PREGLED GRAMATIČKOGA GRADIVA

Ponavljanje gradiva

JEZIK KAO SUSTAVGLASOVI

GLASOVNE PROMJENEZAMJENE ( ALTERNACIJE )IJE – JE – E – I

RIJEČIIMENICE

ZAMJENICEPRIDJEVIBROJEVIGLAGOLI

J E Z I K

Proučavanjem jezika bave se i propisuju njegovu uporabu brojne jezikoslovne discipline.

Jezik je sredstvo sporazumijevanja i umjetničkoga izražavanja.Ostvaruje se kao govor i pismo.

Jezik je sustav: glas – slog – riječ – rečenica - tekst.

GRAMATIKA (grč. grammatike – znanost o jezičnome sustavu; jezična obrazovanost) kao dio jezikoslovlja obuhvaća više disciplina.

Gramatički priručnici obično obuhvaćaju pregled glasovnoga (fonetskoga i fonološkoga), obličnoga, sintaktičkoga i rječotvornoga sustava

i ustrojstva jezika.Najznačajniji su jezikoslovni priručnici gramatika, rječnik,

pravopis i jezični savjetnik.

G L A S O V I

Glas je najmanja raspoznatljiva govorna jedinica koja ima razlikovnu ulogu.

Govorni su organi dijelovi tijela koji sudjeluju u stvaranju glasa.

Glasovi se dijele prema načinu i mjestu nastanka te zvukovnim značajkama.

Prema otvorenosti prolaza zračnoj struji iz pluća do usana:a) otvornici: i, e, a, o, u i dvoglasnik ie (otvoren prolaz)b) zatvornici (djelomično ili potpuno zatvoren prolaz)– poluotvornici: j, l, lj, r, v, m, n, nj (slobodan, djelomično sužen prolaz)– šumnici (zatvoren prolaz, zračna struje prolazi kroz tjesnac).

Zatvornici se dijele po tvorbenome mjestu i načinu.Otvornici i poluotvornici uvijek su zvučni, a šumnici se dijele po zvučnosti.zvučni: b, d, g, z, ž, đ, dž – – –bezvučni: p, t, k, s, š, ć, č, c, f, h

Slog je najmanja samostalna izgovorna cjelina koja se sastoji od jednoga samoglasnika i jednoga ili više suglasnika. Jezgra sloga je samoglasnik – samoglasnik je slogotvoran, a nekad je i sam cijeli slog: vi-di-o.

Suglasnik može biti ispred i iza samoglasnika:dan, je-dan, ki-šo-vit, ku-po-va-nje, a-u-to-mo-bil.U nekim riječima u našemu jeziku slogotvorno je i r: prst, kr-ti-ca.

G L A S O V N E P R O M J E N E

ŠTO? (Što je glasovna promjena?)To je promjena svojstava glasa ili glasovnoga sastava riječi zbog različitoga položaja glasova u novoj glasovnoj okolini. Jedna glasovna promjena može biti uzrokom druge glasovne promjene.One je i trag prošlosti i razvoja jezika.

GDJE? (Gdje se provode glasovne promjene?)Glasovne se promjene provode u govoru i, uglavnom, u pismu. Ne provode se gdje je potrebno iz značenjskih i rječotvornih razloga čuvati osnovne likove kako bi se izbjegli nesporazumi. Neke glasovne promjene više ne zahvaćaju riječi novijega postanka jer su kao proces zastarjele, a neke se zbog istih razloga provode samo djelomice (npr. sibilarizacija).

ZAŠTO? (Zašto nastaju glasovne promjene?)Glasovi utječu svojim svojstvima jedan na drugoga, stoga pri promjeni oblika riječi ili pri tvorbi riječi (kada se glasovi različitih svojstava nađu jedan do drugoga) dolazi do osnovnih tipova glasovnih promjena: zamjena, stapanja, umetanja, ispadanja.

KOLIKO I KAKO? (Koliko ih je, kako nazivamo i oprimjerujemo glasovne promjene?)

Pregled glasovnih promjena

nepostojano a – a između završnih suglasnika koje se u nekim oblicima riječi gubimomak – momka; sestra – sestaradobar – dobri, dobrasav, sva, sve – svi, sve, sva

nepostojano e: Gubec – Gupca

navezak – samoglasnici na kraju riječi ili oblika koji ne utječu na značenjes, k, kad – sa, ka, kadaG našeg/našega, D našem/našemu

prijeglas – zamjena o sa e ispred palatala, c, iskupova št, ždrazjedničavanje – prijeglas se ne provodi ujednosložnim i dvosložnim riječima ako se ispredsuglasnika nalazi e:pužem, puževi, pužev(prema golubom, golubovi, golubov)ježom, BečomAli: učiteljem, prijateljemučiteljev, prijateljev

prijevoj – izmjena (previjanje) samoglasnika uosnovi srodnih riječipleter, plot, preplitati

zamjena l sa o: gledalac – *gladalca – gledaoca

palatalizacija – zamjena k, g, h (i c) ispred e ili i inekih dometaka sa č, ž, šučenik – učeniče, teku – tečem, protečeknjiga – knjižica, dah – dašaksudac – suče, sučev; ptica – ptičica

sibilarizacija – zamjena k, g, h ispred i sa c, z, sSibilarizacija se ne provodi uvijek.knjiga – knjizi, učenik – učenici, duh – dusipeci, lezi (imp. od *pekti, *legti)Ali: točki, patki, Branki; juhi i jusi

jotacija – stapanje nenepčanika sa j iza sebe u nepčanikpišem (pis + -jem), nošen (nos + -jen)nošenje (nošen + -je), glađu, (glad + -ju)brži (brz + -ji), dublji (dub/ok/ + l + -ji)smeće (smet + -je), jesenji (jesen + -ji)

jednačenje suglasnika po zvučnosti –Sz + Sb Sb + SbSb + Sz Sz + Szvrabac – vrapca, sladak – slatki, slatkapotkopati (pod + kopati)svagdanji (svak-i + danji)Ali: podčiniti, gradski, odšteta

jednačenje suglasnika po mjestu tvorbe –s i z ispred palatala > š i žh ispred č i ć > šn ispred b i p >m

nošnja (nos/iti/ + -nja)grožđe (< grozđe< grozd + -je)oraščić (< orah + -čić)obramben (obran/iti/ + -ben)Ali: snježan, razljutiti, jedanput

umetnuto l (epenteza)– umetanje glasa l pri jotaciji uz glasove b, p, m, vgroblje (< grobje < grob+je)snoplje (< snopje < snop+je)grmlje (< grmje < grm+je)crtovlje (< crtovje < crtov+je)

ispadanje (redukcija)– ispuštanje jednog od dva ista glasabesubjektna (< bessubjektna)odijeliti (< od + dijeliti)Ali: nuzzarada, najjači ...

Z A M J E N E ( A L T E R N A C I J E )I J E – J E – E – I

Osnovno je načelo ostvaraja staroga jata u suvremenome jeziku:u dugome je slogu dvoglasnik ie (ije): lijep, lijek, lijepiti …u kratkome je slogu je: sjenovit, svjetlo, sjesti …

Promjenom oblika riječi i tvorbom novih riječi dolazi do promjena u ostvarajima jata u osnovi riječi.

Duljenje kratkoga je, e, iKraćenje ie (ije) u je

U promjeni oblika riječi:– u sklonidbi– u komparacijiN jd. dijete – G jd. djeteta ali snijega, lijekaN jd. snijeg – N mn. snjegovi ali snijezi, lijekovisvijetao, bijel – svjetliji, bjelji

kratko je > dugo je(promjena u dužini naglaska)

N jd. djelo, mjera, sjena G mn. djela, mjera, sjenavjera, nedjelja vjernik, vjernost, nedjeljnividjeti, bdjeti vidjevši, bdjenje

u izvedenica s osnovom mjera, mjesto, sjesti:zamjerati, namještati, presjedati; presjedanje

kratko je > ije(promjena u glasovnome sastavu)e, i > ijepre- > prije-(imenice iz gl. osnove)svršeni gl. je > nesvršeni gl. i gl. im. ije (osim onih s osnovom mjera, mjesto, sjesti):

uspjeti > uspijevati, uspijevanjeodsjeći > odsijecati, odsijecanje

letjeti, leći, liti, dozreti >lijetati, lijegati, lijevati, dozrijevati …

predložiti, prelomiti, preglasiti >prijedlog, prijelom, prijeglas

Ali: pregled, prekid, predah

U tvorbi riječi u prednaglasnome položaju i ispred dometaka:– imenice– glagoli (nesvršeni)– pridjevi

bjelina (bijel), bljedilo (blijed), sljepoća (slijep)tjelešce (tijelo), cvjetić, cvjetina (cvijet)pljenitelj, pripovjedač, zapovjednik, mljekar(plijeniti, pripovijedati, zapovijedati,mlijeko)ljepilo, cjenik, mjenjač (lijepiti, cijeniti, mijenjati)rješenje, promjena (riješiti, promijeniti)ocjenjivati, rješavati (ocijeniti, riješiti)mješovit, ljekovit (miješati, lijek)rječit, ljevkast, cjelcat (riječ, lijevak, cijel)ljevoruk, dragocjen (lijevi, cijena)

Na mjestu dugoga je ili ije ispred o dolazi i:letio –* letjeo od letjeti, dio –dijel.Na mjestu je (< ije) i ije može biti i e.Npr.: vrjedniji i vredniji (vrijedan), prijezir i prezir, ali samo:

vremena – vrijeme, napredan –naprijed.

R I J E Č I

U pismu se svaka riječ odvaja bjelinom, a u govoru su izgovorne cjeline odijeljene pauzom.

Riječi koje se izgovaraju kao samostalne izgovorne cjeline samostalne su (naglašene) riječi, a one koje s naglašenom riječju tvore jednu naglasnu (izgovornu) cjelinu nesamostalne su (nenaglašene) riječi.

Riječ je najmanja samostalna jezična jedinica (skup glasova ili glas)koja ima značenje.

punoznačne, leksičke

Riječi koje izriču kakav sadržajvanskoga ili unutarnjega svijeta:imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi, glagoli, prilozi.Imaju i gramatičko značenje.

pomoćne, gramatičke

Riječi koje izriču odnose između onoga što znače punoznačne riječi:prijedlozi, veznici, čestice, uzvici.Neke od ovih riječi zahtijevaju određeni oblik punoznačnih promjenjivih riječi.

RIJEČI PREMA SADRŽAJU I UPORABI

Riječi se dijele i prema tome mijenjaju li oblik u odnosu i svezi s drugim riječima u rečenici ili zadržavaju uvijek isti oblik:

a)promjenjive riječi: imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi, glagoli

b)nepromjenjive riječi: prilozi, prijedlozi, veznici, usklici, čestice.

PROMJENJIVE RIJEČI

imenske sklonidbene, deklinabilnemijenjaju se po sedam padeža, tj. sklanjaju – sklonidba ili deklinacija

Uz padež gramatičke su im odlikerod (m., ž., s.) i broj (jd. i mn.).

imenice, zamjenice, pridjevi, brojeviosnovni oblik: N jd. (m. r.)

glagolskesprezive, konjugacijskemijenjaju se u vremenu i načinu vršenja radnje po licima – sprezanje ili konjugacija

Gramatičke odlike: vrijeme ili način, lice (1., 2., 3.) i broj (jd. i mn.).

glagoliosnovni oblik: infinitiv

Pridjevi se mogu i uspoređivati – stupnjevati ili komparirati, a kompariraju se i neki prilozi (nastali od pridjeva).

Stupnjevi su komparacije pozitiv, komparativ i superlativ.

Nisu promjenjivi svi brojevi, kao ni neki glagolski oblici.

Neke sklonidbene riječi imaju oblik samo jednoga roda, a neke mogu biti u sva tri roda, dok neke imaju jedan oblik za sva tri ili za dva roda. Oblike po rodu razlikuju i glagolski pridjevi.

I M E N I C E

Opće imenice riječi su koje imenuju sve pripadnike određene vrste bića, stvari i pojava.

Vlastite imenice imenuju jedno određeno biće, stvar ili pojavu.

Sadržajem se opće imenice odnose:• na bilo kojega pripadnika iste vrste: plod, kamen,

čovjek …, a većina ih se upotrebljava u jednini i množini• na neodređen skup pripadnika iste vrste – zbirne

imenice: lišće, smeće, djeca …, od kojih većina ima samo jedninu

• na tvar, gradivo, materijal – gradivne imenice: srebro, brašno, voda …, koje se rjeđe upotrebljavaju u množini.

Prema čovjekovu dodiru i odnosu s onim što znače imenice mogu biti:

•stvarne (konkretne): sin, kuća, sunce, miš …•nestvarne (mislene, apstraktne): brzina, dobrota,

zdravlje …

Imenice dijelimo i po značenjskim skupinama: umanjenice, uvećanice, etnici (imenuju pripadnike naroda i stanovnike naseljenih mjesta), toponimi (imenuju mjesta), vršitelj i vršiteljica radnje, nositelj i nositeljica osobine itd.

Gramatičke su kategorije imenica rod, broj i padež.

ROD IMENICA

Rod imenice određen je obličnim završetkom u N jd. ili prirodnimspolom:

Imenicama muškoga roda osnova završava na suglasnik, imajunulti završetak (Ø):

čovjekØ, pasØ, vjetarØ, stolØ, gradØ …Neke imaju završetak -a, -o, -e: sluga, kolega, Marko, braco, Hrvoje.

Većina imenica ženskoga roda završava na -a: žen a, knjiga,glava, bura, vjera …

Manji ih broj ima Ø: mladostØ, vjernostØ, ljubavØ, …, a -i mati i kć i.

Imenice srednjega roda završavaju na -o ili -e: selo, staklo, veslo, more, sunce.

Ima dvorodnih imenica, koje se rabe i u muškome i uženskome rodu, npr. ovaj bolØ i ova bolØ, gladØ, splavØ.

BROJ IMENICA

Većina imenica može biti u jednini i množini.

· Neke imenice imaju oblik samo za jedninu: brat, dijete, gospodin, pile, a u značenju množine rabi se zbirna imenica ili imenica druge osnove: braća, djeca, gospoda, pilići (od pilić). Zbirne imenice rabe se uglavnom u jd.: šiblje, grožđe, pilad …

· Ima imenica (s parnim značenjem) koje imaju samo množinu: vrata, škare, hlače, naočale, ljestve, usta …PLURALIA TANTUM

PADEŽ IMENICA I IMENSKIH RIJEČI

Padež je oblična (morfološka) kategorija koja izriče odnose značenja riječi prema sadržaju rečenice.

Nezavisni padeži – N, V – služe za imenovanje i izravno obraćanje i oslovljavanje.

Zavisni (kosi) padeži – G, D, A, L, I – izriču povezanost s drugim riječima. Mogu biti u svezi s prijedlozima ili bez njih, a lokativ je uvijek s prijedlogom.

Padeži se prepoznaju po pitanjima (osim V – usklik), nastavku te službi i značenju u rečenici.

Imenice su promjenjive riječi kojima imenujemo bića, stvari i pojave.

Z A M J E N I C E

Po funkciji razlikujemo imeničke (osobne/lične, povratna, upitno-odnosna tko i što te neodređene načinjene od njih) i pridjevske zamjenice.Zamjenice se dijele po značenju:

a) osobne/lične – zamjenjuju govorne, sugovorne i negovorne osobe/lica:

1. ja, ti, on – ona – ono; mi, vi, oni – one – ona 2. povratna – zamjenjuje sve osobne z. kada se radnja vraća

na subjekt: sebe/se

Zamjenice su riječi koje zamjenjuju druge imenske riječi. Njima se označuju (ali ne imenuju) predmeti, bića, svojstva i količine te se upućuje na njih. Točno značenje zamjenice dobivaju u kontekstu (ili govornoj situaciji).

b) posvojne 1. zamjenjuju posvojne pridjeve i kazuju kojemu licu pripada (ili se na njega odnosi) ono o čemu se govori:

moj/-a/-e, tvoj/-a/-e, njegov/-a/-o, njezin/-a/-onaš/-a/-e, vaš/-a/-e, njihov/-e/-a 2. povratno-posvojna – zamjenjuje sve posvojne zamjenice

kada kazuje da nešto pripada ili se odnosi na subjekt u rečenici: svoj/-a/-e

c) pokazne – zamjenjuju ono na što se pokazuje i označuju kojemu je licu blizu ono što označuju:

ovaj, ova, ovo (uz 1. l.), taj, ta, to (uz 2. l.), onaj, ona, ono (uz 3. l.)

To su i zamjenički pridjevi: ovakav, ovolik; takav, tolik; onakav onolik.

d) upitne – služe za postavljanje pitanja i zamjenjuju ono što se očekuje kao odgovor:

tko, što (imeničke), koji, čiji, kakav, kolik (pridjevske)

e) odnosne – služe kao veznici i pokazuju na što se odnosi sadržaj zavisne surečenice:

tko, što, koji, čiji, kakav, kolik

f) neodređene – zamjenjuju nešto neodređeno ili suviše općenito, a nastaju dodavanjem predmetka ili dometka (-god) ili su složeni izrazi:

nitko, ništa, itko, išta, svatko, svašta, netko, nešto, gdjetko, gdješto, ma tko ma što …

Primjeri zamjeničke sklonidbe

P R I D J E V IPridjevi su promjenjive riječi koje izriču svojstva bića, predmeta i pojava te odnosa prema njima.

PRIDJEVI PO ZNAČENJU

opisni posvojni gradivniKAKAV? ČI J I? OD ČEGA?svojstva i osobine pripadnost tvarnost,

građa

Posvojni i gradivni, te neki opisni (npr. gornji, prošli) pridjevi jesuodnosni – izriču odnos koji biće, predmet ili pojava imaju prema kojemu drugomu.

Uz rod, broj i padež gramatičko je obilježje pridjeva i određenost/neodređenost:

• određeni – izriče određenu osobinu ili svojstvo predmeta (bića, pojave) poznatu otprije i odgovara na pitanje KOJI?

• neodređeni – izriče neku osobinu ili svojstva predmeta (bića, pojave) ne određujući ga i odgovara na pitanje KAKAV?

Posvojni pridjevi uvijek određuju predmet (u osnovnome značenju) pa su određeni.

SKLONIDBA PRIDJEVA – dvije deklinacije

Pridjevi se sklanjaju dvojako:• neodređeni pridjevi kao imenice – imenička sklonidba:

N lijep, G lijepa, D lijepu, A = N ili G, V = N, L (o)= D, I lijepim

• određeni pridjevi sklanjaju se po posebnoj, pridjevnoj sklonidbi (pri čemu odgovaraju na ista padežna pitanja). U nekim padežima imaju dulje oblike (s naveskom) koji se preporučuju u njegovanome pisanome izrazu:

N lijepi, G lijepog(-a), D lijepom(-u/-e), A = N ili G, V = N, L (o) = D, I velikim

B R O J E V I

RAZLIKA IZMEĐU BROJKE I BROJA

Brojka je znak (grafičko sredstvo) za broj (značenje), npr.

4 – znak za glavni broj četiri 4. – redni (Uvijek s točkom!) – četvrti.

Osnovni su brojevi od jedan do deset, sto (stotina), tisuća, milijun, milijarda, bilijun, a ostali su brojevi izvedeni brojevi.

Po sastavu brojevi su jednočlani: osnovni i neki izvedeni (od jedanaest do devetnaest i izvedeni s deset). Ostali su brojevi višečlani.Više stotice mogu biti jednočlane i višečlane: trista, tristo, tri stotine.

ROD BROJEVA

Rod razlikuju: svi redni brojevi: prvi, prva, prvo …glavni: jedan, jedna, jedno svi izvedeni koji završavaju s jedandva, oba – m. i s., dvije, obje – ž. i svi koji njima

završavaju.

Ostali brojevi nemaju posebne oblike za rodove.

Broj jedan upotrebljava se i u množini u značenju neodređene zamjenice:

jedni ljudi – neki ljudi.

SKLONI DBA BROJ EVA

Od glavnih brojeva sklanjaju se jedan, dva, tri i četiri i oni koji njimazavršavaju. Broj jedan sklanja se kao pridjev, a dva, tri i četiri imajusvoju sklonidbu:

NAV dva dvije tri četiriG dvaju dviju triju četirijuDLI dvama dvjema trima četirima

Kao dva, dvije sklanjaju se i oba, obje.Brojevi stotina, tisuća, milijarda imaju oblik imenica ž. r., a brojmilijun imenice m. r. i tako se sklanjaju.Broj sto nesklonjiv je kao i ostali glavni brojevi (osim nabrojenih).Redni se brojevi sklanjaju kao određeni pridjevi.

BROJEVI KAO OSNOVNE RIJEČI U RJEČOTVORJU

Od brojeva se dodavanjem sufiksa tvore brojne imenice:a) znače skup bića različitoga spola ili s. r. ili općenito

količinu(Nazivaju se i zbirnim brojevima.)-oje: dvoje, troje; -ero (-oro): četvero (četvoro), petero …

b) znače skup muškaraca (rjeđe životinje m. spola)-ica: dvojica, obojica, trojica, četvorica …

Brojevi su riječi kojima se izriče: a) količina, koliko čega ima – glavni brojevi: jedan, dva, tri, … b) poredak, koje je što po redu – redni brojevi: prvi, drugi, treći, …

G L A G O L I

Određeni glagol u nekoj rečenici uvijek će se nalaziti u nekom od glagolskih oblika koji će sadržavati nekoliko glagolskih gramatičkih kategorija.

GLAGOLSKO LI CE I BROJ

Glagolsko lice i broj odlike su glagolskih oblika kojima se označujegovorno – 1., sugovorno – 2. ili negovorno – 3. lice (osoba) jednine ilimnožine.Promjena glagola po licima naziva se sprezanje ili konjugacija.

a) l. jd. pisat ć u 1. l. mn. pisat ćemob) l. jd. pisat ćeš 2. l. mn. pisat ćetec) l. jd. pisat će 3. l. mn. pisat će

konjugirani futur I. (cjelovita promjena gl. vremena po licu i broju)

Bezlični je glagol onaj koji ne otvara mjesto subjektu i/ili dolazi samo u 3. licu (gl. pridjev u s. r.):

Pozlilo mu je. Boli ga glava.

GLAGOLSKI ROD

Kategoriju roda imaju samo glagolski pridjevi.

Pisala sam. (1. l. jd. perfekta u ž. r.)Nagrađen je. (3. l. jd. prezenta trpnoga u m. r.)Dijete bi svaki put poželjelo igračku. (3. l. jd. kondicionala I. u s. r.)

Glagolski pridjevi radni nalaze se u složenim glagolskim oblicima:vremenima perfektu, pluskvamperfektunačinima kondicionalu I. I kondicionalu II.

Glagolski pridjevi trpni nalaze se u pasivnim rečenicama (trpno glagolsko stanje) i u svim izričajima (spojevima riječi) u kojima djeluju kao obični pridjevi sa sklonidbom, npr.:

N nagrađeni sastavak nagrađena pjesma nagrađeno dijeteG nagrađenoga sastavka nagrađene pjesme nagrađenogadjetetaD nagrađenomu sastavku nagrađenoj pjesmi nagrađenomudjetetuA nagrađeni sastavak nagrađenu pjesmu nagrađeno dijeteV nagrađeni sastavče nagrađena pjesmo nagrađeno dijeteL (o) nagrađenome sastavku nagrađenoj pjesmi nagrađenomedjetetuI nagrađenim sastavkom nagrađenom pjesmom nagrađenimdjetetom

GLAGOLSKI VID

S obzirom na trajanje radnje koja se izriče glagoli se razlikuju po vidu:svršenoga vida – izriču radnju koja je potpuno ili djelomično izvršenanesvršenoga vida – izriču radnju koja u određenome trenutku još traje.

Tijekom metloboja Harry Potter letio je na Vatrenoj munji.

Nakon metloboja Harry Potter sletio je s Vatrene munje.

Neki glagoli mogu imati oba glagolska vida (tada su dvovidni), ali u rečenici se ostvaruje samo jedan vid od dviju vidnih mogućnosti, npr. glagol biti u sljedećim rečenicama

Budem. J esam. svršeni vid nesvršeni vidprezenta gl. biti prezenta gl. biti

PRIJELAZNOST

Prijelaznost je osobina glagola da mu radnja prelazi ili ne prelazi na objekt:

· prijelazni glagoli – otvaraju mjesto izravnomu objektu (u A)Gledam film. Slušam glazbu. Baka peče hrskave kolačiće.

· neprijelazni glagoli – ne mogu uz sebe imati objekt u ATrčim. Govorim o tebi.

· povratni glagoli – posebna skupina neprijelaznih glagola kojima je neprijelaznost označena povratnom zamjenicom se.Prejeo se. Razboljela se. Češlja se.

Kao i kod dvovidnosti, postoje glagoli koji mogu u određenim situacijama biti prijelazni, a u određenim neprijelazni, npr.:

Čitam. – NEPRIJELAZNI, nema objekt u A (općenita tvrdnja o mojoj sklonosti knjizi)

Čitam zadnju lektiru ove godine. – PRIJELAZNI, ima objekt u A (precizna tvrdnja, radnja prelazi na objekt)

GLAGOLSKO STANJ E

Razlikujemo dva glagolska stanja – odnosa između subjekta iglagolske radnje:radno (aktivno) – subjekt je vršitelj radnje,trpno (pasivno) – subjekt trpi radnju.

Otpjevali su lijepu pjesmu. ~ Lijepa je pjesma otpjevana.(S = oni) (S = pjesma)

GLAGOLSKI NAČI N

Glagolski je način gramatička kategorija glagola koja označuje odnosgovornika prema radnji.

Dvije su glavne skupine glagolskih načina: neobilježeni način iobilježeni načini.

Glagolska su vremena načinski neobilježena – ona su uindikativu (izjavnome načinu).

Kondicionali (mogućnost) i imperativ (zapovijed, poticaj, molba)obilježeni su načini .

Optativ je poseban oblik kojim se izriče želja, a upotrebljava se drugoi treće lice ( Veseli i zdravi bili! U zdravlju pošla i što tražiš našla. ).Optativ je čest oblik u pohvalnim govorima, napitnicama, zdravicama isl.

GLAGOLSKO VRIJEME

Prošlost, sadašnjost i budućnost, tj. vrijeme vršenja glagolske radnje izriče se glagolskim vremenima. To su najčešći rečenični oblici u indikativu (neobilježenome, izjavnome načinu).

Sedam je glagolskih vremena: 4 prošla, 1 sadašnje i 2 buduća.

Glagolsko vrijeme može imati apsolutnu (prvotnu) i relativnu (drugotnu) uporabu.

Apsolutna je uporaba kada se npr. oblikom za sadašnjost izriče točno sadašnjost (doslovno), a relativna uporaba kada se oblikom za sadašnjost izriče npr. svevremenost (u poslovicama), prošlost (u pripovijedanju) i sl. Učim glagolska vremena. ~ I tako ti jučer učim glagolska vremena kad ...

jednostavni složenitvore se pomoću nastavka tvore se pomoću pom. gl. biti ili htjeti

GLAGOLSKI OBLI CI

SPREZI VI (LIČNI ) NESPREZI VI infinitiv

VREMENA NAČINI gl. prilog prošliaorist prezent imperativ gl. prilog sadašnjiimperfekt futur I. kondicional I. gl. pridjev radniperfekt futur II. kondicional II. gl. pridjev trpnipluskvamperfekt

Glagoli su promjenjiva vrsta riječi kojom se izriče radnja (svjesno, voljno djelovanje), stanje (u kojem se netko ili nešto nalazi, odsutnost djelovanja i događanja) ili zbivanje(događanje po prirodnim zakonima, neovisno od bilo čije volje).