predavanje 5 - unizg.hrtisak.grf.unizg.hr/media/download_gallery/mtt predavanje...predavanje 5...

Predavanje 5

predavač : doc. dr. sc. Igor Majnarić

SVEUčILIŠTE U ZAGREBUGRAFIČKI FAKULTETKATEDRA ZA TISAK

SVIJETLOTISAK&

LIMOTISAK

ZAGREB, 18. TRAVNJA 2014.

SVIJETLOTISAK

SVIJETLOTISAK & LIMOTISAK 18/04/2014

Osnovne karakteristike Svijetlotiska (ID card)

Prema izgledu tiskovne forme

Prema izvođenju pritiska

Prema izvršenom transferu bojila

Prema primjenjenom bojilu

Prema vrsti tiskovne podloge

Prema obliku tiskovne podloge

Specijalna primjena

samo arak

plošni “duboki tisak”, staklo

ploča - valjak

direktni tisak; P = 1 MPa u dodirnoj zoni

pastozna bojila: viskoznost = 40 - 100 Pa x s(nanos = kontinuirani)

papir, karton, ljepenka,

izvođenje umjetničkih reprodukcija

Komercijalna primjena unikatne male naklade, medicinski atlasi,


- tehnikama visokog tiska, litografijom mogle su se reproducirati samo jednostavne ilustracije. Mogučnost fotografskog otiskivanja ostvaren je patentom foto-mehaničkiog procesa temeljenog na želatini senzibiliziranoj sa dikromatima ( William Henry Fox Talbot, 1852.)

- svijetlotiska je patentirao Fra. kem. Alphonse Louis Poitevin (1855.) koji objašnjava princip nanašanja kalij dikromatom na litografsku ploču i njeno osvijetljenje kroz fotografski negativa (I. tiskovna forma za svjetlotisak). Mala izdržljivost 300 - 700 otisaka.

- Munchenski fotograf Joseph Albert je usavršio svijetlotisak, riješio problem nestabilne želatine i podloge (staklene ploče), poboljšao je adhezijske sile senzibilizirane želatinu (otkrio da miješavina glicerina i vode kao otopina za vlaženje omogućava veći broj otiskivanja bez ponovnog vlaženja).

- svijetlotisak je najznačajnije otkriće 19. stoljeća u području grafičke tehnologije. Problem pucanja stakla koji je s vremenom riješen uvođenjem Aluminija kao podloge.

- mogućnost otiskivanja samo slikovnih reprodukcija, tekst se je naknadno tiskao nekom drugom tehnikom (tehnika tiska za male naklade i visokokvalitetne reprodukcije fotografija)

Povijesni pregled Svijetlotiska - Collotype

- pojava tehnologije jednotonskog rastriranja predložaka (integrirano otiskivanje slike i teksta) odgovorna je zaprestanak korištenja svjetlotiska (1900.) Tiskare sa tehnikom svijetlotiska su još neko vrijeme egzistirale (svjetlotisak u boji), međutim velikom svjetskom gospodarskom krizom propadaju.

- posljednji svijetlotiskarski strojevi otiskivali su originalna umjetnička djela (do B0 formata), T.F. izdržavale su od 3000 do 4000 otisaka bez dodatnog vlaženjaja sveukupna naklada nadmašila je i 10 000 otisaka.


- jedina konvencijonalna tehnika tiska koja tiska bez rastera.

Visoka kvaliteta svijetlotiska- Svijetlotisak je najviše srodan upravo konvencionalnom bakrotisku jer se za razne tonove mogu izraditi različite dubine tiskovnih elemenata

- svijetlotisak omogućava izradu pravih višetonskih reprodukcija (ljudsko oko percipira 25 gustoća obojenja s time da se gustoća obojenja može varirati kontinuirano).

Papir

Nanos bojila

Diskontuirana tiskovna forma sa T.e. od 4 tona (dubine)

Papir

Nanos bojila

Kontuirana tiskovna forma sa T.e. od 25 tonova (dubine)


Segment otiska SvijetlotiskaSegment otiska Bakrotiska


Izrada tiskovne forme za svijetlotisak - izvodi su u 6 faza:

Faza I: Nanašanje fotoosjetljive želatine

- najčešći nosaći su: staklo (omogućava osvjetljavanje sa stražnje strane), aluminijske ploče i bimetalne ploče (Al, Zn, Mg)

- noseće ploče moraju biti hrapave te se zrnčaju sa SiC (Silicijevog karbida), ispiru i peru sa octom (sprečava se oksidacija)

- međusloj omogućava bolju adeziju sa fotoosjetljivim slojem (destilirana H20, (100 ml), želatina (1%), vruća destilirana voda (380 ml), Kalijev alum (1%), vodeno staklo (20 ml).

Međusloj

Noseča ploča od 6 do 8 cm

Koprna koloidna otopina

Koloidna tvar - visoka disperzija (hidrofilna želatina 1,5 mm)

Sredstvo za štavljenje (kalijev dikoromat ili diazo spoj)

- pokušaji nanosa u centrifugi = debljina od 1,5 mm


Faza II: Sušenje fotoosjetljive želatine fenom I. put

- ovisno o vremenu izlaganja (2 - 4 h) dolazi do različite površinskog bubrenja:

- tvrda želaina (225 - 250 µm)

- srednja želaina (175 - 225 µm)

- meka želaina (150 - 175 µm)

Faza III: Hlađenje te sušenje fotoosjetljive želatine fenom 2. put

- hlađenje u frižideru te ponovno zagrijavanje na 54° C

- zagrijavanje ploče na 54 °C kako bi se uklonili mjehurići zraka

Faza IV: Kopiranje predloška (negativ)

T.e. različit intezitet svjetla desenzibilizacijska reakcija

S.p.

UV (3-15 min)Negativ (D = 1.20)

- kem. reakcija u kojoj koloidna otopina prelazi u kruti spoj

želatina + kalijev dikromat = štavljenje

štavljenjena površina


- nakon kopiranja ploča se uroni u hladnu vodu koja stalno cirkulira

Faza V: Ispiranje tiskovne forme

Faza VI: Obojavanje tiskovne forme

- uređaj za obojenje sadrži obično dva valjka (guma ili akrilna smola) koji obojavanjem ispunjavaju neravnine

- prije obojenje spužvom se nanosi se tekućina za vlaženje (glicerin + voda)

- glicerin održava vlažnost želatine, dok će voda odbijati masno bojilo.

- tijekom tiska vlaženje nije konstantno već po potrebi

- prije nanašanja bojilo se mora prethodno razribati

- tijekom otiskivanja mogu se nanositi dva različito gusta bojila (umjetnički svijetlotisak).

- gušće (dodati magnezijev karbonat) i rijeđe sa dodatkom lanenog ulja

- boje su guste i sadrže 2 komponente: pigmente i vezivo

- pritom osvijetljeni kalijev dikromat izlazi iz kopirnog sloja a želatinski sloj bubri.

- kod tiskovnih elemenata više će nabubriti djelovi koji su više osvjetljeni.


Proces otiskivanja u svijetlotiskuPapiri

Izlagaći stol

Ulagaći stol

Tiskovni cilindar

Valjci nanosači

Jedinica za obojenje

Ploča za razribavanjebojila

Sraklena ploča (povremeno vlažena)

Pogon staklene ploče

- ploča se otiskuju bez vlaženja 3000 - 4000 ciklusa

- zrnatost otiska; izdržljivost T.F. od 10 000 otisaka Tiskovna podloga

- mogućnost realizacije 99%, 98% i 97% rastera

- produkcija 700 ot/ dan (ručno ulaganje)

- klimatrski uvjeti: 35 - 40° C i 70-80% TVZ

- tiskovna podloga: KD papir, Kromokarton


Suvremene svijetlotiskarske preše

Vlaženje staklene T.F.

LIMOTISAK


Osnovne karakteristike Limotiska (ID card)

Prema izgledu tiskovne forme

Prema izvođenju pritiska

Prema izvršenom transferu bojila

Prema primjenjenom bojilu

Prema vrsti tiskovne podloge

Prema obliku tiskovne podloge

Specijalna primjena

samo arak

plošni tisak, standardna Al ploča

valjak - valjak

indirektni tisak; P = 1 MPa u dodirnoj zoni

pastozna bojila: viskoznost = 40 - 100 Pa x s(0,8 - 1,1 µm)

limene ploče (čelik, aluminij)

tisak limenki za pivo i bezalkoholna pića

Komercijalna primjena proizvodnja metalne ambalaže


- indirektno u kategoriju tiska na kante i bačve ubraja se i tisak naljepnica, koju možemo i ubrajati i u kategoriju tiska papirne ambalaže.

Limotisak = tisak konzerva, tuba i čepova (ambalaže visoke meh. čvrstoće za likvidni sadržaj). Kruti sadržaj rijetko se pakira u metalnu ambalažu (visoka cjena) = kartonska ambalaža i staklo.

- pojavom limene ambalaže u trgovinama, pojavljuje se potreba za njihovom grafičkom obradom. Uvode se etikete na limenoj ambalaži, ali i direktni tisak na metalnoj ambalaži.

Povijesni razvoj limene ambalaže- u antičko doba koriste se metalne boce – ambalaža.

- suvremena limena ambalaža pojavljuje se u Francuskoj (1795.), kada je trebalo riješiti snabdjevanje hranom Napoleonove vojske (problem kvarenja)

- rješenje je pronašao. englez Nickolas Appert (1810) = otkrio metodu konzerviranja hrane zagrijavanjem u zatvorenoj limenoj posudi.

- Durand (1813.) patentirao je limenu konzervu (čelični lim presvučen kositrom), korištena za Britansku vojsku.

- metalne tube za slikarska bojila datiraju od 1841. godine, pasta za zube od 1890. godine

- aluminijske folije pojavljuju se 1910., ali se kao ambalaža koriste tek od 1950. (aluminiju pada cijena)

predavanje 5 - unizg.hrtisak.grf.unizg.hr/media/download_gallery/mtt predavanje...predavanje 5...

Documents