povijest pedagogije w.bohm

8/20/2019 Povijest Pedagogije W.Bohm

1/14


2/14

pojmovnih koordinata dvaju poredaka 1 logosa i polisa 1 porodi različite modele pedagoškog

mišljenja koji su inspiriraju"i do danas.

Odgoj kao umijeće u sofista

2ofisti utemeljuju zapadnu pedagogiju i svojim mišljenjem pokre"u prvo

prosvjetiteljstvo. U središtu njihova interesa 1 za razliku od predsokratova&a 1 stoji čovjek i

njegove tvor!e ' od jezika do političkog ureenja. 2vojim pozivom sofisti smatraju

poučavanje graana koje nije samo puko umije"e# nego umije"e koje se može i naučiti. 2vrhu

poučavanja vide u opremanju korisnim znanjima i vještinama koje omogu"uju konkretna

postignu"a u životu# a metod kojim se sofisti koriste jeste te&hne retorike 1 umije"e

uvjerljivog govora kojim se do!iva suglasnost. U značajne sofiste spadaju Protagora# 3orgija

i 4ipija.

Isokratov retorički humanizam

sokrat (567'668. pr.*r.) kritizira sofiste z!og svoenja retorike na isprazan govor# te

svojom kulturnom pedagogijom 1 izjednačavanjem mišljenja i jezika ' pot&rtava važnost

dijaloga u umnom o!likovanju zajedničkoga društvenog života.

Sokratova pedagoška pitanja

2okrat (oko 59:'6;;. pr.*r.) temeljno pitanje filozofije vidi u spoznaji sama se!e# ali

ne kao kakav usamljenički refleksivni čin nego kao dijalog s drugima i u neprestanoj igri

pitanja i odgovora. e postoji konačno znanje# a odgoj se sastoji u tome da znanje vazda

tražimo 1 razgovaramo# pitamo# osvješ"ujemo i o!likujemo život na vlastitu odgovornost.

$no što nije mišljeno# nije ni vrijedno življenja. e misliti znači !iti neo!razovan. 2okrat

definira metodske korake odgoja koji su u temelju zapadne pedagogije ' ironija# dijalektika#

majeutika (!a!ička vještina) ' i koji pedagoga profiliraju ne kao onog koji zna pedagoškesisteme nego kao odgajatelja koji egzisten&ijalno promišlja odgoj postavljanjem pitanja i

razmišljanjem.

!atonova dr"ava odgoja

Platon (5


3/14

pedagogija su nužno upu"ene jedna na drugu# jer slijede ist zada"u+ politika organizira i

odgaja polis# a pedagogija odgaja graanina kao slo!odnog čovjeka. 2amo je slo!odan čovjek

sposo!an upravljati vlastitim životom kao i životom zajedni&e.

Odgoj i pedagogija kao praksa u #ristote!a

=ristotel (685'6


4/14

Božje dijete i koji svoj &jelokupni život i djelovanje tre!a živjeti kao Božju riječ.

*rš"anstvo izrasta iz židovske tradi&ije i kasnoantičke filozofske !aštine i postulira

pedagogiju vjere koja egzistira u napetosti izmeu sadržaja vjere i čina vjere. U prvom je

sadržana Božja riječ# a u drugom svjedočenje Božje riječi kroz vlastiti život s nadom u

spasenje. Aok 2okrat i Platon zasnivaju odgoj (graanina polisa) na pravednosti# temelj je

krš"anskoga odgoja na lju!avi prema Bogu i prema !ližnjemu. U tom smislu težište se antičke

pedagogije spoznaje i znanja u krš"anskoj pedagogiji pomjera na djelovanje i vjeru.

2redišnji antropološki i pedagoški pojam jeste pojam oso!e (sv.=ugustin) iskazan u jedinstvu

pam"enja# uma i slo!ode 1 misao je oso!nog se!eiz!ora. ndividuum se raa i potpuno je

odreen prirodom# a oso!a se postaje u umu utemeljenim djelatnim slo!odnim iz!orom.

$so!a je sama prin&ip i su!jekt svoga vlastitog svijeta pa je i odgoj shva"en kao

samoo!likovanje (uvid# iz!or# odluka)# a ne o!likovanje nekog drugog.

Predstavni&i+ =ugustin# >oma =kvinski# ikard od sv.Ciktora# Petar =!elard#

srednjovjekovna skolastika (=nselmo Danter!urEjski) i mistika (Foakim iz Giore# ?eister

@&khart# =ngelus 2ilesius# Fako! Bohme# >erezija =vilska# van od *riža...).

Renesansa i reforma%ija

Fa sam jedan i htio !ih ostati jedan sa so!om 1 misao je novoga vremena i samosvijesti

novopro!uenoga čovjeka koju je osmislio Gran&es&o Petrarka (H6:5'H695)# a z!og koje "e ga

Bernhard 3. označiti kao prvoga modernog čovjeka. @uropski preporodni pokret 1 iznikao iz

o!razovnoga pokreta talijanske renesanse i unutar&rkvene reforma&ije ' uz svo !ogatstvo i

različitosti polaznih ideja i posljedi&a reformatorskog djelovanja u mnogim o!lastima života#

vra"a# s jedne strane# ideju pedagogije iz o!zora unutarnje preo!raz!e čovjeka zarad spasenja

po !ožanskoj milosti u umne snage povijesno'konkretnoga čovjeka sposo!nog da spozna

istinu# čini do!ro i stvara lijepo. 2 druge strane# još uvijek u o!zoru religijskoga pojmovlja#

ističu se zahtjevi za op"im o!razovanjem i uspostavljanjem škole kao mjesta od kojeg tre!a

početi popravak čovječanstva (poče&i moderne pedagogije). $vo vrijeme ponudilo je

čovječanstvu mnoštvo intrigantnih ličnosti koje# analogno prijelazu od predsokratovske

filozofske misli k 2okratu# ponovno stavljaju čovjeka u središte svoga filozofskoga (i

pedagoškoga) mišljenja. @razmo oterdamski (H577'HI67) uzdiže odgoj čovjeka do drugog

roenja. Pi&o della ?irandola (H576'H5;5) ' čiji je tekst ,$ dostojanstvu čovjeka- označen

kao rodni list moderne pedagogije 1 !it čovjekova dostojanstva vidi u slo!odi (čovjek može

postati sve i sam !irati svoje mjesto i ulogu). Fuan Juis Cives (H5;


5/14

humanist# nastavljaju"i na ?irandolu# u ,Pripovijesti o čovjeku- kroz teatarsko uprizorenje

ponašanja čovjeka# životinja i !ogova# razvija misao da su ljudi slo!odniji i veličajniji od

samih !ogova. eformisti Juther#/Kingli#Dalvin... iznose radikalnu kritiku tradi&ionalnoga

odgoja i dovode u pitanje autoritet *atoličke &rkve kao posredovatelji&e milosti te#

naglašavanjem individualizma# oso!ne slo!ode i odgovornosti# postuliraju pedagogiju

neposrednog odnosa čovjeka prema Bogu snagom oso!ne vjere i od Boga !lagonaklono

izražene mu milosti.

Arugi značajni predstavni&i renesanse# humanizma i reforma&ije su+ Aante# Bo&&a&&io#

G.a!elais#. *uzanski (teza o stvaralačkom čovjeku kao drugom !ogu)# G.Petrarka (pokre"e

trajnu diskusiju o čovjeku i njegovu dostojanstvu)# D.de Bovelles# P.?elan&hton (učitelj

jemačke)# J.von anke# .Jojolski# 3.Bruno# F.=.*omenski (najve"i pedagoški genij što ga

je svijet dao# vrhuna& pedagoškog mišljenja renesanse 'humanizma)# =.4.Gran&ke (škola kao

totalna ustanova vrhuna& reformatorske pedagogije).

Odgoj i prosvjetite!jstvo

Prosvjetiteljstvo valja razumjeti kao epohu znanstvenih istraživanja i suz!ijanja

praznovjerja te kao program djelovanja koji mo" uma uzdiže nad autoritetom i tradi&ijom. U

značenju programa prosvjetiteljstvo afirmira empirijsko'osjetilnu spoznaju i ra&ionalno

poimanje svijeta koje u sumnji vidi orue spoznaje. Propitivanjem svega u sumnji čovjek

dolazi do samorefleksije 1 uvijek misli se!e ' kao posljednje utočište z!ilje. U temeljima

filozofije i pedagogije prosvjetiteljstva misao je . Aes&artesa (HI;7'H7I:)# G.Ba&ona (HI7H

H7rapp# Cillaume...) koja je

više usmjerena na reformiranje odgoja i škole iz duha prosvjetiteljstva nego na njihovo


6/14


7/14

odgoja kroz razne odgojne eksperimente. ezultati tih eksperimenata su uglavnom !ili loši# a

primjenjeni na njegovu sinu odveli su ga u egzisten&ijalnu katastrofu.

'ant i idea!istički pojam odgoja

mmanuel *ant (H9


8/14

2 one strane saplitanja o liti&e i ponore 4egelova filozofskog pojmovlja# pojednostavljeno

koliko je to mogu"e# ključno je 4egelovo razumijevanje pojma o!razovanja kao napetog

pro&esa sučeljavanja čovjeka i svijeta. >ežak je to rad u kojemu dolazi do preo!raz!e

individuuma u oso!u u svojstvenom pozivu da služi čovječanstvu. >aj pro&es# kao ni svaki

drugi težak rad# nije pra"en naklonoš"u šire pu!like.

S%hi!!er) *ro&e! i romantička ideja igre

Griedri&h 2&hiller (H9I;'H8:I) i Griedri&h Gro!el (H98


9/14

značenje čovjekovih odgojnih napora konačni smo iako stalno težimo !eskonačnoj spoznaji i

istini što znači da smo samo relativno slo!odni# ali zato apsolutno odgovorni i upu"eni na

vlastito dostojanstvo.

Griedri&h ietzs&he (H855'H;::) !lizak je *ierkegaardu po gledanju na važnost

pojedinačne egzisten&ije. Bespoštedni kritičar zapadne kulture (filozofije# religije# morala) za

koju je mislio da je došla do svoga kraja. U tom smislu odriče važnost svemu op"em# a

smisao vidi u težnji k znanju i istini pomo"u kojih čovjek može iz!je"i zaro!ljenost u prividu.

?iguel de Unamuno (H875'H;67)# španjolski pjesnik'filozof# u knjizi ,Jju!av i

pedagogija- ruga se na račun pedagogije i znanstvenog o!likovanja čovjeka. Pedagogiju

naziva kokotologija 1 znanost o slaganju papirnih pti&a. /nanstvenom odgojnom tretmanu

Unamuno suprotstavlja roditeljsku lju!av# do!rotu# pažnju.

@!erhard 3ries!a&h (H88:'H;5I) svoju kritičku pedagogiju utemeljuje na de'

teologiziranom pojmu egzisten&ije (kritika teološkog pojma egzisten&ije kod *ierkegaarda)# a

njegovu misao o odgovornosti dijaloški ustrojenog su!jekta prihvata i dalje razvija @manuel

Jevinas (H;:7'H;;I).

>heodor Ballauf (H;HH'H;;I) i udolph Berlinger (H;:9'H;;9) u filozofijama

o!razovanja i slijede"i 4eideggera čovjekovu prisutnost u svijetu vide kao egzisten&ijalnu

!rigu što je mišljena kao personalna svjetska narav čovjekova. $vako shva"ena čovjekova

narav istodo!no uključuje i prin&ip pragmatičnosti i prin&ip čovjekova suživota# pa je odgoj

zamisliv i mogu" samo kao odgoj čovjeka kao su!jekta u &jelovitu iskustvu egzisten&ije kao

!rige.

/aključno+ Gilozofija egzisten&ije utvruje personalni temelj pedagogije. >eorijske i

praktične grani&e ove pedagogije su u spoznaji neraspoloživog dostojanstva oso!ne strukture

same ljudske prakse. ?ogu"nosti pedagogije (i etike) temelje se upravo na činjeni&i da oso!a

ne može !iti proglašena raspoloživim o!jektom !ez trajnih posljedi&a i za pedagogiju i za

etiku.

Di!the. i te!eo!ogija duševnog "ivota

Wilhelm AiltheE (H886'H;HH) zauzima važno mjesto u povijesti pedagogije iz

najmanje dva razloga+ odvojio je pedagogiju od prirodnih znanosti odredio pedagogiju kao

historijsko'hermeneutičku dis&iplinu.

/a razliku od prirodnih znanosti koje striktno odvajaju su!jekt od o!jekta spoznaje#

istraživanje čovjeka spada u o!last duhovnih znanstvenih dis&iplina koje čovjeka promatrajukao sastavni dio povijesno'kulturnih sklopova mišljenja i djelovanja koji ulaze u znanstveno


10/14

istraživanje. U tom smislu ti sklopovi nisu dio prirodne zakonomjernosti i ne mogu se

kauzalno'analitički o!jasniti nego tek hermeneutički razumjeti (hermeneutički krug

razumijevanja od &jeline k pojedinačnome i natrag# pri čemu jedno rasvjetljuje drugo).

AiltheE ne zasniva pedagogiju na eti&i%metafizi&i nego na psihologiji# pa ni svrha odgoja nije

u dostizanju op"evaže"ih 1 etičkih i metafizičkih 1 sadržaja nego u slijeenju unutarnje

svrhovitosti (teleologije) duševnog života koja uzima u o!zir danu odgojnu praksu 1 odnose

odgajatelja i šti"enika u njihovoj spe&ifičnosti 1 da !i u z!ilji našla razlog za to što se tre!a

dogoditi (inten&ionalan karakter odgoja kao !riga za mladog čovjeka u odnosu na zahtjeve

društvenih mo"i).

De/e. i pro&!em pedagoškog iskustva

Fohn AeKeE (H8I;'H;I


11/14

Odgoj koji po!azi od prirode

Fohannu 3ottlie!u Jei!nizu (H757'H9H7) pripada zasluga za poimanje odgoja kao

organskog samorazvoja utemeljenog na umu i slo!odnoj volji. *ritiziraju"i mehani&izam u

razumijevanju prirode# Jei!niz uvodi kon&ept monade 1 individualno pojedinačno !i"e koje

je aktivni &entar sile što u se!i nosi zakon svoga začetka i njegova nastavljanja.

?onade nisu ni stvorive niti su uništive !eskonačne su po !roju i neis&rpne u njihovoj

individualnoj različitosti. $ne se razvijaju iz se!e# iz svoga unutarnjeg središta i prin&ipa sile

te je odgoj monada nemogu" kao utje&aj koji dolazi izvana# odnosno odgoj se može zamisliti

samo kao razvoj koji izvire iznutra. deju prirodnog odgoja u smislu prate"e potpore prirodnih

pro&esa sazrijevanja i rasta# pedagoški je i pojmovno shvatio i prvi promislio Griedri&h

=.W.AiesterKeg (H9;:'H877)# koji prirodne sklonosti# interese i potre!e djeteta uzima za

pedagoško mjerilo. Aijete ne tre!a potčinjavati nekom vanjskom poretku kao što to npr.radi

&rkva nego mu dati da slo!odno i spontano razvija se i raste. omantički i neoromantički

pjesni&i uzdižu ovu pedagošku viziju na razinu poezije (ovalis# WodsKorth# ilke# Whitman#

/Keig sveto dijete# dijete je ota& čovjeka# život ne"e da !ude napravljen nego samo hranjen).

U prosvjetiteljstvu pojam prirode uzima se u značenju odgoja čovjeka kao vlastite svrhe# a u

H;.st.#pod utje&ajem prirodnih znanosti# pojam priroda se tumači u vezi s pojmom razvoj#

postvaruje se# uzima zdravo za gotovo (Jamar&k# 2pen&er# AarKin 1 toerije evolu&ije).

0ovjek je !i"e koje se organski razvija# odnosno razvoj slijedi unutarnje# djetetu

uroene zakone. $dgoj se razumije kao prate"a pomo" prirodno djelotvornih sila. $va misao

temelj je tzv.reformirane pedagogije u


12/14

(pravila i propisi) odnosno njihovim identifi&iranjem ističu zahtjev za to!ože o!jektivni i

znanstveni temelj pedagogije. *onstruktivizam čileanskog !iologa 4um!erta ?aturana

(H;


13/14

?arLa 1 shva"en# u konačni&i# kao otuenje čovjeka od svoje ljudske prirode 1 i definirao ga

kao opiranje pojedin&a da igra svoju društvenu ulogu# odnosno da pozitivno odgovori na

zahtjeve društva. >ime je ?erton iskopao i pokopao pedagošku ideju samoodreenja čovjeka.

Furgen 4a!ermas (H;


14/14

na činjeni&u grani&a odgoja. 2tvoren na sliku i priliku oso!noga Boga o!darenog umom#

slo!odom i jezikom kao mogu"nostima koje tek tre!a oz!iljiti# čovjek je osposo!ljen

o!likovati svoj život umno# slo!odno i komunikativno. Dilj postajanja oso!om 1 a to je

zada"a odgoja 1 omogu"iti je da taj mogu"i čovjek postane z!iljskim.

povijest pedagogije w.bohm

Documents