1

PREDNJA KOLJENSKA BOL KOD PROFESIONALNIH PLESAČA

Mihael Britvec1 bacc.physioth., CKTP

Dalibor Kiseljak2 dipl. physioth., mag. educ. art., CKTI

1Promontorium centar Zagreb

2Zdravstveno veleučilište Zagreb

SAŽETAK

Prednja koljenska bol nije bolest sama po sebi, nego sindrom. Postoji niz etioloških

činilaca koji ju uzrokuju. U ovom radu dan je prikaz prednje koljenske boli koja proistječe iz

patelofemoralnog zgloba. Dijagnozu hondromalacije patele ne treba upotrebljavati kao sinonim

za prednju koljensku bol, niti kao samostalnu dijagnozu, nego u sklopu ostalih dijagnoza budući

da opisuje stanje hrskavice, a ne bolest samu po sebi. Kod djece i adolescenata zbog ubrzanog

rasta nastaje relativna insuficijencija muskulature, posebno ekstenzora koljena koja može

uzrokovati promjene na hrskavici koljena. Kod plesača, kao i kod mnogih sportaša koji jače

opterećuju patelofemoralni zglob pojavljuju se boli koje se ubrajaju u skupinu sindroma

prenaprezanja.

Liječenje je u pravilu konzervativno, fizikalnim procedurama i terapijskim vježbama.

Osim fizikalnih procedura, u mišićno-koštanoj rehabilitaciji suvremena fizioterapija koristi i

mnoge druge metode i pristupe. Neke od njih, Miofascijalna Kompresivna Tehnika (MCT) i

Kinesio Taping metoda, korištene su u prikazu slučaja u ovom radu.

Ključne riječi: prednja koljenska bol, ples, rehabilitacija, Miofascijalna Kompresivna Tehnika,

Kinesio Taping

2

1. UVOD

Prednja koljenska bol velik je klinički problem u dijagnostici ozljeda koljenskog zgloba,

a to je ujedno i najčešći uzrok dolaska bolesnika u gonološku ambulantu.

Postoji niz uzroka prednje koljenske boli; oni ne moraju biti vezani samo uz patelofemoralni

zglob, može biti prisutna i intraartikularna bolest ili ozljeda (primjerice meniska, zglobne

hrskavice, sinovijalne membrane, ili pak ligamenata koljena), sindromi prenaprezanja u

području koljena, tumori, infekcije, ali i iradijacije iz drugih područja, najčešće iz kuka.

Opisano je više podjela uzroka prednje koljenske boli, ali se najčešće rabi Merchantova (Hašpl

i sur., 2001).

U ovom radu nije moguće dati prikaz svih etioloških činilaca prednje koljenske boli, stoga

će biti prikazani neki od činilaca prednje koljenske boli na patelofemoralnom zglobu, području

koje je dijagnostički najzahtjevnije, a liječenje je često dugotrajno i mukotrpno.

2. FUNKCIJE PATELE

Prednja koljenska bol u uskoj je svezi sa silama pritiska i smika u patelofemoralnom zglobu.

Osnovna funkcija patele je da odmakne patelarni ligament od centra rotacije i na taj način

rasterećuje koljeno. Kontaktna površina zglobnih tijela između patele i trohleje femura pomiče

se od vrška prema bazi patele tijekom fleksije koljena od 0 do 90 stupnjeva. Povećavajući

fleksiju koljena, povećava se i patelofemoralni pritisak, tako da kod 60 stupnjeva fleksije iznosi

dvostruku tjelesnu težinu. Dinamička opterećenja patelofemoralnog zgloba su i veća, te iznose

i do 17,5 puta težinu tijela u ekstremnim fizičkim naprezanjima. Preopterećenje hrskavice patele

ili mikrotraume uzroci su prednje koljenske boli iz razloga što je hrskavica braditropno tkivo i

vrlo teško cijeli. S druge pak strane i premalo opterećenja hrskavice uzrokuje njezino oštećenje,

posebno na medijalnoj, tzv. neparnoj faseti patele. Uvjeti kliznog puta patele tijekom fleksije

koljena bitno se mijenjaju za vrijeme adolescencije, posebno tijekom pretpubertetskog zamaha

3

rasta. Tada nastupa vrlo brz rast dugih kostiju. Muskuloligamentarni aparat, posebno onaj

biartikularni (kvadricepsi, mišići stražnje natkoljenične lože i iliotibijalni trakt) mora se brzo

prilagođavati na navedeno stanje. Povećava se razmak hvatišta muskulature, tetiva i ligamenata

na što se oni moraju funkcionalno adaptirati. Ako je koljenski zglob još i preopterećen sportom,

odnosno mnogim mikrotraumama, javlja se čitava paleta tegoba u patelofemoralnom zglobu.

Kod osoba koje se ne bave sportom, zbog pretjeranog mirovanja povezanog sa sjedilačkim

načinom života, dolazi također do disbalansa muskulature i/ili lošeg kliznog puta patele, s

razvojem prednje koljenske boli. Simptomi patelofemoralne boli kod profesionalnih plesača su

locirani ispod i oko patele, dominantno prilikom fleksije koljena kao kod grand pliea, ali i kod

dugog sjedenja, hodanja niz stepenice, za vrijeme i nakon aktivnosti.

Često se nekritički postavlja dijagnoza hondromalacije patele, što znači omekšanje

hrskavice većeg ili manjeg stupnja. Ona se može upotrijebiti kao opis stanja hrskavice prilikom

artroskopije, odnosno eventualne artrotomije, a ne kao dijagnoza sama po sebi, i zato je ne treba

upotrebljavati kao samostalnu kliničku dijagnozu (Hašpl i sur., 2001).

3. KLINIČKA SLIKA

Prednja koljenska bol koja proizlazi iz patelofemoralnog zgloba jest bol u području patele.

Pacijent ju ne može lokalizirati jednim prstom. Na upit da pokaže mjesto boli hvata se čitavim

dlanom za patelu. Rjeđe bol pokazuje suprapatelarno u području hvatišta tetive kvadricepsa, ili

infrapatelarno u području infrapatelarnog masnog tkiva. Katkad navodi da se ne radi o bolima,

nego više o neugodi s prednje strane koljena. Pojačava se pri dugotrajnom sjedenju u fleksiji

koljena od 90 stupnjeva ili više. Pacijenti navode da se bol pojavljuje prilikom sjedenja u

automobilu, kinu, kazalištu ili crkvi (theater sign). Boli se pojačavaju i kod hoda niz brijeg ili

niz stube te kod skoka ili trčanja po neravnome terenu. Objektivizacija boli može se dobiti ako

se ozlijeđenog upita koliko mu bol ograničava svakodnevna fizička naprezanja ili bavljenje

4

sportom (Hašpl, 2000). Prednja koljenska bol iz patelofemoralnog zgloba može se još

manifestirati kao krepitacija, osjećaj nestabilnosti, blokada ili oticanje koljena. Krepitacija bez

pojave boli nije klinički važna, iako na nju bolesnici jako obraćaju pozornost, a ona proistječe

od sinovijalne membrane, tetive kvadricepsa ili promjena na hrskavici zgloba. Osjećaj

nestabilnosti treba razlučiti od eventualne ozljede ligamenata ili meniska. Nestabilnost se

pojavljuje kod hoda niz brijeg ili niz stube. Ograničenja se manifestiraju prilikom većeg

opterećenja patelofemoralnog zgloba, kod skoka, podizanja iz čučnja. Zbog jake boli dolazi do

reflektornog spazma muskulature što se klinički manifestira kao mehanički blokirana kretnja.

Riječ je o tzv. pseudoblokadi, budući da nije riječ o stvarnoj mehaničkoj zapreci kretnje. Otok

koljena obično je diskretan, a može se raditi samo o zadebljanoj sinovijalnoj membrani ili je

prisutan i sinovijalni izljev (Pećina, 1992).

4. DIJAGNOSTIKA

Pregled mora obuhvaćati čitav koštano-zglobni sustav, a posebno čitav ekstremitet. Ne

smije se zaboraviti da se bilo koja bolest kuka, kao na primjer sinovitis bilo koje etiologije,

artroza kuka ili čak tumor, može manifestirati kao prednja koljenska bol. Potrebno je isključiti

statičke deformitete stopala, angularne deformitete donjih ekstremiteta ili njihovu nejednakost.

Pregledava se čitavo koljeno u smislu pregleda ligamenata, posebno prednje ukrižene sveze,

eventualne lezije meniska te se palpira eventualni izljev ili zadebljanja sinovijalne membrane.

Pozornost valja obratiti na Q-kut koji je indikator usmjerenja ekstenzornog sustava koljena

(Pećina, 1992). Pristup pregledu patelofemoralnog zgloba započinje pregledom kliznog puta

patele iz pune ekstenzije u fleksiju, a da bi se što točnije lokalizirala bol, palpira se parapatelarno

medijalno i lateralno, u području femoralnih epikondila, iliotibijalni trakt, fasete patele, baza i

vršak patele te čitav patelarni ligament sve do tuberositas tibije. Posebno je važno palpirati

medijalnu fasetu patele gdje je bol najčešća. Potrebno je zatražiti od pacijenta da izvede

5

izometričku kontrakciju mišića kvadricepsa s ciljem da se procjeni trofika m.vastus medialis te

da se usporedi s drugom natkoljenicom. Vrlo je važno provjeriti stabilnost patele testom

pasivnog patelarnog nagiba i medijalnog patelarnog pomaka (Pećina, 1992).

5. LIJEČENJE

Liječenje prednje koljenske boli je u pravilu konzervativno, fizikalnim procedurama i

terapijskim vježbama. Ujedno je potrebno privremeno rasterećenje patelofemoralnog zgloba.

Potrebno je uravnotežiti muskulaturu natkoljenice kako bi se normalizirao klizni put patele.

Održavanje muskulature se kasnije preporučuje pravilnim treningom ako se radi o sportašu, ili

rekreativnim sportom kod ostalih. To je najčešće i dovoljno. Kod manjeg broja pacijenata

potrebno je pristupiti kirurškom liječenju.

Osim fizikalnih procedura u liječenju, suvremena fizioterapija koristi i mnoge druge

fizioterapijske metode i pristupe. Neke od tih metoda i pristupa koje se koriste u mišićno-

koštanoj fizioterapiju su manualna fizioterapija, Proprioceptivna Neuromuskularna Facilitacija

(PNF) i metode korištene u prikazu slučaja u ovom radu, Miofascijalna Kompresivna Tehnika

(MCT) i Kinesio Taping.

Adekvatno povećanje opsega pokreta koji se postiže kroz treninge fleksibilnosti ima

pozitivan utjecaj na lokomotorni sustav. Fleksibilnost može biti ograničena iz više razloga, a

jedan od njih je restrikcija fascije. Fascija je vezivno tkivo koje obavija mišiće, živce, krvne

žile, te povezuje sve strukture u ljudskom organizmu. Restrikcije fascije mogu nastati tijekom

ozljeda, bolesti, fizičke neaktivnosti ili upalnih procesa. Takve restrikcije dovode do smanjenja

fleksibilnosti, mišićne snage i izdržljivosti, ometaju motoričku koordinaciju te uzrokuju bol u

zahvaćenom segmentu. U uporabi su razne miofascijalne terapeutske tehnike kako bi se

prevenirale fascijalne restrikcije, i njihov loš utjecaj na lokomotorni sustav. Te tehnike provode

fizioterapeuti sa svrhom smanjenja histoloških promjena fascije i ublažavanja simptoma

6

nastalih kroz njenu restrikciju, kao što su bol i smanjeni opseg pokreta. Razvijena su razna

jednostavna pomagala s kojima pojedinac može replicirati učinke takvog terapijskog tretmana

bez intervencije terapeuta. (Sullivan i sur., 2013)

Trigger Point Performance je razvio pomagala i protokol vježbi pod nazivom Self

Miofascial Release Therapy (SMRT), tehnike samomasaže kojima se obnavlja tkivni elasticitet,

tečnost i funkcija što rezultira smanjenjem boli, prevencijom nastanka ozljeda i poboljšanjem

izvedbe pokreta. Osnovna i najpopularnija sprava je Grid roller, cilindrični valjak obložen

posebno oblikovanom spužvom. Koristi se na način da se pomoću vlastite težine tijela stvara

kompresija na određeni segment tijela; postupak je nazvan Miofascial Compression Technique

(MCT). Okosnica tehnike je u stvaranju kompresivnih sila između ciljanoga mišića i Grid roller

sprave. Nakon stvaranja kompresije, ciljani mišić i segment se provode kroz određeni protokol

pokreta, koji je baziran na fiziološkim kretnjama distalnog zgloba. Kompresijom se utječe na

priraslice i trigger točke unutar mišića i okolnog tkiva, čime se stvara inhibitorni odgovor unutar

tkiva što umanjuje miofascijalne disfunkcije. Taj proces također otvara i neurološke puteve

čime se postiže bolja propriocepcija (Stull, 2013).

Kinesio Taping je relativno nova terapijska metoda koja postaje sve popularnija među

sportašima ali i u kliničkoj primjeni u tretmanima muskuloskeletne patologije. Kinesio Taping

je proprioceptivna terapijska metoda koja za postizanje terapijskih ciljeva koristi adhezivnu

elastičnu kinesio traku, dizajniranu da imitira elastična svojstva kože. Navedena metoda se

pokazala korisnom pri neuromuskularnoj reedukaciji, smanjivanju boli, prevenciji od ozljeda,

poboljšanju krvne i limfne cirkulacije te cijeljenju ozljeda, dokazujući kako je primjenjiva kod

ozlijeđenih ali i neozlijeđenih osoba. Temeljne ideje metode je prije više od 30 godina razvio

japanski kiropraktičar dr. Kenzo Kase. Metoda ima četiri osnovna fiziološka principa:

ispravljanje funkcije mišića, poboljšanje cirkulacije krvi i limfe, redukcija boli, pomoć pri

korekciji zglobne nepravilnosti. Učinkovitost Kinesio Taping metode ovisi o dva aspekta. Prvi

7

se odnosi na kvalitetnu procjenu stanja pacijenta, a drugi podrazumijeva adekvatnu aplikaciju

kinesio trake. Bitno je spoznati važnost oba faktora za optimalno postizanje terapijskih ciljeva

(Kiseljak, 2010).

6. PRIKAZ SLUČAJA

Dvadesetosmogodišnja plesačica ima dijagnosticiran sindrom prednje koljenske boli.

Mjesto provedbe istraživanja je plesni studio „Escape“. Mjerni instrumenti za procjenu su FWT

(Fifty foot walk test), STS (Sit to stand test), VAS (vizualno analogna skala) za bol, te WOMAC

ortopedski upitnik za ocjenu boli i funkcije donjeg ekstremiteta. Od terapijskih metoda

odabrane su Kinesio Taping i Miofascijalna Kompresivna Tehnika. Frekvencija provedbe

metoda je jedan put tjedno, kroz period od četiri tjedna.

Inicijalna procjena polazi od anamnestičkog podatka da dva mjeseca nakon pregleda

liječnika specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije i provođenja datih uputa bolnost i

neugoda u prednjem lateralnom dijelu lijevog koljena i dalje postoje, a plesačica zbog boli

prekida fizičku aktivnost (treninge plesa) te osjeća instabilitet i nesigurnost u zglobu. Nakon

dužeg hodanja osjeća zatezanje i toplinu na stražnjoj strani koljena. Lokalno stavlja led. Žali se

na pojačane krepitacije. Procjena pokazuje da je hod uredan, čučanj izvodi, lijevo koljeno je

palpatorno hladno i bezbolno; bol se javlja pri maksimalnoj fleksiji koljena. Patela je pomična

sa restrikcijom medijalno. U oba ekstremiteta vastus lateralis je hipertoničan i palpatorno bolan,

vastus medialis hipotoničan, iliotibijalni trakt tvrd i palpatorno bolan. Pri opservaciji čučnja

vidljiv je lateralni pomak lijeve patele. Mjerenja su prikazana u Tablici 1.

Tablica 1. Rezultati inicijalne procjene

TEST/UPITNIK VRIJEME/REZULTAT

STS 5,9 s

FWT (10 MWT) 5,3 s (okret na desnu stranu)

5,2 s (okret na lijevu stranu)

VAS 3

WOMAC 84,1

8

Pomoću Miofascijalne Kompresivne Tehnike namjera je smanjiti fascijalne restrikcije i

njihov utjecaj na klizni put patele, a Kinesio Taping metodom facilitirati potrebnu muskulaturu

u svrhu uspostavljanja fizioloških odnosa unutar ekstenzorne muskulature koljena, kako bi se

smanjio patelofemoralni pritisak i simptomi koji su nastali disbalansom sila unutar koljena.

Intervencija je bila provođena jednom tjedno kroz period od 4 tjedna. Trajanje tretmana

je bilo 60 minuta, 5 minuta za početnu procjenu statusa s obzirom na prethodni tretman, 45

minuta za MCT za miofascijalno opuštanje, te 10 minuta za Kinesio Taping aplikaciju.

MCT je bio provođen na obje noge prema Trigger point performance konceptu. Sve vježbe

plesačica provodi samostalno prema uputama i pod nadzorom terapeuta.

Slika 1. Miofascijana Kompresivna Tehnika

Nakon miofascijalnih tehnika plesačica je nekoliko minuta hodala kako bi se mišići i fascija

dodatno prokrvili, kako bi bolje osjetila i prenijela terapeutu kako se osjeća nakon prvog dijela

tretmana i kako bi on što bolje procijenio koju Kinesio Taping aplikaciju odabrati.

9

Slika 2. Kinesio Taping

Terapeut je aplicirao Kinesio Taping na način da sljedećih 3-5 dana facilitira muskulaturu,

mehanički korigira klizni put patele te prostorno korigira fasciju. Fascijalna korekcija je tehnika

kojom se djeluje na fascije u cilju održavanja njihove pozicije ili pak pravilnog usmjeravanja

njihovog položaja, što je bitno s obzirom na restrikcije fascije koje su utvrđene tijekom

procjene. S obzirom da je do postavljanja sljedeće aplikacije prošlo 2-4 dana nakon skidanja

trake, pacijentica je imala vremena osjetiti da li je aplikacija postigla željeni efekt.

7. REZULTATI

Nakon četiri tjedna provedena je završna procjena. Rezultati su prikazani u Tablici 2.

Tablica 2. Rezultati finalne procjene

TEST/UPITNIK VRIJEME/REZULTAT

STS 5,7 s

FWT (10 MWT) 5,2 s (okret na desnu stranu)

5,2 s (okret na lijevu stranu)

VAS 1

WOMAC 93,9

Pacijentica navodi da ne osjeća više nikakvu bol te da se u potpunosti vraća punom intenzitetu

treninga kao prije ozljede. Osjeća stabilnost i sigurnost u zglobu. Finalna procjena pokazuje

10

normalan tonus kvadricepsa bez primjetnog disbalansa te mekši i palpatorno bezbolan

iliotibijalni trakt. Klizni put patele pri čučnju je simetričan. Viši WOMAC rezultat ukazuje na

poboljšanje funkcionalnih sposobnosti.

8. RASPRAVA

Prednja koljenska bol se najčešće manifestira kao patelofemoralni bolni sindrom. Na takvu

bol najčešće se žale adolescenti i mladi, pretežito sportaši. Patelofemoralna bol povezana je sa

aktivnostima u kojima dolazi do dugotrajne repetitivne fleksije koljena. S obzirom da ples

podrazumijeva takve aktivnosti nije neobično da je prevalencija patelofemoralne boli u plesača

visoka. Istraživanje koje je provedeno na 362 ispitanika, profesionalnih i poluprofesionalnih

suvremenih i baletnih plesača, pokazuje 38% prisutnost tri ili više sindroma patelofemoralne

boli za vrijeme plesnih izvedbi ili treninga (Clippinger, 2007).

Uz visoke i ponavljajuće kompresivne sile u koljenu tijekom plesa, postoje i druga

anatomska i biomehanička obilježja koja pogoduju razvoju patelofemoralne boli. Primjer su

faktori koji uzrokuju nepovoljnu poziciju patele i smanjuju njenu stabilnost, kao što su

hiperekstenzija koljena, slabost m. vastus medialis, genua valga, anteverzija femura, povećan

Q-kut i/ili skraćen iliotibijalni trakt, zatim fascijalne restrikcije koje su često zanemarene a

velikog su značaja i utjecaja na biomehaniku i klizni put patele. Faktori često bivaju udruženi

te loše utječu na biomehaniku koljena, dovode do lateralnog pomaka patele koji uzrokuje veće

trenje na lateralnim zglobnim plohama. Patelofemoralna bol češća je u žena nego u muškaraca.

Vjerojatan uzrok tome je veći Q-kut i valgus vektor povezan sa širinom zdjelice, veća

tendencija hiperekstenziji, te slabiji kvadricepsi nego kod muškaraca.

Jedan od simptoma koji jasno diferencira patelofemoralnu bol od drugih ozljeda koljena je

bol kod duljeg sjedenja, npr. u kazalištu, kinu, automobilu ili zrakoplovu. Kod drugih ozljeda

bol nije prisutna u mirovanju, a kod sjedenja je kvadriceps lagano napet što uzrokuje male

11

kompresivne sile u patelofemoralnom zglobu koje su dovoljne da bi uzrokovale bol. Kod

plesača simptomi su izraženi kod grand pliea, iskoraka, skokova.

Klasične fizikalne procedure najčešće nisu dovoljne za liječenje ovog sindroma. Plesači se

brzo vraćaju u punu fizičku aktivnost, čim se bol smanji ili ukloni, stoga nije dovoljno samo

smanjiti bolnost nego djelovati na uzrok nastanka prednje koljenske boli. Kvalitetna i detaljna

procjena je ključan faktor dobrog terapijskog tretmana.

Ispitanica u ovom radu je aktivna plesačica, vrlo dobre fizičke spreme, mišićne jakosti

i fleksibilnosti, stoga klasičan terapijski pristup nije rješenje za njezin problem. Pokazano je

kako se na vrlo jednostavan i brz način može djelovati na fascijalne restrikcije i proprioceptivne

nedostatke koji su bili glavni uzročnik problema u ovome slučaju. SMRT protokol autogene

masaže je jednostavno naučiti uz pravilno navođenje terapeuta te tako može biti korišten i kao

prevencija ponovnog nastanka ozljeda. Kinesio Taping metoda se pokazala vrlo učinkovitom;

bez prekida u ciklusu treninga postignuto je smanjenje boli te proprioceptivna facilitacija koja

je dovela do poboljšanog kliznog puta patele.

Rezultati tretmana su zadovoljavajući. Ispitanica subjektivno navodi da je bol u

potpunosti nestala te kako se osjeća sigurno i stabilno za vrijeme treninga i plesnih izvedbi. U

rezultatima korištenih upitnika VAS za bol i WOMAC vidljiva su evidentna poboljšanja

rezultata, dok su kod testiranja FWT i STS postignuta minimalna ali svejedno vrijedna

poboljšanja.

9. ZAKLJUČAK

Prednja koljenska bol pojavljuje se ili zbog preopterećenja patelofemoralnog zgloba ili radi

premalog opterećenja, ili pak zbog anatomskih anomalija u patelofemoralnom zglobu.

Liječenje je u osnovi konzervativno. Vježbama istezanja i jačanjem određenih skupina bedrenih

mišića normalizira se klizni put patele uz rasterećenje patelofemoralnog zgloba.

12

Sveobuhvatnom procjenom može se dobiti uvid u stanje sustava za pokretanje i otkriti uzrok

smanjene pokretljivosti, te način kako pokretljivost vratiti ili poboljšati. Kineziometrijski

testovi neizostavni su dio procjene. Često se koriste i razni testovi i upitnici, kako bi se mogli

bolje usporediti početni i završni rezultati fizioterapijskog tretmana.

U radu je prikazan fizioterapijski pristup kod dvadesetosmogodišnje plesačice sa

sindromom prednje koljenske boli. Za procjenu su korišteni testovi FWT, STS, te upitnici

WOMAC i VAS za bol. U fizioterapijskoj intervenciji korištene su Miofascijalna Kompresivna

Tehnika (MCT) i Kinesio Taping. Rezultati završne procjene ukazuju na poboljšani status

pacijentice što opravdava odabir terapijskih metoda.

Otvorena je potreba za opsežnijim istraživanjem koje bi značajnije potvrdilo

opravdanost uključivanja suvremenih terapijskih metoda u fizioterapijske intervencije.

LITERATURA

1. Clippinger, K. (2007). Dance anatomy and Kinesiology. Champaign, IL: Human kinetics.

2. Hašpl, M. (2000). Prednja koljenska bol kod djece i adolescenata. Pediatr Croat. 44, 189-97.

3. Hašpl, M., Dubravčić-Šimunjak, S., Bojanić, I., Pećina, M. (2001). Prednja koljenska bol u

športu i radu. Arh Hig Rada Toksikol. 52, 441-449.

4. Kiseljak, D. (2010). Posturalna korekcija idiopatske adolescentne skolioze primjenom

kinesio tapinga: prikaz slučaja. Fizio info. 2, 27-33.

5. Pećina, M. (1992). Sindromi prenaprezanja sustava za kretanje. Zagreb: Globus.

6. Sullivan, KM, Silvey, DB, Button, DC, Behm, DG. (2013). Roller‐massager application to

the hamstrings increases sit-and-reach range of motion within five to ten seconds without

performance impairmants. Int J Sports Phys Ther. 8(3), 228–236.

7. Stull, K. (2013). Myofascial compression techniques, http://blog.nasm.org/fitness/moving-

beyond-smr-with-myofascial-compression-techniques/ 25. svibnja 2015.