRIMORSKA HRVATSKA -Kneževina

.....Knez Borna

Knez VLADISLAV ( 821.-835) Bornin nasljednik ( sinovac). Odnos Vladislava prema Ljudevitu Posavskom bio je znatno bolji. Dokaz - Ljudevit je iz Srbije došao k Vladislavu.

Vladislav je prvi od hrvatskih vladara koji je najavio i donio program morske orijentacije Hrvatske. Počinje graditi trgovačku i vojnu mornaricu što će njegovi nasljednici nastaviti

Knez MISLAV (835-845) stoluje u Klisu sagradio crkvu sv. Jurja u mjestu Putalju, kojoj je darovao zemljišni posjed i kmetove.

darovao splitskoj nadbiskupiji 1/10 plodova i životnja s dvora u Klisu

prvi ratovao i pobijedio Mlečane, saveznik Neretvanska kneževina.

knez TRPIMIR (845-864) stolovao u Bijaćima utemeljio I. hrvatsku dinastiju Trpimirovići, u Rižinicama dao podići 1. benediktinski samostan u Hrvatskoj. Za opremanje samostanske crkve Sv. Petra, posudio je nešto srebra od splitskog nadbiskupa na njegovu dvoru boravi benediktinac Gottschalk (učeni čovjek) koji piše da je knez uspješno ratovao s Bugarima i potjerao bizansku vojsku iz dalmatinski gradova

4. III 852. Trpimirova darovnica na latinskom jeziku dokument u kojem je prvi put napisano hrvatsko ime i ime hrvatskog vladaradarovnicom potvrđuje Mislavovu darovnicu i za zahvalu daruje crkvu Sv.Jurja u Patuljima i neke posjede splitskom nadbiskupu

njegovo ime zabilježeno u Čedadskom evanđelistaru - hodočastio u njegovo vrijeme osnovana hrvatska biskupija u Ninu

5

Knez DOMAGOJ (864-876) - posjed oko Knina Domagojeva mornarica u ratu protiv Arapa (osvajanje Barija) ujedinila se sa

dubrovačkom- I. pomorski savez Hrvatske i Dubrovnika papa ga naziva "slavni knez Hrvata" - pomogao mu u ratu protiv Arapa Mlećani ga zovu "najgori knez Hrvata" - napao i porazio mlećane Bizant ga pokušava urotama maknuti s vlasti

Knez ZDESLAV (878-879). (Trpimirov sin) kandidat Bizanta - vodi bizantsku politiku, ubijen u uroti

Knez BRANIMIR (879.-892.) –1. međunarodno priznanje Hrvatske papi Ivanu VIII. šalje pismo da se hrvatski narod vraća u krilo Rimsko crkve

papa blagoslivlja njega i hrvatski narod, priznaje mu zemaljsku vlast nad cijelom Hrvatskom - 07.06.879.g.- 1. međunarodno priznanje Hrvatske

obaveza štititi Crkvu i širiti kršćanstvo

u suradnji s ninskim biskupom Teodozijem, obnavljao je dao graditi nove crkve -mirna

vladavina-razdoblje uspona i napredka Hrvatske države

da je tako i postupao svjedoči 5 sačuvanih kamenih natpisa s Branimirovim imenom iz raznih crkva

kameni natpis s njegovim imenom iz Šopota (Benkovac) - 1. uklesano ime hrvatske i

vladara

njegovo ime zabilježeno u Čedadskom evanđelistaru - hodočastio s ženom

888. u Muću gradi crkvu djevice Marije

Knez MUNCIMIR ( 892-910) - drugi sin Trpimira i otac Tomislava - stoluju u Bijaćima 892. potvrđuje očevu darovnicu - nadimak "pravdoljubitelj" Uzolj, pokraj Knina dao sagraditi crkvu

Knez - Kralj TOMISLAV (knez 910.-925. i kralj 925-928.) porazio Mađare potjerao ih na sjever - ujedinio jug i sjever hrvatske države

politički i teritorijalno ujedinjenje zemlje

925. na Duvanjskom polju sam se kruni - imenuje kraljem

pomogao Bizantu poraziti Bugare - dobiva naslov konzul i na upravu nad bizanstkom Dalmaciju - svi ga dalmatinski gradovi priznaju

podržavao bizantskog kandidata za prijestolje u Srbije sto je Simeon (bugar) smatrao mijesanjem Hrvatske u bugarsko-bizantske odnose te je poslao vojsku na Tomislava, koju je on porazio. kako je Bizantu prijetila opasnost od Bugara, koji su opsjedali Carigrad - prijateljstvo s Tomislavom pa je car naredio ga da svi dalmatinski gradovi (Krk, Rab, Osor, Zadar, Trogir i Split) priznaju

Kako je zemlja bila teritorijalno i politički ujedinjenja postavlja se pitanje stvaranje jedinstvene crkvene provincije

6

CRKVENI SABORI U SPLITU 925. i 928.Papa Ivan X. je htio obnovu jedinstvene crkvene provincije jer ga je brinuo problem sirenja glagoljice i slavenskog bogoslužja u granicama dalmatinskih biskupija a time i bizantskoj utjecaja. Bojao se da se u slavenskim obrednim knjigama krije neko krivovjerje koje sam naziva METODOVOM DOKTRINOM (prijevod svetog pisma na slavenki jezik koji bi dovelo do krivovjere.) te je 925. odobrio sazivanje crkvenog sabora u Splitu .Za izbor ujedinjene hrvatsko-dalmatinske crkve kandidirali su se: ninski biskup Grgur, zadarski biskup Formin, splitski nadbiskup Ivan.

Zaključci crkvenog sabora 925.g. u Splitu metropolitom postao splitski nadbiskup Ivan kod slavenskog bogoslužja odlučeno je da se glagoljaši neće zaređivati niti promicati

ukoliko ne nauče latinski

Ninska biskupija je bila teritorijalno najveća s najvećim brojem vjernika, ninski biskup Grgur koji je stolovao u Ninu, između 900. i 929. godine, a za vrijeme svog stolovanja poznat je kao glavni zagovornik staroslovenskog jezika, narodnog pisma i glagoljaškog bogosluženja, obavljao je položaj prvog crkvenog čovjeka u Hrvatskoj, smatrao je da je on trebao biti metropolita stoga je uložio žalbu Papi na zaključke crkvenog sabora iz 925. nakon čega je sazvan novi sabor 928.

Zaključci crkvenog sabora 928. u Splitu potvrđuju se prethodnog sabora iz Splita (iz 925.) ukinuta je ninska biskupija i njezino je područje podijeljeno dalmatinskim biskupimaa Grgur Ninski odlazi u Skradin, vjeran Papi i Crkvi

Tomislava je naslijedio njegov sin Trpimir II. Hrvatska je ostala snažno kraljevstvo, ali zbog nesloge polovinom 10. stoljeća snaga joj pada. Kralja Miroslava (945-949) s vlasti je zbacio ban Prbina i na prijestolje postavio njegova mlađeg brata Mihajla Krešimira (949-969), kojeg nasljeđuje sin Stjepan Držislav.

kralj STJEPAN DRŽISLAV (969-997). prvi vladar koji je primio znakove kraljevske vlasti (Bazilije II. mu šalje krunu,

žezlo, plašt, zlatnu jabuku, zato što podržava Bizant i uspješno ratuje (daje podršku i pomoć) protiv Bugara, koji su carstvu bili prijetnja- nosi naslov kralj Hrvatske i Dalmacije

car mu daje i naslov patricij (značaj odmah iza cara) i daje mu kćer za ženu

O njemu piše Toma Arhiđakon u svome djelu Salonitska povijest. Njegova majka, kraljica Jelena tzv. Jelena Slavna, dala je pokraj Solina podići crkvu Sv. Marije i Sv. Stjepana. U crkvi Sv. Stjepana od tada se pokapaju hrvatski kraljevi, u njoj je pokopana i ona.

VENECIJA - MLEĆANI ZAUZIMAJU DALMACIJUNakon Držislavove smrti sinovi se sukobili oko vlasti, iako je on vlast ostavio najstarijem sinu Svetoslavu Suronji ali su ga braca Krešimir III. I Gojslav zbacila s trona i sami zavladali. Sukob je iskoristila Venecija, dužd Petar II Orseolo uspio zauzeti gradove na obali i otoke 1000.godine. Vode se bitke za okupirane gradove, neke uspiju vratiti ostale vraća Krešimirov sin STJEPAN I. (1030-1058) za čije vladavine se desio crkveni raskol 1054.(Hrvati pripali Katoličkoj crkvi). Njegova vladavina bila je razdoblje oporavka Hrvatske, započela, vladao dalmatinskim gradovima, jedino su Mlečani zakratko zavladali Zadrom. iza njega vlada Petar Krešimir IV.

7

kralj PETAR KREŠIMIR IV. ( 1058 . do 1074 .) poticao razvoj hrvatskih gradova, (radi romanskog življa u bizantskim gradovima)

1060. na saboru u Biogradu odlučio ne stolovati samo u jednom gradu

njegove prijestolnice koje se uzdižu: Nin, Biograd i novi grad Šibenik

1066. osnovao novi grad Šibenik - pred njega dolazi utemeljiteljicasamostana Sv. Marije u Zadru -Čika - izdaje joj povlasticu (samostan oslobođen od javnih davanja)

1069. darovao otok Maun samostanu Sv. Krševana u Zadru

u Biogradu potaknuo osnivanje 2 benediktinska samostana i obdario ih posjedim pa je

samostan Sv. Ivan raspolagao najvećim zemljištem

podržava papine reforme katoličke crkve

svojim nasljednikom imenuje bana Zvonimira (sjeve.od Save i Drave)

SUKOB REFORME I PROTUREFORMENa zapadu se javlja pokret jačanje i osamostaljivanja zapadne crkve, papa Nikola II sazvao koncil u Latranu, pa u Splitu.1060. u Splitu, donesena odluka o zatvaranju crkava u kojima se bogoslužje obavlja na slavenskom jeziku i zabrana služenja svećenicima koje ne znaju latinski.

Kralj Krešimir IV. podržava reforme slavensko svećenstvo na Kvarnerskim otocima - ne prihvaća papine zaključke - tzv. protureforma Sukobi prerasli u građanski rat.

Godine 1075. kralj Petar Krešimir IV. pokopan je u crkvi sv. Stjepana, gdje su bile grobnice knezova i kraljeva hrvatskog roda. Nažalost, Turci su kasnije crkvu sv. Stjepana razorili, redovnike koji su čuvali grobove protjerali, a grobnice uništili. Kako Petar Krešimir IV. nije imao sina nego samo kćer, naslijedio ga je (njegov nekadašnji ban) Dmitar Zvonimir.

kralj DMITAR ZVONIMIR (1075-1089/90) 1075. kraljevskom krunom i drugim znamenjem okrunjen u crkvi sv. Petra i Mojsije Solinu stolovao u Kninu ustupio papi Grguru VII. samostan Sv. Grgura u Vrani ojačao gospodarstvo, kulturu, (iako papin pristaša, pomagao glagoljaše) darovao zemljište samostanu Sv. Lucije u Baškoj (otok Krk) - Bašćanska ploča 1100.g. -

prvi spomen vladara na narodnom jeziku izgradio baziliku pokraj Knina bogato darivao crkve i samostane legenda o "bacanju prokletstva" na hrvatski narod njegova žena Jelena - sestra kralja Ugarske Ladislava

8

STJEPAN II . - sinovac kralja P. Krešimira IV. (1089-1091) 1089. dolazi na vlast - nakon dvije godine umire nakon njegove smrti poč 1091. nastali su veliki neredi u Hrvatskoj,

Hrvatska se nakon Zvonimirove smrti podijelila u dvije stranke: prva i jača stranka stala je uz Stjepana II., posljednjeg Trpimirovića, a druga stranka opredijelila se za kraljicu Jelenu, ženu kralja Zvonimira koja je svojatala hrvatsku krunu i pozvala brata Ladislava da preuzme vlast.

Ladislav Arpadović ( 1092 -1102) 1092. on kreće u osvajanje Hrvatske, Bizant se boji za dalmatinske gradove i plaća nomadskom narodu da napadnu Ugarsku. Ladislav se vraća u Ugarsku. U osvojenom dijelu Hrvatske postavlja svoga nećaka Almora za kralja. Da bi učvrsio svoju vlast u Hrvatskoj, u Zagrebu 1094. osniva biskupiju i podredio joj je cijelo područje tadašnje Slavonije te je osnovao veliko susredgradsko-stubičko vlastelinstvo. Prije smrti nasljednikom imenuje Kolomana, koji vlada slavonijom od 1095.

ban - kralj PETAR SVAČIĆ ili Snačić (1093-1097 ) U dijelu kojeg Mađari nisu zauzeli veći broj pristaša okuplja se uz Zvonimirova bana Petra Snačića.

1093. vladar (uz njega pristali hrvatski velikaši) stolovao u Kninu borbe s Kolomanom (pogiba) planina Gvozd - Petrova gora

Kralj Petar stolovao je u Kninu i uspio je nakratko ujediniti Hrvatsku sve do Drave, kada je protjerao Almoša (sinovac ugarskog kralja Ladislava), koji je bio na vlasti u Slavoniji od 1091. do 1095.(kasnije Koloman). Nakon pomirbe s papom  Urbanom II. Koloman je krenuo u vojni pohod na Hrvatsku.  Početkom svibnja 1097. na sjevernom podnožju Gvozda došlo je do velike bitke, u kojoj je kralj Petar izgubio svoj život na bojištu, i tako ostao zapamćen kao posljednji hrvatski kralj hrvatske krvi. U spomen nesretnog hrvatskog junaka planina dotada nazivana Gvozd, naziva se Petrov gvozd odnosno Petrova gora.

RAZVOJ KULTURE U DOBA NARODNIH VLADARA

Samostan Sv. Marije Zadar- skriptorijvažan u hrvatskoj kulturnoj baštini jer je zahvaljujući skriptoriju sačuvana geneologija hrvatske vladarske dinastije. Čikin je časoslov sačuvan i čuva se u Bodleyanskoj knjižnici u Oxfordu. Taj rukopis nije samo najstarija sačuvana knjiga te vrste u svijetu, već sadržava zanimljive književne sastave, prekrasne sitnoslikarije i niz notnih zapisa popijevaka iz Čikinih vremena. Čikina kći Vekenega, nakon tragične pogibije svoga muža Dobroslava, ulazi kao redovnica u samostan sv. Marije oko 1072. godine. Samostanski arhiv čuva vrlo vrijednu zbirku povelja u kojima se spominju hrvatski kraljevi 11. stoljeća. Stalna izložba crkvene umjetnosti (SICU) - Zlato i srebro grada Zadra.

Tijekom srednjeg vijeka koriste se tri pisma: glagoljica, latinica i ćirilica.

Žarišta kulture i pismenosti na latinskom jeziku bili su benediktinski samostani:* benediktinski samostan u Rižinicama * samostan Sv. Krševana u Zadru, samostan Sv. Marije u Zardru,* samostan Sv. Mihovil u Kloštru, Sv. Marije u Solinu, Sv. Petra u Supetarskoj Dragi na Rabu

9

Najznačajniji skriptoriji: u samostanu Sv. Marije - Zadar

Samostanski arhivi - čuvari najstarijih dokumenata hrvatske prošlosti: samostana Sv. Marije Zadar; Sv. Krševan - Zadar

Latinica -pisani latinskim jezikom i pismom - darovnica kneza Trpimira iz 852. - najstariji spomen hrvatskog imena na papiru- isprava kralja Zvonimira kojom poklanja papi, samostan Sv. Grgura u Vrani- kodeks Splitski evanđelistar (kraj 8. poč. 9. st.) pisan na pergameni- Čikin časoslov- Vekenegin evanđelistar

Glagoljica - najpoznatiji spomenik pisan hrvatskim jezikom i pismom -oblom glagoljicom zapis u kamenu- darovnica kralja Zvonimira kojom daruju zemlju samostanu Sv. Lucije kod Baške, otok Krk je: BAŠĆANSKA PLOČA- nastala oko 1100 g. . značajan izvor povijesti hrvatskog naroda, jezika, književnosti - hrvatske oble glagoljice pokazuje suverenitet hrvatskoga kralja Zvonimira kao donatora zemljišnog posjeda na otoku; uz jezično i književno, ta ploča ima i povijesno značenje zbog prvog spominjanja vladareva imena na narodnome jeziku - kralj Zvonimir. Bašćansku ploču pronašao je župnik Petar Dorčić ugrađenu u pod crkve 1851.g Danas je izložena u auli Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu.

- Krstionica kneza Višeslava predstavlja jedini sačuvani spomen imena toga kneza.- jedan od najljepših tekstova uklesanih u kamenu nedvojbeno je natpis sa sarkofaga kraljice Jelene. Najstariji spomen hrvatskog imena na papiru - Trpimirova darovnica Najstariji natpis u kamenu s hrvatskim imenom - kneza Branimira u Šopotu

Ćirilica- ulazi kasnije u upotrebu

GRADITELJSTVO

PREDROMANIKA: Karakteristike:prema oblicima centralnog oblika građevine s kupolom upućuje da je stil preuzet iz Bizanta ili bizantske Dalmacije, djela su to domaćih autora, najveći broj crkava je malih dimenzija:

crkva sv. Križa u Ninu crkva sv. Nikole u Ninu crkva Sv. Donata -najpoznatija crkva predromanike najveći broj crkava je malih dimenzija izuzetak Sv. Spas iz 9. st. -Cetina

- motiv ukrašavaja TROPRUTASTI PLETER (antička tradicija, talijanski utjecaj)

- Najstariji natpis u kamenu s hrvatskim imenom - kneza Branimira u Šopotu

ROMANIKA- Karakteristike: pojavljuje se sredinom 11. stoljeća, građevine većih dimenzija, masivni stupovi, mali prozori, debeli zidovi;

u skulpturi ljudski lik - (najvjerojatnija) Petar Krešimir IV. iz krstionice splitske stolne crkve - reljefni prikaz hrvatskih vladara reljef iz ostatka crkve Sv. Nediljice u Zadru

10

Samostan sv. Krševana i SKRIPTORIJ

Benediktinski samostan (spominje se već 918.) 986. - zadarski prior Madije, (Majo) do tada benediktinski monah u Monte Casinu, Propadanje samostana počinje 1447. kada je Opatija pretvorena u komendu. Godine1807. francuska je vlada samostan dokinula

1986.godine = “1000 godina Samostana sv. Krševana”

Već u 11. stoljeću nastaje u samostanu skriptorij (pisarna) najvrednija kulturno-povijesna crkvena, duhovna i društvena ustanova ranosrednjovjekovnog grada. “Kodeksi svetokrševanskog skriptorija mogu se svrstati uz bok najdragocjenijem dokumentu pisanom na hrvatskom jeziku, glagoljskim pismom.” (kao i Bašćanska ploča). Za vrijeme opata Deodata Venijera (1459-1488)došlo je do materijalnog i duhovnog procvata Samostana. Uz njegovo se ime vezuje izrada 4 rukopisnih knjiga, liturgijskih kodeksa bogato ukrašenih minijaturama: misala, epistolara, evanđelistara i obrednika

Prepisivačka aktivnost od osnutkado opata Deodata Venijera

11. stoljeće

Prepisivačka aktivnost za vrijeme opata Deodata Venijera

Liturgijski kodeksi: Redovnici njeguju crkvenu literaturu, u 11. st. nastaju neki anali, dokumenti, Isprava iz 995.

KNJIGA POSLANICA (Epistolarium) -Napisan prije opatove smrti (1479.). Kodeks br. 1807. Pisan na pergameni u 2 stupca knjiškom goticom

DAROVNICA bana Stjepana (1070.)

ČIKIN ČASOSLOV iz 1081.najstariji produkt tog skriptorija pergamena rukopisna knjiga pisana je oblom beneventanom (kaligrafskim pismom južne Italije) u skriptoriju sv. Krševana za ženski samostan sv. Marije u Zadru i predstavlja tip osobnog časoslova, glazbeno-liturgijski aspekt Čikina časoslova

KNJIGA EVANĐELJA (Euangelistarium)Napisan nakon opatove smrti, (1489.) Kodeks br. 1806. na pergameni, pisan na 2 stupca.Kodeks je uvezan u drvene korice na kojima su se nalazile zakovice i kopče. Pismo je pravilna knjiška gotica talijanskog tipa

VEĆENEGIN EVANĐELISTAR (1095./96)

MISAL (Missale)Kodeks je na pergameni, knjiška gotica talijanskog tipa, 2 stupca, poznat po reprodukcijama i opisu H. Folnesicsa, 1921. netragom nestaje zajedno s Kartularom sv. Krševana (u posjedu zadranina J. Berčića, šibenskog biskupa koji ga daruje Sjemenišnoj knjižnici /Bianchi: Zara christiana 1877

EVANĐELISTAR Sv. ŠIMUNA (1090)

OBREDNIK (Rituale) Jedini dostupan (SICU Zadar), Kodeks na pergameni, Pravilna knjiška gotica talijanskog tipa, Tekst jednostupačan (po cijeloj strani),Nedostaje mu prvi list (nemamo uvodni tekst)

I Evanđelistar i Epistolar je Dvorskoj biblioteci u Beču prodao Ivan de Ponte za 20 forinti (1830.)

11

Među 53 naslova rukopisnih knjiga u Katalogu Krševanske knjižnice (s početka 15. stoljeća), 16 je rukopisa napisano beneventanskim pismom. Većina ih je nestala. Preko 600 liturgijskih tekstova čuva se u Državnom arhivu u Zadru, a sadržaj knjižnice obogatio je mnoge crkvene ustanove

Za astronomiju je najzanimljiviji:

ZADARSKI ASTRONOMSKI KALENDAR - nastao krajem 13. st (1291. ili 1293.g) koji sadrži komputski račun (computus).

nastao u Španjolskoj ili Siciliji, u Zadru prepisan i dopunjen u njemu su Mjesečeve mijene i šifre za izračun datuma i Uskrsa važan za određivanje horoskopa u njemu 1. put napisane arapske brojke na hrvatskom području

Jedan dio teksta vjerojatno je nastao u Španjolskoj ili na Siciliji, o čemu svjedoče meridijanske visine Sunca i dnevne vrijednosti deklinacije koje ukazuju na zemljopisnu širinu od 37,5o. U zadarskom skriptoriju tekst je prepisan i dopunjen kalendarskim djelom od regionalnog značaja koji se odnosi na Zadar i svetkovinama tipičnima za Zadar (sv. Krševan, sv. Anastazije, sv. Zojlo).U tablicama na lijevoj strani dane su Mjesečeve mijene i šifre pomoću kojih se iz posebnih tablica može pronaći dan i sat nastupa pojedinih mijena te datumi u mjesecu, zlatni broj i ferijalna slova za računanje nedjelja u mjesecu i datuma Uskrsa, zbog čega je computus bio od izuzetne važnosti. Za određivanje horoskopa u zadarskom kalendaru je bio važan astrološki stih koji se nalazi na vrhu srednjega stupca, u kojem su imena svetkovina i naznaka u kojem se astrološkom znaku nalazi Sunce. Zanimljivo je i značajno da su brojevi u tekstu pisani arapskim brojkama i to po prvi puta korištenim u matematičkim i astronomskim računima na hrvatskom području. U to su vrijeme arapske brojke prodirale u zapadnoeuropsku matematiku, nalazeći, kao što je obično slučaj kada se dodirnu ustaljene norme, na otpor pa je trebalo vremena da potpuno istisnu rimske brojke u računanju, te je zadarski astronomski kalendar dokaz ranog prihvaćanja arapskih brojki u srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Ovaj izuzetno vrijedni spis za hrvatsku kulturu i znanost nalazi se u Bodlejanskoj knjižnici u Oxfordu.

2. razdoblje 1102. - 1526./27.

Drugo razdoblje hrv. povijesti počinje 1102. g. (dolazak na vlast dinastije Arpadović, personalna unija, pacta conventa), a završava 1527.g. dolaskom habsburške vladarske loze (između 1102. i 1527. vlada i dinastija Anžuvinaca)

Dinastija Arpadovići

1102. - 1116. Koloman 1172. - 1196. Bela III. 1205. - 1235. Andrija II. 1235. - 1270. Bela IV.

12

Ladislav Arpadović ( 1092 -1102) Nakon Zvonimirove smrti (1091.) na vlast dolazi Stjepan I. (nećak Petra Krešimira IV).Star je i ubrzo umire. Zvonimirova udovica Jelena obratila se za pomoć bratu Ladislavu Arpadoviću, tadašnjem ugarskom kralju. 1092. on kreće u osvajanje Hrvatske, kako se Bizant se boji za svoju vlast nad dalmatinskim gradovima, plaća nomadskom narodu da napadnu Ugarsku. Ladislav se vraća u Ugarsku. U dijelu Hrvatske kojeg je uspio osvojiti postavlja svoga nećaka Almora za kralja. Da bi učvrstio svoju vlast u Hrvatskoj, u Zagrebu 1094. osniva biskupiju i podređuje joj je cijelo područje tadašnje Slavonije te je osnovao veliko susredgradsko-stubičko vlastelinstvo. U dijelu zemlje kojeg nije uspio osvojiti, (iza smrti Zvonimira i Stjepana II.) vlast preuzima Petar Svačić (Snačić) uz njega pristali hrvatski velikaši, proglašava se kraljem, stolovao je u Kninu i uspio je nakratko ujediniti Hrvatsku sve do Drave, tj. Slavonije. Na sjevernom dijelu zelje, Slaonija (osvojena područja od strane Ladislava) vlada Almoš, Ladislavov sinovac do 1095.  Nakon smrti ugarskog kralja Ladislava Anžuvinca (1095.) njegovo mjesto zauzima drugi sinovac, Koloman. Koloman šalje 1097. g. vojsku da dočeka njegovu zaručnicu u Biogradu. Kako su morali proći kroz područje koje je pod nadzorom Petara Snačić i koji ih nije htio pustiti dolazi do bitke, na podnožju Gvozda, u kojoj kralj Petar Snačić (Svačić) umire. Tako je ostao zapamćen kao posljednji hrvatski kralj hrvatske krvi. U spomen nesretnog hrvatskog junaka planina dotada nazvana Gvozd, naziva se Petrov gvozd odnosno Petrova gora.

kralj KOLOMAN (1102. - 1116 . ) više nije htio borbom osvajati hrvatska područja već je sklopio sporazum sa hrvatskim

plemstvom tzv. Pacta Conventa (vrijedila do Gvozda ali ne i za Dalmaciju)

Pactom conventom je stvorena Personalna unija (oblik ujedinjenja dvije zemlje sa zajedničkim vladarem) - ujedinjene Hrvatske, Slavonije i Dalmacije - jedan vladar njome se obvezuje da neće dirati plemićke posjede- poštivati će plemićke povlastice i prava Hrvatskog kraljevsta vrijedila samo za područje do Gvozda a ne za Dalmaciju.

1102. krunidba u Biogradu n/M

1105. priznaju ga Dalmatinski gradovi - sporazumom u Zadru - uvjet: da se još jednom u Zadru kruni i da im prizna samoupravu

zbog trijumfalnog ulaska u Zadar podiže zvonik crkve Sv. Marije u Zadru

nakon njegove smrti dalmatinskim gradovima zavladala Venecija, sve gradove osim Zadra vraća Bela II.-slijepi priključuje i Bosnu te se naziva kraljem hr.ugar.i Bosne

1097. godine Koloman šalje odred vojske u Biograd po svoju zaručnicu, dolazi do sukoba Mađara s Petrom Snačićem, on umire. 1105. njegovu vlast priznaju i Dalmatinski gradovi. Dalmacija nije djelovala kao jedinstvena cjelina nego je svaki grad samostalno odlučivao o svojoj sudbini. Sabor pred Zadrom, posredovanjem trogirskog biskupa Ivana, Zadrani odlučili priznati vlast uz uvjet da se Koloman ponovno okruni ali u Zadru, kralju daju 1/3 lučkih pristojbi, autonomija u izboru kneza i crkvenih poglavara.Trijumfalni ulazak u Zadar Koloman odlučio obilježiti trajno te podiže zvonik uz samostan Sv,. Marije, na kojem je uklesan natpis s godinom i 1105. i njegovim imenom.Ulaskom u zajednicu s Mađarskom Hrvatska je sačuvala posebnost, stvorena je PERSONALNA UNIJA - oblik vladavine u kojoj su dvije zasebne države povezane samo osobnom - zajedničkim vladarem. - dinastija Arpadovića. Pod jedinstvenom vlašću bile su jedinjene Hrvatska, Slavonija i Dalmacija, čime je ponovno sjedinjen hrvatski etnički prostor (kao u vrijeme Petra Krešimira Iv. i Zvonimira).

13

U doba Arpadovića Hrvatskom je upravlja ban, država je podijeljena na županije, kojima upravlja župan - koje postavlja kralj. Prostori južno od Gvozda razvijaju se samostalnije. Nakon 1180. Slavonija se pretvara u posebnu kraljevinu s unutarnjim uređenjem od vremena Bele III. uvodi se i čast hrvatskog hercega (vojvode). Arpadovićeva vlast južno od Kupe slabo se osjećala, zahvaljujući Kolomanovoj potvrdi prava plemstvu - jača njihova moć.

Hrvatske velikaške obitelji:U kraljevo ime Slavonijom i Hrvatskom vladali banovi.

knezovi krčki - otok Krk, Vinodol, Senj Modruška županija knezovi Šubići-Bribirski - Ostrovica, Bribir knezovi Omiški (kasnije Kačići) - Omiš, ušće rijeke Cetine Babonići- Slavonija Nelipići - Knin, rijeka Krka

Nakon Kolomanove smrti dalmatinski gradovi nakratko pod Venecijom. Vraća ih Bela II. slijepi - priključuje Bosnu - naziva se kraljem hr.-ugar- i Bosne

BELA III. ( 1172. - 1196.) REFORME

dobar reformator

uvodi titulu hercega (do tada je bila titula ban) herceg postaje suvladar što je hrvatska

posebnost

ubrzava razvoj privrede-naglasak na metalurgiji

uvodi monopol nad trgovinom soli

pismenim putem zahtjeva traženje prema kralju - poticaj razvoja pismenosti

CRVENI SABOR U Splitu - 1185.sazvan radi spriječavanja prodora bosanskih-patarena -bogumilja, koji su bili opasnost (da se ne prošire kroz dalmatinske gradove, u Zadru se navodi 5 pripadnika). Bogumiljstvo - pripadnici vjere koji su zadržali najosnovnije: krštenje i vjeru u trojstvo, drugo su odbacili jer su bili siromašni.

Zaključci Sabora proklinju se svi krivovjernici ili patareni uvodi se preciznije razgraničenje između župa (lokalna zajednica može samostalno birati

svoje predstavnike jer je na čelu crkve bio Mađar) uvodi se misa u čast blažene Djevici Marije

ANDRIJA II. 1205. - 1235. da bi sudjelovao u V. križarskom ratu odrekao se prava na Zadar u korist Venecije

po povratku iz rata zemlju zatiče u lošem stanju, plemićima oduzima posjede i dolazi do

pobune nižeg plemstva koje ga prisiljava da 1222. donese Zlatnu bulu (imala 31 članak) -

njome se priznaju slobode nižeg plemstva, time se ograničava njegova vlast

od tada svi kraljevi (hrvatsko-ugarski) prilikom krunidbe prisežu na Zlatnu bulu

14

BELA IV. ( 1235. - 1270) do njegove vladavine bila je dvostruka krunidba kraljeva

uvodi jedinstvenu krunidbu hrvatsko-ugarskih kraljeva (u jednom danu)

plemići koji se stekli ogromne posjede moraju ih vratiti državi

reforme Bele III. (u obrazovanju i pismenosti ) dovodi do kraja

uvodi disciplinu na dvor

napali ga Tatari (jer je pomogao plemenu Kumani koji su ratovali protiv Tatara) bježi u utvrđeni grad Trogir

iza njihova povlačenja, potiče gradnju utvrđenih gradova

uvodi novi pojam - građanstvo (radi mogućnosti ubiranja poreza)

zlatnom bulom 1242. utemeljio Gradec (Zagreb)-status slobodnog grada

VINODOLSKI ZAKONIK 1288. - spomenik kultureNa sastanku kmetova i feudalnih gospodara koji je sazvan da se riješe međusobni sukobi.Značaj: izvornost (raritet Zakona)

izvorni hrvatski zakonik -napisan izvorno nije prepisan iz drugih zakona

pisan hrvatskim jezikom i hrvatskim pismom - glagoljicom uglatom

jedan je od dva temeljna hrvatska spomenika (uz Baščansku ploču),

veći broj članka o pravima žena i njihovoj moralnoj zaštiti ( članci 18. 27. i 56)

izravnani u pravima crkveni i svjetovni poglavari

nema traga Božjim zakonima

PAVAO ŠUBIĆ (hrvatski ban od 1299 do1312)-Nakon smrti Bele IV. na ugarsko-hrvatskom prijestolju su slabiji vladari -feudalna anarhija. Vode se borbe za hrvatsko ugarsko prijestolje. Napuljska kraljica Marija (sestra pok. Ladislava Arpadovića) tvrdi da samo ona ima pravo nasljedstva te svoja prava prenosi na sina Karla Martela, koji prilikom krunidbe uzima ime Karlo I. Na području Hrvatske (još tijekom 12. stoljeća došlo je do uspona velikaških obitelji). Najveći utjecaj ima obitelj Šubići-Bribirski (južno od Gvozda). Od njih je najutjecajniji Pavao Šubić (hrvatski ban od 1299 do1312), koji je kontrolirao većinu teritorija. Suprug Marije i otac Karla Martela, Karlo II., da bi pridobio Pavla Šubića na svoju stranu i omogućio sinu mirnu vladavinu, Pavlu Šubiću daje i priznaje:

Pavao Šubić od Karla II. (oca Karla I.) dobiva 1292. čitavu Hrvatsku od Gvozda do Neretve, nasljedno pravo - to mu daje izuzetno veliki značaj i ulogu radi nastavke njegove dinastije uspostavu vlastite kovanice novca - neovisnost politička i ekonomska moć pečat - mogao davati unapređenje, darovnice, isto što daje car u svjetovnom dijelu

Jedino nije službeno proglašen kraljem. Znao je ako bi išao na taj čin „stavio bi sebi omču na vrat“. Nije pokazivao interes da zasjedne na hrvatsko-ugarsko prijestolje. On je odlučio da hrvatsko-ugarskim kraljem postane Karlo Martel, kojeg njegova obitelj dovodi u Hrvatsku, u Ostrogonu je okrunjen za ugarsko-hrvatskog kralja pod imenom KARLO I. Njegovim dolaskom započinje vladavina Anžuvinaca.

15

Dinastija Anžuvica

Ugarsko-hrvatska dinastija Anjou-Anžu (1301-1409) 1301. - 1342. Karlo I. 1342. - 1382. Ludovik I. 1386. - 1409. Ladislav Napuljski (nuzkralj)

KARLO I. (1301- 1342.) 1292. papin ga legat u Napulju okrunio za ugarsko-hrvatskog kralja,

raste snaga hrvatskih velikaških obitelji, Pavao Šubić zavladao Bosnom

želi ojačati kraljevsku moć pa pokušava slomiti moć hrvatskih velikaša

nema posjeda te uvodi poreze - tzv. kraljevska prava (činili su glavninu državnih prihoda)

slomio moć obitelji Šubić ( Mladen II., sina Petra)

Nakon smrti Pavla Šubića naslijedio ga sinMLADEN II. - Mladenova moć je smetala Veneciji, primorskim gradovima. Da slomi moć Šubića, Karlo I. šalje vojsku na njega i u bici kod Blizne 1322. Mladen je poražen. Na dio Hrvatske proširila se vlast bosanskog bana Stjepana II. Kotromanića, a Venecija je uspjela ostvariti vlast nad gotovo svim gradovima na istočnoj obali Jadrana. Karlo nije uspio slomiti moć velikaša ali svome nasljedniku - sinu Ludoviku ostavlja kraljevstvo u boljem stanju nego ga je zatekao.

LUDOVIK I. 1342. - 1382 - zvan "Veliki" uspostava najveće Kraljevstva na tlu Europe od Skandinavije do Albanije

zamjena s Šubićima - Ostrovicu za Zrin

Križevci sve više dobivaju na važnosti kao mjesto održavanja sabora

slomio moć hrvatskih velikaša i ojačao kraljevsku vlast

stvorio Banderijalni sustav - svaki velikaš služi kralju i sudjeluje u ratnim pothvatima pod svojom zastavom (bandijerom)

1353. Turci ulaze na europsko tlo,

Venecija vlada Dalmacijiom, Ludovik ju napada i pobjeđuju

vodio tri rata protiv Venecije, (1. gubi, 2. pobjeđuje - Zadarski mir, nakon 3. pobjede -Mir u Torinu)

18.02. 1358. - Zadarski mir

**I. rat je vođen zbog Zadra (1345. – 1346.) koji je zatražio kraljevu zaštitu, kada je Venecija poslala svoje snage protiv buntovnog grada.j Ludovik I. je sa 30 tisuća vojnika bezuspješno pokušavao pomoći i morao se povući, nakon čega se i Zadar zbog nestašice hrane, nakon šestomjesečne opsade morao predati Veneciji.**II. rat (1356.- 1358.) je rat protiv Venecije, Ludovik I. započinje s ciljem preotimanja Dalmacije. U Dalmaciji snage pod zapovjedništvom bana Ivana Ćuze (nalazile se snage knezova Frankopana, Nelipića, Ugrinića i Hrvatinića). Oni su 1357. godine uspjeli razoružati mletačke snage u Splitu, Trogiru i Šibeniku i osvojiti Zadar, osim tvrđave, a potom i Brač, Hvar, a ubrzo i Nin. ** III. rat (1378. – 1381.), pokorava Veneciju koja je Torinskim mirom 1381. godine priznala stvoreno stanje zadarskim mirom i obvezala se na plaćanje godišnjih naknada od 7 tisuća dukata.

16

Zadarski mir sklopljen 18.02.1358. u crkvi Sv. FraneU vrijeme borbi s hrvatskim velikašima, Venecija je uspjela zavladati čitavom obalom Dalmacije osim Skradinom i Omišom koji su u rukama knezova Bribirskih. 1356. Ludovik I. je započeo rat protiv Venecije i vojsku dovodi do samog grada Venecije. Nakon 2 godine rat je završen sklapanjem mira. Nije htio da potpisivanje bude u Veneciji nego simbolički u Zadru. Tako je 18. veljače 1358. potpisan Zadarski mir.

1396. Osnivanje Zadarakog sveučilištaPrvo Sveučilište na hrvatskom tlu kojeg su 1396. godine osnovali Dominikanci, u Zadru.Moguće je da kao doprinos Ludovika I. dolazi i do osnivanja u Zadru 1. sveučilišta (južno od Beča na Europskom tlu - 1396.) To nije godina osnivanja sveučilišta, nego godina prema arhivskoj građi da je to tada bilo sveučilište otvorenog tipa. Magistriralo je i doktoriralo je toliko i toliko osoba .... to je povijest. Znači da je ustanova i prije toga osnovana. Najvjerojatnije je ustanovljeno za vrijeme Ludovika I. Nemamo preciznog podatka. Jer sveučilište na kojem se može doktorirati moralo je postojati najmanje 10-15 godina, možda i više. Ludovikovo je doba bilo razdoblje najvećeg uspona i napretka hrvatskih zemalja u srednjem vijeku.

ZADARSKI MIR - 18.02.1358. - u crkvi Sv. Frane

U ugovoru (Zadarski mir) je stajalo:1. Venecija se za sva vremena odriče svih prava na Dalmaciju i Ludoviku I. ustupa sve

posjede od sredine Kvarnera do Drača: - na kopnu:

Nin, Zadar, Skradin, Šibenik, Trogir, Split, Dubrovnik- na otocima posjede:

Osor, Cres, Krk, Rab, Pag, Brač, Hvar, Korčulu

2. Mletački dužd se odriče naslova HERCEG Dalmacije Hrvatske, kojeg su duždevi nosili od 1.000 godine (Petr II. Orseolo)

3. Mlečani se obvezuju povući za 22 dana iz svih mjesta koja su držali ili zaposjeli

4. Mleci se obvezuju za Ludovika I. u svojim brodogradilištima izgraditi i opremiti 24 galije

5. Ludovik vraća Veneciji što je osvojio u Treviškoj i Cenetskoj oblasi te u Istri

6. Obje strane se obvezu ove obvezuju na borbu protiv gusara

7. Za prekršitelje ove obveze nadležan je Papa Interdikt, te će biti proklet tko odredbe ne poštuje (najgore je značilo izopćenje i svjetovno i crkveno)

25. II. 1358. Dužd s 24 vijećnika izjavi prisegu. Mirom u Zadru i Dubrovnik je došao pod vlast Ludovika 28. II. 1358. Mletački knez Marko Superanicio napustio je Dubrovnik.

MIR U TORINU -1381. -Kako se Venecije NIJE pridržavala odredaba Zadarskog mira nego je zauzela Kotor, Šibenik, Rab, Ludovik I. je u ponovnom sukobu porazio Veneciju, a mirom u Torinu 1381. Venecija se obveza:

poštovati odluke Zadarskog mira i plaćati Ludoviku I. godišnji danak od 7.000 dukata.

Smrću Ludovika I. dolazi do protudvorskog pokreta.

PROTUDVORSKI POKRET (paralelna vladavina Žigmuda Luksemburškog i Ladislava Napuljskog)

17

1382. Ludovik I. je umro, nasljeđuje ga Karlo II. Drački (nakon 2. godine vladavine ubijen, njegov sin je Ladislav Napuljski).Nakon smrti Ludovika I. dolazi do vladavine dviju žena (naslijedila ga je kći Marija, koja je imala 12 godina, pa vlast preuzima majka Elizabeta Kotromanić (financirala raku Sv. Šime-Zadar). Hrvatski plemići ne priznaju njezinu vlast te na vlast dovode Ladislava Napuljskog (obitelj Anžuvinaca).Time počinje 30-god. sukob između hrvatskih velikaša i dvora nazvan protudvorski pokret. Na čelu nezadovoljnih bili su braća Horvat, slavonski velikaši (podrijetlom iz Ugarske) te herceg Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Uz kraljicu su bili ugarski velikaši i Marijin zaručnik Žigmund Luksemburški (sin češkog kralja). Žigmud pod izgovorom križarskog rata protiv bosanskih heretika usmjerava napade na Bosnu protiv Hrvoja Vukčića Hrvatića, a vrši pokolj bosanskih heretika te 170 bosanskih velikaša. Nakon toga Hrvoje priznaje njegovu vlast te je potom Žigmut priznat od hrvatskog plemstva za kralja i time je protudvorski pokret bio okončan.

DINASTIČKI SUKOBI - braća HORVATNakon smrti Ludovika I. - uvidjevši neiskrenost kraljica (kćer Marija, žena Elizabeta) nastavile i dalje vladati apsolutistički i ne sazivajući SaboR, u Slavoniji je stvorena prava "Liga" s čvrstom namjerom srušiti s prijestolja kraljice I Žigmunda, (budućeg Marijinog muža). Na čelo nezadovoljnih hrvatskih velikaša, dakle visokog plemstva, stala je sada velikaška obitelj braće Horvat, koja je bila rodom iz stare vukovske (vukovarske) županije. Bila su to braća Horvat:

Pavao Horvat - biskup zagrebački, Ivaniš - donedavna mačvanski ban, i Ladislav - nije poznato zanimanju

Uz neke istaknute ugarske velikaše pridružio im se dalmatinski ban Stjepan Lacković Čakovećki, kao i sam bivši vranski prior Ivan od Paližne. Oni su odlučili dovesti u Hrvatsku napuljskog kralja Karla Dračkog.

Zagrebački biskup Pavao Horvat ide u Rim, te pozvao Karla da dođe i sjedne na hrvatsko i ugarsko prijestolje

Elizabeta vrlo brzo saznala za stavove zagrebačkog biskupa Pavla Horvata te zapovijeda građanima grada na brdu Gradecu "da navale na biskupov dvor i pretvore sve u plijen"

Karlo Drački prihvatio je poziv hrvatske lige na čelu sa zagrebačkim biskupom Pavlom Horvatom i došao uskoro brodom u Senj, a odatle u Zagreb, pa u Budim gdje ga je tamošnji Sabor na sam Božić 1385. godine proglasio kraljem, a kraljica Marija bila je prisiljena odreći se prijestolja.

Sabor se tada preselio u Stolni Biograd, gdje je uz poštivanje svih uobičajenih ceremonija, i to na samu Staru godinu 1385. g., ostrogonski nadbiskup Demetrije svečano okrunio Karla II. Dračkoga posebno za hrvatskog, a posebno za ugarskog kralja, svečanostima su morale prisustvovati Marija i njena mati Elizabeta.

Karlo II. odmah nagrađuju svoje pristaše - Ivan od Paližne imenovan je hrvatsko-slavonsko-dalmatinskim banom i tu je čast obnašao sve do svoje smrti (1386. - 1391.), krčki knez Stjepan Frankopan, koji se pridružio Paližni i drugim nezadovoljnim hrvatskim velikašima, dobio je potvrdu da iza svoje smrti sa njegova imanja, a u slučaju da ne bi imao muškoga potomka, sva imanja naslijedila bi njegova najstarija kćer Elizabeta.

kralj Karlo II. nije dugo vladao jer su kraljica Elizabeta i stari joj savjetnik ugarski palatin Nikola Gorjanski, koji su bili lišeni "časti i vlasti" skovali su urotu te ga pozvali na pregovore u jednu sobu budimskog dvora i tu ga je teško ranio kraljičin peharnik

Kraljeva pratnja zajedno s biskupom Horvatom, banom Stjepanom Lackovićem i drugim odličnicima vrati se tada u Zagreb, a teško ranjenog kralja presele, na njegovu vlastitu molbu, u Višegrad i tu je, vjerojatno otrovan, umro 24. veljače 1386. godine

18

Sada opet sjeda na prijestolje kraljica Marija (1386. - 1395.), a vladavinu preuzimaju i njezina mati kraljica Elizabeta i stari joj savjetnik ugarski palatin Nikola Gorjanski

Na te nemile dogadaje cijela je Hrvatska "vapila za pravdom", građanski mir u zemlji bio je sada još udaljeniji. Nije se mogla donijeti niti poznata "Gorjanska osveta" koja je završila zatočeništvom obiju kraljica u Novigradu na Moru nego je uskoro u istom gradu i umorena kraljica Elizabeta (sredinom siječnja 1387.), dok je kraljici Mariji pošteden život, Elizabetino tijelo izloženo je potom u zadarskoj prvostolnici, zatim otpremljeno u Višegrad.

Mariju je kasnije, i to uz pomoć mletačkog posredništva, te Ivana senjskog i krčkog kneza, oslobodio iz zatočeništva njezin muž kralj Žigmund (4. lipnja iste, 1387., godine).

Žigmundu je išla u prilog i činjenica što su ga Mađari u međuvremenu, 31. ožujka 1387. okrunili u Budimu krunom sv. Stje- pana.

Slijedio je tada pravi građanski rat, i to između hrvatske velikaške vojske, koja nije ni tada htjela priznati Žigmunda hrvatskim kraljem, već je računala na mladog napuljskog kralja Ladislava, sina umorenog kralja Karla II. Dračkog.

Hrvatima se pridružio i bosanski kralj Tvrtko I. koji ima i svoje vladarske namjere, a uskoro i vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, koji je kasnije u Omišu (ili Splitu?) dao izraditi bogato iluminirarzi rimski misal poznat i kao "Hrvojev misal".

Žigmund je privremeno uspio preuzeti inicijativu, jer se Trtkove čete nalaze izvan zemlje u boju s Turcima, pa se vođe hrvatskoga otpora (odnosno borbe protiv njihove volje okrunjenoga "stranca", Žigmunda) opet povlače u Bosnu, a zajedno s njima ban Ivan Paližna, braća Horvat i drugi.

kralj Tvrtko I umire u 50-oj godini života, malo kasnije i hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban Ivan Paližna.

Kralja Tvrtka naslijedio je slabi i nesposobni vladar Stjepan Dabiša (1391. - 1395.). Budući da nije imao hrabrosti oduprijeti se Žigmundu, on je s njima sklopio mir u Đakovu, kamo je došao na pregovore (1393. godine). Također se obvezao kralju Žigmundu da će mu oporučno, iza svoje smrti, ostaviti u nasljedstvo bosansko kraljevstvo i odrekao se hrvatskih velikaša, dakle vođa otpora: braće Pavla i Ivaniša Horvata kao i njihovih najužih suradnika.

Njih je Žigmund samo godinu kasnije uhitio u Dobor-gradu na donjoj Bosni. Ivaniša je dao okrutno pogubiti, biskup zagrebački Pavao skrivao se u nekom samostanu.

Bio je to kraj hrvatskog otpora pod vodstvom braće Horvata, koji je pa makar i ne za dugo, obnovito staro hrvatsko kraljevstvo. Ali to ipak nije bio kraj borbe hrvatskih velikaša za samostalnost i neovisnost Hrvatske. Drugi hrvatski velikaši nastavit će borbu pod vodstvom već spomenutog bana Stjepana Lackovića, koji se već ranije pridružio braći Horvat i kralju Tvrtku. Upravo je ta stranka sada uporno nastojala dovesti na hrvatsko prijestolje sina umorenog kralja Karla II. - Ladislava Napuljskog (1386. - 1409.). Ustvari, taj je izbor čekao samo na svoju realizaciju - dolazak kralja i njegovu svečanu krunidbu. Tome je išla u prilog i suglasnost jednog dijela ugarskog plemstva, koje je također pristalo uz Ladislava Napuljskog.

 Ugarsko – hrvatski kraljevi raznih dinastija

Luksemburgovci – Habsburgovci – Korvini – Jagelovici

1387. – 1437. Zigmund Luksemburgovac1438. – 1439. Albert Habsburgovac1440. – 1444. Vladislav I. Jagelovic1444. – 1457. Ladislav IV. (V.) Habsburgovac

1458. – 1490. Matijas I. Korvin-Hunyadi1490. – 1516. Vladislav II. Jagelovic1516. – 1526. Ludovik II. Jagelovic

ŽIGMUD LUKSEMBURŠKI (1387-1437) -- paralelna vladavina i Ladislava Napuljskog--

19

1387. okrunjen za kralja

1397. Krvavi sabor Križevački

u Bosni vrši pokolj 170 bosanskih velikaša

U sukobe u Hrvatskoj miješaju se i bosanski velikaši te vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić. Žigmud kreće na čelu križarske vojske protiv Osmanlija, u Bugarskoj doživio poraz (1396). U Hrvatskoj se nije znalo da li je živ pa dolazi do pobune i dio slavonskog i ugarskog plemstva pristaje uz Ladislava Napuljskog. Nakon par mjeseci Žigmud se vraća, saziva slavonsko plemstvo u Križevce 1397, i daje riječ da se neće svetiti pobunjenicima. Međutim, dao je pogubiti vođe bune među njima i bivšeg bana Stjepana Lackovića. Po tome događaju - Sabor iz 1397. nazvan je KRVAVI SABOR KRIŽEVAČKI. Žigmud pod izgovorom križarskog rata protiv bosanskih heretika usmjerava napade na Bosnu protiv Hrvoja Vukčića Hrvatića, vrši pokolj bosanskih heretika te 170 bosanskih velikaša, nakon čega Hrvoje V.H. priznaje njegovu vlast te je Žigmut priznat od hrvatskog plemstva za kralja i čime je protudvorski pokret bio okončan.

LADISLAV NAPULJSKI ( 1386. - 1409)

1403. kruni se u Zadru, za hrvatskog kralja

1409. prodaje Dalmaciju za 100.000 dukata Veneciji

zbog kukavičluka vlast predaje Hrvoju Vukačiću Hrvatiću

Prodajom Dalmacije razdvojile su se hrvatske zemlje iz kojih će se postepeno istisnuti ime hrvatsko. Od svih dalmatinskih gradova jedino je Dubrovnik zadržao vazalni odnos prema ugarsko-hrvatskom kralju nastavljajući razvijati svoju slobodnu republiku. Od tada do Venecijanske propasti u 18. stoljeću dalmatinski gradovi su pod njezinom vladavinom.

Jačanje velikaških obiteljigrofovi CeljskiTijekom Žigmudove vladavine ojačale su pojedine velikaške obitelji. Nakon smrti žene Marije, Žigmud se oženio Barbarom, kćerkom grofa Celjskog pod čijom je vlašću bio Varaždin i veći dio Zagorja. u 15. stoljeću grofovi Celjski (velikaši njemačkog podrijetla) postaju najmoćnija velikaška obitelj.. U 16. stoljeću Celjski imaju posjede u Ugarskoj, Kranjskoj, Zagorju, Međimurju. Fridrik Celjski je ban Slavonije - posjeduje.FrankapaniIz roda knezova Krčkih, u posjedu su Krk, Vinodol, Modruša, Srnj, Lika, Gacka u Hrvatskoj, te Cetina, Slunja i Ozalj u Slavoniji. Darovnicom od Žigmunda (Bihać, Knin, Zrmanja, Krka...) ban Nikola Frankapan posjeduje gotovo cijelu Hrvatsku.

Turske provale u Hrvatsku

MATIJA Hunjadija -KORVIN 1458. – 1490. Iza smrti Žigmuda Luksemburškog na prijestolje prvi put zasjeda po njegovoj želji Albert Habsburg koji će vladati 400 godina. Habsburg osim prijestolja nasljeđuje i rat s Turcima. Nakon par vladar na ugarsko-hrvatsko prijestolje dolazi Matija Hunjadija-Korvin.

20

Nakon pada Bosne uvidio opasnost od Turaka te je osvojio sjevernu Bosnu do Jajca. Radi obrane Slavonije, Ugarske i Hrvatskog primorja osnovao je:

1462 Srebreničku banovinu 1463. Jajačku banovinu 1469. Senjsku kapetaniju

Odlučio ojačati državu, uvodi novi sistem oporezivanja da uzdržava plaćeničku vojsku. Takva politika izazvala nezadovoljstvo velikaša. Južno od Kupe bune se Frankapani kojima pomaže Venecija (Frankapani joj predaju Krk), u Slavoniji se bune knezovi Zrinski. Matija Korvik na svom dvoru osnovao knjižnicu nazvanu Corvina, veliki broj knjiga dao ukrasiti minijaturama, podupirao je razvoj prosvjete, znanosti, kulture. Iza smrti naslijedio ga je Vladislav II. Jagelović, čiji izbor velikaši uvjetuju poništenjem svih Korvinovih odredaba što Vladislav potvrđuje i postaje ovisan o velikašima. Nakon rata s Maksimilijanom Habsburškim potpisuje mir u Požunu je 1491. po čijim odredbama pravo na krunu pripada nasljednicima Habsburga ako kralj umre bez muškog nasljednika.nesposoban. Međusobni sukobi velikaša oslabljuju obranu od Turaka

VLADISLAV II. JAGELOVIĆ (1490. – 1516 ) 1491. Mir u Požunu - pravo na krunu Habsburgovcima

BITKA NA KRBAVSKOM POLJU -1493.1493. dolazi do Turske provale preko Hrvatske u Kranjsku i Štajersku pod vodstvom Jakub-Paše. Opasnost od Turaka je sjedinila hrvatske velikaše te su kod Udbine dočekali Turke kada su se vraćali s plijenom. Frankopani i knez Cetinski su predlagali da se Turcima postavi klopka u planini ali se je ban EMERIK DEREČIN želio s njima boriti na otvorenom polju. Na Krbavskom polju turska konjica koja je nosila oklope potpuno je porazile hrvatsku vojsku (ubijeno 12-15 tisuća Hrvata). Dio vojske je zarobljen kao i ban Derečina. Najveći poraz Hrvata u ratovima s turcima.

Vladislava nasljeđuje Ludovik II. Jagelović (1516.- 1526) mlad, trošio novce na zabavu

BITKA NA MOHAČKOM POLJU -1526.Turskim sultanom postaje SULEJMAN I.VELIČANSTVENI. Potpuni raspad obrane Hrvatske desio se padom Knina, (1522)- ključne utvrde za obranu južno od Velebita. Sultan je kod Osijeka dao sagraditi drveni most preko Drave preko kojeg je 1526. krenula vojska na Ugarsku. Dočekao ih je kralj Ludovik II. Jagelović u blizini Mohača. Nije htio poslušati savjet da pričeka hrvatske snage pod vodstvom Krste Frankopana i Ivana Zapolje te je ugarska vojska na Mohačkom polju doživjela potpuni poraz a kralj (Ludovik II. Jagelović) se prilikom bijega utopio.

Posljedice: kralj umire bez nasljednika čime Ugarsko-hrvatska zajednica prestaje postojati te će Hrvatskom zavladati Habsburzi.

21

KULTURA HRVATA OD 12. DO 15. stoljeća

kraj 11., 12. i 13. stoljeće - ROMANIKA graditeljstvo

građevine bazilikanskog oblika (četvrtaske, stupovi dijele prostor na dijelove) katedrala Sv. Stošije - Zadar crkva Sv. Krševana - Zadar

kiparska djela drvena vrata katedrale u splitu (vrata od orahova drveta u splitskoj katedrali 1214. izradio

majstor Andrija Buvina). Na njima je u reljefima prikazo prizore iz Kristova života. kameni portal katedrale Sv. Lovre u Trogiru - izradio ga u 13. st. majstor Radovan

14. stoljeće - GOTIKAgrađevine

Crkva sv. Marka - Zagreb početak gradnje šibenske katedrale Sv. Jakova (počinje ju graditi Juraj Dalmatinac u

gotičkom stilu - niz od 74 prikaza ljudskih glava, a završava Nikola Firentinac u renesansnom stilu -kupole,

Crkva Sv. Dominika Trogir

Književnost latinski jezik - jezik kulture Vinodolski zakonik - najstariji sačuvan pravni spomenik, pisan glagoljicom i hrv. jezkom

1288. Poljički statut pisan ćirilicom 1440.g. kroničarsko djelo kroničara Tome Arhiđakona iz 13 stoljeća (važan za srednjovjekovnu

povijest Hrvata jedini poznati primjerak Pacta Convente)

3 . razdoblje 1527. - 1790/91.

Poslije poraza ugarske vojske 1526 god. (bitka na Mohačkom polju i smrti kralja Ludvika II), u Ugarsko -hrvatskom kraljevstvu došlo je do rasula.

SABOR u CENITU--------- SABOR U DUBRAVI (Čazma)Sabor hrvatskih velikaša U CETINU 1. siječnja 1527. godine -Hrvatsko plemstvo izabire Ferdinanda Habsburškog za kralja, koji im obećava da će poštivati prava i povlastice hrvatskog plemstva te da će o vlastitom trošku izdržavati 1000 konjanika i 200 pješakaNekoliko dana kasnije Krsto Frankopan saziva sabor slavonskih i ugarskih velikaša - SABOR U DUBRAVI (kod Čažme) - 1527. -koji za kralja izabiru Ivana Zapolju, koji se kraljem okruni na saboru u Požunu.

Za vladavine osvajača Sulejmana Veličanstvenog u Ugarskoj i Hrvatskoj započinje građanski rat koji traje oko 11 godina, za vrijeme kojeg su osmanlije osvojile veliki dio Hrvatske, Slavonije i Ugarske. Zapolja se obratio za pomoć sultanu koji ulazi u Budim i priznaje Zaplju kao svog vazala, zatim opsjeda Beč.

22

1538. g. dogovor između Ferdinanda i Zapolje podijelili zemlje Ferdinand Habsburški - vladar Hrvatske i Slavonije Ivan Zapolje - vladar Erdelja

Smrću Ivana Zapolje Habsburška Monarhija zavladala kraljevstvom.

Bitka kod Sigeta -1566.- Turci pokušavaju doći do Beča na tome ih spriječila vojska bana Nikole Šubića Zrinskog kod utvrde Siget. Sulejman Veličanstveni umire. Turci osvojili u Slavoniji krajnju točku -zauzimanjem Virovitice i Čazme, 50-tak km. od Zagreba. U povijesti se govori "ostaci ostataka nekad slavnog hrvatskog kraljevstva". Nakon njegove smrti turska osvajanja slabe.

SELJAČKA BUNA 1573. - simbol borbe za pravdu Osmanske opasnosti povećale su poreze, kmetovi moraju raditi na izgradnji i održavanju utvrda. Crkvi daju desetinu, a zbog ponovnog uvođenja tlake i naturanih umjesto novčanih podavanja dodatno je pogoršao položaj kmetova. Nakon što su se uzalud žalili caru i banu na zlodjela stranih plemića, seljaci su u znak protesta prestali plaćati nerazumne poreze. Zbog povećanog ili ponovnog uvođenja tlake seljaci Hrvatskog zagorja, Kranjske, Štajerske, Prigorja i okolnih područja podižu bunu, pod vodstvom Ambroza Gupca (Matija) iz Gornje Stubice. U buni sudjelovali seljaci - kmetovi sa 100 vlastelinstva.Susedgradsko-stubičkim vlastelinstvom upravlja (jedan od najgorih) feudalaca - Franjo Tahy.Program - ciljeve koje su bunom htjeli ostvariti:

slobodnu trgovinu i olakšavanje poreznog tereta ukidanje podavanja

Feudalna vojska brzo je slomila bunu. Prvi poraz zadali su seljacima kod Krškog, drugi kod Kerestinca i zadnji u bitci kod Stubičkih Toplica 09.02.1573.g.Zarobili su vođu bune, Ambroza Gupca te ga odveli u Zagreb gdje je okrutno pogubljen na Markovu trgu 14.02.1573.g. Legenda kaže: morao je nositi užarenu krunu na glavi da bi ga nakon toga mađarski vlastelin Morencz Bahiczy rasčetverio.

Bitka kod Siska -1593. -Turci kreću u napad na Sisak. Ugroženom gradu u pomoć dolazi ban Toma Erdody. 22.06. 1593. Turska doživljava poraz i umire Hasan-paša Predojević - prekretnica u ratovima s Turcima jer slabe turska osvajanja.

ŽITVANSKI MIR 1606. Nakon Dugog rata koji je započeo bitkom kod Siska 1593.g. počeli su pregovori o miru između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva. Mirom je prihvaćen status quo jer je svaka strana zadržala one prostore koje je osvojila tijekom rata, te je dogovoreno da se na granici ne smiju podizati nove utvrde. Kralj je sultanu morao platiti i jednokratni dar u vrijednosti od 200 000 forinti.

VOJNA KRAJINA -Sredinom 16. stoljeća duž granice s osmanlijama habsburzi grade niz utvrda za obranu od Turaka nazvane Vojne krajine, koje su izgrađene na posjedima hrvatskih velikaša i Crkve i podijeljene na 3 dijela Hrvatske je krajina sa sjedištem u Karlovcu, Slavonska krajina od Ivanić-grada do Drave sa sjedištem u Varaždinu, obje pod austrijskom upravom i zapovjedništvom te Banska krajina od Karlovca do Ivanićgrada (jedina pod upravom bana i Sabora) . Žitvanskim mirom promijenio se položaj obrambenog sustava utvrda prema Turcima a kada je vojvoda Ferdinand postao kraljem podijelio je Krajinu na 2 generalata: Karlovački i Varaždinski. Austrijski generali na područje koje je slabo naseljeno i raseljeno pozivaju i masovno naseljavaju Vlahe s turske granice nudeći im povlastice zemlju i plaću. Njihovo naseljavanje na zemlje koje su pripadale hrvatskom plemstvu stvara novi problem poznat pod imenom "vlaško pitanje".

23

Hrvatsko plemstvo traži da Vlasi budu njihovi kmetovi i da plemstvu daju uobičajena davanja i desetinu Crkvi. To dovodi do sukoba između hrvatskih staleža i bečkog dvora. Da bi pravno regulirao položaj Vlaha na granici i tako Vojnu krajinu zakonski izdvojio kao poseban teritorij pod upravom dvora Ferdinand II. izdaje povelju Vlasima, 1630.godine pod nazivom:

VLAŠKI STATUTI 05.10. 1630. - kojim se potvrđuje: da će Vlasi biti kraljevi vojnici dopušteno im je da mogu sami birati knezove i suce, što znači da ne mogu biti kmetovi

hrvatskom plemstvu

Time je Vojna krajina pravno postala zasebno područje izuzeto od vlasti bana i Hrvatskog sabora. Statutima su obuhvaćeni svi krajišnici pa je dio kmetova pobjegao na to područje. To je izdvojeni prostor iz sastava Hrvatske te od tada do današnjih dana Vlaški statuti su najveći problem u modernoj hrvatskoj povijesti. Jedan dio teritorija koji neće razviti odnos prema Domovini. Nema razvoja, proizvodnje. U 17. i 18. stoljeću postaju ozbiljan vojni problem. Jer kad su se ukinule vojne krajine ostale su navike, kultura, pristup ... -kasnije tzv. SAO Krajina, Republike Srpska u BiH ...

ZRINSKO-FRANKOPANSKA UROTAHrvatsko plemstvo je nezadovoljno jer su im Vlaškim statutima izgubljena prava nad njihovim posjedima a Monarhija ne pokazuje nikakve interese za oslobođenje teritorija i protjeravanje osmanlija. 1664.g. Habsbuška monarhija je porazila Osmanskog Carstva kod Sv. Gottharda, a dvor nije iskoristio pobjedu već je 1664.g. sklopilo mir u VAŠVARU na 20 godina - poznat kao sramotni mir. Njime je Turcima ostalo sve što su do tada osvojili i odšteta od 200.000 forinti za ratne odštete. Hrvatski su velikaši držali da su Habsburzi time prekršili uvjete pod kojima ih je Hrvatski Sabor na Cetinu izabrao vladarima hrvatskog kraljevstva.Kada su hrvatski i ugarski plemići uvidjeli da dvor nema namjeru poništiti mir, organiziraju svrgavanje Habsburga s ugarsko-hrvatskog prijestolja. Vođa pobune je Nikola Šubić, uz njega pristaju ugarski velikaši, brat Petar sa ženom Katarinom i Fran Krsto Frankopan. Za pomoć se obraćaju francuskom, poljskom kralju te turcima, međutim od svih budu izdani i car u Beču zna za pripremu bune. U međuvremenu u lovu na vepra pogiba Nikola - vodstvu urote težak udarac.

Njega nasljeđuje njegov brat Petar. Malo-pomalo pobunjenici se povlače i ne žele sudjelovati u buni.U bezizlaznoj situaciji Petar Šubić i Fran Krsto Frankopan odlaze u Beč tražiti oprost od cara. Budu zatočeni i 1671. pogubljeni u Bečkom Novom Mestu. Carska je vojska opljačkala i zauzela njihove posjede, članove obitelji protjerala. U Hrvatskoj više nije bilo snage koja bi se mogla oduprijeti centralističkoj politici dvora. Prije smrti Petar Zrinski je svojoj ženi Katarini napisao oproštajno pismo, koje je odmah prevedeno na nekoliko svjetskih jezika."Braća hrvatskog zmaja" su pronašli kosti hrvatskih mučenika Petra Zrinskog i Fran Krste Frankopana te su njihove ostatke prenijeli i sahranili u zagrebačku katedralu. Na njihovom grobu uklesana je poznata izreka kneza i pjesnika Frana Krste Frankopana: "Navik on živi ki zgine pošteno"

Oslobođenje hrvatskih krajeva od osmanske vlasti 1683. Turci pokušavaju ponovno osvojiti Beč, nakon turskog poraza sklopljen je savez između Habsburške Monarhije, Venecije i Poljske nazvan SVETA LIGA. U hrvatskim zemljama dolazi do ustanaka protiv turske vlasti. U Slavoniji, Lici, Dalmaciji vode se borbe. Borbu protiv osmanlija vode i Venecija i uskoci. Venecija širi svoje posjede u unutrašnjost i širi pojam Dalmacija na štetu Hrvatske. 1699. mirom u Srijemskim Karlovcima od turske vlasti oslobođene su Dalmacija, Lika i Slavonija.

24

Hrvatska područja za osmanske i mletačke vlasti -HAJDUCI I USKOCI -

Bitke protiv Turaka na hrvatskom području vodili su: u Slavoniji: fratar Luka Ibrišimović u Lici: svećenik Marko Mesić u Dalmaciji - harambaša Sojan Janković

borbe protiv Turaka na području koje su oni okupirali vodili su HAJDUCI, predvodnik harambaša, pomagač u selu - jatak -

USKOCI su izbjeglice pred Turcima, prvo utočište Klis,Turskim osvajanjem Klisa odlaze u Senj

ime uskoci dobili zato što su (uskakali) na teritorij gdje su Turci a nakon napada bi se vraćali nazad

za vrijeme sukoba s Turcima Venecija je pomagala uskocima u borbi protiv Turaka ali u vrijeme mira

uskoci su (uz dopuštenje Austrije) iz Senja brodovima napadali i Mlečane (oko Zadra) poznata tvrđava "Nehaj" Senj, 1615. dolazi do rata između Mlečana i Austrije "Uskočki rat" 1617. odlaze u Žumberak,

Tijekom 16. i 17. st. hrvatske zemlje su podijeljene između Mletačke Republike i Osmanskog Carstva, a od ostatka Hrvatske bečki je dvor izdvoji pod svoju upravu prostor Vojne krajine. Vlast hrvatskog bana i Sabora je jedino nad malim područjem- Banskom Hrvatskom.

Za vrijeme turskih osvajanja veliki je dio hrvatskog pučanstva izbjegao (u Istru, mletački dio Dalmacije, Srijem....) a dio stanovništva koje je ostao na svojim ognjištima - katolici - bili su vjerski i politički diskriminirani, porezi, nameti i nasilja tjerali su stanovništvo da se odmeću u šume gdje bi se organizirano suprostavljali Turcima. Onaj tko bi se odlučio poći u šumu (HAJDUK) postao bi otpadnik od vlasti i njegova bi glava bila ucijenjena. Hajduci bi se u šumama organizirali u skupine - hajdučke grupe - i napadali turske haračlije i njihove vojne postrojbe.

Hajdučki se predvodnik zvao Harambaša, a njihovi pomagači u selima - jataci. Hajduci su se protiv Turaka borali na turskom području (u blizini sela gdje su Turci) a USKOCI su bili prebjezi s područja pod turskom vlašću, prvo utočište gdje su se smjestili bio je Klis. Ime su dobili zato jer su iznenada prelazili, uskakali na turski teritorij a nakon izvršene akcije vraćali bi se preko granice. Uskoci su branili Klis, a nakon što su ga Turci zauzeli preselili su se u Senj. Iz Senja kopnom i morem zajedno sa Mlečanima napadaju turske posjede. Dok su Mlečani bili u ratu s Turcima to im je odgovaralo no kada su s Turcima 1573. sklopili mir situacija se promijenila. Uskoci su nastavili napadati Turke preko mletačkih područja pa Turci zbog toga prijete Mlečanima. Mali uskočki brodovi među kanalima i otocima Jadrana (oko Zadra) uspješno su napadali i pljačkali velike mletačke galije (uz potporu Austrije-Habsburgovaca). To je dovelo do „Uskočkog rata“ između Habsburgovaca i Mlečana (1615. – 1617.). Rat je završio mirom u Madridu. Po uvjetima mira Habsburgovci su se obvezali iseliti uskoke iz Senja u Žumberak, što su i učinili. Time je konačno za Mlečane nestalo uskočke opasnosti. U borbama koje su na Žumberačkom gorju uskoci nastavili protiv Turaka, razvila se kasnije jezgra Vojne krajine koja je u Osmansko-austrijskim ratovima u 17. i 18. Turcima pružala otpor.

25

Dalmacija za vrijeme mletačke vlasti - Od 1409. (prodaja dalmacije od strane Ladislava Napuljskog) Dalmacija se razvija odvojeno do ostatka Hrvatske.Podjela na vlastele i pučane - sukobi zbog vlasti vlastele.Venecija je u ratu s Turcima izgubila velika područja u Dalmaciji, u kandijskom ratu 1576.g. po sklapanju mira pa prostor Makarskog primorja do Neretve Mlećani nazvali Starom stečevinom. U ratu protiv Turaka gdje je sudjelovala kao članica svete lige, Veneciji priznato osvojeno područje mirom iz Srijemskih Karlovaca, granice pomiče u unutrašnjost i područje naziva novom stečevinom. U ratu 1716-18. osvaja područje do Metkovića (formirana današnja granica hrvatske prema BiH), Venecija naziva najnovija stečevina. Na sva osvojena područja proteže ime Dalmacija na štetu hrvatskog. Istra: do kraja srednjeg vijeka podijeljena unutrašnjost - Habsburgovcima, obala - Mlečanima. U vrijeme Uskočkog rata opustošena područja naseljava hrvatsko stanovništvo. Dubrovnik Po sklapanju zadarskog mira 1358.g. priznaje vlast Ludovika I. Nakon njegove smrti 1441.g naziva se Dubrovačkom Republikom. Zlatno doba Dubrovnika 15. i 16. stoljeće. Od 1527. priznaju vrhovnu vlast sultana, kojem plaćaju godišnji danak a zauzvrat dobiju pravo slobodne trgovine po osmanskom carstvu. Dubrovčani ne ratuju jer imaju razvijenu diplomaciju Pomorstvo čini temelj gospodarstva . Dubrovački predstavnici Poklisari u stranim državama. Dubrovnik slabi 1667. nakon požara i potresa a 1808. prestaje biti Republika

Prilike nakon oslobođenja od Osmanlija -KARLO II.Karlo II. bio je jedini muški izdanak Habsburga. Okrunjen 1711. nakon toga se postavlja pitanje nasljeđivanja prijestolja u slučaju da nema sinova.

KARLO II.

PRAGMATIČKA SANKCIJA naziv za Kućni zakon koji je 19.04. 1713. donio njemačko-rimski car i ugarsko-hrvatski kralj Karlo VI. (III.). Tim je Karlo regulirao pitanje nasljedstva u slučaju da umre bez sina. On je naime bio jedini muški Habsburgovac te je želio osigurati prijestolje i za žensku lozu svoje dinastije.

Poticaj mu je dao Hrvatski sabor 1712. donijevši HRVATSKU PRAGMATIČKU SANKCIJU, koja je imala 3. točke

Zemlje Habsburške Monarhije ne smiju se dijeliti odnosno ne smiju sebi izabrati drugog vladara osim Habsburgovca.

Nakon smrti Karla VI. (III.), ako on ne bi imao sina, prijestolje nasljeđuju njegove kćeri i njihovi zakoniti potomci po načelu primogeniture (prvorodstva)

Izumre li Karlova loza, prijestolje nasljeđuju kćeri njegova brata Josipa I. i njihovi zakoniti potomci po načelu primogeniture.

Hrvatska pragmatička sankcija iz 1712. godine Samostalna i suverena odluka Hrvatskoga sabora o pragmatičkoj sankciji iz 1712. godine navedena je u Ustavu Republike Hrvatske kao jedno od izvorišnih osnova tisućljetne nacionalne samobitnosti i državne opstojnosti, a time i povijesnog prava hrvatskog naroda na punu državnu suverenost. Naime, te je godine 11. ožujka, Hrvatski sabor izglasao članak VII. poznat kao Hrvatska pragmatička sankcija kojom je Habsburškoj monarhiji priznato pravo nasljeđivanja hrvatsko-ugarskog kraljevskog prijestolja i ženskoj lozi dinastije.

Druge godine i sam kralj donosi zakon pod imenom pragmatička sankcija ( hrv. sabor prihvatio ga tek 1722.g.). Kralj se zahvalio izdavanjem diplome i obećanjem da će čuvati plemićke povlastice i prava Hrvatskog Kraljevstva. Da privuče trgovce 1719. proglasio je Trs i Rijeku slobodnim lukama, zbog povezanosti Rijeke i njezine luke s unutrašnjošću počinje gradnja ceste - koja je po njegovom imenu nazvana Karolina a dovršena tek za vrijeme vladavine njegove kćeri Marije Terezije.

26

U Slavoniji se radi na osposobljavanju velikih nizinskih rijeka za plovidbu odakle se žito prevozilo Savom i Kupom u Karlovac a potom karolinskom cestom do Rijeke. Kada je kraljice Marija Terezija donijela odluku o pripajanju slavonskih županija Hrvatskoj počinje razvoj luka (Senj, Bakar, Karlobag, Kraljevica).

Karlo je 1740. umro bez sina, naslijedila ga je najstarija kći Marija Terezija što su osporile europske zemlje te je buknuo Austrijski nasljedni rat (1740. - 1748.) u kojem se Marija Terezija uspjela održati na prijestolju.Pragmatička sankcija bila je jedan od temeljnih zakona Habsburške Monarhije, kasnije Austro-Ugarske sve do njene propasti godine 1918.

Vladari ----

1740. – 1780. Marija Terezija ---

1780. – 1790. Josip II. ----

1848. – 1916. Franjo Josip I.

Početak 18. stoljeća -Hrvatski prostor je krajem 17. st. bio podijeljen. Na jugu - slobodna Dubrovačka Republika. Hrvatski prostor pod vladavinom bana i Sabora sveden je na "ostatke ostataka". Mlećani imaju Dalmaciju, Boku kotorsku, Kvarner. Ostali dijelovi do kraja 17. stoljeća pod Osmanskim Carstvom

PROSVJEĆENI APSOLUTIZAM (Marija Terezija i sin Josip II.)

MARIJA TEREZIJA 1740. – 1780 donosi Urban - uređuju se obveze između seljaka -kmetova prema feudalnim gospodarima osniva Kraljevsko vijeće Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije sa sjedištem u

Varaždinu, nakon požara u Zagrebu - ograničavajući čimbenik autonomnih prava Hrvata odvojila školstva iz Crkve i predala na državnu upravu osniva jedno školsko okružje, na čelu Nikola Škrlec, reorganizacija školstva (djeca od 6. do 13. moraju u školu), u nižim razredima nastava je na

hrvatskom jeziku a u višim na njemačkom uvodi reforme u upravu 1776. osniva Kraljevsku akademiju u Zagrebi sa 3 fakulteta (filozofski, teološki i pravni)

. Nasljeđuje ju sin Josip II. 1780. (vlada deset godina)

JOSIP II. (1780. – 1790) - germanizacija ukida samostane (osim onih koji se bave dobrotvornim i nastavnim radom) uvodi vjersku toleranciju (izjednačavanje pripadnika svih vjera u državi - pravoslavci i

Židovi počinju osnivati svoje vjerske općine u Hrvatskoj). osobna sloboda kmetovima - mogu se seliti i školovati djecu germanizacija- uvodi njemački kao službeni jezik u upravu i školstvo ukida Županije (ukinuta povijesna autonomija)

Zadnje dvije godine vladavine Habsburška Monarhija je u ratu protiv Turaka U Hrvatskoj nerodica - zavladala glad, Josip II. teško bolestan , pred smrt ukida sve svoje reforme 1790. Za njihove vladavine u Slavoniji živi prosvjetitelj Matija Antun Relković - Ep - "Satir iliti divji čovik" (1762).

27

KULTURNI RAZVOJ HRVATA U 15. -17. STOLJEĆU(HUMANIZAM I RENESANSA)

1483. prvotisak Misal po zakonu rimskog dvora - početak tiskarstva u hrv. prve tiskare senj i rijeka-u 15. stoljeću humanizam zahvatio sve hrvatske krajeve. Na dvoru kralja Matije Korvina razvija se središte hrvatskog humanizma minijatura, Na obali - Dubrovnik.

RENESANSAnajznačajniji pisci:

Marin Držić - komedije iz života Dubrovnika Petar Zoranić - PLANINE - prvi hrvatski roman Marko Marulić - najpoznatije djelo spjev "Judita - otac hrvatske književnosti Petar Hektorović - spjev Ribarenje i ribarsko prigovaranje Hanibal Lucić, Džore Držić i Šipško Menčetić - ljubavna lirika u središtu ženska ljepota

Graditeljstvo, kiparstvo, slikarstvo ljetnikovac Petra Hektorovića - Hvar te katedrala u Hvaru zidine oko Korčule i Dubrovnika kipar Ivan Dunković - pozat po nadgrobnom spomeniku papa Ivana II. Julije Klović (mijaturist) i dubrovačka slikarska škola crkva sv. Spasa Dubrovnik kapela Sv. Ivana u trogirskoj katedrali ljetnikovci Dubrovačke republike i Hvar na kontinentu - tvrđavska arhitektura (zbog turskih napada) -karlovačka utvrda s oblikom

zvijezde

Reformacija i katolička obnovaprotestanstki pokret- reformacija Stjepan Kojnzul Istranin započeo prevoditi Bibliju na hrvatski 1560-1564- tiskano u tiskari Urah glagoljicom, latinicom i ćirilicom 25 knjiga. U doba katoličke obnove pojava crkvenih redova ISUSOVCI, PAVLINI - nositeljikatoličke obnove, osnivaju škole i znanstvene ustanove 1662. g. u Zagrebu osnovana Isusovačka gimnazija a 1669. podignuta na rang sveučilišta 1604.- isusovac BARTOL KAŠIĆ u Rimu tiska 1. gramatiku hrvatskog jezika

Ivan Gundulić - književnost na narodnom jeziku, Suze sina razmetnoga, Dubravka, Osman (barkni spjev-osman)

znanstvenik Ruđer Bošković - teorija atoma, stihovi na latinskom u književnostiu 17. stoljeću razvija se interes za znanost

- povjesničar IVAN LUČIĆ - O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske u 6 knjiga Pavao Ritter Vitezović - jedan od najobrazovanijih ljudi toga vremena, kajkavska

književnost Petar Zrinski Fran Krsto Frankopan Jakov Mikalja Blago jezika slovinskoga - hrv.-lat.-tal. riječnik

BAROK (Stilovi u graditeljstvu: predromanika, romanika, gotika, renesansa, barok.) 17. i 18. stoljeće

baroknu umjetnost šire isusovci i Pavlini u 1. st. ckrva Sv. Katarine -Zagreb u 18. stoljeću ukrašavanje crkava - zidno slikarstvo, slikar Ivan Ranger stara gradska jezgra Varaždina, palača Oršić-Rauh pavlinska crkva u Lepoglavi, izgrađen Stradun i crkva Sv. Vlahe - Dubrovnik izvan gradova izgradnja pavlinskih i franjevačkih samostana - nastavlja se i u slijedećem

stoljeću, biskupske palače Zagreb i Đakovo

28

4. razdoblje 1790/91. - 1918.

Hrvatsko društvo se iz zaostalog feudalnog, postepeno pretvara u moderno građansko društvo. Početak razdoblja obilježen je Odlukom hrvatskog Sabora 1790. da se Hrvatska podvrgne Ugarskom namjesničkom vijeću. Time se Hrvatska prvi put podvrgnula u upravnom pogledu Ugarskoj. Hrvatsko plemstvo je u jačem povezivanju s Ugarskom vidjelo način na koji bi se u budućnosti lakše oduprlo carskom apsolutizmu.

SABOR U BUDIMU -1790. Odluka hrvatskog Sabora da se Hrvatska podvrgne Ugarskom namjesničkom vijeću,

predaju dio svojih političkih i financijskih ovlasti ugarskoj vladi, čime je Hrvatska izgubila svoj državnopravni položaj i mogućnost da sam odlučuje o porezima i drugim autonomnim poslovima

- od tada počinje politička borba Hrvata na dvije strane: protiv mađarskog hegemonizma i austrijskog centralizma i germanizacije

Poslije centralizacije, germanizacije i apsolutizma Marije i Josipa II. i Hrvatske i Ugarske, odlučili su Hrvati na Saboru da se što čvršće povežu s Ugarima i tako zajednički pruže otpor Beču. Posljedica toga je zajednička vlada na koju su Hrvati prenijeli dio svojih prava sve dok se ne oslobode i od Osmanlija i Venecije te tako ujedine sve hrvatske zemlje. Smatrali su da je to privremeni potez. Međutim Mađari su u odluci vidjeli mogućnost da Hrvatsku posve uklope u buduću mađarsku nacionalnu državu koja bi se protezala od Karpata do Jadrana, bila utemeljena na mađarskom jeziku (usprkos činjenici da je većinu stanovništva tadašnje Ugarske činilo nemađarsko stanovništvo). Sukob Hrvata i Mađara obilježit će hrvatsku politiku sve do propasti Habsburške monarhije. Hrvatski se narod našao u tjesnacu između Beča i Pešte i tako će uglavnom biti sve do sloma Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine.

HRVATSKA POD NAPOLEONOVOM VLAŠĆU - FRANCUSKOM

Krajem 18. i početkom 19. st. važan činitelj hrvatske povijesti postaje revolucionarna Francuska pod vodstvom Napoleona, pod čijom vlašću se dokidaju stoljetne državne tvorevine kao što su bili Mletačka i Dubrovačka Republika što je potencijalno otvaralo mogućnost sjedinjenja hrvatskih zemalja.Padom Venecije 1797. i sporazumom između Austro-Ugarske Monarhije i Napoleona prestaje postojati Mletačka vlast nad Dalmacijom i Istrom. Vlast nad venecijanskim posjedima (od Istre do Boke kotorske) tj. Dalmacijom i Istrom pripada Habsburškoj Monarhiji. Sjedište austrijske uprave na dalmatinskom području je u Zadru, a na istarskom u Kopru.

Po ulasku Dalmacije u sastav Monarhije (kojoj pripada i većina hrvatskih zemalja), u Dalmaciji se javlja pokret za sjedinjenje s ostatkom Hrvatske, na čelu franjevac Andrija Dorotić koji izdaje proglas "Narode slavni". Bečki dvor se tome opire. Novim ratom te naknadnim Mirom u Požunu 1805. pod francusku vlast dolaze Istra i Dalmacija. 1806. francuska vojska zauzima Dalmaciju. Sjedište francuske uprave (u sklopu Kraljevine Italije) je u Zadru, a za Istru u Kopru. U Zadru vojnu vlast preuzima maršal Marmont, a civilnu providur Dandolo.

MIR U POŽUNU -1805. pod Francusku vlast dolaze: ISTA i DALMACIJA 1806. francuska vojska zauzima Dalmaciju sjedište u Zadru - za Dalmaciju sjedište u Kopru - za Istru

29

Francuska vlast u Dalmaciji: osniva škole potiče razvoj kulture potiče proizvodnju, trgovinu 1806. u Zadru osnovano Središnje povjerenstvo za trgovinu 1806. u Trogiru otvoren Kolegij sv. Lazara (studij filozofije, prava, medicine) a u

Zadru LICEJ (visoka škola za talijanski i latinski jezik i književnost, filozofije, medicine prava, agronomije)

12.07.1806. u Zadru počele izlaziti prve novine na hrvatskom i talijanskom jeziku za DalmacijuKRAGSLKI DALMATIN (izlazi do 1810., naklada od 500d0 1.100 primjeraka)

1807. ribolov proglašen slobodnim a prodaja ribe oslobođena poreza 1807. uređeno djelovanje Liceja u Zadru i gimnazija u Krku, Zadru, Šibeniku, Trogiru,

Splitu, Makarskoj i Hvaru - nastavni jezik talijanski ukida se komunalna autonomija istarskih gradova i prestaje sa radom dominikanski

sveučilišni studij u Zadru

Dubrovnik1808. ukinuta Dubrovačka Republika (1806. francuska vojska ulazi u Dubrovnik pod izgovorom da će braniti grad od Rusa i Crnogoraca)

Ilirske pokrajine pod vlašću Francuske Novim ratom i mirom Habsburška Monarhija 1809. mora Francuzima predati slovenske i

hrvatske zemlje južno od Save. Te krajeve Napoleon ujedinjuje s Dalmacijom i Istrom pod nazivom Ilirske pokrajine sa sjedištem u Ljubljani,

1809. u Rijeci osnovana trgovačka komora 1811. gradi se cesta Karlova-Rijeka (po Napoleonovoj ženi nazvana Lujizijanska cesta)

Ilirske pokrajine pod vlašću Habsburške Monarhije Nakon Napoleonova sloma u Rusiji, austrijska vojska je 1813. zaposjela Ilirske pokrajine,

koje car Franjo I. (1792.-1835) koje 1816. proglašava Kraljevinom Ilirijom. Uz potporu Austrijskog "Lloyda" 1838. - prva parobrodska linija Trst- Kotor 1843. parobrod iz Trsta u Dubrovnik prevozi 153 izletnika - prvo putovanje za razonodu 1844. u Opatiji sagrađena "Vila Angiolina" - počeci opatijskog turizma

Podijeljenost Hrvatskih zemalja -Hrvatske zemlje su politički bile rascjepkane i postojala je težnja za njihovim sjedinjenjem. Kada su krajem 18. stoljeća Istra i Dalmacije došle pod Vlast Austrije, dobile su istog vladara te su do propasti Austro-Ugarske 1918. hrvatske zemlje su okupirane vlašću Habsburgovaca.

Odjeci i rezultati preporoda u Dalmaciji (odjeci na Gajev preporod) 1844. u Zadru pokrenut časopis "Zora dalmatinska" Ante Kuzmanić, sa simboličnom pjesmom Petra Preradovića "Zora puca!

Najvažnija postignuća preporoda (Gajevog) osnivanje nacionalnih institucija ujedinjavanje Hrvata u jedinstvenoj književnosti, jezičnom standardu i jedinstvenoj grafiji.

30

Hrvatski narodni preporod u DALMACIJI i ISTRI

Dalmacija pod Habsburgovcima. Glavna gospodarska djelatnost poljoprivreda, tamo žive Talijani (gradovi, Zadar), Srbi (oko Knina, Ravni kotari, Boka kotorska) i Hrvati - iako se dio smatrao talijanima - talijanaši. Službeni jezik je bio talijanski ali pučanstvo u selima govori hrvatski. Nakon sloma neoapsolutizma 1860.g. pojava je prvih preporodnih djelatnika u Dalmaciji.

Nagovještaj nacionalnog buđenja u Dalmaciji (odjek za Gajev pokret) 1844. u Zadru pokrenut časopis "Zora dalmatinska" Ante Kuzmanić, sa simboličnom pjesmom Petra Preradovića "Zora puca"

DALMATINSKI SABOR 1861. u Zadru i osnivanje NARODNE STRANKE

1861. osnovana NARODNA STRANKA - među vođama preporodnog pokreta u Dalmaciji i vođama stranke ističu se svećenici Mihovil Pavlinović i Miho Klaić,

Dalmatinski sabor: - Narodna stranka traži sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom i Slavonijom

- većinu imaju autonomaši (talijansko stanovništvo) - zalažu se za samostalnost Dalmacije ali ne u sklopu hrvatskih dijelova

U to doba počinje preporodni pokret dalmatinskih Hrvata. Vodili ga pripadnici Narodne stranke. Traže uvođenje hrvatskoj jezika u službenu upotrebu, širenje hrvatske kulture i sjedinjenje Dalmacije s ostatkom Hrvatske.

NARODNI LIST - MATICA DALMATINSKA 1862.g. dalmatinski narodnjaci pokreću svoje glasilo Narodni list. Prvi urednik bio je Natko

Nodilo, 1862. utemeljili su i Maticu dalmatinsku koja je uz čitaonice promicala hrvatske

preporodne ideje

TAJNI PROGRAM 1869. Mihovil Pavlinović je napisao tajni program Hrvatska misao - zagovarao prirodno i

povijesno pravo Hrvata na samostalnu, cjelovitu i ustavnu hrvatsku državu koja bi obuhvatila sve hrvatske zemlje, pa tako i Dalmaciju. On je ujedno srpskom nacionalizmu suprotstavio hrvatsku državnost.

SABORSKI IZBORI 1870. -zapisnici saborskih sjednica pisani su hrvatskim jezikomNarodna stranka je pobijedila na izborima i dobila većinu u Dalmatinskom saboru, što je utjecalo na razvitak i daljnje jačanje hrvatskog narodnog preporoda u Dalmaciji, ali sjedinjenje Dalmacije s banskom Hrvatskom i Slavonijom (glavni cilj svoje politike) nije bilo moguće provesti (Nagodba iz 1867. jer je Dalmacija pripala austrijskom dijelu a Hrvatska - ugarskom dijelu Austro-Ugarske Monarhije. Uspjeli se izboriti da hrvatski jezik postane služben u Saboru (uz njemački i talijanski).

LOKALNI IZBORI U SPLITU 1882.g. Narodnjaci osvajaju općinu po općinu, jedini grad u kojem nisu uspjeli istisnuti autonomaše

je Zadar Narodnjačka pobjeda u Splitu 1882. (najjače uporište autonomaša u Dalmaciji) označila je

pobjedu hrvatskog narodnog preporoda u Dalmaciji

31

SABOR 1883. prihvaćen je prijedlog prema kojem hrvatski postaje službeni jezik u Dalmatinskom saboru i

donesena je odluka da se u državnoj upravi strankama obraća hrvatskim jezikom, te da u državnu službu ne može biti primljen nitko tko ne govori hrvatski

Ove odluke Dalmatinskog sabora o hrvatskom jeziku u potpunosti će biti provedene tek 1909., kad je hrvatski u potpunosti uveden kao službeni jezik u Dalmaciji, a dokinuta službena uporaba talijanskoga, što se počelo u stvarnosti primjenjivati 1. siječnja 1912.

ISTRAHrvati u Istri bili su najbrojniji stanovnici poluotoka, uz njih u Istri žive Talijani i Slovenci. Hrvati su bili odvojeni od sunarodnjaka iz ostalih dijelova Hrvatske. Talijansko pučanstvo je u gradovima, a u unutrašnjosti žive istarski Hrvat. Jedini obrazovani sloj Hrvata bili su svećenici.

ISTARSKI SABOR 1861. Prvi Sabor u Istri 1861.g. osnovan u Poreču. Na prvim izborima za sabor većinu dobivaju Talijani

Narod preporod u Isti je počeo je otvaranjem prve čitaonice u Kastvu 1866. godinena čelu pokreta nalazili su se svećenici, najistaknutiji za buđenje hrvatske nacionalne svijesti bio je biskup Juraj Dobrila - pomagao je otvaranje narodnih čitaonica (Pazin), izlaženju novina i tiskanju kalendara.

prve novine "Naša sloga" 1870. izlaze u Trstu

Hrvati koji su u svojim preporodnim gibanjima bili povezani sa Slovencima u Istri osnovali su Hrvatsko-slovensku stranku

Do pobjede preporodnih gibanja u Istri je došlo 1907. kada je Hrvatsko-slovenska stranka pobijedila na izborima za predstavnike u Carevinskom vijeću u Beču

32

POČETAK BORBE ZA JEDINSTVENI HRVATSKI JEZIK

Kako su hrvatske zemlje teritorijalno bile rascjepkane tako je bilo i s jezikom. Postoje 3 osnovna narječja: kajkavski, štokavski i čakavski. Na svakom od njih stvara se književnost. Službeni jezik u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji bio je latinski, u Hrvatsko-slavonskoj i Vojnoj krajini njemački, a u Dalmaciji i Istri talijanski. Hrvatski intelektualci bore se za očuvanje hrvatskog identiteta te su svoju su borbu usmjerili na očuvanje hrvatskog jezika. Na taj način ulaze u obzor europskog romantizma koji podiže kult nacionalnom jeziku i nacionalnoj kulturnoj baštini.

Nagovještaj nacionalnog buđenja je:

1813. poziv zagrebačkog biskupa Maksimilijana Vrhovca (poziv na sve duhovne pastire svoje biskupije) za skupljanje narodnog blaga - početak je buđenja nacionalne svijesti.

1815. "Reč domovini o hasnovitosti pisanja vu domorodnem jeziku" - Antun Mihanović u brošuri želi da hrvatski jezik dobije isti status kakav imaju i drugi nacionalni jezici.

Mlada građanska inteligencija počinje djelovati na stvaranju jedinstvenog hrvatskog jezika. Među njima se posebno ističe:

LJUDEVIT GAJ koji je 1830. godine u Budimu tiskao knjižicu "Kratka osnova Horvatsko-Slavenskog pravopisanja", na hrvatskom i njemačkom jeziku.

U njoj predlaže da se preuredi hrvatski pravopis te da se prihvati štokavsko, kao zajedničko narječje, te novi način pisanja riječi po češkom uzoru pomoću slova (č, ć, š i ž). Po njem u je taj pravopis kasnije nazvan "gajica"

1831.g. u Elegiji "Kip domovine vu počektu leta" 1831. koju je napisao Pavoa Štoos Hrvatska je prikazana kao žena u crnini čiji se sinovi srame svoga jezika.

Uz Gaja se priklanjaju dijelovi svećenstva, građanstva i plemstva od kojih se ističe:

grof Janko Drašković, koji 1832. objavio DISERTACIJU, napisanu na štokavskom narječju. - tj. prvi hrvatski politički program,

U njemu traži sjedinjenje svih hrvatskih zemalja te Bosne i slovenskih zemalja u "Veliku Iliriju" koja bi ostala u sklopu Habsburške Monarhije i imala bi neke državno-pravne veze s Ugarskom ali bi službeni jezik u toj zemlji bio hrvatski (štokavsko narječje). Nadalje, predlaže da tom zemljom upravlja ban, ističe potrebu razvoja trgovine i hrvatskog gospodarstva, radi čega dobiva potporu hrvatskog plemstva koji su uz građanstvo i svećenstvo bili nositelji hrvatskog preporodnog pokreta.

1832. g. Gaj je zatražio dopuštenje za izdavanje novina i napisao pjesmu Horvatov sloga i zjedinjenje (... početni stih..... još Horvatska ni propala dok mi živimo...). Pjesma je kasnije uglazbljena pa je postala himnom preporoda. Preporodne pjesme budnice imaju veliku ullogu u buđenju nacionalne svijesti.

Konačna pobjeda je dopuštenje za izdavanje novina na hrvatskom jeziku 1834. g.

33

HRVATSKI NARODNI PREPOROD-razdoblje hrvatske povijesti između 1835. do 1848. -

Naziv je za nacionalno-politički i kulturni pokret koji se u prvoj polovici 19. stoljeća, pod utjecajem prosvjetiteljstva i romantizma, ali i sličnih pokreta u drugim zemljama, razvio na području Hrvatske. Sveukupno traje od 1813. do 1850. (kada nastupa Bachov apsolutizam).

1835. izlazi prvi broj "Novine horvatske" - prve novine samo na hrvatskom jeziku, s tjednim prilogom Danicza pod geslom "Narod bez narodnosti je tijelo bez kosti", to je bio znak afirmacije kulturnog programa, afirmacije jedinstvenog književnog jezika sa štokavskom osnovicom - novine su bile važan medij širenja preporodne pisane riječi te se njihova pojava smatra POČETKOM preporodnog razdoblja.

1835.g. u novinama je objavljena pjesma HORVATSKA DOMOVINA - Antun Mihanović, koju je 1846.g. uglazbio Josip Runjanin, a 1891. godine odlukom Hrvatskog sabora proglašena je hrvatskom himnom pod nazivom "Lijepa naša domovino".

Gaj i njegovi suradnici smatrali su da su Južni Slaveni potomci starih Ilira pa su 1838.g. promijenili naziv novine u "Ilirske narodne novine", a Danica je postala Danica

ilirska. U njima se koristio gajev pravopis, pisane štokavskim narječjem.

Preporoditelji su ilirskim imenom pokušali obuhvatiti i povezati sve Južne slavene pa se preporod još naziva i ilirskim pokretom. Kako su smatrali da je bit svakog naroda kultura, odnosno jezik, posebnu pažnju su davali kulturnim djelatnostima.

Kulturno stvaralaštvo u doba preporoda

osnivaju se knjižnice i čitaonice (VŽ.ZG.KA...) koje su bile žarišta preporodne misli. Pojavljuju se nacionalna društva i ustanove.

1841. u Zagrebu je osnovno Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo - radi unapređenja poljoprivrede (vodeću ulogu u osnivanju ima mecena preporoda, zg. biskup Juraj Haulik). Društvo je počelo izdavati svoje glasilo, koje izlazi i danas - Gospodarski list.

1842. u Zagrebu utemeljena Matica ilirska, a 1874. nazvana Maticom hrvatskom, sa zadaćom izdavanja znanstvenih, poučnih i zabavnih knjiga.

Još 1840. u Zagrebu je djelovalo Domorodno teatralno društvo koje je izvezo Kukuljevićevu dramu Juran i Sofija (ili Turci pod Siskom)

1846. ilirac Vatroslav Lisinski sklada prvu hrvatsku operu Ljubav i zloba - osvrtom na tu izvedbu Stanko Vraz je utemeljio hrvatsku glazbenu kritiku.

1846. - Ivan Mažuranić objavio junači ep "Smrt Smail-age Čengića" -najusjelije književno ostvarenje preporoda.

34

PRVE POLITIČKE STRANKE osnovane 1841 . Uspjesi preporoditelja nisu bili po volji dijelu plemstva (protivnici preporoda), koje je odbijalo štokavštinu i nije se slagalo sa političkim razilaženjem Hrvata i Mađara. Oni su;

osnovana Horvatsko-vugersku stranjku (tj. Horvatsko-ugarsku stranku). Njezin je program bila uska povezanost s Ugarskom. Stoga su ih ilirci nazvali mađaronima.

Ilirci su osnovali Ilirsku stranku, koja je zastupala preporodne ideje.

Te dvije stranke bile su prve političke stranke u Hrvatskoj. u Siječnju 1843. vladar je zabranio uporabu ilirskog imena i znakovlja pa je stranka preimenovana u Narodnu stranku a njezini članovi su nazvani narodnjacima. Gajeve novine preimenuju se u Narodne novine (izlaze i danas kao službeni list RH). Hrvatsko narodno ime koje je do tada pretežno označavalo samo kajkavski dio Hrvatske počelo se širiti na sve hrvatske pokrajine i preobražavati u nacionalno ime.

"SRPANJSKE ŽRTVE 29.07.1845. - pri izboru za zagrebačku županijsku skupštinu, došlo je do teškog obračuna

između vojske i narodnjaka izazvanih činjenicom da su plemići (seljaci iz Turopolja) glasali za mađarone te su mađaroni pobijedili.

U sukobu je ubijeno 13, od posljedica ranjavanja umrlo 9, a ranjeno 27 osoba, pretežno narodnjaka. Bile su to prve žrtve političkih sukoba u Hrvatskoj nazvane "srpanjskim žrtvama".

Njihov sprovod pretvori se u tihu demonstraciju protiv nasilja.

Hrvatski Sabor i hrvatski jezik 1843. Ivan Kukuljević Sakcinski održao je 2.5.1843. g. u Hrvatskom Saboru prvi govor na

hrvatskom jeziku. 1843. Hrvatski sabor je donio zaključak da se na zagrebačkoj Akademiji uvede katedra

hrvatskog književnog jezika i književnosti. 1847.g. posljednji je staleški sabor prihvatio zakonski članak o uvođenju hrvatskog jezika u

službenu uporabu, umjesto latinskog.

Odjeci i rezultati preporoda u Dalmaciji

1844. u Zadru pokrenut časopis "Zora dalmatinska" Ante Kuzmanić, sa simboličnom pjesmom Petra Preradovića "Zora puca!

Najvažnija postignuća preporoda osnivanje nacionalnih institucija ujedinjavanje Hrvata u jedinstvenoj književnosti, jezičnom standardu i jedinstvenoj grafiji.

35

HRVATSKA - 1848.

Ožujak

Sabor 1848.- Narodna skupštinaEuropske revolucije 1848/49. utjecale su na zbivanja u Hrvatskoj, naročito pobuna Mađara u Beču kojom su dobili određene povlastice tj. ugarski sabor može neovisno i samostalno donositi odluke, val nezadovoljstva brzo dolazi do Hrvatske te Narodna stranka (politička) staje na čelo pokreta i u Zagrebu 25.03.1848.g. narodnjaci sazivaju Narodnu skupštinu, na kojoj donose

ZAHTIJEVANJE NARODA- program u 30 točaka, najvažnije od njih:

sjedinjenje hrvatskih zemalja u jedinstvenu državnu cjelinu sa samostalnom vladom na čelu s banom Josipom Jelačićem (potpuna samostalnost Hrvatske od Ugarske), ukidanje kmetstva i staleškog poretka u Hrvatskoj, osnivanje narodne vojske, olakšice krajiškom stanovništvu, slobodu tiskajednakost pred zakonom, utemeljenje sveučilišta, uvođenje hrvatskoj jezika u školstvo i upravu.

Hrvatsko izaslanstvo od 400 ljudi odnosi kralju u Beč program kojeg je kralj odbio jer nije izglasan i usvojen u Saboru. Kralj je već bio imenovao Jelačića za bana te ga je još imenovao generalom cijele Vojne krajine. Takvom odlukom Narodne skupštine nezadovljna Ugarska koja teži "Velikoj Mađarskoj" te

Travanj 1848.Ugarski sabor11.04. Ugarski sabor donio zakone kojima je

ukinuta tradicionalna hrvatska autonomija ukinuo kmetstvo (pozivajući se na cjelovitost Ugarske)

Narodna skupština19.04.1848. ban Josip Jelačić

prekida odnose s ugarskom vlasti i naređuje lokalnim vlastima Hrvatske i Slavonije da ne primaju ugarske naredbe

25.04. - ukidanje kmetstva u Hrvatskoj i Slavoniji (temeljem odluke Ugarskog sabora)

Svibanj 1848.Narodna skupština

osnovano Bansko vijeće - samostalna hrvatska vlada od 6 odsjeka (ministarstva) ban J. Jelačić raspisuje izbore za novi narodni sabor.

Lipanj 1848.prvi zastupnički sabor na kojem su i predstavnici građanstva i vojne krajine (ukinuta je staleška privilegija za zastupnike Sabora)

Hrvatski sabor - 05.06.1848.g. u Zagrebu sastao se prvi zastupnički Hrvatski sabor, na kojem je Josip Jelačić je svečano proglašen za hrvatskog bana Sabor traži da Hrvatska bude savezna država u Habsburškoj monarhiji ban traži ujedinjenje svih Hrvata potvrđuje ukinuće kmetstva donosi tzv. KRAJIŠKI USTAV - kojim je nastojao olakšati položaj krajišnika i stvaranje

preduvjeta za postupno sjedinjenje Vojne krajine s Hrvatskom i Slavonijom

36

Mađarima se nisu svidjeli postupci i zahtjevi hrvatskog sabora pa traže od kralja smjenu bana, kralj ga smjenjuje ali zbog pritiska Hrvatskog sabora povlači odluku. Zbog seljačkih nemira i mađarskih prijetnji Hrvatski sabor11.06. - (zbog seljačkih nemiri i mađarske prijetnje)

Hrvatski sabor daje banu J. Jelačiću izvanredne ovlasti i svu vlast u zemlji. Jelačić započinje pripremu za rat s Mađarskom.

Srpanj 1848.Hrvatski Sabor - Hrvatski sabor početkom srpnja prestaje s radom ali se prije toga "Manifesstom naroda hrvatsko-slavonskog" obratio europskoj javnosti istaknuvši da Hrvati žele biti "slobodan narod u slobodnom austrijskom carstvu".

Rujan 1848.11.09. ban Jelačić prelazi Dravu kod Varaždina, vraća Međimurje Hrvatskoj i ulazi u Ugarsku. Kako je velikomađarski pokret ugrožavao temelje Habsburške Monarhije, bečki mu dvor daje potporu, i on pobjeđuje.

Prosinac 1848.Habsburškim vladarom postaje Franjo Josip I. (1848.-1916.) koji dana 2.12.1848. godine Josipa Jelačića imenuje upraviteljem Rijeke i namjesnikom u Dalmaciji. Činilo se da su sve hrvatske zemlje ujedinjenje, ali to je bio samo privid.

Hrvatsko-srpska polemika oko jezika i narodnosti - 1848. Vuk Stefanović Karadžić objavljuje spis "Srbi svi i svuda" sve je štokavce proglasio Srbima, kajkavce Slovencima, a samo čakavce Hrvatima. Ante Starčević odgovara uzvraća osporavajući srpski jezik te je rekao da je ime srpsko izvedeno iz latinskog pojma "sluga" -

Ožujak 1849.Ban Jelačić u siječnju ulazi vojsko u Budim i Peštu, u kolovozu je ugušena mađarska revolucija. Car Franjo I. u ožujku objavljuje novi tzv. OKTROIRANI USTAV kojim u habsburškim zemljama poništava sve stečene slobode te je uveden apsolutistički način vladavine, Ivan Mažuranić sastavlja saborsku peticiju vladaru kojom traži zadržavanje hrvatske autonomije ali ih car odbija.

Prosinac 1851.31.12. carr izdaje SILVESTARSKI PATENT kojim ukida oktroirani ustavi uvodi novi austrijski apsolutizam - u narodu poznat kao Bachov apsolutizam ili noviapsolutizam.Obilježje: vojno-birokratski centralizam koji je podupirao gospodarstvo ali zabranjivao političku djelatnost, germanizacija, centralizacija.Hrvatska i Slavonija su odvojene od Ugarske (podređene bečkom dvoru). Vojna krajina (izdvojena bečka uprava). 1850. raspušteno Bansko vijeće i osnovana Banska vlada koja je 1854. pretvorena u Namjesništvo.

Reforme Franje Josipa I.:odgoj katoličke mladeži prepušten Crkvi, objavljen popis stanovništva MonarhijeObavljen urbanistički plan "red gradnje" za Hrvatsku i Slavoniju, 1850. pod Jelačičevim vodstvo osnovano I. hrvatsko povijesno društvo -Društvo za jugoslavensku povjesnicu i starine - na čelu Ivan Kukuljević Sakcinski, 1852. zagrebačka biskupija pretvorena u nadbiskupiju, biskup Juraj Haulik -prvi kardinal đakovačkog biskupa imenovan JJ Strossmayer (19. st. najveći hrvatski mecena), 1854. u sve urede i škole uveden kao službeni njemački jezik (postupak germanizacije provodili činovnici prozvani "bachovi husari" modernizirano sudstvo, žandamerija,u Puli otvoreno 1. ratno brodogradilište Arsenal,uspostavljene prve telegrafske veze, željezničke pruge,u Zadru utemeljeno zadarsko filharmonijsko društvo, pronađena Bašćanska ploča (1851). 1859. umire ban Jelačić u Zagrebu osnovan odbor za podizanje spomenika u središtu Zagreba

37

1860. - Slom apsolutizma - Listopadskom diplomom u Hrvatskoj i Slavoniji obnovljeno ustavno stanje Kralj je odobrio uporabu hrvatskog jezika, - puštene u promet prve željezničke pruge, najvažniji gospodarski događaj: I. dalmatinsko-hrvatsko-slavonska gospodarska izložba

održana 1864.g. u Zagrebu Hrvatska gubi Međimurje kralj osniva Dvorske kancelarije u Beču za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju čime je Hrvatska

izjednačen s Ugarskom, za kancelara imenuje Ivana Mažuranića

15.04.1861. HRVATSKI SABOR, tzv. "Veliki Sabor Hrvatski" - zaključak "članak 42" Travanj: Raspravlja se o odnosu Kraljevine Hrvatske i Slavonije prema Kraljevini Ugarskoj polazi se od toga da Ugarsku i Hrvatsku veže samo zajednički vladar jer se Hrvatska temeljem odluka Sabora iz 1848. smatra potpuno nezavisna

Nakon glasanja prihvaćeni prijedlozi: zahtjeva se sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom, razvojačenje Vojne granice

i njezino sjedinjenje s Hrvatskom

donosi se odluka da je Hrvatska voljna stupiti u realnu uniju s Ugarskom ali tek što dobije potvrdu o samostalnosti i teritorijalnoj cjelovitosti. Taj zaključak Hrvatskog sabora poznat je kao zakonski "članak 42".

Sabor je značajan jer je oživjela politička djelatnost i na njemu oblikovale političke grupe koje će biti nosioci hrvatske politike do 1918. Na zasjedanju su 3 stranke, svaka ima svoje mišljenje o odnosima Hrvatske, Ugarske i Austrije zbog apsolutizma i germanizacije.

NARODNJACIIvan Mažuranić: smatraju da Hrvatska treba ući u bliže odnose s Ugarskom uz uvjet da Ugarska prizna ravnopravnost i teritorijalnu cjelovitost Hrvatske (sjedinjenje)

UNIONISTI: žele povezivanje Hrvatske s Ugarskom bez ikakvih uvjeta

PRAVAŠI Eugen Kvaternik: da se neposredno pregovara s kraljem i zatraži priznavanje samostalnosti -sjedinjenja Hrvatske, pod vlašću Habsburgovaca, Hrvatska bi bila nezavisna ali bi bila povezana preko osobe vladara. Prijedlog podržava Ante Starčević. To je bio početak djelatnosti pravaša, koji su kasnije osnovali Stranku prava. Ante Starčević- otac domovine sa Eugenom Kvaternikom postavlja temelje stranci prava. Najvećim neprijateljima hrvatskog naroda Starčević je smatrao Habsburšku dinastiju. Bog i Hrvati" bio je sukus Starčevićeve političke ideje Nakon zasjedanja A. Starčević i E. Kvaternik progonjeni. Kvaternik odlazi emigraciju. Starčević ide u zatvor, Ivan Mažuranić se odvaja od Narodne strane i osniva Samostalnu narodnu stranku.

IZBORI 1865.- Novi izbori za sabor. Odbijena mogućnost sklapanja sporazuma s Mađarima. Car je zahtijevao da se riješi pitanje odnosa Hrvatske prema ostalim zemljama Austrije, s time da sabor treba priznati Listopadsku diplomu te riješiti odnose s Ugarskom. Hrvatska i ugarska delegacija su se bezuspješno sastale. Car je sabor raspustio.

38

AUSTRO-UGARSKA NAGODBA 1867. Habsburška Monarhija je preuređena, uveden je dualistički sustav vlasti. Podijeljena na 2 dijela:

austrijski i ugarski - Dvojna MonarhijaNagodba je bila rezultat kompromisa između austrijskih i mađarskih političkih krugova dva parlamenta i dvije vlade. Ugarskoj pripada dio s povijesnim Ugarskim i Hrvatskim kraljevstvom, a Austrijska 17 zemalja.

1868. HRVATSKO-UGARSKA NAGODBA Hrvatska je stoljećima imala poseban položaj trebala se sklopiti još jedna nagodba sa Mađarima. Narodna stranka koja je imala većinu u Saboru nije htjela sklopiti bezuvjetnu nagodbu. Novi saziv sabora, na prijevaru unionisti dobivaju većinu. Unionistički sabor izabrao poslanstvo koje ide u Peštu i tamo sklapaju nagodbu.

Prema Nagodbi je Hrvatska imala svoju vladu, sabor, bana. Financije, porezi, privreda bilo je u zajedničkim rukama. Hrvatska je time bila oštećena i opterećena financijski.

Nagodbom je formalno priznata cjelokupnost hrvatskih zemalja - potreba pripojenja Vojne krajine i pravo na sjedinjenje s Dalmacijom ali oko Rijeke se nisu mogli dogovoriti te je to pitanje ostalo otvoreno. Kralj je primorao hrvatske pregovarače da pristanu na ustupak pa je Rijeka došla pod mađarsku upravu (prijevarom).

"Riječka krpica"Na hrvatski izvornik teksta Nagodbe bio je prilijepljen novi tekst, a taj falsifikat je učinjen uz kraljevu pomoć i poznat je pod nazivom "Riječka krpica".

Posljedice NagodbeSlužbeni jezik je bio hrvatski. Unionisti na Saboru, na prijedlog bana Raucha donose zakon kojim se protivljenje Nagodbi smatralo veleizdajom - najtežim kaznenim djelom. Nakon njegove smrti ponovni izbori, narodnjaci imaju većinu zastupničkih mjesta i izdaju "Rujanski manifest" kojim Nagodbu proglašavaju nevažećom.

Rakovačka buna 1871.g. -Izbila je buna u kojoj je postavljen zahtjev za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku i nezadovoljstvo Nagodbom. Vođa Eugen Kvaternik proglasio je prvu hrvatsku samostalnu zemaljsku vladu, izdao proglas u kojem poziva sve da rade na oslobođenje od švapsko-mađarskog gospodara. Buna ugušena. Kvaternik pogubljen. Posljedice bune teške za pravaše: nisu smjeli više javno djelovati, u Beču pritisak na protivnike dualizma.

Hrvatski narodni preporod u DALMACIJI i ISTRI - str.28.

1873.g IVAN MAŽURANIĆ -modernizacija Hrvatske - ban pučanin Prvi hrvatski ban nije plemićkog podrijetla pa ga nazivaju - banom pučaninom. Uz potporu narodnjačke većine u Saboru proveo mnoge liberalne reforme, 1866.g. u Zagrebu utemeljena prva znanstvena akademija na slavenkom jugu Akademija znanosti i umjetnosti . novčano pomogao đakovački biskuj JJ.StrossmayewrIvan Mažuranić uvodi:

zakon o građanskoj i vjerskoj ravnopravnosti Židova, za sudionike Rakovačke i druge pravaške bune donio amnestiju uprava odvojena od sudstva, uveden decimalan sustav mjera za težinu i površinu uveo obavezno 4-godišnje pučko obrazovanje uz 1 godinu opetovnice (ponavljanja)

39

1874.g. u Zagrebu otvoreno Kraljevsko sveučilište Franje Josipa 1. - prvo moderno sveučilište sastojalo se od filozofskog, pravnog i teološkog smjera, zakon o slobodi tiska i prava okupljanja

modernizirao zdravstvenu i veterinarsku službu, Crkvi je oduzeto pravo nadzora nad pučkim školama

1866. utemeljena Akademija znanosti i umjetnosti 1874.g. urednikom Vienca postaje (najznačajniji hrvatski književni časopis) August Šenoa

koji je obilježio 70. god. 19. stoljeća stoga se u kulturi nazivaju Šenoino doba. 1876. pod ravnanjem praizvedena junačka opera Nikola Šubić Zrinski koja postaje glazbeni

zaštitnik nacionalnog samopotvrđivanja. Bogoslav Šulek izdaje hrv-njem-tal rječnik znanstevenog nazivlja, 1888. povjesničar Tadija Smičiklasa objavljuje Poviest hrvatska.

1881.- Sjedinjenje Vojne krajine s Hrvatskom 1881. ukinuta Vojna krajina (granica) vraćeni su njeni dijelovi po povijesnom pravu matici zemlji Hrvatskoj, čije je upravno,

političko i kulturno središte bio Zagreb. Ukinuta je Hrvatsko-slavonska vojna krajina i ujedinjena s Banskom Hrvatskom koja

dobiva izgled granice koje će zadržati dok se bude nalazila u sastavu Austro-Ugarske (1918).

Sjedinjenje svih hrvatskih zemalja nije bilo moguće zbog dualističkog uređenja Austro-Ugarske. Dalmacija, Boka kotarska i Istra bile su i dalje u austrijskom dijelu Monarhije, a Rijekom kao lukom i Međimurjem upravljala je Ugarska.

Sjedinjenjem Vojne krajine 1881. povećao se broj Srba u Hrvatskoj. To su bili potomci Vlaha - stočara koji su za turske agresije naseljavani u hrvatskim zemljama, a tijekom 19. st. su zbog iste grko-istočne vjere prihvatili srpsku nacionalnu pripadnost.

1883. -Nemiri u Hrvatskoj Ban Ivan Mažuranić dao je ostavku jer su Mađari sprečavali njegove reforme. Suprostavljao se mađarizaciji, te je njegovom ostavkom imenovan novi ban koji uvodi mađarski jezik na željeznice i javne zgrade, što je bilo u suprotnosti s odredbama Hrvatsko-ugarske nagodbe. Takvo nasilno stanje unionista i Mađara izazvalo je snažne otpore.Razbijeni su nezakoniti mađarski grbovi i natpisi, a zatim je čitavu srednju Hrvatsku zahvatio protumađarski narodni pokret. Vlada uvodi izvanredno stanje i imenuje kraljevskog povjerenika kada su postavljeni "nijemi grbovi" bez natpisa a za bana je postavljan Khuen Hedervary.

1883.-1903 KHUEN HEDERVARY- Dvadeset godina vladavine upamćeno je kao "mračno doba" Provodio je jaku mađarizaciju. Krivotvorio izborne rezultate i tako su mađaroni dobili većinu u Hrvatskom saboru. Na svoju stranu uspio pridobiti određeni broj političara Narodne stranke kao i većinu političara srpske manjine u Hrvatskoj. Poticao je hrvatsko-srpske nesuglasice. Mađarizacija se najviše osjećala na željeznici i u državnim uredima. Obzoraši i pravaši pružali Khuenu otpor.

Političke stranke - ogranciObzoraši - Dio narodnjaka koji nije stao uz bana osnovao je Neodvisnu narodnu stranku. Njezini pripadnici nazvani su OBZORAŠI prema svojim novinama "Obzor". Frankovci -osamdesetih godina ojačala Stranka prava, ali 1895.g dolazi u stranci do podjele. Dio pravaša okupljen oko Josipa Franka se odvaja i osniva Čistu stranku prava. Imenom htjeli pokazati da su samo oni zastupnici dizvornog "čistog" pravaštva A. Starčevića i E. Kvaternika. Pripadnici se zvali frankovci.Domovaši - ostatak članstva Stranke prava, nazivaju se domovaši po novinama Hrvatska domovina. Vođa Ante Starčević preminuo nakon podjele.

40

Studentske demonstracije Na samo otvaranje nove zgrade Hrvatskog narodnog kazališta, 14. listopada 1895., Khuen poziva Franju Josipa I. Na taj dan skupina studenata i učenika održali su protumađarske demonstracije i pred carem su spalili mađarsku zastavu kao simbol mađarizacije ispod Jelačićeva spomenika. Demonstracija je nasilno ugušena, a studenti su izbačeni iz škola. Tada je car mogao vidjeti kako je Hrvatska još daleko od »smirivanja". Među studentima isticao se Stjepan Radić.

Hrvatsko srpski spor- 1887. ozakonjena je srpska narodno-crkvenena autonomija u Hrvatskoj i Slavoniji i Srbi uživaju potporu Kuenad, srpski tisak nije prestao pisati o "ugroženosti" u hrvatskim zemljama. Budući su lokalni Srbi u Zagrebu u svom glasilu "Srbobran" objavili članak pod naslovom Srbi i Hrvati gdje se niječe hrvatsko i najavljuje Hrvatima rat do uništenja, izbile su u Zagrebu 1902. i prve protusrpske demonstracije.

Protumađarske demonstracije 1903. 1902. godine je trebalo obnoviti financijsku nagodbu između Hrvatske i Ugarske. (Svakih deset godina ta se nagodba trebala obnavljati.) Hrvati su svjesni da ih Mađari financijskom politikom kradu i zato su se počeli okupljati na javnim skupovima i tražiti gospodarsku i političku samostalnost Hrvatske. u Zagrebu 1903. dolazi do novih demonstracija protiv bana Khuena Hedervarya i njegove politike gušenja hrvatske samostalnosti.Na Narodnom zboru zahtijevane su veće građanske slobode opće pravo glasa i financijska neovisnost Hrvatske. Khuen-Hedervary je takve skupove rastjerivao policijom, a kad je bilo potrebno i vojskom -zabranjuje svako okupljanje. U Zaprešiću dolazi do sukoba žandarmerijie i seljaka jer su seljaci sa zgrade željezničkog kolodvora skinuli i zapalili mađarsku zastavu - bilo je i mrtvih seljaka. Odmah nakon toga počela su protestna okupljanja u Zagrebu, potom po cijeloj Hrvatskoj, palile su se Khuenove slike i mađarske zastave. Narodni pokret dobiva snažnu podršku iz ostalih hrvatskih zemalja, potporu hrvatskih iseljenika iz Amerike, te se u Istri i Dalmaciji održavaju protestni skupovi na kojima se Hrvatski solidariziraju -pretvorajuo u snažnu anti-austrougarsku akciju. Takav razvoj događaja uzdrmao je vlast u Ugarskoj te oni povlače Khuena iz Hrvatske, kada se i smiruje narodni pokret.

Političke prilike - stvaranje novih stranaka - U Hrvatsku se poč. 20. stoljeća počinju vraćati mladi ljudi koji sud studirali u inozemstvu (T.G.Masaryk, Stjepan Radić). Donose nove ideje o potrebi gospodarskog i kulturnog razvijanja zemlje, pod tim utjecajem uvode se nove ideje u književnosti (moderna) umjetnosti (secesija).

Hrvatska pučka seljačka stranka -1904. braća Stjepan i Antun Radić osnivaju Hrvatsku pučku seljačku stranku koja će nakon I. Svjetskog rata postati najsnažnija politička stranka. U svom programu - interes hrvatskog seljaštva, ističu borbu za opće pravo glasa i seljaka te njihovom gospodarskom i kulturnom prosvjećivanju.

POLITIKA "novog kursa " -politika Frane Supila i dr. Ante Trumbića - Nakon narodnog pokreta, izbori u Dalmatinskom saboru 1903. godine doveli su u politiku nove ljude. U Dalmaciji postoji težnja za ujedinjenjem sa Banskom Hrvatskom. S druge strane, Dalmacija je gospodarski zapuštena. U akciji potpore istaknuli su se hrvatski političari iz Dalmacije, poglavito Frano Supilo i Ante Trumbić, koji započinju zajedničku borbu protiv vladajućeg režima te su pokrenuli tzv. politiku "novog kursa" (zaokret prema Budmipešti) koja je predviđala okupljanje svih oporbenih stranaka, kako Srba u Hrvatskoj i Dalmaciji, tako i Mađara u Ugarskoj i Talijana u Monarhiji, osim frankovaca i seljačke stranke (stranke u Hrvatskoj).

41

Vođe politike "novog kursa": ** Ante Trumbić (splitski odvjetnik) uspio je ujediniti dalmatinske narodnjake i pravaše na programu ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, izjasnivši se na saboru 1903. za politiku "novog kursa". ** Frano Supilo - urednik novina "Crvena Hrvatska" i "Novi list".

IDEJA - "politike novog kursa" bila je stvaranje saveza s mađarskom oporbom koje je isto bila neprijateljski raspoložena prema njemačko-austrijskog politici prodora na istok, zajednički strahovi bili su opasnost od nove germanizacije. Mađarska oporba je prihvatila prijedlog revizije Hrvatsko-ugarske Nagodbe i davanja većih sloboda Hrvatima.

Riječka i zadarska rezolucijaRiječka rezolucija - u jesen 1905. u Rijeci se sastaje skupina hrvatskih oporbenih političara, potpisuju Riječku rezoluciju kojom podržavaju mađarsku oporbu u borbi za državnu samostalnost Mađarske, uz uvjet da se odobri sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom, ukine mađaronska vlast i uvedu političke i građanske slobode.

Zadarska rezolucija - jesen 1905. Program i Potpisivanje Riječke rezolucije privuklo je Srbe u Dalmaciji. Srpski političari su se sastali sa Trumbićem i Supilom u Zadru. Prihvatili su politiku novog kursa i potvrdili da između Hrvata i Srba treba vladati sloga, tražili da se prizna postojanje Srba u Hrvatskoj. U Zadru je (jesen 1905.) potpisana i Zadarska rezolucija. Srbi više nisu mogli računati na potporu Khuenove struje - jer je on bio protivnik mađarske oporbe.

Riječkom i Zadarskom rezolucijom u Hrvatskoj nastale nova stranačka udruga - Tom rezolucijom je udaren temelj Hrvatsko-srpskoj koalicija u Hrvatskoj . Malim narodima na Balkanu u budućnosti prijeti nestajanje pod utjecajem velikih naroda – rusifikacija, germanizacija, mađarizacija… Zato počinje jačati jugoslavenska idejaU nju ulaze 2 hrvatske i 2 srpske stranke oporbe. Hrvatsko-srpska koalicija dobiva većinu na izborima (1906.). Najuglednija ličnost Koalicije bio je Hrvat Frano Supilo, ali njega vještom i lukavom politikom potiskuje hrvatski Srbin Svetozar Pribičević koji radi u suradnji sa srbijanskom vladom u Beogradu i usmjerava Koaliciju prema zajedničkoj državi sa Srbijom. Koalicija pobjeđuje na izborima 1906., 1908, 1910 i 1913. i dobila vodeće mjesto - većinu zastupničkih mjesta, u hrvatskoj politici do 1918.

Slom politike "novog kursa"U Mađarskoj je na vlast došla oporba koja nije poštivala dogovore iz Riječke rezolucije. Nastavlja dualističku politiku, zahtjeva da službeni jezik željeznice bude mađarski (tzv. željeznička pragmatika 1907). Hrvatska delegacija ogorčena napušta parlament (prema Nagodbi u Hrvatskoj je sl. jezik hrvatski), čime je politika novog kursa doživjela slom. Hrvatsko-srpskoj koalicija mijenja program prema suradnji s Bečom.Zajedničku suradnju Srba i Hrvata vladajući smatraju najvećom opasnošću.

Hrvatski narod u I. Svjetskom ratu 1914. u Sarajevu bosanski srbi ubijaju austrougarskog prijestolonasljednika Franja Ferninada i započinje I. Svjetski rat. Velikih bitaka i razaranja na hrvatskom tlu nema, ali dolazi do gospodarskog zaostajanja.Hrvatske zemlje bile su u sastavu Austro-Ugarske te su se u ratu morali borati za interese države koja im nije dopuštala samostalan razvoj. Stoga stanovit broj hrvatskih političara odlazi u emigraciju (Frano Supilo, Ante Trumbić...) gdje započinju borbu za osamostaljenje Hrvatske od Austo-Ugarske i za njeno ujedinjenje ssa Srbijom i Crnom Gorom u jednu državu.

42

U Rimu osnivaju Hrvatski odbor koji je preimenovan u Parizu 1915. u Jugoslavenski odbor, predsjednik Ante Trumbić, sjedište kasnije prebačeno u London.Londonskim ugovorom (za suradnju u ratu na strani Antante) Italiji obećana istočna jadranska obala. Zahtjeve Jugoslavenskog odbora nitko ne shvaća važnim (mala zemlja) te oni ustraju na politici zajedničke politike sa srbijanskom vladom (koja je imala interes stvaranja "Velike Srbije", na čelu s vladarem iz dinastije Karađorđevića, a ne ujedinjenje Hrvata, Srba i Slovenaca sa ravnopravnim pravima). Zbog politike srbijanskog premijera Nikole Pašića iz Jugoslavenskog odbora 1917. izlazi Frano Supilo -ubrzo umire.

1917. Svibanjska deklaracijaVladar austro-ugarske monarhije Franjo Josip I. umire 1916., a 1917. naslijedio ga Karlo I. obnovljena je parlamentarna djelatnost u Austro-Ugarskoj Monarhiji.

Na saborskom zasjedanju 1917. godine zastupnici južnih Slavena objavljuju Svibanjsku deklaraciju čijim zahtjevom misle ukinuti dualistički oblik vladavine, te njome traže:

ujedinjenje Slovenaca, Hrvata i Srba u Austro-Ugarskoj Monarhiji u jednu samostalnu državnu zajednicu, koja bi priznavala Habsburgovce kao vladajuću dinastiju

1917. Krfska deklaracija (srpanj)Na otoku Krfu je bilo sjedište Srbijanske vlade. Zbog straha da bi (prema traženju iz svibanjske deklaracije) se ujedinjenje južnih Slavena moglo ostvariti bez Kraljevine Srbije, srbijanski premijer Nikola Pašić organizirao je sastanak s predstavnicima Jugoslavenskog odbora.

Na konferencije u ljeto 1917. na otoku Krfu prihvaćena je deklaracija kojom su utvrđena osnovna načela uređenja buduće zajedničke države južnih Slavena:

nakon rata treba se osnovati monarhija -država "Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca", na čelu s dinastijom Karađorđevića,

ustav nove države trebala je donijeti demokratski izabrana skupština, kojeg kralj mora potvrditi

Hrvatska oporba poslala je Anti Trumbiću svoje stajalište -da se prvo trebaju ujediniti svi Hrvati i stvoriti svoju državu a tek potom sklapati saveze sa Srbima i Slovencima.Trumbić je imao drugačije mišljenje - da se prvo treba srušiti vlast Austro-Ugarske, ujediniti se sa Srbijom,a tek onda raspravljati o problemima. Njegovo se mišljenje kasnije pokazalo kao velika pogreška.

Dalmacija i Istra na prijelazu stoljećaPod kraj stoljeća Dalmaciju zahvatila kriza vinogradarstva, nedovoljna sredstva za proizvodnju jedrenjaka te nedostatak željeznica. Najteži udarac proizvođačima vina bilo je sporazum Austrije i Italije o uvozu jeftinih talijanskih vina. Automaši su postepeno gubili vlast, osim u Zadru. Narodnjaci su imali većinu u Saboru i do kralja 19. stoljeća u škole je uveden hrvatski kao službeni jezik (osim u Zadru), a do 1912. u poslovima uprave nije uveden. Trst je bio glavna austrijska, a Rijeka glavna mađarska izvozna luka. Pula je bila glavna austrijska ratna luka. Pod kraj 19. st. u Istri se počela razvijati nova gospodarska djelatnosti - turizam. Prvo turističko središte bila je Opatija. Prvi hotel "Kvarner" 1884.g.

43

Kultura pod kraj 19. i na početku 20. stoljeća

Krajem stoljeća u književnosti prevladava roman. Književnici su slijedili realizam kao svjetski književni smjer.

REALIZAMPredstavnici:

Ksaver Šandor Đalski, Ante Kovačić (roman "U registraturi"), Eugen Kumičić, Vjekoslav Novak i dr. opisivali su društvenu stvarnost vremena. Najznačajniji pjesnik realizma je Silvije Strahimir Kranjčević.

Lijepa naša je postala himna. 1900. U Zagrebu osnovano Društvo hrvatskih književnika. 1899. prvi primjerak Povijesti Hrvata - Vjekovalav Klaić. 1889. Dragutin Gorjanović Kramberger pronašao je ostatke pračovjeka iz starijeg kamenog

doba.

Na samom kraju 19. st. pojavljuje se novi smjer MODERNA koje traje do I. Svjetskog rata. Karakteristika: težnja za savršenstvom forme i isticanje slobode umjetničkog stvaranja Glavni predstavnik Antun Gustav Matoš.Graditeljstvo u Zagrebu: Akademija znanosti, Hrvatsko narodno kazalište, Glavni kolodvor, osnovano Društvo inženjera i arhitekata.

Slikarstvo: prevladava umjetnička obrada povijesnih tema iz Hrvatske prošlosti, kasnije pojava realizma i modernizma..

Kiparstvo: Ivan Renić i Robert Frangeš-Mihanović,Ivan Meštrović.

Pojava fotografija - 1840., u Zagrebu organizirane 2 međunarodne izložbe

+ Narodni preporod

44

nije ispravljano (da bude kraće) 5. i 6. razdoblje

5. razdoblje 1918. - 1990.

STVARANJE DRŽAVE SLOVENACA, HRVATA I SRBAU ozujku 1918. sastali u Zagrebu clanovi Jugoslavenskog kluba (program Svibanjske deklaracije) te hrvatska oporba, radi osmisljavanja daljnje politike, kojoj je po osnivanju Narodnog vijeca pristupila tada vladajuca . Hrvatsko-srpska koalicija, predsjednik vijeca Anton Korosec (zamjenik Pribicevic).Nakon kogresa u Rimu (iste godine) predstavnici malih potlacenih zemalja dobili medjunarodnu potporu trazeci rusenje Austro-Ugarske Monarhije i pravo na samostalnost.

29. 10. 1918. u Zagrebu se na izvanrednoj sjednici sastao Hrvatski sabor i donio dvije važne odluke. prekidaju se sve državno pravne veze s Austro-Ugarskom Monarhijom

i osniva se Država Slovenaca, Hrvata i Srba čiji su teritorij trebala činiti područja na kojima su, u okviru Monarhije, živjela ta tri naroda.

Sabor svoje ovlasti prenio na Narodno vijeće SHS čime je ono postalo vrhovni organ vlasti u novonastaloj državi.

Položaj novostvorene Države SHS od samih je početaka bio izrazito težak. Veliki dio ljudi živio je u neimaštini i gladi. Vanjskopolitička situacija bila je jednako teška – otvara se pitanje nasljedjivanja imovine tj. mornarice. Austrijska strana pristala je odmah i predaja je izvrsena u ratnoj luci u Puli. Italija je (ohrabrena Londonskim ugovorom) nakon par dana usla i zauzela Rijeku, Zadar, Pulu, Istru i veliki dio Jadranske obale i otoka. Nova drzava je ovlastila Jugoslavenski odbor (PREDSJEDNIK Trumbic)za njezina predstavnika u inozemstvuNovi problem bilo je pitanje ujedinjenja sa Kraljevinom Srbijom. O tome su postojala dva stava:

Centralisticki – trazi blisku uniju sa Srbijom (Pribicevic) Federalisticki – trazi drzavu kao zajednicu ravnopravnih naroda (Stjepan Radic)

ŽENEVSKA DEKLARACIJA 1918. Međunarodne aktivnosti SDS i Jugoslavenskog odbora, zasluge dobrovoljačih postrojba koje su se borile na strani Antante potakle su zemlje saveznice da izvrse pritisak na Pasica (srpski politicar) i pristane na dogovor oko ujedinjenja s predstvnicima Drzave SDS.

9.11.1918.g. donesena je ŽENEVSKA DEKLARACIJA kojom obje strane pristaju na ujedinjenje sa zaključcima:

Osniva se zajednička vlada u koju ulaze predstavnici Narodnog vijeća SHS i srbijanske vladečime bi se uspostavio svojevrsan dualizam

Pašić je pristao na ovako formuliranu deklaraciju zbog pritiska saveznika, ali po dolasku kući prijestolonasljenik Aleksandar i protest cijele srbijanske vlade na Krfe (svi podnose ostavku) prisililo ga povuče svoj potpis, čime je deklaracija postala nevažeća.

KRALJEVINA SRBA, HRVATA I SLOVENACAVodstvo Države SHS odlučilo je zbog već opisanog lošeg stanja u zemlji te zbog ulaska talijanske vojske na hrvatskim priobalni prostor požuriti s postupkom ujedinjenja. Na burnoj sjednici Središnjeg odbora Narodnog vijeća SHS potkraj studenog 1918. donesena je odluka da se u Beograd uputi delegacija koja će sa srpskom stranom dogovoriti stvaranje zajedničke države.

45

Stjepan Radić upozoravao je na oprez, ističući da bi najprije trebalo odrediti uvjete ujedinjenja i zalažući se da nova država bude federativna republika. Većina je smatrala da za to nema vremena te su požurivali sa ujedinjenjem. Tu je većinu predvodio Svetozar Pribičević koji se zauzimao za to da nova država bude centralistička monarhija. Središnji odbor je sastavio je upute nazvane Naputak (detaljne upute o načinu ujedinjenja) kojeg je izaslanstvo trebalo odnijeti u Beograd na pregovore sa srbijanskim i crnogorskim predstavnicima i pridržavati se kod pregovora o ujedinjenju. U njemu je navedeno da bi nakon izbora, unutarnje uređenje države trebala odrediti Ustavotvorna skupština i to 2/3 većinom glasova, čime bi se onemogućilo preglasavanje na štetu Hrvata i Slovenaca, koji su bili malobrojniji.

Izaslanstvo izlazi izjavom – tzv. Adresom u kojoj ujedinjenje nije bilo ničim uvjetovano. prosinca 1918. proglašeno je ujedinjenje Države Slovenaca, Hrvata i Srba s Kraljevinom

Srbijom u jedinstvenu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca.

Moglo se odmah naslutiti da će novonastala država biti monarhija organizirana centralistički, a ne federativno.

RAPALLSKI UGOVOR - 1920.Po završetku rata Italija je vojskom okupirala područja koja su joj obećana Londonskim ugovorom. Na mirovnoj konferenciji u Parizu, Italija je nastojala osigurati i pravnu potvrdu - da joj pripadne što je okupirala. Predstavnici Kraljevine SHS, (podupirao predsjednik SAD-a Wilson), nisu popustili talijanskom pritisku. Kako sporazum nije postignut na mirovnoj konferenciji, prepušteno je da ga dvije strane postignu naknadno. Nakon nekoliko neuspješnih pregovora dogovor je postignut 1920. u talijanskom gradiću Rapallo. Ministar vanjskih poslova Kraljevstva SHS - Ante Trumbić na kraju je potpisao dokument kojim su Italiji dani veliki ustupci, ali nisu se uspjeli dogovoriti za Rijeku, pa je ona proglašena slobodnim gradom.

1920. Rappalski ugovor - Italiji pripada:- Trst i okolica, neka slovenska područja, te Istra, Zadar, otoci Cres, Lošinj, Lastovo, Palagružu i Sušac.

RIMSKI UGOVOR Rijeka pripala Italiji

Nakon što je talijanska vojska okupirala Rijeku, potpisan još jedan sporazum u Rimu, kojim je Rijeka pripala Italiji. Gubitak Rijeke bio je težak udarac na hrvatsko gospodarstvo.

OBILJEŽJA NOVE DRŽAVEBila je višenacionalna država. Dva najbrojnija naroda bili su Srbi i Hrvati. Stoga nije slučajno da su upravo hrvatsko-srpski odnosi i hrvatsko nacionalno pitanje s vremenom izrasli u ključni problem Kraljevstva SHS.Vlast je od samog početka bila centralizirana u rukama vlade i Beograd, većinu su uvijek imali Srbi. Nova je država pune dvije i pol godine bila bez ustava, nije postojao ni parlament, pa je kralj zapravo vladao praktički samostalno. Njegove oznane (ukazi sa snagom zakona) potvrđivalo je Privremeno narodno predstavništvo.

PRVA NEZADOVOLJSTVA U NOVOJ DRŽAVI mijenjanje kune za dinar - provizija 20 % agrarna reforma - bolje prolaze srpski seljaci tzv. sudionici solunskog fronta nepravedan poticaj kod obnove ratom porušenih područja

46

Ujedinjenje u zajedničku državu zahtijevalo jeuvođenje zajedničke valute. U Srbiji se rabio dinar, a u područjima koja su bila dijelom Austro-Ugarska – kruna. Određeno je da zajednička valuta bude dinar.Kako je kruna još neko vrijeme bila u opticaju, država je odredila da se sve krune moraju označiti, ne bi li se spriječio njihovo unos iz Ugarske i Austrije. Pri označivanju je vlasnicima novca oduzimano 20% vrijednosti novčanica kao državna taksa. Jedan od prvih zakona kojim je vlast uvodila velike promjene bio zakon o agrarnoj reformi. Veleposjednicima je oduzima zemlja, a potom je dijeljena seljacima. Načelo je agrarne reforma državna mjera kojom se želi pravednije prerasporediti zemlja. Međutim zbog nedosljednosti i propusta u provedbi izazvala je i brojna osporavanja. Pri dodjeli zemlje uglavnom su bolje prolazili srpski seljaci (poglavito tzv. solunaš – oni koji su se potkraj rata borili na solunskom bojištu.) Time nisu mijenjani samo vlasnički odnosni nego i nacionalni sustav pojedinih dijelova Hrvatske. Nezadovoljstvo je stvarala i nejednaka gospodarska politika vodstva zemlje. Ona je uzrokovala žestoke napade oporbe na centralističke vlade. Naime uz opravdanje da je potrebno gospodarski obnoviti ratom opustošena područja, (tj. Srbiju i Crnu Goru) država im je davala razne privilegije, počevši od neravnomjernog poreznog opterećenja pa sve do oslobađanja od carine, poreza, trošarine itd. Takva je gospodarska politika u sjeverozapadnim dijelovima zemlje doživjela izrazito nepravednom.Razočarani stanovnici Hrvatske svoje su nezadovoljstvo uređenjem nove, zajedničke države izražavali i na duhovni način. Tako je u ono doba kružila ironična primjedba na «SHS» u ime države znači «Srbi hoće sve» ili pak «Samo Hrvati smetaju»

IZBORI I POLITIČKE STANEK U KRALJEVSTVU SHS prvi izboru u novoj državi 1920. - pobijedila Demokratska stranka 4 političke stranke:

Prvi su višestranački izbori održani tek potkraj studenog 1920. dakle dvije godine nakon nastanka Kraljevstva SHS. Izbornim zakonom uvedeno je opće pravo glasa za punoljetne muškarce (starije od 21. g.) Žene i dalje nisu mogle glasovati. Stranke na prvim izborima::

o Demokratska stranka - program: centralizam i jugoslavenski unitarizam.Unitarističkim programom predviđalo se brisanje nacionalnih i kulturnih posebnosti čime bi se (Slovenci, Hrvati i Srbi) stopili u jednu jugoslavensku naciju. Dobila najveći broj glasova.

o Druga stranka po snazi bila je Narodna radikalna stranka, a predvodio ju je Nikola Pašić. Radikali su Kraljevstvo SHS doživjeli kao proširenu Srbiju.

o Treća stranka po broju osvojenih glasova, a četvrta po broju mandata u Skupštini bila je Hrvatska pučka seljačka stranka (HPSS). Kako je u Hrvatskoj još uvijek gotovo 90% stanovništva živjelo na selu, stranka koja je okupljala seljaštvo osvojila je znatno više zastupničkih mjesta od svih ostalih stranaka zajedno. U prvim godinama nove države HPSS se zalagao za stvaranje federativne republike. Na temelju tog programa Radić je dobio veliku potporu hrvatskog naroda, pa odlučio promijeniti ime stranci u Hrvatska republikanska seljačka stanka. Zbog protuzakonita zalaganja za Republiku Radić je završio u zatvor

o Četvrta stranka po broju osvojenih glasova, a treća po broju mandata, bila je Komunistička partije Jugoslavije (KPJ). KPJ se zalagao za rušenje kapitalističkog, a uvođenje socijalističkog društvenog poretka te za stvaranje Sovjetske Republike Jugoslavije (po uzoru na SSSR). Vlada je zabranila njezin rad, čime ona počinje djelovati ilegalno.

47

. VIDOVDANSKI USTAV - 28.06.1921. g

28.06.1921.g. - na pravoslovni blagdan Sv. Vida zaključak: Kraljevina SHS postaje centralistička monarhijom, podjela zemlje na 33 oblasti

čime Hrvatska posebnost nestaje ukida se Hrvatsko sabor.

Na temelju izbornih rezultata započelo je zasjedanje ustavnotvorne skupštine.Ustav je izglasan 28. lipnja 1921.g. na pravoslavni blagdan Sv. Vida, nazvan je Vidovdanski ustav. Način na koji je ustav izglasan bio je sporan. Suprotno odredbama Krfske deklaracije i odlukom narodnog vijeća SHS, kojima se za tako važnu odluku predviđala kvalificirana većina (2/3većina), ustav je izglasan običnom većinom (natpolovičnom većinom). Osim toga u radu skupštine uopće nisu sudjelovali zastupnici HPSS-a i KPJ. Zastupnici HPSS-a nisu željeli položiti zakletvu kralju, a KPJ je obznanom isključen iz rada Skupštine . Takav je nepotpuni parlament jedva skupljenom nadpolovičnom većinom donio Vidovdanski ustav. Time je ustavom Kraljevina SNS definitivno postala centralističkom monarhijom, a kralju su dane velike ovlasti. Hrvatska je posebnost praktični nestala podjelom na 33 oblasti i ukidanjem Hrvatskog sabora.

STVARANJE SDK Ujedinjenje mišljenje S. Radića i Pribičevića - ujedinje njihovih stranaka u Seljačku

demokratsku koaliciju

Seljačka je stranka nakon prvih izbora nastavila jačati. Međutim zastupnici HSS-a i nadalje nisu sudjelovali u radu Skupštine. Stjepan Radić je uočio da izvanparlamentarna borba ne daje značajnih rezultata te da ne sudjelovanje u radu Skupštine zapravo odgovara režimu. Stoga se 1925. god. odlučio na još jednu promjenu taktike: priznao je monarhiju i Vidovdanski ustav, a ime stranke promijenio je u Hrvatska seljačka stranka (HSS). Svetozar Pribičević, političar koji se u prvim godinama nove države zalagao za unitarizam (tvrdeći da su Srbi, Hrvati i Slovenci u stvari jedan narod) i centralizam, s vremenom se također našao u oporbi. Stajališta ove dvojice političara, nekad ljutih suparnika (prvo Radićevo uhićenje dogodilo se u vrijeme dok je Pribićević bio ministar policije), počela su se približavati. Radić je odustano od republikanske ideje i prihvatio monarhiju, dok je Pribićević odbacio unitarizam i prihvatio federalizam. Približavanje stavova Pribićevićeve Samostalne demokratske stranke i Radićeve Hrvatske seljačke stanke na kraju (1927.g) dovelo je do ujedinjenja tih stanaka u Seljačko-demokratsku koaliciju (SDK).

ATENTAT NA HRVATSKE ZASTUPNIKE U SKUPŠTINI

20.06.1928.g. svađe srpskih i hrvatskih zastupnika u Saboru atentat i smrt Stjepana Radića na čelo Hrvatske seljačke stranke dolazi Vlatko Maček zastupnici SDK odbili sudjelovanje na Saboru - odbacili sve buduće odluke Sabora

Žestoke rasprave zastupnika SDK s predstavnicima vlasti u državnom parlamentu završile su tragedijom 20. lipnja 1928. god. Zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić pucao je u hrvatske zastupnike i pritom usmrtio Pavla Radića i Đuru Basaričeka, a ranio Stjepana Radića, Ivana Pernara i Ivana Granđu. Stjepan Radić je nakon operacije u Beogradu prebačen u Zagreb, ali zbog posljedica ranjavanja umro u kolovozu iste godine. Predsjedničko mjestu u HSS-u (Hrvatska seljačka strana) preuzeo je Vlatko Maček. Zastupnici SDK odbili su sudjelovati u daljnjem radu skupštine te su objavili rezoluciju u kojoj su unaprijed odbacili sve odluke koje bi ona mogla donijeti u krnjem sastavu. U rezoluciji su osudili srpsku prevlast i najavili borbu za preuređenje države u kojoj bi se svi njezini dijelovi mogli osjećati ravnopravnima. Kralj Aleksandar je međutim imao bitno drugačije planove.

48

UVOĐENJE DIKTATURE 06.01.1929.g. kralj Aleksandar ukida Vidovdanski ustav, raspušta skupštinu i uvodi

privremenu diktaturu ime države promijenjeno u Kraljevina Jugoslavija

Krizu u zemlji nastalu nakon atentata na hrvatske zastupnike iskoristio je kralj Aleksandar. Koristeći se izgovorom da u teškom vremenu «između kralja i naroda ne smije biti nikakvih posrednika», ukinuo je Vidovdanski ustav i raspustio Narodnu skupštinu. Ta je njegova odluka objavljena 6. siječnja 1929. g. pa odatle i naziv šestosiječanska diktatura. Kraljeva je odluka u početku u Hrvatskoj izazvala pozitivan odjek jer se očekivalo da će diktatura trajati kratko te da označuje samo početak pravednijeg i ravnopravnijeg preuređenje države. Međutim kralj Aleksandar suprotno tim nadama nije diktaturu zamislio kao sredstvo nego kao cilj. Želeći primijeniti program integralnog jugoslavenstva, kralj je zabranio sva nacionalna imena i političke stranke koje u imenu nose nacionalno obilježje, a krajem iste godine ime državne je promijenjeno u Kraljevina Jugoslavija.

REAKCIJE NA DIKTATURU komunisti provode atentate 1930. hrvatska revolucionarna organizacija ustaše -pravaši Ante Pavelić bježi iz zemlje djeluje ilegalno iz Itralije

Uvođenje diktature za posljedicu je imalo i ograničavanje građanskih sloboda, uvođenje cenzure te sustavni progon političkih protivnika režima. Policija i sudovi radili su «u tri smjene» pa su u zatvoru među mnogima završili i Vlatko Maček i Svetozar Pribičević. U zatvoru se moglo završiti i zbog vrlo banalnih stvari, pjevanja domoljubnih pjesama ili isticanja nacionalnih simbola. Komunisti krajnje ljevice pokušavali su atentatima izazvati nereda koji bi doveli do rušenja kralja Aleksandra s vlasti, a potom i do ukidanja monarhije u uvođenje komunističkog režima. S druge strane pravaši okupljeni oko Ante Pavelića za cilj su si postavili razbijanje Jugoslavije i stvaranje samostalne hrvatske države koja bi obuhvaćala i Bosnu i Hercegovinu. Godine 1930. utemeljili su organizaciju Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija. Cilj te tajne revolucionarne organizacije bila je oružana borba za osamostaljenje Hrvatske. Pavelić je emigrirao iz zemlje (u odsutnosti je zbog protudržavne djelatnosti, osuđen na smrt) te je s većinom ustaša boravio u Italiji odakle je vodio diverzantske akcije. Hrvatska seljačka stranka i nadalje je zagovarala politički, a ne oružani otpor diktaturi i nastavak djelovanja unutar Kraljevine Jugoslavije.

OKTROIRANI USTAV 1931. kralj Aleksandar donosi novi Ustav bez sudjelovanja skupštine - nametnuti

Zagrebačke punktacije 1932. - stranka SDK osuđuje režim kralja Aleksandra

Premda je kralj 1929.g. objavio da diktaturom nastoji primiriti stanje u zemlji, to se nije dogodilo, prvenstveno zbog metoda kojima se koristio režim sigurnosna situacija se još i pogoršala. U tim je okolnostima kralj Aleksandar, dobrim dijelom i zbog pritiska europske javnosti u rujnu 1931. proglasio novi ustav. Kako u njegovoj izradi nije sudjelovala skupština (jer nije ni postojala) prozvan je oktroiranim ili nametnutim ustavom. Njime se situacija nije bitno promijenila jer je kralj u potpunosti nadzirao rad skupštine. Svoje su viđenje novonastale situacije hrvatski političari kupljeni oko SDK-a izrekli u Zagrebačkim punktacijama 1932.g - kojima su osudili režim kralja Aleksandra temeljen na srpskoj prevlasti i unitarizmu, a kraljev je režim na to odgovorio novim uhićenjima i zatvorskim kaznama. Vlatko Maček je kao prvi potpisanik punktacija osuđen na tri godine zatvora, a uhićeni su i mnogi drugi.

49

UBOJSTVO KRALJA I USPOSTAVA NAMJESNIŠTAVA

1933. u Zagrebu - ustaški pokušaj atentata na kralja, 1934. u Marsselu - ustaše ubile kralja vlast u zemlji preuzima tročlano namjesništvo na čelu s knezom Pavlom

Usprkos progonima kojima je izložen, Vlatko Maček i nadalje je zagovarao mirno rješavanje hrvatskoga nacionalnog pitanja političkim dogovorom s Beogradom. Ustaška emigracija imala je potpuno suprotan stav. Pavelićeve pristalice namjeravali su terorističkim akcijama oslabjeti Jugoslaviju i dovesti do njezina raspada, nakon čega bi Hrvatska mogla ostvariti neovisnost. Glavnom metom postao im je kralj Aleksandar Karađorđević. Vjerovali su da bi kraljeva smrt prvi korak k raspadu Jugoslavije te su potkraj 1933. godine u Zagrebu na njega pokušali izvesti atentat. Pokušaj nije uspio ali im je kraljev posjet Marseilleu (Marseju) 1934. otvorio novu prigodu. Atentat je organizirao Pavelićev povjerenik Eugen Dido Kvaternik, s izvršitelj je bio član VMRO_a (Unutarnje makedonska revolucionarna organizacije koja je također željela raspad Jugoslavije. Kralj Aleksandar i njegov domaćin francuski ministar vanjskih poslova Barthou u atentatu su smrtno stradali. Zbog njihove umiješanosti u atentat, Italija je dio ustaša koji su boravili u njoj zatočila na Liparskim otocima u Tirenskom moru. Pavelić i drugi ustaški vođe zatvoreni su u tamnici u Torinu. Nakon ubojstva kralja Aleksandra vlast je u ime maloljetnog prijestolonasljednika Petra preuzelo tročlano namjesništvo predvođeno knezom Pavlom, kraljevim bratićem. Namjesništvo je odmah dalo do znanja da ne namjerava ništa bitno mijenjati te je nastavilo s politikom zasnovanom na centralizmu, unitarizmu i srpskoj vlasti.

HRVATSKO PITANJE skup neriješenih problema u zajedničkoj državi zbog kojih je Hrvatska u neravnopravnom

položaju

Hrvatsko pitanje je pojednostavljeno rečeno skup neriješenih problema zbog kojih je Hrvatska bila u neravnopravnom položaju u zajedničkoj državi. Hrvatski je teritorij mimo povijesnih i etničkih granica, najprije podijeljen na oblasti, a potom na banovine. Hrvatski sabor, simbol hrvatske državnosti u doba zajedničke države s Ugarskom i kasnije Austrijom, u Kraljevini SHS nije se sastajao. Hrvatske je političare često proganjala policija, a Aleksandrovom zabranom korištenja nacionalnih imena ti su progoni sve više zahvaćali i običan puk, nenavikao na činjenicu da je pjevanje domoljubnih pjesama ili isticanje hrvatske zastave kažnjivo djelo. Valja naglasiti da su i ostali narodi Kraljveine SHS bili u neravnopravnom položaju u odnosu prema Srbima, neki čak u mnogo gorem od Hrvata (npr. Makedonci koji nisu niti priznavani kao zaseban narod, a Makedonija je smatrana južnom Srbijom).

SPORAZUM Cvetkovi Maček - osnivanje Banovine Hrvatske 26.08.1939. g. u Zagrebu potpisan sporazum - stvorena Banovina Hrvatske Vlatko Maček, podpredsjednik Vlade u Kraljevini banom imenovan Ivan Šubašić

Sporazumom Hrvatska dobila: vlastita vladara, vlastiti ban, vlastiti Sabor, gospodarstvo, prosvjeta, zdravstvo, sudstvo i

unutarnja uprava,Središnja vlada u Beogradu dobila:

nadzor nad: vanjskim poslovima, vojskom, financijama, vanjskom trgovinom, poštom, prometom

50

Vlatko Maček je naslijedio Stjepana Radića na čelu HSS-a. To potvrđuje i strah beogradskog režima od njegova djelovanja, zbog kojeg je dosta vremena proveo u zatvoru. Utjecaj HSS-a u Hrvatskoj je rastao pa je na izborima 1938. stranka osvojila oko 80% glasova u Savskoj i Primorskoj banovini. Takva snažna potpora birača kao i sve složenija međunarodna situacija prisilili su vladu na pregovor. Pregovori s tadašnjim predsjednikom vlade Milanom Stojadinovićem nisu bili uspješni te su prekinuti. Dvije godine potom novi je predsjednik vlade Dragiša Cvetković obnovio pregovore s Mačekom. U međuvremenu se međunarodna situacija još više zakomplicirala – jačanje nacističke Njemačke kao i fašističke Italije prijetilo je izbivanjem i širenjem ratnih sukoba.Nakon dugotrajnih pregovora 26. kolovoza 1939. u Zagrebu je potpisan sporazum Cvetković-Maček. Tim sporazumom stvorena je Banovina Hrvatska a Maček je imenovan potpredsjednikom Cvetkovićeve vlade (u vladu je ušlo još šest članova SDK). Banom je imenova Ivan Šubašić, član HSS-a. Premda je sporazum predviđao izbore za Hrvatski sabor, oni nisu održavani što je dobrim dijelom uzrokovano kritičnom međunarodnom situacijom – svega pet dana nakon potpisivanja sporazuma Cvetković-Maček, Njemačka je napala Poljsku i time započinje Drugi svjetski rat. Premda je sporazumom Cvetković-Maček stvorena autonomna Banovina Hrvatska čime su srušeni dotadašnji centralizam i nacionalni unitarizam dio hrvatskih političara nije bio zadovoljan tim sporazumom. Najviše su prigovarali ustaše tvrdeći da će hrvatsko pitanje biti riješeno tek uspostavom samostalne hrvatske države.Mnogo je prigovora Sporazumu uputila i srpska strana.

Za razliku od ustaša, koji su smatrali da je Hrvatska sporazumom dobila premalo, velikosrpski su političari tvrdili da je Hrvatska dobila previše i time dovela Srbiju u podređeni položaj u državi, a Kraljevinu Jugoslaviju usmjerila k rasulu. Drugi svjetski rat je započeo 1. rujna 1939. i većina pogodnosti koja je roizlazila iz posebnog statusa Banovine Hrvatske u Kraljevini Jugosaviji nije uspjela doći do izražaja. Rat je ubrzo zahvatio i Jugoslaviju čime je Banovina Hrvatska prestala postojati.

ZNANOST I KULTURA U prvoj polovici 20. stoljeća

Glavno kulturno i znanstveno središte u Hrvatskoj bio je Zagreb koji je jedino. Raspadom Austro-Ugarske odlazak hrvatskih studenata u Beč, Prag ili neki drugi sveučilišni centar postao je složeniji. Stoga se u Zagrebu otvaraju Medicinski fakultet, Visoka škola za trgovinu (kasnije Ekonomski fakultet) i Visoka veterinarska škola (kasnije Veterinarski fakultet). Broj nepismenih se smanjivaoPrilike u međuratnoj Jugoslaviji bile su inspiracije pjesnicima i književnicima. Među njima se isticao:Miroslav Krleža, po mnogima najznačajniji hrvatski pisac svih vremena -Balade Petrice Kerempuha. Vladimir Nazor, Tin Ujević, Dobriša Cesatić, Ivana Brlić-Mažuranić -postala je prvom ženom članicom Jugoslavenske akademije znanosti, danas u HAZU;unuka Ivana Mažuranića, političara, pjesnika i hrvatskog bana. Marija Jurić Zagorka bila je uspješna spisateljica i novinarka svjetskog glasa. Politički se angažirala i organizirala ženski pokret. Njena predavanja o ženi i politici te ženskom glasačkom pravu mogla su se čuti i u cijeloj zemlji. Pokrenula je i uređivala «Ženski list» prvi hrvatski časopis za žene, i «Hrvaticu». Među znanstvenicima se u tom razdoblju posebno istakao Lavoslav Ružička koji je 1939. dobio Nobelovu nagradu za kemiju. Među kiparima ističe se:

Ivan Meštrović, njegov učenik Antun Augustinčić, te Robert Frangeš Mihanović, Slikari:

Ljubo Babić, Emanuel Vidović i Krsto Hegedušić. Glazba

Jakov Gotovac čija je opera "Ero s onoga svijeta" obišla sve poznate svjetske pozornice.

51

DRUGI SVJETSKI RAT - 1941. - osnivanje Nezavisne Države HrvatskeTrojni pakt Još od 1936. savezima su povezane Italija i Njemačka - sile osovine (Osovina Rim-Berlin odatle naziv sile Osovina) te Japan, kao članice Antikominterskog pakta, koje u rujnu 1940. potpisuju dokument o suradnji i međusobnoj pomoć - Trojni pakt. 25. ožujka 1941. Kraljevina Jugoslavija pristupila Trojnom paktu. Dio jugoslavenske javnosti nije odobravao taj korak te su u Beogradu protivnici pakta organizirali prosvjede. Sporazumom je bila nezadovoljna i Velika Britanija jer je njime Njemačka osigurala još jednog saveznika. Stoga je britanska obavještajna služba pomogla grupi srpskih časnika provesti državni udar. Dva dana nakon potpisa zauzete su sve važnije institucije u Beogradu svrgnuta je vlada Cvetković-Maček, a predsjednikom nove vlada proglašen je general Dušan Simović. Premda je nova vlada izjavila kako neće poništiti sporazum o ulasku Jugoslavije u Trojni pakt, Hitler je pretpostavljajući da se radi samo o kupovanju vremena odlučio napasti Jugoslaviju. Napad je započeo 6. travnja 1941. bombardiranjem Beograda a istoga je dana započeo i njemački napad na Grčku. Samo jedanaest dana nakon početka napada Jugoslavija je bila prisiljena na bezuvjetnu kapitulaciju. Njezin su teritorij međusobno podijelili Nijemci, Talijani, Mađari i Bugari, a na jedenom je dijelu stvorena Nezavisna Država Hrvatska. Kralj i vlada pobjegli su u London. Grčki je otpor uz britansku pomoć potrajalo nešto duže ali je na kraju slomljen

NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA 10.04.1941.g. nastaje NDH - nacistička tvorevina stvorena raspadom Kraljevine Jugoslavije

od strane nacističkih i fašističkih okupatora, čiji je režim predvođen ustašama

1945. nestaje sa svjetske pozornice - uništenjem Sila osovine

Uspostavljanje tzv. satelitskih država i ostavljanje «neovisnosti» pojedinim okupiranim područjima bila je česta Hitlerova praksa. Računao je da će stanovništvo puno lakše prihvatiti okupaciju ako su barem prividno na vlasti domaći političari. Usto na zaposjednutom prostoru tada nije bila potrebna velika njemačka vojna sila. Vlasti tih «neovisnih» država svojim su se vojnim i policijskim postrojbama trebale brinuti o održavanju mira i reda, glavnina njemačke okupacijske vojske mogla je biti tamo gdje je bila potrebnija – na bojišta. Hitler je načelo neovisne hrvatske države htio postaviti Mačeka imajući na umu njegovo osobni ugled kao i činjenicu da je predvodio najsnažniju hrvatsku stranku. Talijanski diktator Mussolini ima je svoga kandidata Antu Pavelića, računajući da će na njega moći lako utjecati i osigurati Italiji znatne teritorijalne ustupke.

Italija je više od deset godina pružala gostoprimstvo Paveliću i ustašama. Došlo je vrijeme da se ta potpora višestruko naplati. Kako je Maček odbio ponudu procjenjujući da se ne isplati vezati za fašističku Italiju i nacističku Njemačku ( a isto tako je bio uvjereni demokrat) prihvaćen je talijanski prijedlog. U skladu s njim je 10. travnja 1941. dok su njemačke trupe ulazile u Zagreb Slavko Kvaternik na zagrebačkom radiju pročitao proglas o uspostavi Nezavisne Države Hrvatske . Budući poglavnik NDH, Ante Pavelić tek je nekoliko dana poslije stigao iz Italije. Odgovorna je za sustavne progone Srba, Roma, Židova ali i Hrvata protivnika režima.

USTROJ VLASTI U NDH - podređenost okupatorskim silamaVlast u NDH je bila organizirana po uzoru na Italiju i Njemačku. Na čelu države nalazio se poglavnik Ante Pavelić koji je imao praktično neograničenu vlast. Sve su stranke osim ustaškog pokreta bila zabranjene, a sve je važne odluke imenovanja i zakone donosio ili Pavelić sam ili uz pomoć uskoga kruga najodanijih ustaša. Hrvatski se sabor sastao tri puta tijekom 1942. ali njegova je utjecaj na politički život bio zanemariv. Poglavnik je bio i vrhovni zapovjednik oružanih snaga koje su se sastojale od domobranstva (redovita vojska koja se popunjavala novačenjem) i Ustaške vojnice (dobrovoljci, pristaše ustaškog pokreta).Premda je u samom imenu države stajalo da je nezavisna bila je podređena okupatorskim silama Njemačkom i Italijom koje su i omogućile njezin nastanak. Ta se podređenost vidjela od prvih dana postojanja NSD već pri utvrđivanju njezinih granica.

52

U svibnju 1941. potpisani su Rimski ugovori kojima je Pavelić pristao na velike teritorijalne ustupke Italiji. Podređeni položaj očito je iz gospodarskog iskorištavanja NDH. Nijemci i Talijani su odvozili rudu, drvo, poljoprivredne proizvode i drugo, a robu su slabo ili uopće nisu plaćali. S vremenom su velike poteškoće gospodarstvu uzrokovali partizani diverzantskim akcijama koje su otežavale ili u potpunosti onemogućivale promet. S danjim jačanjem partizanskog pokreta smanjivao se i teritorij NDH a s time i gospodarska snaga države. NDH je pristupila Trojnom paktu i time si osigurala međunarodno priznaje od država članica toga saveza. Antifašistička koalicija nije priznala NDH.

USTAŠKI TERORDvadeset godina koje je Hrvatska provela u zajedničkoj državi Južnih Slavena većini je Hrvata ostalo zbog njezina neravnopravna položaja u lošoj uspomeni. Stoga je stvaranje neovisne hrvatske države makar i u okolnostima njemačke i talijanske okupacije velik dio Hrvata dočekao s odobravanje. Međutim već u prvim mjesecima postojanja nove države broj onih koji su je podržavali vrtoglavo je opadao. Jedan od uzroka splašnjavanja oduševljenja novom državom svakako su bili spomenuti Rimski ugovori. Drugi je uzrok bio teror koji su počele provoditi ustaške vlasti. Naime ustaške su vlasti svoju zahvalnost njemačkim i talijanskim saveznicima koji su im pomogli doći na vlast i stvoriti državu pokazale i prihvaćanjem fašističke i nacističke ideologije koja se zasnivale na rasizmu i antisemitizmu. Namjera ustaškog vodstava bila je stvaranje etnički čiste hrvatske države. Na udaru ustaškog terora našli su se Srbi, Židovi i Romi. Ustaška politika prema Srbima koristila je brutalne metode: deportaciju (prisilno iseljavanje) prevođenje na katolicizam i fizičko istrijebljenje. Ustaški teror prema srpskom stanovništvu uzrokovao je odlazak velikog broja Srba «u šumu». Dio ih se priključio partizanima, a dio četnicima. Ubrzo nakon uspostavljanja NDH započeli su i progoni Židova – u početku su ograničeni na javna ponižavanja (svi su Židovi morali nositi posebne oznake žute boje s ucrtanom židovskom zvijezdom) i oduzimanje imovine. Međutim s vremenom je u potpunosti preuzet njemački uzor te su otvarani koncentracijski logori u kojima su nastradali brojni Židovi čija je jedina krivnja bila što su «pogrešne» nacionalnosti. Uz njih žestokim su progonima bili izloženi i Romi. Ustaškim su progonima bili izloženi i svi oni koje su vlasti smatrale protivnicima svog režima, bez obzira na nacionalnu ili stranačku pripadnost. Stradalo je dakle i mnogo Hrvata – antifašista, komunista, haesesovaca, poput Vlatka Mačeka koji je najprije bio šest mjeseci u zloglasnom logoru Jasenovac, a potom u kućnom pritvoru na svom imanju u Kupincu. Za najveći ustaški logor Jasenovac najčešće procjene kreću se između šezdeset i sto tisuća žrtava.

PARTIZANSKI POKRET -Ustaški teror i kolaboracija (suradnja s okupatorima zemlje) jačali su želju za otporom. Otpor fašizmu – antifašizam – pojavio se mnogo prije početka Drugog svjetskog rata, a najžešći protivnici fašizma bili su komunisti. Drugi svjetski rat uzrokovao je pojavu oružanih antifašističkih pokreta (pokret otpora) u većim okupiranim zemljama. Oružani antifašistički pokret koji se pojavio na okupiranom prostoru nekadašnje Kraljevine Jugoslavije – partizanski pokret – bio je jedan od najbolje organiziranih i najuspješnijih u Europi. Partizanskom pokretu priključili su se i brojni Hrvati predvođeni Josipom Brozom Titom vrhovnim zapovjednikom partizanske vojske. Prva partizanska jedinica stvorena je upravo u Hrvatskoj – bio je to Sisački partizanski odred koji je 22. lipnja 1941. izveo prvu diverzantsku akciju. Taj dan svake godine obilježavamo kao Dan antifašističke borbe – državni praznik RH. U početku dok su još bili malobrojni partizani se nisu upuštali u veće sukobe nego su djelovanje ograničili na diverzije (miniranje željezničkih pruga, mostova, tefonskih stupova) i napade na manje neprijateljske jedinice. Partizanski je pokret jačao dobrim dijelim i zbog postupka režima u NDH. Teror usmjeren protiv Srba, Židova ali i Hrvata koji ga nisu podržavali tjerao je sve više ljude u partizane. Jačanje partizanskog pokreta zahtjevalo je i bolju organiziranost. Stoga je stvoren Glavni štab Hrvatske koji je organizirao vojne akcije hrvatskih partizana, a djelovao je u skladu s odlukama Vrhovnog štaba Jugoslavije. Na čelu Vrhovnog štaba nalazio se Josip Broz Tito. Partizani su kao svoje glavne ciljeve isticali osobođenje i obnovu Jugoslavije ali na federativnim načelima. S vremeno će postati jasno da namjeravaju ostvariti još nešto osvojiti i zadržati vlast.

53

ČETNIČKI POKRET-Četnici su postojali još krajem 19. stoljeća a njihov se program temeljio na velikosrpstvu. Nakon kapitulacije i podjele Jugoslavije pukovnik bivše kraljevske vojske Draža Mihailović oko sebe je počeo okupljati dijelove razbijenih jugoslavenskih jedinica. Prvotno postavljeni ciljevi četničkog pokreta bili su osobođenje zemlje od okupacije i obnavljanje Kraljevine Jugoslavije u kojoj bi bila osigurana srpska vlast. Četničko je vodstvo ubrzo procijenilo da su im partizani veći neprijatelji od okupatorskih vojski zbog planova o rušenu monarhije i stvaranju komunističke Jugoslavije. Stoga su četnici, želeći suzbiti partizanski pokret počeli surađivati s Nijemcima i Talijanima. Jugoslavenska je izbjeglička vlada kojom su domin8irali Srbi četnike proglasila «jugoslavenskom vojskom u otadžbini» a Mihailovića ministrom obrane, usprkos njihovoj suradnji s okupatorima. Sve do 1943. godine antifašistička koalicija četnike je pogrješno smatrala saveznicima. Središte četničkog pokreta bilo je u Srbiji, ali su četnički odredi osnivani i među srpskim stanovništvom u Hrvatskoj i BiH (dakle na području NDH). Na tim su prostorima četničke jedinice učinile stravične zločine protiv civilnog stanovništva, paleći i uništavajući brojna hrvatska i muslimanska sela te ubijajući njihovo stanovništvo. Etničko čišćenje koje su provodili nad Hrvatima i Muslimanima bilo je u skladu s planom o ostvarenu «velike Srbije» koja bi među ostalim obuhvatila i cijelu BiH te velike dijelove Hrvatske. Zato je na tom prostoru trebalo jednostavno istrijebiti sve nesrpeke narode čime bi se tu učvrstila srpska prevlast.

JAČANJE PARTIZANSKOG POKRETA I STVARANJE HRVATSKE DRŽAVE -Nakon znatnih partizanskih uspjeha u Srbiji tijekom 1941. okupatorske snage su ih potisnule prema Bodni. Stoga je tijekom 1942. i 1943. partizanska aktivnost najsnažnija u Bosni i Hercegovini te u Hrvatskoj. Krajem 1942. godine osnovano je Antifašističko vijeće narodnog osobođenja Jugoslavije (AVNOJ) kao vrhovno političko tijelo partizanskog pokreta. U skladu s najavama da će država za koju su se partizani borili biti federacija osnivanja su i nacionalna vrhovna politička tijala šest budućih članica jugoslavenske federacije. Tako je stvoreno i Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH).ZAVNOH je nakon kapitulacija Italije donio odluku o priključenju hrvatskih područja koja su bila pod talijanskom okupacijom matici zemlji. Partizanske su jedinice iskoristile talijansku kapitulaciju ušavši u veći dio Dalmacije i zaplijenivši talijanskoj vojski znatne količine oružja i opreme. Njemačka ih je ofenziva međutim natjerala na uzmak. Jačanje partizanskog pokreta omogućilo je njegovu vodstvu predvođenom Josipom Brozom Titom da načini još jedan korak k osiguravanju vlasti nakon završetka rata. U Jajcu je 29. studenog 1943. održano Drugo zasjedanje AVNOJ-a koji je proglašen vrhovnim zakonodavnim tijelo (tj. parlamentom) te je donio nekoliko važnih odluka. Odluke Drugog zasjedanja AVNOJ-a: - utemeljena je nova jugoslavenska država – Demokratska Federativna Jugoslavija – u kojoj su trebala biti poštivana prava svih naroda- osnovana je privremena vlada s Titom na čelu – Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ) a izbjegličkoj vladi u Londonu oduzeta su prava zastupanja zemlje te je zabranjen povratak kralju Petru. - potvrđena je odluka ZAVNOH-a o sjedinjenju s maticom zemljom hrvatskih krajeva koji su bili pod talijanskom vlašću.Zapadni saveznici u početku nisu priznavali AVNOJ i njegove odluke dobrim dijelom i zato što su pokretači partizanske borbe bili komunisti. Svoje su stajalište počeli mijenjati tek kad ime je postalo sasvim jasno da su partizani jedini koji se bore protiv okupatora te da nadziru sve veći osobođeni teritorij.

54

SUDJELOVANJE HRVATA U ANTIFAŠISTIČKOJ BORBIPremda je odmah nakon uspostave NDH objavljen proglas kojim Maček poziva na mir i suradnju s novim vlastima, on sam s ustašama nije želio surađivati. Zato je za vrijeme cijelog rat bio pod ustaškim nadzorom – najprije u logoru Jasenovac, a potom u kućnom pritvoru na svom imanju. Maček se opredijelio za «politiku čekanja». Jednako kao što nije želio surađivati s ustašama tako se protivio i suradnji s partizanima uglavnom zbog činjenice da su ih predvodili komunisti. Ustašama se priključio vrlo mali broj haesesovaca a slično je u početku bilo i s priključivanjem partizanima. Jačanjem ustaškog terora sve se veći broj članova i simpatizera HSS-a priključivao partizanskim jedinicama. Tome je pridonijela odluka ZAVNOH-a iz 1944. kojom je proglašena Federalna Država Hrvatska kao dio DFJ. SPORAZUM TITO-ŠUBAŠIĆ- U strahu da bi se utjecaj Sovjetskog Saveza mogao proširiti na Jugoslaviju zapadni su saveznici prvenstveno Britanci nastojali posredovati u postizanju dogovora između izbjegličke i partizanske vlade ((NKOJ-a). Kako je Tito odbijao pregovore s vladom koja je podržavala četnike novim je predsjednikom izbjegličke kraljevske vlade proglašen Ivan Šubašić. Šubašić je bio član HSS-a i tijekom rata nije surađivao s četnicnima. U pregovorima je Šubašić pristao na dosta ustupaka.Sporazum Tito-Šubašić Šubašić:Obavezao se da će izbjeglička vlada priznati AVNOJ i demokratsko i federativno uređenje obnovljene Jugoslavije. Prihvatio je odluke da se kralj ne vraća u zemlju dok jugoslavenski narodi nakon rat ne oduče kakvo državno uređenje žele – monarhiju ili republiku. Tito: prihvatio je da se pitanje konačnoga državnog uređenja riješi nakon rata.Na kraju je dogovoreno da je osnivanje zajedničke vlade sastavljene od predstavnika partizanske i izbjegličke vlade koja je trebala biti odgovorna AVNOJ-u kao i privremenom parlamentu. Predsjednik zajedničke vlade i ministra obrane bio je Tito, a ministar vanjskih poslova Šubašić. Zajednička je vlada, obnovljena Jugoslavija, ubrzo dobila i međunarodno priznanje. Osnovane su vlade šest budućih jugoslavenskih republika među njima i hrvatska. Predsjednik Narodne vlade Hrvatske bio je Vladimir Bakarić.

SLOM NDH I PARTIZANSKI ZLOČIN U BLEIBURGUNakon kapitulacije Italije počelo se naslućivati da bi Njemačka mogla izgubiti rat pa je dio čelnika NDH planirao prebaciti Hrvatsku na savezničku stanu. Smatrali su da je jedino tako moguće spasiti NDH od propasti. Ministri Mladen Lovreković i Ante Vokić upoznali su Pavelića s tom idejom no on je naredio njihovo uhićenje. Zatvoreni su u logor u Lepoglavi gdje su pri kraju rata i ubijeni. Njemačka se vojska početkom 1945. povlačila na svim bojištima, uključujući i područjne NDH. Završene bore za oslobođenje Dalmacije, Gorskog kotora, Hrvatskog primorja i Istre započele su još u jesen 1944. Početkom svibnja 1945. partizani su bili nadomak Zagrebu koji su uz ustaše i domobrane u strahu od partizana napustili i mnogi civili. (1945. Ulaskom partizana u Zagreb – prestaje postojati NDH). Krenuli su prema sjeverozapadu želeći se predati Englezima ili Amerikancima i tako izbjeći predaju partizanima. Naime partizani su se dotad prilikom osobođenja dijelova nekadašnje NDH okrutno obračunali ne samo s radnim protivnicima nego i sa svim mogućim budućim suparnicima.

Kod austrijskog mjesta Bleiburg bjegunci s područja NDH (a bilo je nešto četnika i Slovenaca) predali su se saveznicima no Britanci su to odbili prihvatiti te su dogovorili njihovu predaju partizanskim jedinicama. Dio zarobljenika suprotno međunarodnom pravu o ratnim zarobljenicima odmah je ubijen, a ostali su započeli «križni put» mukotrpni i dugotrajan povratak u zemlju. Pod oružanom partizanskom pratnjom zarobljenici su pješice prošli preko Slovenije, Hrvatske sve do Srbije a neki i do Makedonije. Na tom putu dio zarobljenika je umor iscrpljen glađu i žeđu, a dio je ubijen u novim masovnim pokoljima. Točan broj žrtava «križnog puta» nije utvrđen, ali procjenjuje se da je stradalo nekoliko desetaka tisuća ljudi. Manji dio izbjeglih uspio je pobjeći na Zapad a među njima je bio i Ante Pavelić koji je napustivši svoju vojsku i civile uspio pobjeći u Austriju, a potom preko Italije u Argentinu.

55

HRVATSKA U DRUGOJ JUGOSLAVIJIPosljedice rata:

golemi ljudski gubici preko 1 milijuna povlačeći se Njemci ruše željeznice, mostove, ceste diljem Hrvatske zakopane mine i neeksplodirane bombe neimaština, glad

Obnova zemlje: od međunarodne pomoći entuzijazam mladih ljudi - Omladinske radne akcije (dio dobrovoljno dio prisilno) glad sprečava humanitarna pomoć od UNRR - dio organizacije UN

. USPOSTAVA VLASTI KPJ i Federativne Narodne Republike Jugoslavije (FNRJ).

KPJ - predvodnica borbe za oslobođenje od fašističkih snaga Pripremajući se za prve poslijeratne izbore komunisti su osnovali Narodnu frontu koja je

predstavljala «blok komunista i vanpartijskih simpatizera» oduzimanje prava glasa svima koji su smatrani suradnicima s okupatorima. Ne-komunističke

političke stanke i njihovi vođe bili su izloženi zastrašivanju. pravo glasa na izborima po prvi put imale su i žene.

IZBORI: 11. 11. 1945. - glasači su mogli birati između kandidata- Narodne fronte (kojom su dominirali komunisti, a predvodio ju je Josip Broz Tito) i - «opozicijske liste» na kojoj kandidati nisu bili istaknuti imenom.

Kandidati Narodne fronte osvojili su sva mjesta u novoj Ustavotvornoj skupštini. Na prvom zasjedanju Ustavotvorna je skupština ukinula monarhiju, a kralju Petru II. Karađorđeviću zabranjen je povratak u zemlju. Zemlja je dobila novo ime: Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ).

USTAV - u siječnju 1946. Ustavotvorna je skupština proglasila Ustav FNRJ. FNRJ je proglašena saveznom državom koja se sastojala od 6 republika (Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije) i 2 autonomne pokrajine u sastavu Srbije (Vojvodine i Kosova). Ustav je garantirao građanima Jugoslavije niz građanskih prva i sloboda, poput jednakosti pred zakonom bez obzira na rasu, vjeru i nacionalnost. Ukinute su sve političke stranka osim KPJ. Time je u Jugoslaviji i Hrvatskoj započelo razdoblje jednostranačja, tj. jednopartijskog sustava.

USTAV 1947. donesen je i Ustav Narodne Republike Hrvatske (NRH). On je definirao Hrvatsku kao narodnu državu republikanskog oblika i utvrdio je suverenost hrvatskog naroda NRH kao i njegovoj nacionalnoj državi.

Nakon rata zabranjena prodaja prehrambenih proizvoda, tekstilne robe i obuće kao i svih potrepština za kućanstvo. Ta se roba nije mogla nabaviti u redovnoj prodaji. Umjesto toga uvedena je planska raspodjela potrošnje. Svaka je obitelj (ili pojedinac) dobila potrošačku knjižicu i tzv. točkice, kojima je točno bilo određeno na koliko brašna, ulja ili kruha te obitelj mjesečno ima prava. Od tuberkulozne bolesti uzrokovane lošom ishranom i lošim uvjetima stanovanja 1948. umrlo 6 000 ljudi.

56

UČVRŠĆIVANJE VLASTIObračun s političkim neistomišljenicima bio je brz i surov. Kako su sve stranke osim komunističke bile zabranjene, njihove su političke vođe bile izložene progonu..

Katoličkoj crkvi - oduzeta gotovo sva imovina, mnogi su svećenicii bili zatvarani i osuđivani za kolaboraciju s fašistima. Najviše pažnje izazvalo je suđenje zagrebačkom nadbiskupu Alojziju Stepincu, koji je 1946. optužen za suradnju s ustaškom vlašću za vrijeme Drugog svjetskog rata. Osuđen je na 16 godina zatvora i gubitak građanskih sloboda u trajanju od 5 godina. (za vrijeme izdržavanja kazne, Sveta Stolica imenovala je Stepinca kardinalom i blaženim). Na to je Jugoslavija prekinula diplomatske odnose sa Vatikanom. Nakon pet godina Stepinac je iz kaznionice u Lepoglavi prebačen u svoj rodni Krašić gdje je ostao u kućnom pritvoru do svoje smrti 1960.

USPOSTAVLJANJE GRANICA nakon završetka rata Hrvatskoj pripada: zapadni Srijem i Baranja, Srbiji pripada: istočni Srijem. na međunarodnoj mirovnoj konferenciji u Parizu 1947. Jugoslavija je sklopila ugovor s

Italijom. Po tom su ugovoru Hrvatskoj vraćeni dijelovi Istre, otoci Cres, Lošinj i Lastovo te gradovi Rijeka i Zadar.

Područje grada Trsta ostalo je sporno: grad i okolicu svojatale su i Italija i Jugoslavija. Posredovanjem Velike Britanije i SAD-a sporno područje razdijeljeno je na zonu A (grad

Trst i okolica) i zonu B (kotarevi Buje i Kopar), zona B dodijeljena je 1954. FNRJ čime je Hrvatska dobila i područje Buja. Tako su zaokružene granice današnje Hrvatske.

UKIDANJE PRIVATNOG VLASNIŠTVA 1945. donijeli Zakon o agrarnoj reformi a zatim 1946. Zakon o nacionalizaciji kolonizacija kolektivizacija

Komunisti su vjerovali da je raspodjela materijalnih dobara u kapitalističkom društvu, kakvo je bila i monarhistička Jugoslavija, nepravedna, jer je manji broj ljudi posjedovao gotovo sva materijalna dobra (tvornice, rudnike, banke, trgovine, zemlju). Ostatak ljudi tvrdili su iskorištavali su vlasnici tih tvornica i trgovina, jer je radnik radio za malu plaću, a svu zaradu poduzeća prisvajali su vlasnici. Zato su komuniti već 1945. donijeli Zakon o agrarnoj reformi a zatim 1946. Zakon o nacionalizaciji. Zakonom o nacionalizaciji ukinuto je privatno vlasništvo. Ukinuto je tržište a uvedeno plansko gospodarstvo. Sve tvornice, rudnici, banke, veletrgovine oduzeti su vlasnicima i pretvoreni u državno vlasništvo. Zakonom o agrarnoj reformi oduzeta je zemlja veloposjednicima a ponajviše crkvi koja je u međuratnoj Jugoslaviji bila najveći zemljoposjednik. Zemlja je podijelenjena seljacima. Odmah nakon rata započeo je i poroces kolonizacije: ljudi i pasivnih i gladnih krajeva (Like, Dalmatinske Zagore, Banovine, Korduna) selili su na plodna područja Slavonije i Vojvodine. Siromašnim seljacima dodijeljeno je 94 000 hektara zemlje i šuma. Dio te zemlje bio je nekadašnje vlasništvo slavonskih Nijemaca: njih 90 000 napustilo je Jugoslaviju. Nakon rata Nijemci su smatrani omraženom manjinom jer je dio njih surađivao s nacistima.Ubrzo je provedena i kolektivizacija – postupak kojim su seljaci bili prisiljeni udružiti svoju zemlju u kolektivna gospodarstva (zadruge). To je dalo loše rezulatate pa se od kolektivizacije ubrzo odustalo.

USTAV 1963.- 1974. Ustav 1963. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Ustav 1974. potvrđuju se granice republika

Ustavom 1963. država mijenja naziv u Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ) a promjenama republičkih ustava nastaju Socijalistička republika Hrvatska i ostale socijalističke republike. Šezdesete godine ujedno označavaju i razdoblje djelomične demokratizacije političkog života. Ljudi su smjeli slobodno izraziti svoje mišljenje lakše se dobivale putovnice i putovalo se u inozemstvo. Konačno novim Ustavom 1974. jugoslavenski sustav dobiva konfederalne elemente.

57

Suverenitet republika od toga je trenutka bio jači od saveznog suvereniteta. Iz toga je razloga Ustav imao mnoge protivnike naročito U Srbiji koministi su obećali da će nacionalno pitanje riješiti na zadovoljstvo svih nacija – federacijom.Drugi svjetski rat ostavio je međutim još teže nasljeđe. Rate rane bile su vrlo svježe i nije bilo lako «zaboravit» ustaške masakre nad Srbima i Židovima ili četničke nad Hrvatima i Muslimanima. Niti unutar jedne nacije nije bilo jednostavno živjeti pogotovo kad su se njeni pripadnici našli i na strani pobjednika rata i na stani gubitnika. U Hrvatskoj je na strani partizana poginulo oko 65000 ljudi, a na strani NDH računalo se da je poginulo 52 000 ljudi. Potiskivali su se gotovo svi javni iskazi nacionalne pripadnosti. Svako isticanje vlastite nacije proglašavano je nacionalizmom, šovinizmom i kojemu je cilj «razbijanje bratsktva i jedinstva naroda i narodnosti FNRJ» Neposluh se kažnjavao zatvorom. Rušenje spomenika bana Jelačića u Zagrebu 1947. Šezdesetih godina politika se mijenjala. Naglašavala se važnost nacije i obrane nacionalno indentiteta.

SUKOB SA STALJINOM - hladni rat -Staljinu se nije svidjela vlastita inicijativa koju je iskazivao Josip Broz Tito.Jugoslavija je za razliku od ostalih istočnoeuropskih komunističkih zemalja od Staljina bila nezavisna JER je njezina vojska gotovo samostalno oslobodila zemlju. U lipnju 1948. iskoristio je međunarodnu organizaciju kominisitčkih parija , Informbiro je 1948. donio rezoluciju u kojoj najoštrijim riječima osuđuje KPJ za izdaju socijalizma i poziva «zdrave snage» u Jugoslaviji da svrgnu Tita i njegove bliske suradnike. Staljin je loše procjenio svoje snage. Bez obzira na velik ugled koji je SSSR kao i prva i vodeća zemlja komunizma uživao među jugoslavenskim komunistima njihova vjernost Titu pokazala se jačom. Slalo ih se u kaznionice na Goli otok gdje u u vrlo teškim uvjetima robijali godinama. U tom se obračunu stradali i mnogi nevini ljudi. Sukob sa Staljinom nagnao je Jugoslaviju da se umjesto prema Istoku sve više počinje okretati prema Zapadu u potrazi za novim saveznikom i izvorom financijske pomoći. Od SAD-a samo je 1950.dobivena pomoć u iznosu od 10 milijuna dolara. Tako će u godinama koje dolaze Jugoslavija po svom vanjskopolitičkom opredijeljenju stajati negdje između Istoka i Zapada, ne pripadajući niti jednom od blokova hladnog rata. Umjesto toga Jugoslavija je zajedno s Indijom i Egiptom započela pokret nesvrstanih čija je ideja bila ostati neovisan od oba bloka.

HRVATSKO PROLJEĆE 1967. Matica Hrvatska donosi Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika,

kojom protestira što je srpski jezik postao službeni u svim saveznim institucijama poput vojske i pošte.

Objavljivanjem Deklaracije pokrenuta je javna debata o položaju Hrvatskog naroda u Drugoj Jugoslaviji - Hrvatsko proljeće je bio pokret koji je bio prihvaćen od naroda i mnoge studentske skupine podržavale su ovaj pokret. Jedan od glavnih ciljeva pokreta bila su vraćanje civilnih prava Hrvatima, tj. vraćanje ponosa pripadnosti hrvatskom narodu što je bilo oduzeto nakon rata sustavnom negativnom propagandom jugoslavenskog režima, zbog grijeha NDH. Ekonomija Hrvatske bila je izrabljivana od strane federalne vlade: 50% deviza ulazilo je preko Hrvatske dok je hrvatska zadržavala samo 7%. Mnogo puta SR Hrvatska se "odricala" svoje alokacije u korist "nerazvijenih krajeva. Jedan od potpisanika Deklaracije bio je i slavni pisac Miroslav Krleža. Tito je (prema svjedočanstvu Mike Tripala) Krleži predlagao da povuče svoj potpis, na što je Krleža odgovorio da to ne može pa je dogovoreno da Krleža istupi iz Centralnog komiteta Hrvatske- ugledan da bi ga se kažnjavalo na neki grublji način Matica hrvatska se jasno isprofilirala kao jedna od najvažnijih kulturnih, pa i znanstvenih ustanova u Hrvatskoj, koja je svojim programom, aktivnostima, izdavačkom djelatnošću privukla velik broj uglednih intelektualaca, studenata i radnika. U zbivanjima vezanim uz Hrvatsko proljeće odigrala jednu od najvažnijih uloga iznimno aktivno zastupajući kulturne, gospodarske, ali i političke interese SR Hrvatske i hrvatskoga naroda.

58

Upravo zbog te činjenice tu su ustanovu najviši hrvatski politički krugovi tijekom tog razdoblja promatrali s osobitim interesom, osjećajući da ona odražava stajališta cijelog hrvatskog naroda. Na koncu, zbog takve svoje uloge Matica hrvatska kao ustanova, a osobito pojedini njezini najistaknutiji članovi, nakon sloma Hrvatskog proljeća doživjeli su teške trenutke.Obračun s Proljećarima trajao je i nekoliko godina nakon kraja Proljeća. Uhićeni su i zatvoreni brojni uglednici i z hrvatskog kulturnog života dok su brojni intelektualci jedini izlaz vidjeli su u emigraciji.

MODERNIZACIJA zemlje nakon rata uvedeno obvezno OŠ uvodi se struja i voda grade se ceste, pruge, vrtići, nove škole, igrališta, knjižnice, stanovi ljudi počinju "putovati" - domaći turizam

U Hrvatskoj je nakon rata bilo puno prostora za gospodarski napredak i modernizaciju. Poč. 1960-ih g. 62 % stanovništva Hrvatske još uvijek je živjelo od poljoprivrede. Taj je broj sredinom osamdesetih pao na 15%. I dok se broj nepismenih među djecom smanjivao jer je uvedeno obavezno osnovno obrazovanje za sve, među ljudima starijim od 50 godina preko 80% ih je bilo bez ikakve završene škole ili samo četiri razreda osnovne. Cijela Hrvatska nije imala niti 15 000 motornih vozila što znači da je jedno vozilo dolazilo na 267 stanovnika. Povećanje proizvodnje utjecalo je i na povišenje životnog standarda u Hrvatskoj. Kada su prestala državna ulaganja u tešku industriju počelo se ulagati u proizvodnju predmeta za svakodnevni život. Osobni su dohoci zaposlenih bili u stalnom porastu. To je potaknulo potrošnju i želju ljudi za novim proizvodima. Hrvatska postaje potrošačko društvo, što uvelike premašuje prosječna primanja stanovnika Hrvatske.Raste broj uređaja za zabavu, poput televizora, gramofona ili radio aparata, od uređaja koji pomažu u obavljanju kućanskih poslova (usisavač, stroj za rublje). 50-ih god. od svih zaposlenih u Hrvatskoj je 30% bilo žena, a 70-ih taj broj raste na 40%. Počinju izlaziti prvi specijalizirani ženski časopisi u kojima su žene učile o modi, zdravlju stanovanju (mjesečnik Svijet)Jedna od novih navika bila je i putovanje u svrhu odmora odnosno turizam. Nakon Drugog svjetskog rata Hrvati su zajedno s ostalim Europljanima učili putovati. Razlika je bila samo u tome što u zapadnoj Europi ljudi putuju samostalno ili s obiteljima a u Hrvatskoj i Jugoslaviji putovanja su se organizirala u poduzećima i masovno. Pedesetih godina većina Hrvata po prvi put u životu odlazi na ljetni odmor.

6. razdoblje 1990. - ...

POSTANAK I RAZVOJ SAMOSTALNE HRVATSKE DRŽAVESmrt Josipa Broza Tita otvorila je zadnje desetljeće postojanja socijalističke Jugoslavije. Tih zadnjih deset godina bilo je obilježeno gospodarskom krizom i političkim nemirima. Gospodarska kriza mogla se zamijetiti na svakom koraku. Jugoslavija je bila prezadužena. Dugovi prema inozemstvu iznosili su 21 milijun dolara. Inflacija je rasla i 1984. godine popela se na 60% godišnje. Zaustavljen je uvoz, što je dovelo do nestašice uvozne robe. Vlada je željela ograničiti potrošnju. Ljudi su u redu čekali za stvari poput deterdženta za rublje, kavu, sapun. Krajem osamdesetih komunizam kao sustav dolazi u krizu u čitavoj Europi, pa tako i u Jugoslaviju. Slovensko je vodstvo tražilo više samostalnosti i demokratskih sloboda.

Albanci na Kosovu zahtijevali su za Kosovo status republike. Srbi u Srbiji napadali su Ustav iz 1974.godine, prema kojemu su na području Srbije utemeljene dvije autonomne pokrajine: Kosovo i Vojvodina. One su imale određen stupanj samostalnosti u odnosu na republičku vlast u Beogradu.

59

Tvrdilo se da je time oslabljen položaj Srbije u Jugoslaviji. Srpski intelektualci okupljeni u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti (SANU) oblikovali su 1986.godine srpski nacionalni program u dokumentu poznatom kao Memorandum SANU. Situacija u Jugoslaviji se dodatno zakomplicirala dolaskom Slobodana Miloševića na čelo srpskih komunista. Milošević je potičući nezadovoljstvo srpskog naroda promovirao sebe u srpskog vodu. Njegova vizija Jugoslavije podrazumijevala je jačanje centralističke vlasti iz Beograda u uvođenje sustava – jedan čovjek, jedan glas, u kojem bi Srbi, kao većinski narod u Jugoslaviji, uvijek odnosili većinu. Ukinuo je autonomiju Vojvodine i Kosova, na čelu Crne Gore doveo je sebi odane ljude i zatim se okrenuo prema zapadu zemlje.Milan Kučan predovodio je slovenske komuniste na 14. Izvarednom kongresu SKJ 1990. Tu su sjednicu zbog sukoba sa srpskim komunistima napustili slovenski a potom hrvatski zastupnici predvođeni Ivicom Račanom. Raspad SKJ bio je nagovještaj raspada SFRJ. USPOSTAVA DEMOKRACIJE: višestranačje, izbori, ustav

osnivanje novih političkih stranaka privi izbori za Sabor - 1990. 30.05.1990. - prvo zasjedanje Sabora - Franjo Tuđman proglašen predsjednikom Stjepan Mesić - predsjednik vlade referendum 25.06.1991. Deklaracija o uspostavi suverene i samostalne RH

Raspoloženje u Hrvatskoj se postupno mijenjalo. U hrvatskom javnom životu sve življe sudjeluju ljudi progonjeni od komunističkog sustava zbog njihove političke orijentacije, sudionici Hrvatskog proljeća i drugi. Tako nastaju jezgre budućih političkih stranaka. Prva politička stranka u Hrvatskoj bila je Hrvatska socijalna-liberalna stranka (HSLS) a odmah za njom je i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ). Nove političke snage tažile su održavanje višestranačkih izbora. Novi predsjednik Saveza komunista Hrvatske Ivica Račan prihvatio je zahtjev. Shvaćajući nužnost demokratskih promjena, Račan je preimenovao i svoju stanku u SKH-SDP (Stranka demokratskih promjena) odbacujući malo kasnije prvi dio imena u potpunosti. Prvi su izbori održani u proljeće 1990. Na izborima je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica. Na prvom zasjedanju Hrvatskog sabora 30. svibnja 1990. predsjednik HDZ-a Franjo Tuđman proglašen je predsjednikom Hrvatske. Za predsjednika vlade izabran je Stjepan Medić također član HDZ-a. Iz imena hrvatske države izbačen je naziv Socijalistička pa se ona tada naziva Republika Hrvatska. Hrvatska je tada još uvijek bila u sastavu SFRJ. Na sjednicama Predsjedništva SFRJ raspravljalo se o budućnostio Jugoslavije i nužnostima njezine reforma i demokratizacije. Slovenija i Hrvatska zagovarale su što veći stupanj konfederalizma i samostalnosti republika na svom području dok su Srbija i Crna Gora zahtijevale centralizaciju. Zbog takvih nepomirljivih stavova hrvatsko je vodstvo u svibnju odlužilo organizirati referendum po pitanju ostanka Hrvatske u Jugoslaviji. Od ukupnog broja hrvatskih građana koji su izašli na referendum 93% ih se izjasnilo za rješenje prema kojem Hrvatska kao suvremena država može (ali i ne mora) stupiti u savez s ostalim suverenim državama. Na temelju rezultata referenduma Sabor je 25. lipnja 1991. donio Deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske. Time je Hrvatska prekinula svoje veze s Jugoslavijom. Provedba deklaracije odgođena je u tri mjeseca, do listopada 1991.

DOMOVINSKI RATPrije raspisivanja referenduma, (veljači 1991).srpsko stanovništvo s područja Knina proglasilo je odvajanje od Republike Hrvatske i zasnovalo Srpsku autonomnu oblast Krajina (SAO Krajina). Pobuna je izbila nekoliko mjeseci ranije postavljanjem barikada (balvana) na hrvatske ceste, uz pomoć jugoslavenske vojske (JNA). Velikosrpski nacionalisti tada su zagovarali ideju o stvaranju velike Srbije čije bi se zapadne granice protezale od Virovitice preko Karlovca do Karlobaga.

60

Time su željeli ujediniti sve Srbe u jednoj državi. Srpski mediji i agitatori iz Srbije plašili su srpsko stanovništvo u Hrvatskoj da Republika Hrvatska sve više postaje slična ustaškoj NDH i da ako hoće ostati živi trebaju uzeti oružje u ruke. Srpski tisak i televizija pokazivali su snimke ustaških zločinima plašeći ljude novim progonima. Uspješnosti ove propagande neodmjerenim su izjavama pridonijeli i neki hrvatski političari te je u područjima Hrvatske naseljenim srpskim stanovništvom prevladavalo antihrvatsko raspoloženje upravo prema željama Beograda. Krajem 1991. godine pobunjenici su proglasili odcjepljenje od Hrvatske te su osnovali Republiku Srpsku Krajinu kojoj se načelu stajali ljudi odani Slobodanu Miloševiću. U ožujku 1991 u Pakracu je došlo do sukoba hrvatske policije i policajaca srpske nacionalnosti. Tijekom sukoba hrvatske s pobunjenicim na Plitvicama na Uskrs 1991. godine pale su prve žrtve. Do novog sukoba sa srpskim pobunjenicima došlo je 2. svinja 1991. U Borovu pored Vukovara u kojem je poginulo 12 hrvatskih policajaca. Od ljeta 1991. na tlu Hrvatske počinju žešći vojni sukobi. JNA je pomagala pobunu od samog početka. Najprije prikriveno – dijeleći oružje pobunjenim Srbima a kasnije sasvim otvoreno – koristeći u napadima na Hrvatske zrakoplove tenkove te dovodeći velik broj vojnika i BiH, Srbije i Crne Gore. Hrvatski su gradovi pretrpjeli velika oštećenja i rušenja. Mnoga su sela u potpunosti uništena a nesrpsko stanovništvo iz njih protjerano ili pobijeno.Osijek, Vinkovci, Slavonski Brod, Karlovac, Zadar, Šibenik bili su izloženi višemjesečnom bombardiranju kao i brojna druga naselja. Posebno je težak bio sukob na dvjema hrvatskim krajnjim točkama Vukovar i Dubrovnik. Dubrovnik je obranjen u dramatičnim okolnostima dok je Vukovar nakon višemjesečne opsada pao u ruke znatno brojnijem neprijatelju. Najveći dio stanovništva morao je otići iz grada ali mnogi su ubijeni i pokopani u masovnoj grobnici na Ovčari. (Siniša Glavašević urednik radija Vukovar bio je ratni izvjestitelj iz opkoljenog Vukovara, ubijen je i pokopan u grobnici na Ovačari. U godinama do oslobođenja Hrvatske računa se da je poginulo 13 000 vojnika i civila. Mnogi su ranjeni, a još ih je više izbjeglo iz svojih domova. Ubijanjem i protjerivanjem nesrba trebalo je stvoriti etnički čista područja naseljena isključivo Srbima. Rat u Hrvatskoj se razbuktavao. Budući da je to poništavalo poništavalo mogućnost rješavanja jugoslavenske krize Hrvatski je sabor 8. listopada 1991. objavio da odluka o suverenosti i samostalnosti Hrvatske stupa na snagu. Tim se činom prekidaju državnopravne veze Republike Hrvatske i SFRJ. Neovisnost su proglasile i Slovenija, Bosna i Hercegovina i Makedonija. Jugoslavija je prestajala postojati.Zemlje Europske zajednice (danas Europske unije) priznale su Hrvatsku u siječnju 1992. godine a SAD u travnju iste godine. Republika Hrvatska priznata je u svojim republičkim granicama dakle uključujući i tada okupirano područje Krajine. Hrvatska je članicom Ujedinjenih naroda postala 22. svibnja 1992. Neposredno prije međunarodnog priznanja potpisano je primirje kojim je trećina Hrvatske ostala okupirana. Na tom su području raspoređene «plave kacige» - jedinice Ujedinjenih naroda. Dolazak vojnih snaga Ujedinjenih naroda označio je zamrzavanje postojećeg stanja i krhko često prekidano primirje.

OSLOBOĐENJE HRVATSKIH PODRUČJAVojne snage Ujedinjenih naroda nisu uspjele vratiti hrvatska područja pod nadzor hrvatske Vlade. To je ostvareno tek u hrvatskim oslobodilačkim vojno-redarstvenim operacijama. Akcije su poduzete 1992. i 1993. a 1995.g. većina je okupiranog hrvatskog teritorija vraćena u sastav Hrvatske. Operacijom BLJESAK - svibanj 1995. pod nadzorom hrvatske vlade stavljeno područje zapadne Slavonije. Operacijom OLUJA - kolovoz 1995. pod hrvatski nadzor vraćen ostatak okupiranih područje (izuzetak je bilo područje istočne Slavonije). Obje operacije trajale su svega nekoliko dana te su pokazale zavidnu borbenu spremnost i sposobnost Hrvatske vojske. Operacija Bljesak omogućila je sigurno putovanje autocestom kroz to područje. Operacijom Oluja završile su vojne operacije Domovinskog rata i otvoren je put povratka hrvatskim prognanicima na to područje.

61

Ulaskom Hrvatske vojske u Knin prestala je postojati Republika Srpska Krajina. Na poziv vodstva Republike Srpske Krajine a dijelom i zbog straha od suočavanja s posljedicama počinjenih zločina većina srpskog stanovništva napustila je to područje i otišla u Srbiju. Tijekom i nakon operacije Oluja spaljen je dio kuća odbjeglih Srba a dogodilo se više ubojstava srpskih civila. Pojedinci su za navedene zločine optuženi a neka suđenja su još uvijek u tijeku. Područje istočne Slavonije mirno je reintegrirano u sastav Hrvatske tijekom 1997. i 1998. Vojne jedinice Ujedinjenih naroda povukle su se iz istočne Slavonije početkom 1998. Hrvatskim je prognanicima od tada otvoren put povratka.

HRVATSKA DANASNakon smrti predsjednika Franje Tuđmana njegova stranka HDZ izgubila je izbore 2000. Razlozi za to su višestruki. Obnova razrušenih područja tekla je sporije nego što je većina hrvatske javnosti očekivala. Gospodarski su se problemi nastavili gomilati, rasla je nezaposlenost, sve više poduzeća odlazilo je u stečaj, zemlja se više zaduživala. Predsjedniku Tuđman i HDZ-u prigovaran je autokratski način vladanja, upitna neovisnot sudstva, nadzor medija i otežavanje rada onima koji su bili van nadzora (primjerice Radio 101 i Feral Tribune). Stoga je na izborima 2000. ujedinjena oporba uvjerljivo pobijedila. Stvorena je koalicija vlade koja nije u potpunosti zadovoljila očekivanja građana o demokratizaciji zemlje i gospodarskom napretku. Stoga je na izborima 2003. ponovno pobijedio HDZ. Na izborima za hrvatskog predsjednika 2000. g. pobijedio je Stjepan Mesić, tada član Hrvatske narodne stranke. Po stupanju na dužnost Mesić je istupio iz stranke uz obrazloženje kako treba biti predsjednik svih hrvatskih građana i građanki, te da se zato ne treba vezati za jednu stranku. Mesićev predsjednički slogan «građanin predsjednik». Po završetku mandata Mesić je osvojio i drugi predsjednički mandat. Prema hrvatskom ustavu, treći nije moguć.

Institucije i simboli hrvatske države: do vremena Tomislava vladare se zvalo knez a od njega kralj.Prvi put se riječ kralj koristi na Bašćanskoj ploči (kralj Zvonimir jedini za kojeg se sa sigurnošću zna da je 1075. okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije.Ulaskom u Personalnu uniju zadržava naziv Kraljevstvo hrvatske i dalmacije iz Zvonimirova doba Ugarsko -hrvatski vladari krune se odvojenom krunom najprije krunom Sv. Stjepana (kao i kraljevi Ugarske) a zatim hrvatskom krunom kao kraljevi Hrvatske i Dalmacije.d Odvojeno krunjenje odbacuje Bela IV. u 13.st. U ranom srednjem vijeku položaj bana je po časti odmah iza vladarskog. Prema djelu cara Konstantina VII. ban je u vladarevo ime upravljao planinskom Hrvatskom, 3 županije Lika, Gacka, Krbava. Prvi imenom poznat ban iz 10.st. je u 11. i 12. stoljeću uloga velika jer vladaju hrvatskom u ime kralja. Od 13. stoljeća položaj bana jaka (Šubići) pa postaje nasljedna. Od Bele II. u ime kralja Bosnom vlada zaseban bosanski ban.Bela II. uvodi čast hrvatskog hercega funkciju obnaša predviđen nasljednik prijestolja - kraljev namjesnik- imenovao je hrvatskog bana, stolovao u Zg. sazivao sabor i podjelu plemićkih povlastica. S imenovanjem hercega prestaje se smrću Andrije II. te se kao kraljev zamjenik ističe naziv Ban. Bela Iv. uvodi funkciju slavonskog bana i bana Hrvatske i Dalmacije. Od Matije Korvina imenuje se samo jedan ban.

Sabor - prvi sabor održan prema podacima 1273. kao sabor Kraljevine Slavonije u Zagrbu 1351. prvi sabor Kraljevine Hrvatske.. Kao skupštine feudalnih staža sabori su bili najvažnije organizacijki oblik upravljanja državom sazivao bi ih ban u 13. i 14.st.u suradnji s banom sabor je imao zakonodavnu i sudsku vlast. formiranjem ugarskog sabora u 15. st. zbog opasnosti od turaka u 16. st. dolazi do povezivanja hrv. i slav. plemstva 1533. u Zg. održano 1. zajedničko zasjedanje . Hrvatski grb simbol države. najstariji s likom kune - slavonski. današnji grb prvi put se javlja 1525. na medalji Ludovika II. - 5 redova crvenih i bijelih polja. grb dalmacije s leopardovim glavama za vrijeme Žigmuda 15589.g Hrvatski sabor prihvaća grb Slavonije kao grb dsjedinjene Hrvatske nakon turskih osvajanja Hrvatske jožno od Gvozdad- korišten do 1847.

62

Literatura: vodič kroz predmet: Trpimir Macan, POVIJEST HRVATSKOG NARODA, Naknadni zavod

Matice hrvatske, ŠK Zagreb, (2007.- izmijenjeno izdanje)

Obavezna literatura:1. SRPSKI TAJNI RAT, Philip J. Cohen, David Riesman2. DRUGI SVJETSKI RAT I SUVREMENI ČETNICI, Philip J. Cohen

3. TRAGEDIJA SE DOGODILA U SVIBNJU, Vinko Nikolić

4. SJEĆANJA I ZAPAŽANJA 1925.-1945.g. - prilozi za hrv. povijest, Eugen Dido Kvaternik, Zagreb, 1996.g.

5. DESIGNIRANI HRVATSKI KRALJ TOMISLAV II., Hrvoje Matković, 2008.g.

Neobavezna literatura: STAROIRANSKO PODRIJETLO HRVATA, 24.VI. 1998. Zbornik

63

D O D A T A K

BOSNA - Prvi spomen zemlje kao "zemljica uz rijeku Bosnu". Krajem 12. stoljeća Bosnom vlada ban KULIN, koji s Dubrovnikom sklapa ugovor o slobodnoj trgovini dubrovčana na cijelom području Bosne. Nakon provale Mongola u 13. stoljeću njome vladaju Šubići Bribirski. Šubićevo slabljenje iskoristio je Stjepan II. Kotromanić i proširio svoju vlast na posjede hrvatskih velikaša.

CRKVA BOSANSKAKatarsko učenje u dalmatinske luke donijeli su trgovci iz Italije i Francuske odakle je došlo u Bosnu.Učenje Crkve bosanske proširilo se Bosnom u 12. st. za vrijeme vladavine bana Kuline. Ban Kulina im pomaže jer misli da će se uz njihov utjecaj osamostaliti od ugarsko-hrvatskih

kraljeva.

zasnovana na katarskom vjerovanju ---(Katari su sekta kršćanstva) pripadnici vjeruju da ovim svijetom upravlja zlo te da samo pokorni i siromašni nakon smrti

mogu doći na drugi svijet kojim upravlja Bog pripadnici Crkve bosanske - KRSTJANI najviši crkveni dostojanstvenik -DJED (na čelu Crkve)

Papa i ugarsko-hrvatski kralj silom nastoje vratiti bana Kulinu pod okrilje Katoličke crkve. Bosanski katolički biskup u Bosni je imao podršku dominikanaca i franjevca ali je isto 1252. g. morao prenijeti sjedište biskupije u Đakovo.

ZADAR ( 4. križarski rat)- 1198.g. Papa Inocent III.poziva vojsku na 4. križarski pohod na Carigrad- Mletačka Republika se obvezala križarima osigurati prijevoz brodovima i gradi flotu od 200 jedrenjaka

1202.g. križari se okupljaju u Veneciji ali im nedostaje više od 1/3 ugovorene svote Mletački dužd Enrico Dandolo daje (prethodno osmišljen prijedlog) da opljačkanim blagom i

dobrima Zadra nadmire dug nakon nećkanja križari ipak prihvate prijedlog te u 10. mjesecu 1202. kreću prema Dalmaciji 11.11.1202.g. dolaze pred Zadar zadrani izvjesili križeve, poslanstvo hr.-ug. kralja Emerika molilo da ne diraju grad ipak

osvajanje i opsada grada započinje i traje 2 tjedna 18.11.1202. provaljuju u grad, pljačkaju i vrše pokolj stanovništva koje bježi u Nin i Biograd osvajanjem grada dogovorena podjela na 2 dijela (mletački i križarski) i nastavak puta prema

Egiptu tek u proljeće jer će u Zadru prezimiti 1203. Aleksijevi poslanici nude nagrade za pohod na Carigrad, potrošene su zalihe hrana te

križari povučeni ponudom odlaze iz grada prije napuštanja grada, dužd je dao srušiti zidine uz mora i pojačati one s kopnene strane radi

lakše obrane u slučaju borbe s hrvatsko-ugarskom vojskom obnovom vlasti hrvatsko-ugarskog kralja, grad postepeno oživljava i u njega se počinje

vraćati staro stanovništvo

Domald (izabran za kneza 1204.) imao značajnu ulogu kod oslobođenje grada od križara. Pretpostavlja se da je pomagao oko izgradnje Novog Zadra, tj. Biograda u koji su prebjegli brojni Zadrani. Po njihovom povratku u Zadar, Biograd je dobio naziv Stari Zadar i to se ime u talijanskom obliku Zara Vecchia održalo do danas. 1205. godine Zadrani potpisuju ugovor s duždom Rainierijem Dandolom, radi zaštite od mogućih novih mletačkih napada. Ludovik I. Anžuvinac uspio je poraziti Veneciju i vratiti grad pod svoje okrilje mirom u Zadru, dana 13. veljače 1358. godine.

64

"dignuto" s Interneta

tzv. Stogodisnji hrvatsko-turski rat          U drugoj polovici 15. st. nastavljaju se stalni napadaji Osmanlija iz okupirane Bosne prema Hrvatskoj. Njih, zapravo, vode pretezito domaci, islamizirani begovi od kojih su mnogi donedavno bili katolicima. Bio je to stalni “mali rat” na granici koga vode Turska i Hrvatska. Tako su vec 1465. oni osvojili Blagaj na Sani, nekoc grad hrvatskih velikasa Babonica i sjediste hercega Hrvoja Vukcica Hrvatinica. Godine 1471. zauzimaju Pocitelj na Neretvi, a 1482. pada i Herceg-Novi, posljednji slobodni dio Hercegovine. Uzalud je Nikola Ilocki, hrvatski velikas imenovan za kralja Bosne (1471.), a kralj Matijas Korvin 1480. prodro u Bosnu cak do Sarajeva. U tim teskim vremenima Hrvati su uspjeli 1491. pobijediti tursku vojsku koja se vracala s pohoda u Kranjskoj. Ali sve je izgledalo izgubljeno kad je hrvatsko plemstvo 1493. tesko potuceno na susjednom Krbavskom polju. Medjutim, poraz Hrvata na Krbavi bio je najava i pocetak stogodisnjeg obrambenog rata u kome su Hrvati hrabro branili svaku stopu svoje zemlje. I dok su Osmanlije od 1453. do 1482. osvojili Carigrad, srusili Bizantsko Carstvo i pokorili brojne kraljevine, Hrvati su u stotinu godina izgubili samo pedesetak kilometara u dubini svoga prostora. Sacuvali su uski pojas svoje drzave koji su sami nazivali “ostatcima ostataka” nekoc snaznoga hrvatskog kraljevstva

ANTE STARČEVIĆ - otac domovine - ( 1823 .- 1896 .), hrvatski političar , publicist, književnik . Pored političkih aktivnosti bavio se poviješću, filologijom, književnom kritikom, filozofijom, pisanjem pjesama, drama i političkom satirom. 1846. je dobio počasnu titulu doktora filozofije u Pešti od onda se odlučuje posvetiti borbi za slobodnu i suverenu Hrvatsku. Danas se često naziva ocem domovine.

1861. izabran je u Hrvatski sabor kao zastupnik (1865., 1871. i 1878. do 1896.g.) najgovorljiviji zastupnik hrvatske neovisnosti - protivnik bilo kakvoj uređenje zemlje u sklopu sa Austrijom i Mađarskom jedan od suosnivača Stranke prava, (uz Eugena Kvaternika) govori da je najvažnija stvar osloboditi se od Austro-Ugarske hegemonije aHabsburšku dinastijusmatra najveći neprijatej hrvatskog naroda više puta zatvaran, a nakon Kvaternikova ustanka u Rakovici (zatvoren, Stranka prava raspuštena)

protivnik klera - smatra iz krivicima za zaostalost masa i službu tuđincima. vjerovao u jačinu hrvatskog naroda, građanske slojeve i inteligenciju, "Bog i Hrvati" -poznata uzrečica Starčevićea pod utjecajem ideja francuske revolucije borio se protiv ostataka feudalizma i zalagao se za demokratizaciju političkog života, pobornik demokratskih narodnih prava i političkih sloboda.

U jedinstvenoj zajednici Južnih Slavena svi bi se trebali zvati -Hrvati, Srbe naziva pogrdnim imenom, kasnije odustaje od te ideje i govori da ime nije važno nego da svi rade za narod i za domovinu, je 28. veljače 1896. godine u Zagrebu u 73-oj godini života. Sahranjen je, prema vlastitoj želji, u crkvi sv. Mirka u zagrebačkim Šestinama, a spomenik je izradio Ivan Rendić.

65

STJEPAN RADIĆ - ( 1871 - 1928 .), hrvatski političar -Njegov lik je na hrvatskoj novčanici od 200,00 kn.Već se od mladosti zanimao za politiku, tako da je iz političkih razloga isključen je iz sedmog razreda

1891. upisuje se na zagrebački Pravni fakultet, ali je isključen 1893. zbog javnog napada na bana Khuena i osuđen na četiri mjeseca strogog zatvora.

1895.g. u studentskom pokretu sudjeluje u spaljivanje mađarske zastave prilikom posjeta Franje Josipa I. Zagrebu.

Zbog isključena sa zagrebačkog Pravnog fakulteta nastavlja studij na praškom sveučilištu. No, uskoro je isključen i s praškog sveučilišta, a odmah zatim i s peštanskog tako da mu je daljnij studij onemogućen na čitavom području Austro-Ugarske Monarhije.

Počeci njegove političke djelatnosti vezani su upravo uz borbu protiv mađarizacije. Od 1902. - do 1906., glavni je urednik mjesečnika Hrvatska misao S bratom Antunom 1904. godine osniva HPSS (Hrvatska pučka seljačka stranka) - stranku

koja na izborima za Hrvatski sabor dobiva devet mandata. U Hrvatski sabor prvi puta je izabran 1908. godine u izbornom kotaru Ludbreg. Godine 1912. u doba Cuvajeva komesarijata ponovo je u zatvoru. U studenome 1918. godine na sjednici Narodnog vijeća suprostavlja se centralističko-

hegemonističkom načinu ujedinjenja južnoslavenskih zemalja.Tada je izgovorio rečenicu: "Srljate kao guske u maglu."

Godine 1920. stranka mijenja naziv u HRSS (Hrvatska republikanska seljačka stranka 1927. Radić sklapa koaliciju sa Samostalnom demokratskom strankom (koju je vodio

Svetozar Pribićević) i nastaje Seljačko-demokratska koalicija kojoj je Radić bio na čelu. 1928. dobio je mandat ali nije sastavio vladu. Dana 20. lipnja 1928. godine revolverskim hicima dvorski agent i zastupnik Radikalne

stranke Puniša Račić usmrćuje zastupnike HSS-a Pavla Radića, Đuru Basaričeka i smrtno ranjava Stjepana Radića

Stjepan Radić preminuo je 8. kolovoza 1928. u Zagrebu. Sahranjen je 12. kolovoza u Zagrebu na Mirogoju.

ANTE PAVELIĆ (1889-1959.)Ante Pavelić rođen je 14. srpnja 1889. u hercegovačkom selu Bradini na Ivan planini, gdje su se njegovi roditelji, otac Mile (pružni radnik) i majka Marija, doselili iz Krivog Puta u Lici. U svoje gimnazijsko doba pristupa Hrvatskoj stranci prava (HSP). Nakon što je maturirao upisuje se na Pravni fakultet u Zagrebu. Pravo je diplomirao 1914., a već naredne godine (1915.) stekao je doktorat prava te se iste godine i započeo stručnu praksu kao odvjetnički perovođa u odvjetničkoj pisarnici . (1918. radi kao samostalni odvjetnik te ulazi u vodstvo HSP-a. (1921.) izabran je za zastupnika u gradskoj skupštini grada Zagreba. Pored toga imao je još jednu zadaću - u ime HSP-a bio je kontakt-osoba s Nikolom Pašićem, a u cilju slabljenja stranke Stjepana Radića.Nakon što je 1927. izabran za zagrebačkog pokrajinskog zastupnika u lipnju iste godine predstavljao je zagrebačku gradsku općinu na europskom kongresu gradova u Parizu. Na povratku u Rimu je izaslaniku talijanske vlade Davanzatiju u ime HSP-a predao promemoriju u kojoj se Italiji nudi suradnja u rušenju Jugoslavije. U skladu s tim očekuje talijansku pomoć u uspostavi i zaštiti nezavisne hrvatske države, te iznosi spremnost na teritorijalnu, političku, gospodarsku i vojnu prilagodbu talijanskim interesima. Na parlamentarnim izborima 1927. izabran je, zajedno s Trumbićem, za zastupnika na listi Hrvatskog bloka. U svojim govorima u beogradskoj skupštini istupio je protiv velikosrpske politike i izjašnjavao se za hrvatsku samostalnost i neovisnost. Unutar stranke posebno se posvetio radu s omladinom te pokrenuo listove Starčević i Kvaternik. Poslije atentata na prvake Hrvatske seljačke stranke 1928. pristupa Seljačko-demokratskoj koaliciji. Tada pokreće list Hrvatski domobran s programom ostvarenja samostalne hrvatske države, a 1. listopada 1929. osniva istoimenu organizaciju za borbene akcije.

66

Nakon proglašenja šestosiječanjske diktature 1929. odlazi u emigraciju. Prvo odlazi u Beč, a zatim u Budimpeštu da bi se potom preselio u Sofiju. S vođama makedonske emigracije u Sofiji 20. travnja 1929. potpisuje deklaraciju o uzajamnoj pomoći Makedonaca i Hrvata u rušenju Jugoslavije i stvaranju nezavisnih država Hrvatske i Makedonije. Istovremeno u Beogradu ga je Sud za zaštitu države 17. srpnja 1929. osudio na smrt u odsutnosti. U Italiji, potkraj 1930., osniva tajnu revolucionarnu nacionalisticku organizaciju Ustaša - hrvatska revolucionarna organizacija (UHRO) s ciljem razbijanja Jugoslavije i uspostave neovisne hrvatske države uz pomoć Italije. Tada uzima naslov poglavnika, a ustaški pokret organizira na vojnim i urotničkim načelima. U drugoj polovici 1931. u Italiji osniva prvi logor za vojnu obuku u mjestu Bovegno u pokrajini Brescia, te inicira osnivanje drugih takvih logora u Italiji i Mađarskoj. U Glavnom ustaškom stanu 1. lipnja 1933. obznanjuje Načela ustaškog pokreta u 17 točaka i kao cilj pokreta ističe uspostavu samostalne i nezavisne hrvatske države "na čitavom njezinu povijesnom i etničkom području, što se ima pravo provesti svim sredstvima, pa i silom oružja". Sukladno deklariranim načelima inicira i organizira promidžbene akcije, atentate i diverzije. Godine 1932. organizira Velebitski ustanak, a 1934. atentat u Marseillesu na jugoslavenskog kralja Aleksandra. Stoga je ponovno osuđen na smrt u odsutnosti. Nakon marsejskog atentata, pod pritiskom Francuske, talijanske ga vlasti 17. listopada 1934. uhićuju i zatvaraju u Torinu gdje ostaje u zatvoru sve do 1936. godine. Do kraja listopada 1936. dovršava opsežni elaborat za njemačko Ministarstvo vanjskih poslova pod naslovom: "Hrvatsko pitanje". Nakon približavanja Jugoslavije i Italije te sporazuma Ciano-Stojadinović (1. travnja 1937.) izdaje odredbu kojom razrješava ustaše djelatne službe i raspušta sve logore na području Italije. Nakon pada Milana Stojadinovića, te talijanske okupacije Albanije i priprema za napad na Jugoslaviju, poziva ga talijanski ministar vanjskih poslova Ciano (23. siječnja 1940.) i dogovara s njim plan akcije koji uključuje podizanje ustanka u Hrvatskoj, talijansku vojnu intervenciju, uspostavu nezavisne Hrvatske pod talijanskom zaštitom i njezin ulazak u monetarnu i carinsku, zatim i u personalnu uniju s Italijom. Nakon beogradskih događanja (27. ožujka 1941.) prvi ga put prima Mussolini (29. ožujka), a kada je Slavko Kvaternik u njegovo ime proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku (NDH) 10. travnja 1940., ponovo ga prima Mussolini dan kasnije (11. travnja) i odobrava mu ulazak u Hrvatsku. Na čelu skupine ustaša vraća se u Hrvatsku i preuzima vlast. U Zagreb stiže 15. travnja 1941. i kao poglavnik NDH imenuje prvu hrvatsku državnu vladu. U vladi je uzeo položaj predsjednika vlade i ministra vanjskih poslova. Potom osniva domobranstvo i organizira upravnu i diplomatsku službu; preoblikuje ustaški pokret u jedinog nositelja političke volje i mijenja mu ime u Ustaša - hrvatski oslobodilački pokret (UHOP). Ujedno uspostavlja Glavni ustaški stan (GUS) kao organizacijsko-političku, a Ustašku vojnicu i Ustašku nadzornu službu (UNS) kao vojno-policijske poluge režima. Nakon pregovora s Cianom 25. travnja u Ljubljani i s Mussolinijem 7. svibnja u Tržiču (18. svibnja 1941.) potpisuje Rimske ugovore. Tim ugovorima velik je dio hrvatske obale i otoka prepušten Italiji, a ujedno prihvaćen talijanski politički, gospodarski i vojni nadzor na djelu Nezavisne Države Hrvatske, te je hrvatska kruna ponuđena talijanskom vojvodi od Spoleta Aimoneu. Drugi dio novostvorene države prepušten je pak pod njemački nadzor i time je praktično NDH bila podijeljena na talijanski i njemački dio. Početkom lipnja 1941. Pavelić prvi put posjećuje Hitlera, a 15. lipnja 1941. u Veneciji potpisuje pristupanje NDH Trojnom paktu. Odnose unutar NDH riješava terorom. Tako već 17. travnja donosi Zakonsku odredbu za obranu naroda i države, koja vrijedi retroaktivno i predviđa samo jednu kaznu, smrtnu, za djela povrede časti i životnih interesa hrvatskoga naroda. U Hrvatskoj je uspostavio totalitarni sustav po uzoru na nacistički režim u Njemačkoj, donio rasne zakone, uspostavio koncentacijske logore i podržavao nasilje nad dijelom stanovništva, unatoč prosvjedima Katoličke crkve na čelu s nadbiskupom Alojzijem Stepincem. Zabranio je sve stranke i udruge, te uspostavio osobnu diktaturu. Na poticaj umjerenih ustaških prvaka (početkom 1942.) ublažava teror pa tako u siječnju 1942. saziva Hrvatski Državni Sabor, premješta Vlatka Mačeka iz Jasenovca u Kupinec i pušta zatvorene zastupnike i pristaše Hrvatske Seljačke Stranke (HSS), Srbima priznaje status pravoslavnih državljana i donosi odredbu o osnivanju Hrvatske pravoslavne crkve, a u listopadu 1942. uklanja s dužnosti Eugena Kvaternika, jednog od glavnih provoditelja politike terora.

67

Nakon puča maršala Badoglia i pada Mussolinija, napušta mjesto predsjednika vlade i 2. rujna 1943. na to mjesto imenuje N. Mandića, a nakon kapitulacije Italije, 10. rujna 1943. godine objavljuje Državnopravnu izjavu o razrješenju Rimskih ugovora. U listopadu iste godine prekida pregovore o stvaranju koalicijske vlade, koje su s njegovom suglasnošću N. Mandić i M. Lorković vodili s čelnicima HSS-a. Time je sudbinu NDH vezao uz sudbinu nacističke Njemačke, te je potkraj listopada 1944. zasutavio akciju M. Lorkovića i A. Vokića za odvajanjem NDH od Njemačke. U travnju 1945. sudjelovao je u kombinacijama Draže Mihailovića i Lava Rupnika o stvaranju srpsko-hrvatsko-slovenskog antikomunističkog bloka. Zagreb je napustio 6. svibnja 1945. te preko Austrije i Italije otišao u Argentinu. U emigraciji osniva 1956. Hrvatski oslobodilački pokret (HOP). Nakon što je na njega pokušan atentat (10. travnja 1957.) u mjestu Lomas del Palomar kraj Buenos Airesa, gdje je živio pod lažnim imenom, prisiljen je napustiti Argentinu. Stoga odlazi u Španjolsku gdje je na vlasti Franco. U Španjolskoj, točnije Madridu i umire 28. prosinca 1959. godine.

Za života je objavio više političkih i literarnih radova te dvije knjige: politički roman Lijepa plavojka (1935.) i političku raspravu Strahote zabluda (1938.). Njegova kćerka Višnja objavila je 1968. knjigu njegovih sjećanja Doživljaji.

- the end -

68