prica o musau a.s

2
Božija pravednost Musa, Bog ga blagoslovio, razgovaraše sa svojim Gospodarem na Gori, i u jednom s razgovoru on zamoli Boga: "Moj Bože, pokaži mi svoju pravednost i nepristranost! reče: "O Musa, ti si čovjek ozbiljan i odan, zar ne možeš da se strpiš?!" Na to Tvojom pomoći, Bože, ja mogu biti strpljiv!" A Bog mu zapovjedi: "Idi do tog i t njega se sakrij! I posmotri, potom, Moju Moć i Moje Znanje Svih Tajni!" I Musa, Bog ga blagoslovio, ode, uspe se na brežuljak iza vrela i sjede sakrivši I u taj se mah pojavi neki konjanik, sjaha sa svoga ata, obavi obredno pranje na vode. I izvadi on iza pasa kesu u kojoj bijaše hiljadu zlatnika, pa je stavi kra namaz, uzjaha konja i, zaboravivši onu kesu na onome mjestu, otputova. Nakon njega dode jedan dječak, napoji se vode, nađe onu kesu, uze je i ode. A poslije dječaka dođe neki slijepi starac, napoji se vode, obavi obredno pranje U taj mah se onaj konjanik sjeti one kese, vrati se do izvora i nađe slijepoga s njega i reče mu: "Zaboravih kesu u kojoj je hiljadu zlatnika, a osim tebe niko n dolazio!" Na to će starac: "Ja sam slijepac, kako da opazim tvoju kesu?!" Na to se konjanik rasrdi, sablju isuka, udari slijepca i ubi ga. Potom ga prero onu kesu, ostavi starca i ode. A Musa, koji to sve gledaše iz svoga skrovita mjesta, povika: "O Bože! Strpljenj izmaku, a Ti si Pravedan, pa deder mi razjasni šta se ovo dogodilo?" I dode Džibril, Bog ga blagoslovio, i reče Musau: "Stvoritelj, veličanstvena je veli: 'Ja sam Znalac svih tajni, znadem skrovite stvari i znadem ono što ti, o M se radi o dječaku koji je uzeo kesu zlatnika, on je uzeo ono što mu i pripada, j bijaše u najmu kod onoga konjanika i bio je zaradio baš onu svotu koja je bila konjanik mu ne uruči zlatnike jer umrije dječakov otac. Ali sada konjanik izgubi dode baš ono što mu pripada. Kad se radi o slijepom starcu, on je, prije negoli konjanikova oca. I konjanik mu se, ne znajući da mu je ubio oca, osveti. I svako i zaslužio. Naša pravda i Naša nepristranost je, kako vidiš, tačna.' I kad Musa to sazna, zbuni se i zatraži oprosta od Boga.

Upload: mahir-hidic

Post on 21-Jul-2015

120 views

Category:

Documents


1 download

TRANSCRIPT

Boija pravednost Musa, Bog ga blagoslovio, razgovarae sa svojim Gospodarem na Gori, i u jednom svome razgovoru on zamoli Boga: "Moj Boe, pokai mi svoju pravednost i nepristranost!" A Bog mu ree: "O Musa, ti si ovjek ozbiljan i odan, zar ne moe da se strpi?!" Na to e Musa: "S Tvojom pomoi, Boe, ja mogu biti strpljiv!" A Bog mu zapovjedi: "Idi do tog i tog vrela, i iza njega se sakrij! I posmotri, potom, Moju Mo i Moje Znanje Svih Tajni!" I Musa, Bog ga blagoslovio, ode, uspe se na breuljak iza vrela i sjede sakrivi se. I u taj se mah pojavi neki konjanik, sjaha sa svoga ata, obavi obredno pranje na vrelu i napi se vode. I izvadi on iza pasa kesu u kojoj bijae hiljadu zlatnika, pa je stavi kraj sebe. Potom klanja namaz, uzjaha konja i, zaboravivi onu kesu na onome mjestu, otputova. Nakon njega dode jedan djeak, napoji se vode, nae onu kesu, uze je i ode. A poslije djeaka doe neki slijepi starac, napoji se vode, obavi obredno pranje i stade klanjati. U taj mah se onaj konjanik sjeti one kese, vrati se do izvora i nae slijepoga starca, stade kraj njega i ree mu: "Zaboravih kesu u kojoj je hiljadu zlatnika, a osim tebe niko nije ovdje dolazio!" Na to e starac: "Ja sam slijepac, kako da opazim tvoju kesu?!" Na to se konjanik rasrdi, sablju isuka, udari slijepca i ubi ga. Potom ga prerovi, ali, ne naavi onu kesu, ostavi starca i ode. A Musa, koji to sve gledae iz svoga skrovita mjesta, povika: "O Boe! Strpljenje mi je na izmaku, a Ti si Pravedan, pa deder mi razjasni ta se ovo dogodilo?" I dode Dibril, Bog ga blagoslovio, i ree Musau: "Stvoritelj, velianstvena je Njegova mo, ti veli: 'Ja sam Znalac svih tajni, znadem skrovite stvari i znadem ono to ti, o Musa, ne zna! Kad se radi o djeaku koji je uzeo kesu zlatnika, on je uzeo ono to mu i pripada, jer otac djeakov bijae u najmu kod onoga konjanika i bio je zaradio ba onu svotu koja je bila u kesi. Ali, konjanik mu ne urui zlatnike jer umrije djeakov otac. Ali sada konjanik izgubi kesu, i djeaku dode ba ono to mu pripada. Kad se radi o slijepom starcu, on je, prije negoli je oslijepio, ubio konjanikova oca. I konjanik mu se, ne znajui da mu je ubio oca, osveti. I svako dobi ono to je i zasluio. Naa pravda i Naa nepristranost je, kako vidi, tana.' I kad Musa to sazna, zbuni se i zatrai oprosta od Boga.