povijest svakodnevice
DESCRIPTION
Povijest svakodnevnog života običnog čovjekaTRANSCRIPT
POVIJEST SVAKODNEVICE
Francuska “nova historija” 60tih godina prošlog stoljeća
Engleska i američka socijalna povijest
istraživanja se počinju fokusirati na “mrvice”, odnosno na pojedinosti i priče u pozadini velikih
događaja
počinju se istraživati studije slučaja casestudies > antropološka metoda koja se fokusira na
jednu grupu, jedan lokalitet, jedan događaj i koja po principu pars pro toto (dio se tretira kao
cjelina) stvara sliku o određenoj sredini
Povijest svakodnevice nastaje u Zapadnoj Njemačkoj 1970tih, a glavni predstavnici su bili: Alf
Lüdtke i Hans Medick, a manje Lutz Niethammer
Tih godina raste javni interes za povijest, javljaju se “zeleni” i jačaju lijeve političke stranke
Willy Brandt (kancelar 1969.1974.) Ostpolitik > mirenje s istočnim blokom i Istočnom
Njemačkom
javlja se potreba za revizijom povijesti Treći Reich > kako je to bilo moguće?
1980./81. Projekti “Svakodnevni život pod Nacionalsocijalizmom” i “Socijalna povijest
svakodnevnog života” dobili su predsjedničku nagradu za njemačku povijest
Povijest svakodnevice izranja iz socijalne historije za koju sve više jača interes 1970tih
godina
SOCIJALNA HISTORIJA proučava: radničku klasu 19. i 20. st., položaj žena, pitanje
mobilnosti, obitelj i spolnost, institucije (zatvori, bolnice, tvornice…) i probleme gradskih naselja
Povijest svakodnevice ide korak dalje > 1. Želi se odmaknuti od socijalne historije koja ne
gleda malog čovjeka kao dio velike povijesti.
2. Želi izbjeći starije metodološke prakse koje narod vežu uz politiku (Marx i Engels).
3. Optužuje analitičku povijest koja ne vidi malog čovjeka
4. Želi se obračunati s nacističkom prošlošću
U povijest svakodnevice ČOVJEK i NJEGOVO ISKUSTVO su glavni predmeti istraživanja
svakodnevicu se želi prikazati “iznutra” i “odozdo”, a ne istraživačkim pitanjima, pojmovima i
teorijama
istražuju se obrasci iz iskustva svakodnevnog života koji se svode na kulturu (a ne samo
društvo)
“Povijesni gubitnici” žrtve povijesnog i ekonomskog napretka koji su bili izostavljeni iz
dosadašnjih istraživanja. Na njih se nije obraćala pažnja.
Povijest svakodnevice povezana je sa sociologijom i antropologijom. Bavi se životima i
patnjama malih ljudi
U istraživanjima povijesti svakodnevice potrebno je:
1. Stvaranje novog terena za dobivanje empirijskih podataka
2. Izbjeći subjektivnost procjene. Potrebno je koristiti metode i teorije etnologije i kulturne
antropologije, te sociologije
3. Potrebna je sistematična decentralizacija, odnosno mikrohistorijski pristup.
4. Ne zanemaruju se velika povijesna događanja.
5. Ne zanemaruju se političke dimenzije povijesti.
6. Istraživanja nam pomažu da temeljitije upoznamo kontekstualnost povijesnih situacija koje su
dovele do sadašnjeg vremena.
Guido von List (1848.1919.) začetnik neopoganskog pokreta
svastika sanskrt > blagostanje, dobra sreća, simbol sunca i vatre u Aziji i Americi. Službeni
amblem Nacionalsocijalističke partije 1920. kao strogo “nordijski” simbol simbol arijevske
nadmoći
Tada se razvijaju mnoga neopoganska društva u Njemačkoj i Austriji. 1930. tom društvu
priklonio se i Adolf Hitler
Herodot (484.425.) o Perzijancima etnocentrizam
Gaj Kornelije Tacit (56.117.) Germania
Agricola Tacitov punac, general rimskih legija u Britaniji
Abu Rayhan AlBiruni (973.1048.) arapski znanstvenik, prvi pravi profesionalni
antropolog. Proveo je 20 godina u Indiji. Smatra se ocem indologije > proučavao je sanskrt,
vedske zapise, hinduizam, običaje… > kako bi što bolje upoznao neprijatelje
Marko Polo (1254.1324.) knjiga Il milione
Ibn Battuta (1304.1368.) marokanski putopisac, iz grada Rabata. Obišao je cijeli islamski
svijet do južne Indonezije
Stanje u Europi
16. st. > doba velikih geografskih otkrića i putovanja, doba misionarstva, vjerski ratovi
> svijest o visokoj civilizaciji u Kini (umjetnost, etika, mudrost svetih osoba
konfucijanizam, književnost…)
> u Indiji: stoljetna tradicija štovanja svetih spisa, meditacija i traganje za Bogom
> Američki Indijanci štuju Vrhovno Biće
Doba prosvjetiteljstva vraćanje temeljnim vrijednostima u Europi
Antropologija 1879. u SADu na sveučilištu u Rochesteru osnovana kao sustavna
disciplina. Sastoji se od riječi čovjek i studij. Proučavanje ljudskog roda na svim mjestima kroz
sve vrijeme njegovog postojanja. Cilj pružiti pouzdanu spoznaju o ljudskim bićima, što im je
zajedničko, a što različito
Antropolozi uobličavaju i provjeravaju hipoteze ili moguća tumačenja opaženih pojava.
Razvijaju pouzdane teorije, tumačenja potkrepljuju mnoštvom podataka. Nijedna teorija nije
potpuno sigurna. Nastoje biti objektivni. Upoznavaju se sa najsitnijim detaljima (religija, klima,
hrana, nazivlje i dr.)
FIZIČKA (BIOLOŠKA) ANTROPOLOGIJA proučava ljude kao biološke organizme,
ljudsku evoluciju. Kako smo postali to što jesmo? Proučava ljudsku raznolikost i odnos prema
okolini u kojoj smo živjeli i živimo
ARHEOLOŠKA ANTROPOLOGIJA pručava materijalne ostatke koje su ljudi ostavili
LINGVISTIČKA ANTROPOLOGIJA proučava ljudske jezike
KULTURNA ANTROPOLOGIJA ili ETNOLOGIJA (psihička, socijalna, religijska, urbana)
proučava kulturu i standarde po kojima ljudi žive. Nijedna osoba nije kulturnija od druge.
Proučava ponašanje, razgovara sa živim pripadnicima neke kulture
Etnografija/deskripcija istraživač odlazi živjeti s ljudima koje proučava
Opažanje s promatranjem najvrednija metoda istraživanja
Holistički pristup jedan od najznačajnijih principa antropologije
Osnovne istraživačke metode u kulturnoj antropologiji: 1. opažanje 2. sudioničko opažanje 3.
razgovor, otvoreni intervju 4. emski i etski pristup 5. istraživanja usredotočena na jedan
problem kako bi se razumio veći problem 6. longitudinalna istraživanja praćenje promjena
kroz duži vremenski period
EMSKI pristup istraživaču je bitno samo ono što subjekt misli i govori
ETSKI pristup istraživač sam zaključuje iz onoga što je saznao tijekom istraživanja
Društvo <> pojedinac <> kultura ne može jedno bez drugoga
Supkultura ili podkultura pojedinci koji pripadaju nekoj većoj kulturi i društvu, ali posjeduju
vlastite standarde ponašanja. Njeguju snažne međusobne odnose. Stvaraju osjećaj da su oni u
pravu i da je njihova percepcija ispravna. Nastaju kao rezultat komuniciranja i međudjelovanja
unutar skupine ili kada se samostalna kultura silom stavi pod kontrolu druge kulture (američki
Indijanci, Romi, Čečeni, nacionalne manjine…)
Kultura se uči! ENKULTURACIJA > prenošenje ideja i težnji izraženih jezikom
Kultura se temelji na SIMBOLIMA
Društvo čine pojedinci da bi društvo preživjelo mora uspijeti u balansiranju između interesa
pojedinaca i zahtjeva društva u cjelini
Društvo nudi nagrade za pridržavanje društvenih standarda/normi
Kulturni relativizam spoznaja da nijedna kultura nije bolja od druge i da nijedna nije
kulturno razvijenija od druge, iako je možda jedna na višem stupnju tehnološkog razvitka.
Kulturni relativizam objašnjava pogrešnost etnocentrizma (Herodotov govor o Perzijancima)
Upravo zbog etnocentrizma povjesničari počinju koristiti kulturnu antropologiju koja pridonosi
razumijevanju čudnih aspekata naše kulture i povijesti
1970tih dolazi do kulminacije kulturne antropologije u povijesti (socijalna povijest, povijest
svakodnevice, mikrohistorija...)
Clifford Geertz (1926.2006.) “The Interpretation of Cultures”, 1973. o razumijevanju
drugih kultura
Gusti opis (“Thick description” istraživanje kulture do
zadnjega detalja
Koristeći antropologiju shvaćamo različitosti povijesnih fenomena. Saznajemo više i bolje
razumijemo dimenzije koje su do sada bile nejasne ili potisnute u objašnjavanju procesa
modernizacije, industrijalizacije, birokratizacije, ekonomskog rasta…
KULTURNA HISTORIJA
Povijest mentaliteta
Škola Annales
Altagsgeschichte povijest svakodnevice
Historijska antropologija
Mikrohistorija kao historiografski pristup istraživanju povijesti nastaje u Italiji krajem
1970tih i početko 1980tih godina
1977. talijanski povjesničar Giovanni Levi poziva Carla Giuzburga na suradnju oko projekta
na mikrohistoriji, do tada nepoznatog termina u širim povjesnim krugovima
Međutim, taj termin javlja se i prije 1977. > Geroge R. Stewart, Pickett’s Charge: A
Microhistory of Final Charge at Gettysburg, 1959.
> Luis Gonzalez: Pueblo en vilo: Microhistoria de San Jose de Garcia, 1968. mikrohistorija
je matria historia. Istražuje podčinjene, ženske, sentimentalne svjetove majki koji se očituju u obitelji i
selu
Fernand Braudel (1902. 1985.) krajem 1950tih mikrohistoriju koristi u negativnom smislu,
kao sinonim za “povijest događaja”, tradicionalna povijest koja takozvanu povijest svijeta gleda
kao djelovanje protagonista koji upravljaju povijesnim događajima kao orkestrom
Jacques Le Goff, 1973. treba se koncentrirati na događaje koji se ponavljaju i na koje nas
upućuje etnologija. Obaraćanje pažnje na svakodnevicu običnog čovjeka, kako predlaže
etnologija, vodi do istraživanja mentaliteta kao nečeg što se najmanje promijenilo kroz povijesnu
evoluciju.
Takva povijest počinje se nazivati nova historija, a zapravo se radi o povijesti mentaliteta.
Braudel ju naziva historijskom antropologijom
Treba posegnuti za antropološkim, etnološkim i etnografskim radovima današnjih
predindustrijskih društava ili folklorističkim istraživanjima koja nam govore o mentalitetu, životu,
načinu razmišljanja takvih ljudi/društva
To dovodi do tzv. serijalne historije pokazuju kako se stvari ponavljaju, kako postoje isti
obrasci ponašanja u svim društvima i periodima
Carlo Ginzburg
talijanski povjesničar
začetnik mikrohistorijskog pravca
POTICAJ: 1.) u svim dosadašnjim historijskim pristupima “mali pojedinca” se svodi na
statistički broj
2.) arhivski podaci (crkveni, državni, pravosudni…) istražuju se po principu “neka
ti lijeva ruka ne zna što radi desna ruka
3.) Antropologija i etnologija ponudile su aparat pomoću kojeg možemo shvatiti
višedimenzialnost izvora kulturni relativizam i neetnocentričnost
4.) Cijela Italija je jedan veliki arhiv. Osim mnoštva “klasičnih arhiva” postoje i
gradovi, sela, ceste, ulice, ljudi; svi predstavljaju i govore o povijesti. Vrijeme je za novi način čitanja
izvora!
5.) Lav N. Tolstoj “Rat i mir”, 1869. u prijevodu: javni i privatni svijet
Mikrohistorija je intenzivna historijska istraživačka grana koja se usredotočuje na manju
jedinicu istraživanja, te postavlja velika pitanja na malim mjestima
To je etnografska povijest svakodnevice koja se posvećuje ograničenim fenomenima
Istražuje teme poput privatnosti, osobnosti, proživljenih iskustava (strasti) iste teme koje
predlažu pokreti feminizma
Kako doći do tih podataka pomoću arhivske građe?
1.) Pažljivo čitanje manjeg broja izvora
2.) “Paradigma dokaza” način sortiranja fragmentarnih tragova > nepoznati objekti mogu
nekad biti potpuno marginalni, a mogu nam dati važne odgovore
Ako se dovoljno ograničimo na područje istraživnja onda nam izvori dozvoljavaju da tražimo
poveznicu između malog čovjeka i društva
Kvaliteta je bolja od kvantitete
Ime malog čovjeka je početna točka iz koje se niti povijesti spajaju i pletu mrežu
Arhivska istraživanja kao detektivska rekonstrukcija potraga za detaljima i trivijalnim
stvarima
Bilješke inkvizicijskog procesa riječi koje govore okrivljenici stvaraju predodžbu o kozmosu
ljudi i društva o kojima ništa nismo znali
Ginzburg: Mikrohistorija: 1.) Rekonstruiranje pravog života
2.) Istraživanje nevidljive strukture unutar kojih je taj stvaran život
artikuliran
3.) Ispituje istinitost makrostruktura koje nam se serviraju kroz
povijest. Što je više makrohistorijskih nedoumica više je mikrohistorijskih rekonstrukcija
Primjeri: “Sir i crvi. Kozmos jednog mlinara iz 16. st.”, 1976.
Emanuel le Roy Ladurie, “Montaillou, village occitan de 1294. à 1324.”, 1975.
katarsko društvo koje se sklonilo pred inkvizicijom
Robert Darnton: “The Great Cat Massacre and Other Episodes in Frenc
Cultural History”, 1985. Jedan šef tiskare toliko je volio mačke da ih je tretirao bolje nego svoje
zaposlenike. Svijesni toga radnici u tiskari imitirali su i maltretirali mačke kraj šefove kuće kako bi šef
naredio da se mačke uklone. Sa zadovoljtsvom su na to pristali.
Natalie Zemon Davis: “Povratak Martina Guerrea”, 1983. Radnja se
odvija u francuskom selu u 16. st. Martin Guerre osam je godina bio u braku sa svojom suprugom. Od
oca supruge krao je žito. Ubrzo je pobjego, a sedam godina kasnije vratio se čovjek koji je tvrdio da je
Martin Guerre. Žena ga je prihvatila. U tri godine s njom je ima dvoje djece. Otac žene je u
međuvremenu umro. Očev brat Pierre zakinuo je Martinovu ženu za nasljedstvo i tako se našao u
sukobu sa nedokazanim Martinom. Pierre je saznao da je pravi Martin ostao bez noge u ratu i lokalni
sud je lažnoga Martina osudio na smrtnu kaznu. Martin se žalio višem sudu u Toulouseu. Na karju priče
dolazi pravi Martin, a lažni se kaje za svoje grijehe. Ispričao je kako su ga u jednoj lokalnoj birtiji
zamijenili neki vojnici sa pravim Martinom i tako je sve saznao i preuzeo identitet pravog Martina. Na
kraju je pogubljen.
Marginalni slučajevi funkcioniraju kao putokaz za otkrivanje realnosti koja nije uvijek
dostupna u dokumentima
Marginalne skupine
preduvjeti za optuživanje za vještičarenje u ranom novom vijeku (ali i danas)
kategorije:
1.) Oni koji se ne pridržavaju društvenih normi
2.) Oni koji izgledom odstupaju od “prihvatljivih normi” (ružni, nakazni, prelijepi…)
3.) Oni koji su za života došli u nepovoljan društveni položaj (udovice, siromasi…)
Sve kategorije potpadaju pod dva osnovna mehanizma selekcije: LJUBOMORA i
ODBOJNOST
Okidači za optužbe i progon:
teško prihvatljiva životnja stanja (bolest, smrt, suše, glad, elementarne nepogode, nevrijeme,
požari…)
traže se krivci, “žrtvena janjad” unutar sumnjivih društvenih grupa ili pojedinaca
Drugi ili Tvorbeni Drugi
Drugi/Drugost suprotno od Isti/istost
drugi od mene samog/nas samih
“drugačiji”, ali nije “samo” drugačiji, već sličan, a Drugi
Pojam Drugosti je u početku bio prvenstveno vezan za filozofska razmatranja svijesti
pojedinaca
Georg Wilhelm Friedrich Hegel (1770.1831.) svaka podsvijest traži postojanje drugog te
traži odvajanje od drugog kako bi započela sa sintezom sebe
Edward Wadie Said (1935.2003.) Orientalism, 1978.
drugost se počinje razmatrati u historiografskim,
sociološkim, psihološkim, antropološkim, ekonoskim i političkim konotacijama i implikacijama
konstruiranje Drugog (činjenje nekog Drugim Othering) počinje s gradnjom nacionalnih
identiteta početkom 16. stoljeća, jer čineći nekoga Drugim definiramo Sebe i Iste kao Nas
Drugi nisu uvijek stigmatizirani, ali se određivanjem Drugog želi označiti osobu ili grupu unutar
procesa kojim konstruiramo vlastite uloge, položaje unutar društva i značenja samih sebe. Imati
drugoga je neophodno pri stvaranju identiteta
činiti nekoga Drugim pospješuje razumijeti ono što je ovdje i što je tamo
činiti nekog Drugim podrazumijeva dehumanizaciju i demonizaciju određenih pojedinaca i grupa
što kasnije opravdava Nas da civiliziramo, izrabljujemo i podjarmljujemo te “inferiorne” Druge
činiti nekoga Drugim može biti unutar rasnih, etničkih, religijskih, političkih i geografski
definiranih kategorija ljudi
etnocentrizam suprotnost kulturnom relativizmu kojeg zagovara kulturna antropologija
Primjeri:
kršćani u Rimskom Carstvu za vrijeme progona (jedu djecu i orgijaju u katakombama,
koketiraju s nadnaravnim bićima…)
heretici kršćani demoniziraju i optužuje heretike za služenje đavlu i sl.
židovi srednjovjekovni antisemitizam, ismijavanje zbog nejedenja svinja…
protestanti pokolj protestanata u noći sv. Bartolomea u Parizu 1572. (povod: ženidba
Henrika IV.)
20. st. holokaust (II. svj. rat), rasna segregacija (SAD), apartheid (JAR)
ASKRIPCIJA i SAMOASKRIPCIJA
pojam koji uvodi norveški socijalni antropolog Fredrik Barth (r. 1928.) govoreći o etničkim
skupinama i njihovim granicama
etnički identitet ne počiva na (objektivnim) kulturnim raznolikostima, već na načinu na koji sami
sebe opisujemo i način na koji nas drugi opisuju
radi se o “grupnoj svijesti” postoji nešto drugačije od nas što se nalazi iza (nama) jasnih
granica (lokalizmi, regionalizmi)
radi se o prednacionalnom stanju
Brak u ranom novom vijeku
Sklapanje braka u kasnom srednjem vijeku nema jasne granice između zaruka i braka,
dugotrajan proces
1.) ZARUKE međusobni dogovor partnera i njihovih obitelji
2.) RITUAL VEZIVANJA razmjena prstenja (ili nečeg drugog)
3.) SVADBENO SLAVLJE vezano je uz preseljenje mlade
4.) BLAGOSLOV nije obvezan, dolazi prije ili poslije svadbe
u mnogim krajevima (Engleska, južna Francuska, dijelovi Njemačke) nije bilo neuobičajeno da
par počne živjeti zajedno i prije zaruka
o lokalnim običajima ovisi i vrijeme stupanja u spolne odnose prije zaruka, nakon zaruka,
negdje nakon svadbe
proces je dugotrajan i djeca se ponekad rađaju prije sklapanja braka
samo djeca vjenčanih roditelja imaju pravo na nasljedstvo (osim ako oporuka kaže drugačije)
Mišljenje Crkve
za brak je dovoljno: 1.) punoljetnost (muškarac 14 god., žena 12 god.)
2.) dobrovoljni pristanak nije nužno odobrenje obitelji
nije nužan nikakav ritual i Crkva zato pristaje i na tajne brakove (svjetovna vlast često NE)
ritual ipak postoji > izricanje pristanka > Crkva potiče ljude da ga vrše u prisustvu svećenika
koji ne vodi ritual, nego je samo svjedok
iz crkvene perspektive brak je događaj, a ne proces
Protureformacija
Reformacije potiče Crkvu da definira brak
Tridentski koncil (1545.1563.) definira brak kao sakrament i propisuje fiksne obrede
sklapanja braka
prije sklapanja braka župnik je u crkvi morao tri puta najaviti vjenčanje i ako nije bilo prigovora
ono se održalo
spolni odnosi dopušteni su samo u braku sve ostalo smatra se prostitucijom
Trebalo je nekoliko stoljeća da se nova pravila uvedu, a stari običaji zadržali su se u Alpama,
Španjolskoj i Francuskoj do sredine 18. st.
Protestantizam
M. Luther brak nije sakrament i mora se prepustiti svjetovnoj vlasti (ali u skladu s Biblijom)
u Engleskoj status braka dugo ostaje nejasan. Početkom 17. st. anglikanska crkva uvodi obred
vjenčanja, ali i dalje priznaje brakove sklopljene samo pristankom
1753. engleski zakon nalaže da se brak mora sklopiti pred svećenikom i da mora biti registriran
što je izazvalo veliki otpor
u Švicarskoj su osnovani posebni sudovi za bračna pitanja
protestantske zemlje i dalje ističu važnost zaruka
u svim protestantskim zajednicama važno je da brak bude javan i da za maloljetni par roditelji
daju pristanak
Razvod
Anglikanska crkva ga ne dopušta
Katolička crkva dopušta ga samo u ekstremnim slučajevima (pokušaj ubojstva, preljub, hereza,
nasilje), a nakon razvoda novi brak nije dozvoljen
većina protestantskih zajednica dopušta razvod u ekstremnim slučajevima, ali vrlo malo njih i iz
manjih razloga
pravoslavne zajednice dopuštaju razvod iz niza razloga. Muškarcu je lakše dobiti razvod nego
ženi. Konzumacija braka je često uvjet za pravovaljanost braka. Impotencija je valjani razlog za
razvod. Ređenje također poništava brak
Značenje imovinskog statusa
u nekim protestantskim zajednicama ekonomska sigurnost je kriterij za sklapanje braka (u
Augsburgu siromasima je zabranjeno sklapanje braka)
cehovi članovima dopuštaju brak tek kada izuče svoj zanat
sluge i kmetovi od svog gospodara traže dozvolu za brak
česte su nevjenčane zajednice i vanbračna djeca
u katoličkim zajednicama ređenje je često način zbrinjavanja prekobrojnih članova obitelji
Brak i kućanstvo
načini zasnivanja kućanstva:
1.) u nekim krajevima par ne živi zajedno (Koruška, Švicarska, dijelovi Ugarske i Balkana)
2.) mladenka dolazi u mladoženjinu obitelj (slavenske zemlje, južna Europa)
3.) par zasniva novo kućanstvo (sjeverozapadna Europa)
4.) mladoženja dolazi živjeti u obitelj mladenke (Bretagna, Apulija)
česta su odstupanja od pravila
Miraz
ako mladenka dolazi živjeti k mladoženji sa sobom donosi: sanduk/ormar, odjeću i krevet
(najvažnije)
mladenka često donosi i nešto novaca i preslicu, a ponekad i nešto zemlje i stoke
ako se zasniva novo kućanstvo i muž donosi miraz > u pravilu muž kupuje kuću, a žena ju
oprema
u brak se stupa tek kada par ima sredstva za uzdržavanje
prema kraju novog vijeka dob stupanja u brak uglavnom raste, kao i broj neoženjenih
negdje žena mora sama zaraditi svoj miraz (služavka, prodaja tkanja na Sardiniji). Žena stupa
u brak u dobi od 25 ili više godina
tamo gdje miraz plaćaju roditelji žene se udaju mlađe (1520 god.)
tamo gdje se mladenka seli u mladoženjinu kuću miraz u novcu nije problem. Parovi se
vjenčavaju rano i manje je neženja (slavenske zemlje)
Mogućnost izbora
U Poljskoj i Italiji bili su pokušaji ograničavanja prava na brak radi kontrole broja stanovnika
najsiromašniji često su imali najviše slobode
zemljoposjednici ponekad sve ostavljaju najstarijem sinu (ili najmlađem što je bio slučaj u
Austriji), a ostali se ne žene i njemu služe
ako se mlađi sin želi ženiti, mora otići s imanja
POSLUŠNOST na nekim područjima mlađi sin mora do smrti biti poslušan svome ocu ili
starijem bratu > suživot često nije funkcionirao > ubojstva i odlasci s imanja
u nekim područjima roditelji daju miraz mlađim sinovima (Engleska, Provansa), a negdje je to
bilo zakonom zabranjeno (Austrija, Francuska)
Gdje mlađi sinovi nisu dobivali ništa mogli su:
1.) ostati kod kuće (često su imali nezakonitu djecu)
2.) zarediti se
3.) otići u vojsku ili izučiti neki zanat
4.) otići u Ameriku
Gdje je postojala manufakturna proizvodnja bezemljaši su se češće ženili
Plemstvo
50% plemića ostajalo je neoženjeno
u katoličkim zemljama mlađi sinovi plemića postaju svećenici
tamo gdje nije bila sramota da se plemkinja uda za neplemića bilo je više vjenčanih (Katalonija)
takva praksa na nekim se područjima strogo osuđivala
Ženska prava
postojale su dobrotvorne udruge za miraze
sluškinje su često za plaću dobivale miraz
mirazom u pravilu raspolaže muž, ali ako on umre, vraća se ženi
djeca su se u slučaju smrti oca dodijeljivala majci
gdje je kućanstvo zajedničko ženski miraz nije bitan, često se ne daje; tamo nije sramota ni da
žena zarađuje
Svadba
svadbeni pokloni kao statusni simbol, bili su javni
mladenkin miraz se prilikom preseljenja javno prikazuje
luksuzne gozbe (čak i na selima)
običaj razmjene prstenja raste kako raste utjecaj Crkve na obred vjenčanja. Međutim ne
razmijenjuju se uvijek prsteni
često samo muž daje predmet patrijarhat
blagoslov kreveta
obred prve bračne noći negdje dokaz djevičanstva (slavenske zemlje), negdje potvrda braka
(Italija)
vjenčanje označava i početak punoljetnosti. Žena simbolično nosi novu frizuru ili maramu na
glavi koja ukazuje na to da je udana
Uređenja stana u ranom novom vijeku
Seoska kuća većina Europljana u ranom novom vijeku živi na selu, a gradovi stalno rastu
(najviše u Nizozemskoj). U zapadnoj Europi broj kmetova pada, a u istočnoj Europi raste
sela su ili raštrkana ili centralizirana. Zemunice dugo opstaju (do 19. st. jednostavnost)
Sve do kraja srednjeg vijeka dominantne su kvadratne nastambe s jednom prostorijom i
ognjištem u sredini (megaron). Kuće su drvene ili zemljane. Tek u 19. st. širi se upotreba cigle i
kamena. Od renesanse nadalje širi se moda izgradnje seoskih vila buduće središnje točke
novih naselja.
Kroz rani novi vijek raste diferencijacija na selu bogati grade veće kuće
Grijanje > problem kako kombinirati zapaljive kuće i grijanje?
1.) Ognjište relativno sigurno, mnogo kuća ga zadržava
2.) Kamin opasan i skup; nije se mnogo koristio na selu
3.) Peć sigurnija i bolje zadržava toplinu, vrlo popularna
u sjevernoj i istočnoj Europi uglavnom se koriste peći; među južnim Slavenima ognjišta, u južnoj
i djelomice sjeverozapadnoj Europi kamini
peći su u početku glinene ili kamene, kasnije ciglene; oko njih ili na njima se često spavalo
Izolacija > prozori su mali ili ih nema, često su luksuz. U Italiji se od 16. st. širi uporaba stakla
kao izolatora
Vatra > teško ju je upaliti; uglavnom se održava upaljenom (ako je moguće)
cijena drva raste prema kraju ranog novog vijeka (krčenje šuma sve se više koristi ugljen,
siromasi pale gnoj)
vatra je središnji dio kućanstva i često jedini izvor svjetlosti i topline
kako se širi uporaba peći i svjetiljki počinju se graditi veće kuće s više katova i prostorija
odvaja se stambeni prostor od štale
za to se koriste čvršći materijali (debla, cigla, crijep) ovisno o dostupnosti
često ljudi i životinje žive u istom prostoru, pogotovo među siromašnim zbog topline! Kod
bogatijih štala se nalazi u prizemlju
ako je kuća veća, obično se glavna soba odvaja od kuhinje koja je puna dima (često nema
dimnjaka) negdje je ta podjela simbolična
više prostorija grije se istom peći
Namještaj > kreveti malobrojni jer su skupi, često čine polovicu vrijednosti imovine kućanstva. Više
članova obitelji spava u istom krevetu, spava se i na klupama, škrinjama, na peći i na podu.
u 2. polovici 17. st. u istočnoj Engleskoj 90% siromašnih posjeduje krevete, a u Virginiji velika
većina kolonista nema krevet
Stol uglavnom ga posjeduju svi, a stolice i klupe ima vrlo mali broj ljudi
Manje od polovice siromašnih kućanstava ima ORMAR
Manji predmeti > početkom 18. st. ⅓ stanovništva posjeduje metalno i zemljano posuđe i sat
(ogroman porast u odnosu na 17. st.)
početkom 18. st. oko polovice kućanstava posjeduje svjetiljke, a krajem ranog novog vijeka
gotovo svi (ipak svjetiljka je luksuz, a svijeće su se oporezivale)
količina posteljine se od 16. do kraja 18. st. udvostručila
Istočna Engleska i sjeverna Italija bogatije su od ostatka Europe
Gradska kuća > u Europi se povećava broj velikih i srednjih gradova. Zbog skučenosti (zidine) teži se
maksimalnom iskorištenju prostora povećava se broj katova. Nastaju i prave stambene zgrade (prvo
u Italiji). Sredinom 18. st. najviše ima zgrada sa četiri kata, ali ima i viših. Visoke zgrade bile su problem
jer su se nerijetko rušile
gradski prostor je vrlo skup i teško ga je dobiti
Kupaonice većina gradova nema kanalizacije. U kućama se koriste noćne posude, a mnoge
imaju i nužnike s odvodom u septičku jamu. Često više kuća ili zgrada koristi zajednički nužnik
u dvorištu
krajem ranog novog vijeka svaka zgrada ima barem jedan nužnik
Vodokotlić je izumljen već krajem 16. st., ali se počeo masovno koristiti tek nakon kraja ranog
novog vijeka. Već u 16. st. u palače i kuće bogatih počinje se uvoditi tekuću vodu (ponekad
imaju i pipe za toplu i hladnu vodu). Ipak većina kućanstava crpi vodu iz bunara ili pumpe
u Parizu je tek 1782. pokušano uvođenje vodovoda, ali taj plan je propao jer nitko nije htio
platiti
Osvjetljenje i grijanje u 18. st. povećava se broj javnih svjetiljki. Krajem stoljeća veliki gradovi
imaju dobru uličnu rasvjetu
početkom 18. st. prozore se počinje masovno ostakljivati i postaju veći
broj svjetiljki raste, pogotovo nakon sredine 18. st. (početkom 18 .st. u Parizu svako kućanstvo
ima oko pet svjetiljki)
većinom se koriste svijećnjaci
većina gradskih kuća i zgrada ima kamine
sredinom 18. st. broj kamina raste, a ugrađuju se i peći
Hijerarhija grijanja → sobe za poslugu nemaju grijanje
regionalne razlike: u Francuskoj i Engleskoj preferiraju kamine, a u Njemačkoj peći
koriste se i posude za žar, a kreveti se često zagrijavaju grijačima
Namještaj
Krevet → i dalje najskuplji. Nalazi se u središtu sobe kako bi se pokazao gostima (ponos i
razmetanje)
tek u 15. st. postaju važan dio namještaja (do tad se spavalo na slamaricama)
djeca i sluge imali su manje krevete na kotačima
krevet se često zastire zastorima radi topline i privatnosti u početku vise sa stropa, a kasnije se
grade kreveti sa baldahinima
čak i najsiromašniji građani imaju mnogo posteljine
ako je moguće stavlja se više madraca
najčešće ispune za madrac: vuna, perje, vunene deke, komadi tkanine
ukrasni pokrivači reprezentacija
u 18. st. raste broj kreveta → djeca i sluge spavaju u odvojenim prostorijama
u prosjeku dvije osobe po krevetu, u siromašnijim obiteljima i više
bogati građani → cijela spavaća soba, ali samo za pokazivanje; u njoj se ne spava
Stol i stolice
ima ih više nego na selima
u 17. st. u Parizu najsiromašniji imaju po dva stola
imućniji imaju i naslonjače (od početka 17. st.) i kauče (kraj 17. st.)
u siromašnijim kućama sjedi se na krevetu
Ostali predmeti
vrlo malo knjiga, posuđa više nego na selu
od 16. st. škrinje se zamjenjuju sa više ormara
Prostorije
U 15. st. u Italiji se počinju graditi gradske palače za ugodno stanovanje → prostorije se
odvajaju prema funkcijama
spavaća soba je centar kuće
u 16. st. počinje se dodavati i predsoblje, nužnici i manje prostorije
oko spavaće sobe formira se STAN više njih može se nalaziti u istoj zgradi
početkom ranog novog vijeka nema prostora za jelo
prostorije stana su sve do 18. st. raspoređene vertikalno isti stan na više katova
prema kraju ranog novog vijeka prestaje se primati goste u spavaćoj sobi, formiraju se i
privatne sobice, a stanovi se sažimaju na jednom katu
tek krajem 18. st. u većini kuća odvajaju se prostorije prema funkciji, a u tome prednjači
Engleska
Komunikacija među prostorijama
sve prostorije su višemanje prohodne nema hodnika
stanovi: od manje privatnih do privatnih dijelova (tajnim prolazima olakšava se komunikacija)
krajem 16. st. hodnici se vrlo rijetko koriste
osobni sluge uvijek spavaju pokraj gospodareve sobe ili u njoj
u 18. st. maksimalno se nastoji odvojiti sluge od gospodara → u sobe se ugrađuju zvonca,
sustav pomoćnih prolaza i stubišta
Prehrana i oblici ponašanja u novovjekovnoj Europi
Postavljanje i izgled stola prema sudu suvremenika krajem 17. st.
izvještaj plemića Jouvin de Rocheforta o objedu u južnotirolskoj alpskoj kući
Girolamo Cirellio iz Riminija postavljanje stola u seoskoj kući njegova vremena
upotreba stolova, stolica, posuđa, stolnjaka i pribora za jelo nisu uvijek bili uobičajeni
poslovica iz Kalabrije: “Za stolom i stolićem prepoznaje se građanin.”
stolnjak kao ideja kasna antika (magija gatanje preko fleke na stolu)
ŽLICA → upotrebljavali su je Egipćani, a Rimljani su imali dvije vrste
tijekom srednjeg vijeka uglavnom od drveta, početkom novog vijeka od bogatijih materijala i s
ukrasima
NOŽ → duga povijest, oštrica postoji itkako postoji čovjek
nož za kućansku uporabu strah od noža na stolu, odsustvo u kineskoj kuhinji
renesansa zaobljeni nož, rasprostranjuje se s običajem rezanja mesa na tanjuru
VILICA → prestanak nabadanja hrane na nož označuje pojavu vilice
oblik vilice kod pripreme jela koristili su još Rimljani
u 10. i 11. st. Bizant i Venecija imaju današnju vilicu
primjer: svadbena gozba grčke princeze Argillo i sina venecijanskog dužda iz 955.
specifičan oblik često smatrana demonskim simbolom, upotreba dugo smatrana grijehom
u Italiji se pojavljuje u 14. i 15. st., u Njemačkoj tek u 17. st.
u 18. st. je učestalija među srednjim slojevima
u 19. st. počinju je svi koristiti
Od početka 16. st. u proginjenom društvu javlja se tendencija da se svakom uzvaniku daje
tanjur, čaša, žlica i nož te nekoliko ubrusa koje sluge mijenjaju tijekom obroka jednako kao i
stolnjake
u nižim društvenim slojevima upotreba tanjura, ubrusa i vlastitog pribora za jelo dugotrajan je
proces (u zapadnom svijetu)
svaki Nijemac imao je svoju žlicu, vilicu i nož
Francuzi su žvakali zatvorenih ustiju, a Nijemci ne
Sjedenje za istim stolom označava zajedništvo, obitelj i prihvaćanje
živjeti “od istoga kruha i vina”, “živjeti od istoga lonca, vatre i soli” → jesti zajedno i pripadati
istoj obitelji su pojmovi koji su imali isto značenje
U novom vijeku kuhinje plemićke obitelji i visokih društvenih slojeva bile su radne prostorije
isključivo rezervirane za muškarce (žene su mogle biti vještice)
spremanje hrane zahtijevalo je osobe od potpunog povjerenja (muškarci)
rađenje maslaca isključivo muški posao → vjerovalo se da potentni muškarci zgrušavaju
menstruaciju, pa su zato dobri i za maslac
žena se smatrala nečistom jer je imala menstruaciju i pazila je na djecu te glupom (muškarac je
smatran pametnijim)
sposobnost i pouzdanost osoblja: ovisi život gospodara (strah od trovanja), ovisi čast kuće i
gospodareve obitelji
GOZBE: pokazuje se raskoš i bogatstvo gospodara kuće, pokazuje se društveni položaj
vlasti gozbe pokušavaju ograničiti zakonima (Venecija)
uobičajeni obrok ruskih careva: oko 150 različitih jela, 50 raznih jakih pića, 10 vrsti piva
Tek u 18. i 19. st. u kuhinje viših društvenih slojeva puštaju se žene
u nižim slojevima žena je tradicionalno pripremala hranu
žene kao hraniteljice/dojilje (10% plemkinja davalo im je djecu na brigu) muž je izabirao
dojilju jer se vjerovalo da će dijete biti onakvo kakva je dojilja
Način kuhanja lonac obješen na lanac kamina, niski stolac, posuđe položeno na pod, tronošci
na koje se polaže lonac, a kojeg grije ugljen
kuhanje se s poda diže tek u novom vijeku
Kada i koliko su jeli ne možemo točno reći
PUČANI → svaki put kad bi došli do hrane
RADNICI NA POLJU → u vrijeme velikih žetvi i berbi i do 7 obroka dnevno
PLEMIĆI → cijeli dan za stolom prilikom jela
pučani nemaju nikakvog ritma u prehrani i zbog toga ih prezire viši sloj
uzimanje jela u određeno vrijeme značilo je uljudnost
Talijani u 16. st. ručali su u 14h, a večerali u 21h
elita kasnije jede (povratak iz kazališta, sa zabava i plesova)
Što se jelo?
plodovi koji rastu visoko su pozitivni i bliži Bogu
plodovi koji rastu nisko i u zemlji bliži su đavlu i stoga su nečisti
krilate životinje (rode, labudovi, ždralovi) bile su plemićka hrana
svinja i repa bila je za niže slojeve
vjerovalo se da progutane namirnice oblikuju karakter
početkom novog vijeka hrana je služila za obilježavanje društvenih razlika
viši slojevi društva pretjerana konzumacija
primjer: dvor Erika Švedskog 6500 kalorija dnevno, društvo kardinala Mazarina u 17. st.
70008000 kalorija dnevno
zdravlje → kostobolja bolest europske elite
Prehrana odraz u vjerskim razlikama
protestanti odbili postiti tijekom korizme jedenjem kobasica (Zürich)
katolici: 140160 nemrsnih dana
Poljaci su jeli svinjetinu kako bi naglasili odvojenost od muslimana
Od polovice 16. st. stanovnici Europe bilježe demografski rast (ali količina hrane ne raste)
16. st. 84 000 000 stanovnika
1700. g. 125 000 000 stanovnika
do krja 18. st. 195 000 000 stanovnika
opada potrošnja mesa, raste potrošnja kruha (loše kvalitete), konzumiraju se mahunarke
manje vrijedne žitarice
ŽITARICE 7590% dnevnog kalorijskog unosa
raste konzumacija soli konzerviranje mesa i ribe
godišnje po glavi stanovnika trošilo se oko 34 do 8 kg soli
tamo gdje je nedostajalo soli dolazilo je do bolesti gušavosti
raste potrošnja šećera
nove vrste hrane (protiv gladi): RIŽA (južna Azija preko Arapa u Španjolskoj, vrlo
rasprostranjena u Nizozemskoj), HELJDA (uzgoj na siromašnom tlu i u planinama),
PAPRIKA i FEFERON (zamijenjuju preskupi papar koji zbog Turaka ne dolazi u Europu),
RAJČICA (rasprostranjena u Italiji), GRAH (uklopio se u tradicionalne mahunarke),
KUKURUZ ( od 1493. vrlo brzo se rasprostranjuje po cijeloj Europi, dugo vremena stočna
hrana, nije bio podložan porezima, od 18. st. brže se širi veliki prinos donosi oporezivanje)
Kukuruzna palenta → središnji element prehrane seljaka u nekim dijelovima Europe
bolest pelagra manjak vitamina B3
KRUMPIR slabije prihvaćen nego kukuruz zato što raste ispod zemlje (nečist), za životinje i
najniže slojeve, 70tih godina 18. st. povećanje upotrebe zbog gladi. Osobito rasprostranjen u
siromašnoj Irskoj u 18. st. glavni prehrambeni proizvod
Bijeli tartuf naziv u Italiji, smatrali su da uzrokuje nadimanje i gubu
Irska 1740.1741. ⅓ stanovništva je ovisna o krumpiru, a 25% nacije umrlo je od krumpirove
plijesni
Novi napitci
ČAJ iz Kine u Nizozemsku stiže preko Indije početkom 17. st.; osobito je rasprostranjen u
Engleskoj (prvo ga koristi elita, pa se proširuje i na ostalo pučanstvo)
KAVA iz Azije, od druge polovice 17. st. U Njemačkoj tipično ženski napitak, a u Londonu
kava je zahvatili muškarce
ČOKOLADA iz Amerike
Alkoholna pića
Spirito → terapijske sposobnosti, od 17. st. iz ljekarni prelazi u krčme i gostionice i nastaju
brojne vrste (rum, viski, vodka, likeri, jabukovača)
VODA i MLIJEKO napitci širokih masa, VINO Sredozemlje, PIVO sjever i istok (vino i
pivu pije građanstvo i plemstvo)
Što je u fokusu svakodnevice?
PRIVATNI ŽIVOT Što je privatni život?
1.) Od kojeg trenutka u povijesti možemo govoriti o privatnom životu?
2.) Je li privatnost antropološka konstanta ili je konstruirana?
Norbert Elias, O procesu modernizacije, 1978.
Hans Peter Duerr, Golotinja i sram. Mit u civilizacijskom procesu, 1988.
Sadržaji privatnog života: golotinja, spolnost, susprezanje nagona, osjećaju, intimnost, diskrecija,
mokrenje, defekacija, puštanje vjetrova, ljubav, blud, zaokupljenost samim sobom
ELIAS → Dimenzija privatnosti počinje se formirati u renesansi (rani novi vijek, merkantilizam, raspad
velikih obitelji, individualizam)
jačanje utjecaja dvorskog društva na niže slojeve
jača podjela rada i početak socijalnog preplitanja unutar društvenih slojeva međuovisnost
slojeva
počinju se razvijati nove norme, potrebna je neometana komunikacija
dolazi do promjene ponašanja u smislu civilizacijskog napretka
teče kao neplanirana cjelina
nastajanje moderne centralizirane države s apsolutnim vladarom i svojim upravnim oblastima
sve navedeno → postaje javni život
javnost sama po sebi konstruira nešto suprotno privatnost → CIVILIZACIJSKA TEORIJA
DUERR → Civilizacijska teorija je laž! Ona je mit nastao zajedno s kolonizacijskim težnjama i
ideologijama
u renesansi su ljudi bili daleko povezaniji s pripadnicima svoje skupine nego danas i zato je
neposredni društveni nadzor bio neizbježan
nema novih konstruiranja privatnosti. Država (javnost) nema veze s privatnošću
privatnost nije univerzalan pojam, oduvijek je prisutna u čovjekovoj kulturi konstantan dio
čovjekova bića
Alf Lüdtke
1.) Stvaranje novog terena za dobivanje empirijskih podataka
arhivski izvori
kuharice i računi za hranu, liječničke (travarske) isprave, dnevnici i bilješke
u predgrađima gradskih komuna grade se civilni hospiciji i bolnice
gradske isprave, statuti i godišnji izvještaji općina i gradova
sudske isprave: presude i optužbe
javnobilježničke isprave i oporuke
2.) Izvori umjetniče provenijencije
Književnost, kiparstvo, slikarstvo, fotografija, film
Ovi izvori govore i o samom vremenu u kojem su nastali, a ne samo o temi koju
obrađuju/prikazuju.
Pieter Brugel Stariji (16. st.) nizozemski slikar svakodnevice i seoskog života
3.) Narativni izvori
usmena književnost (epovi, vjerovanja, pučka religioznost, običaji), putopisi, dnevnici,
autobiografije
umjesto stvarnosti često susrećemo predrasude autora koje nastojimo nadići
kulturnoantropološkim metodama
Dubrovnik
1205.1358. → priznaje mletačku vlast, ali ostaje autonomna gradska komuna
koristi veze s Venecijom i trgovinski se povezuje s istokom i zaleđem
proširuje svoju vlast na Lastovo, Pelješac i Ston
Dubrovački statut 1272. sastavljen je iz 8 knjiga
Zadarskim mirom iz 1358. mletačka Dalmacija i otoci pripali su Ludoviku I. Anžuvincu
Višegradski ugovor 1358. privilegij dubrovačkoj komuni
1458. Dubrovačka Republika sklapa sporazum s Osmanskim Carstvom → plaća 12 500
dukata, a zauzvrat ostaje neovisna i dobiva beneficije u trgovini
1808. Marmont ukida Dubrovačku Republiku i pripaja ju Talijanskom Kraljevstvu
Od 1810. do 1814. pripada Ilirskim provincijama
Od 1815. do 1918. pripada Habsburškoj Monarhiji
vladavina vlastele → VELIKO VIJEĆE punoljetni muškarci iz patricijskih obitelji (donose
zakone, rješavaju državnopravna pitanja, biraju službenike i kneza)
MALO VIJEĆE čine ga knez i 11 vijećnika (izvršno tijelo, briga oko komunalnih poslova i
organizacija svečanosti
SENAT (VIJEĆE UMOLJENIH) svojevrsna vlada Republike
na čelu Republike stoji knez (mandat od mjesec dana), također i čuvar državnog pečata
do pred kraj 15. st. postojali su i knezovi konavoski, stonski, slanski, šipanski, lastovski,
lopudski, koločepski
1667. veliki potres, obnova kneževa dvora trajala je do 18. st.
tamnice i sudište u istom dijelu zgrade (donjem)
na polukatu ključarev stan
na 1. katu kneževe odaje, dvorane i kancelarije Senata
u potkrovlju kuhinja
tamnice su se svake godine krečile u bijelo
u radnoj sobi kneza: naočale (nisu bile osobne)
pisma su se uvijek raskuživala dimom tamjana ili octom
Atrij javna površina, procesija za sv. Vlaha
jedna kava stoji kao jedan dl ulja (pila se svaki dan)
jedan sorbet (sladoled) stoji kao 1,5 kg svježe govedine
posebno voće za turske poslanike
limunada vrlo popularna
uriniralo se u staklene posude
Život zatvorenika
Zatvorenici → desetak u prosjeku. Pretežno muški, ali ima i žena. Djeca ako žena rodi. Često
bježe, sami se hrane i oblače, imaju priliku za ispovijed i sv. Misu vlast ih liječi i brine se za
njihovu dušu. Osuđene na smrt pogubljuju u atriju (batinjanje ili sječa glave ili tajno davljenjem)
Dubrovnik 14.16. st.
period humanizma i renesanse
proizvodnja tkanine, cehovi, tekstilne manufakture
1459. u odluci Velikog vijeća stoji da je Dubrovnik postao veliki grad i da ima puno kriminala
1857. imao je 6 500 stanovnika, 1991. 47 300, a 2001. 30 400
1428. Radnici se moraju isplatiti u novcu ili u robi i hrani po tržišnim cijenama da bi se
razumno živjelo. ⅓ mora se isplatiti u novcu, a ostalo u žitu, usoljenom mesu i tkanini (u vinu
ne!)
nezadovoljni radnici imaju pravo vagati robu u carinarnicama
radnik ne smije biti otpušten radi prepirke oko plaće ili globe koju je morao platiti poslodavac
1504. Plaća se mora isplatiti u potpunosti od subote do subote i prije zaključavanja mjesečnih
knjiga (u Stonu knez nadgledava isplatu)
1574. Plaća se isplaćuje samo u novcu. Kazna 50 perpera ako se plaća ne isplati.
Dubrovnik je imao sve rigoroznije kazne i sve zaštićenije radnike što je bila rijetka pojava u
tadašnjoj Europi
1272. čl. 44. 4. knjige Statuta: Djeca moraju brinuti o svojim siromašnim roditeljima i roditelji
o siromašnoj djeci, bila ona zakonita ili vanbračna
1359. Općina Dubrovnik dodjeljuje prihode opatu Lokruma koji je time dužan skrbiti za
siromašne
1406. Drvene kuće siromaha moraju se srušiti i sagraditi nove, kamene i suhozidne
1432. Osnovano nahodište
poč. 15. st. putopisac Philippus de Diversis hvali Dubrovnik i njegovu skrb za siromašne
1478. šipanski i stonski kneževi ne moraju posjećivati svoja područja više od jedanput u
mandatu
1540. osnovan Domus Christi → ubožnica i bolnica. Žene ne mogu ući u bolnicu. Može se
ostati do ozdravljenja. Prije ulaska obavlja se sveta ispovijed i redovito se služi sv. Misa. Mogli
su ući i ljudi drugih vjera pod uvjetom da poštuju svoju religijsku praksu.
vlast naplaćuje dugove u ime siromašnih i bolesnih, oprašta zatvorske kazne. Globe se mogu
zamijeniti zatvorskom kaznom. Dopušta se prodaja zemlje za potrebe prehranjivanja
Odnos prema djeci
NAHODIŠTE → briga za djecu koja su došla na svijet kao Božja slika, da budu krštena i da
žive u humanim uvjetima.
dužnosnicima se dopuštaju odlasci na porode, a nekima se dopušta i odlazak iz političkog života
radi velike obitelji
Dubrovčani priznaju svoju nezakonitu djecu. Kazne mlađima od 16 godina su blaže
Međutim, bilo je mnogo slučajeva čedomorstva
Odnos prema starijima
1417. stariji od 70 godina oslobođeni su dužnosti izvan gradskih zidina
1428. od 16. do 65. godine su ratno sposobni
starijima se odobrava prodaja zemlje za prehranjivanje. Oslobođeni su stražarenja. Mirovina se
isplaćivala dugogodišnjim dužnosnicima (vijećnici, liječnici…)
Post tertiam campanam (nakon 3. zvona, 23h)
13.14. st.
zabranjuje se nošenje oružja, kretanje bez otvorene svjetiljke, rad krčmi (dupla kazna)
zakon noćnih aktivnosti kršili su: mladi plemići, pučani, seljaci, bludnice, stražari, sluškinje,
krčmarice, pijanci, vojnici, mornari, Vlasi, obrtnici, klerici i stranci svi osim žena plemkinja
⅔ slučajeva odnosi se na tjelesne zločine
postojale su kazne za psovanje, prostačenje i uvrede, skidanje i gaženje kape
animozitet prema sstrancima, napose prema Vlasima
1284. Paskve Marinelli pjevao podoknice prvi zapis o tome.
Tek od 15. st. vlast će biti više angažirana oko morala i reda u javnom životu
DUBROVNIK
1296. jedan od prvih gradova s kanalizacijom
1301. uvedena liječnička služba
1377. izumljena karantena
1395. zakon o pomorskom osiguranju
1416. prvi u Europi ukinuo ropstvo
ENGLESKA u 19. st.
1851. u Engleskoj više od 50% stanovništva živi u gradu
poljoprivredom se bavi samo 7% stanovništva
80% stanovništva su radnici
srednja klasa (10% stanovnika liječnici, bankari, trgovci, odvjetnici, inženjeri) → imaju bar i
sluškinju
rad u tvornici nema više rada kod kuće s obitelji
tekstilna industrija
12h rada dnevno djeca također
1833. djeca do 9 godina ne smiju raditi u tvornici
od 9 do 13 godina smiju raditi samo 12h dnevno i ne više od 48h sati tjedno
od 13 do 18 godina do 63h dnevno
djeca od 9 do 13 godina moraju imati 2h dnevno za učenje
Djecadimnjačari → 1875. zabranjeno zbog čestih smrtnih slučajeva
1820. uvedena je plinska rasvjeta. U Zagrebu je uvedena 31. listopada 1863.
od početka 19. st. posebna bratstva naveliko popločuju ulice u svojim kvartovima, periferije
ostaju blatnjave
zahodi na pijesak
do kraja 19. st. većina kuća u centru Londona imala je zahode s ispiranjem vode
svi veći gradovi do kraja 19. st. dobivaju kanalizaciju i vodovod
proizvodi se industrijski namještaj
do 1880. radničke kuće barem u jednoj sobi imaju plinsku svjetiljku
1800. Humphry Davy → prvo svjetlo
1878. sir Joseph Swan izumio žarulju. Thomas A. Edison ju je kopirao 1879.
struja sporo dolazi u kuće jer su žarulje skupe
Prva električki osvjetljena zgrada je kazalište SAVOY u centru Londona
31. prosinca 1894. prva žarulja u Hrvatskoj u Zadru
17. listopada 1907. prva električki osvjetljena zgrada u Hrvatskoj bila je Zagrebačka
pivovara
Hrana
radnička klasa poč. 19. st. živi od kruha, maslaca i slanine
parobrod i željeznica brzi transport robe žito iz Amerike pojeftinjuje kruh
1870. izumljen je margarin
1880. svima je dostupna konzervirana hrana
široka uporaba šećera
iz kolonija dolazi kikiriki u ljusci izrazito hranjiv
1847. izmišljena čokoladna pločica
1854. Garibaldi kolačić → u nedostatku hrane Garibaldijevi vojnici dobivali su ovaj kolačić
sastavljen od dva dijela mekanog tijesta sa grožđicama
19. st. stoljeće igara
1863. Londonsko nogometno udruženje izdaje pravila nogometa
1872. odigrana je prva međunarodna utakmica između Škotske i Engleske
1895. prvi nogometni savez na kontinentu, u Švicarskoj
1912. nogometni savez u Hrvatskoj
1878. prva nogometna utakmica u Hrvatskoj→ hrvatski radnici u brodogradilištu pobijedili su
engleske mornare 4:1
1880. → Županja → hrvatski šumari pobijedili engleske inženjere 2:1
Prvi hrvatski nogometni klub → PNIŠK (Prvi nogometni i športski klub) 1903.
U Engleskoj: 1823. donesena pravila za ragbi, 1867. za boks, 1875. za tenis i 1895. za
odbojku
Franjo Bučar (1866.1946.)
U Stockholmu naučio pravila brojih sportova, preveo ih i donio u Zagreb
Srednja klasa počinje odlaziti na more gdje šeće uz obalu i odlazi na koncerte
u Hrvatskoj prvo morsko turističko odredište bila je Opatija u kojoj je 1882. izgrađen Hotel
Kvarner
Clement Clark Moore 1823. → “A Visit from St. Nicholas” u pjesmi spominje veselog
debeljka, sv. Nicholasa u letećim saonicama koje vuku jeleni. Djeci ostavlja darove u čarapama
1835. → Henry Fox Talbot fotografija. Jeftina kamera izumljena 1888.
1837. → izumljen telegram
1847. → kloroform kao anestetik
1859. → Manchester prvi parkovi za djecu
1863. → prvi šoping centar u Londonu
→ prva podzemna željeznica London
1876. → Graham Bell telefon
1897. → cjepivo za tifus
1928. → Alexander Fleming izumio penicilin. Bio je na Brijunima gdje je dao isušiti močvare i
tako je riješio problem malarije
Louis Pasteur (1822.1895.) → sterilizacija tekućina i cjepivo protiv bjesnoće
HRVATSKA
1890. 90% seljačkoge stanovništva
1931. 76% zemljoradnika
Antun Radić na oko 100 stranica postavio je što je više pitanja mogao o životu seljaka i o
određenom selu
najbolje odgovore dali su Milan Lang (Samobor) i Vatroslav Rožić (Prigorje)
agrarna prenapučenost proizvodnja ne zadovoljava potrebe svih članova
posjedi su usitnjeni
tradicionalan način proizvodnje → nema umjetnih gnojiva, kvaliteta oruđa je slaba
miješano gospodarstvo ne uzgaja se jedna kultura
pritisak da se proizvodi za tržište → seljak prodaje i ono što mu je potrebno
raspadanje zadruga pod pritiskom modernizacije i industrijalizacije
pokušaj agrarne reforme nije uspio
komasacija nemoguća
većina investicija odlazi u Srbiju, slaba industrijalizacija sela
unutarnje migracije odlazak u bogatije krajeve, migracije u grad
emigracija pred Prvi svjetski rat → kasnije oslabila
Politička ideologija braće Radić
seljaštvo glavna pokretačka sila hrvatskog naroda
seljak mora biti uzoran
Hrvatsko seljačko prosvjetno i dobrotvorno društvo “Seljačka sloga” osnovana je u
Buševcu 18. travnja 1920.
aktivnosti Buševačke Sloge: čitanje novina, predavanja o suvremenoj poljoprivredi, suzbijanje
nepismenosti i praznovjerja, međusobno potpomaganje, urednost i uređenje dvorišta, briga oko
javnog ponašanja članova, higijena
1923. osnovan je Epidemiološki zavod, a 1926. preustrojen je i preimenovan od strane dr.
Andrije Štampara (1888.1958.) u Higijenski zavod sa Školom narodnog zdravlja
ISTRA
Venecija osvajala sve više prostora, a prvenstveno priobalne krajeve Istre
Poreč je osvojen 1267., Umag 1269., Novigrad 1270., Sveti Lovreč 1271., Motovun 1278.,
kopar 1279., Piran i Rovinj 1283.
Istra stalno na tromeđi sukoba
Hrvatska ugarski kralj Ludovik I. Anžuvinac više puta napada Veneciju preko Istre
u 15. i 16. st. ugarskohrvatski vladari i njemački carevi pokušavali su prodrijeti do Venecije
Mlečani navješćuju rat Austriji i dolazi do Uskočkog rata (1615.1618.) → kulminacija
obračuna u Istri
Katolici iz BIH pred Turcima bježe u Senj (Petar Kružić) i ratuju protiv Mlečana
U tri godine Istra je poharana i izgubila je polovicu stanovništva
doseljavaju se grupe sa Levanta i Crnogorci
Austrija izgubila rat i uskoci su se morali preseliti na Žumberak
1797. Napolen ukida Mletačku Republiku
1814. Pazin glavni grad Istre
Demografska i prehrambena kriza u Istri 1810.1817. poklapa se sa epidemijom gladi i krizom
smrtnosti u Europi 1815.1820.
1500.1820. → Europa: 1.) Drastične oscilacije mortaliteta u kratkim razdobljima
2.) Niska razina životnog vijeka (30 godina)
3.) Visoka smrt dojenčadi
4.) Zarazne bolesti
1.) ZARAZNE BOLESTI
epidemija kuge: 14. st.
epidemija kolere: 1820.
upala pluća, groznice, tuberkuloza, upala porebrice, povratne groznice
pjegavi tifus 1817. širili su vojnici na povratku kućama (prenosi se ušima)
svemu doprinosi slaba higijena i glad, slabi organizam
2.) RATOVI
3.) GLAD
zajedno vodi u smrt
4 jahača apokalipse → ponovno jašu i dolazi sudnji dan (glad, smrt, rat i bolest)
Albert Dierdech: “Jahači apokalipse brže jašu što su više cijene hrane!”
početak 19. st. izuzetno hladno razdoblje
propadaju trsovi, masline, žito zbog hladnih magli koje dolaze s juga u lipnju i srpnju, kasnija
sadnja, kasnija žetva , visoka cijena hrane = glad
malo ledeno doba 1580.1850.
Istarski seljaci nemaju ni obrta od kojeg bi zarađivali, a geografski položaj im ne omogućuje da
dođu do hrane
glad → slaba otpornost organizma, smanjenje radne sposobnosti, bolesti, slaba reprodukcija
očigledna glad izazvana privremenim nestašicama
okultna glad konačna nedovoljna ishranjenost, seljaci se prilagođavaju ne trošenjem energije
lijeni seljaci nedostatak hrane, vitamina i proteina
uzroci pada nataliteta→ spontani pobačaji radi izgladnjelosti i teških zdravstvenih prilika,
opadanje spolnih odnosa zbog bolesti, korištenje kontracepcije i voljna kontrola
Stopa mortaliteta 1817. u Istri iznosila je 114, 5 promila, a mortalitet dojenčadi 337, 9 promila
Danas: mortalitet 11,5 promila, smrt dojenčadi 4, 5 promila
Sedam sakramenti žbandajskih → upute, zapovijedi istarskoj sirotinji kako ukrasti hranu,
pojesti je i čuvati tajnu
lutajući prosjaci 10% ukupnog stanovništva (među njima i djeca)
psihopatološke promjene i tjelesne deformacije
Vizitacijski zapisi pulskog biskupa Eleonora Pagella iz 1690. godine
zadaća biskupa poslije Tridentskog koncila (1545.1565.)
tri sela jugoistočne Istre: Krnica, Galižana i Fažana
Biskup obišao i zapisao pučku religioznost i životnu svakodnevicu tih triju župa
propitivanje crkvenih zakona i poroka župljana
Prijepori oko liječničke condotte u Rovinju
prijepori u rovinjskom Općinskom oko liječnike condotte ugovora koji je mjesna vlast
sklapala s liječnikom. Vijeće je nastojalo izglasati takve propise koji će spriječiti zloporabe,
nezakonite povlastice, nepotizam i zanemarivanje liječničkih dužnosti. Osobito je bio sporan
članak općinskog statuta prema kojemu je bilo zabranjeno za liječnika birati osobu rođenu u
Rovinju
1662. Vijeće je donijelo odluku da za liječnika ne može biti izabran nijedan građanin ili žitelj
Rovinja
1704. postignut je dogovor da za liječnike, uz strance, mogu biti izabrani i Rovinjci, no da se i
jedni i drugi moraju natjecati za tu službu
Rovinj je u 18. st. plaćao tri liječnika dvojicu opće prakse i jednog kirurga