povrtnjak u proljece

Povrtnekulture

3

Glasnik zaštite bilja 3/2008ISSN 0350-9664 UDK 632svibanj/lipanj 2008. godine, str. 1-80

GLASNIK ZAŠTITE BILJA

Glavni urednik:Katarina Lučić, dipl.oecc.

Izvršni urednik:Dorotea Kekuš, dipl. ing. agr.

Stručno uredništvo:Martina Bronzović, dipl. ing. agr. - Gospić, R. Hrvatska

mr. sc. Drago Dretar - Zagreb, R. Hrvatskamr. sc. David Gluhić, znanstveni novak - Poreč, R. Hrvatska

Berislav Lasović, dipl.ing. agr. - Osijek, R. HrvatskaMirjana Perica, dipl. ing. agr. - Split, R. Hrvatska

prof. dr. sc. Milan Pospišil - Zagreb, R. Hrvatskaprof. dr. sc. Dragan Škorić, akademik - Novi Sad, R. Srbija

dr. Tanas Trajčevski - Skoplje, R. Makedonijadoc. dr. Vojislav Trkulja - Banja Luka, BiH

Lektor za hrvatski jezik:Zrinka Sabadoš, prof.

Lektor za engleski jezik:Sanja Šimunović, prof.

Izdavač:“Zadružna štampa”, d.d.

Direktor:Katarina Lučić, dipl.oecc.

Grafička priprema:Pixel Art, d.o.o. Zagreb

Tisak:COPYGRAF, d.o.o. Zagreb

Radovi objavljeni u časopisu „GLASNIK ZAŠTITE BILJA“ referirani su u svjetskim referalnim časopisima: CAB Abstracts (CAB INTERNATIONAL), FSTA (Food Science and Technology Abstracts).

GLASNIK ZAŠTITE BILJA, punih 52 godine prati razvoj poljoprivrede kod nas i u svijetu, tepod istim naslovom izlazi 31 godinu. Putem razmjene i citiranja GLASNIK ZAŠTITE BILJA dostupan je

čitateljima diljem svijeta.GZB izlazi dvomjesečno - 6 brojeva godišnje.

Pretplata za 2008. godinu iznosi 440,00 kn, a za inozemstvo 80 euraZagreb, Jakićeva 1, tel./fax: 2301-347, 2316-050, 2316-060

E-mail: [email protected] ili [email protected]

4 5

Glasnik zaštite bilja 3/2008

Sadržaj

1. PREGLEDNI RAD Autor: Darko Kantoci POVRTNJAK U PROLJEĆE......................................................................................................42. PREGLEDNI RAD Autor: Ivan Buturac NEISKORIŠTENA RAZNOLIKOST KRUMPIRA, KRUMPIR OBOJENOG MESA I VAŽNOST ANTIOKSIDANSA U KRUMPIRU..................................73. STRUČNI RAD Autor: Zdravko Matotan UTJECAJ OKOLIŠNIH UVJETA NA RAZVOJ RAJČICE I POJAVU FIZIOLOŠKIH POREMETNJI................................................................................................174. PREGLEDNI RAD Autor: Valerija Pokos Nemec NAVODNJAVANJE U POVRĆARSTVU NA OTVORENOM..........................................245. STRUČNI RAD Autor: Sanja Fabek UZGOJ BROKULE....................................................................................................................32 6. PREGLEDNI RAD Autor: Darko Kantoci PLODORED................................................................................................................................387. ZNANSTVENI RAD Autor: Vojislav Trkulja POJAVA COLLETOTRICHUM COCCODES U BIH I MOGUĆNOSTI NJEGOVA SUZBIJANJA.............................................................................418. PREGLEDNI RAD Autor: Darko Kantoci ZABORAVLJENE VRSTE POVRĆA......................................................................................529. ZNANSTVENI RAD Autor:TanasTrajčevski PSEUDOPERONOSPORA CUBENSIS NA DINJI I USPJEH KEMIJSKE ZAŠTITE......5510. STRUČNI RAD

Autor: Darko Topolovec HERBICIDI I MEHANIZMI DJELOVANJA I.......................................................................6111. PREGLEDNI RAD

Autor: Darko Kantoci UZGOJ POVRĆA U ZAŠTIĆENOM PROSTORU................................................................67

Časopis GLASNIK ZAŠTITE BILJA prijavljen je u uredu za odnose s javnošću Vlade Republike Hrvatske pod brojem 897.Prispjeli rukopisi podliježu recenziji. Sadržaj časopisa je potpuno autoriziran, te ni jedan njegov dio ne može biti reproduciran bez odobrenja izdavača. Rukopisi se ne vraćaju.

Content

1. SURVEYING STUDY Author: Darko Kantoci VEGETABLE PATCH..................................................................................................................42. SURVEYING STUDY

Author: Ivan Buturac THE UNUSED VARIETY OF POTATO, POTATO OF COLORED FLESH AND THE IMPORTANCE OF ANTIOXIDANTS IN POTATO.............................................73. PROFESSIONAL PAPER

Author: Zdravko Matotan THE INFLUENCE OF ENVIRONMENTAL CONDITIONS FOR THE GROWTH OF TOMATO AND MANIFESTATION OF PHYSIOLOGICAL DISORDERS.................174. SURVEYING STUDY

Author: Valerija Pokos Nemec IRRIGATION IN VEGETABLE FARMING IN THE OPEN................................................245. PROFESSIONAL PAPER

Author: Sanja Fabek CULTIVATION OF BROCCOLI..............................................................................................32 6. SURVEYING STUDY Author: Darko Kantoci CROP ROTATION......................................................................................................................38 7. SCIENTIFIC STUDY

Author: Vojislav Trkulja THE OCCURRENCE OF COLLETOTRICHUM COCCODES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA AND THE POSSIBILITIES OF ITS SUPRESSION................................418. SURVEYING STUDY

Author: Darko Kantoci THE FORGOTTEN VEGETABLE SPECIES.........................................................................529. SCIENTIFIC STUDY

Author:TanasTrajčevski PSEUDOPERONOSPORA CUBENSIS (BERK. AND CURT.) ROSTOV. ON MELON AND EFFICIENCY OF CHEMICAL PROTECTIONS........................................................5510. PROFESSIONAL PAPER

Author: Darko Topolovec HERBICIDES AND MODES OF ACTION.............................................................................6111. SURVEYING STUDY

Author: Darko Kantoci CULTIVATION OF VEGETABLES IN PROTECTED SPACE.......................................67

The Herald of plant protection journal is recorded at the public relation office of the Government of the Republic of Croatia under the number 897. The manuscripts are subject to review. The contents of the journal are completely authorized, and none of its part can be reproduced without the publisher’s approval. Manuscripts are not returned to the authors.

6 7


1 Darko Kantoci, dipl.ing. agr.

Kantoci, D.1

Pregledni rad

POVRTNJAK U PROLJEĆE

SažetakProljeće je vrijeme kada u povrtnjaku ima mnogo različitih poslova. Obavlja se

osnovnaobrada tla, ako tonijeučinjenou jesen,priprema se tlo za sjetvu i sadnju,gnojenje,sjetvaisadnja.Ranijesijaninasadsenjeguje.

Ključne riječi: obrada tla,gnojenje, sjetva, sadnja, zalijevanje,malčiranje,njeganasada.

UvodTravanj i svibanj su proljetni mjeseci u kojima se u povrtnjaku intenzivno obavljaju

različiti poslovi. Vremenske prilike pogodne su za rast većine povrtnih vrsta tako da je vegetacija u povrtnjaku bujna. Kako bi nasad održali bujnim, zdravim, a time osigurali dobar urod i kvalitetu plodova, od početaka rasta pojedinih povrtnih kultura potrebno je redovito njegovati nasad.

Kalendar radova u travnjuU zaštićenom prostoru (staklenik, plastenik ili klijalište) već su posijane razne vrste

povrća koje se uzgajaju iz prijesadnica. Za sunčanih i toplih dana potrebno je redovito prozračivanje zaštićenog prostora, osobito sredinom dana kada su temperature najviše. Na taj se način mlade biljke prilagođavaju vanjskim uvjetima. Biljke u zaštićenom prostoru također treba i redovito zalijevati.

Na gredice koje su gnojene stajskim gnojem sadi se rani kupus, rani kelj, rani kelj pupčar i rana cvjetača. Sije se mrkva, peršin, cikla, korabica, bob, grašak, kasni kupus, kasni kelj, kasna cvjetača, poriluk, šparoge, salata i blitva.

Kalendar radova u svibnjuAko duboka obrada nije obavljena u jesen, sada je vrijeme kada se može obaviti.

Nakon toga slijedi gnojidba i priprema tla za sjetvu ili sadnju. Na gredicu se sije mrkva, peršin, cikla, rotkva, koraba, salata, špinat, blitva, krastavci, dinje, lubenice i tikvice, grah i grašak. U zaštićeni prostor sije se kupus, kelj, kelj pupčar, cvjetača i poriluk za uzgoj prijesadnica. Na gredicu gnojenu stajnjakom sadi se rajčica, paprika i patlidžan. Bere se salata, jesenski luk, špinat, peršin, rotkvica, šparoga i rabarbara.

Priprema tla za sjetvu i sadnjuAko iz bilo kojeg razloga niste obavili obradu tla u jesen, sada je krajnje vrijeme da

to obavite. Zemlja u povrtnjaku prekopa se (“preštiha”) na dubinu lopate, 20 do 30 cm. Prije obrade tla po površini se razbaca gnojivo koje se prekopavanjem unosi u zemlju. Ovisno čime raspolažemo, gnojiti se može stajskim gnojem, kompostom ili mineralnim gnojivom. Treba voditi računa da neke povrtne biljke ne podnose direktnu gnojidbu stajnjakom pa se uzgajaju kao druga kultura u plodoredu, odnosno nakon onih vrsta koje traže gnojenje stajnjakom.

Nakon prekopavanja tla površinu zemlje treba što bolje usitniti i poravnati kako bi sjeme imalo što bolje uvjete za klijanje i daljnji rast.

Sjetva i sadnjaNa pripremljenoj površini povrtnjaka prije same sjetve ili sadnje formiraju se gredice.

Gredica je obično širine 1,2 do 1,5 m dok je dužina proizvoljna. Povrtne vrste koje uzgajamo direktnom sjetvom najčešće se siju u redove, rjeđe omaške, iz ruke. Između redova ostavlja se potreban razmak kako bi se biljke tijekom rasta što bolje razvijale i kako bismo mogli obavljati obradu tla. Na gredici se napravi plitki jarčić u koji se sije sjeme nakon čega se jarčić zatrpa zemljom, zemlja se lagano pritisne kako bi što bolje prilegla uz sjeme i sve se dobro zalije.

Neke vrste povrća uzgajamo iz prijesadnica, a za sadnju koristimo samo dobro razvijene i zdrave prijesadnice. Pomoću sadilice ili lopatice napravimo jamicu, prijesadnicu zajedno s grumenom zemlje položimo u jamicu, biljku zagrnemo zemljom, dobro pritisnemo zemlju oko korijena biljke i nakon sadnje sve dobro zalijemo. Biljke se sade na potreban razmak među redovima i u redu.

Njega nasadaPovrtne biljke koje smo sijali ili sadili u vegetaciji treba njegovati kako bi što bolje

rasle i razvijale se.

Biljke koje sijemo obično izrastu pregusto. Kako bi se te biljke što bolje razvijale, potrebno ih je prorijediti. Ovisno o biljci, obično se ostavlja razmak u redu među biljkama od 5 do 10 cm. Ostavimo li pak biljke da rastu suviše gusto, same će sebe zagušiti, odnosno neće se dobro razviti i prinos će biti manji ili nikakav.

Jedna od važnih mjera njege je zalijevanje. Tu vrlo značajnu mjeru svakako treba provoditi, osobito za sušnog vremena. Najbolje je zalijevati u rano jutro ili predvečer, kada je temperatura zraka niža. Nikako ne zalijevajte tijekom dana, za sunčana i topla vremena jer ćete takvim zalijevanjem napraviti više štete nego koristi. Biljke su osobito osjetljive na nedostatak vlage na početku rasta i u vrijeme plodonošenja pa u tim razdobljima zalijevanje treba biti obilnije.

8 9


Nakon kiše ili zalijevanja na površini tla stvara se pokorica. Pokorica na površini tla uvjetuje brži gubitak vlage iz tla zbog njena pojačanog isparavanja, a osim toga nepovoljno djeluje na zračni režim, odnosno, smanjen je dotok zraka u površinski sloj tla. Da bi se to izbjeglo, nekoliko dana nakon svakog zalijevanja ili kiše površinu gredice među biljkama treba lagano okopati. Tim okopavanjem tlo na gredici ostaje razrahljeno, bolje se čuva vlaga u tlu i povećava se prozračnost površinskog sloja tla.

U mjere njege još se ubraja prihrana koja se obavlja prema potrebi za pojedinu kulturu koju uzgajamo te zaštita biljaka. Povrtne kulture u vegetaciji najčešće prihranjujemo nekim mineralnim gnojivom, rasipanjem granula po površini tla i laganim okopavanjem, upotrebom nekog tekućeg gnojiva koje se razrjeđuje vodom i tom se otopinom zalijeva tlo oko biljaka. Možemo upotrijebiti i folijarno gnojivo koje se također u određenom omjeru razrjeđuje s vodom, a dobivenom otopinom prskamo biljke.

Još je jedna mjera njege vrlo važna, a to je borba protiv korova. Korovi su biljke koje samoniklo rastu i ometaju rast i razvoj povrtnih kultura te ih redovito treba uklanjati. U kućnim povrtnjacima ta se borba svodi na plijevljenje, koje može biti naporno i dosadno, no ako želimo čisto tlo, plijevljenje je obavezno. Najbolje ga je obaviti kada je zemlja mokra pa korovne biljke možemo iščupati zajedno s korijenom.

MalčiranjeMalčiranje ili nastiranje tla višestruko je korisna mjera koju primjenjujemo u

povrtnjaku. Kao prvo, malčirano tlo bolje zadržava vlagu, korovi slabije rastu, a ako i izrastu, lakše ih je iščupati. Osim toga, nakon kiše ili zalijevanja površina tla je zaštićena malčem pa se ne stvara pokorica i nije potrebno okopavanje.

Materijali za malčiranje su različiti. Tlo možemo malčirati kompostom, pokošenom travom, sijenom, slamom ili piljevinom. Postupak je vrlo jednostavan. Nakon što biljke na gredici izrastu, tlo se nastire nekim od navedenih materijala. Malč će u vegetaciji čuvati tlo od isušivanja i pretjeranog zakorovljenja, postupno će se raspadati i obogatiti tlo organskom tvari, što u konačnici rezultira boljom strukturom tla.

Surveying study

VEGETABLE PATCH

SummarySpring is the timewhen therearemanydifferent things todo in vegetablepatch.

Thebasicsoilcultivationhastobedone,unlessitwasalreadydoneinautumn,soilispreparedforsowingandplanting,thenfollowfertilization,sowingandplanting.Theearliersowedcropismaintained.Key words:soilcultivation,fertilization,sowing,planting,watering,shading,crop

maintenance.

Buturac, I.1

Pregledni rad

NEISKORIŠTENA RAZNOLIKOST KRUMPIRA, KRUMPIR OBOJENOG MESA I VAŽNOST

ANTOKSIDANSA U KRUMPIRU

SažetakNaiznenađenjemnogih,antioksidansisuobilnosadržaniiukrumpiruobojenogmesa

(mekote).Općenitouzevši,ukrumpirukaoantioksidansidjelujurazličitibioflavonoidikojimeso (mekotu) krumpira boje crveno, ljubičasto, plavo.Gomolji obojenogmesaizvorne su divlje forme u pradomovini krumpira i domaće stanovništvo troši ih odpamtivijekadodanas.Nažalostuglavnomseuzgajajusortežutogirjeđekrem-bijelogi bijelog mesa, a vrlo su rijetke sorte obojenog mesa čije prehrambene vrijednostimodernisvijetpostajetekdanassvjestan.Zažutubojumesa(mekote)gomoljakrumpiraodgovornisukaroteni,alinealfaibetakarotenkojisuprovitaminiA(onisenalazeumrkviiutikvamakojimatakođerdajužutuboju).Krumpirkrembojemesaimagamanje,akrumpirbijelogamesaneznatno.Kakounasprevladavajusortežutogmesa,jedenjemkrumpiraunosimoizdravstvenopoželjankaroten.Otudajekrumpirplavo,ljubičastoili crveno obojenog mesa nutricionistički daleko vredniji i kulinarski interesantniji.Krumpiromobojenogmesamožemoobogatitinašugastronomskuponudu,aonimakojipolažuvišepažnjena“zdravuprehranu”datiprilikudai jedenjemjelaodkrumpiraobogateunosantioksidansa.

Ključne riječi:antioksidansi,krumpirobojenogmesa,nutricionizam

Kakve krumpire poznajemo i jedemo i što se trži na našim tržnicama i u supermarketima?

Trženje krumpira u nas poprima moderne oblike i velik dio stolnog krumpira trži se u supermarketima. Unatoč tome mnogi još uvijek raspoznaju samo “crveni” i “bijeli”, ali sve je više i onih koji su počeli uočavati razlike u namjeni i kvaliteti (Sl.1). Sve dok kupci ne postanu zahtjevniji, krumpir će se tržiti kao “krumpir” bez oznake kulinarskog tipa odnosno namjene, tj. neće biti označeno radi li se o univerzalnom krumpiru za kuhanje i pečenje, o salatnom, krumpiru za pire i krumpirna tijesta ili pak krumpiru specijalne namjene. Mnoge bi posebno obradovalo da se nudi i specijalni krumpir kao npr. ekološki krumpir i krumpir posebne namjene te krumpir s “brand” zaštićenim imenom i zaštićenog geografskog porijekla kao npr. “Lički krumpir”, a odnedavno i krumpir obojenog mesa. 1 mr. sc. Ivan Buturac, H.Z.P.C. d.o.o., Saršoni 4, 51216 Viškovo, tel: 051/257-112, fax: 504-103, mob: 098/425-210, e-mail: [email protected]

10 11


Napokon, pojavom krumpira plave pokožice i plavog mesa u našim supermarketima, povećala se i raznolikost ponude. Nadam se da će vam biti zanimljiva spoznaja da i krumpir možemo svrstati u “zdravo obojeno povrće” bogato bioflavonidima, o čemu se često piše i govori kada je riječ o zdravoj prehrani.

Krumpir je u nas treća poljoprivredna kultura, važan je u prehrani stanovništva, a prema novim spoznajama, bit će to i sutra, i to kako u ishrani stanovništva, tako i u individualnoj prehrani zdravstveno osvještenih pojedinaca koji vode brigu o “zdravoj prehrani”. Mislili smo da o krumpiru znamo sve ili bar ono najvažnije: bogat je ugljikohidratima, sadrži oko 1-2,5% sirovih vlakana i oko 2% bjelančevina, od vitamina važni su vitamin C i vitamin B, a od minerala kalij. U kiselo-baznoj ravnoteži krumpir pridonosi baznoj reakciji našeg organizma. Prema nutricionističkoj preporuci 80% naše hrane treba biti metabolički alkalno a samo 20% metabolički kiselo.Već i s toga aspekta krumpir je važna zdrava namirnica u našoj prehrani. Neki zamjeraju krumpiru visok “šećerni indeks”, tj. brzo oslobađa glukozu, što trebaju fizički aktivni ljudi i sportaši, ali ne i osobe s povišenim sadržajem šećera u krvi. Druga zamjerka je da može sadržavati toksične količine alkaloida solanina i kakonina. Veće količine ovih alkaloida javljaju se samo u starom naklijalom, oštećenom ili u pozelenjelom gomolju, a njihovo povećano prisustvo lako se prepoznaje po gorkom okusu i “žarenju” u ustima tako da tu opasnosti nema. U prosjeku gomolji sadrže 2-10 mg/ 100 g svježeg gomolja alkaloida (solanina i kakonina). Dopuštenim se drži oko 15 mg, a već 14 mg daju gomolju gorak okus i takve gorke krumpire ne jedemo te ni opasnosti od trovanja nema. Ako su alakloidi (solanin i kakonin) prisutni, oni uzrokuju nakupljanje neurotransmitera acetilkolina. Uputno je znati da je priznatim sortama prije priznavanja utvrđeno da imaju manje od maksimalno dopuštene količine alkaloida (to je maksimalno dopuštena količina za koju se smatra da nije štetna). Upozoravam da ne treba miješati smetnje koje nastaju jedenjem sirovog krumpira s alkaloidima (solaninom i kakoinom) jer su one druge prirode i nastaju, slično kao i kod prijesne soje, zbog prisustva inhibitora proteolitičkih encima kojima se krumpir, kao i soja i druge biljke, štite od žderanja nametnika. Alkaloidi su stabilni do 280ºC i termičkom obradom krumpira (kuhanjem, pečenjem) uništavaju se samo inhibitori proteolitičkih encima, ali ne i alkaloidi. Nadalje, kako se većina alkaloida (ako su prisutni, kao npr. u naklijalim, starim i pozelenjelim gomoljima) nalazi ispod kožice, guljenjem se odstrani najveći dio prisutnih alkaloida.

Unatoč spomenutim zamjerkama do kojih drže npr. makrobiotičari, sa stajališta prehrane stanovništva, krumpir i dalje ostaje neizostavna i nezaobilazna zdrava namirnica. Ono novo, što krumpir ponovo čini zanimljivim povrćem “zdrave prehrane”, antioksidativna su svojstva krumpira. Mjerena je ukupna antioksidativna vrijednost porcije različitog voća i povrća i krumpir se neočekivano visoko pozicionirao. Na osnovu ukupnog antioksidativnog kapaciteta načinjena je top lista od 20 vrsta povrća i voća i krumpir je svrstan na 18 mjesto (mjerena je porcija kuhanog krumpira od

299 g). Zanimljivo je da je crveni grah prvi na toj listi (porcija od 92 g), zatim slijede borovnica (porcija od 144 g), brusnica (porcija od 95 g), artičoka (porcija od 84 g). Prije svega, važna je spoznaja da krumpir ima visoku antioksidativnu vrijednost i da nas čuva od slobodnih radikala (reaktivnih spojeva) koji nastaju u procesu oksidacije u našem organizmu i mogu oštetiti važne strukture naše stanice, ubrzati starenje ili oštetiti nasljednu tvar DNK.

Sl. 1. “Kruh naš svagdanji” - krumpir na kakav smo navikli, “crveni” i “bijeli” (moderne sorte glatke pokožice, plitkih okaca, bijelog, krem-bijelog i žutog mesa).

Upoznajmo detaljnije zanimljivosti o krumpiru obojenog mesa

Je li krumpir obojenog mesa, “stari” ili novi GMO krumpir i zašto ga do sada nismo uzgajali?

Krumpir obojenog mesa nije ništa novo za stanovnike pradomovine krumpira već samo za mnoge od nas. Krumpire vrlo različite boje pokožice i mesa nalazimo u njegovoj pradomovini i stanovnici Perua i Bolivije ga od davnina koriste, te su i mnoge njihove domaće sorte također obojenog mesa i pokožice. Dakle nema bojazni da je krumpir obojene pokožice i mesa neka današnja najnovija GMO kreacija jer je takav od iskona i nema razloga da od njega zaziremo. Kako u nas nema iskustva u korištenju krumpira obojenog mesa, mnogi neće prepoznati da se radi o krumpiru ili ako ga i prepoznaju, pitat će se kakvog je okusa i je li zdrav za jelo? Takav krumpir je dapače vrlo zdrav i okusa je kao i krumpiri koje već poznajemo, slobodno ga kupite i kušajte.

12 13


Kožica gomolja može biti različite boje te glatka i hrapava. Boja kožice gomolja osim nama uobičajeno znane i nazivane “bijele” (stvarno nijanse žute) i “crvene” može kao i meso gomolja biti i ljubičasta, roza, plava, crvena i smeđa. U Europi su se već odavno udomaćile sorte žutoga i bijeloga mesa i zato nam je krumpir drugih boja mesa, osim žute, krem-bijele i bijele, neobičan ili bolje reći stran. Krumpir plave, ljubičaste i crvene boje mesa nalazimo i danas u divljim izvornim formama u njegovoj pradomovini, u južnoameričkim Andama gdje su, kao što je i spomenuto, i mnoge lokalne sorte također obojenog mesa (Sl. 2.).

Sl. 2. Raznolikost oblika i boje kožice: “bijela” (žuta), ljubičasta, roza , plava, crvena, smeđa (glatka ili hrapava)

Spoznaja da je krumpir obojenog mesa bogat antioksidansima ponukala je i mnoge oplemenjivače u Europi da stvore nove moderne sorte obojenog mesa i može se očekivati, nakon što se ispitaju njihova hortikulturna svojstva, da će se pojaviti na tržištu. Živimo u vremenu brzog protoka informacija i nužno je da se brže prilagođavamo novome i brže koristimo nove spoznaje. Mnogi su nas htjeli uvjeriti da krumpir, unatoč tomu što je četvrta poljoprivredna kultura u svijetu, u slučaju vlastitog izbora ishrane i nije baš najbolji izbor (zbog visokog sadržaja ugljikohidrata škroba, visokog “šećernog indeksa”, a i zbog toga što pozelenjeli i stari krumpir može sadržavati i otrovni solanin (solanin i kakonin). Nove spoznaje o antioksidansima ponovno su ga izdignule iznad mnogog drugog cijenjenog povrća. Dakle “Kralj je umro, živio kralj” ili “Krumpir je umro, živio krumpir”, tj. krumpir ne umire nego ide dalje, i to s još boljim preporukama!

Prihvatili smo da je obojeno povrće zdravo pa stoga slobodno svrstajmo i krumpir obojenog mesa u “zdravo” povrće jer i on čuva zdravlje, tj. djeluje preventivno (čuva

naš krvožilni sistem, usporava starenje i oštećenja organizma). Nema napisa s temom o “zdravoj” prehrani, a da nas ne upozori da u naš jelovnik moramo uvrstiti povrće, a naročito obojeno povrće. U širem smislu riječ je o bioflavonidima koji su prisutni u povrću, a koji imaju antioksidativna svojstva. Govorimo o antioksidansima, a najjednostavnije ih možemo opisati kao tvari koje nas čuvaju od reaktivnih slobodnih radikala koji oštećuju naš organizam, a od kojih se možemo zaštiti jedenjem raznolikog obojenog povrće koje obiluje antioksidansima. Da bi pojam antioksidansa i slobodnih radikala bio jasniji, nije naodmet da ih radi daljnjeg razumijevanja malo podrobnije objasnimo. Slobodni radikali su nestabilne molekule (imaju nespareni elektron), stoga “kradu” elektron od susjednih molekula kako bi se stabilizirale i time tvore nove slobodne radikale i nastaje lančana reakcija (domino efekt). Taj proces “krađe” elektrona zove se oksidacija i normalno se odvija u našem organizmu, a postaje štetan kada se stvara više radikala nego ih tijelo uspijeva uništiti. Slobodni radikali (oksidansi) oštećuju stanične strukture (npr. vrlo je štetna oksidacija LDL- masti u krvi, oštećenja DNK - nasljedne osnove).Višak slobodnih radikala može izazvati različite bolesti (rak, šećernu bolest, bolesti krvno-žilnog sustava, sivu očnu mrenu). U malim količinama organizam koristi radikale za ubijanje bakterija. Kako se naše tijelo štiti od viška oksidansa - slobodnih radikala? Pomoću antioksidansa! Što su antioksidansi i koji od njih nas štite od slobodnih radikala?

Antioksidansi su tvari koje sprječavaju porast broja slobodnih radikala i zaustavljaju lančanu reakciju formiranja novih radikala (antioksidansi se oksidiraju i time sprječavaju oksidaciju ostalih molekula). Najvažniji antioksidansi su vitamini A, C i E, selen i bioflavonoidi - biljni pigmenti - npr. alfa i beta karoten, likopen, lutein, rezveratol i drugi. Oni očvršćuju stijenke kapilara i time sprječavaju proširenje vena i pojavu moždane kapi, štite vitamin C od razgradnje.

Koje antioksidanse nalazimo u krumpiru?Važni antioksidansi u krumpiru su sljedeći spojevi: fenolni spojevi, antocijanini,

vitamin C i karotenoidi.

• Fenolni spojevi - klorogenska, kofeinska i kumarinska kiselina

• Antocijanini - biljni pigmenti koji ovisno o pH mijenjaju boju; u krumpiru obojenog mesa

nalazimo pelargonidin, peonidin, petunidin, delfinidiidin i malvidin. Osim karotena, koji je odgovoran za žutu boju mesa (mekote), za crvenu i ljubičastu obojenost mesa krumpira (sl.3, sl.4) odgovorni su sljedeći antocijanini:

- Meso crvene boje - sadrži glikozide pelargonidina i peonidina - Meso ljubičaste boje - sadrži glikozide malvidina i petunidina

• Vitamin C

14 15


• Karotenoidi - žuti pigmenti koji boje krumpirovo meso u nijanse žute boje (različiti karotenoidi, ali ne alfa i beta karoten). Kako krumpir ne sadrži alfa i beta karoten, karoteni iz krumpira žutog mesa ne ponašaju se kao provitamini vitamina A, tj. mi iz njih ne stvaramo vitamin A kao što je to slučaj iz karotena mrkve te su u našoj prehrani važni kao antioksidansi. Dakle, gomolj žutog mesa ima više karotena nego onaj krem-bijelog ili bijelog mesa! Od prisutnih karotena važan je lutein, zaštitnik naših očiju koga prosječno ima 0,6 mg na 100 g kuhanog krumpira.

Sl. 3. Boja mesa (mekote) gomolja - plava, crvena, roza, narančasta, ljubičasta

Sl. 4. Krumpir plave kožice i ljubičastog mesa

NAMIRNICA KRUMPIR, NJENE SPECIFIČNOSTI I KAKO IH BOLJE KORISTITIPrije svega, mit o krumpiru kao namirnici koja deblja nije točan. Evo usporedbe s

namirnicama koje su sličan prilog jelima.Namirnica kcal/100gKrumpir 78-100

Riža 147Tijesto 94Kruh 240

Mrkva 30Grašak 80

Najčešći razlog za takav stav je gotovljenje krumpira s puno masnoća koje svakom jelu, pa tako i jelu od krumpira, povećaju kalorijsku vrijednost. Trenutno je u SAD-u

promovirana sorta krumpira Adora s malo kcal (“low-carb” svega 60 kcal/100g kuhanog gomolja) i pravi je hit nakon popularnosti Atkinsove dijete bez ugljikohidrata. Novina je i “kristalni škrob” koji nastaje pri postupnom hlađenju, npr. kuhanog krumpira kao što je slučaj kod krumpir-salate. Važan je jer se ne probavlja u tankom crijevu i potpomaže razvoj korisne crijevne flore u debelom crijevu. Ponaša se slično inulinu (sadržanom u artičokama i topinamburu), neprobavljiv je i na taj način ne pridonosi kalorijskom unosu pri obroku ugljikohidratima bogate namirnice kao što je krumpir. Važno je i istaknuti da krumpir ne izaziva alergijske reakcije, kao i da je prema njemu općenito dobra tolerantnost. Glikemijski ineks krumpira možemo smanjiti miješanjem s drugom hranom niskog glikemijskog indeksa kao i zakiseljavanjem hrane.

Tako npr. zakiseljena krumpir- salata (sl.5) ima za 25% niži glikemijski indeks od samog krumpira.

Usporedba glikemijskih indeksa (GI) nekih namirnica i krumpira:Što je GI veći, brži je porast šećera glukoze u krvi!

NAMIRNICA GI - glikemijski indexBijeli kruh 70

Kukuruzne pahuljice 84Zobene pahuljice 55

Mahune 31Krumpir kuhan 63

Instant pire krumir 86Čips od krumpira 54

Saharoza (bijeli šećer) 65Marelice 31Datulje 103

Neke od preporuka za snižavanje glikemijskog indeksa hrane:• Ocat, npr. u krumpir-salati, snizuje GI za 25%!• Kiseline - naročito one s malom molekularnom težinom (octena, mliječna) usporavaju pražnjenje želuca bolje od npr. jabučne i limunske koje nalazimo u citrusima• Miješanje hrane u obroku - miješajte npr. grah s rižom ili krumpirom u obroku jer će rezultirati srednjim vrijednostima GI• Jedite salatu začinjenu octom uz obroke koji sadrže namirnice s visokim GI• Pijenje soka od grejpa i naranče također će pomoći, ali ne toliko kao OCAT!

16 17


Prerađevine od krumpira obojenog mesa danas također već nalaze svoje mjesto na tržištu “zdrave” hrane (sl.6). To bi mogao biti prikladan posao za obiteljsko gospodarstvo, proizvodnju krumpira obojenog mesa i preradu u obojeni čips (sl.7, sl.8).

ZaključakPrema podacima u “The Journal of Agricultural and Food Chemistry, 9 June, 2004”

povrće i voće svrstano je prema ukupnom antioksidativnom kapacitetu (TAC), zavisno od porcija (serving size). Na prvo mjesto svrstan je mali crveni grah (92g/TAC 13,727); na drugo borovnica (144 g/TAC 13,427); na sedmo artičoka (84g/ TAC 7,904); na osamnaesto krumpir Russet (299 g/TAC 4,649); krumpir crvene pokožice na 38. mjesto (173 g/TAC 2,294) od ukupno 50 razvrstavanja. Uspoređen samo s povrćem, sličnog je antioksidativnog kapaciteta sa: šparogom, crvenim kupusom, paprikom, a jači je npr. od mrkve, crvenog luka, slatkog krumpira, rajčice i mahuna. Kako su uobičajene sorte

krumpira “bijelog i žutog mesa “ dobro vrednovane prema antioksidativnom kapacitetu, možemo očekivati da će sorte obojenog mesa biti još bolje rangirane na listi povrća i voća. Nove sorte krumpira obojenog mesa su obećavajući dodatni bogati izvor antioksidansa u našoj prehrani. Oni koji moraju voditi računa o glikemijskom indeksu, neka ne zaborave da ocat i miješanje hrane mogu pomoći! Trebat će vremena da se nove sorte krumpira obojenog mesa pojave na tržištu i da budu prihvaćene. Stoga potrošači moraju poticati i zahtijevati da se postojeća ponuda krumpira poboljša kulinarskom raznolikošću. Tada nam se neće dogoditi da se potrošnja krumpira svede na pire i pomfrit. Trgovci moraju također bolje poznavati namirnicu krumpir kako bi u ponudi mogli navesti kulinarska svojstva određene vrste krumpira. Potrošači će tada znati koja mu je osnovna namjena tj. je li nakon kuhanja čvrste voštane konzistencije ili je prhak i raskuhava se. Isto tako treba znati radi li se o krumpiru opće ili specijalne namjene kao npr. za krumpir-salate, ili pak o krumpiru čije je zaštićeno “brand” ime oznaka kvalitete krumpira određenog geografskog porijekla kao npr. “Lički krumpir”.

Surveying study

THE UNUSED VARIETY OF POTATO, POTATO OF COLORED FLESH AND THE IMPORTANCE OF

ANTIOXIDANTS IN POTATO

SummaryTosurpriseofmany,antioxidantsareabundantlycontainedinpotatoofcoloredflesh

(pulp). Speaking generally, different bioflavonoids as antioxidants function in potatoto color the flesh (pulp) of potato red, purple, blue, etc. Tubers of colored flesh areoriginal wild species in potato habitat and local inhabitants have been using themfromtimesimmemorialtothisday.Unfortunately,themodernworldhasmostlygrownthespeciesofyellow,andrarely,cream-coloredwhiteandwhiteflesh.Thespeciesofcoloredfleshareveryrare,becausethemodernworldhasjustbeguntobeawareofitsnutritionalvalue.Caroteneisresponsibleforyellowcolorofflesh(pulp)ofpotatotubers,butnotalphaandbetacarotene,whicharetheprovitamineA(theyarecontainedincarrotandpumpkin,towhichtheyalsogiveyellowcolor).Thereislessofitinpotatoofcream-coloredfleshandinsignificantquantityinthewhiteone.Sincethespeciesofyellowfleshprevailhere,byeatingpotatowetakeincarotenewhichisrecommendableregardshealth.Thatmakespotatoofblue,purpleorredcoloredfleshmorevaluableinnutritionisttermsandmoreinterestinginculinaryart.Wecanenrichourgastronomicofferwithcoloredfleshpotatoes,andtothosewho

pay more attention to healthy diet, we can give an opportunity to enrich taking inantioxidantsbyeatingpotatodishes.

Key words: antioxidants,potatoofcoloredflesh,nutritionscience.

Sl. 5. Krumpir-salata - od krumpira plave boje mesa

Sl. 6. Ponuda “mladog” i “luksuznog” krumpira na zelenoj tržnici (Nica ,

Francuska, travanj, 2005.)

Sl. 7. Gomolji ovako žive boje pokožice bili bi interesantni i u uskrsnim košaricama!

Sl. 8. Prerađevina - od krumpira ljubičastog mesa - obojeni čips

18 19


Literatura:Buturac, I. (2003): Krumpir - kulinarske i gospodarske osobine, H.Z.P.C. d.o.o., Viškovo, 2003Holford, P. (2004): New Optimum Nutrition Bible, Clowes Ltd, BecclesLachman, J,. Hamouz, K. (2005): Red and purple coloured potatoes as a significant antioxidant source

in human nutrition - a review, Czech University of Agriculture in Prague, Plant soil environ., 51, 2005 (11): 477-482

Goktepeand, F., Holmsan, D.G. (2007): An Update of the Colorado Potato Breeding and Selection Program, Luis Valley Research Center, Department of Horticulture & Landscape Architecture, Agricultural Experiment Station, Colorado State University, http://www.colostate.edu/Depts/SLVRC/research/2007SRMAC/2007SRMACHolm.pdf

Reuben, Carolyn (1998): Antioksidansi, cjelovit vodič, Logotip Zagreb, 1998Reyes, L.F., Miller, J.C. Jr, Cisneros-Zevallos, L., (2005): Antioxidant Capacity, Anthocyanins and Total

Phenolics in Purple- and Red-Fleshed Potato (Solanum tuberosum L.) Genotypes, American Journal of Potato Research, Jul/Aug 2005

Internet: http://www.healthyeatingclub.org/info/articles/nutrients/resisstarch.htmhttp://www.sciencedaily.com/releases/2004/06/040608065835.htmhttp://www.sunfreshofflorida.com/http://www.proteinpower.com/drmike/metabolism/resistant-starch/

Matotan, Z.1

Stručni rad

UTJECAJ OKOLIŠNIH UVJETA NA RAZVOJ RAJčICE I POJAVU FIZIOLOŠKIH POREMETNJI

SažetakZauspješanrastirazvojrajčiceneophodnojeosiguratištopovoljnijeokolišneuvjete

kakobisefiziološkiprocesiubiljcištonesmetanijeodvijaliikakobiukonačnicionadalaštovećiikvalitetnijiprinos.Najznačajnijiokolišniuvjetisutoplina,svjetlostivlagačijinedostatak,kaoiprevelikakoličina,negativnoutječunarastirazvojbiljaka.Posljedicenesklada vanjskih uvjeta očituju se na različite načine, a biljke na njih reagirajuodređenimsimptomima.Ponekadmanjeiskusniproizvođačitesimptomepoistovjećujusasimptomimapojedinihbolestiilinapadaštetnikaineopravdanoprimjenjujuodređenemjerezaštite.

Ovaj rad je napisan u svrhu boljeg upoznavanja pojedinih fizioloških poremetnjitijekomrastairazvojarajčiceinjihovihsimptomanabiljkamaiplodovimarajčice.

Uraduseopisujeutjecajosnovnihokolišnihuvjetanarastirazvojrajčicetefiziološkeporemetnjenabiljkamaiplodovimauvjetovaneabiotskimčimbenicima.

Ključne riječi:rajčica,okolišniuvjeti,fiziološkeporemetnje.

Okolišni uvjeti

Rajčica je povrtna kultura dosta visokih zahtjeva prema toplini i njezina proizvodnja na otvorenom limitirana je trajanjem bezmraznog perioda. Opti-malne temperature za rast i razvoj rajčice tijekom dana su 20 - 25 oC, a tijekom noći 15 - 18 oC. Na temperaturi nižoj od 0 oC rajčica trajno stradava. Niske temperature u početnim stadijima razvoja negativno utječu na kasniji razvoj biljaka uvjetujući njenu preranu cvatnju što uzrokuje niži prinos i lošiju kvalitetu plodova. Slika 1: Presadnice rajčice

stradale od niskih temperatura1 dr. sc. Zdravko Matotan, Direktor razvoja sirovinske osnove, Podravka d.d.

ISPRAVAK NETOČNOG NAVODAU broju 1-2/´08. „Sredstva za zaštitu bilja 2008. god.“ na 88. stranici došlo je do

pogreške. Pripravak Laudis upisan je kao pripravak tvrtke Syngenta, a treba pisati Bayer CropScience, Bayer d.o.o.. Molimo tvrtku Bayer d.o.o. i čitatelje da uvaže pogrešku autora.

20 21


Budući da se komponente prinosa diferenciraju u ranijim stadijima razvoja biljke, izuzetno je važno kakvim je uvjetima biljka tada bila izložena. Rajčica je naročito osjetljiva na temperaturne uvjete tijekom uzgoja presadnica. Naime već kod razvijena tri prava lista započinje zametanje cvatova pa ako su u to vrijeme presadnice izložene temperaturama 13 - 15oC, prvi cvatovi će se zametnuti nisko na biljci već nakon 5 - 6 listova, ali će se ako niske temperature duže potraju, cvatnja prolongirati.

Duži period izloženosti temperaturama nižim od 15,5 oC može kod indeterminantnih sorti neograni-čenog tipa rasta stabljike, kakve se gotovo isključivo uzgajaju u zaštićenim prostorima, uzrokovati pojavu terminalnog cvata čime biljka poprima obilježje tipa sorti ograničenog rasta. U takvim slučajevima najviše formirani zaperak se ne zakida jer će se iz njega, ako se temperaturni režim poboljša, nastaviti normalan razvoj biljke. No posljedice će biti očite: smanjenje priroda, posebice ranog. Ako su biljke rajčice u ranim stadijima razvoja kada imaju razvijen svega jedan pravi list, nekoliko noći izložene temperaturama nižim od 10oC kod krupnoplodnih se sorti može na vrhovima plodova javiti kalus pa površina plodova ima izgled naknadnog srašćivanja čime im je tržna vrijednost značajno smanjena.

U kasnijim stadijima razvoja suboptimalne temperature također mogu značajnije utjecati na prinos i kvalitetu plodova. Niske temperature tijekom diferencijacije staničnog tkiva generativnih organa mogu uzrokovati razvoj većeg broja karpalnih listova plodnice zbog čega dolazi do pojave srašćivanja dvaju ili više plodova, rebravosti plodova i različitih njihovih deformacija.

Slika 2: Presadnice rajčice stradale od niskih temperatura

Slika 3: Stvaranje kalusa na površini ploda inducirano niskim temperaturama

Slika 4: Srašćivanje plodova kao posljedica suboptimalnih temperatura

U periodu cvatnje niske temperature mogu uzrokovati lošije i nepotpune oplodnje što opet za posljedicu može imati otpadanje cvjetova ili pojavu šupljikavosti plodova s komorama nepopunjenim želatinoznom pulpom i s vrlo malo sjemena. Plodovi koji su se razvijali u suboptimalnim temperaturnim uvjetima lošije su obojenosti jer se crveni pigment ne stvara na temperaturama nižim od 16 oC, a zbog niskih se temperatura na vršnom dijelu ploda javljaju i sivosmeđe pjege koje ulaze i u unutrašnjost ploda te uzrokuju neujednačene zriobe.

Na visoke je temperature rajčica znatno tolerantnija no i one mogu štetno djelovati na rast i razvoj biljaka, posebice ako su povezane s nedostatkom vlage u tlu. Temperature više od 30 oC usporavaju proces fotosinteze, a ako plodovi nisu dobro zaštićeni lišćem, zbog intenzivnog svjetla i visokih temperatura mogu biti oštećeni. Visoke temperature praćene niskom relativnom vlagom zraka uzrokuju otpadanje cvjetova. Rast biljaka potpuno prestaje na temperaturi od 35 oC.

Za uspješnu bi proizvodnju rajčici trebalo osigurati temperaturne uvjete što je moguće sličnije optimalnima, a spriječiti pad ispod minimalnih.

Tablica 1. Temperaturni režimi u proizvodnji rajčiceFaza razvoja biljke Optimum oC Minimum oC

Klijanje i nicanje 16 - 29 11

Vegetativni porast 21 - 24 18

Plodonošenje (danju) 19 - 24 18

Plodonošenje (tijekom noći) 14 - 17 10

Zrioba 20 - 24 16

Osim topline, za normalan rast i razvoj rajčice izuzetno je značajan intenzitet svjetla koji može biti ograničavajući čimbenik proizvodnje, naročito u zaštićenim prostorima tijekom zimskog perioda. Uz nedovoljno osvjetljenje biljke se sporije razvijaju, listovi su bljeđi i često puta dolazi do otpadanja cvjetova. U godinama s manje sunčanih dana tijekom vegetacije manji je sadržaj suhe tvari, što naročito nepovoljno utječe na kvalitetu rajčice namijenjene za preradu.

Slika 5: Šupljikavost ploda kao posljedica suboptimalnih temperatura tijekom oplodnje

22 23


Iako rajčica ima dobro razvijen korijen, posebice kod proizvodnje izravnom sjetvom, te može koristiti vlagu iz tla bolje nego većina drugih povrtnih kultura, za sigurnu proizvodnju i u klimatski prosječnim godinama treba računati s navodnjavanjem. Najveće potrebe za vodom rajčica ima tijekom perioda intenzivnog rasta i formiranja plodova. Diskontinuitet u opskrbi vodom uzrokuje pojavu vršne truleži i pucanja plodova. Preobilna pak vlaga, kako u tlu tako i u zraku, nepovoljna je zbog mogućnosti intenzivnijeg razvoja bolesti. Optimalna vlažnost tla za uspješan uzgoj rajčice je 60 - 70% maksimalnog kapaciteta tla za vodu.

Fiziološki poremećaji u razvoju rajčice

Fiziološki poremećaji na plodovima rajčice nastaju negativnim djelovanjem okoline uzgoja, a očituju se u vidu sunčanih opekotina, vršne truleži i pucanja plodova, a na listovima njihovim uvijanjem.

Sunčane se opekotine javljaju na plodovima kao posljedica intenzivnog sunčevog zračenja i visokih temperatura. Na plodovima koji su nakon razvoja u zasjeni lišćem, najčešće zbog gubitka lisne mase, izloženi izravnom sunčevom svjetlu zbog visokih temperatura ne dolazi do stvaranja pigmenata, pa

Slika 7: Vršna trulež plodova kao posljedica diskontinuiteta u opskrbi vodom

Slika 6: Dodatno osvjetljenje pri zimskom uzgoju u zaštićenim prostorima

Slika 8: Sunčana palež plodova rajčice

na tom dijelu ostaju blijedi. Pojava sunčanih opekotina može se spriječiti uzgojem sorata dobre lisnatosti i kvalitetnom zaštitom kojom se sačuva lisna masa.

Vršna trulež na plodovima rajčice javlja se neposredno uz vrhove plodova u fazi intenzivnog razvoja u vidu malih vodenastih zona koje se brzo povećavaju i tamne. Na mjestu zahvaćenom vršnom truleži nastaju uleknuća smeđe do crne boje.

Na odumrlo tkivo naseljavaju se saprofitske gljivice pa se zahvaćena zona ploda osuši. Vršna trulež plodova nastaje kao posljedica fiziološke poremetnje u usvajanju kalcija.

Pojavljuje se na kiselim tlima deficitarnim kalcijem kao i u uvjetima kada je njegovo usvajanje iz tla otežano. Ti se uvjeti javljaju kada je tlo presuho, kada nakon dužeg sušnog razdoblja padnu obilnije oborine ili se prekasno započne s navodnjavanjem, kada je korijen biljke oštećen i nije u mogućnosti u dovoljnoj mjeri opskrbiti biljku kalcijem te kao posljedica neizbalansirane ishrane.

Do pojave vršne truleži dolazi najčešće u uvjetima visokih temperatura tijekom dužeg sušnog razdoblja kada se većina vodenog tijeka s kalcijem kroz biljku usmjerava prema listovima, tako da do plodova zbog intenzivne transpiracije ne dolazi dovoljna količina kalcija što sprečava razvoj staničnih stijenki i uvjetuje odumiranje tkiva.

Preobilna gnojidba dušikom koja značajnije utječe na vegetativni rast i stvaranje bujne lisne mase velike transpiracijske površine također zbog pojačane akumulacije kalcija u listovima na račun njegova sadržaja u plodovima može imati za posljedicu pojavu simptoma njegova nedostatka u plodovima.

Spriječiti pojavu vršne truleži plodova moguće je jedino izbjegavanjem uvjeta koji pogoduju njezinom stvaranju. Primjena folijarnih gnojiva koja sadrže kalcij učinkovita je samo ako se primijeni preventivno na početku intenzivnog razvoja plodova.

Do pucanja plodova rajčice dolazi najčešće kada nakon dužeg sušnog perioda padnu izdašnije oborine. U takvim uvjetima plodovi naglo upiju puno vode čime se volumen stanica toliko poveća da zbog jakog unutarnjeg pritiska dolazi do pucanja plodova. Mjesto puknuća koloniziraju gljivice i bakterije uzrokujući truljenje plodova.

Slika 9: Vršna trulež plodova rajčice uvjetovana visokim temperaturama i

nedostatkom vlage

24 25


Jedini način da se izbjegne pucanje plodova je kontinuirano održavanje optimalne vlažnosti tla neophodne za normalan rast i razvoj plodova.

Jedna od fizioloških poremetnji koja se očituje na listovima je njihovo uvijanje. Često puta se u proizvodnji uvijanje listova poistovjećuje s bolestima pa se primjenjuju nepotrebne mjere kemijske zaštite. Do uvijanja listova prema središnjoj žili dolazi na najdoljnjim etažama kada su uvjeti za fotosintezu izuzetno povoljni, a zametanje i razvoj plodova na biljkama je slab. U takvim se uvjetima asimilati stvoreni u listovima nedovoljno brzo translociraju u reproduktivne organe biljke pa povišeni sadržaj škroba i šećera u listovima uvjetuje njihovo uvijanje. Sa smanjenjem intenziteta osvjetljenja i temperature i intenzivnijim razvojem reproduktivnih organa simptomi uvijanja listova nestaju.

Slika 10: Uzdužna puknuća ploda Slika 11: Radijalna puknuća ploda

Slika 12: Uvijanje listova uvjetovano intenzivnim svjetlom i visokim temperaturama

Professional paper

THE INFLUENCE OF ENVIRONMENTAL CONDITIONS FOR THE GROwTH OF TOMATO

AND MANIFESTATION OF PHYSIOLOGICAL DISORDERS

SummaryForthesuccessfulgrowthanddevelopmentoftomato,itisnecessarytoprovideforas

permittingenvironmentalconditionsaspossible,sothatphysiologicalprocessesinsidetheplantcouldproceedfreely,andthatintheenditcangiveoptimumcropinnumberandquality.Themostinfluentialenvironmentalconditionsarewarmth,lightandmoist,whichcanequallyhavethenegativeeffectonthegrowthanddevelopmentofplant,iftheyareinsufficientorexceedingcertainlimits.

Consequencesofimbalanceofexternalconditionsaremanifestedindifferentwaysonplants,whichthenreactincertainsymptoms.Ithappenssometimesthatlessexperiencedcultivatorsidentifythosesymptomswiththesymptomsofcertainrotsorpestinvasion,andthentheyusesomeprotectionmeasurementswithoutgoodreason.

Thisreviewhasbeenwrittenforthepurposeofgettingabetterinsightintoparticularphysiologicaldisordersduringthegrowthanddevelopmentoftomatoandtheirsymptomsonplantsandfruitsoftomato.

Thereviewdescribestheeffectofbasicenvironmentalconditionsonthegrowthanddevelopmentoftomatoandphysiologicaldisordersonplantsandfruitsconditionedbyabioticfactors.

Key words:tomato,environmentalconditions,physiologicaldisorders.

LiteraturaBenton, J. J., (1999): Tomato plant culture. CRC Pres, Washington.Grupa autora, (1997): Gajenje povrća. Centar za povrtarstvo, Smederevska Palanka.Kurtović, O., Elezović, E. i Hadžiomerović, M., (2001): Proizvodnja povrća u plastenicima. Poljoprivredni

institut Sarajevo, Sarajevo.Lešić, R. i sur., (2002): Povrćarstvo. Zrinski, Čakovec.Maksimović, P., (2003): Proizvodnja paradajza i plavog patlidžana. Agronomski fakultet Čačak.Matotan, Z., (2004): Suvremena proizvodnja povrća. Nakladni zavod Globus, Zagreb.Maynard, D. N., Hochmuth G. J., (2007): Handbook for vegetable growers. John Wiley and sons, Inc.

New Jersey.Nonnecke, I. L., (1989): Vegetable production. Van Nostrand Reinhold, New York.Osvald, J., Kogalj-Osvald, M., (1996): Gojenje vrtnin v zavarovanem prostoru. Kmečki glas,

Ljubljana.Siviero, P. and Motton, M. S., (1995): La coltivazione del pomodoro da mensa. L’Informatore Agrario,

Verona.

26 27


Pokos-Nemec, V.1

Pregledni rad

NAVODNJAVANJE U POVRĆARSTVU NA OTVORENOM

SažetakZauspješnuproizvodnjupovrćarskihkulturamorajuseosigurativegetacijskifaktori:

voda,hranjivetvari,toplina,svjetlostizrak.Bezovihfaktoranesamodasenemožeostvaritiplaniranaproizvodnja,većbezbilokojegodnjihbiljkanemožeživjeti.Dakle,ivodajejedanodfaktorakojiuvjetujuživotbiljkepajebezvodenemogućnjenuzgoj.

Zaštojevodatakoznačajnazabiljkunijeteškoobjasniti.Onajenesamosastavnidiograđebiljke,većinosilacmnogihfiziološkihprocesatijekomvegetacije:regulirarežimishranebiljke,otapahranjivetvaritlaiprekokorjenovihdlačicaunosiihubiljku,reguliratoplinskirežimbiljkeitla,posredujeuprocesufotosinteze,regulirafizikalne,kemijske ibiološkeproceseu tlu.Razlikujemoraznemetode i rokovenavodnjavanja,a u ovom radu pobliže ćemo opisati mogućnosti navodnjavanja u povrćarstvu naotvorenom.

Ključne riječi:voda,fiziološkiprocesi,navodnjavanje

Vrste vode u tluU tlu se nalazi: kemijska, higroskopna, opnena, kapilarna i gravitacijska voda.

- Kemijska voda je kemijski vezana za čestice tla pa je nekorisna za kulturne biljke.- Higroskopnu vodu također biljke ne mogu koristiti jer se drži jakim silama u tlu.- Opnena voda obavija u obliku tanje ili deblje opne čestice tla pa može biti samo djelomično pristupačna biljkama.- Kapilarna voda se nalazi u porama tla i najvećim dijelom je pristupačna biljkama.- Gravitacijska voda je svakako pristupačna biljkama, ali budući da je pod utjecajem sile teže, ona se ocjeđuje pa je biljke praktički ne koriste.

Pri uzgoju na otvorenom veći broj kultura ima vegetacijski period tijekom ljetnih mjeseci kada su veće temperature i manje oborine, odnosno veliki gubici a manji prihodi 1 Valerija Pokos-Nemec, dipl. ing. agr. -stručnisavjetnikzanavodnjavanje E-mail:[email protected]

vode. Povrćarske kulture imaju brzi razvoj i proizvode veliku biljnu masu te zbog toga zahtijevaju znatne količine vode.

Postoje velike razlike među pojedinim povrćarskim kulturama u načinu i količini trošenja vode.

Kulture koje za normalan rast i razvoj zahtijevaju stalno visoku vlažnost tla, odnosno češće navodnjavanje, jesu: krastavci, salata, kupus, špinat. Razlog tome je slab i relativno plitak korijenov sustav kao i neekonomično trošenje vode preko lišća koje ima razmjerno veliku površinu. Zbog vrlo slabo razvijenog korijenovog sustava, luk i češnjak također zahtijevaju visoku vlažnost tla. Međutim, ove kulture troše znatno manje vode jer imaju manju površinu lišća. Kulture koje imaju razvijeniji korijenov sustav, kao što su rajčica i mrkva, dobro koriste vodu i ekonomično je troše. Kulture kao cikla i repa vrlo dobro koriste vodu iz tla i intenzivno je troše. U uvjetima navodnjavanja njihov uspjeh ne izostaje, ali i nisku vlažnost tla mogu dobro podnijeti.

Rokovi navodnjavanja povrćarskih kultura zavise od uvjeta života biljke, njenih faza razvoja i od postavljenih ciljeva proizvodnje. U odnosu na tu zavisnost, postoji pet karakterističnih rokova navodnjavanja:

- navodnjavanje sadnog materijala (presadnica)- navodnjavanje prije sadnje ili predsjetveno navodnjavanje- navodnjavanje pri sadnji i nakon sadnje sadnica ili sjetve- vegetacijsko navodnjavanje- dopunsko navodnjavanje

Navodnjavanje sadnog materijala (presadnica) vrši se u natkrivenim ili toplim rasadnicima. Ovim navodnjavanjem treba dodavati manje količine vode kako bi se spriječio bujni rast i bolesti te održala potrebna toplina u rasadniku. Najčešće se primjenjuje ručno navodnjavanje.

Navodnjavanje prije sadnje ili predsjetveno navodnjavanje - izvodi se samo onda kada je zbog nedostatka vlage u tlu otežana priprema tla za sadnju ili sjetvu, odnosno otežana sadnja presadnica. Najčešće je ovim navodnjavanjem potrebno navlažiti sloj tla do 20 cm dubine. Međutim, ako je tlo i ispod 20 cm suho, potrebno je navlažiti tlo do veće dubine: 30, 40 ili čak do 50 cm - zavisno od osobina tla i vrste presadnice. U svakom slučaju, prethodno treba ispitati fizikalne osobine tla i trenutačno stanje vlage u tlu.

Navodnjavanje pri sadnji i poslije sadnje presadnica ili sjetve zavisi od stanja

vlažnosti tla. Ako u tlu nedostaje lako pristupačne vode, posađene mlade biljke će se teže primiti, a posijano sjeme će teže niknuti. Prilikom vađenja iz rasadnika, presadnicama se obično uništi jedan dio korijenovih dlačica pa im zbog „prebolijevanja“ treba lako

28 29


pristupačna voda i hranjivo te je zato fertirigacija vrlo korisna mjera. Međutim ako u tlu ima dovoljno vode, navodnjavanje može i štetiti jer razrjeđuje koncentraciju hranjiva i smanjuje toplinu tla, a to su značajni faktori za startno vegetiranje mladih biljaka.

Vegetacijsko navodnjavanje - počinje kad su se biljčice primile ili niknule i dobro zakorjenile.

Tim navodnjavanjem je potrebno, tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja, održavati optimalnu vlažnost tla u sloju rizosfere. Navodnjavanje se može vršiti na nekoliko načina: kišenjem, brazdama, mikrorasprskivačima, kapanjem.

Dopunsko navodnjavanje se izvodi pred kraj vegetacije sa svrhom njezina produženja. Glavni uvjet za ovo navodnjavanje je toplo vrijeme na kraju ljeta i početkom jeseni. Ako se uz toplinu osigura dovoljno vode i hranjiva u tlu, produžava se vegetacija, produžava se berba plodova, a time se postižu i veći prinosi. Dopunsko navodnjavanje moguće je primijeniti za rajčicu, kupus, rotkvicu i druge kulture.

Metode navodnjavanja povrćarskih kultura na otvorenom

• Navodnjavanje brazdama

Navedeno navodnjavanje pripada starijim metodama uzgoja povrćarskih kultura.

Sustav navodnjavanja brazdama sastoji se od dovodnog kanala, razdjelnih kanala, razdjelnih brazda, brazda i prenosivih ustava. Razdjelne brazde mogu se zamijeniti plastičnim, gumenim ili metalnim cijevima koje prebacuju vodu iz razdjelnog kanala u brazde.

Unaprjeđenje sustava može se vršiti upotrebom prenosivog cjevovoda. Tim načinom mogu se dovodni i razdjelni kanali, kao i razdjelne brazde, zamijeniti cijevima. Cijevi su napravljene od lakog materijala zbog lakšeg prenošenja. Promjer im je obično 15 cm. Cijevi koje zamjenjuju razvodne kanale, odnosno razvodne brazde, imaju na sebi otvore čiji se razmak može regulirati radi mogućnosti ulijevanja vode u brazde s različitim razmakom.

Za uzgoj povrćarskih kultura razmak brazdi je 50-100 cm.

Poželjno je da teren bude relativno ravan, s ravnomjernim padom. Najpovoljniji je pad 2-4%.

Dubina brazda je 15-25 cm. Obrok navodnjavanja zavisi od osobina tla, uzgajane kulture i trenutačne vlažnosti tla. Navedeni način navodnjavanja ne narušava strukturu

tla i smanjuje uvjete za stvaranje pokorice, a troši i manje vode - sve su to razlozi zašto se ta metoda, koja je jedna od najstarijih, održala i do danas.

• Navodnjavanje kišenjem

Metodom navodnjavanja kišenjem voda se raspodjeljuje po površini tla u obliku prirodne kiše. Metoda kišenja ima mnoge prednosti: mogućnost upotrebe u različitim topografskim uvjetima, pripremni radovi na zemljištu su nepotrebni ili minimalni, ne zauzima obradivu površinu, ne smanjuje korištenje mehanizacije, mogućnost ekonomičnog korištenja raspoložive vode zbog točnog doziranja, tlo je manje izloženo pogoršanju fizikalnih svojstava, mogućnost navodnjavanja tek zasijanih polja i mladih nasada, mogućnost primjene fertirigacije.

Pri navodnjavanju kišenjem uređaj sustava zahvaća vodu iz izvora, tlači je kroz cijevi i na kraju je preko rasprskivača, u obliku prirodne kiše, raspodjeljuje po površini koju navodnjava.

Sustav navodnjavanja može biti prenosiv, polustabilan i stabilan. U prenosivom sustavu svi dijelovi su prenosivi, a cijevi se spajaju brzopriključnim spojkama.

Polustabilni sustav ima stabilni uređaj za zahvaćanje vode i glavni cjevovod, dok su kišna krila i rasprskivači prenosivi. Glavni cjevovod je najčešće postavljen u tlu pa na površinu tla izlaze samo hidranti na koje se spajaju kišna krila.

Stabilni sustav ima sve dijelove stabilne. Rasprskivači se priključuju na cijevnu mrežu koja je najčešće postavljena u tlu.

Svaki se sustav navodnjavanja kišenjem sastoji od vodozahvata, mreže cijevi, rasprskivača i armature. Dvije su vrste vodozahvata: jedan je gravitacijski a drugi primjenjuje pumpni agregata. U vodozahvatu pumpnim agregatom voda se usisava iz izvora i tlači potrebnim tlakom kroz mrežu cijevi do rasprskivača. Pumpni agregat se sastoji od pogonskog motora i pumpe, a najviše se koriste centrifugalne pumpe. Neophodno je uskladiti snagu pogonskog motora sa zahtjevom pumpe.

Cijevna mreža služi provođenju vode od izvora do rasprskivača. Ta se mreža sastoji od usisne cijevi, glavnog cjevovoda i kišnih krila. Na kišnim krilima se na određenim razmacima nalaze odvojci za spajanje rasprskivača.

Rasprskivači imaju završnu ulogu u sustavu kišenja. Oni prskaju (razdjeljuju) vodu

30 31


po površini tla u obliku kapljica. Budući da je njihova uloga vrlo važna, moraju pravilno i kvalitetno raditi. Rasprskivači se mogu razlikovati prema vodnom tlaku, dometu bacanja vode, količini izbacivanja vode, površini kišenja, intenzitetu kišenja, vrsti i broju mlaznica, načinu pogona i načinu kišenja.

Za primjenu kišenja potrebno je u svakom slučaju izvršiti pravilan izbor rasprskivača. Za navodnjavanje povrćarskih kultura najpovoljnije je lagano kišenje pa će najbolji biti rasprskivači malog intenziteta i malog dometa.

Jedna od najvažnijih osobina rasprskivača jest ravnomjernost kišenja. Idealno kišenje narušava puhanje vjetra pri navodnjavanju. U pravilu, pri kišenju najviše vode padne oko samog rasprskivača, a prema kraju dometa sve manje. Da bi se ostvarilo što ravnomjernije kišenja po cijeloj površini, rasprskivači se prikladno razmještaju po površini koja se navodnjava.

Osim rasporeda rasprskivača, pri kišenju je vrlo važno najpovoljnije rasporediti cijeli uređaj. Položaj zahvata vode, glavnog cjevovoda i kišnih krila, može biti različit. Pri izboru je potrebno voditi računa o izvoru vode, topografskim uvjetima te veličini i obliku parcela. Prema tome, za svaku parcelu je potrebno prethodno razmotriti prirodne, tehničke, tehnološke i ekonomske prilike i nakon toga odrediti položaj pojedinih dijelova uređaja.

Pri navodnjavanju kišenjem vrlo je važno poznavati trajanje kišenja s jednog položaja rasprskivača. Ako kišenje traje duže nego što je to potrebno, dodat će se tlu (kulturi) veća ili prevelika količina vode, koja može uzrokovati niz posljedica: pogoršanje fizikalnih svojstava tla, ispiranje hranjiva, eroziju, zaslanjivanje.

U slučaju kišenja koje traje kraće nego što je potrebno, tlo se neće do potrebne dubine saturirati vodom u vrijednosti poljskog vodnog kapaciteta.

Obrok navodnjavanja će zavisiti od osobina tla, kulture i trenutačnog stanja vlažnosti tla.

• Navodnjavanje minirasprskivačima

Ovim načinom navodnjavanja, koje predstavlja tip lokaliziranog navodnjavanja, voda na tlo pada u obliku malog mlaza ili kapljice. Od navodnjavanja kišenjem razlikuje se po tome što sustav radi pod manjim tlakom (od 1.0-2.5 bara) i što se navodnjava samo dio površine gdje se razvija glavna masa korijena. Današnje tržište nudi više tipova minirasprskivača različitih konstrukcija: kontinuirane i pulsirajuće minirasprskivače. Oni mogu navodnjavati cijeli krug ili samo dio kruga, mogu biti različitog dometa i intenziteta navodnjavanja.

Mlaznice rasprskivača zbog veličine imaju manju potrebu filtriranja vode u odnosu na navodnjavanje kapanjem.

• Navodnjavanje kapanjem

Temeljni princip metode kapanjem je da voda iz sustava gusto postavljenih plastičnih cijevi izlazi kroz posebne kapaljke (postavljene uzduž cijevi) i „kap po kap“ vlaži tlo uz svaku uzgojenu biljku. Tom metodom može se najpreciznije dodavati voda potrebna u tlu. Uređaj za kapanje sastoji se od pogonskog dijela s glavom sustava, filterskog uređaja, glavnog cjevovoda, lateralnih ili razvodnih cijevi i kapaljki.

Uređaj kapanja karakterizira kapaljka kao mjesto na kojem se reducira radni tlak iz cijevi i u obliku kapljice ispušta vodu na tlo ili u tlo.

Navedeni način navodnjavanja ima dva sustava: površinsko i podpovršinsko navodnjavanje. Pri površinskom navod-njavanju cijevi i kapaljke postavljene su iznad tla ili na površini tla, a pri potpovršinskom navodnjavanju one su ukopane u tlo.

Dobrim kapaljkama smatraju se one koje osiguravaju mali ujednačeni tok vode ili kapa-nje s konstantnim istekom, koji značajno ne varira na površini pod sustavom.

Jedan od najznačajnijih problema navodnjavanja kapanjem je začepljenje kapaljki, bilo mehaničko ili kemijsko. Začepljenje kapaljki je izravno povezano s kakvoćom vode za navodnjavanje te s njezinim fizikalnim, kemijskim i mikrobiološkim čimbenicima. Filterima se može spriječiti mehaničko začepljenje kapaljki.

Kemijsko začepljenje se javlja kao posljedica stvaranja netopivih soli na samom otvoru ili unutar kapaljke.

Jedna od značajnijih prednosti navodnjavanja kap po kap jest mogućnost primjene tekućih gnojiva (fertirigacija) istovremeno s navodnjavanjem.

32 33


Navodnjavanje po vrstama kultura

Ukupne količine vode u različitim vrstama povrća kreću se u intervalu od 85 do 95%, iz čega se može zaključiti da bez intenzivnog navodnjavanja, posebno ljeti, nema ni rentabilne proizvodnje povrća.

Povrtlarske kulture poput rajčice, paprike i patlidžana najbolje je navodnjavati (npr. kapanje) bez kvašenja nadzemnih dijelova povrća. To su biljke kojima je potrebna veća količina vode u tlu, a manje vlage u zraku. Kišenje tih kultura nije preporučljivo zbog razvoja bolesti na istima.

Sve vrste kupusnjača, zelena salata i krastavci za optimalni uzgoj zahtijevaju istodobno dobru vlagu u tlu i zraku te se preporuča njihovo zalijevanje kišenjem. Glavati kupus najviše vode treba u trenutku formiranja glavice. Rajčicu i krastavce u trenutku cvjetanja minimalno treba zalijevati, a početkom dozrijevanja treba započeti s obilnijim zalijevanjem.

Korjenasto povrće je potrebno navodnjavati kontinuirano tijekom cijele vegetacije.

Najbolji rezultati navodnjavanja postižu se rano ujutro, zbog najmanjih razlika između temperature vode i temperature zraka.

Najlošije rezultate postižemo ako navodnjavamo kada su visoke dnevne temperature, a navodnjavamo hladnom vodom, što izaziva šok kod biljke i biljke su sklonije obolijevanju.

Tijekom ljeta povrće je preporučljivo navodnjavati više puta s manjom količinom vode.

Od svih povrtlarskih kultura paprike i krastavci iskazuju najveće potrebe za vodom te ih zbog toga treba i najviše navodnjavati.

Iz svega navedenog može se zaključiti da je navodnjavanje neophodna uzgojna mjera u poljoprivrednoj proizvodnji jer utječe na kvalitetu i stabiliziranje prinosa svih kultura.

Surveying study

IRRIGATION IN VEGETABLE FARMING IN THE OPEN

For successful production of vegetable crops, vegetational factors have to beprovidedfor:water,nutrients,warmth,lightandair.Withoutthesefactors,notonlythattheplannedproductioncannotberealized,butalsointheabsenceofanyofthem,aplantcannotlive.Therefore,waterisalsooneofthefactorswhichthelifeoftheplantdependson,soitscultivationisimpossiblewithoutit.

It isn’tdifficult toexplainwhywaterissoimportant for theplant.It isnotonlyaconstituent part of theplant, but it is alsoaholderofmanyphysiological processesduringvegetation; it regulates theplant’snutritional regime, itdissolvesnutrientsofthesoilandcarriesthemintheplantthroughroot’slittlehairs,itregulatesthethermalregimeoftheplantandsoil,itmediatesintheprocessofphotosyntesis,anditregulatesphysical,chemicalandbiologicalprocessesinthesoil.Differentmethodsandtimeofirrigationcanbedifferentiated,andthisreviewmorecloselydescribespossibilitiesofirrigationinvegetablefarmingintheopen.

Key words:water,physiologicalprocesses,irrigation.

34 35


Sanja Fabek1

Stručni rad

UZGOJ BROKULE

SažetakSvjetska proizvodnja brokule (Brassica oleracea L. var. italica) je u stalnom

porastu zbog povećanog zanimanja za ovu namirnicu visoke hranidbene vrijednostiali i dokazanog kemoprotektivnog djelovanja. U Hrvatskoj raznolikost klimatskihprilikapružavelikipotencijalzauzgojbrokule,teseodgovarajućimizboromkultivara,rokovauzgojaiproizvodnogpodručjamožeosiguratikontinuiranostopskrbetržištaiprerađivačkeindustrijetijekomcijelegodine.

Ključne riječi:brokula,hranidbenavrijednost,kemoprotektivnodjelovanje,uzgoj.

UvodBrokula potječe iz Male Azije, današnje Turske odakle je još u rimsko vrijeme

stigla u Italiju. U Hrvatskoj je od davnina bila poznata u dubrovačkom području pod sinonimom kaulin, dok u kontinentalnom podneblju uzgoj brokule započinje tijekom ranih devedesetih godina 20. stoljeća.

Kao namirnica koristi se cvat i vršni dio cvjetne stabljike, a sadrži vitamine, esencijalne minerale i brojne bioaktivne tvari značajne za pravilnu i zdravu prehranu. Naime, brokula se izdvaja kao značajan izvor glukozinolata koji imaju dominantnu ulogu u antikancerogenoj aktivnosti jer njihovom enzimatskom hidrolizom nastaje sulforafan, vrlo snažan inicijator enzima koji efikasno zaustavljaju razvoj različitih tumora (Stuart i sur., 2001). Zdravstvena osvještenost stanovništva Hrvatske, povećani uvoz i značajne potrebe prerađivačke industrije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj potaknuli su zanimanje za komercijalni uzgoj brokule.

Morfološko - biološka svojstva brokuleBrokula je po svojim morfološkim (ali i biološkim) svojstvima slična cvjetači, no

kod brokule su internodiji izduženi pa cvjetna stabljika brokule naraste 50 do 90 cm. Na vrhu stabljike se formira zbijeni cvat zelene, ljubičaste ili bijele boje te se bere zajedno s dijelom stabljike do prvih većih listova. U slučaju zakašnjele berbe, grane unutar cvata se izdužuju, cvat postaje rahliji i otvaraju se cvjetovi na rubnim granama. Ovisno o sorti, brokula ima izraženu vršnu dominantnost što znači da nakon berbe vršnog cvata iz pazuha donjih listova potjeraju sekundarne grane s manjim cvjetovima.

1 Sanja Fabek, dipl. ing. agr., Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za povrćarstvo, Svetošimunska 25, 10000 Zagreb

Na tržištu je prisutan velik broj hibridnih sorata brokule koje se razlikuju duljinom vegetacije, ali i oblikom, veličinom, zbijenošću cvata te veličinom pupova. Osobito su cijenjeni zbijeni cvatovi sa sitnim pupovima. Rane sorte formiraju vršni cvat 50 do 70 dana nakon sadnje, srednjerane do 100 dana, srednjekasne do 130 dana, a kasne i ozime do 200 i više dana. Za mehaniziranu berbu i industrijsku preradu, gdje je berba jednokratna, prednost imaju sorte s dužom glavnom stabljikom i s manje lišća u blizini cvata te s istovremenim formiranjem vršnog cvata sa što manjim grananjem. Za potrošnju u svježem stanju prikladne su sorte koje nakon berbe vršnog cvata razvijaju više postranih cvatova jer se zbog višekratnih berbi ostvaruju veći prinosi i duže je razdoblje korištenja usjeva.

Lešić i sur. (2004.) navode kao optimalne srednje dnevne temperature zraka za klijanje i nicanje 20 °C, a tijekom rasta 15-18 °C. Biološki zahtjevi brokule za toplinom nakon sjetve i sadnje su nešto viši (20 do 24 °C), no prema Björkmanu i Paersonu (1998.) visoke temperature zaustavljaju razvoj cvatova i uzrokuju neujednačenu veličinu cvjetnih pupova u cvatu.

Za prijelaz u generativnu fazu, odnosno zametanje cvata, brokula mora proći stadij vernalizacije (određeno razdoblje treba biti izložena djelovanju nižih temperatura). Sorte kratke vegetacije ne zahtijevaju niske temperature za formiranje cvata. Temperature iznad 22 °C mogu produžiti vegetaciju i povećati broj listova do zametanja cvata (Lešić i sur., 2004.). Kasne i ozime sorte moraju proći stadij vernalizacije pri temperaturi nižoj od 10 °C kroz 2 do 4 tjedna. I kod ovih sorata uslijed viših temperatura tijekom vegetacije povećat će se produkcija listova do forrmiranja cvata te će cvat biti sitniji. Kod nižih temperatura nakon berbe vršnog cvata razvija se više postranih cvatova.

Uzgoj brokule iz presadnicaU Hrvatskoj raznolikost klimatskih prilika pruža veliki potencijal za uzgoj brokule,

te bi brokula odgovarajućim izborom kultivara, rokova uzgoja i proizvodnog područja mogla biti na tržištu cijele godine. Tako u agroekološkim uvjetima kontinentalne Hrvatske

Slika 1: Vršni cvat brokule Slika 1: Postrani cvat brokule

36 37


prednost ima jesenski uzgoj brokule, dok je ljetni uzgoj moguć samo u planinskim područjima gdje srednja dnevna temperatura zraka ne prelazi 20 °C. U mediteranskom području prikladan je uzgoj jesenskih i ozimih sorata brokule.

Brokula se većinom uzgaja iz presadnica, koje se ovisno o terminu uzgoja presadnice proizvode u zaštićenom prostoru ili na otvorenom, golog korijena ili s grudom supstrata. Brojne su prednosti uzgoja presadnica s grudom supstrata: bolje iskorištenje sjemena, ujednačen rast presadnica i usjeva, nema zastoja u rastu i gruda sprečava isušivanje korijena tijekom transporta do sadnje, brže ukorjenjivanje u tlu, ranija berba te smanjenje utroška rada. U povoljnim uvjetima presadnice razviju 4 do 5 listova za 25 do 35 dana i takve su najpovoljnije za sadnju.

Za potrošnju u svježem stanju (kad je cilj proizvodnje vršni cvat) sadi se 4 do 5 biljaka/m2. Razmak redova je 60 do 80 cm, a razmak u redu 30 do 40 cm. Kod proizvodnje brokule za preradu traže se sitniji cvatovi što se postiže gušćom sadnjom te se sadi 8 do 20 biljaka/m2.

Sorte Sjetva(mjesec/tjedan)

Sadnja(mjesec/tjedan)

Berba(mjesec/tjedan)

Kontinentalno područjeRane II/3 - III/1 III/4 - IV/1 V/3 - VI/2

Jesenske V/2 - VI/2 VI/2 - VII/2 IX/1 - XI/2Mediteransko područje

Jesenske VI/3 - VII/2 VII/3 - VIII/2 IX/4 - XII/4Ozime VII/3 - VIII/2 VIII/3 - IX/2 I/1 - IV/4

Tablica 1. Mogući rokovi sjetve, sadnje i berbe sorata brokule

Za uzgoj brokule potrebno je dobro drenirano tlo, bogato humusom, uz pH 6 do 6,8. Kao i ostale kupusnjače, brokula se ne može saditi na istu površinu najmanje 3 do 4 godine. Iza proljetnog roka uzgoja (zbog kratke vegetacije) moguć je uzgoj naknadnog usjeva kao što je grah mahunar ili cikla.

Slika 1: Uzgoj presadnica brokule u polistirenskim kontejnerima

38 39


Prema Fritzu i Stolzu (1989.) potreba hraniva za prinos od 12 t/ha brokule u proljetnom i rano jesenskom roku uzgoja kultivara kraće vegetacije je 200 kg N, 80 kg P2O5, 215 kg K2O i 25 kg MgO. Budući da brokula formira veliku vegetativnu masu u odnosu na dio zbog koje je uzgajamo (cvat) više od polovice tih hraniva ostaje u biljnim ostacima nakon berbe. Brokula dobro reagira na gnojidbu organskim gnojivima (pogotovo zrelim stajskim gnojem u količini od 40 t/ha), uz dodatak 500 kg/ha mineralnog NPK gnojiva formulacije 5:20:30. Tijekom vegetacije potrebno je i prihranjivanje dušičnim gnojivima. Zbog racionalnog iskorištenja, dušik je bolje primijeniti u više navrata, a zadnja prihrana 3 tjedna prije očekivane berbe još može imati učinka na prinos.

Da bi se održala površinska struktura tla te spriječio rast korova, dok biljke ne zatvore redove, treba provesti međurednu obradu. Za rast i razvoj brokule, dobar prinos i kvalitetu cvatova vrlo je važna ravnomjerna opskrba vodom, a optimalna količina vode tijekom vegetacije je 400 l/m2.

Berba i prinosiBrokula se bere kad se razvije željena veličina cvata, a prije otvaranja cvjetova. Vršni

cvat se reže s dijelom stabljike (15 do 20 cm) i odstranjuju se postrani listovi. Berba postranih cvatova počinje nakon 2 do 3 tjedna, i oni se beru s 15 do 20 cm postrane grane. Ovisno o sorti, cilju proizvodnje i broju berbi prinosi variraju od 5 do 30 t/ha. Brokula se može održati u hladnjači pri temperaturi 0 °C i relativnoj vlazi zraka 95 % tijekom 8 do 10 dana.

Professional paper

CULTIVATION OF BROCCOLI

SummaryTheworld production of broccoli (Brassica oleraceaL. var. italica) is constantly

increasingasaresultofincreasedinterestforthishighlynutritiousfoodandevidence-basedchemoprotectiveeffectaswell.InCroatia,acontinuoussupplyoffreshbroccolitotheprocessingindustryandthemarketcanberealizedbyselectingasuitablehybridbroccolicultivars,optimalgrowingperiodsandproductionarea.

Key words:broccoli,nutritionalvalue,chemoprotectiveeffect,cultivation.

Literatura

Björkman T., K.J. Paerson (1998): High temperature arrest of inflorescence development in broccoli (Brassica oleracea var. italica). Journal of Experimental Botany 49(318), 101-106.

Lešić, R., J. Borošić, , I. Buturac, M. Herak-Ćustić, M. Poljak, D. Romić (2004): Povrćarstvo. Zrinski, Čakovec, 2004.

Lešić, R. (1990): Brokula (Brassica oleracea conv. botrytis var. italica). Agronomski glasnik 1-2, 67-77Stuart. J.D., S. Neddermann, A.T. Smith, A.A. Provatas, U. Palaniswamy (2001): Isolation of sulforaphane

in broccoli sprouts, by reversed-phase solid phase exstraction (SPE), followed by reversed-phase HPLC and HPLC/MS analysis, HortScience Vol. 36(3), 512.

Toth, N., I. Žutić, B. Novak (1998): Komponente prinosa i kvalitete kultivara brokule (Brassica oleracea L. convar. botrytis (L.) Alef. var. italica Plenck.). Poljoprivredna znanstvena smotra 63 (dodatak 4), 339-345.

Toth, N., J. Borošić, I. Žutić, B. Novak, B. Benko (2004): Introdukcija sorata brokule u sjeverozapadnu Hrvatsku. Zbornik radova XXXIX znanstvenog skupa hrvatskih agronoma s međunarodnim sudjelovanjem, 425-426, Opatija, 2004.

Toth, N., J. Borošić, I. Žutić, B. Novak, B. Benko (2006): Agronomska svojstva brokule uzgajana u kopnenom podneblju. Zbornik radova 41. hrvatskog i 1. međunarodnog znanstvenog simpozija agronoma, 337-338, Opatija, 2006.

AGROSERVIS - PROIZVODNJA d.o.o.HR-33000 Virovitica

Tel: 033 /73 02 44; Fax: 033 /73 02 44 E-mail: [email protected]

www.agroservis-proizvodnja.hr

Iz raznolikog proizvodnog programa izdvajamo: • Sadilice rasada diskosne• Sadilice rasada s čašama• Sadilica krumpira - poluautomatska• Gredičari za povrće• Polagači folije

Također proizvodimo veoma praktične vrtne plastenike iz pocinčanih cijevi širine 4,65 m, visine sljemena 2,5 m, te dužine po volji u koraku 1,9 m pogodne kako za svako domaćinstvo, tako i za profesionalne proizvođače. Ostali proizvodi:

• Kompletna linija za uzgoj i sušenje duhana • Samohodna prskalica visoke prohodnosti za kulture

duhana i suncokreta (klirens 1,6 m)

Navedeni proizvodi dokazali su se u radu kako na domaćem, tako i na inozemnom tržištu.

40 41



Kantoci, D.1

Pregledni rad

PLODORED

SažetakPlodoredjevrloznačajankodplaniranjasjetveisadnjepovrtnihkultura.Pravilnim

plodoredom racionalno se koristi tlo u povrtnjaku, hranjiva u tlu, smanjuju se opasnosti odpojavabolesti,štetnikaikorova.

Ključna riječ:plodored.

UvodPlodored se ostvaruje na osnovu zahtjeva vrsta prema obradi tla, gnojenju stajnjakom

i predusjevu. Biološke specifičnosti povrća su osnova za izbor predusjeva (pretkulture). Neko povrće se uspješno uzgaja poslije velikog broja vrsta (osobito grašak), a za neke je sužen izbor predusjeva. Za biopovrtnjak karakterističan je uzgoj dviju ili više vrsta zajedno.

Plodored je smjena vrsta u prostoru i vremenu. U povrtnjaku plodored omogućuje pravilno i racionalno gnojenje stajnjakom, smanjuje zakorovljenost, čuva plodnost zemljišta, sprečava pojavu istih bolesti i nagomilavanje štetnika.

Nasuprot plodoredu, ako se jedna te ista vrsta uzgaja duže godina na istom zemljištu (monokultura), dolazi do narušavanja strukture i plodnosti tla, povećava se opasnost od korova, bolesti, štetnika i toksina koje luči korijen. Povrće različito reagira na uzgoj u monokulturi. Tako je poriluk osjetljiv na monokulturu, ali ima jak utjecaj na naknadnu kulturu dok vrlo slab utjecaj imaju kupusnjače.

Plodored se ostvaruje na osnovu zahtjeva vrsta prema obradi tla, gnojenju stajnjakom i predusjevu. U odnosu prema gnojenju stajnjakom povrće dijelimo u tri grupe. Prvu grupu čine vrste koje se obično gnoje stajnjakom, a tu ubrajamo kupusnjače, rajčicu, papriku, patlidžan, celer, poriluk i češnjak. Drugu grupu čine vrste s manjim zahtijevom za stajnjakom i često se uzgajaju nakon unošenja stajnjaka, a ovu grupu čine korijenaste vrste povrća, luk, salata, špinat, rotkva i rotkvica. Treću grupu čine vrste koje tlo obogaćuju dušikom, a to su grašak, grah i bob. U tropoljnom plodoredu prvo polje uvijek zauzimaju vrste iz prve grupe, drugo polje iz druge, a treće polje vrste iz treće grupe. Njihovom smjenom dobiva se trogodišnji ciklus uzgoja povrća. Na odvojenom dijelu vrta uzgajaju se višegodišnje vrste: šparoga, rabarbara, vlasac i druge.

Intenzivni plodoredSpecifičnost povrtnjaka su intenzivni plodored i miješane vrste. Intenzivni plodored

oslanja se na princip tropoljnog povrtlarskog plodoreda. Kod njega se u tijeku jedne vegetacijske sezone ili godine na istom zemljištu uzastopno, a nekad i istovremeno, uzgaja više vrsta povrća. To znači da se odmah po skidanju jedne vrste sije ili sadi druga. Intenzivni je plodored moguć zbog različite dužine vegetacije povrća, razlika u zahtjevima za toplinom i otpornosti na niske temperature.

U intenzivnom plodoredu razlikujemo pretkulturu (najčešće rana proljetna ili ozima vrsta kao što su salate, špinat, rotkvica, grašak, rani krumpir i mladi luk); glavnu kulturu koja ima najdužu vegetaciju (paprika, kupus, luk) i naknadnu kulturu koja se uzgaja poslije glavne kulture (salata, špinat, mladi luk).

Za biopovrtnjak je karakteristično uzgajanje dviju ili više vrsta zajedno: red do reda, naizmjenično u istom redu, cik-cak u dva reda. Za miješane kulture koriste se vrste različite visine, različite bujnosti, ali i sličnih zahtjeva za toplinom, vodom, svjetlom i hranjivima. Osnova za uspješno uzgajanje miješanih vrsta je njihova međusobna trpeljivost (alelopatija). Poznate miješane vrste su mrkva i luk, salata i luk. Broj kombinacija ovisi o biološkim svojstvima povrća i uvjetima uzgoja.

Kao mješavina mogu se uzgajati visoke i niske biljke, biljke duge i kratke vegetacije, biljke sličnih potreba prema toplini, vodi i svjetlu, biljke plitkog i dubokog korijena, bujne i manje bujne vrste, a najvažnije je da su to vrste koje uspijevaju jedna pored druge.

Broj redova miješanih vrsta ovisi o tipu gredice. Na vrtnoj i visokoj gredici vrlo su uspješne kombinacije miješanih vrsta različite dužine vegetacije. U takvoj kombinaciji na gredici se stalno smjenjuju povrtlarske i začinsko-ljekovite biljke i biljke za zeleno gnojivo. Tako se na vrtnoj gredici može istovremeno uzgajati više vrsta povrća, ali je moguće i njihovo smjenjivanje u tijeku godine. Broj miješanih vrsta i broj smjena povrća u tijeku godine veći je na uzdignutoj gredici.

Znanje o tome kako biljke uspijevaju jedna pored druge, dobro ili loše, značajno je ne samo u vrtu već i na oranici. Tako, na primjer, red paprike uz red rajčice uvijek je slabijeg rasta od ostalog usjeva paprike. Negativan se učinak u vrtu umanjuje razmakom među gredicama.

42 43


Surveying study

CROP ROTATION

SummaryCrop rotation is very important inplanning the sowingandplantingof vegetable

crops. With orderly crop rotation, you can rationally use the soil in the vegetablepatch,nutrientsinthesoil,anddecreasedangersofbreakingoutofdiseases,pestsandweeds.

Key word: croprotation.

Trkulja V., Stojčić J., Gordana Brkljač, Nada Zavišić1

Znanstveni rad

POJAVA COLLETOTRICHUM COCCODES U BIH I MOGUĆNOSTI NJEGOVA SUZBIJANJA

SažetakTijekom posljednje tri godine (2005.-2007.) na području Lijevče polja, Posavine,

Semberije i šireg područjaRomanijske regije, na pojedinim proizvodnim parcelama,posebnonakojimaseuzgajakrumpir,aliinaonimaspaprikomirajčicom,utvrđenajepojavaoboljelihbiljaka s izraženim simptomimaantraknoze.Postotaknapadnutihbiljaka bio je različit, ali se na pojedinim parcelama kretao od 5-15%, a nisu bilerijetkeniproizvodneparcelenakojimajedošlodovećegpostotkazaraze,zbogčegasunastale ivelikeekonomskeštete.Naosnovuproučavanjapatogenih,morfoloških iuzgajivačkihodlikaizoliranogpatogena,utvrđenojedajeuzročnikuočenihsimptomabolestifitopatogenagljivaColletotrichumcoccodes.

Uradujeopisanavažnostnavedenevrstetesimptomikojeonauzrokujeidomaćinikojenapada,kaoiciklusrazvoja,sposebnimnaglaskomnamjerezanjenosuzbijanje.

Ključne riječi: paprika, krumpir, rajčica, Solanaceae, Colletotrichum coccodes,suzbijanje.

Uvod Površine pod krumpirom, paprikom i rajčicom u okolini Banja Luke, na području

Lijevča polja, kao i na području Posavine i Semberije, te površine pod krumpirom na području Romanijske regije, značajne su zahvaljujući povoljnim klimatskim i zemljišnim uvjetima, kao i dugoj tradiciji uzgoja tih povrćarskih biljnih vrsta u navedenim proizvodnim područjima. Međutim, relativno niski prosječni prinosi navedenih uzgajanih povrćarskih biljaka kod nas u odnosu na razvijene zemlje svijeta, kao i njihovo veliko variranje na pojedinim proizvodnim parcelama, u pojedinim godinama, često su, uz ostale razloge, uvjetovane i načinom uzgoja krumpira, rajčica i paprike koji, uz druge agrotehničke mjere, zahtijevaju i intenzivno nadvodnjavanje, što često ograničava upotrebu plodoreda zbog čega se te biljne vrste često uzgajaju na istim površinama i više godina uzastopno. U takvim uvjetima nerijetko dolazi do pojave raznih bolesti među kojima se posebno ističu plamenjača, crna pjegavost i nekoliko ekonomski štetnih bakterioza i viroza, koje, ako se ne suzbijaju, mogu značajno umanjiti prinos i uzrokovati velike ekonomske štete.

1 doc. dr. Vojislav Trkulja, prof. dr. Jovo Stojčić, Gordana Brkljač, dipl. ing. polj., Nada Zavišić, dipl. ing. polj., Poljoprivredni institut RS, Banja Luka, BiH

44 45


Međutim, tijekom posljednje tri godine (2005.-2007.) na navedenim područjima, na većem broju proizvodnih parcela, posebno krumpira, ali i paprike i rajčice, utvrđena je pojava oboljelih biljaka s izraženim karakterističnim simptomima antraknoze. Imajući to u vidu, ali i činjenicu da antraknozu navedenih biljnih vrsta iz familije Solanaceae može uzrokovati nekoliko različitih vrsta iz roda Colletotrichum, prikupili smo veći broj uzoraka oboljelih biljaka, koje smo potom analizirali u Fitopatološkom laboratoriju Poljoprivrednog instituta RS u Banjoj Luci radi utvrđivanja točne etiologije bolesti, odnosno determinacije uzročnika navedenih siptoma. Postotak napadnutih biljaka bio je različit. Na pojedinim parcelama iznosio je od 5-15%, a nisu bile rijetke ni proizvodne parcele na kojima je došlo do većeg postotka zaraze, zbog čega je i došlo do velikih ekonomskih šteta.

Iz prikupljenih uzoraka standardnom laboratorijskom procedurom izoliran je veći broj čistih kultura gljive (sl. 1). Na osnovu proučavanja patogenih (sl. 2), morfoloških (sl. 3) i uzgajivačkih odlika (sl. 4) izoliranog patogena utvrđeno je da je uzročnik uočenih simtoma bolesti fitopatogena gljiva Colletotrichumcoccodes(Wallr.) Hughes.

To nam je i poslužilo kao povod za detaljniji opis determinirane fitopatogene gljive za koju smo utvrdili da je uzročnik navedenih simptoma, kao i da ukažemo na njenu važnost, simptome koje uzrokuje, domaćine koje napada te njen ciklus razvoja, s posebnim naglaskom na mjere za njeno suzbijanje.

Sl. 1. Colletotrichum coccodes. Izgled kolonija gljive na krumpir-dekstroznoj

podlozi.

Sl. 2. Colletotrichum coccodes. Ogled provjere patogenosti proučavanih izolata

gljive na plodovima paprike. Dolje: kontrola, plodovi inokulirani vodom.

Simptomi bolestiPočetni simptomi bolesti na plodovima paprike i rajčice uočavaju se uglavnom na

zrelim, ali i na mlađim zelenim plodovima u obliku sitnih, vodenastih, crvenkastomrkih pjega eliptičnog oblika, koje u početku zahvaćaju površinski dio ploda, a zatim se, u povoljnim uvjetima za razvoj parazita, šire i spajaju, razarajući mesnato tkiva ploda zbog čega pjege postaju udubljene, formirajući karakteristične simptome poznate pod nazivom “antraknoza” (sl. 5).

U okviru pjega, u uvjetima povećane vlažnosti, često se formiraju sitna crna tjelešca - acervule, sastavljene od zbijenih kratkih konidiofora na kojima se stvaraju brojne jednostanične konidije koje su okružene crvenkastonarančastom želatinoznom masom (matriksom). Kako se pjege šire i udubljuju, unutar inficiranog tkiva domaćina iz acervula se razvijaju brojne sitne setozne crne sklerocije.

Za vrijeme kišnog vremena, kada je povećana vlažnost zraka, plodovi postaju vodenasti i brzo trunu, a samo truljenje je prema Cvjetkoviću (1987.) pojačano naseljavanjem saprofitnih mikroorganizama (sl. 5d, plod desno). Suprotno vlažnom vremenu, suho vrijeme može zaustaviti daljnji razvoj bolesti. Međutim, poslije berbe, ako su plodovi smješteni na toplom i vlažnom mjestu, pjege se brzo šire i spajaju, zbog čega plodovi mogu brzo u potpunosti istruliti. Osim toga, često na pjegama u blizini sjemene lože s perikarpa micelija parazita prodire u unutrašnjost šupljine ploda gdje inficira novoformirane sjemenke.

Simptomi antraknoze javljaju se na nadzemnim i podzemnim dijelovima oboljele biljke krumpira. Simptomi se na nadzemnom dijelu prvo uočavaju na vršnom lišću u obliku uvenuća, uvijanja, žućenja i na kraju sušenja, poslije čega se ti simptomi javljaju i na lišću srednjeg i donjeg dijela biljke. Jače zahvaćene biljke prestaju rasti, ranije

Sl. 3. Colletotrichum coccodes. Izgled konidija patogena (10x10).

Sl. 4. Colletotrichum coccodes. Izgled kolonija izolata Pap-1 na pet različitih

podloga 7 dana nakon sijanja.

46 47


Sl. 5. Colletotrichum coccodes. a, b, c) Izgled oboljelih biljaka paprike u polju (foto: B. Rajčević); d) simptomi izraženi na oboljelim plodovima paprike u tipu kapije, prirodna zaraza (foto: V. Trkulja); e) tipičan simptom antraknoze na plodu paprike, detalj (foto: B. Rajčević);

f) plod rajčice sa simptomima antraknoze (foto: V. Trkulja).

završavaju vegetaciju (sl. 6a) i u povoljnim uvjetima za razvoj patogena na kraju u potpunosti propadaju (sl. 6e).

Sl. 6. Colletotrichum coccodes. a) Izgled oboljelog usjeva krumpira u polju; b) simptomi antraknoze na stabljikama krumpira (ranija faza) s pojavom crnih sitnih sklerocija patogena;

c) simptomi antraknoze na stabljikama krumpira u kasnijoj fazi s obiljem sklerocija patogena; d) detalj simptoma antraknoze na stabljici krumpira; e) potpuno propadanje

oboljelih biljaka u polju; f) formiranje ogromnog broja crnih sitnih sklerocija patogena u unutrašnjosti oboljelih stabljika krumpira (foto: V. Trkulja).

48 49


Karakteristični simptomi uočavaju se u osnovi inficirane stabljike, malo iznad nivoa zemljišta. Oboljeli dio stabla i stoloni kod nekih sorti u početku postaju crvenkastopurpurni, poslije čega stabljika tamni i suši se. U okviru oboljelog prizemnog dijela stabljike javljaju se sitna crna tjelešca, acervule i sklerocije (sl. 6 b, c, d), što je karakterističan dijagnostički znak za prepoznavanje ove bolesti. Sklerocije se posebno obilno formiraju u unutrašnjosti izumrlih stabljika (sl. 6f). Tipičan simptom je i propadanje stolona i korijena na kojima se također javljaju crne sklerocije, poslije čega se oboljela biljka suši i propada.

Karakteristični simptomi antraknoze javljaju se i na površini oboljelih gomolja u vidu sivkstih do smeđih pjega, u okviru kojih se ispod pokožice uočavaju sitne crne mikrosklerocije. Jake infekcije mogu dovesti do smežuravanja gomolja, dok prema Mooi-u (1959.) na gomoljima inficiranim sa C.coccodes, skladištenim na temperaturi od 1°C dolazi do pojave ulegnutih pjega. Ta ulegnuća treba razlikovati od drugih sličnih simptoma ili oštećenja, kao što su to npr. simptomi uočeni na gomoljima krumpira koji su skladišteni pri nepravilnom temperaturnom režimu (Gaucher, 1998.).

DomaćiniMeđu domaćinima fitopatogene gljiveC.coccodes navode se razne biljne vrste, pri

čemu su najvažnije biljke iz familije Solanaceae, odnosno krumpir (Solanum tuberosum L.), rajčice (Lycopersiconesculentum L.), paprika (Capsicumannum L.) i plavi patlidžan (Solanummelonenga L.). Iako je C. coccodes prije svega patogen biljaka iz familije Solanaceae i Cucurbitaceae,ima širok krug domaćina koje čini nekoliko biljnih familija. Izoliran je iz korijena krizanteme, bijele slačice, potočarke, kupusa i salate (Dillard i Cobb, 1988.).

U Sjevernoj Americi proučavana je osjetljivost prema C.coccodes većeg broja usjeva koji se mogu koristiti ili se preporučuju u plodoredu s biljkama iz familije Solanaceae, kao što su pšenica, ječam, zob, raž, kukuruz, soja, žuta slačica, lucerka i uljana repica, kao i nekih korovskih biljaka poput Abutilon theophrasti, Solanum nigrum, Phleum pratense, Dactylisglomerata i Setariaglauca (Nitzan etal., 2006.). Prema rezultatima navedenih autora C.coccodes je izoliran iz devet od 14 ispitivanih domaćina, i to iz žute slačice, soje, uljane repice, lucerke, zobi i korovskih biljaka Abutilon theophrasti, Solanumnigrum,Setariaglaucai Phleumpretense., Najveći postotak zaraze zabilježen je kod korovskih vrsta Solanum nigrum (87%) i Abutilon theophrasti (80%), dok je kod usjeva koji se mogu naći u plodoredu najveća zaraza ostvarena kod žute slačice (59%), zatim kod uljane repice (33%) i soje (30%). Međutim, važno je istaknuti da pri tim istraživanjima C.coccodesnije izoliran iz pšenice, ječma, raži, kukuruza i korovske vrste Dactylisglomerata, o čemu bi se pri izboru plodoreda za uzgajane biljke iz familije Solanaceae domaćine vrste C.coccodes trebalo voditi računa.

Prema Cannonu et al. (2000.); loc.cit. Fagbola i Abang (2004.) za C.coccodes, kao i za većinu vrsta iz roda Colletotrichum, još uvijek nije poznat potpuni spektar domaćina.

Rasprostranjenost i ekonomska važnostColletotrichumcoccodes je rasprostranjen širom svijeta kao parazit različitih domaćina

iz familija Solanaceae i Cucurbitaceae, o čemu postoje brojni literaturni podaci. Tako npr., prema Tsroru i Johnsonu (2000.) C.coccodes je kao parazit krumpira utvrđen u SAD-u, Čileu, Europi, Australiji, Južnoj Africi i Izraelu, a kao patogen rajčice u Kanadi, SAD-u i Francuskoj. I u Brazilu je C.coccodes zabilježen na krumpiru i rajčici (Mendes etal., 1998.; Lopes i Avila, 2005.; loc.cit. Tozze etal. 2007.), a prošle godine zabilježen je i na paprici (Tozze etal., 2007.).

Također, C. coccodes je na području BiH kao parazit krumpira opisan još 1953. godine u okolini Sarajeva (Klindić, 1953.; Klindić i Buturović, 1956.), dok je kao parazit paprike utvrđen na području Lijevča polja tijekom 2006. godine (Trkulja etal., 2006.).

Prema Tsroru i Johnsonu (2000.) do 1990-tih, antraknoza krumpira se smatrala ekonomski manje važnom bolesti u područjima u kojima se uzgaja krumpir širom svijeta. Međutim, njena važnost se u posljednje vrijeme povećala jer je uzrokovala ekonomske štete dovoljno velike da zahtijeva mjere suzbijanja u SAD-u i u Izraelu, gdje je C.coccodes uzrokovao ekonomske štete na nekoliko komercijalnih polja, smanjujući prinose i inficirajući zemljište i gomolje, posebno na poljima na kojima je izvršena fumigacija metil-bromidom, vapamom ili formalinom prije sadnje krumpira.

Prema Tsroru i Johnsonu (2000.) inokulacije prskanjem lišća krumpira konidijama C.coccodes ili unošenjem sklerocija tog patogena u zemljište u polju smanjile su prinos kod kasne sorte Russet Burbank, ali ne i kod rane sorte Norgold Russet. Smanjenje prinosa kod sorte Russet Burbank na polju je iznosilo 8-12%, u stakleniku 29-43%, dok je smanjenje prinosa kod sorti Agria iznosilo 19-27%, Desiree 3-27%, Alpha 5-30%, Cara 11-25% i Nicola 4-22%.

Epidemiologija patogenaC.coccodes se iz jedne vegetacije u drugu prenosi zaraženim sjemenom paprike i

rajčice te zaraženim gomoljima sjemenskog krumpira, kao i ostacima oboljelih biljaka domaćina u polju. U zemljištu se C.coccodes u obliku mikrosklerocija može održati nekoliko godina. Tako se prema istraživanjima Dillarda i Cobba (1988.) taj patogen u zemljištu može održati i do 8 godina. Upotrebom inficiranog sjemena i zaraženog zemljišta dobija se znatan broj oboljelih biljaka, koje su bitan izvor zaraze za ostale zdrave biljke.

U tijeku vegetacije parazit se širi kapljicama vode koje rastvaraju želatinoznu masu (eksudat) s oboljelih plodova paprika i rajčice, tako da kiša ili navodnjavanje mogu raspršiti spore na veću udaljenost ili se one prenose na odjeći ili alatu. Prema Chupp et Sharfu (1960.), u povoljnim uvjetima konidije tog parazita vrlo brzo klijaju, zbog čega se vidljivi simptomi bolesti pokazuju već nakon 3-5 dana.

50 51


Pri toplijim i vlažnijim uvjetima, mikrosklerocije klijaju, ostvarujući izravnu infekciju domaćina ili se iz inficiranih biljnih ostataka u zemljištu u okviru acervula formiraju konidije koje predstavljaju primarni izvor inokuluma (Pantidou i Schroeder, 1955.; Illman, 1960.; loc.cit. Byrne, 1997.). U uvjetima povećane vlažnosti dolazi do klijanja spora na zaraženim plodovima i ostvarivanja sekundarnih infekcija, naročito preko rana. Plodovi paprike i rajčice koji se pak nalaze u blizini ili na površini zemljišta vrlo lako bivaju inficirani: zbog pojave jačih kiša ili izravnim kontaktom ploda sa zemljištem (Byrne, etal., 1997.). Parazit inficira mlade zelene ili zrele plodove paprike i rajčice na zdravim biljkama, kao i one koji su povrijeđeni ili oslabljeni na neki način, mada povrede nisu neophodan preduvjet za infekciju.

Na intenzitet razvoja bolesti presudan utjecaj imaju vlažnost i visoke temperature. Optimalna temperatura za razvoj patogena je oko 31°C, što objašnjava pojavu bolesti za vrijeme toplih i suhih razdoblja. Smatra se da je C.coccodes parazit slabosti te da napada biljke oslabljene drugim uzročnicima ili abiotskim činiocima vanjske sredine. Tome u prilog idu i naša zapažanja da je do jače pojave bolesti došlo kada je poslije obilnih kiša i niskih temperatura nastupila suša praćena visokim temperaturama te na parcelama sa skeletnim zemljištima na kojima usjevi nisu navodnjavani, odnosno na biljkama na kojima je došlo do jake pojave stresa.

Formiranje sklerocija na podzemnim dijelovima rajčice, paprike i krumpira omogućava održavanje visoke populacije patogena u zemljištu (Dillard i Cobb, 1988.). Širenju bolesti na gomoljima krumpira u skladištu pridonose uvjeti povećane vlažnosti i temperature (Meijers i Wustman, 1996.).

Osobine patogenaC.coccodes se na inficiranom tkivu domaćina (sl. 6) i u kulturi (sl. 1) prepoznaje po

brojnim sitnim, poluuronjenim, crnim mikrosklerocija koje se vide golim okom.

Micelija proučavanih izolata je hijalina i septirana. Acervule u okviru kojih se stvaraju konidije i sete formiraju se u okviru nekrotičnih pjega na plodovima, stabljikama i korijenu oboljelih biljaka domaćina. Okruglastog su ili nepravilnog oblika, crne, dimenzija 170-240 μm. Sete su uspravne, tamnosmeđe do crne, s 1-4 septe, dimenzija 70-250 x 5-17 μm i obično su neprevilno razbacane u okviru acervula. Konidije su jednostanične, hialine, tipično ravne, relativno duge i uske, cilindrične ili se neznatno sužavaju ka zaobljenim vrhovima (sl. 3). Formiraju se na hialinim do svijetlosmeđim, cilindričnim, često ka vrhu malo suženim konidiogenimstanicama.

Podaci o dimenzijama konidija su varijabilni. Tako npr., Mordue (1971.) navodi da su dimenzije konidija vrste Colletrichumcoccodes 16-24 x 2,5-4,5 μm, dok Sutton (1980.) navodi da su konidije istog parazita veličine 16-22 x 3-4 μm, a Baxter etal. (1983.) da su

dimenzije konidija 15-22 x 3-5 μm. Međutim, dimenzije konidija naših izolata su 17-22 x 3-4,5 μm, što se slaže s rezultatima citiranih autora.

Apresoriji su cimet-tamnožute do smeđe boje, obrnuto jajastog do eliptičnog oblika, povremeno s prisutnim nepravilnim režnjevima, dimenzija 9-17 x 6-10,5 μm, a formiraju se na hijalinim hifama tankog zida. Sklerocije se razvijaju iz acervula i formiraju se u obilju u kulturi i na tkivima domaćina. Njihov oblik i veličina su varijabilni (150-450 μm promjera). Prema Tu (1980.) sklerocije se sastoje iz tri sloja, i to: 1) vanjski, sklerotizirani sloj; 2) srednji, plektenhimski sloj, i 3) unutrašnji, prozenhimski sloj (loc.cit. Dillard, 1992.). U okviru navedenih proučavanja nije otkriven teleomorfni stadij ove gljive.

SuzbijanjeDa bi se spriječila pojava antraknoze ploda paprike i rajčice, koju uzrokuje C.

coccodes, osnovna mjera je korištenje sjemena dobijenog od zdravih biljaka i s parcela gdje bolest nije utvrđena, a ako je to nemoguće, onda sjeme treba tretirati fungicidima na bazi TMTD i kaptana. Preporučuje se i tretiranje rasada istim fungicidima u intervalima 5-7 dana. Ako je potrebno, tretiranje se može nastaviti i u polju. Prema Haddenu i Blacku (1989.), kada biljke dostignu pun razvoj, preporučuje se upotreba fungicida na ditiokarbamata. Osim toga, treba korisiti i plodored, odnosno rotaciju paprike s biljkama koje nisu iz familije Solanaceae. Također treba uništavati srodne korove koji mogu biti prenositelji parazita (Chupp et Sharf, 1986.). I Hadden et Black navode da upotreba fungicida i fungicida na bazi maneba može u znatnoj mjeri umanjiti pojavu antraknoze u polju.

Budući da razvoju oboljenja pridonose vlažniji i topliji skladišni uvjeti, krumpir treba skladištiti na hladnom i suhom mjestu (Meijers i Wustman, 1996.). Imajući u vidu da se C.coccodes iz jedne u drugu vegetaciju prenosi gomoljima sjemenskog krumpira, potrebno je koristiti zdrav sjemenski materijal podrijetlom s parcela na kojima nije utvrđeno prisustvo patogena. Pri rotaciji usjeva (najmanje 3-4 godine) prednost treba dati biljnim vrstama na kojima nije zabilježena pojava patogena, kao što su pšenica, ječam, kukuruz ili raž. Tako će se smanjiti povećanje inokuluma C.coccodes u zemljištu. Svakako treba skrenuti pažnju i na korovske vrste, kao alternativne domaćine, koji u odsustvu uzgajanih biljaka pridonose održavanju inokuluma C. coccodes (Nitzan et al., 2006.). Duboko oranje ostataka razloženih, inficiranih biljnih dijelova prije sadnje, također pridonosi smanjenju inokuluma patogena. Krumpir treba uzgajati u dobro dreniranim zemljištima s izbalansiranim i optimaliziranim hranjivim elementima. U tijeku vegetacije potebno je izbjegavati prekomjerno navodnjavanje i gnojenje, kako ne bi došlo do pojave stresnih uvjeta. Također, oboljele biljke treba ukloniti.

Prema Schwartzu i Gentu (2007.) primjena preparata na bazi kaptana, maneba i stobilurina može umanjiti pojavu antraknoze kod paprike i rajčice, kao i kod plavog patlidžana. Upotreba fungicida na bazi klortalonila može u znatnoj mjeri umanjiti pojavu

52 53


anatraknoze kod rajčice, pri čemu i Hadden i Black (1989.) navode da fungicidi na bazi klortalonila mogu u znatnoj mjeri umanjiti pojavu antraknoze u polju. Kod krumpira, prema navodima Meijersa i Wustmana (1996.), izgleda da nije moguće kemijsko suzbijanje navedenog patogena.

Scientific study

THE OCCURRENCE OF COLLETOTRICHUM COCCODES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA AND

THE POSSIBILITIES OF ITS SUPRESSION

SummaryDuring the last three years (2005-2007) throughout the areas of Lijevce polje,

Posavina,SemberijaandwiderareaofRomanijskaregion,oncertainproductionplots,especially on thosewhere potato is grown, but on thosewith pepper and tomato aswell, was identified the occurrence of diseased plants with noticeable symptoms ofanthracnosis.Thepercentageof infectedplantswas various. Itwas from5-15%onsome parcels and production plots withhigherpercentageofinfection weren’trareaswell,whichwasthereasonofgreateconomicdamage.Basedonstudyingofpathogen,morphologicalandcultivationdistinctionsofisolatedpathogen,ithasbeenidentifiedthatthecausativeagentofnoticedsymptomsofplantdiseasesisphytopathogenfungusColletotrichumcoccodes.

The review describes the importance of specified species and symptoms which itcausesandhostswhich itattacks,aswellas thecyclesofdevelopment,with specialemphasisonmeasurementsforitssuppression.

Key words: pepper, potato, tomato, Solanaceae, Colletotrichum coccodes,suppression.

LiteraturaBaxter, A.P., Westhuizen, G.C.A. van der, Eicker, A. (1983): Morphology and taxonomy of South

African isolates of Colletotrichum. South African J. Bot. 2: 259-289.Byrne, J.M., Hausbeck, M.K. and Hammerschmidt, R. (1997): Conidial germination and appressorium

formation of Colletotrichumcoccodeson tomato foliage. Plant Dis. 81:715-718.Chupp, C., Sharf, A.F. (1986): Pepper anthracnose. In: “Vegetable diseases and their control”. The

Roland Press Company, Nenj York, 454-455.Cvjetković, B. (1987): Smeđa pjegavost plodova paprike. U knjizi: “Zaštita povrća od štetnika, bolesti i

korova” autora Maceljski etal., str.173. Nakladni zavod Znanje, Zagreb.Dillard, H.R. (1992): Colletotrichumcoccodes: The pathogen and its hosts. In: “Colletotrichum: Biology,

Pathology and Control” (Eds J.A. Bailey and M.J. Jeger), pp. 225-236. CAB Internacional, Wallingford, Oxon, UK.

Dillard, H.R., Cobb, A.C. (1998): Survival of Colletotrichumcoccodesin infected tomato tissue and in soil. Plant Dis. 82:235-238.

Gaucher, D. (1998): La dartrose. In: Maladies de la Pomme de Terre. Paris, France: ITCF-ITPT, 33.Hadden, J.F., Black, L.L. (1989): Anthracnose of pepper caused by Colletotrichum spp. 190-199.Hong, J.K., Hwang, J.C. (1998): Influence of inoculum density, wetness duration, plant age, inoculation

method and cultivar resistance on infection of pepper plants by Colletotrichumcoccodes. Plant Disease 82: 1079-1083.

Hunger, R.M., McIntyre, G.A. (1979): Occurrence, development, and losses associated with silver scurf and black dot on Colorado potatoes. American Potato Journal 56: 289-306.

Klindić, Olga (1953): Pojava i ekonomski značaj bolesti “venuća” - Colletotrichumatramentarium na kulturi krompira. Poljoprivredni pregled 2(6): 208-210.

Klindić, Olga, Buturović, Devleta (1956): Uvelost “venuće” krompira u Butmiru. Zaštita bilja 33: 67-73.

Lees A.K., Hilton A.J. (2003): Black dot (Colletotrichumcoccodes): an increasingly important disease of potato. Plant Pathology 52: 3-12.

Mathew, S.K., Wahab, M.A., Devi, S.N. (1995): Seasonal occurrence of chilli (Capsicumannuum L.) diseases in Kerala, India. Journal of Spices and Aromatic Crops 4: 86-87.

Meijers, C.P., Wustman, R. (1996). Black dot. In: “Potato diseases: diseases, pests and defects”. (Eds D.E. van der Zaag etal.), pp. 52. Nivaa Holland.

Mooi, J.C. (1959): A skin necrosis occurring on potato tubers affected by black dot (Colletotrichumcoccodes) after exposure to low temperatures. European Potato Journal 2: 58-68.

Mordue, J.E.M. (1967): Colletotrichumcoccodes. CMI Descriptions of Pathogenic Fungi and Bacteria, No. 131. Commonwealth Mycological Institute. Kew, Surrey, England.

Nitzan, N., Lucas, B.S., Christ, B.J. (2006): Colonization of rotation crops and weeds by the potato black dot pathogen Colletotrichumcoccodes.American Journal of Potato Research, Vol. 83, no. 6, 503-507.

Ocamb, C.M. (2007): Potato (Solanum tuberosum) - Black Dot. OSU Extension Service.Schwartz, H.F., Gent, D.H. (2007): Anthracnose - Eggplant, Pepper, and Tomato. http://highplainsipm.

org/HpIPMSearch/Docs/Anthracnose-EggplantPepperTomato.htm. Sutton, B.C. (1980): Colletotrichum coccodes. In: The Coelomycetes. Commonwealth Mycological

Institute 530-531.Tozze, H.J.J., Gioria, R., Suzuki, O., Brunelli, K.R., Braga R.S., Massola N.S.J. (2007): Natural

occurrence of Colletotrichumcoccodes(Wallr.) Hughes causing anthracnose on pepper (CapsicumannuumL.) in Brazil. Summa phytopathol. 33, 4.

Trkulja, V., Stojčić, J., Brkljač, Gordana, Rajčević, B. (2006): Pojava Colletotrichum coccodes prouzrokovača antraknoze plodova paprike na području Lijevča polja. III Simpozijum o zaštiti bilja u BiH. Zbornik rezimea: 13-14, Neum.

Tsror (Lahkim), L., Johnson, D.A. (2000): Colletotrichumcoccodes on potato. In: “Colletotrichum: Host Specificity, Pathology, and Host-Pathogen Interaction” (Eds D. Prusky, S. Freeman and M.B. Dickman), pp. 362-373. APS Press, The American Phytopathological Society, St. Paul, Minnesota, USA.

54 55



Kantoci, D.1

Pregledni rad

ZABORAVLJENE VRSTE POVRĆA

SažetakUkućnimpovrtnjacimauglavnomsusrećemouobičajenepovrtnevrste,nopostoje

vrste koje su zaboravljene.Šteta je što senekevrste slabo ilinikakoneuzgajaju jerpredstavljajuzdravenamirniceidobrodošlupromjenuuprehrani.

Ključne riječi: štir,žličnjak,loboda.

UvodDanas gotovo uz svaku kuću možemo naći povrtnjak. Ima gradskih povrtnjaka u

rubnim dijelovima pa i onih u centru grada. U povrtnjacima raste različito povrće, no uglavnom su to dobro poznate vrste poput rajčica, paprika, luka, mrkve i salate. Ponekad se u njima nađe i pokoja začinska biljka. Neke su vrste gotovo zaboravljene i nepoznate. Šteta, jednostavne su za uzgoj i obogaćuju nam izbor.

ŠtirŠtir ili lisičji rep (Amaranthuslividusvar.oleraceus) je vjerojatno kultivirani srodnik

A. lividusvar.ascendeus, koja potječe iz srednje i južne Europe. Podvrsta Oleraceus bila je uzgajana u 16. i 17. stoljeću kao špinat, a danas se vrlo rijetko susreće. Prema građi i izgledu, biljka je vrlo promjenjiva. Stvara jake, uspravne, bijelo izbrazdane stapke. Listovi su dugi oko 9 cm, prugasti, jajoliki i izmjenično razmješteni. Svijetlozelene su boje s razgranatim žilicama bjeličaste boje. U Kini i istočnoj Indiji to se povrće često sije, kao kod nas špinat. Neke se vrste lisičjeg repa kod nas uzgajaju kao ukrasne vrste. U Europi se vrtni lisičji rep uzgaja od 16. stoljeća. Unutar ove vrste postoje sorte s bijelim, žutim, narančastim, purpurnocrvenim ili ljubičastim cvjetnim stapkama, obješenima ili uspravnima. U povrtnjaku je lisičji rep posijan u odgovarajućem razmaku redova idealan susjed krastavcima. Kao pretkultura pogodne su sve vrste kojima odgovara svježe pognojeno tlo, s izuzetkom biljaka iz iste porodice i pripadnika porodice jurčica.

Uzgaja se na sunčanom i toplom mjestu. Podnosi i malo sjene. Tlo se nikada ne smije potpuno zasušiti. Najbolje uspijeva na pjeskovitim, humusno ilovastim tlima, a odgovaraju mu sva duboko obrađena i humusom bogata vrtna tla. Pogodan je preduzgoj u toplom klijalištu ili u lončićima promjera 6 do 8 cm, napunjenim nekim sjetvenim supstratom. Sjeme se lagano pokrije i lončići se stavljaju na svijetlo mjesto. Kada biljke narastu 3 do 4 cm, postupno očvrsnu. Na stalno mjesto se presađuju tek krajem

svibnja ili početkom lipnja. Biljke oblikuju grmiće koji mogu biti visoki oko 1,5 m. Tlo treba razrahljivati sve dok ga biljke dobro ne pokriju. Tla bogata stajskim gnojem ili kompostom nije potrebno prihranjivati. Teška tla miješaju se s većom količinom pijeska. Cijelo se ljeto beru listovi, a u jesen sjemenje koje sadrži mnogo bjelančevina. Listovi se priređuju poput špinata, npr. kao prilog mesu. Tu biljku nije moguće uskladištiti. Postoji velik broj hibrida i podvrsta koje se, prije svega, uzgajaju u toplijim krajevima. One su, istina, kod nas poznate, ali im je ponuda prilično slaba. A.caudatus (vrtni lisičji rep), A.aureantus, A.hypochondriacus su amaranta vrste koje se koriste kao povrće. A.edulis se sije od početka do sredine travnja ispod folije ili u stakleniku, a rasađuje se od sredine svibnja na razmak 70 x 30 cm. Sve vrste najčešće imaju crvene peteljke. Osim sorti uzgojenih za ukras, postoje i sorte s pjegavim (Splendeus ili Salicifolius) ili šarenim lišćem (A.tricolor) koje se uzgajaju kao lončanice.

Ukratko: visina biljke je 30 do 150 cm. Sije se pod staklo od polovice ožujka do polovice svibnja. Od polovice travnja do polovice svibnja može se presađivati na otvoreno. Sadnice se presađuju od polovice travnja do polovice lipnja. Biljke niču za 3 do 4 tjedna nakon sjetve, a kultura traje 12 do 14 tjedana. Razmak između biljaka je 30 do 70 cm, a između redova 40 do 50 cm.

ŽličnjakŽličnjak (Cochleariaofficinalis) je raširen po obalama zapadne i sjeverne Europe,

ali također i po slanim staništima srednje Europe. Biljka je dvogodišnja i otporna na hladnoću. Uzgoj žličnjaka moguće je pratiti od 1557. godine. Znatno prije otkrića vitamina C (1928. godina), liječnici u 16. stoljeću poznavali su njegovo djelovanje protiv skorbuta. Nema posebnih zahtjeva prema tlu, osim što ono mora stalno biti vlažno. Tlo bi trebalo biti rahlo, vlažno, čak i slano, a osobito su pogodna močvarna mjesta. Podjednako podnosi svijetla i sjenovita mjesta. Sije se u redove razmaknute 30 cm, na gredicu miješanu od vrtne zemlje i treseta u omjeru 1:1. Sijati rijetko. Nakon klijanja se po potrebi prorjeđuje. U nasadu treba stalno uništavati korov i redovito zalijevati u sušnom periodu. Za vrijeme rasta sadnica tlo se prekriva slojem komposta debljine oko 1 cm. Biljku napada muha kupusarica. Zaštita je redovito okopavanje i razrahljivanje tla. Svake dvije godine zemlju treba zamijeniti, odnosno promijeniti mjesto uzgoja. Biljka je zelena cijele godine. U prvoj godini nakon sadnje trgaju se osnovni listovi, no nekoliko ih ipak treba ostaviti. U drugoj godini može se brati više puta, sve do početka cvatnje u travnju i svibnju. Okus je sličan rotkvicama. Koristi se kao dodatak salatama i juhama od povrća.

Ukratko: visine je 20 do 40 cm. Na otvoreno se sije od polovice veljače do polovice lipnja i od polovice srpnja do polovice rujna. Biljka je dvogodišnja. Razmak između biljaka u redu je 10 cm, a razmak između redova 30 cm.

56 57


LobodaLoboda (Chenopodium foliosum) raširena je u Europi sve do zapadne Azije, gdje

ponekad raste po humcima ruševina i uz putove. Plodovi su nalik na male jagode i služe samo kao ukras. Plodovi su i ukras na gredici, gdje unose živost i boju. Loboda je prikladna kao pretkultura ili potkultura među rajčicama, celerom i kupusnjačama. Ako se redovito ubire, neće narasti previsoka i neće smetati ostalom povrću. Za uzgoj su prikladna toplija mjesta, no dobro podnosi i svjetliju sjenu. Ne smije ostati suviše suha jer listovi postaju previsoki. Najviše joj odgovara pjeskovito tlo i humusna ilovača. Sije se na otvoreno. Kada izboji narastu oko 5 cm visine, počinje se rasađivati na stalno mjesto. Razmnožava se i samoosjemenjivanjem. Osobito joj pogoduje okopavanje nakon kiše, čak joj ubrzava rast. Ako je tlo dobro pognojeno stajnjakom ili kompostom, nije potrebno dodatno prihranjivanje. Mladi izboji i listovi spravljaju se svježi, kao špinat ili za juhu od povrća. Bere se sve do početka cvatnje, negdje do početka srpnja.

Ukratko: biljka je visoka 25 do 50 cm. Sije se na otvoreno u ožujku. Kultura traje oko 12 tjedana. Razmak između biljaka je 30 cm, a između redova također 30 cm.

Surveying study

THE FORGOTTEN VEGETABLE SPECIES

SummaryWemostly see regular vegetable species in vegetablepatches, but thereare some

specieswhichhavebeenforgotten.It’sapitythatsomespeciesarecultivatedrarelyornotatall,becausetheyarehealthyfoodandawelcomechangeinadiet.

Key words: amaranth,scurvygrass,sorrel.

Trajčevski, T.1

znanstveni rad

PSEUDOPEROnOSPORa CUbEnSIS (BERK. ET CURT.) ROSTOV. NA DINJI I DJELOTVORNOST

KEMIJSKE ZAŠTITE

SažetakUtijeku2004.i2005.godinevršilismoispitivanjedjelotvornostifungicidazazaštitu

dinjeodnapadapatogenaPseudoperonosporacubensis(BerkeleyetCurtis)Rostovzew-uzročnikaplamenjačedinjeuOPOOvčePoleuokoliciSvetogNikole.IspitivanjimasmoutvrdilidajefungicidAlietteflashpokazaoindeksdjelotvornosti87,64%u2004.godinii90,14%u2005.godini.FungicidiRidomilgoldMZ68WP84,67%u2004.god.i86,36%u2005.godini,afungicidAntracolcombi81,19%u2004.godinii84,78%u2005.godini.

Ključne riječi: Pseudoperonosporacubensis,dinja,fungicidi,zaštita.

UVODDinja (Cucumismelo) je kao povrtna biljka više zastupljena u toplijim područjima

Republike Makedonije: u vrtovima na manjim parcelama ili na njivama i na većim parcelama, na crnoj foliji ili bez nje. Dinja se uzgaja i u plastenicima: za ranu proizvodnju ili kao drugi usjev poslije proizvodnje nekih drugih kultura npr. jagoda u selu Saraj u okolici Skoplja. Dinja je u Republici Makedoniji manje zastupljena od lubenice. Proizvodnju dinja ugrožava, pored nekih drugih činitelja, napad bolesti i štetočina kojima pripada i patogen Pseudoperonospora cubensis (Berk. et Curt.) Rostov.-uzročnik plamenjače dinje. Taj je parazit u Makedoniji vrlo čest na krastavcu, osobito u plastenicima u strumičkom-đevđelijskom području. Njegovom širenju pridonose jaki vjetrovi kojima se parazit prenosi na veće daljine (prenosi se iz Grčke vjetrovima koji pušu dolinom Vardara (Trajčevski, 2002). Parazit se širi zračnim strujanjima iz susjedne Bugarske, gdje je dosta zastupljen (Baharijev i sur. 1992). Parazit je zastupljen i u Albaniji (Merkuri i sur.2002).P.cubensisnapada i druge predstavnike fam Cucurbitaceaet.e Cucurbitaspp. kao što su bundeve, buče, tikvice, a rijetko napada lubenicu Citruluslanatusvar. vulgaris.Na dinji se parazit javlja u godinama s prohladnim ljetnim mjesecima s obiljem oborina.

Osim preventivnih mjera zaštite (dobar zračno-vodeni režim s dovoljnim razmakom među biljkama pri sadnji; trogodišnji plodored i prostorna izolacija od zaraženih površina), potrebno je provoditi i kemijske mjere zaštite. Kemijska se zaštita provodi u kombinaciji sa zaštitom od uzročnika pepelnice, antarknoze i bakterijskih bolesti dinje. 1 dr. Tanas Trajčevski, Zemjodelski institute, Skopje

RASADNIK SADNICA MASLINA I UKRASNOG BILJA

SPLITMOB: 098 1674169

CERERA

58 59


U toplijim godinama s manje oborina kemijska se zaštita ne provodi, pogotovo ako se uzgajaju otporne sorte dinje. Za zaštitu od ovog parazita svakako je potrebno uzgajati i otporne sorte dinje kao što su Džordžija 47, Seminol, Pobeditel F1. Osjetljive sorte su Deserna, Medena rosa, Hibridi 1 i 15 (Stančeva, 2000). Rad na selekciji otpornih hibrida i sorti provodi se u mnogim zemljama svijeta (Epinat i Pitrat).

U tijeku 2004. i 2005. godine na oglednom dobru Poljoprivrednog instituta, OPO Ovče Pole u okolici Svetog Nikole, vršili smo ispitivanje djelotvornosti nekih fungicida u zaštiti dinje od patogenaP.cubensis.

Materijal i metode istraživanjaIspitivali smo djelotvornost različitih fungicida za zaštitu dinje od napada P.cubensis.

Obavili smo pokuse u 2004. i 2005. godini u OPO Ovče Pole - Sveti Nikola. Praćena je simptomatologija i razvoj patogena P. cubensis na dinji i u okolici Skoplja, u s. Skačkovci.

Ispitivani fungicidi predstavljeni su u tablici br.1. Za pokuse je korištena sorta dinje Medena rosa. Ispitivanja su vršena u pet ponavljanja po 50 biljaka. Prvo tretiranje u 2004. godini izvedeno je 1. lipnja, drugo 18. lipnja i treće 30. lipnja. U 2005. godini prvo je tretiranje izvedeno 4. lipnja, drugo 18. lipnja i treće 3. srpnja. Tretiranja su vršena lijehnom prskalicom od 10 litara. Ocjena djelotvornosti ispitivanih fungicida u zaštiti lišća vršena je 25. srpnja 2004. god. i 27. srpnja 2005. god. Dobiveni rezultati o zarazi lišća obračunati su po formuli Townend-Heubergera, a djelotvornost fungicida po Abbottu.

Tab. 1. Primijenjeni fungicidiTab. 1. Review of examined fungicides in the investigation.

PripravakFungicides

Djelatna tvarActive ingredient

a.t.a.i.

%, kg

ProizvođačProducer

Konc. i dozaConc. doses% kg . l/ha

Aliette flash Al. fosetil 80% BayerCropScience 0,37%

Antracol WP 70 Propineb 70% BayerCropScience 0,25%

Antracol combi Propineb + cimoksanil 70+6% Bayer

CropScience 0,20%

Bravo 500 SC Klortalonill 500 gr/l Syngenta Crop Protection 0,25%

Dithane M-45 Mankozeb 80 % Dow AgroSciences 0,25%

Ridomil gold MZ 68 WP

Metalaksil + mankozeb 4+64 % Syngenta 0,25%

Shavit F folpet +triadimenol 72+1,6% Makthesim -Agan 0,20 %

Rezultati i raspravaNa dinji uzgajanoj u okolici Svetog Nikole u OPO Ovče Pole, kao i u okolici Skopja

u s. Skačkovci, utvrdili smo napad gljivice P.cubensis (Palti,1975.). Napadi navedene gljivice bili su češći i jači u u 2004. god. zbog kišnog ljeta.U nekim dijelovima svijeta, gdje je vlažnost zraka visoka, parazit uzrokuje velike štete: u sjeveroistočnom Brazilu 80% površina s dinjom parazitirane su tim patogenom (Cordoso i sur. 2002.). Simptomi napada manifestiraju se pojavom žutih sitnih pjega na licu lišća koje kasnije prelaze u tamniju boju i uvećaju se kako se parazit širi, po lišću. S donje strane pjega stvara se u početku jedva vidljiva sivkasta navlaka konidija gljive, koja se kasnije jasno vidi i makroskopski. Starenjem pjega, njihov se broj i veličina uvećava kako se lišće suši (sl. 1) Dok su kod krastavca pjege zbog napada patogena ograničene s lisnim živcima, kod dinje pjege nisu ograničene. Oboljeli dio lista se suši i pri jakom vjetru oboljeli i osušeni dijelovi se lome. Ako nakon prve zaraze nastupi sušno razdoblje, na površini lišća stvara se manje sporonosnih nakupina konidija te gljivice. Pri povoljnijim uvjetima parazit za 10 -12 dana može uzrokovati sušenje lišća i izumiranje cijele biljke.

Djelotvornost primijenjenih fungicida u zaštiti dinje od napada patogena P.cubensispredstavljeno je u tablici br. 2.

Tab 2. Djelotvornost primijenjenih fungicida u zaštiti dinje od napada parazita P. cubensis.Tab. 2. Efficacy results of evaluated fungicides for protection against pathogen P. cubensis.

FungicidFungicides

KoncentracijaConcentration %

Indeks zaraze lišćaIndex of diseases %

DjelotvornostEficacy %

2004 g. 2005 g. 2004g. 2005 g.

Aliette flash 0,37 3,41 2,11 87,64 90,14

Antracol WP 70 0,25 8,14 5,31 70,50 75,21

Antracol combi 0,20 5,19 3,26 81,19 84,78

Sl.1. Sasušeno lišće dinje nakon napada patogenaFig.1. Dried melon leaves after a pathogen attack.

60 61


Bravo 500 SC 0,25 8,01 6,31 70,97 70,54

Dithane M-45 0,25 8,93 6,38 67,64 70,21

Ridomil gold MZ 68 WP 0,25 4,23 2,92 84,67 86,36

Shavit F 71,5 WP 0,20 7,30 6,23 73,55 70,91

KontrolaControl - 27,60 21,42 - -

Kako se iz tablice br. 2 vidi, indeks djelotvornosti pri primjeni fungicida Aliette flash iznosio je 87,64% u 2004. god. i 90,14% u 2005. godini. Fungicid Ridomil gold MZ 68 WP pokazao je indeks djelotvornosti 84,67% u 2004. godini i 86,36% u 2005. godini. Fungicid Antracol combi pokazao je indeks djelotvornosti 81,19% i 84,78%. Kontaktni fungicidi zbog kišovitog razdoblja u 2004. i 2005. godini pokazali su nešto manje indekse djelotvornosti. Osim navedenih fungicida, mogu se primijeniti i drugi fungicidi na bazi: propamokarba, azoksistrobina, bakar oksiklorida + metalaksila, bakar-hidroksida, cineba, cineba + metalaksila, dimetamorfa + metalaksila, dinokapa, cimoksanila + famoksadona, mankozeba + benalaksila, propineba + iprovalikarba i dr.. Kombinacije različitih aktivnih tvari su djelotvornije. Za zaštitu krastavca od patogena P. cubensisosobito sudjelotvorni fungicidi na bazi al fosetila+ propamokarba, kao i metalaksila+ bakar oksiklorida.

Dugogodišnjom primjenom određenih fungicida može nastati rezistentnost nekih populacija navedene gljivice. Prema ispitivanjima Lebede i Urbana (2004), javlja se rezistentnost spomenute gljivice prema metalaksilu.

Preporučljivo je pri zaštiti dinje od napada patogena P. cubensiskoristiti različite fungicide različitih aktivnih tvari. Prvo tretiranje mladih dinja do fenofaze 4 razvijena lista mogu se izvesti s fungicidom Previcur (propamokarb). U fenofazi 4 lista mogu se primijeniti fungicidi na bazi bakra ili u kombinaciji s bakrom. Kasnije, u početku cvatnje, u cvatnji ili nakon cvatnje, mogu se primijeniti neki od gore navedenih fungicida te fungicidi na bazi gore navedenih aktivnih tvari.

ZaključakU tijeku 2004. godine, u kojoj je bilo dosta oborina, na dinji u okolici Skoplja u s.

Skačkovci, kao i na dinji u OPO Ovče Pole u okolici Svetog Nikole, utvrdili smo napad patogena Pseudoperonospora cubensis - uzročnika plamenjače dinje.

Izvedenim pokusima zaštite dinje fungicidima u 2004. i 2005. godini u OPO Ovče Pole u okolici Svetog Nikole, nakon tri tretiranja utvrdili smo da su najveći indeks djelotvornosti pokazali fungicidi Aliette flash (al-fosetil) 87,64% u 2004. godini i

90,14% u 2005. godini. Fungicid Ridomil gold MZ 68 WP (metalaksil + mankozeb) je pokazao indeks djelotvornosti od 84,67% u 2004. godini i 86,36% u 2005. godini. Fungicid Antracol combi (propineb+cimoksanil) je pokazao indeks djelotvornosti od 81,19% u 2004. god. i 84,78% u 2005. godini. Najmanji indeks djelotvornosti je pokazao kontaktni fungicid Dithane M-45 (mankozeb) s indeksom 67,64% u 2004. godini i 70,21% u 2005. godini. Nešto manji indeks tog fungicida i drugih kontaktnih fungicida bio je zbog toga što su vegetacijske sezone u tijeku ispitivanja bile s dosta oborina, kiše su ispirale fungicide, bilo je dosta porasta, a novoporasli dijelovi nisu imali zaštitu pri primjeni kontaktnih fungicida.

Scientific study

PSEUDOPEROnOSPORa CUbEnSIS ( BERK. AND CURT.) ROSTOV. ON MELON AND EFFICIENCY OF

CHEMICAL PROTECTION

SummaryDuringtheyearsof2004and2005,wehavebeenevaluatingtheefficiencyoffungicide

fortheprotectionofmelonfromthe invasionofpathogenPseudoperonosporacubensis(BerkeleyandCurtis)Rostovzew,whichisthecausativeagentofPlasmoparaviticolaofmelon,inOPOOvcePolenearSvetiNikola(RepublicofMacedonia).TheexaminationshaveshownthatfungicideAlietteflashshowedtheindexofefficiencyof87,64%in2004and90,14%in2005.FungicideRidomilgoldMZ68WPshowedtheindexof84,67%in2004and86,36%

in2005.FungicideAntracolcombishowedtheindexofefficiencyof81,19%in2004and84,

78%in2005.Key words: Pseudoperonosporacubensis,melon,fungicides,protection

LiteraturaBahariev, D; Velev, B; Stefanov, S; Loginova Ekaterina (1992): Bolesti pleveli i nepriateli po

zelenčukovite kulturi, 1992, Zemizdat , Sofia.Cordoso, J, E; Santos, A, A; Vidal, J. C (2002): Effect of downy mildew caused by Pseudoperonospora

cubensis on the total soluble solids content of melon. Fitopathology bros july /aug ,27 (4): 378-383.Epinat, C; Pitrat. B. (1994): Intherance of resistance to downy mildew (Pseudoperonospora cubensis) in

muskmelon (Cucumismelo).II Generation means analysis of 5 genitors . Agronomie, 14:249-257Lebeda, A; Urban, J. (2004): Temporal changes in pathogenicity and fungicide resistance in

Pseudoperonospora cubensis populations. Acta Horticulturae, 731: III International symposium on Cucurbits.

Merkuri, J; Varaku, S; Casulli, F (2002): Fungal diseases of vegetable crops in Albania.Phytopathology Mediterr, 41:157-159.

Palti, J. (1975): Descriptions of Fungi and Bacteria, 46, 457.

62 63


Stančeva Jordanka (2000): Atlas na bolestite po zemedelskite kulturi , bolesti po zelenčukovite kulturi, 2000, Pensoft, Sofia-Moskva,

Trajčevski, T (2002): Pseudoperonospora cubensis vrlo štetan parazit na krastavcima u plastenicima i djelotvornost mjera zaštite. Glasnik zaštite bilja, 5: 30-35.

Topolovec, D.1

Stručni rad

HERBICIDI I MEHANIZMI DJELOVANJA I2

SažetakBiljnevrstekojesejavljajunapovršinamaanisuciljuzgojasmatramoneželjenim

vrstama - korovima. Te vrste ometaju rast, razvoj i plodonošenje biljnih vrsta kojesu cilj uzgoja te ih je stogapoželjno eliminirati odnosno spriječiti imdaljnji razvoj.Osimmehaničkih,fizikalnihibiološkihmetoda,njihovuprisutnostmožemospriječitiiprimjenomkemijskihmetodatj.primjenomherbicidaodnosnoherbistatika.Tasredstvaeliminirajuneželjenebiljnevrste takoštouodređenimstadijimainhibiraju(ometaju)biokemijske procese neophodne za njihov rast i razvoj bez negativnog utjecaja navrstu koja je cilj uzgoja. Kako i na koji način to ostvaruju nazivamo mehanizmomdjelovanja.

Ključne riječi:herbicidi,mehanizamdjelovanja,ACCasa,AHAS.

UvodNakon apsorpcije od strane biljke, herbicidne molekule translocirajući se do mjesta

djelovanja blokiraju normalno odvijanje raznih fiziološko-biokemijskih procesa (npr. fotosintezu, sintezu masnih kiselina, sintezu aminokiselina i dr.) što, u konačnici, rezultira herbicidnim učinkom tj. odumiranjem biljke. Rečeno ostvaruju inhibirajući pojedine segmente odnosno spojeve uključene u te procese. Sam proces, način na koji ga inhibiraju kao i posljedice koje se javljaju kao produkt inhibicije predstavlja njihov mehanizam djelovanja. Pri tomu je pojam “mehanizam djelovanja herbicida” potrebno razlučiti od pojma “način djelovanja herbicida”.

Način djelovanja herbicida obuhvaća sve procese koji se odvijaju od trenutka prvog kontakta herbicida s biljkom do konačnog efekta (apsorpcija listom ili korijenom, translokacija floemom ili ksilemom odnosno kretanje simplastom ili apoplastom, mehanizam djelovanja, metabolizam, toksični učinak).

Mehanizam djelovanjaHerbicidi u biljci mogu utjecati na više procesa. Proces koji je najviše pod utjecajem

herbicida predstavlja njegovo primarno djelovanje. Ako molekule herbicida remete i neki drugi proces, ali ne u tolikoj mjeri, učinak na taj proces predstavlja sekundarno djelovanje.1 mr. sc. Darko Topolovec, Agromais d.o.o.2 Rad se nastavlja u idućem broju

Višegodišnje iskustvo u projektiranju i proizvodnji:- svih vrsta plastenika,- sustava za grijanje i prozračivanje,- opreme za hidroponski uzgoj povrća,- sustava za navodnjavanje

Iz ponude izdvajamo široku paletu supstrata za uzgoj povrća proizvodnje

Klasmann-Deilmann

Radno vrijeme od 07 – 19 satiM. Marojice 4, 20000 DUBROVNIK

Centrala (020) 332-423 • Vrtni centar prodaja (020)332-403

Laboratorijske analize vina, maslinova ulja i tlaPRODAJA:

sve vrste sadnica voćaka • lončanice, rezano cvijeće, ukrasno bilje • presadnice sezonskog cvijeća

Stanica za južne kulture - Dubrovnik

64 65


Općenito, prema mehanizmu djelovanja, herbicide možemo svrstati u četiri osnovne skupine :

- inhibitore fotosinteze- inhibitore biljnog rasta- inhibitore biosintetičkih procesa- herbicidi nepoznatog mehanizma djelovanja.

Kako se svaka od rečenih skupina odnosi na čitav niz procesa i reakcija, a herbicidne molekule inhibiraju samo pojedine dijelove odnosno pojedine reakcije (npr. karboksilaciju ili oksidaciju nekog spoja) unutar tih procesa, svaka se skupina može dalje rasčlaniti.

Tako je HRAC (Herbicide Resistance Action Committee) organizacija podržana od GCPF-a (Global Crop Protetcion Federacion), u suradnji s WSSA (Weed Science Society of America), izdala novu klasifikaciju herbicida na osnovi mehanizma djelovanja. Po toj osnovi herbicidi su razvrstani u 25 skupina označenih slovima od A do Z.

Inhibirajući fiziološke procese u biljci, herbicidi dovode do njezina odumiranja. No, herbicidi ne iskazuju isti (fitotoksičan) učinak prema svim biljnim vrstama. Pojedine vrste su u stanju otrpjeti njihov učinak te u tom slučaju govorimo o selektivnom učinku herbicida odnosno o vrstama koje su tolerantne na pojedine herbicide. Selektivnost herbicida je pod utjecajem čitavog niza činitelja. Osim anatomsko-morfoloških i fizioloških razlika između kulture i korova, kao i količine (doze) i vremena primjene herbicida odnosno osobina tla i klimatskih prilika, selektivnost ovisi i o procesima inaktivacije (detoksifikacije) molekule herbicida. Procesi detoksifikacije odvijaju se uz prisustvo čitavog niza enzima koji kataliziraju inaktivaciju molekula herbicida transformirajući ih u netoksične spojeve koje zatim biljna stanica ili eliminira iz citoplazme ili uskladišti u vakuolama ili ih ukomponira u stanične membrane. Od enzima koji sudjeluju u takvim reakcijama kao značajniji navode se citokrom p450 monooksigenaze koje sudjeluju u procesima oksidacije, alkil i aril hidroksilacije, N- i O-dealkilacije, izomeracije i redukcije te glutation-S-transferaze koje sudjeluju u procesima konjugacije. Oba su u biljkama prisutna u većem broju izoformi.

U radu će biti iznesena podjela herbicida na osnovi mehanizma djelovanja odnosno dosadašnje spoznaje o samom tijeku herbicidnog djelovanja. Isto tako bit će prikazan kratak osvrt na sudbinu odnosno metabolizam herbicidne molekule u biljci koji je, u većini slučajeva, jedan od glavnih činitelja selektivnog učinka herbicida.

Inhibitori acetilkoenzim A karboksilaze (ACCasa)Acetil koenzim A karboksilaza (ACCasa) je enzim koji sudjeluje u procesu sinteze

masnih kiselina. Masne kiseline imaju važnu strukturalnu i biokemijsku ulogu u biljci (sudjeluju u izgradnji staničnih membrana, kloroplasta, epikutikularnog i kutikularnog

voska, omogućuju propusnost membrana), a sintetiziraju se u kloroplastu i citoplazmi. Poznato je da na nezasićenu alfa-linoleinsku kiselinu, produktu sinteze masnih kiselina u kojem sudjeluje ACCasa, otpada 70% ukupnih masnih kiselina lista odnosno 40-80% lipidnog sadržaja kloroplasta. Enzim je nađen u svim biljnim dijelovima, ali je posebno aktivan u mladom razvojnom tkivu (korjenova kapa i lisni meristem). Utvrđene su dvije izoforme ACCase, jedna locirana u plastidima i druga locirana u citoplazmi. Ova potonja je manje osjetljiva na herbicide.

Herbicidi koji inhibiraju acetil-CoA karboksilazu se, nakon što bivaju transformirani u aktivnu formu (npr. ariloksifenoksi propionati se deesterificiraju u fitotoksičnu kiselinu), translociraju u meristem biljaka gdje ostvaruju svoj herbicidni učinak inhibirajući sintezu masnih kiselina preko inhibicije acetil koenzima A karboksilaze.

Osnovni spoj iz kojeg započinje sinteza masnih kiselina (vidi prikaz 1) je acetil koenzim A (acetil CoA), a cijeli proces se odvija uz katalizaciju nekoliko enzima od kojih najvažniju ulogu ima enzim acetil CoA karboksilaza (ACCasa). ACCasa katalizira sintezu malonil CoA, spoja iz kojeg, između ostalog, nastaje i zasićena masna kiselina palmitat. Iz te kiseline moguća je sinteza trans-heksadekanoinske kiseline (sudjeluje u izgradnji tilakoida) i stearata - masne kiseline koja (uz katalizacije nekoliko enzima) služi kao osnova za sintezu epikutikularnog voska i suberina ili nezasićene alfa-linoleinske masne kiseline.

Acetil CoA karboksilaza je enzimatsko proteinski kompleks sastavljen od 3 dijela, biotin karboksilaze, biotin karboksil proteinskog nosača i acetil CoA transkarboksilaze - područje vezivanja molekule herbicida. Do sada su poznate dvije kemijske skupine herbicida koji inhibiraju acetil CoA karboksilazu, ariloksifenoksi propionati i cikloheksanoni. Obje skupine inhibiraju isti enzim, vežu se na isto područje, ali na različita mjesta na tom području.

Nakon što se molekula herbicida veže na rečeno područje, dolazi do inhibicije enzima, čime se sprečava karboksilacija acetil CoA u spoj malonil CoA, a samim time i sinteza nezasićenih i zasićenih masnih kiselina, flavoina, kvinona i drugih spojeva.

Posljedica inhibicije enzima acetil CoA karboksilaze je prestanak formiranja membrana i umnožavanja kloroplasta, diobe stanice i niz drugih procesa u kojima sudjeluju spojevi sintetizirani ovim putem. Okom vidljivi simptomi na osjetljivim biljkama javljaju se već drugi dan nakon aplikacije u vidu redukcije rasta koji potpuno prestaje nakon tri do četiri dana. Na mladim se listovima uočavaju klorotična mjesta (destrukcija plastida), dok stariji gube pigmentaciju. Pet do sedam dana nakon aplikacije uočavaju se prve nekroze meristemskog tkiva, a biljka ugiba obično nakon dva do tri tjedna.

66 67


Herbicidi inhibitori acetil koenzim A karboksilaze su vrlo djelotvorni u suzbijanju jednogodišnjih i višegodišnjih korovnih trava, dok su prema dikotiledonskim biljkama selektivni.

Pretpostavlja se da je selektivnost prema dikotiledonama posljedica metabolitičke inaktivacije molekule herbicida te niske osjetljivosti enzima ACCase u tim biljkama. Iako se molekule ariloksifenoksi propionata jednakom brzinom deesterificiraju u toksičnu kiselinu u obje skupine biljaka, u dikotiledonama se aktivna forma vrlo brzo inaktivira arilhidroksilacijom i konjugacijom, dok se u osjetljivih trava stvara glukozid ester iz kojeg se toksična forma tih herbicida brzo i lako stvara. I cikloheksanoni se u tolerantnim biljkama vrlo brzo inaktiviraju procesima sulfoksidacije, aril hidroksilacije i konjugacije.

Inhibitori acetolaktat sintaze (ALS, AHAS)Acetolaktat sintaza ili acetohidroksi acid sintaza (ALS; AHAS) je genom kodiran

enzimatski kompleks smješten u kloroplastu viših biljaka gdje katalizira sintezu razgranatog lanca esencijalnih aminokiselina valina, leucina i izoleucina. Sintetizira se, kao i većina enzima, u citoplazmi odakle biva transportiran u kloroplast. Prisustvo tog enzima je naročito uočeno u mladom meristemskom tkivu. Osim u višim biljkama, enzim acetolaktaza pronađen je i u bakterijama (Salmonellatyphimurium,Escherichiacoli, Saccharomyces cerevisiae) u kojima je utvrđeno nekoliko izoformi tog enzima.

ariloksifenoksi propionaticikloheksanoni

Acetil CoA karboksilazaAcetil CoA

Malonil CoA

Palmitat trans-heksadekanoinska kis.

Stearat

epikutikularni vosaki suberin

alfa linoleinska kiselina

Prikaz 1.Pojednostavljen shematski prikaz sinteze masnih kiselina u biljci (modificirano prema Cobbu, 1992)

Postojanje različitih izoformi acetolaktaze, s različitom osjetljivošću na herbicide, omogućilo je, genetičkim inženjeringom, stvaranje kultura rezistentnih na herbicide inhibitore acetolaktaze.

U skupinu inhibitora acetolaktaze svrstane su tri kemijske grupe herbicida: sulfonilureja, imidazolinoni i triazolopirimidini.

Aminokiseline valin, leucin i izoleucin sintetiziraju se iz spojeva piruvata, odnosno treonina preko niza reakcija koje katalizira 4 do 5 enzima, među kojima je i ALS (vidi prikaz 2).

Herbicidi koji inhibiraju ALS svoje djelovanje ostvaruju već u prvoj stepenici sinteze aminokiselina valina, odnosno u drugoj stepenici sinteze aminokiseline izoleucina. Iako precizni mehanizam inhibicije acetolaktaze nije poznat, pretpostavlja se da se molekule rečenih skupina herbicida vežu na isto aktivno kvinon mjesto enzimatsko proteinskog kompleksa (piruvat+ALS, odnosno 2-ketobutirat+ALS) čime onemogućavaju spajanje sljedeće molekule piruvata i stvaranje 2-acetolaktata, odnosno 2-acetohidroksibutirata. Time je čitav proces sinteze navedenih aminokiselina zaustavljen.

Posljedica inhibicije acetolaktaze je vrlo brzi prestanak sinteze proteina potrebnih za razvoj biljke, nukleinskih kiselina (DNA), diobe stanice i izduživanje mladog korijena i lišća. Iako navedeni procesi prestaju nekoliko sati nakon aplikacije herbicida, vidljivi simptomi se pokazuju tek za nekoliko dana. Meristemsko tkivo postaje isprva klorotično a zatim nekrotizira. Mlado lišće izgleda uvelo, a takav izgled poprima i čitava biljka. Karakterističan simptom herbicida koji inhibiraju ALS je crvenilo lisnih žila monokotiledonskih biljaka (povećan nivo antocijana). Kako glavni fiziološki procesi kao što su fotosinteza i disanje nisu direktno pod utjecajem herbicida, biljke postupno odumiru. Vladaju li optimalni uvjeti za rast osjetljivih biljaka, one ugibaju unutar 10 dana od aplikacije, odnosno unutar 10 do 60 dana ako je rast biljaka spor. Ako se ALS inhibitori apliciraju prije sjetve ili prije nicanja kulture i korova, osjetljivi korovi niknu i rastu dok ne utroše rezerve hrane u sjemenu. Rast širokolisnih korova zaustavljen je u fazi kotiledona, a trava prije faze 2 lista.

Herbicidi iz skupine inhibitora acetolaktaze selektivnost prema kulturama u kojima se primjenjuju ostvaruju apsorpcijom manjih količina herbicida u određenim fazama razvoja te zatim njihovom brzom metabolitičkom inaktivacijom ili je ta selektivnost posljedica prostorne izolacije osjetljivih biljnih dijelova kultura i molekula herbicida.

Sulfonilureja spojevi se u tolerantnim kuturama detoksificiraju procesima hidroksilacije, oksidacije, hidrolize i konjugacije već unutar 2 sata, za razliku od osjetljivih korova kojima je za to potrebno i do 2 dana. I različita količina apsorpcije

68 69


odnosno različit metabolizam molekula imidazolinona, uz činjenicu da se pojedine djelatne tvari primjenjuju nakon sjetve a prije nicanja (prostorna izolacija) objašnjava njihovu selektivnost. Tolerantne ih biljke sporije deesterificiraju i brzo inaktiviraju metil hidroksilacijom i konjugacijom, dok se u osjetljivim rapidno deesterificiraju u toksičnu kiselinu.

Professional paper

HERBICIDES AND MODES OF ACTION I

SummaryPlant species which appear on areas without being the goal of cultivation, are

considered to be unwanted species, i.e. weed. Those species interfere with growth,developmentandfruit-bearingofplantspecieswhicharethegoalofcultivation,thereforeitisrecommendabletoeliminatethem,thatis,preventtheirfurtherdevelopment.Exceptformechanical,physicalandbiologicalmethods,theirpresencecanalsobepreventedbychemicalmethods,thatis,byusingherbicides.Suchmeanseliminateunwantedplantspecies in certain phases by inhibiting (interfering with) the biochemical processesnecessaryfortheirgrowthanddevelopment,withouthavinganynegativeimpactonthespecieswhichisthegoalofcultivation.Thewaytheydothatiscalledmodesofaction.

Key words:herbicides,mechanismofacting,ACCasa,AHAS.

sulfonilureja,imidazolinoni,

triazolopirimidini

acetolaktaza

treonin

2-ketobutirat

izoleucin

piruvat

valin

Prikaz 2.Pojednostavljen prikaz sinteze aminokiselina valina i izoleucina sa mjestom

djelovanja herbicida (modificirano prema Cobbu, 1992)

Kantoci, D.1

Pregledni rad

UZGOJ POVRĆA U ZAŠTIĆENOM PROSTORU

SažetakPovrćeseosimnaotvorenommožeuzgajatiiuzaštićenomprostoru,plastenicimaili

staklenicima.Zaštićeniprostorinamomogućujuranijusjetvu,sadnjuiberbu,atakođerprodužujuvegetacijskusezonu.Uzgojpovrćauzaštićenomprostorumožetrajatigotovocijelegodine,osobitoakosezaštićeniprostorzimimožegrijati.

Ključne riječi: plastenik,staklenik,zaštićeniprostor.

UvodZnamo li koji sve čimbenici utječu na dobivanje visokih prinosa i koji su optimalni

uvjeti za uzgoj pojedinih povrtnih vrsta te navedene spoznaje kombiniramo s tehničkom opremom koju posjedujemo, moguće je mnoge povrtne kulture uzgajati i u klimatski nepovoljnom dijelu godine. Stoga se povrće uzgaja u zaštićenom prostoru, a njegov uzgoj tako započinje znatno ranije i traje duže.

Svi tipovi ili načini zaštite bilja od nepovoljnih klimatskih utjecaja mogu se definirati kao zaštićen prostor, natkriven prozirnim materijalom. U takvim objektima moguće je manje ili više mijenjati vegetacijske čimbenike (temperaturu, svjetlo, vlagu zraka i tla, sastav zraka i tla). Osnovna namjena zaštićenog prostora je privremena zaštita nasada od hladnoće i mraza, uzgoj prijesadnica ili uzgoj kulture tijekom cijelog vegetacijskog perioda, od sjetve do berbe.

Pokrovni materijalZaštićeni prostor se, kao što je već rečeno, pokriva prozirnim materijalom, staklom

ili plastikom.

Staklo se dugo koristi, uglavnom je debljine 2 do 4 mm, ovisno o tipu zaštićenog prostora. Dobro propušta svjetlo i noću zadržava toplinu koju isijava zemlja. Dugotrajno je, međutim lomljivo te teže od plastike. U novije se vrijeme sve više koristi plastični materijal u obliku folija ili ploča. Koriste se polietenske folije jer su lagane, čvrste i elastične. Slabije propuštaju svjetlo od stakla, a i slabije zadržavaju noćnu toplinu. Zbog djelovanja sunca, točnije nevidljivih UV zraka, folija postaje mutna i lomljiva pa se zato koristi samo jednu sezonu. Nešto su skuplje UV stabilizirane folije koje se


70 71


koriste nekoliko godina i pritom ostaju prozirne. Najčešće se koriste folije debljine 0,03 do 0,3 mm, ovisno o namjeni. Otporne su na djelovanje mikroorganizama, zaštitnih sredstava i mineralnih gnojiva. Također se dosta koriste i plastične ploče, poliesterske i polikarbonatne. Ploče su najčešće debljine od 1 do 3 mm i znatno su lakše od stakla. Prosječno traju desetak godina. Svjetlo propuštaju gotovo poput stakla, no prolaskom kroz plastiku svjetlo se raspršuje što odgovara biljkama, a bolje čuvaju akumuliranu toplinu od stakla. Oštećena ploča lako se može popraviti ili zamijeniti. Ploče se mogu savijati pa konstrukcija može biti lučna, u obliku tunela.

Još postoje ploče od pleksistakla i polistirolne folije, no ti se materijali rjeđe koriste.

Različiti obliciNajjednostavniji zaštićeni prostor je niski tunel koji pokriva površinu zemlje u

obliku gredice. Nosiva armatura je u obliku lukova, izvedena od različitih materijala, na koju se postavlja plastična folija. S jedne strane tunela folija se ukopa u zemlju dok se druga učvršćuje opekama ili sličnim materijalom. Pomična strana tunela omogućuje prozračivanje tunela i otvaranja radi njege nasada.

Visoki tuneli razlikuju se od niskih samo po tome što se u njima možemo slobodno kretati i obavljati razne poslove. I ovdje je nosiva konstrukcija lučnog oblika, ali znatno jača nego kod niskog tunela. Lukovi su obično širi od 3 m i visoki oko 2 m. Dužina može biti do 25 m. Pokriveni su folijom ili plastičnim pločama.

Za provjetravanje tunela otvaraju se strane na kojima folija nije ukopana u zemlju, obično s čeonih strana, dok se bočne ukopaju. Obje varijante tunela uvijek se izvode u smjeru sjever-jug zbog što boljeg iskorištavanja sunčevog svjetla. U plastičnim tunelima povrće se uzgaja uglavnom bez grijanja tako da izbor kultura i vrijeme uzgoja određuje klima. Temperaturna kolebanja u negrijanim tunelima vrlo su velika i ovise o vanjskoj temperaturi. Za sunčanog vremena temperatura u tunelu može biti viša od vanjske za 15 °C dok je za oblačnog dana temperatura u odnosu na vanjsku viša za oko 5 °C. Osobito su velika kolebanja tijekom dana i noći jer folija slabije zadržava akumuliranu toplinu od stakla ili plastičnih ploča.

Za održavanja što više temperature i noću, tunel se pokriva još jednim slojem folije. Temperatura pod dvostrukom folijom je za oko 5 °C veća nego u tunelu s jednom folijom. Moguće je unutar visokog tunela, iznad biljaka, postaviti niski tunel. Raspršivanje vode po biljkama ili prskanje tunela s vanjske strane također smanjuje pad temperature u tunelu. Tlo i zrak u tunelima se mogu grijati bioenergetskim materijalom.

Poznavajući zahtjeve pojedinih kultura za toplinom, neke možemo uzgajati tijekom jeseni, zime i ranog proljeća u negrijanim tunelima (ozima salate, špinata, matovilca, rotkvice, mrkve, peršina, mladog luka i ozimi kelja). Druge kulture, poput rajčice, paprike, patlidžana, krastavaca i tikvica, samo dio vegetacijskog perioda mogu biti u

negrijanom tunelu. Tuneli mogu poslužiti i za uzgoj prijesadnica povrtnih vrsta koje zahtijevaju manje topline (kupus, kelj, cvjetača, korabica i salata), a sade se na otvorenom prostoru.

Staklenici i plastenici napredni su zaštićeni prostori. Njihova veličina omogućuje nesmetano kretanje i obavljanje poslova, a imaju i izveden sustav grijanja. Površina krova je ravna. I u stakleniku i u plasteniku moguće je uzgajati različite kulture. One koje traže više temperature, trošit će i više energije. Važno je dobro izabrati kulture koje se uzgajaju u pojedinom dijelu godine kako bi se smanjili troškovi grijanja.

Izbor i lokacijaIzbor tipa zaštićenog prostora ovisi o izboru kulture i tehnici uzgoja, no najviše o

financijskim sredstvima za investiranje u takvu proizvodnju i isplativost investicije s obzirom na visoke troškove energije za zagrijavanje. Prilikom izvedbe zaštićenog prostora treba voditi računa o izboru lokacije. Teren mora biti ravan ili blago nagnut ka jugu. Razina podzemnih voda ne smije biti viša od 1,2 m od razine tla tijekom kišnog dijela godine. Mjesto mora biti zaštićeno od hladnog vjetra. Prilikom podizanja zaštićenog prostora važna je i blizina vode za navodnjavanje, blizina prometnica za dovoz repromaterijala i odvoz proizvoda te ostala komunalna struktura.

Proizvodnja povrćaPovrće je moguće uzgajati u svim tipovima zaštićenih prostora. Tehnički gledano,

najlakše je prilagoditi uvjete proizvodnje i kontrolirati ih u grijanim staklenicima i plastenicima. Zbog znatno nižih investicija, govorit ćemo o tehnici proizvodnje nekih povrtnih vrsta u negrijanom prostoru.

U tablici su prikazane minimalne i optimalne temperature za klijanje sjemena te optimalne temperature za rast i razvoj biljaka.

Temperaturne vrijednosti nekih faza rasta i razvoja za neke vrste povrća u °Ctemperatura

za klijanje sjemena optimalna za rast i razvojvrsta povrća minimalna optimalna danju noću

rajčica 10 - 12 25 - 30 18 - 25 15 - 16paprika 13 25 - 30 26 - 29 18 - 20

krastavac 12 - 13 25 - 30 26 - 30 18 - 20salata 2 - 3 18 - 20 12 - 20 8 - 14špinat 2 - 3 20 15 - 18 7 - 10mrkva 4 - 5 20 16 - 20 7 - 9

rotkvica 2 - 3 18 10 - 16 7 - 9korabica 2 - 3 18 - 20 12 - 18 12

72 73


RajčicaZa uzgoj prijesadnica najpovoljnije temperature kreću se između 22 i 25 °C danju i

15 °C noću. Kada se kotiledoni (prvi listići) razdvoje pa do pikiranja, potrebne su niže temperature, 18 do 20 °C danju, a 12 do 14 °C noću. Kod temperatura ispod 15 °C rajčica odbacuje cvjetove, a ispod 10 °C prestaje rasti. Optimalna temperatura za cvatnju i oplodnju kreće se oko 25 °C pri 60% relativne vlage zraka. Rokovi za sadnju rajčice u negrijane zaštićene prostore ovise o podneblju u kojem se sadi. U kontinentalnim krajevima to je prva polovica travnja, a u priobalju u ožujku. Temperatura tla u vrijeme sadnje treba biti oko 16 °C, ne ispod 14 °C, a kasnije se povećava. Prijesadnice se uzgajaju u grijanom prostoru. Sjetva se obavlja 8 do 10 tjedana ranije. Folija se može skinuti kada su jutarnje temperature iznad 14 °C. Berba počinje već krajem svibnja ili početkom lipnja i traje cijelo ljeto. Za berbu u jesen (rujan - početak studenog) sadi se u prvoj polovici srpnja, a sije početkom lipnja. Folija se postavlja u prvoj polovici rujna, a u priobalju početkom listopada.

PaprikaNakon nicanja pa do pikiranja održava se temperatura od oko 20 °C, a poslije pikiranja

22 do 25 °C danju i oko 20 °C noću, uz relativnu vlagu zraka od 70%. U kasnijem rastu optimalna temperatura za oblačnog vremena je 21 do 23 °C, za sunčanog 28 do 29 °C. Optimalna temperatura za cvatnju i oplodnju je 25 do 28 °C, uz 65 do 70% vlage zraka. Sadi se u negrijane zaštićene prostore krajem travnja, a u priobalju 20 do 25 dana ranije. Temperatura tla ne smije biti niža od 17 °C. Sije se u drugoj polovici siječnja u grijanom prostoru. Skidanje folije ovisi o vanjskim temperaturama (u kontinentalnim krajevima početkom lipnja). Berba sitnoplodnih sorata počinje za 40 do 60 dana, a krupnoplodnih 60 do 70 dana poslije sadnje. Za berbu u jesen (rujan - studeni) sije se krajem svibnja, a sadi u prvoj polovici srpnja.

KrastavacNakon nicanja pa do pojave prvog pravog lista održava se niža temperatura, 18 do

20 °C, a zatim 22 do 25 °C danju i 18 do 20 °C noću. Temperatura tla za pikiranje treba biti 18 do 20 °C uz relativnu vlagu zraka od 85%. Za oblačnog vremena optimalne se temperature održavaju za 6 do 8 °C niže. Optimalna vlažnost zraka kreće se od 80 do 90%. Do početka plodonošenja održavaju se niže, a tijekom plodonošenja više temperature. Biološki je minimum za neke sorte 15 °C, a ispod 10 °C dolazi do znatnih poremećaja u rastu. Optimalna temperatura za oprašivanje je 18 do 21 °C. Sadi se kada je temperatura tla najmanje 18 °C, odnosno u drugoj polovici travnja (u priobalju u ožujku). Prijesadnice se uzgoje tako da se sjeme odmah sije ili se biljke pikiraju u tresetno-zemljane blokove ili lončiće. Berba počinje krajem svibnja. Folija se skida kada su vanjske temperature iznad 22 °C. Za jesenski uzgoj direktno se sije (bez uzgoja prijesadnica) u lipnju. Folija se postavlja u rujnu. Berba traje do polovice studenog, ili duže, ovisno o podneblju.

SalataZa rast salate optimalna je relativna vlaga zraka 75 do 85%. Neposredno nakon

sadnje održavaju se niže temperature, a zatim iduća tri tjedna više. Pri formiranju rozete temperatura se opet snižava, a u fazi savijanja glavica još više, 10 do 12 °C danju i 4 do 5 °C noću. U negrijanom zaštićenom prostoru salata se može uzgajati u 2 turnusa u kontinentalnom području ili u 3 turnusa u priobalju. Ako se u kontinentalnom području sadi u rujnu, dolazi za berbu u prosincu. Na istoj površini idući turnus dolazi za berbu početkom travnja. U isto vrijeme, u priobalju su moguća tri turnusa. Srednji turnus traje najduže, od sadnje do berbe, oko tri mjeseca.

Surveying paper

CULTIVATION OF VEGETABLES IN PROTECTED SPACE

SummaryBesidesinanopenspace,vegetablescanbecultivatedinprotectedspaceaswell,

inpolythenegreenhousesorhothouses.Theprotectedspacesenableusearliersowing,planting and harvesting, and also they prolong the vegetational season. Cultivationofvegetables inprotectedspacecan lastalmost throughentireyear,especially if theprotectedspacecanbewarmedupduringwintertime.

Key words: polythenegreenhouse,hothouse,protectedspace

ANTONIO - TRADEd.o.o. za proizvodnju i trgovinu poljoprivrednim

repromaterijalom, export-import - Split - Hrvatska21000 SPLIT, Brnik 5 • tel. centrala: (021) 453-340 • fax: (021) 374- 780

E-mail: [email protected]

• VRTNI CENTAR „ANTONIO-BRNIK“: veleprodaja i maloprodaja voćnih sadnica, loznih cjepova i ukrasnog bilja• BILJNA PROIZVODNJA: sadnice maslina iz vlastitog matičnog nasada, dendrološki materijal, sezonsko cvijeće, presadnice povrća• KRAJOBRAZNA ARHITEKTURA I SISTEMI NAVODNJAVANJA: projektiranje, izvođenje i održavanje;• GRAĐEVINSKA OPERATIVA: niskogradnja, zemljani radovi, iskopi, deponiranje, transport i građevinska mehanizacija

74 75


REVUS i PERGADO novi fungicidi Syngente za suzbijanje plamenjača

Fungicidi Revus i Pergado sadrže u sebi novu aktivnu tvar mandipropamid, izuzetno učinkovitu na gljivice iz skupine plamenjača (peronospora). Fungicidi su registrirani u Hrvatskoj za suzbijanje bolesti na važnijim kulturama kao : krumpir, rajčica, krastavac, duhan te vinova loza. Uskoro se očekuje proširenje dozvole na kupusnjače, salatu, špinat, luk i sl. kulture.

U krumpiru, rajčici i krastavcu dozvolu ima mandipropamid kao samostalna aktivna tvar (Revus 250 SC), dok u drugim kulturama preporučujemo mandipropamid u kombinaciji s mankozebom (Revus MZ) ili folpetom (Pergado) kao pravi vinogradarski fungicid.

Aktivna tvar pokazuje izuzetnu efikasnost na klijanje spora, rast micelije i sporulaciju. Najbolji rezultati se postižu ukoliko se primjeni preventivno, prije simptoma bolesti, bez obzira što aktivna tvar ima kurativna svojstva.

Fungicidi Revus i Pergado imaju odlična svojstva prianjanja na zelene dijelove biljke odakle se aktivna tvar apsorbira u površinski sloj i veže za voštane materije lista gdje čini nepremostivu barijeru za gljivice iz skupine plamenjača. Aktivna tvar ima odlična translaminarna svojstva (prelazak s jedne na drugu stranu lista). Čvrsto vezanje za kutikulu lista osigurava odličnu otpornost na ispiranje kišom. Dovoljno je da se kapljica sredstva osuši na listu (1 sat), nakon toga se teško ispire kišom. U nizu pokusa kad je završena faza intenzivnog rasta biljke, dokazano je izuzetno dugo rezidualno djelovanje Revusa i Pergada.

U zaštiti krumpira preporučujemo Revus 250 SC i Revus MZ koji su pozicionirani u fazi najvećeg pritiska bolesti (nakon formiranja cime). Maksimalan broj tretiranja u toku vegetacije je 4 puta. Za zaštitu rajčice preporučujemo prije berbe kombinaciju s mankozebom (Revus MZ), a u vrijeme berbe zbog kratke karence (3 dana) mandipropamid kao samostalnu aktivnu tvar - Revus SC 250. Razmaci između prskanja u fazi intenzivnog pritiska bolesti s dosta oborina trebaju biti 7-10 dana.

Pergado (mandipropamid + folpet) u zaštiti vinove loze pokazuje najbolje djelovanje iza faze zametanja grozdića i usporenog rasta mladica. Primjena u vinovoj lozi preporučuje se 2-4 puta u toku vegetacije zavisno od potrebe. Razmaci između prskanja zavise od pritiska bolesti, intenziteta porasta i količine oborina, a kreću se od 7-12 dana.

Revus i Pergado ne pokazuju nikakva fitotoksična svojstva, kako sami tako i u kombinaciji sa standardnim pesticidima koji se koriste u spomenutim kulturama. Toksikološka svojstva su vrlo povoljna i fungicidi su dozvoljeni u integriranoj zaštiti bilja kao i u plastenicima gdje se koristi biološka zaštita.

Za daljnje obavijesti i stručne savjete obratite se na:

Syngenta Agro d.o.o.Samoborska cesta 14710090 Zagrebtel. 013887 670

CROPAID NPA / Natural Plant Antifreeze /

CROPAID Prirodni biljni antifriz otpornost na smrzavanje i hladnoću do - 7°C

KAKO DJELUJE CROPAID NPA CROPAID je proizveden od Thiobacillus subspecies bakterija i minerala koji u

specijalnoj formuli čine proizvod koji je PRIRODAN i SIGURAN za okoliš.

Primjena CROPAIDA na plodonosne biljke u jesenskom razdoblju smanjiti će opadanje lišća, a pupoljcima će se povećati otpornost na previsoke i preniske temperature. Primjenom u početku vegetacije, tijekom pupanja, cvatnje i razvoja plodova, povećava se otpornost biljke na ozljede zbog kasnih proljetnih zahlađenja, a primjena na kraju faze razvoja listova povećava otpornost od oštećenja uzrokovanih ranim jesenskim zahlađenjima.

CROPAID se primjenjuje pomiješan sa vodom (omjer približno 1/200) atomizirano poprskan po lisnoj površini. Svi enzimi i minerali u biljku će ući putem stoma, lenticela i korijena. U kratkom periodu enzimi će potaknuti biljku da proizvodi vlastiti antifriz proteine = AFP i antifriz aminokiseline = AAA, koristeći minerale koje joj pruža CROPAID. To će pomoći biljci da se zaštiti od hladnoće i ozeblina. Unutar biljke povećati će se fotosinteza i osmotski tlak. Bakterije će nastaviti djelovanje na površini biljke i u tlu te crpiti minerale iz tla i zraka kako bi pružile više hrane za biljku. Ove proteine biljka će upotrijebiti i konzumirati te pretvoriti u potrebne joj spojeve kao što su šećeri, vitamini, ulja i proteini. Potrebno je dva tjedna kako bi se navedeni procesi dovršili. Plodovi postaju veći, teži, sjajniji i ukusniji, a kvaliteta i urod se povećavaju.

CROPAID PRUŽA biljci nekoliko prednosti:1. Snižava točku smrzavanja pa omogućuje biljci povećanje otpornosti na ozljede od hladnoće.

2. Tijekom rasta biljke, aplikacijom pravilne doze u pravo vrijeme, biljka će u kratkom vremenskom periodu reagirati stvaranjem AFP (ANTIFRIZ PROTEINA) i AAA (ANTIFRIZ AMINIKISELINA) čime će se povećati njena otpornost na hladnoću i smrzavanje.

3. Formula CROPAIDA je pažljivo stvorena za absorbciju od strane listova i korijena biljke. U kratkom vremenskom periodu biljka reagira povećanjem metaboličkog rasta i povećanjem sadržaja antifriz amino kiselina, proteina, šećera, ulja, vitamina i minerala. Kao posljedica, dolazi do izrazitog povećanja uroda i kvalitete.

76 77


4. CROPAID ne uzrokuje promjene u habitusu biljke, a kao što je opisano privremeno će pomoći biljci do 15 dana od primjene.

VODIČ ZA KORISNIKE: OPĆE INFORMACIJE

CROPAID može reducirati točku smrzavanja biljke za 7°CPrimjenjuje se prskanjem atomizirane maglicu preko cijele biljke dok se pripremljena

količina škropiva ne potroši. Da bi se poboljšala kvaliteta i prinos, primijeniti pri cvatnji i nastaviti prskati svakih 15 dana. Za sve aplikacije razrijediti CROPAID sa vodom, a za najbolje rezultate uvijek koristiti nekloriranu vodu. CROPAID će imati različiti efekt na različitim biljkama. To je ovisno o starosti biljke, genetici, okolini, uvjetima i temperaturi tla te primijenjenim gnojivima. Svaka biljka ne može proizvesti antifriz proteine i aminokiseline, no ukoliko ima tu sposobnost CROPAID će ju potencirati. Koncentrirani CROPAID ima kiselu pH vrijednost 1,9-2,1 i ne smije se miješati sa kemikalijama i pesticidima sa pH većim od 7 ili sa močivima jer bi moglo doći do blokade opreme za pulverizaciju pa bi CROPAID izgubio efekt.

Izaberite mirno vrijeme za primjenu CROPAIDA. CROPAID će biljci pružiti zaštitu nakon 6 sati od primjene, osim u slučaju ako nakon primjene padne jaka kiša.

Za najbolju zaštitu primijeniti CROPAID 2 dana prije hladnog vremena, jedna aplikacija bar 6 sati prije smrzavanja dati će dobru zaštitu.

CROPAID neće djelovati ako je biljka već pod stresom od hladnoće. Preporuča se primjena u vremenu 10 -16,00 h pri temperaturi iznad 12°C za bilje u zatvorenim prostorima i iznad 9°C za biljke otvorenih prostora. Ako to nije moguće primijenite sredstvo u vrijeme kada je najtopliji dio dana.

ISKORISTIVOST PAKIRANJA 1 l CROPAIDA će ovisiti o:a) atomizirajućoj sposobnosti prskaliceb) veličini biljkec) površini biljked) razmaku među biljkama

U staklenicima će CROPAID povećati otpornost biljaka na hladnoću i ozljede. Stupanj zagrijavanja tada može biti smanjen, a u nekim slučajevima grijanje možda neće ni trebati.

CROPAID daje biljci veću fotosintetsku sposobnost. To povećava osmotski tlak te ulaz vode i hranjiva u korijen biljke. Stoga biljka može odolijevati vrućini i hladnim uvjetima bolje. Lišće postaje deblje i zdravije. Sve to čini biljku otpornijom i jačom za vanjske neželjene ozljede.

Kad se CROPAID primjeni u tlo, snižava pH tla. Thiobacillus ssp. bakterije uzimaju slobodan dušik iz zraka u tlo i na godinu u tlo vežu oko 60-80 kg/ha čistog dušika.

CROPAID ĆE DATI BOLJE REZULTATE NA ZDRAVIM BILJKAMA, A NEĆE IZLIJEČITI EVENTUALNE OZLJEDE NA BILJCI.

Primjenjuje se na travnjacima, jagodama, krumpiru, rezanom cvijeću, kućnim i vrtnim lončanicama, jabuci, kruški, trešnji, nektarini, marelici, rajčici, paprici, plavom patlidžanu, salati, mrkvi, pastrnjaku, kupusnjačama, pšenici, ječmu, raži, zobi, grahu, slanutku, grašku, kiwiju, citrusima i voću kojemu ne pada lišće; šljivi, vinovoj lozi, orahu, lješnjaku...

PLODOVI ZEMLJE:www.plodovizemlje.hr

ZAGREB: e-mail: [email protected] : 01- 34 75 700

DALMACIJA: e-mail: [email protected]: 022- 331 972tel: 098 347482

78 79


Poduzeće „Kaštelanski staklenici“ d.d. bavi se uzgojem ranog povrća: krastavaca, paprike, salata i rajčice kao i uzgojem sadnica maslina.

Pored aktivnog stanja u uzgoju poduzeće „Kaštelanski staklenici“ d.d. registrirano je i za obavljanje slijedećih djelatnosti:

• uzgoj povrća, cvijeća, ukrasnog bilja i rasada, • uzgoj voća, oraha i sl. za začine i napitke, • uslužne djelatnosti u biljnoj proizvodnji, • trgovina na veliko i malo, • prijevoz robe i putnika u cestovnom prometu, • skladištenje roba, • kupnja, prodaja i iznajmljivanje vlastitih nekretnina, • vanjskotrgovinski promet uvoza sredstava za zaštitu bilja isključivo za vlastite potrebe i ostale djelatnosti

http://www.staklenici.hr

Telefoni:Centrala (Knežine): +385 (21) 896 316Pogon (Resnik): +385 (21) 895 121Fax: +385 (21) 896 383E-mail: [email protected]

Uprava (Knežine):Ivana Pavla II 40421216 Kaštel Štafilić

Pogon (Resnik): Ulica dr. Franje Tuđmana bb21216 Kaštel Štafilić

80 81


UPUTE AUTORIMA

U časopisu GLASNIK ZAŠTITE BILJA se objavljuju sve kategorije znanstvenih radova, stručni radovi, autorski pregledi, te izlaganja sa stručnih i znanstvenih skupova, kao i drugi tematski prihvatljivi članci. Radovi podliježu recenziji.

SADRŽAJ I OPSEG RUKOPISANaslov rada treba biti što kraći. Ispod naslova navode se imena i prezimena autora.

Titule i adrese navode se na posebnom listu papira.

Svaka rasprava mora imati kratak sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku. Neposredno ispod sažetka treba navesti tri do pet ključnih riječi.

Autorima citiranim u tekstu navodi se prezime i godina objavljivanja (Kantoci, 2005). Ako je citirani rad napisalo više od tri autora, navodi se prezime prvog autora uz oznaku i sur. te godina objavljivanja (u zagradama). U popisu literature autori se navode abecednim redom, a navodi se prezime i prvo slovo imena autora (kod žena puno ime), godina i naslov rada, časopis ili izdanje, broj strane i mjesto izdanja. Ispred referenci ne stavljati redne brojeve.

Prilozi (tablice, dijagrami i slike) se prilažu zasebno, na kraju rada. Mjesto gdje prilozi dolaze u tekst treba označiti na vidljiv način, a u tekstu se treba pozivati na svaki prilog.

Original rada (do 15 stranica sa svim prilozima) treba imati sve slike, crteže i dijagrame.

Obavezan je font Arial, veličina 11pt. Rad se predaje uredništvu u dva primjerka, a šalje na adresu:

Uredništvo časopisa GLASNIK ZAŠTITE BILJA“Zadružna štampa”, d.d., Jakićeva 1; 10000 ZAGREB.

Predaja rukopisa na disketama/CD-ima: rukopis s prilozima može se Uredništvu dostaviti i na disketi/CD-u. Preporuča se pisanje rada u Word (Microsoft) programu, za tablice koristiti Word (Microsoft) ili Excel (Microsoft). Disketi treba priložiti i jedan otisnuti primjerak rada.

Radovi se mogu poslati i elektroničkom poštom na e-mail: [email protected]; [email protected]

SEPARATISvakom autoru dostavit će se 1 primjerak časopisa Glasnika zaštite bilja.

INSTRUCTIONS TO THE AUTHORS

In the GLASNIK ZAŠTITE BILJA /The herald of plant protection/ journal all categories of scientific papers, authors’ reviews and expert papers are published, as well as other thematically acceptable articles. The papers are subject to review. The herald of plant protection

CONTENT AND VOLUME OF ARTICLESThe headline of the article should be as short as possible. Under the headline the

name and surname of the author should be pointed out. Titles and addresses should be indicated on a separate sheet of paper.

Every discussion must have a short summary in Croatian and English. Right under the summary three to five key words must be stated.

The names of those authors that are quoted in the text and the year of publishing must be stated (in brackets: Kantoci, 2005). If the quoted article was written by more than three authors, the surname of only the first one is mentioned, and “et all. ” is added, followed by the year of publishing (in brackets). A list of References should be arranged alphabetically, surname and first letter of the authors name (whole name for women), year and headline, journal or edition, number of the page and publishing place. References should be written without ordinal number.

Supplements (charts, diagrams and pictures) are enclosed separately, at the end of the work. Supplements must have reference in the text.

The original (up to 15 typed pages) should have all the pictures, drawings, and diagrams. The article should be delivered to the editorship in two copies and sent to the

address:The editorship of the Glasnik Zaštite Bilja journal,“Zadružna štampa”, d.d., Jakićeva 1; HR-10 000 Zagreb

Articles delivered on floppies/CD-ROM: Articles with supplements can be handed to the Editorship on floppies as well. It is recommended to write in Word (Microsoft) programme, to use Word (Microsoft) or Excel (Microsoft) for charts. A printed copy of work should also be enclosed together with the floppy/CD-ROM.

Article can also be sent by electronic mail on e-mail: [email protected]; [email protected]

OFFPRINTSTo each author of the article one copy of the GZB journal will be delivered.

82

Nova Gradiška,Baruna Trenka 28, 035/351-524Prvča,Preradovićeva 69, 035/363-832Dervišaga,S.Radića 145, 034/248-933Antunovac,Hrvatskih Branitelja 4, 034/431-100Gradac,S.Radića 148, 034/263-081Sibinj,Vinogradska 25, 035/425-056Vetovo,Požeška 7, 034/267-342Kaptol, Velička 1, 034/231-696Požega,Pavla Radića 44, 034/211-009Ferovac, Glavna 33, 034/266-190Trenkovo, A.Starčevića 1, 034/236-009Budimci, B.J. Jelačića 178, 031/693-303Gornja Bebrina, Gornja Bebrina 69, 035/226-295Sikirevci, A.Stepinca 129, 035/482-606Stari Perkovci, Kolodvorska 37, 035/483-194Dežanovac, Dežanovac 277, 043/381-057Pakrac, Augusta Cesarca 1, 034/411-471Slavonski Brod, Požeška 80, 035/466-198Našički Markovac, Franje Strapaca 97, 031/699-039Đakovački Selci, V.Nazora 12, 031/832-024Caglin, Kralja Tomislava 67, 034/221-233Vladislavci, Kralja Tomislava 133, 031/391-011Čepin, Kralja Zvonimira 15, 031/381-744Crnac,Radićeva 3, 033/683-062Staro Petrovo Selo, Matije Gupca 20, 035/387-207

Lužani ,Vladimira Nazora 48, 035/436-736Trnjani, Sv. Marka 50, 035/422-667Okučani, B. Alojza Stepinca 32, 035/371-231Šemovci, S.Radića 99, 048/891-474Veliki Zdenci, Matije Lovraka 43, 043/427-194Hercegovac, Moslavačka 55 a, 043/524-490Garešnica, M. Gupca 26, 043/531-757Badljevina, Braće Radića 2, 034/436-346Ivanska, Trg kralja Tomislava, 043/887-209Narta, Narta 260, 043/716-011Bjelovar, Đurđevačka cesta 16, 043/231-329Budrovci, I.L. Ribara 15, 031/833-031Bodovaljci, Bodovaljci 87, 035/345-018N. Gradiška, Bana I.Mažuranica 27a, 035/330-065Dežanovac, Dežanovac 264, 043/381-079Končanica, Končanica bb, 043/325-289Nova Kapela, Kralja Tomislava 33, 035/384-305Đakovo, A. Starčevića 75, 031 /810-543Virovitica, Strossmayerova 157, 033/728-234Pitomača, Ljudevita Gaja 75, 033/782-960Đurđevac, Vinogradska 4, 048/811-335Virje, Mitrovica 3, 048/897-581Virje, Mitrovica 11, 048/897-581Gudovac 132a, 043/238-065Sisak, N.Tesle 17 ,044/545-104

MALOPRODAJNE PRODAVAONICE:

PRVČA PZBaruna Trenka 28, N.Gradiška

PODRUŽNICA POŽEGAPavla Radića 44, Požega

Tel: 034/211-580Fax: 034/211-050

povrtnjak u proljece

Documents