prikrivena osecanja

79
Zvoncica ~ 1 ~ Foxy

Upload: alencia-flamand

Post on 27-Jul-2016

221 views

Category:

Documents


0 download

DESCRIPTION

 

TRANSCRIPT

Page 1: Prikrivena osecanja

Zvoncica

~ 1 ~

Foxy

Page 2: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Esmeralda

PRIKRIVENA OSEĆANJA

~ 2 ~

Foxy

Page 3: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Privatni avion sleteo je na vreme na londonskski Hitrou, a Ramon Velaskez je žurno napustio aerodromsku zgradu čim je obavio pasošku kontrolu. Napolju ga je čekala limuzina.

- Dobrodošli, gospodine Velaskez - vozač mu je uzeo prtljag iz ruku. - Nadam se da ste dobro putovali.

- Hvala, Paule - Ramon se zavalio u sedište i glasno je uzdahnuo. - Lepo je ponovo biti kod kuće.

Šofer je dodao gas, a Ramon je razmišljao o svom neobičnom izboru reči. Engleska nije bila njegov dom, naravno. On je Španac, ponosan na svoju zemlju i pretke. Njegovo glavno prebivalište bio je Kastel del Toro; jednoga dana on će biti grof De Velaskez i žive će u Kastelu, okružen poslugom.

S obzirom na zdravstveno stanje njegovog oca, neće dugo čekati da postane grof.

Odmalena je njegov život određen protokolima i konvencijama, i potpuno je drugačiji od onog koji je vodio u Londonu, uz tek nekoliko zaposlenih, i gde je uživao određenu slobodu.

Ramon je osetio grižu savesti jer je trebalo da odmah posle sastanka u Njujorku ode u Španiju. Roditelji su mu uvek bili važni, ali su mu u poslednje vreme dosađivali pričom da treba da se oženi finom zemljakinjom, da konačno dobije decu i nastavi porodičnu lozu. Zato im je rekao da mora u London da bi se pozabavio važnim poslom.

Njegov otac je bio srećan što se Ramon angažovao u porodičnom preduzeću. Ipak, zasmetalo bi mu kad bi znao da je njegov sin otišao u London da se nade sa svojom ljubavnicom Engleskinjom.

Loren je sedela za stolom proučavajući komplikovani ugovor o iznajmljivanju kad joj je zazvonio mobilni. Srce joj je poskočilo jer je na displeju videla Ramonovo ime. Celog dana čekala je taj poziv i sad se osećala kao zaljubljena tinejdžerka.

Mora da razgovara s njim. Još uvek nije prevazišla šok koji je doživela protekle nedelje. Mora što pre da čuje njegov glas da bi bila sigurna u to da ih povezuje nešto više od beznačajne, prolazne avanture.

Kad je pre šest meseci upoznala harizmatičnog Španca u jednom noćnom klubu, prijateljica Ejmi ispričala joj je da je on poznati plejboj, koji uspeva da se izbori s nasrtljivim paparacima.

Ramon joj se veoma dopao pa se, uprkos Ejminim upozorenjima, upustila u aferu s njim. Ni ona nije želela dugu vezu: planirala je da se

~ 3 ~

Foxy

Page 4: Prikrivena osecanja

Zvoncica

usredsredi na karijeru i nije verovala u ljubav. Ipak, nešto ih je privlačilo jedno drugom, a to sigurno nije bio samo odličan seks.

Ramon je izbegavao pitanja o privatnom životu. O njemu je znala samo to da poseduje veliko imanje u vinskoj oblasti Rioha na severu Španije i da je uključen u porodični posao. Uživali su jedno u drugom, ali su rado izlazili u društvo. U poslednje vreme sve više su se zadržavali u Ramonovom penthausu, gde je Loren dolazila kad je on boravio u Londonu.

Osećanja što se tiče, Loren je Ramona držala na odstojanju i nije želela da mu kaže da je zaljubljena u njega.

- Dobar dan, Loren. Loren se naježila od zvuka njegovog glasa. - Ramone! Kako je proteklo putovanje? - Sasvim uspešno. Znaš da se ne zadovoljavam sitnicama, draga -

nasmejao se Ramon. Bilo mu je drago što je ponovo u Londonu i što će provesti neko vreme sa svojom lepom Engleskinjom, čiji je uz držani osmeh skrivao strasnu prirodu.

Proveo je dve nedelje u Americi i često je mislio na Loren, što ga je pomalo nerviralo, i pitao se zašto mu je ona toliko važna. Nikada nijednu ženu nije želeo kao nju, a znao je da i ona isto oseća.

- Rezervisao sam sto u „Vajnu” - rekao je. - Treba nešto da proslavimo.

Srce joj je poskočilo, ali se brzo pribrala. Pošto nikome nije poverila da je trudna, Ramon je očigledno hteo da proslave to što su se upoznali pre šest meseci.

Posmatrala je svilenu kravatu, koju mu je kupila. - Lepo - odgovorila je drhtavim glasom. Sada kad je saznala da je

trudna, bilo joj je još teže da prikrije šta oseća prema njemu. - Videćemo se za tri sata u restoranu - Ramon je prekinuo vezu. Osetila je nalet dobre energije. Mora kazati Ramonu za bebu... Ramonu je Loren nedostajala, ali joj to nije rekao, jer ni u kom

slučaju nije želeo da joj prizna da bi mu ona mogla biti nešto više od ljubavnice.

Smračilo mu se lice kad se setio da je njegovom ocu opet loše, a bolovao je od raka. Budući grof odavno je znao zašto ga otac toliko

~ 4 ~

Foxy

Page 5: Prikrivena osecanja

Zvoncica

nagovara da konačno pronađe odgovarajuću ženu - s naglaskom na „odgovarajuću”.

Jednom prilikom otac je spomenuo Katalinu Kortez, poznatu manekenku, čije su fotografije objavljivali prestižni modni časopisi na naslovnim stranama. Ramon je bio zaljubljen u nju kad mu je bilo osamnaest. Prošle su godine i onda se stari grof setio sinovljeve mladalačke strasti.

Međutim, Ramon je tada naučio lekciju i obećao je sebi da neće ponoviti grešku. Zatekao je Katalinu i njenog ljubavnika na delu i to mu je slomilo srce. Tada je shvatio da je ona bila s njim samo zbog velikog imanja, porodičnog bogatstva i statusa.

Mnogo gore od preljube bilo je saznanje da je razočarao svoju porodicu, jer ga je otac upozoravao na to da je Katalina površna i plahovita.

Loren je prva stigla u restoran, pa ga je sačekala za šankom. Bila je pomalo nervozna, jer nije znala kako će on reagovati na vest da će postati otac. Iako je leđa okrenula ulaznim vratima, osetila je kad je ušao.

Visok, zgodan i samouveren, privlačio je poglede gostiju restorana. Loren je primetila da je atraktivna brineta, koja je sedela nedaleko od nje za šankom, izazovno prekrstila noge pa joj se suknja podigla.

Lorenino srce se popelo u grlo kad joj je prišao. Gledao ju je pravo u oči i činilo se da ne primećuje nikoga oko sebe. Zbog osmeha koji joj je uputio Loren se zaista osećala posebnom i najradije bi mu se bacila oko vrata. Ipak, pribrala se, jer je znala da on ne voli izlive nežnosti na javnom mestu.

- Divno izgledaš, draga - Ramon je odmerio njen uzani crni korset koji je virio ispod strukiranog sakoa, a onda su mu oči odlutale na crvenu minisuknju. - I veoma seksi. Pitam se kako se tvoje kolege advokati koncentrišu na posao pored tebe takve.

- U kancelariji nosim košulje zakopčane do grla - osmehnula se Loren, - Mislila sam da će ti biti drago ako obučem nešto izazovno - taj korset koštao ju je čitavo bogatstvo, ali je vredeo svake pare jer je Ramonov pogled bio pun požude.

- Noć je pred nama i pokazaću ti koliko mi je drago što si tako zanosna - gutao ju je pogledom, a onda ju je obgrlio oko struka i poveo iz bara. - Dođi, čeka nas sto. Gladan sam u svakom smislu.

~ 5 ~

Foxy

Page 6: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Loren se naježila ugledavši iskru u njegovim očima. Ipak, prvo mora da mu kaže da će roditi njegovo dete. Kolena su joj klecala. Kako će on reagovati? Zapravo, ni njoj nije jasno kako se to dogodilo jer je on uvek koristio kondom. Izuzev jednom, ispod tuša.

Nervozno se ugrizla za usnu. O čemu Ramon razmišlja? Nikada nije spominjao zajedničku budućnost, pa iako je bio savršen ljubavnik, nije znala šta oseća prema njoj. S druge strane, pozvao ju je na večeru baš posle šest meseci otkad su zajedno. To bi trebalo nešto da znači.

Loren je naručila bezalkoholni koktel. I inače nije konzumirala alkohol, za razliku od svoje majke, koja se utapala u džinu otkad ih je otac napustio.

Posle nekoliko minuta Ramon je podigao čašu šampanjca da nadravi.

- Nazdravljam još jednom uspešnom širenju Velaskez grupe. Loren je zbunjeno zatreptala. - Oh... da, za firmu Velaskez - čaše su zvecnule, a ona je bila šokirana

jer ničemu drugom nije nazdravio. - Šta si radila tokom protekle dve nedelje? - upitao je. Loren nije znala šta da mu odgovori, jer se silno uspaničila. - Želim nešto da podelim s tobom, a u vezi je s našim jubilejom -

pocrvenela je. - Jubilej? - ponovio je hladno. - Upoznali smo se pre šest meseci. Mislila sam da si me zato

pozvao... - Iskreno, zaboravio sam - namrštio se. Zar je toliko vremena

prošlo? Obično su mu devojke dosadile posle nekoliko nedelja. Ali otkad je upoznao Loren, nije mu palo na um da flertuje s drugom.

Zaboga! Toliko je dugo s njom. Zašto? Valjda zato što je savršena ljubavnica i što nikada nije postavljala preterane zahteve, kao druge partnerke. Pritom nije želela da ga iskoristi, nije insistirala na čestim izlascima na javna mesta. Međutim, ovo...

- Ne marim za bilo kakve jubileje - odbrusio je. Ipak je otvorio poklon, jer je to nalagala pristojnost. Bila je to

prugasta plavo-siva svilena kravata. Loren je umela da odabere, ali to mu ipak nije popravilo raspoloženje.

Kad je podigao oči, primetio je da je ona nervozna. ~ 6 ~

Foxy

Page 7: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Kravata je veoma lepa - usiljeno se osmehnuo. - Hvala ti. - Kao što rekoh, to je sitnica - prošaputala je. Uznemirio se, jer ona nije osoba sklona sentimentalnim gestovima.

A možda je ne poznaje toliko dobro kao što je mislio? Na sreću, prišao im je konobar i servirao hranu. Kad su počeli da

jedu, Ramon je promenio temu pričajući o njujorškom pozorištu. Posle nekoliko zalogaja Loren više nije mogla da jede. Naručila je

čaj od kamilice u pokušaju da potisne mučninu, koju je u njoj izazivao miris Ramonove kafe.

Čest nagon za povraćanjem bio je još jedna potvrda da je trudna. Najradije bi mu sad rekla za bebu, ali njegov grubi ton izbacio ju je iz ravnoteže.

Očigledno mu njihova veza ne znači ništa i to ju je rastužilo. Ipak, pre ili kasnije moraće da mu kaže da će postati otac.

Sve vreme trudila se da bude opuštena. Potom su se odvezli u njegov penthaus. Tek kada su ušli u lift, Ramon ju je privukao sebi.

- Konačno sami - prošaputao je. Miris njenog parfema probudio mu je sva čula. Čežnjivo je spustio usne na njene.

Loren više nije osećala mučninu, strasno je reagovala na njegovu nežnost.

Počeli su da se svlače još u hodniku. Drhteći od strasti, Loren se pitala kako da se odupre Ramonu.

Garderobu su razbacali svuda po stanu. - Nedostajala si mi, draga - promuklo je prošaputao. Odjednom se ukočila odgurnuvši ga od sebe. - Da li sam ti nedostajala ja ili seks sa mnom? - sumnjičavo je

posmatrala kako mu se čelo mršti. - Pa to je isto - odgovorio je nestrpljivo. - Naravno da mi je

nedostajao seks s tobom, dušo, pa ti si mi ljubavnica. Loren je osetila da joj je nestala sva krv iz lica. - E, nisam - odmaknula se za korak i drhtavim rukama obukla je

korset. - Ljubavnica je izdržavana žena, a ja to nisam. Imam stan, posao i finansijski ne zavisim od tebe.

~ 7 ~

Foxy

Page 8: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Kad sam u Londonu, živiš u mom penthausu - podsetio ju je Ramon. Nerviralo ga je to što Loren načinje tu temu, a njemu je u mislima seks.

- Tako je, a zaboravio si da ja idem u kupovinu i nosim tvoja odela na hemijsko čišćenje. To su sitnice, ali učestvujem u troškovima.

Iznervirano je provukao prste kroz kosu. Kako se to desilo da mu ona nosi stvari na pranje? To radi supruga, ne ljubavnica. Kako sad da se bavi ovim koještarijama kad ga požuda gura u njeno naručje?

- Hm... mi samo upražnjavamo seks - pokušao je Ramon da se sabere.

Morao je da prizna da mu je Loren važna, ali to nema veze s ljubavlju. Ona mu je i dalje ljubavnica. I nikada mu neće biti ništa više od toga, jer je njegov životni put određen od trenutka kad se rodio.

Ljubavnica... Ta reč odzvanjala je u Loreninoj glavi. Očigledno je Ramon njihovu vezu doživljavao... pa, drugačije nego ona.

- Ramone, moram da znam kuda sve ovo vodi - odlučno je rekla. Arogantno je podigao obrve i, trudući se da bude duhovit,

odgovorio: - Mislio sam da vodi u krevet. Grizla ga je savest kad je video koliko

je povređena. Sama je to tražila. Najradije bi je privukao sebi i poljubio, ali sad nije pravi trenutak. Večeras je nekako ranjiva. Da nije bolesna? U svakom slučaju, drugačija je. Zašto baš sad želi da zna kuda vodi njihova veza kad su dosad dobro funkcionisali?

- Ramone, budi iskren: možeš li zamisliti našu zajedničku budućnost? Ili sam ja tek jedna u nizu devojaka, koje su prošle kroz tvoj krevet?

Njegovo ćutanje potvrdilo je njene sumnje. - Nikad ti nisam davao lažna obećanja - konačno je progovorio. - U

početku si mi rekla da ti je posao najvažniji i zato sam mislio da i ti želiš seks bez obaveza i velikih očekivanja.

Loren zapravo ništa nije očekivala od njega, a ipak se nadala da će mu nešto značiti ovih šest meseci, koliko su zajedno. Kako je mogla da bude toliko naivna?

Nesvesno je spustila ruku na stomak. Vredno je radila da bi postala advokat, pa se podrazumeva da joj je posao važan. A u narednih osam

~ 8 ~

Foxy

Page 9: Prikrivena osecanja

Zvoncica

meseci obavljaće najvažniji posao za ženu i, kako sad stoje stvari, izgleda da će kroz sve morati da prođe sama.

Srce joj je potmulo tuklo dok je posmatrala Ramonovo lice. - Sve se menja, inače bismo stalno bili na istom mestu. Kako vidiš

budućnost, Ramone? Mislim... - glas joj je podrhtavao. - Jesi li razmišljao o ženidbi?

Nije ovako zamišljao veče u Londonu. To nije Loren koju on poznaje, čiji je jedini cilj zabava, pa i u krevetu. Ramon je pobesneo kad je spomenula brak, ali je hteo da bude iskren prema njoj.

- Moja porodica pripada španskom plemstvu, a naši koreni dosežu do 11. veka - uozbiljio se. - Kao jedinac grofa De Velaskeza, obavezan sam da se venčam sa ženom iz svog društvenog miljea i da dobijem naslednika, koji će produžiti porodičnu lozu.

- Ti si grof? - Loren je bila šokirana. - Kad moj otac umre, naslediću titulu - Ramon je osetio ubod u srcu.

Njegov otac je bio strog i nikada nije pokazivao preteranu naklonost prema sinu, o emocijama se nije pričalo. Ramon je uvek poštovao oca, ali je tek sad shvatio koliko ga voli, pa je namerio da mu ispuni poslednju želju.

Namršteno je posmatrao Loren, jer joj nikad nije dao razlog da pomisli da bi mogla zauzeti trajno mesto u njegovom životu.

Duboko je uzdahnuo. Možda još uvek može da spase ovo veče. - Hajde da ne mislimo na budućnost, nego na sadašnjost - prišao joj

je podignute ruke, jer je hteo da joj skloni kosu s lica. Loren je ustuknula.

- Samo nešto da razjasnimo Ramone: ti ćeš se oženiti... bez obzira na to da li je voliš ili ne... devojkom iz svojih krugova...samo da bi porodici obezbedio muškog naslednika...? Jesam li te dobro razumela. Kipteo je od besa.

- Malopre sam ti sve objasnio: moja je obaveza da nastavim porodičnu lozu. Kad moj otac umre, vratiću se u Španiju da živim na porodičnom imanju Kastel del Toro. I moram da dobijem sina, koji će jednoga dana zauzeti moje mesto.

- Živiš u dvorcu? - Loren se ponadala da je ovo ružan san, iz kojeg će se uskoro probuditi.

~ 9 ~

Foxy

Page 10: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Da li će on ikada poželeti da vidi njihovo dete? Ili će joj, možda, ponuditi novac... da ćuti? Da abortira? Možda će joj kupiti stan da bi mogao da ih posećuje, ali da se ne zna za njihovo vanbračno dete dok mu plemkinja iz Španije ne rodi sina plave krvi?

Tupo je posmatrala Ramona, jer je tek sad shvatila koliko je bezobziran. Igrao je ulogu šarmantnog ljubavnika prećutavši podatak da je plemićki sin. Više nije osećala potrebu da mu spomene bebu. Njemu je potreban naslednik, koji će nastaviti porodičnu lozu, a njeno dete zaslužuje oca, koji ga bezuslovno voli. U ovakvoj situaciji bolje mu je da odrasta bez oca.

- Da li ovaj razgovor ima svrhu? - neočekivano upita Ramon. Srce joj je preskočilo otkucaj. - I ja se to pitam - odgovorila je. - Htela sam da znam na čemu sam i

dobro je što sam načela tu temu. Štošta sam saznala o tebi, a i ti si valjda shvatio da ti nisam ljubavnica - dodala je energično kad je on podrugljivo podigao obrve.

Ramonu je ponovo pogled odlutao na Loren in korset. Obukla se baš seksi, kao svaka dobra ljubavnica. Nasmejao se videvši da je pocrvenela.

- Više od ljubavnice nikada mi nećeš biti, draga. Srce joj se cepalo, ali nije želela da on vidi njene suze. - Idem kući - prošaputala je. - I... više se neću vratiti. Ramon je bio zatečen, a onda je pobesneo. Nikada ga nijedna žena

nije napustila. - Zaboga! Šta očekuješ od mene? Da li bi više volela da sam te

zasipao praznim obećanjima? - nije želeo da ostane bez Loren, ali je neće moliti. Ona mu nije neophodna, dovoljno je plavuša na ovom svetu, koje bi rado uskočile u njegov krevet.

- Ako zaista želiš da odeš, moj vozač će te odvesti - rekao je hladno. - Čim napustiš ovaj stan, završili smo.

- Želim da odem - odgovorila je kad joj je podigao bradu i primorao da ga pogleda u oči. Za trenutak je pomislila da će je poljubiti, ali je on opsovao Odgurnuvši je od sebe.

- Idi i ne vraćaj se! - doviknuo je za Loren, koja je grabila prema liftu.

~ 10 ~

Foxy

Page 11: Prikrivena osecanja

Zvoncica

1. poglavlje

Osamnaest meseci kasnije Loren je ušla u ogromnu prostoriju

londonske kancelarije, u kojoj je radila. Uzdahnula je pogledavši na sat. Odnekud je iskrsnuo Gaj Hadlou.

- Stari gospodin se pita gde si dosad. Želi odmah da te vidi - zlobno se nasmejao. - Kasniš 45 minuta. Jesi li se uspavala? Izgledaš kao da ni trenula nisi.

- Ne tiče te se! Pada sneg i saobraćaj je u haosu - nervozno mu je uzvratila.

Kao jedinac bogatog bankara, Gaj je navikao da dobije sve što poželi. Pošto je uporno odbijala da izađe s njim, upoznala je i njegovu grubu stranu. Neprijateljstvo je pojačala i činjenica da su se oboje borili za višu poziciju u firmi.

Kako da se uspavam, pomisli Loren. Njen desetomesečni sin Mateo upravo je dobio novi zub i probudio ju je u pet sati. Nahranila ga je i presvukla, pa se istuširala, napunila veš-mašinu i oprala posuđe, i konačno je ubacila Matea u automobil i krenula.

Vožnja do obdaništa trajala je mnogo duže nego inače zbog poledice. I sada zaista nije bila raspoložena za Gajeve sarkastične primedbe.

- Znaš li zašto gospodin Gambril želi da razgovara sa mnom? Gaj je slegnuo ramenima. - Pojma nemam. Žao mi je što si danas zakasnila, to će sigurno

smanjiti tvoje šanse za unapređenje. Alister Gambril je bio viši partner i vodio je odeljenje u kojem je

Loren radila. Zaposlenima je uvek postavljao visoke ciljeve i prezirao je one koji kasne. Bacila je tašnu i mantil na sto, pa je odjurila u njegovu kancelariju. Njegova sekretarica je telefonirala i Loren je iskoristila priliku da baci pogled u ogledalo.

Crveni kostim uz koji je obukla belu bluzu zaista je šik i poprilično odudara od sivog februarskog dana. Ipak, Gaj je u pravu. Podočnjaci koje nije prikrila ni šminkom ukazivali su na neprospavanu noć.

Završivši razgovor, sekretarica joj se osmehnula. ~ 11 ~

Foxy

Page 12: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Možete ući, gospodin Gambril vas očekuje. Loren je pokušavala da se priseti svih ugovora koje je završila i

onih na kojima je upravo radila. Da nije napravila grešku, možda se neki klijent požalio? Kupovina novog kompleksa zgrada u ime poznate banke potrajala je nešto duže, jer su se pojavili problemi prilikom transfera sredstava. Možda ju je zbog toga pozvao?

- Ah, Loren, vi ste. Alister Gambril joj se, na njeno iznenađenje, obradovao. Međutim,

noge su joj se odsekle kad je ugledala poznatu siluetu koja se polako okrenula prema njoj.

Arogantno ju je odmerio od glave do pete. Ovo nije istina, pomislila je. Nemoguće je da je to Ramon.

- Loren, želim da vas upoznam s našim novim klijentom, gospodinom Ramonom Velaskezom - Alister nije primetio koliko je Loren šokirana. - Ramone, ovo je Loren Mejtlend, jedan od naših najboljih advokata.

Srce joj je udaralo kao ludo. Treba li da kaže da klijenta poznaje? Zamalo se histerično nasmejala. Bilo bi preterano reći da ga poznaje. Ali šta drugo da kaže? Da su ona i Ramon bili u vezi? A ne, bila je to avantura.

Konačno je progovorila: - Gospodine Velaskez... - Zanemarite formalnosti, obraćajte mi se imenom Ramon. Njegov glas bio je baš onakav kakvog ga se sećala: dubok,

melodičan i pomalo grub, što je bilo neverovatno seksi. Ljubazno ga je pogledala.

Mati je nasledio njegove oči, pomislila je. Kad joj je babica spustila dete u naručje, u njemu je prepoznala Ramona. Iako je to priželjkivala, nije verovala da će ga ikada više sresti. Sad je osećala... svašta.

- Drago mi je što smo se upoznali, Loren. Naježila se kad ga je čula da izgovara njeno ime. Pocrvenela je, a što

je još gore, osetila je da su joj bradavice očvrsnule. Da nije nekako saznao za Matea? Očajnički je pogledala Alistera. U

PGH svi su znali da ona ima sina. Možda je njen šef rekao Ramonu da je okasnila zbog malog sina?

~ 12 ~

Foxy

Page 13: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Setila se da je Alister predstavio Ramona kao novog klijenta. Dakle, nije došao zbog Matea. U svakom slučaju, Ramon je znao da ona tu radi, pa to nije slučajnost.

Šta li želi? U Alisterovom prisustvu bolje je da igra Ramonovu igru. Ponos i profesionalnost bili su njeno glavno oružje protiv Ramonovog šarma i zato se usiljeno nasmejala i pružila ruku.

- Takođe, Ramone. Dobro ga je odmerila. Malo je ostario, oko njegovih očiju

primećivala je sitne bore, a aristokratske crte lica bile su mnogo strože. Čak mu je i kosa kraća, pa više ne izgleda kao plejboj, nego kao ozbiljan poslovni čovek.

Pre godinu dana iz novina je saznala da mu je otac umro. Ramon je sad predsedavajući Velaskez grupe, vlasnik nepreglednih vinograda, banke i lanca hotela s pet zvezdica, razbacanih po čitavom svetu. U međuvremenu je dobio grofovsku titulu. Kad su se rukovali, snažno joj je stisnuo ruku i Loren više nije mogla da sastavi jasnu misao.

Ramon ju je pogledao. Čim je osetio njenu blizinu, poželeo ju je isto onako kao pre osamnaest meseci.

Na sebi je imala crveni kostim, kao i poslednje večeri kad su se videli, samo što je sad, umesto crnog korseta, nosila belu bluzu zakopčanu do grla. Po meri krojeni sako naglašavao je uzani struk, a kratka suknja i crne cipele na visoke potpetice isticale su njene duge noge. Pitao se da li još uvek nosi čarape s halterima...

Pribrao se, ali pogledom je još uvek lutao po njenom telu. Podigla je tamnoplavu kosu otkrivši lice. Nije mu bilo jasno šta ga toliko privlači na njoj, Izlazio je s mnogim lepim ženama, a ipak je ona ostavila na njega najdublji utisak.

U poslednjih godinu i po dana nije imao vremena da tuguje za ocem, jer je odmah preuzeo firmu i brigu o majci i sestrama. Iako je bio veoma zauzet, često je mislio na Loren. Nije mogao da je zaboravi i njegova čežnja pretvorila se u frustraciju.

Sad se vratio u London da bi započeo novi projekat. To je bila idealna prilika da vidi Loren i da se konačno odredi prema njoj.

- Sedite, Ramone, treba da porazgovaramo - obratio mu se Alister, ne primećujući koliko je atmosfera napeta.

Loren je pokušala da se oslobodi stiska njegove ruke, ali on ju je čvrsto držao.

~ 13 ~

Foxy

Page 14: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Ramon je shvatio da njegova želja za ovom ženom nikada nije nestala. Još uvek mu je veoma poželjna... Upravo je zamislio scenu: sami su u kancelariji, ona leži na radnom stolu i obgrlila ga je nogama...

Bio je besan kad ga je napustila pre godinu i po dana. Zakleo se da će je zaboraviti, ali mu to nije pošlo za rukom. Izraz njenog lica i drhtava ruka otkrivali su da i ona gaji izvesna osećanja prema njemu.

- Pročitao sam vaš ugovor - dodao je Alister. - Ako sam dobro razumeo, želite da kupite neke objekte i da tražite dozvolu za izgradnju vinskih podruma.

Ramon je klimnuo glavom. - Tako je. Želim da otvorim dva ili tri podruma i već sam dobio listu

lokala od prodavaca nekretnina. Sad mi treba advokat, koji se bavi nekretninama i trgovinom - okrenuo je glavu pogledavši Loren. - To znači da ste mi vi potrebni, Loren. Čuo sam da ste specijalista za gradsko i prostorno planiranje i mislim da biste me vi najbolje posavetovali ukoliko naletim na problem.

Ramon želi da radi sa mnom? Loren je bila iznenađena. - U našoj firmi radi tridesetak advokata koji se bave nekretninama i

trgovinom, a mnogi od njih iskusniji su i kvalifikovaniji od mene... i oni bi vas sigurno odlično savetovali i sigurna sam... da bi udovoljili vašim zahtevima - pogledala je Alistera.

Ramon je prevrnuo očima. - Čitao sam izveštaje u vezi s nekim ugovorima koje ste vi zaključili

i priznajem da sam oduševljen vašim radom - usprotivio se. - Osim toga, iz vašeg CV saznao sam da tečno govorite španski.

Za ovo poslednje nije mu bila potrebna radna biografija, to je već znao. I pre nego što je mogla da mu odgovori, Ramon se okrenuo Alisteru.

- Ako sam dobro informisan, vaši advokati dolaze u klijentovu firmu da rade iz “baze”?

Alister je zadovoljno potvrdio. - Tako je, ali ne nude to sve advokatske kancelarije. Zato nas

angažuju mnogi vlasnici firmi čija su sedišta van Londona. - To, dakle, znači da bi Loren radila do kraja projekta isključivo za

Velaskez grupu? - upitao je Ramon. - Slažete li se s tim, Loren? Iskra u njegovim očima otkrila je da joj on čita misli.

~ 14 ~

Foxy

Page 15: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Želudac joj se stisnuo i najradije bi vrisnula da se ne slaže s tim. Zar da radi za njega i da provode dane zajedno... pa kako će ga sprečiti da sazna za njihovog sina? Opet je osetila potrebu da pobegne glavom bez obzira, ali sigurno bi izgubila posao... Zato se nije pomerila.

- Loren je veoma angažovana i učiniće sve što treba da budete zadovoljni - reče Alister.

- Drago mi je što to čujem. Obuzela ju je panika i odlučila je da će kasnije razgovarati sa šefom.

Ali kako da mu objasni da ne želi da radi s bogatim i uticajnim novim klijentom? Moraće dobro da se pripremi na taj razgovor.

- Naravno, učiniću sve da posao što pre zavšim. Zaboleo ju je njegov osmeh, jer joj je Ramon užasno nedostajao. - Nadam se da ću ovog leta otvoriti bar jedan vinski podrum -

nastavio je. - Zato treba da se koncentrišete na ovaj projekat. Radićemo zajedno ovde, u Londonu, pa ću odvojiti jednu kancelariju za vas.

- Mislim da bi bolje bilo da ostanem ovde, u PGH, zato što trenutno radim i s drugim klijentima...

- Njih ćemo poveriti vašim kolegama, Loren, ne brinite - ubacio se Alister.

Očigledno je želeo da ona radi samo za Ramona, jer će taj posao kancelariji doneti mnogo novca.

- Odmah ću sačiniti ugovor da bi vam Loren bila što pre na raspolaganju.

- Baš ste profesionalni - laskao je grof. Ramonov zadovoljni glas još više je uznemirio zabrinutu Loren.

Znala je da ne sme da se pobuni, jer bi to bio kraj njene karijere. U svetlu mogućeg napredovanja, ovo je bila odlična prilika da dokaže koliko je sposobna, a nova pozicija značila je i veću platu. Novac joj je bio preko potreban.

Ipak, sve vreme mučio ju je osećaj da ovo nije slučajnost. Zašto ju je Ramon angažovao? Šta hoće od nje?

- Ovde su sve pojedinosti o placu koji me interesuje. Možete li to pogledati u toku prepodneva da bismo popričali o svemu za ručkom? - predložio je Ramon.

- Predlažem da vam svoja zapažanja pošaljem mejlom - trudila se da zvuči ljubazno. - Ne želim da vam remetim planove.

~ 15 ~

Foxy

Page 16: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Videćemo se onda u „Vajnu” u jedan. Adresa je Kovent Garden - oči su mu se zacaklile, potom je ustao i pružio Alisteru ruku. - Hvala vam što ste mi posvetili vreme i dodelili odličnog advokata, Alistere.

- Bilo mi je zadovoljstvo.

~ 16 ~

Foxy

Page 17: Prikrivena osecanja

Zvoncica

2. poglavlje

Loren je stigla u restoran dva minuta ranije. Ramon je već bio za

šankom i zainteresovano ju je posmatrao kako ostavlja kaput na garderobi.

Opet je podigla kosu i zanosno je izgledala u Šanel kostimu. Dobro joj je pristajala maslinasta boja u kombinaciji sa svilenom žutom košuljom. Prava poslovna žena, pomislio je grof.

Ipak, dobro se sećao i drugačije Loren: strasne devojke, koja je vatreno reagovala na njegove nežnosti. Kad mu je prišla, poželeo je da joj raspusti kosu i da je poljubi kao nekad...

- Ramone - učtivo ga je pozdravila. Ustao je pitajući se zašto mu se nije nasmešila. - Tačna si kao i uvek - rekao je tiho. - Bilo bi neprofesionalno da kasnim na sastanak s klijentom -

odgovorila je. Da li je time htela da kaže da je ovaj susret strogo poslovan?

Zabavljala ga je njena odlučnost da bude ozbiljna. Istovremeno je osetio potrebu da je izbaci iz takta.

- Što nas čeka. Šteta što nije leto, jer bismo mogli da sedimo u bašti, kao nekad. Sećaš li se, Loren?

O, da, sad joj više ne persira. Loren ga je mrko pogledala. Kako je mogla da zaboravi lepe momente sa njim? „Vajn” je bio jedno od njenih omiljenih mesta.

Konobar ih je odveo do stola. - Šta želiš da popiješ? - upitao je Ramon kad su seli. - Mineralnu vodu, molim. A ručala bih ribu s barenim krompirom -

pošto nije uzela predjelo ni desert, nadala se da sastanak neće trajati duže od pola sata.

Čim je konobar otišao, besno je odmerila Ramona. - Šta hoćeš od mene? Nije joj odmah odgovorio. Nekoliko trenutaka posmatrao ju je

podignutih obrva, što ju je još vise razbesnelo. ~ 17 ~

Foxy

Page 18: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Zašto smo ovde? - upitala je. - Znaš ti dobro zašto smo ovde. Želim da razgovaram s novom

saradnicom o poslovnim planovima. Priznajem, lokal sam izabrao iz sentimentalnih razloga. Ovde smo provodili lepe trenutke.

- Ne želim da se prisećam. Oboje smo nastavili svojim putem. Ramon je primetio da ga je Loren s vremena na vreme sasvim

nežno gledala. Iako je pokušavala da deluje hladno, još uvek je vatra tinjala u njoj. I povremeno su je odavale drhtave usne. Ramon je, za početak, bio zadovoljan time što nije ravnodušna.

Loren je odahnula kad je konobar servirao jelo. - Proverila sam objekte za koje si zainteresovan i otkrila gde mogu

da se jave problemi. Objekat u Čenseri Lejnu je pod ingerencijom Zavoda za zaštitu spomenika. Spada u kategoriju dva i potrebna ti je dozvola za gradnju da bi mogao bilo šta da izmeniš. Drugi objekat, u Džermin Stritu može se iznajmiti na određeni period. Razgovarala sam sa čelnicima firme kojoj pripada i možda možemo izdejstvovati produženje roka. A to zavisi od pregovora i tvojih ambicija.

Obrisao je usne salvetom. - Zaista si posvećena poslu. - Pretpostavljam da si me zato angažovao. - Između ostalog - osmehnuo se. - Alister Gambril veoma ceni tvoj

rad i zalaganje, a čujem da ćeš uskoro biti unapredena. Sigurno si vredno radila da bi ostavila dobar utisak na starije partnere.

Da li joj se čini ili je on sarkastičan? Dok su bili u nekakvoj vezi, njen posao bio im je jedini kamen spoticanja. Naime, Ramon je očekivao da će mu ona posvećivati više vremena, a ona to zbog obaveza nije mogla. Nikad nije razumeo koliko joj je važna finansijska nezavisnost, jer mu nije ispričala da je njen otac napustio njenu majku zbog ljubavnice i da im nikada nije finansijski pomagao.

- Da, mnogo radim - i dalje se trudila da bude čelična lejdi. Ramon, naravno, nije znao da ona mora da radi više od ostalih

kolega, jer je samohrana majka. I nije smela da dovede sebe u situaciju u kojoj je bila njena mama.

Na posao u firmi PGH vratila se samo tri meseca po Mateovom rođenju, jer je morala da se dokaže u branši u kojoj vladaju muškarci.

Popila je gutljaj vode.

~ 18 ~

Foxy

Page 19: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Žao mi je zbog tvog oca - rekla je da bi skrenula razgovor na nešto drugo.

Bila je iznenađena kad se raspričao, jer to nije očekivala. - Njegova smrt sve nas je iznenadila, jer su doktori posle uspešne

operacije rekli da postoji velika šansa da se izvuče. Međutim, rak je podmukla bolest, vratio se u još agresivnijem obliku, pa lekari više ništa nisu mogli da učine osim da mu olakšaju bol. Majka je bila van sebe, jer nije mogla da zamisli život bez čoveka s kojim je provela četrdeset godina u braku.

Ramon je bio veoma zabrinut za majku posle očeve smrti. Oduvek je mislio da su njegovi roditelji ušli u brak iz računa, jer je

to bilo povezivanje dve uticajne porodice, a da se iz toga razvila veza, koja je počivala pre svega na prijateljskoj naklonosti i uzajamnom poštovanju. Videvši da je posle očeve smrti njegovoj majci srce gotovo prepuklo od tuge, postalo mu je jasno da je to bila ljubav - ljubav u koju je on sumnjao.

Posmatrajući Ramona, Loren je osetila zatezanje u stomaku. Posle smrti Estebana Velaskeza novine su svakodnevno izveštavale o svemu što radi njegov sin i naslednik, a ti tekstovi bili su ilustrovani mnoštvom fotografija. Najčešće je pominjana Pilar Fernandez, kćerka španskog plemića i poznati top-model. Te fotografije potkrepljivale su Lorenino uverenje da se Ramon nikada neće zainteresovati za svog vanbračnog sina.

- Žao mi je što tvoja majka toliko pati - tiho je rekla. - Možda bi je tvoja ženidba bar malo razveselila? U medijima se pominje tvoja moguća veridba s Pilar Fernandez - dodala je, a on je na to podigao obrve.

- Moja majka bi sigurno bila srećna kad bih se oženio. Otkad je otac umro, smatra da je njena misija da mi pronađe pravu suprugu. To što pišu tabloidi nema veze s realnošću, jer mi je Pilar dobra prijateljica. Naše porodice odavno neguju prijateljske odnose i nikada ne bih prešao tu granicu.

Posmatrao je Lorenine usne. Njegova poruka bila je jasna: dok ne pronađe odgovarajuću plemkinju, uživaće u slobodi i smirivaće svoje telesne potrebe tako što će se viđati s drugim ženama.

~ 19 ~

Foxy

Page 20: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Sve je to sad iza mene, pomislila je Loren. Ni zamisliti nije mogla da on opet želi da bude s njom. U slučaju da je pogrešila, nadala se da će biti dovoljno jaka da mu se odupre.

Osetila je nalet panike. Ramon nije smeo saznati za Matea. Za sve će biti bolje da njegovo rođenje ostane tajna, zauvek.

Konobar je ponovo prišao njihovom stolu. - Može desert? - ponudio je Ramon. - Ne, hvala. - Amerikano i čaj od jasmina, molim. Znači li nešto to što se on seća da je njegova ljubavnica uvek pila čaj

posle jela? Ne, to apsolutno ništa ne znači, samo joj pokazuje da je njegovo pamćenje dobro.

Kad joj je poslužen čaj, otpila je gutljaj. - I, kako si živela otkad smo se rastali? - Ramon ju je ispitivački

posmatrao. - Imaš li sad nekoga, Loren? Samo sina, koji joj toliko ispunjava život da nema mesta za bilo

koga drugog... - To se tebe ne tiče - odbrusila mu je. Loren, dakle, ima partnera. To ga nije iznenadilo, jer tako lepa i

strasna žena teško da je bila sama u proteklih osamnaest meseci. Ali zato ga je začudilo to što mu se ta zamisao nije dopala.

Ramon se zavalio u stolicu. - Taj tip me povreduje. - Šta? Molim? - Loren je bio potreban trenutak da shvati šta je

Ramon rekao. On misli da ona ima momka! - Zašto? - Zato što ti oduzima slobodu. - Ti to sigurno znaš - nasmejala se. - Ipak, osećam da si sama - pre nego što je mogla da reaguje, pružio

je ruku i nežno ju je uhvatio za bradu. - Da je drugačije, ne bi me tako gledala - prstom je prevukao preko njenih usana - a tvoje usne ne bi podrhtavale. Znam da želiš da te ljubim...

- Nije tako... ja... - besno je ustala. Odgurnula je stolicu toliko snažno da su se svi gosti u restoranu okrenuli prema njima.

Duboko je udahnula pokušavajući da se pribere.

~ 20 ~

Foxy

Page 21: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Ne znam kakvu igru igraš - rekla je hladno. - Ali možda treba da te podsetim na činjenicu da se naša afera završila pre godinu i po dana. Iako sad radim za tebe, očekujem da naša veza ostane poslovna. Moj privatni život za tebe je tabu tema, kao i...

- Poljupci? - dodao je nestrpljivo. - Nepodnošljiv si! - ciknula je i, shvativši da konobar stoji tik do nje,

brzo dodala: - Dosta je bilo, idem u kancelariju. - Odvešću te - Ramon je pružio konobaru platnu karticu. - Ali pre

toga pokazaću ti gde ćeš raditi. Loren se nije mnogo razumela u automobile, ali je znala da

Ramonov srebrni sportski model pripada luksuznoj klasi. Kad je sela na suvozačevo mesto, nostalgično se prisetila svog dvoseda, koji je morala da proda da bi kupila vozilo u kojem će voziti dete.

Njen život se sasvim promenio. Nije više bezbrižna, mlada devojka, sad je majka, odgovorna za svoje dete. Ipak, ne bi menjala svoj život, Mateo joj je sve na svetu. Najviše se radovala trenutku kad ode po njega u obdanište i kad je on zagrli i poljubi.

Izgubljena u mislima, nije vodila računa o tome kuda Ramon vozi dok se nisu primakli Marbl Arču. Skrenuo je u Park Lejn.

- Šta ćemo ovde? - upitala je dok je on prolazio kroz kapiju. U toj zgradi je njegov penthaus.

- Ovde je moja kancelarija. Izašli su iz automobila i otišli do lifta. Srce joj je snažno udaralo dok

se prisećala prošlosti. Ramon ju je ljubio u ovom liftu, a onda su se popeli gore, na brzinu svukli i najčešće završili na sofi u dnevnoj sobi.

Loren je toliko jasno u mislima videla njegovo mišićavo telo da je u jednom trenutku sklopila oči u strahu da će joj Ramon pročitati misli. Dok su izlazili iz lifta, ugrizla se za usnu izbegavajući njegov pogled.

- Znači, kancelarija je u stanu u kojem boraviš? - pogledala je niz hodnik primetivši da nema drugih vrata osim onih koja vode u penthaus.

- Tako je. Sve joj je bilo poznato: široki hodnik, iz kojeg se ulazi u brojne

prostorije, okrečene neutralnim tonovima i opremljene modernim nameštajem. Vrata od spavaće sobe bila su širom otvorena. Navrla su sećanja i zahvatila ju je panika.

~ 21 ~

Foxy

Page 22: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Kakva je ovo igra? - upitala je strogo. - Mislila sam da ćeš mi pokazati kancelariju.

- Ovde je - Ramon je otvorio vrata na kraju hodnika i ušao u prostoriju, koja mu je ranije služila kao druga dnevna soba, a sad je opremljena kancelarijskim nameštajem. - Radim u prostoriji pored ove dok ne pronađem odgovarajući lokal za svoju londonsku ispostavu. To će biti tvoj prvi zadatak. Nedavno sam video novu zgradu na Sent Ketrins doku i želim da sklopiš ugovor s njima. Kako je ćutala, nastavio je:

- Moja asistentkinja ostala je u Španiji, a još nisam zaposlio saradnike. Seli će dolaziti ovamo nekoliko puta nedeljno da bi mi pomogla.

- Dakle, ako sam dobro shvatila, ovde ću privremeno raditi - pokušala je Loren da uteši sebe.

Ipak, to može potrajati nedeljama, možda i mesecima, dok se ne presele u nove kancelarije. Moraće da dolazi ovamo svakoga dana i da se svakodnevno suočava sa uspomenama. Kad se prisetila da je Mateo ovde začet, oblio ju je zladan znoj.

Otišla je do prozora s pogledom na Hajd park. Potom se okrenula prema Ramonu.

- Ne mogu ovako - rekla je. - Jednostavnije mi je da dolazim u kancelariju nego ovde. Možemo se čuti telefonom, a redovno ću ti slati mejlove.

Ramon je odmahnuo glavom. - Više bih voleo da radiš ovde. - Zašto? - više nije mogla da se savlada. Bila je šokirana ponovnim

susretom, a boravak u njegovom penthausu počeo je da je guši. I za ručkom se osećala ranjivo, a sad se uplašila da će je ovo okruženje potpuno razotkriti.

Poželela je što pre da izađe s njegove teritorije. Lagano je zakoračio prema njoj. U vazduhu su prštale varnice. - Šta te brine, Loren? - prošaputao je. - Ništa - odgovorila je očajno. - Ne razumem čemu sve ovo, Ramone.

Zašto toliko insistiraš na tome da radim za tebe? Ćutke je nastavio da joj se primiče, a njegov pogled oduzimao joj je

dah.

~ 22 ~

Foxy

Page 23: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Šta hoćeš od mene? - prošaputala je. Srce joj je podivljalo kad ju je obuhvatio oko struka privukavši je uza se.

- Ovo, draga - odgovorio je pre nego što je spustio usne na njene.

~ 23 ~

Foxy

Page 24: Prikrivena osecanja

Zvoncica

3. poglavlje

Ramon je poljupcima ugušio njen protest. Nije bio nežan, ali vrelom

naletu njegove strasti nije mogla da se odupre. Od trenutka kad je ušla u kancelariju svog šefa, sve je varničilo

među njima, a sad je kulminiralo. Gotovo da nije primetila da joj je Ramon raspustio kosu.

Prepustila se požudi. Prošlo je toliko vremena otkad ju je držao u naručju... Instinktivno se privila uz njega.

- Toliko te želim - nežno je šaputao ljubeći joj vrat. Spustila je dlanove na njegova mišićava prsa da bi ga odgurnula.

Ipak, ruke je nisu slušale, odlutale su na njegova ramena dok joj je svlačio sako.

Loren je osetila toplinu njegove ruke kroz tanku tkaninu bluze. Zadržala je dah kad je palcem prevukao preko njene bradavice. Želela je da oseti njegovu kožu, pa mu je raskopčala košulju zavukavši obe ruke pod nju.

Činilo joj je da nije prošlo osamnaest meseci... Zapljusnuo ju je talas vreline kad je shvatila koliko je uzbuđen, pa je zastenjala. Sve vreme ju je stasno ljubio.

Ramon se osećao kao pobednik jer Loren nije mogla da učini ništa drugo osim da se prepusti njegovom milovanju. Nije nameravao prebrzo da postanu jedno, ali se nije bunio kad je shvatio da ga ona silno želi. Sve je bilo kao nekad...

Spretno joj otkopčavši bluzu, povukao je grudnjak naviše i usnama se obrušio na izazovne bradavice. Želeo ju je silno, ovde, na radnom stolu. Lagano joj je zavukao ruku pod suknju. Loren je još uvek nosila čarape s halterima i to ga je još jače uzbudilo.

- Oh, zaboga, draga... moram te imati... sada. Molim te, da... hoću... želim to mišićavo telo..., nije rekla ali je

pomislila. Te reči ponavljale su se kao mantra u Loreninoj glavi. Dugo nije osetila požudu, kao da su ova osećanja iščilela iz nje onoga dana kad su se razišli. A sad je njeno telo čeznulo za ispunjenjem, koje je

~ 24 ~

Foxy

Page 25: Prikrivena osecanja

Zvoncica

samo Ramon mogao da joj pruži. Nestrpljivo je čekala njegovu ruku... tamo gde je tako dugo nije dodirnuo.

Primetila je da je nestrpljiv i nadala se da će biti nežan. Mateovo rođenje...

Mati! Loren se ukočila otvorivši oči. Šta to ona radi? Nekoliko sekundi bila je rastrzana između goruće požude i glasa

razuma, koji joj je govorio da odmah prestane. Ako sad bude vodila ljubav s Ramonom, sve će se iskomplikovati.

- Ne! - uzviknula je odgurnuvši ga. - Ne? - uzvratio je nežno. - Ne razumem. Ima pravo da bude ljut, jer je strasno reagovala na njegove

nežnosti, jasno mu pokazavši da i ona njega želi. Ipak, nije mogla u krevet s njim, jer on ne zna da imaju zajedničko dete.

Duboko je udahnuo. - Oboje znamo da mi neće biti teško da te nagovorim - rekao je

zagledan u njene bradavice, koje su se i dalje ocrtavale iako ih je brzo pokrila bluzom. - Ti kažeš ne, ali tvoje telo kaže da, draga.

- Ovoga puta telo je nadglasano. Ti... uhvatio si me nespremnu. Ne želim te, Ramone.

- Jesi li sigurna u to? Upravo sam shvatio da među nama još uvek plamti vatra. Želim da mi se vratiš, Loren.

Srce joj je poskočilo. Šta to znači? Da želi vezu s njom? Ako je tako, da li će želeti Matea? Možda ipak postoji budućnost za njih?

- Mislila sam da tragaš za odgovarajućom španskom plemkinjom, koja će ti roditi naslednike - podsetila ga je drhtavim glasom. - Zar više nije tako?

Slegnuo je ramenima. - Ne... mislim, da. Neću izbegavati tu porodičnu obavezu, ali za to

ima vremena. Prvo želim da se koncentrišem na sebe, svoje preduzeće i Kastel del Toro. Rano mi je da imam dete, zato ne mislim na brak i bračne obaveze - ponovo je pogledao njene grudi.

Loren je proklinjala svoje telo, jer ju je odavalo. Ramon ipak želi samo seks. Dakle, ništa se nije promenilo. Zar on ne shvata koliko je povređuje time što joj jasno stavlja do znanja da ona dolazi u obzir samo kao ljubavnica, a ne kao njegova supruga?

~ 25 ~

Foxy

Page 26: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Mada, morala je sebi da prizna da joj je pomisao na brak jednako daleka kao i njemu.

U detinjstvu je gledala depresivnu majku, koja je patila što ih je Lorenin otac napustio, I zaklela se da se nikada neće odreći nezavisnosti zbog bilo kog muškarca.

Mnogi parovi žive bez venčanog lista. Ipak, Ramon nije spominjao dugu vezu, želeo je prolaznu aferu. Da nije bilo Matea, možda bi i pristala na to. Ovako...

- Pošto si klijent PGH, ponašala bih se neprofesionalno ukoliko bih se upustila u aferu s tobom - podigla je bradu. - Zato bi najbolje bilo da me neko od mojih kolega zameni. Imamo tridesetak odličnih advokata, veruj mi, nećeš zažaliti.

Gaj Hadlou bi to sigurno prihvatio, deprimirano je pomislila. Moraće da se pravda Alisteru, a to je strašno. Sad može da zaboravi na unapređenje. Ipak, razum joj je govorio da je van svake pameti da radi s Ramonom.

- Razgovaraću sa Alisterom - Loren je otvorila vrata zakoračivši u hodnik, ali ju je Ramon zaustavio rečenicom:

- Šta misliš, kako će Alister Gambril reagovati na vest da želim da raskinem ugovor sa PGH?

- Nećeš to uraditi! - šokirano se okrenula. - Nema razloga za to. Ima i drugih advokata...

- Ja hoću tebe - naglasio je svaki slog. - Naš odnos biće isključivo poslovan čak i ako budeš htela više od toga.

- Ne brini za to - čvrsto je rekla. Nastavio je ne gledajući u nju: - Radiću sa PGH samo ako ti budeš radila na mom projektu. Ako

nećeš, obratiću se drugoj advokatskoj kancelariji, a ti i Alister Gambril sigurno to ne želite - podrugljivo se nasmejao.

Ako kancelarija zbog nje izgubi velikog klijenta, to će značiti kraj njene karijere. U Londonu sigurno više ne bi mogla da nađe posao.

Tupo je gledala Ramona. - Vršiš pritisak na mene, sram te bilo! - Trebalo je da znaš da uvek dobijem ono što želim. Oh, da, znam, gorko je pomislila. Pratio ga je glas bezobzirnog i

netaktičnog poslovnog čoveka. ~ 26 ~

Foxy

Page 27: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Dakle, nema izbora. - Zar ti neće smetati da radiš s nekim ko ne može da te podnese? -

bila je užasno napeta. - Ne - nasmejao se. - Iznenađen sam: kako to da strasno reaguješ na

moje nežnosti, a ne možeš da me podneseš? Možda ne znaš šta želiš, draga?

Dok je pokušavala da smisli odgovor, on je otišao do pisaćeg stola i otvorio fasciklu.

- Ovde su sve potrebne informacije o kompleksu zgrada na Sent Ketrins doku. Želim da odmah sačiniš ugovor o iznajmljivanju prostora. Naravno, ako ostaneš da radiš na ovom projektu - dodao je, jer se ona nije pomerila.

Visoko uzdignute glave otišla je do pisaćeg stola i sela je da pogleda dokumenta.

Ramon se odupro nagonu da skloni Loreni kosu s lica i da je poljubi. Dodao joj je šnalice. - Evo, sigurno su ti potrebne.

- Hvala - odgovorila je ledeno. Posmatrao ju je pokušavajući da ignoriše požudu, koja je tinjala u njemu.

- Danas po podne imam važne sastanke, pa ću verovatno kasno doći.

- Ne zanima me, svakako neću biti tu - mirno ga je pogledala. - Moje radno vreme završava se u pola šest i to se ne može menjati. Poneću dokumenta kući ako je baš potrebno.

Njen odlučni ton probudio je Ramonovu radoznalost. - Sve se može menjati, draga Loren - trudio se da bude srdačan. - Radno vreme ne može! - u isto vreme svakodnevno je odlazila po

Matea u obdanište i neće kasniti ni minut, čak ni po cenu posla. - Znam da si ranije radila do sedam ili osam uveče. Čeka li te neko

kod kuće? Loren je pocrvenela oborivši pogled. - Već smo zaključili da te se moj privatni život ne tiče. - Svašta smo mi zaključili, draga odgovorio je nežno. - Između

ostalog i to da me želiš, iako poričeš. Goreli su joj obrazi i proklinjala je svoju slabost, koja ju je navela na

to da odgovori na njegove strasne poljupce.

~ 27 ~

Foxy

Page 28: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Danas moram da izađem na pola sata. Moja majka dolazi iz Džersija i treba da je dočekam na aerodromu Getvik - uzdahnula je. - Već sam razgovarala sa Alisterom o tome. Nadam se da nemaš ništa protiv.

Ramon ju je podrugljivo pogledao. - Šta mi drugo preostaje? I treba li još nešto da mi kažeš? Srce joj je sišlo u pete. Zna li on za njihovog sina? - Šta... hoćeš time da kažeš? - Samo sam pitao kakve još obaveze imaš. Zašto si toliko nervozna,

Loren? I zašto ne mogu da se otmem utisku da nešto kriješ? Bila joj je potrebna velika snaga da ga pogleda u oči. - Pojma nemam o čemu pričaš, ništa ne krijem. - Lažeš! Glumiš da te više ne privlačim - nagnuo se prema njoj. -

Draga, oči te odaju - potom je strasno prislonio usne na njene. Sekund kasnije opet se podrugljivo nasmejao, pa se uputio prema

vratima. - Videćemo se kasnije. Smirila se tek kad je s majkom i sinom ušla u stan. - Mislim da će Mateo prohodati pre prvog rođendana. Pogledaj

kako ima dobru ravnotežu. Loren je skrenula pogled s lap-topa i nasmejala se majci, koja je

klečala na podu i igrala se sa unukom. - Čini mi se da je napredniji od dece njegovog uzrasta. - Naravno - Frensis Mejtlend je ozareno gledala svog unuka. - Ti si

kao beba bila oprezna i tek si s jedanaest meseci počela da puziš, što znači da nije na tebe. Očigledno je to nasledio od o... - postiđeno je ućutala.

- Od oca - Loren je završila rečenicu. - Slobodno reci, mama. - Ma, smešno je da pričam o njegovom ocu kad mu ni ime ne znam.

Bilo bi mi draže da ga ne kriješ. Loren je potisnula uzdah. - Mama, pričala sam ti o njemu. On je plejboj, bila je to kratka,

prolazna afera. Kad sam saznala da sam trudna, znala sam da on neće želeti dete i zato mu ništa nisam rekla.

~ 28 ~

Foxy

Page 29: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Nije dobro što moraš toliko da radiš da bi Matea sama podizala. Treba više vremena da provodiš s njim, jer brzo raste...

Loren je energično odmahnula glavom. - Nikada neću tražiti novac od njegovog oca. Ja sam odlučila da ga

rodim i zato sam sama odgovorna. Pružiću mu sve što mu treba - posmatrala je Matea. - Danas posle podne ništa nije jeo. Nekako je drugačiji, pomalo je usporen. Mislim da neću otići večeras na proslavu.

Frensis je podigla malenog u naručje. - Dobro mu je. Ne smeš da propustiš bal na Dan zaljubljenih. Mislila

sam da je to najvažnija proslava u PGH tokom godine? - Da, jeste - potvrdila je Loren. Supruga Alistera Gambila

organizovala je bal svake godine za personal i najvažniju klijentelu, a deo prihoda obavezno je uplaćivala u dobrotvorne svrhe.

Pošto još nije raščistila sa sobom povodom ponovnog susreta s Ramonom, Loren nije bila raspoložena za druženje. Ali znala je da treba da ode.

- Možda ću nakratko otići i brzo ću se vratiti. Neću tamo prenoćiti iako je obezbeđen smeštaj za sve zvanice u hotelu gde se održava bal.

- To je samo jedna noć - usprotivila se njena majka. - Zar smatraš da ne mogu da pričuvam svog unuka?

- Znam da možeš, mama, ali ... - Loren je ućutala. - Ko zna, možda ćeš se baš večeras zaljubiti u nekog atraktivnog

stranca? - O, mama, neću! - branila se Loren pritiskajući taster da pošalje

izveštaj Ramonu. - Naučila sam lekciju u vezi sa strancima. Veliki luster savršeno je osvetljavao balsku salu. Loren je odbila

čašu šampanjca, koju joj je ponudio konobar, pa se uputila prema starijim partnerima. U crnoj svilenoj haljini bila je i privlačna i elegantna.

Prijalo joj je to što je ponovo mogla da se dotera. Laskali su joj zadivljeni pogledi kolega. Ipak, u mnoštvu je ugledala poznato lice...

Šta, zaboga, Ramon ovde radi? - Ah, Loren, lepo je što ste uspeli da dođete - dobacio joj je Alister.

~ 29 ~

Foxy

Page 30: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Dobro veče - prisilila je sebe da se nasmeje i da pogleda Ramona. Srce joj je divljački tuklo.

- A, da, vi se poznajete - Alister se namrštio. - Iznenađen sam time što niste pozvali Ramona. On je novi u našem gradu. Osim toga, znate da na ovaj bal pozivamo svoje klijente.

- Ja... - osetila je da je obliva crvenilo. - I Loren me je pozvala - uskočio je Ramon. - Morao sam da je

odbijem zbog nekog sastanka, ali je on otkazan baš kad ste me vi pozvali, Alistere, pa sam ipak došao.

Alisterovo lice se razvedrilo. - Ah, lepo! Ramon mi je upravo rekao da ne poznaje naše goste.

Sigurno ćete ga upoznati s njima, zar ne, Loren? - Da, vrlo rado - procedila je Loren. Znala je da treba da bude

zahvalna Ramonu što ju je spasao. Naravno, on je znao da ga ona namerno nije pozvala, pa ju je njegov samoživi osmeh dovodio do ludila.

- Radujem se tvom društvu, draga - oči su mu se zacaklile čim su se odmaknuli od grupe. - Dođi, uzećemo piće.

- Otkud to da si novi u gradu? Alister ne zna da si ovde spavao sa svakom ženom od 18 do 60 godina, zar ne? - naježila se od njegovog osmeha. - Treba li da ti vežem ruke dok te upoznajem sa gošćama? - sarkastično je upitala.

- Iskren da budem, više bih voleo da me vežeš u drugoj situaciji, draga - odgovorio je. - Ali pošto nismo sami, zadovoljiću se time što nudiš.

- Ti, arogantni...! - u trenutku kad je pokušala da ga se reši, povukao ju je na podijum za ples i obavio obe ruke oko njenog struka.

- Opusti se - osetila je njegov topli dah na obrazu kad ju je privukao sebi. - Ranije si volela da plešeš sa mnom.

Da, to je bilo nekad kad sam umišljala da ti nešto značim, pomislila je utučeno. Potiskivanje osećanja nije bio Lorenin jedini problem. Sve njene kolege znale su da ima dete, pa je postojala realna šansa da je neko upita za sina. Možda bi trebalo da plešem čitave večeri s njim. Tako nam se niko neće obratiti.

Ramon je udisao njen miris. Bože, kako je lepa! Spustio je ruku na njenu zadnjicu i privukao ju je uza se da bi osetila koliko je uzbuđen.

~ 30 ~

Foxy

Page 31: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Najradije bi je podigao u naručje i odneo gore, u sobu. Ipak, brzo se pribrao.

- Hoćeš li nešto da popiješ? - upitao ju je kasnije. Loren je podigla glavu pogledavši ga pravo u oči. Potpuno se

opustila. Pojma nije imala koliko su dugo plesali, jer je do nje dopirao samo miris njegovog losiona i njegovi otkucaji srca.

Pao joj je na pamet trenutak kad je prvi put osetila otkucaje srca svoje bebe...

Loren se ugrizla za usnu i skrenula je pogled u stranu. Često se proteklih nekoliko meseci pitala da li je pogrešila. Želela je da postupi ispravno, a prećutala je Ramonu istinu. Možda bi Ramon Matea ipak voleo...

Trgnuvši se iz misli, pogledala je oko sebe i shvatila da je kolege radoznalo posmatraju. Nikakvo čudo kad se privila uz jednog od najznačajnijih klijenata njihove kancelarije. Gaj Hadlou se podrugljivo nasmejao.

- Mislim da sam te previše prisvojila - rekla je uštogljeno. - Ne žalim se, draga - njegov osmeh govorio je više od reči. Tačno je

znao da je može imati kad god poželi. Morala je da pobegne odavde pre nego što od sebe napravi budalu. - Boli me glava. Molim te, izvini - okrenula se pre nego što je on

mogao bilo šta da kaže. Požurila je kroz salu. Htela je da bude sama. Pritisnula je dugme za

peti sprat i pre nego što su se vrata zatvorila Gaj Hadlou je uleteo u lift. - Već ideš u krevet, Loren? - upitao ju je privlačeći je sebi. Pribio ju je uza zid lifta. - Moram da te pitam: u čiji krevet odlaziš? Hoćeš li spavati sa onim

španskim plejbojem? Jasno mi je zašto je Alister tebe izabrao. Šta si uradila? Jesi li nešto obećala Ramonu?

Loren mu je udarila šamar, od kojeg je ovaj ustuknuo i besno stisnuo usne.

- Ti si đubre, Loren! Samo ja smem da kažem ono što svi misle. - To nije istina - pozlilo joj je koliko se postidela. Kad se lift zaustavio na petom spratu, pokušala je da odgurne Gaja,

ali ju je on snažno uhvatio za ruke.

~ 31 ~

Foxy

Page 32: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Pa ti si laka žena, zar ne, Loren? - dahtao je. Na njeno iznenađenje, pritisnuo je dugme da se vrata ne bi otvorila.

Očigledno je bio pijan. Dok je Loren razmišljala kako da se izvuče iz ove situacije, on joj je pomerio bretelu s ramena.

- Gaje, ostavi me na miru! - panika je odzvanjala u njenom glasu. - Želim te mnogo duže nego Velaskez - šaputao je. Sve joj se smučilo kad je Gaj prstima posegnuo za njenom dojkom.

Ipak, uspela je da se oslobodi i da pokrene lift. Čim su se vrata otvorila, izletela je u hodnik - i tamo se sudarila... s nekim.

~ 32 ~

Foxy

Page 33: Prikrivena osecanja

Zvoncica

4. poglavlje

- Loren? Šta se dešava? Primetivši Lorenino izbezmljeno lice i crvene otiske prstiju na

njenim nadlakticama, Ramon je pogledao čoveka, koji je bio naslonjen na zid lifta.

Loren ni reč nije rekla, samo je odmahivala glavom. U Ramonu je rastao bes. I sam je bio iznenađen time što je osetio

potrebu da je zaštiti. Najradije bi je zagrlio da je uteši, ali prvo je morao da se pobrine za tog kretena u liftu.

- Samo trenutak, draga - rekao je nežno - moram nešto da obavim. - Ramone, šta to radiš? - uzviknula je zgroženo, videvši da je Ramon

uhvatio Gaja za revere sakoa. - Ne smeš da ga udariš, pijan je. - I to opravdava njegovo ponašanje? - Nije tako mislio - procedila je ne znajući zašto brani tog kretena. -

Pogledaj ga, jedva stoji na nogama. Ramon se namrštio pa je pustio Gaja. - Nestani, budalo - besno je naredio. - I ubuduće se drži podalje od

gospođice Mejtland ako ne želiš probleme. Gaj se zateturao niz hodnik. Loren je prekrstila ruke, jer se sva

tresla. - Evo - Ramon je skinuo sako i, prebacivši ga preko njenih ramena,

ponovo ju je uveo u lift. - Bila sam na svom spratu - rekla je tiho kad je lift krenuo gore. -

Kuda ćemo? - Potrebno ti je piće, a ja imam bocu brendija u sobi. Osim ako ne

želiš ponovo u bar. Loren se stresla pomislivši na gužvu u sali. Ipak, nije mogla da

rizikuje da ostane sama s Ramonom, ne zato što ga se plašila, već zato što nije verovala sebi.

Kad se lift zaustavio, pratila ga je kroz hodnik. Za razliku od nje, on nije imao malu, skromnu sobu već veliki, luksuzno opremljen apartman. Sela je na kožnu sofu, a on im je nasuo piće.

~ 33 ~

Foxy

Page 34: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Izvoli, ovo će ti vratiti boju u lice. Iako inače ne pije alkohol, otpila je gutljaj brendija i stresla se. - Šta se desilo u liftu? - namrštio se. - Trebalo je da nokautiram tog

kretena. - Gaj je samo... povređen... Milion puta me je pozvao da izađemo i

svaki put sam ga odbila. S druge strane, on je možda u pravu. Ramon ju je čudno pogledao. - Šta si time htela da kažeš? - Rekao mi je da svi u PGH misle da me nisi izabrao zbog stručnosti

- zvučala je ogorčeno. - Naravno, u firmi je nekoliko kolega kvalifikovanijih od mene i s mnogo više iskustva. Zato smatraju da sam te kao klijenta dobila preko kreveta.

- Alister Gambril je rekao da si najbolja za ovaj posao. Prijalo joj je da što čuje. - I sam znaš koliko su tračevi moćni - ustala je. - A to što smo plesali

čitave večeri sigurno će potkrepiti kuloarske priče. Ne možemo ljudima zatvoriti usta, a za sve si ti kriv. Zašto si morao da se vratiš, Ramone?

- Zato što nisam mogao drugačije, Loren! Pokušao sam da te zaboravim, ali uzalud. Noćima nisi izlazila iz mojih misli. Čak i na očevoj sahrani poželeo sam da si uz mene.

Ramon joj je prišao sasvim blizu, nije je dodirnuo, ali je njeno srce divljački tuklo.

- Molim te, ostavi me na miru - rekla je drhtavim glasom kad ju je privukao sebi.

- Draga, učinio bih to istog trena kad bih znao da si iskrena. Ali razotkriva te govor tela, zar ne vidiš? - obe ruke položio je na njene grudi smejući se, jer su joj se istog trena bradavice uspravile.

Loren se zbunjeno pitala zašto joj se on ne gadi, kao što joj se gadi Gaj. Ali Ramon nije pijana budala, nego iskusan ljubavnik, i moja velika ljubav, priznala je sebi.

Poželela je da je privuče uza se i da je nikada više ne pusti. Osetila je da se on uzdržava i shvatila je da zapravo njoj prepušta

odluku o tome hoće li spavati s njim ili će se odreći tog zadovoljstva. Postiđeno je priznala sebi da ga silno želi. Htela je da vodi ljubav s njim, da mu se prepusti...

~ 34 ~

Foxy

Page 35: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Lagano je spustio usne na njen obraz. Zatvorila je oči, tiho uzdahnuvši. Konačno, zagrlila ga je oko vrata i poljubila.

Ramon je gubio kontrolu. - Hm... draga, da li to zaista želiš? Nije odgovorila, ali se jače privila uz njega. Ljubio joj je vrat, dekolte... Loren je osetila jezu od tih vrelih

poljubaca. Šakama joj je masirao grudi dok nije zastenjala. - Nikada nijednu ženu nisam poželeo kao tebe - otelo mu se. Drhtavim prstima svukla je košulju s njegovih ramena. Osećala je

da gori od uzbuđenja dok mu je otkopčavala kaiš na pantalonama. Bio je toliko uzbuđen da više nije mogao da se kontroliše. Dahćući,

raskopčao je njenu haljinu, koja je skliznula na pod i Loren je ostala pred njim samo u čarapama s halterima i svilenim gaćicama. Dok je svlačio te poslednje ostatke s nje, gledao ju. je pravo u oči.

- Dušo, osećamo isto - dodirnuo joj je butine - uzbuđena si koliko i ja.

Loren nije to poricala. Ramon joj je toliko nedostajao, toliko je čeznula za njim da više nije imala snage da se opire. Iako joj je u trenu prošla kroz glavu misao: Da lije pogrešno da ovu noć provedem s njim?, pod Ramonovim nežnim dodirima brzo ju je odgurnula.

Kleknuo je pred njom zagnjurivši lice u njeno međunožje. Loren mu se ponudila široko razmaknuvši noge i snažno pritiskajući njegovu glavu, jer ju je izbezumljivao. Gotovo je izgubila razum.

- Oh... molim te... nastavi... jače... - preplavili su je vreli talasi požude i osetila je da joj se jeza penje uz kičmu. Gorela je od struka naniže.

- Reci mi, draga, šta želiš? - šaputao je. - Želim tebe... celog. Podigao ju je u naručje i odneo u krevet u

spavaćoj sobi. Za tren oka bio je nag, sve vreme gledajući uzbuđenu Loren.

Potom ju je privukao bliže sebi razmičući joj butine. Dok je navlačio kondom, Loren je sklopljenih očiju iščekivala. Silovito je prodro u nju.

- Toliko si mi nedostajala - dahtao je, a ona ge je snažno obgrlila nogama oko struka.

Nalet iskrenosti Loren je jedva zaustavila, a htela je da kaže: I ti si meni nedostajao, bez tebe se osećam praznom, nisam vodila ljubav otkad si otišao. Treba da znaš da imaš sina... Ipak je sve to zatomila u dnu duše.

~ 35 ~

Foxy

Page 36: Prikrivena osecanja

Zvoncica

U ovom trenutku želela je da se opusti i da se potpuno preda jedinom čoveku do koga joj je stalo.

Brzo su uskladili ritam prepuštajući se nagonu. Nešto animalno probudilo se u oboma, pa su na momente bili grubi jedno prema drugom.

Neopisiva osećanja Ramon je budio u ženi pod sobom. Svaki udar izazivao je u njoj sve jače uzbuđenje, a njegove usne na njenim bradavicama pokretale su svaki njen nerv. Mislila je da će izludeti od sreće.

Napola spuštenih kapaka gledala je ta široka ramena i mišićave grudi, na kojima su se presijavale graške znoja.

Onda ju je uhvatio za guzu i, pridigavši njene bokove, jače se zario u nju. Loren je bila vrela, željna i seksi. Ćutke je pratio njene zahteve, jer se prisećao koliko je zanosna kad dostiže vrhunac. Znao je da će Loren uskoro vrisnuti od zadovoljstva. U tih nekoliko trenutaka dok ju je posmatrao kako je preplavljuju orgazmički talasi, prošlo mu je kroz glavu da ovakvu ženu već godinu i po nije imao u krevetu. Loren je okrenula glavu u stranu krijući suze. Za nju je ovo bilo duboko emotivno iskustvo, a za njega samo seks. To ju je rastužilo.

Pošto je i on doživeo vrhunac, tišinu u prostoriji remetilo je samo isprekidano disanje, koje se postepeno stišavalo. Bilo mu je teško da ispusti Loren iz zagrljaja. Ipak, skotrljao se na krevet pored nje primetivši da je gotovo zaspala.

- Dođi, ovako je bolje - privukao je njenu glavu na svoje rame. - Moram u svoju sobu - prošaputala je. - Tako sam umorna... - Znam, dušo, da si umorna, ali ostani ovde sa mnom, molim te. Ramon je isključio svetio i zadovoljno se osmehnuo u tami. Seks je

bio bolji nego ikada. Dugo se nije osećao ovako dobro. Zbog projekta će ostati još nekoliko nedelja u Londonu, ali je sebi te

noći obećao da će redovno posećivati Loren. Loren se probudila pred zoru. Prepalavili su je stid, griža savesti i

druge emocije kad je okrenula glavu i ugledala Ramona kraj sebe. Crte njegovog lica bile su blage u snu, a duge, guste trepavice podsetile su je na Matea.

~ 36 ~

Foxy

Page 37: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Kako je mogla da bude toliko glupa? Provela je noć s Ramonom i sada će on pomisliti da ona opet želi da mu bude ljubavnica.

Uspaničila se jer je shvatila kolike su sad šanse da on sazna za Matea.

Daće otkaz u PGH i napustiće London u nadi da Ramon nikada neće saznati da ima sina.

A onda joj je proradila savest: ne srne to učiniti svom dečaku, greh bi bio menjati njegove navike zbog majčinih grešaka iz prošlosti. Ne sme pobeći iz Londona. S druge strane, Ramon ima pravo da zna, treba da zna da ima sina.

Uplašila se kad joj je zazvonio mobilni. Požurila je u dnevnu sobu da se javi pre nego što se Ramon probudi. Nasmejala se ugledavši majčino ime na displeju, jer je znala da se Mateo uvek budi u cik zore.

- Mama? Da li je Mati odavno budan? - O, Loren... - Frensisin glas je podrhtavao. - Nije mu dobro. - Molim...? - Loren je osetila stezanje u grudima. - Šta mu je? - On... dobro je spavao. Međutim... probudio me je nekakav čudan

zvuk. Nije to bio plač, nego... kao gušenje. Odmah sam otišla u njegovu sobu - nastavila je Frensis. - I... učinilo mi se da ima napad. Odmah sam pozvala Hitnu pomoć. Doktor je ovde, odvešće ga u bolnicu.

- Odmah dolazim - Loren je bacila telefon. Njene stvari bile su razbacane po podu. Postiđeno se prisećala protekle noći dok je njeno dete... užas!

Navrat-nanos se obukla i nekoliko minuta kasnije odjavila se iz hotela.

Na parkingu je naletela na Alistera Gambrila, koji je upravo pošao na partiju golfa.

- Oh, Loren, pa vi ste poranili - namrštio se. - Da li je sve u redu? - Mati je bolestan, moram da požurim - doviknula je preko ramena. Nekoliko sati kasnije Ramon je vozio po ulicama severnog

londonskog kvarta. Loren je rano otišla, jer joj je sin bolestan - te reci Alistera Gambrila

odzvanjale su mu u glavi. Njen sin! Loren ima dete? Zaboga! To nije mogao da zamisli. KO je otac tom detetu? Želeo je objašnjenje, a njen

~ 37 ~

Foxy

Page 38: Prikrivena osecanja

Zvoncica

mobilni je isključen. Sa svakim uzaludnim pozivom bes je rastao u njemu...

Kasno popodne sve je izgledalo drugačije u stanu u kojem je Loren živela sa svojim sinom.

- Još ne mogu da shvatim da je Mati jutros bio u bolnici - odmahivala je Loren glavom gledajući dečaka kako se igra na tepihu. - Sad izgleda mnogo bolje...

- Bolje nego ti - reče njena majka. - Još uvek si bleda kao kreč. - Brinula sam, mama. Pomisao na to da bi Matiju moglo da se desi

nešto ozbiljno, ispunjava me stahom. Osim toga, osećala sam se loše, jer sam otišla na taj glupi bal iako sam slutila da mu nije dobro.

- Doktor je rekao da febrilne konvulzije nisu neobične u tom uzrastu - podsetila ju je majka. - Mateo ima zapaljenje krajnika, a antibiotik će to rešiti za nekoliko dana.

- Znam, ali još uvek sam uznemirena. Proganja me čudan osećaj. Ne bih preživela da je... - Loren je podigla dečaka u naručje. - Toliko te volim, dušo mamina.

Zaklecala su joj kolena, pa je sela na sofu. Od jutros je boli glava, a tableta joj nije pomogla. Sad je boli i grlo. Verovatno je usput pokupila neki virus.

U sledećem trenutku oglasilo se zvono na ulaznim vratima. - To je sigurno moj taksi - reče njena majka. - Da li si sigurna da ćeš

moći sama? - Naravno da hoću, mama - uveravala ju je Loren. - Nemoj više

odlagati to krstarenje. I kreni, zaboga, ako planiraš da se sutra ukrcaš u Sautemptonu.

Loren se iscrpljeno zavalila u fotelju milujući Mateovu kosu. Čula je glasove iz hodnika, a onda je ugledala majku iza koje je izvirivao visoki muškarac. Ramon! Njegove tamne oči šetale su sa nje do dečaka i natrag.

~ 38 ~

Foxy

Page 39: Prikrivena osecanja

Zvoncica

5. poglavlje

- Loren... gospodin Velsakez kaže da je tvoj klijent... - Fransis je

ućutala. Zavladala je napeta tišina. Loren je zurila u Ramona. Uprkos

tamnom tenu, bio je bled. Činilo se da je prvo bio šokiran, a onda ga je obuzeo bes.

- Dakle, tačno je... imaš dete - glas mu je bio grub i hrapav. Ponovo je zavladala tišina. - To je... moj sin - dodao je konačno.

Nije to bilo pitanje, već tvrdnja. Sličnost između oca i sina bila je toliko očigledna da je Loren mogla samo da klimne glavom.

Ramon je nešto opsovao na španskom. - I nisi mi rekla da imam sina... - dok je posmatrao bebu, video je sebe u njoj. Nijednog sekunda nije

posumnjao da to nije njegov sin. Prišao im je sasvim blizu osećajući sve jače otkucaje srca pod

grlom. Zurio je u dečaka. Nije shvatao kako je Loren ostala trudna, ali u ovom trenutku to nije bilo važno. Loren je donela njegovo dete na svet - i nije mu to rekla. Osećao se povređenim i prevarenim. Isto se tako osećao kada ga je Katalina Kortez prevarila s drugim.

- Zar ne shvataš kakva je to žena? - rekao mu je tada otac. - Sine, Katalina Kortez nikada te nije volela i sve je isplanirala sa svojim ljubavnikom. Želela je da te uvuče u brak, a onda da se što pre razvedete, jer je tako mogla da dobije deo tvoje imovine. Obmanula te je - dodao je grubo.

- Na sreću, ništa se nije desilo osim što ti je ponos povređen. Tada se zakleo da nikada više neće verovati ženama. Bila je to

pametna odluka, jer se malo koja njegova partnerka pokazala kao osoba od poverenja. Ipak, Loren je bila drugačija. Najviše se divio njenoj iskrenosti. Jedino mu ona nije govorila ono što je želeo da čuje, pa je bilo pravo osveženje biti u njenom društvu.

Sad je znao da ni njoj ne treba verovati. Doduše, nije ga prevarila s drugim muškarcem, ali mu je oduzela prve mesece koje je mogao provesti sa sinom i to joj nikada neće oprostiti.

~ 39 ~

Foxy

Page 40: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Koliko je ovom lepotanu? - jedva je izgovorio pošto mu se grlo zavezalo.

- Deset meseci. Loren se ugrizla za usnu. Ramona nikada nije videla takvog, pa joj je

bilo jasno da je napravila veliku grešku. - Deset meseci? - ponovio je otegnuto. - Krila si mog sina od mene

skoro godinu dana. Znala si da si trudna kad si raskinula sa mnom, je li tako? - zatvorio je oči i opsovao. - Zašto, Loren?

- Loren, šta se dešava? - umešala se njena majka. - Treba li da pozovem policiju?

- Ne, sve je u redu, mama - Loren je uzdahnula. - Ramon je Matijev otac. Ja... moram da razgovaram s njim, a ti pođi, taksi te već čeka. Molim te, nemoj da brineš - dodala je. - Sve će biti u redu.

I sama želim da verujem u to, pomislila je Loren pozdravljajući se s majkom pred ulaznim vratima. Glavobolja je postajala sve jača, pa je poželela da popije još jednu tabletu i da odspava. Okrenula se Ramonu, koji je stajao kraj kamina zagledan u Mateovu fotografiju, kao tek rođene bebe.

- Ni ime mu ne znam - trudio se da ostane pribran. - Zove se Mateo. - Mateo - začuđeno je ponovio. Dečak je bio Ramonova slika i prilika, pa je osećao gotovo

strahopoštovanje prema činjenici da je to njegovo dete. Mati je sedeo u Loreninom krilu i, naslonjen glavom na njeno rame,

slušao je kako ponavljaju njegovo ime. Obično je bio nepoverljiv prema nepoznatim ljudima, pogotovo kad je bio umoran. A sad je, na Lorenino iznenađenje, mališan pružao ruke njihovom posetiocu i nasmejao se kad ga je Ramon uzeo u ruke.

- Mateo - Ramon je nežno pomilovao tamnu kosu svog sina, - Propustio sam skoro godinu dana tvog života, a za to je kriva tvoja mama.

Loren ih je posmatrala dok su joj se oči punile suzama... zbog griže savesti ili nečeg drugog?

- Mati je umoran, obično spava u ovo vreme. Odneću ga u krevet. Pružila je ruke, ali Ramon je odmahnuo glavom. - Ja ću. Pokaži mi gde da ga smestim.

~ 40 ~

Foxy

Page 41: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Odvela ga je u dečju sobu. - Ovo je za njega bio naporan dan - rekla je nekoliko minuta kasnije

kad su se vratili u dnevnu sobu. - Alister Gambril mi je rekao da si jutros odjutila kući, jer ti se sin

razboleo. Dakle, tako je saznao. - Šta mu je bilo jutros? - nadovezao se Ramon mračnog izraza lica. - Imao je previsoku temperaturu. Mama je pozvala Hitnu pomoć, pa

su ga odmah prebacili u bolnicu. Prilikom pregleda zaključili su da ima zapaljenje krajnika.

Sad mora da uzima antibiotike, a lekar je rekao da će sve biti u redu. Takođe je naglasio da su mališani u tom uzrastu skloni visokoj temperaturi.

Ramon je skinuo kožnu jaknu bacivši je na stolicu. - Zašto si to učinila, Loren? - bio je van sebe od besa. Uhvatio ju je

za ramena, pa je vrisnula. - Ramone! To me boli! - Mogao bih da te ubijem - uneo joj se u lice, pa ju je odgurnuo. -

Kako si mogla da mi prečutiš da imamo sina? Loren je protrljala bolna ramena i ošinula ga pogledom. - Mislila sam da ga nećeš želeti. - Mislila si... - bilo mu je teško da kontroliše bes. - Kako si mogla da

pomisliš da neću želeti sopstvenog sina? Zajedljivo se nasmejala. - Zato što si mi rekao da je tvoja obaveza da se oženiš Španjolkom

aristokratkinjom i da s njom dobiješ naslednika plave krvi. Seti se naše poslednje zajedničke večere... htela sam da ti kažem da sam trudna, ali si mi pokazao da ti baš ništa ne značim.

Loren nikada neće zaboraviti izraz njegovog lica kad mu je uručila poklon.

- Rekao si da ti mogu biti samo ljubavnica i ništa više, sećaš li se? Uplašila sam se da ćeš odbaciti naše dete jer ja nisam plave krvi - nastavila je tiho, a on ju je mračno odmeravao. - Od trenutka kad sam napustila tvoj penthaus, stalno me prati griža savesti. Nisam znala šta da radim. S jedne strane, želela sam da ti kažem da sam trudna, ali sam

~ 41 ~

Foxy

Page 42: Prikrivena osecanja

Zvoncica

se, s druge, plašila tvoje reakcije. Razmišljala sam i pre porođaja da te nazovem, ali nisam skupila hrabrost da okrenem tvoj broj. Znala sam da Mati ne treba da odrasta misleći da nije dovoljno dobar za porodicu Velaskez, a nisam želela da se oženiš mnome samo zato što osećaš obavezu.

- Mislila si da je bolje da sama odgajaš Matea? - visoko je podigao obrve. - Otkud ti pravo da ga kriješ od oca? Zašto ti nije palo na pamet da bih želeo da se izjasnim tim povodom? - Loren je prebledela, a on je nastavio istim žarom: - Da li bi mi ikad rekla da imam sina da nisam slučajno to saznao? - ćutala je. - Zaboga, Loren! Čak i prošle noći dok smo vodili ljubav, ništa mi nisi nagovestila. Šta to treba da znači? Da nisi možda htela da Mateo dobije brata ili sestru?

- Sad si grozan! - procedila je. Kako je to mogao da pomisli? - Da te podsetim: ti si učinio prvi korak, ti si čitave večeri insistirao na tome da plešeš sa mnom, a onda si me odveo u svoj apartman.

- A ti si oberučke prihvatila. - Samo zbog situacije s Gajem - skrenula je pogled osetivši

vrtoglavicu. Ramon je provukao prste kroz kosu, nervozno šetajući po sobi. - Ko brine o Mateu dok radiš? Koliko sam shvatio, tvoja mama živi u

Džersiju. - Vodim ga u najbolje obdanište u okolini. - A kad si ponovo počela da radiš? - Kad je Mati napunio tri meseca. - O, Bože! Tako rano dala si dete u tuđe ruke? - zgranuo se. - Moje sestre su sa svojom decom provele po bar godinu dana. - Nisam znala da imaš sestre. Nijednom ih nisi spomenuo. Slegnuo je ramenima. - Naravno da nisam. Pošto se dešavalo da moje pratilje proslede

informacije novinarima, trudim se da sačuvam porodicu. Ramon je naučio da odvaja pojedine sfere svog života. U Španiji je

bio mladi grof, koji mora da ispunjava svoje obaveze, dok je u Londonu živeo kao plejboj. Njegova veza s Loren počela je kao bilo koja druga afera. Pošto je znao da to nikada neće prerasti u nešto više i pred njom je prećutkivao informacije o svojoj porodici.

~ 42 ~

Foxy

Page 43: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Trebalo je da znaš da ništa slično nikada ne bih uradila - tiho je odgovorila Loren. Vređalo ju je to što joj Ramon ne veruje. - Za razliku od tvojih sestara, ja živim u realnom svetu. Morala sam da počnem da radim da bih plaćala račune. Situacija nije bila idealna, ali radila sam ono što je najbolje za svog mališana.

Ti prvi meseci po povratku na posao bili su obeleženi hroničnim umorom, stalnom brigom i bsećanjem krivice. Ramon nikada neće shvatiti koliko joj je bilo teško što je odvojena od sina.

- Ne ostavljam ga rado u obdaništu, ali nemam izbora - dodala je. - Oh, imaš i imala si izbora, samo je trebalo da budeš manje sebična

- ogorčeno je uzvratio. - Da si mi rekla da si trudna, pobrinuo bih se za sve. Moj sin bio bi

rođen u Španiji i prvih deset meseci proveo bi u Kastelu del Toro, u krugu svoje porodice. I sigurno ne bi bio u tuđim rukama dok ti gradiš karijeru.

Osećala se kao da joj je šakom izbio vazduh iz grudi. Pre nego što je otvorila usta nastavio da priča ledenim tonom, koji ju je uplašio.

- Želim svog sina i dobiću ga, budi uverena u to, Loren. Kad je danas prvi put video svog sina, postalo mu je jasno da ga nije

briga da li je Mateo odgovarajući naslednik zato što mu je majka Engleskinja. Mateo je njegov sin i on će se brinuti o njemu.

- Mateo je moja slika i prilika, zato nemoj da ti padne na pamet da poričeš da sam mu otac! U tom slučaju zabraniću ti pristup!

- Ne možeš to da učiniš! - Loren je ustuknula. Toliko je bila iscrpljena da se spustila na sofu.

- Nemaš pravo da mi ga oduzmeš - dodala je drhtavim glasom. Ramon je udario šakom po stolu. - Ti spominješ nekakvo pravo? Po kojem si pravu krila dete od

mene? Ovde nije reč o nama, već o onome što je najbolje za Matea. - Aha, a ti misliš da je za njega najbolje da ga odvedeš u Španiju? -

protrljala je slepoočnice pokušavajući da sastavi jasnu misao. - Nisam specijalista za porodično pravo, ali nijedan sud neće oduzeti dete majci.

- Videćemo. Svaki sudija dodeliće mi starateljstvo, jer je meni vaspitanje deteta prioritet, a Mateo će odrastati u velikoj porodici. Za razliku od tebe, brinuo bih o njemu, a tebi je samo karijera važna.

~ 43 ~

Foxy

Page 44: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Detetu u njegovom uzrastu potreban je bar jedan roditelj da stalno bude uz njega.

- Ma nemoj?! A šta će biti kad budeš morao da odeš na poslovno putovanje, sastanak ili nekakav prijem? Čuvaće ga dadilja, zar ne?

- Svešću putovanja i sastanke na minimum, a žurke su mi ionako dosadne. Radije bih provodio vreme sa svojim sinom.

Dok je posmatrao Lorenino bledo lice, pokušavao je da potisne empatiju. Nije zaslužila saosećanje s obzirom na to da mu nije rekla istinu.

- Neoprostivo je to što si uradila. Sad treba svojski da se potrudiš oko unapređenja, koje je spominjao Alister, jer će ti trebati novac za parnicu o starateljstvu. Da li si me razumela, Loren? Boriću se svim snagama za svog sina jer mislim da će mu biti bolje sa mnom. On je moj naslednik i ne razumem kako si mogla da mu uskratiš to pravo?

Loren se zakašljala. Sve ju je bolelo, a graške znoja izbijale su joj po čelu.

Ramon ju je posmatrao. - Šta ti je? Jesi li dobro? Izgledaš očajno. Kiselo se nasmejala. - Misliš da češ me uplašiti time što mi pretiš da ćeš mi oduzeti

Matija? - teško je govorila jer ju je bolelo grlo. - Verovatno sam se zarazila u kancelariji... tamo vlada grip... - primetivši Ramonov besni pogled, oborila je svoj.

- Žao mi je što je sve tako glupo ispalo. Mislila sam da nećeš hteti ni da čuješ za moju trudnoću. A nisam htela da priznaš dete forme radi... Ali kunem ti se, sve što sam uradila, uradila sam da bih bila dobra majka.

Po ledenom izrazu njegovog lica bilo je jasno da nije spreman da joj oprosti.

- Draga Loren, to nije dovoljno - kad se ponovo zakašljala, zabrinuo se. - Zaboga! U takvom stanju ne možeš da brineš o detetu. Pa jedva stojiš na nogama - dodao je kad je ona ustala i zateturala se. - Tvoja majka sutra odlazi na krstarenje, zar ne?

Klimnula je glavom, u kojoj su odzvanjale na stotine bubnjeva. Izvukao je mobilni telefon iz džepa.

~ 44 ~

Foxy

Page 45: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Rezervisaću privatni avion. Ovde u blizini je sportski aerodrom, zar ne? Odatle ćemo poleteti.

- Kuda? - procedila je shvativši da joj je sve lošije. - Idemo u Španiju. Za razliku od tebe, mislim da su detetu potrebna

oba roditelja. - O, ne! Ne vodiš nas nikud! - Ne budi smešna. Bolesna si i ne možeš ni o sebi da brineš, a kamoli

o detetu. Mateo treba da bude s porodicom. Moja majka će biti presrećna što ima unuka. Angažovaću medicinsku sestru da brine o njemu za svaki slučaj.

Mati se u tom trenutku rasplakao i Loren je požurila u njegovu sobu, dok joj je glava pucala od bola.

- Dođi, dušo moja, sigurno si nešto ružno sanjao - pokušala je da ga umiri. Ipak, dečak je nastavio da plače, a njoj je bilo teško da ga drži.

- Daj mi ga - Ramon je pružio ruke - nemaš dovoljno snage. Prvi put te večeri Loren je primetila da se Ramon smeje. - Mateo, mali moj - nežno je izgovorio Ramon. Čim je čuo svoje ime,

dečak je zaćutao, radoznalo ga gledajući. - Dođi tati - toplo ga je poljubio u čelo čim ga je uzeo u naručje. - Spakuj neophodne stvari - dobacio joj je preko ramena odlazeći u dnevnu sobu. - Vozilo će doći po nas za desetak minuta.

Loren je otvorila oči ugledavši... anđela. Iznenađeno je shvatila da je to deo divne slike. Zbunjeno se pitala: Gde sam ja?

- Ah, budni ste - glas je dopirao odnekud izdaleka. Loren je okrenula glavu trepćući, jer joj je smetala sunčeva svetiost.

- Zdravo, Loren. Ja sam Keti Moris, vaša medicinska sestra - prišla joj je simpatična žena. - I ja sam Engleskinja, a zadatak mi je da brinem o vama. Senjor Velaskez me je angažovao.

Ramon! Kao kroz maglu Loren se prisetila da joj je bilo loše, da se srušila, da je videla nekakav avion, da ju je Ramon nosio... da je neko spominjao dvorac u planinama i da joj je na mesečini izgledao jezivo.

Kad je pokušala da ustane, shvatila je da je slaba. Mora da nade Ramona, jer je Mati sigurno s njim.

- Nemojte, treba da ležite - reče medicinska sestra ljubazno. - Imate težak grip praćen visokom temperaturom i groznicom. Bili ste u bunilu tri dana i tek danas vam je temperatura pala ispod 37 stepeni. Senjor

~ 45 ~

Foxy

Page 46: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Velaskez je sve vreme bio uz vas, spavao je u fotelji pored vašeg kreveta. Upravo sprema doručak Mateu, ali znam da će uskoro doći ovamo.

- Znači li to da sam u Španiji? U Ramonovom dvorcu? - Da, na imanju Kastel del Toro - potvrdila je medicinska sestra. - Ova veličanstvena građevina sagrađena je u 13. veku. Dvorac ima

bogatu istoriju, a celo imanje dobilo je naziv po jednom pretku gospodina Velaskeza, čiji je nadimak bio El Toro (Bik). Navodno, bika je dobio kao nagradu za uspeh na bojnom polju, a predanje kaže da je bio miljenik žena, pa je i to jedan od razloga što se uzdignute glave odazivao na ovaj nadimak - nasmejala se Keti. - U selu sam stekla utisak da je i sadašnji grof cenjen po istim kvalitetima kao njegov predak. Svi pričaju da je veoma dobar... Sigurno želite nešto da popijete? Onda ću vam pomoći da odete u kupatilo da se osvežite.

U dečjoj sobi na kraju hodnika, mokar od znoja, Ramon je svog tek okupanog sina spustio u visoku stolicu. Nije bilo jednostavno š mališanom u kadi, ali kad ga je obrisao i obukao, osećao se kao da je uradio nešto zaista veliko.

- Kako li je ovo tvoja mama radila svakog dana pre nego što ode na posao? - iako mu nije bilo pravo, morao je da prizna da se divio Loren.

Za ova četiri dana postalo mu je jasno da briga o detetu nije jednostavna kako je mislio. Naravo da je mogao da prepusti Matea Keti Moris, koju je zaposlio i kao dadilju. Ipak, bio je fasciniran dečakom i želeo je bolje da ga upozna.

Sad ima sina i nikada više neće biti sasvim slobodan. Ipak, u ovom kratkom roku shvatio je da napuštanje momačkog Života nije nikakva cena u odnosu na to šta mu ovaj mali čovek nudi.

- Vreme je za doručak, drugar - nasmejao se kad je kućepaziteljka donela pozlužavnik u dečju sobu.

Uzeo je činiju kaše da nahrani Matea, ali je mališan odbijao da otvori usta.

- Hajde, maleni, ukusno je - pokušavao je da ga uveri. - Probaj - Mateo nije hteo hranu, hteo je kašiku. - Dobro, hoćeš da jedeš sam? - Ramon mu je dao kašiku i spustio je činiju pred njega. - Ne, Mateo! - nemoćno je gledao kako mališan hitro istresa sadržaj činije na svoju glavu. - Gospode! Sad opet moram da te kupam!

Mateo ga je namrgođeno posmatrao, a onda je razvukao usne u anđeoski osmeh, što je raznežilo njegovog tatu, pa se od srca nasmejao.

~ 46 ~

Foxy

Page 47: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Pravi si mangup, maleni moj - podigao ga je iz stolice i snažno zagrlio. - I ja sam bio takav kad sam bio mali. Ti si moj sin i nikada se više nećemo razdvajati - poljubio ga je još jednom. Ramon je čuo nekakav zvuk, pa se okrenuo. Bleda i ispijena,

Loren je stajala na pragu sa suzama u očima. - Šta ovo radiš? Dok si bila u kupatilu, Keti mi je rekla da si se

probudila, ali da si još uvek preslaba da hodaš. Loren je progutala knedlu gledajući Matea u očevim rukama. - Htela sam da vidim svoje dete, a sestra mi je rekla da ćeš ga

nahraniti - zar je moguće da Ramon sam brine o dečaku? Mladi grof izgledao je potpuno drugačije nego inače. Delovao je

opušteno u crnoj polo majici i izlizanim farmerkama i Loren je na trenutak pomislila da joj ovako odeven muškarac ne bi mogao oduzeti sina.

Ramon je posmatrao kašu u Mateovoj kosi. - Kao što vidiš, nisam uspeo da ga nahranim. Loren se osmehnula. - Ne brini, to je i meni radio, pogotovo kad se kasno vratim s posla.

Ne dopušta da ga bilo ko hrani jer smatra da sve može sam. - Baš kao njegova majka - promrmljao je Ramon sebi u bradu. -

Sigurno ti nije lako da sve sama radiš. Ali zašto nikada nisi potražila moju pomoć, Loren?

Nije mogla da ga pogleda u oči, pa je pogledom preletela po dečjoj sobi i, ugledavši otvorena neka vrata, shvatila je da je to kupatilo.

- Napuniću kadu vodom - rekla je. Nešto kasnije Ramon je umotao dečaka u peškir, pa se obratio

Loren: - Izgledaš iscrpljeno, molim te, vrati se u krevet. Obući ću Matea i

odvešću ga dole mojoj majci. Polazi, zar ne vidiš da se snalazim i bez tebe.

Njegove reči pogodile su je pravo u srce.

~ 47 ~

Foxy

Page 48: Prikrivena osecanja

Zvoncica

6. poglavlje

Loren je osetila da je gladna, ali je pojela samo pola zemičke uz dve

šolje čaja. Potom je otišla u kupatilo, jer je osetila potrebu za toplim mlazom vode na telu. Ugledavši svoj odraz u ogledalu, shvatila je da očajno izgleda. Brzo je zbacila spavaćicu sa sebe i ušla u tuš-kabinu.

- Šta to radiš, dođavola? - Ramon je otvorio vrata kabine, pa se brzo pokrila rukama.

- Isto bih mogla i ja tebe da pitam - uzvratila je. Brzo joj je dobacio veliki peškir. - Želeo sam da se uverim da si u krevetu, ali pretpostavio sam da

ćeš sama otići pod tuš. Morala sam da se istuširam, a sad se osećam mnogo bolje.

Uostalom, ne treba mi tvoja pomoć - nije htela da prizna da se još uvek oseća loše. U tom trenutku otkazale su joj noge i srušila bi se da je Ramon nije pridržao.

- Naravno da ti ne treba moja pomoć - narugao joj se. Podigao ju je u naručje i odneo u spavaću sobu. - Slušaj me, tvrdoglava ženo: baš me briga ako želiš sebi da naškodiš, ali ne smeš to da radiš na štetu našeg sina.

- Nikada nisam Matiju naškodila - odgovorila je grubo. - Vrtić u kojem boravi zaista je odličan, a vaspitačice ga vole. Dobro

mu je tamo - Loren nije htela da prizna da je njoj loše kad ga tamo ostavlja, a tako je želela da provodi dane sa svojim detetom. Jače je stegnula peškir oko sebe. Ramon je primetio da joj je hladno, pa joj je dodao čistu spavaćicu.

- Kad smo napuštali tvoj stan, bila si toliko bolesna da sam morao da te nosim do vozila i potpuno sam zaboravio da zavirim u tvoj ormar. Za Matea i tebe naručio sam nešto garderobe za prvu ruku, pa ćeš morati u kupovinu čim ti bude bolje.

- To neće biti potrebno. Mati i ja nećemo dugo ostati. Ne možeš nas prisiliti da živimo s tobom - odvažila se to da kaže iako je primetila da se Ramon uozbiljio.

~ 48 ~

Foxy

Page 49: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Veruj mi, radim ono što je najbolje za mog sina - rekao je. - Zašto želiš da mu oduzmeš dom?

Zašto ga odvajaš od mene i porodice s kojom se već povezao? - Njegov dom je Engleska! - prosiktala je. - Uf, da, tamo gde vreme uglavnom provodi sa strancima. Ramon je otišao do prozora a ona je brzo navukla spavaćicu. Potom

je uzela fen da osuši kosu. Ustuknula je jer joj je Ramon prišao i uzeo fen iz ruke. Provukao joj

je prste kroz kosu. Tako bi joj prijalo da mu se prepusti, da sklopi oči i osloni se na njega... Učinila je to.

- Moramo li da se borimo za Matija? Oboje mu želimo najbolje. Zar ne možemo da se složimo oko toga gde treba da živi? - prošaputala je.

Pogledi su im se sreli u ogledalu. - Sve se možemo dogovoriti - nežno ju je podigao i odneo u krevet. -

Treba da se odmoriš. Bila si bolesna i sad moraš povratiti snagu. - Želim da budem s Matijem. Ko je sad s njim? - Pretpostavljam da sad spava. Ne brini, baka ga neće ispustiti iz

vida, poludela je za njim. - Nedostaje mi moj dečak. - I ti njemu nedostaješ. Ali strpi se, čim ojačaš, bićeš s njim. Ramon je stisnuo usne jer je znao da postoji samo jedan način da

dete odrasta uz oba roditelja. Nažalost, činilo se da Loren o tome ne želi ni da razmišlja.

- Kasnije ću ti ga doneti u sobu, obećavam. Kao zatravljen, gledao je u njene bradavice koje su se primećivale

ispod lagane spavaćice. Tokom prethodnih noći spuštao joj je temperaturu i stalno je potiskivao žudnju. Sad je poželeo da vode ljubav, da joj strgne spavaćicu i da obaspe poljupcima te prkosne grudi.

Istovremeno se pitao kako je moguće da je još uvek toliko želi iako je kriva pred njim što mu je prećutala Mateovo rođenje. Ponovo je prišao prozoru da ona ne bi primetila koliko je uzbuđen.

- Ko je Doni? - upitao je. Iznenađeno ga je pogledala. - Moj otac - rekla je posle nekoliko trenutaka. - Pravo mu je ime

Donald. Kad sam bila mala, zvala sam ga Doni umesto tata, a on je mene zvao Lori. Zašto me to pitaš?

~ 49 ~

Foxy

Page 50: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- U bunilu si ponavljala to ime. Loren se kao kroz maglu prisetila da je sanjala oca. Stajao je u baštenskim vratima s koferom u ruci, a ona je plakala, vukla ga za rukav i molila da ih ne napusti...

Doni, dakle, nije njen dečko. To ipak ne znači da Loren nema momka, zaključio je Ramon. Osetio je da bes u njemu raste samo na pomisao da Loren živi s drugim i da tamo neki stranac brine o Mateu.

- Loren, razmisli, za Matea bi najbolje bilo da daš otkaz i da vreme provodiš s njim. Brinuću o vama...

- Ne želim tvoj novac - presekla ga je. - Možda ne želiš, ali me svakako moraš uključiti u sinovljev život -

trudio se da bude smiren. - Bila si egoista i deset meseci krila si ga od oca.

Egoista!, zapanjeno je pomislila Loren. Zar je zaista mislio da joj je bilo prijatno da ostavlja sina svakog dana u obdaništu?

Ipak, morala je da prizna da je Ramon donekle u pravu: bilo bi idelano da više vremena provodi s mališanom. Posle duže rasprave zajedno su zaključili da treba da dele starateljstvo.

- Želela sam da učinim najbolje za naše dete - rekla je Loren. Na to je Ramon prišao njenom krevetu i... primetila je iskru u

njegovim očima. To nije značilo ništa dobro. - Onda ti sigurno neće smetati da se udaš za mene - zvučao je kao

da priča o nekom drugom, a ne o njima. Zurila je u njega. - Molim te, uozbilji se, s tim se ne treba šaliti - namrštila se. - Ne šalim se! - Kako možeš to da kažeš kad znam da me ne želiš kao ženu, već

kao ljubavnicu... Već smo pričali o tome... nemoj opet...nisam spremna još jednom da pat... - oteo joj se jecaj iz grudi.

- Molim te, Loren, razmisli, pa za našeg sina je najbolje da živi ovde. - Recimo da se u tome slažem s tobom... - U čemu je onda problem? - prekinuo ju je. - Bilo bi mi teško da se preselim u Španiju i da ovde nađem posao.

Jeste, dobro govorim španski, ali ne poznajem ovdašnji pravni sistem. Morala bih da nostrifikujem diplomu, a za to treba vreme...

Ramon je zadovoljno slegnuo ramenima.

~ 50 ~

Foxy

Page 51: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Kad bi bila moja žena, ne bi morala da radiš. Od mene ćeš dobiti sve što ti treba.

- Veoma dobro znaš da sam oduvek prezirala izdržavane žene. To su sponzoruše i praznoglavice, a ja to nisam. Namučila sam se da stignem dovde i neću se lako odreći karijere. Finansijska nezavisnost veoma mi je važna - činilo se da nikada neće promeniti stav.

- Molim te, šta je po tvom mišljenju važnije: sin ili karijera? Odluči, jer oboje ne možeš imati.

Drhtavom rukom sklonila je pramen kose iza uva. - Znam da ne razmišljaš ozbiljno o venčanju sa mnom, jer nisam

Španjolka i ne pripadam tvojim društvenim krugovima. Uostalom, ne mogu da budem grofica. - U pravu si, Loren, nisi idealan izbor - bio je surovo iskren. - Međutim, majka si mog sina i zato moram da se oženim tobom.

Oboje želimo da naše dete odrasta uz oba roditelja. Osećala se uhvaćenom u zamku. - Moraš da shvatiš da taj brak ne može funkcionisati. Ramone,

razmisli, kako bi se osećao da si oženjen ženom koju ne voliš? - Nikada nisam verovao u takvu ljubav, za mene ona nije preduslov

za brak. Deca su nešto drugo, to je drugačija ljubav - gledao ju je pravo u oči. - Oboje želimo da gledamo našeg sina kako odrasta i dovoljno smo pametni da smislimo kako ćemo. Draga, pa mi smo prijatelji! A one noći na balu povodom Dana zaljubljenih još jednom smo potvrdili da se naša tela savršeno razumeju i... slažu, zar ne?

Loren se naježila prisetivši se te noći. Nehotice je zaustavila dah kad joj se Ramon primakao i prstom ocrtao krug oko njenih dojki. Probudila su joj se sva čula...

Ipak je odgurnula njegovu ruku. - To je bila greška zbog koje se danas kajem. - Zaista? Prateći njegov pogled, osetila je da joj bradavice postaju sve

izraženije ispod spavaćice. Brzo je navukla pokrivač do vrata. Još uvek je bila preslaba, šta ako je Ramon iskoristi?

- Neću se udati za tebe.

~ 51 ~

Foxy

Page 52: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Onda se pripremi za parnicu - pred vratima se još jednom okrenuo - i računaj na to da ćeš izgubiti, jer nikad neću odustati od svog sina.

Kad je Ramon otišao, Loren je ustala iz kreveta. Osećala je da nema

vazduha, pa je prišla prozoru. Nije znala kako, ali je morala što pre da pobegne odavde s Mateom.

Pošto nije želela da obuče garderobu koju joj je Ramon kupio, pokušala je da pronađe odeću u kojoj je došla, ali uzalud. U ormaru su bile brendirane haljine, pa se na kraju odlučila za najjednostavniju i da obuje odgovarajuće cipele. U fioci je pronašla divan veš. Dok se oblačila, odlučila je da će, čim stigne u Englesku, poslati Ramonu ček za sve krpice koje je obukla.

U glavi je imala plan: uzeće Matea, pozvaće taksi i otići će na aerodrom. Ramon će misliti da je ona u krevetu i, uz malo sreće, neće primetiti da je otišla. Ipak, kad je izašla u hodnik, nije znala u kom pravcu da krene. Niotkud se pojavila jedna služavka.

- Gde je senjor Velaskez? - upitala je mladu ženu na tečnom španskom. - Želim da vidim svog sina. Možete li mi reći gde je?

- Da, pratite me. Prolazeći galerijom, na zidovima je primetila popriličan broj

portreta. Ovo su sigurno Matijevi preci, pomislila je. Na drugom kraju hola bila su otvorena dvokrilna vrata, koja su

vodila u ušuškanu zimsku baštu. Na dvema sofama smestile su se četiri žene, a petoro-šestoro mališana sedelo je na tepihu okruživši Matea.

Svi su se dobro zabavljali. Starija gospođa sigurno je Ramonova majka, a ove tri mlađe žene, od kojih je jedna trudna, njegove su sestre.

Loren je stajala kod poluotvorenih vrata posmatrajući svog sina kako se igra s dečacima i devojčicama. Smejali su se i pričali na španskom, a na Lorenino iznenađenje, činilo se da ih njen dečak razume.

Tada joj je puklo pred očima: Mateo pripada ovde. Slika je i prilika svojih rođaka s tim crnim kovrdžama i tamnim tenom. Ali nije samo to. On je Velaskez i španski je plemić. Ovaj dvorac je njegov dom, a ovi ljudi su njegova porodica. Kako je mogla da pomisli da ga odvede u onaj stan, nazad u život koji je sve samo ne dobar za dete?

~ 52 ~

Foxy

Page 53: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Mogla bi da se uda iz koristi, da se odrekne svog posla i nezavisnosti, i da živi ovde u dvorcu, gde bi je svi podnosili samo zato što je Matijeva majka. Ili da se upusti u parnicu iz koje bi, u idealnim uslovima, mogla da izvuče zajedničko starateljstvo s Ramonom. Možda bi Mati čak živeo sa ocem, a ona bi mogla da ga posećuje. Pre bi umrla nego da je odvoje od njenog sina!

Pet minuta kasnije Ramon je tuda naišao pa je zastao posmatrajući Loren kako gleda Matea u društvu dece, bake i tetaka. Sva čula su mu proradila.

- Bleda si kao kreč. Nije trebalo da ustaneš - uhvatio ju je oko struka.

Trgnula se, jer ga nije primetila. Suze su joj se slivale niz lice. - Loren? - Pobedio si. Ne mogu da odvedeni Matija, jer mu je ovde mesto, ali

ne mogu ni da živim bez njega. Zato sam odlučila da se udam za tebe. Ovo je zvučalo kao da je osuđena na smrt, pomislio je iznervirano.

Pobogu, živeće u luksuzu. - Da li si ikada pomislila da brak sa mnom neće biti loš? Ništa ti

neće nedostajati. - Otkud znaš šta meni treba? - srce joj se stegnulo od njegovih reči,

jer joj Ramon nikada neće dati ono što ona želi. Tiho je opsovao pre nego što ju je uveo u radnu sobu. Prišao je

radnom stolu iz kojeg je izvukao malu kutiju. - Evo, pošto smo zvanično vereni, nosićeš ovo - otvorio je kutijicu i

Loren je ugledala božanstven prsten. Bio je to savršen komad nakita: veliki rubin okružen dijamantima i malim rubinima.

- Oh, kakav prsten! Nikada ovako lep komad nakita nisam videla - priznala je Loren dok joj je Ramon navlačio prsten na domali prst.

- Brojne generacije nevesta nosile su ovaj porodični prsten. Moja porodica očekuje da nastaviš tradiciju.

- A šta ako ga izgubim? - uplašeno je posmatrala taj komad nakita. - Ne bi trebalo da ga nosim jer se nećemo venčati iz ljubavi.

- Loren, dušo, mnogi moji preci nisu se venčali iz ljubavi. Brakovi u plemićkim porodicama uglavnom su se sklapali iz interesa.

Potom ju je uhvatio za nadlakticu i odveo u zimsku baštu.

~ 53 ~

Foxy

Page 54: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Ipak, treba da znaš da moja majka misli da ćemo se venčati iz ljubavi. A ja neću da joj kvarim iluziju - nasmešio se Ramon.

- Šta to treba da znači? - Da te moja porodica doživljava kao zaljubljenu devojku, pa ćeš se

tako i ponašati. - Žao mi je, nisam dobra glumica - reče Loren sarkastično. - Možda će ti ovo pomoći da se uživiš u ulogu. Pre nego što je shvatila šta se dešava, Ramon ju je strasno poljubio.

Osetila je da joj kolena klecaju. Obrazi su joj goreli kad ju je konačno pustio, a još više se postidela shvativši da je on otvorio vrata dok su se ljubili i svi su mogli da ih vide.

- Ramone, nadam se da ćeš uskoro objaviti veridbu - reče jedna od mladih žena.

- Upravo sam to hteo - obavio je ruku oko Loreninog struka pa ju je doveo do starije gospođe koja je ustala. - Majko, ovo je Loren, majka mog sina i moja buduća žena.

Njegov nežni glas i široki osmeh pomogli su Loren da se opusti. Bilo bi previše detinjasto da verujem da je iskren, pomislila je, a tako

bih volela da je sve istina, jer sanjam o pravoj, iskrenoj ljubavi. - Dobro došla, Loren - grofica ju je srdačno pozdravila, a potom ju je

privukla u zagrljaj i poljubila u obraz. - Ja sam Marisol, a ovo su moje kćerke: Alisa, Huanita i Valentina, koja je trudna i rodiće blizance.

Marisol Velaskez je bila visoka i veoma elegantna dama. Njena nekad crna i gusta kosa sad je potpuno osedela, ali tragovi nekadašnje lepote bili su primetni na njenom licu. Odmah se dopala Loren.

- Drago nam je što smo se napokon upoznale, dušo. Zaista nam je žao što ste bili bolesni - reče Huanita na tečnom engleskom.

- Na sreću, Matea nisam zarazila - osmehnula se Loren gledajući s ljubavlju svog dečaka.

- Kao što vidite, zbližio se s braćom i sestrama od tetaka - primetila je jedna od Ramonovih sestara.

Loren nije sumnjala u to da svi vole Matea, a pre svih njegova baka. Čim je prišla grupici dece, čučnula je i sin joj je skočio u naručje. Trebalo joj je mnogo snage da ustane zajedno s njim u rukama.

- Dođite, ja ću ga uzeti - ponudila je Marisol. - Nemate snage da ga držite.

~ 54 ~

Foxy

Page 55: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Hajde, moraš nazad u krevet - ne obazirujući se na njen protest, Ramon ju je podigao u naručje. - Što se pre oporaviš, to ću te pre odvesti pred oltar.

- Mogu da hodam - rekla je kad su napustili zimsku baštu. - Više ne moramo da glumimo zaljubljene verenike, jer nas tvoja porodica sad ne vidi. Za razliku od tvoje majke, ja ne gajim iluzije.

- A ipak si bila dovoljno razumna da pristaneš na brak. Biće bolje da se sprijateljimo zbog Matea.

Loren je ključala od besa kad ju je uneo u sobu. - Kako možeš tako da pričaš kad si besramno iskoristio moju ljubav

prema Matiju? - Rekao sam ti sto puta: uradio sam ono što je najbolje za našeg

sina. Oboje smo mu potrebni - okrenuo ju je prema sebi i vešto je otkopčao rajsferšlus na haljini.

- Šta radiš, Ramone? - pokušala je da ga odgurne, ali je on povukao haljinu koja je skliznula na pod.

- Izgledaš bolje nego što sam zamišljao - oči su mu se caklile dok je pogledom prelazio preko njenih grudi. - Oh, Loren, izluđuju me tvoje grudi. Noćima sam ih sanjao - zastenjao je.

Osetila je da joj lice gori. - Uskoro ćemo se venčati, draga, a onda ćeš se brzo oporaviti. Bože, šta mi se ovo dešava? Poludela sam za ovim čovekom! Dovoljno

je da me pohotno pogleda i već sam spremna da mu se predam, nemoćno je pomislila.

Naježila se kad je osetila da ju je obuhvatio oko struka. Podigla je glavu, jer je pomislila da će je poljubiti, ali on ju je spustio na krevet i pokrio jorganom.

- Drago mi je što si i ti nestrpljiva - zadovoljno se nasmejao - ali za ono što planiram s tobom još uvek nisi dovoljno zdrava.

- Mrzim te - procedila je kroz zube, pa je okrenula glavu kad se nagnuo nad njom da je poljubi.

Požuda se u talasima širila po njenom telu i Loren je osetila žmarce kad ju je poklopio svojim telom. Zavodljivo je prevukao jezikom preko njenih mekih usana, na šta je ona reagovala strasnim uzdahom.

- Volim kako me mrziš, draga - nasmejao se i uspravio. Potom je zastao kraj kreveta. - I možda te jesam prisilio da se udaš za mene, ali te

~ 55 ~

Foxy

Page 56: Prikrivena osecanja

Zvoncica

nikada neću primoravati da spavaš sa mnom iako to uvek želim. Vidiš, potpuno sam iskren s tobom, draga. Mada, čini mi se da neću morati mnogo da te nagovaram, zar ne? - namignuo joj je.

Loren je osetila koliko je slaba pred ovim čovekom. Koliko god da se trudi, ne može mu odoleti. Besna na sebe, mrko ga je pogledala.

- Ne budi takva - nastavio je. - I strast je dobra osnova za brak. Šta nam više treba?

Ljubavi, poželela je da vrisne, jer se u njega zaljubila na prvi pogled i silno je želela da joj on uzvrati osećanja. Nažalost, Ramon nije verovao u ljubav.

- Nestani! - ciknula je, isprovocirana njegovim arogantnim smehom. - Tako se ne razgovara sa čovekom koji će uskoro i pred zakonom

posedovati to divno telo. Ramon se pitao sluti li Loren koliko je uzbuđen. Da nije toliko

slaba... Primetivši da je gotovo zaspala od iscrpljenosti, ušuškao ju je. Nekoliko trenutaka čežnjivo ju je gledao razmišljajući o tome da mu

nimalo ne smeta to što ona nije aristokratkinja. Zapravo, bio je zadovoljan time što je pronašao razlog da je zadrži.

- Veruj mi, draga - prošaputao je - proživećemo život u dobrom braku.

~ 56 ~

Foxy

Page 57: Prikrivena osecanja

Zvoncica

7. poglavlje

Dve nedelje kasnije venčali su se u maloj kapeli na imanju, u

prisustvu Ramonove porodice i najbližih prijatelja, a Loren je odlučila da nikoga ne pozove. Bilo joj je dovoljno teško to što mora da glumi srećnu nevestu pred svima. Poželela je nekome da se poveri, ali ponos joj nije dozvoljavao da prizna da je njen brak sa španskim grofom zapravo sporazuman.

- Ne želim da mami i Alanu remetim planove dok su na krstarenju - objasnila je kad ju je Ramon pozvao u radnu sobu da se dogovore oko pojedinosti u vezi s venčanjem.

- Ko je Alan? - Moj očuh. Mama se za njega udala pre dve godine, a ovo je njihov

zakasneli medeni mesec. - A šta je s tvojim biološkim ocem? - oklevao je da joj postavi to

pitanje. - Da li je živ? Koliko znam, jeste, ali me on ne interesuje, pomislila je utučeno. Od

onoga dana kada ih je napustio, ništa o njemu nije čula. - Moji roditelji su razvedeni, a sa tatom nisam u kontaktu - i pre

nego što je Ramon mogao da nastavi da je ispituje, promenila je temu. Tog prolećnog dana do kapele ju je dopratio vozač Artur. Iako je bilo toplo, u duši je osećala hladnoću dok je prilazila oltaru.

Nije primećivala zvanice, jer joj je pogled bio uprt u Ramona. Nakratko je izgubila nerve i poželela je da pobegne, ali u tom trenutku ugledala je Matea u krilu Keti Moris i duboko je udahnula. Ako ne želi parnicu oko starateljstva, mora da se uda za Ramona.

Na sebi je imala svilenu haljinu boje slonovače. Iako je izrazila želju da obuče ljubičasti kostim, koji je kupila pre dve godine za majčino venčanje, Ramon je insistirao na tome da prikladno odevena stane pred oltar.

Božanstveno, pomislila je Loren ugledavši svoj odraz u ogledalu.

~ 57 ~

Foxy

Page 58: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Uska, elegantna haljina sa sitnim svarovski kristalima isticala je njene grudi i struk. Na tren je pomislila da se ovim činom ostvaruje njen san.

Dovoljno sam odrasla da ne verujem u bajke, rekla je sebi pokušavajući da se dozove pameti, dok je stojala pored Ramona, koji je spustio pogled u trenutku kad je primetila neobičnu iskru u njegovim očima.

- Nećeš valjda pasti u nesvest? - upitao ju je Ramon kad su pola sata kasnije izašli na sunce. - Bleda si kao kreč. Možda je trebalo da sačekamo da se potpuno oporaviš - zabrinuto je počešao čelo.

Ipak smo mogli pričekati, bezrazložno sam je požurivao, razmišljao je. A njegove namere bile su časne, želeo je da svom sinu što pre obezbedi život dostojan naslednika, a s druge strane... hteo je da Loren bude njegova, samo njegova... Želeo je tu ženu kao nijednu dosad i to mu je postalo kristalno jasno kad ju je ugledao u predivnoj venčanici, preko koje je padala divna plava kosa.

Uprkos njenoj prividnoj opuštenosti, Ramon je primetio da je Loren nervozna. Znao je zašto se ona tako oseća: prisilio ju je da se uda za njega pod pretnjom borbe za starateljstvo nad Mateom...

Kao da je pročitala njegove misli, pokušala je da ga ohrabri: - U redu je, dobro sam. Posmatrala je svoj bidermajer od malih

crvenih ruža. Nežno ga je dlanom pomilovala i kao da je time vratila sećanja: posle prvog susreta s Ramonom on joj je u nekoliko navrata slao crvene ruže uz poziv na večeru. Da li je namerno zahtevao da bidermajer bude od istog cveća?

Posle crkvenog obreda organizovan je prijem u dvorcu. Kuvar je osmislio savršen meni, a mladencima je napravio predivno dekorisanu tortu na pet spratova, koju su Loren i Ramon zajedno načeli.

Nevesta je pretpostavljala da goste živo interesuje zašto se grof oženio majkom svog deteta tek godinu dana po rođenju naslednika, ali niko ništa nije rekao... bar njoj. Po svemu sudeći, Ramonova rodbina dobro je prihvatila mladu Engleskinju.

Samo jedan gost nije delio radost sa ostalima. Dok su ručali, Loren je osećala da je neko posmatra i svaki put kad se okrenula, pogled joj se sreo sa očima atraktivne i veoma arogantne žene.

- Pilar je veoma lepa, zar ne? - upitala ju je zaova Huanita tiho. Loren je pogledala u pravcu terase, gde je Ramon upravo pričao s tom

~ 58 ~

Foxy

Page 59: Prikrivena osecanja

Zvoncica

elegantnom ženom duge kose. - Verovatno si čula za nju ili si je videla na fotografijama. Pilar Fernandez je poznati model. Samo žena njenih proporcija može da nosi tako kratku suknju - pogledom je diskretno pokazala na devojčin crveni kostim, koji joj je savršeno pristajao. - Sigurno će se sad usredsrediti na karijeru, jer... - Huanita je ućutala shvativši da su joj poslednje reći izletele.

Loren se radoznalo nadovezala: - Jer... šta? - Jer si se ti udala za Ramona - tiho je odgovorila Huanita zato što

nije imala kud. Očigledno se pokajala što je načela tu temu. - Zapravo, svi su mislili da će se njih dvoje... Pilar je tražen model i zato verovatno više neće dolaziti ovamo kao ranije.

Ove informacije dotukle su Loren. A Ramon je ranije govorio da su on i Pilar samo prijatelji. Izgleda da je tu ipak bilo nečeg više od drugarstva ako su svi očekivali da će se njih dvoje venčati.

Pilar bi mu mnogo bolje pristajala, i u njenim venama teče plava krv, kreće se u istim krugovima kao Ramon... Pritom, Pilar je lepa, elegantna, ima manire... bila bi idealna grofica.

Loren se osećala sićušnom u odnosu na svoju rivalku. Da bi odagnala taj osećaj, pogledala je burmu od belog zlata na svom prstu, ali stomak joj se zgrčio kad je primetila kako Pilar privlači Ramona sebi i šapuće mu nešto na uho.

Ponovo sećanja... Loren se vratila na božićnu proslavu u vreme kad je imala četrnaest godina. Dok se njena mama bavila kuvanjem i postavljanjem stola, ona se pitala gde je tata.

A tata je bio u dnevnoj sobi sa Džejn, zgodnom plavušom, koja je radila u njegovom golf klubu kao sekretarica. Ona mu je nešto šaputala na uho i smejali su se, isto kao Ramon i Pilar sada.

Tada je njen otac veselo prišao kćerki dok je Džejn nameštala bretelu haljine. Loren tada nije razumela šta to znači. Tek mnogo kasnije od trenutka kad ih je Doni napustio, prisetila se tih detalja. Tada joj je majka ispričala da je Džejn bila jedna od očevih brojnih ljubavnica...

Zamišljena i skrhana, Loren se osamila u dnu terase. Prenuo ju je glas iza leđa:

- Mati je presladak - Pilar ju je hladno gledala. - Ramon je baš ponosan na njega.

~ 59 ~

Foxy

Page 60: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Oboje smo - Loren se trudila da bude srdačna. - Vas dvoje ste u braku samo zbog njega, naravno - cinično se

osmehnula i, ne čekajući potvrdu, nastavila je: - Kako ćete se osećati u ulozi grofice? Pretpostavljam da niste spremni za takav život - pakosno je primetila.

- Zasad se dobro snalazim - Loren je i dalje pokušavala da bude ljubazna, a osećala je užasnu napetost.

Pilar je zadovoljno slegnula ramenima. - Možda nećete dugo ostati ovde s obzirom na to da Ramon sad ima

sina - zaverenički je prošaputala pa se lagano udaljila. Loren se stresla. U spavaćoj sobi centralno mesto zauzimao je ogroman bračni

krevet s baldahinom. Ramon u njemu nije često spavao sam... Možda mu je Pilar Fernandez

pravila društvo u poslednjih godinu i po dana? Prestani da razmišljaš o njoj!, opomenula je Loren sebe.

Posle susreta s Pilar Loren se vratila gostima. Pokušala je da se ponaša kao da se ništa nije desilo. I na sve to nije mogla da ignoriše Ramonove ispitivačke poglede. Kad ju je kasnije upitao da li je uživala u današnjem danu a Loren na to klimnula glavom, na njegovim usnama zaigrao je podrugljiv osmeh.

Loren je mučilo to što nije znala da li su Ramon i Pilar ljubavnici. Pokušavala je da uveri sebe da je to zapravo ne interesuje. Ipak, stalno ih je u mislima videla zajedno. Pilarin govor tela ukazivao je na to da su u bliskoj vezi.

Oči su joj gorele. Kad se pogledala u ogledalo, uplašila se. Haljina i ruže bile su deo iluzije, jer je Ramon želeo da ostavi utisak. Drhtavom rukom svukla je haljinu i grudnjak pre nego što je iz fioke uzela svoju staru majicu, koja joj je sa ostalim stvarima u međuvremenu stigla iz Engleske.

Stajala je pored komode češljajući kosu kad je ušao Ramon. - Nije onako kako sam očekivao - odmerio je njenu ispranu majicu. -

Pa ipak, veoma si seksi.

~ 60 ~

Foxy

Page 61: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Olabavio je kravatu i otkopčao gornju dugmad na košulji, pa je iz tog otvora provirila njegova tamna koža. Opušteno se naslonio na vrata gledajući je ispod oka. Bio je toliko seksi da su joj zaklecala kolena.

- Šta si očekivao? - trudila se da zvuči ozbiljno. - Da uđeš u sobu i odmah zahtevaš svoja bračna prava?

Ramon ju je posmatrao. Delovala je napeto. - Zahtevam? Mislim da to nije potrebno. Sad si moja žena, a ovo je

naša prva bračna noć... - Grofe, udala sam se za tebe samo zato što si odlučio da Mati bude

tvoj naslednik. Stisnuo je usne. - On je moj sin i naslednik. Volim ga, ali mi ti nisi dala šansu da to

pokažem. - Zato što si mi nedvosmisleno pokazao da ti mogu biti samo

ljubavnica. Nisam bila dovoljno dobra za grofa De Velaskeza, pa sam pomislila da ni Mateo ne bi bio odgovarajući naslednik. O tome smo pričali, Ramone.

Loren je zapravo bila ljubomorna, ali to ni sebi nije htela da prizna. - Mateo je naš, a venčali smo se da bismo zajedno brinuli o njemu -

Ramon je povisio ton. - Mislio sam da bismo bar njega radi mogli da izgradimo vezu na

zdravim osnovama. - Tako što ćemo redovno upražnjavati seks? - narugala se. - I to! Tako smo počeli, sećaš li se? Kad sam te prvi put ugledao u

onom noćnom klubu, poželeo sam te. Već sam ti rekao da me nijedna žena ne uzbuđuje kao ti - posle kraće pauze dodao je: - I još uvek čeznem za tobom, a čini mi se da i ti isto osećaš iako to poričeš.

Nije mogla da ga pogleda u oči. Možda je Ramon u pravu. Seks ih je povezao, a on je i dalje želi. Da li je u redu da mu prebacuje to što nije zaljubljen u nju? Da li je pogrešno da se odrekne onoga što oboje žele samo zato što se plaši da će Ramon otići kao njen otac?

- Zaboravio si nešto važno, grofe - duboko je udahnula - nisam atraktivna aristokratkinja - podrugljivo mu je sasula u lice jer joj je Pilarin lik stalno igrao pred očima.

- Meni si najlepša žena na svetu. Ne interesuje me da li tvojim venama teče plava krv, ti si majka mog sina. Ne trebaju nam svađe. Ne

~ 61 ~

Foxy

Page 62: Prikrivena osecanja

Zvoncica

zaboravi, draga, za brak je, kao i za svađu, potrebno dvoje. Dakle, hoćeš li nam pružiti šansu?

Mogla je da kaže „ne”, ali prevagnula je želja da bar pokušaju. - Hoću - prošaputala je osetivši jezu kad su im se pogledi sreli. - Onda dođi - raširio je ruke. Načinila je dva nesigurna koraka, a onda joj je Ramon prišao i

snažno ju je privukao sebi. - Bila si predivna, draga. Mada, priznajem, jedva sam čekao da ti

svučem haljinu - njegov šarm potpuno ju je razoružao. - A još više se radujem što ću te osloboditi ove tesne majice - nije se opirala kad ju je povukao naviše, iako je na sebi imala samo gaćice.

Podigao ju je i nežno spustio na veliki krevet obasuvši je strasnim poljupcima.

- U krevetu smo se uvek dobro razumeli - mrmljao je. Loren mu nije odgovorila, prepustila se njegovim usnama i rukama.

Potajno se nadala da mu ipak znači nešto više od ostalih žena. Nestrpljivo je otkopčala preostalu dugmad na košulji, nestrpljivo je povukavši s njegovih ramena.

- Želim da vodimo ljubav, a ne da upražnjavamo seks - hrabro je izgovorila.

Za trenutak su se pogledali u oči, a Ramon je ponovo usnama zaposeo njene. Loren ga je jače privukla sebi osećajući snažne otkucaje njegovog srca.

Naježila se kad je šakama posegnuo za njenim dojkama. - Ovo je najlepši detalj na tvom telu - nežno joj je milovao

bradavice. - Veoma sam posesivan čovek, draga moja - potom je spustio usne na njen vrat, odakle je skliznuo naniže. Loren je stenjala pod naletom, strasti, a njega je to toliko uzbuđivalo da ju je sve mahnitije ljubio. Loren ga je šapatom molila da nikada ne prestane...

Sklopljenih očiju Loren se prepustila Ramonu na milost i nemilost. Vrela požuda pulsirala je u njenom međunožju i nesvesno je

pridigla bokove, na šta je Ramon reagovao tako što joj je strgnuo gaćice. Lorenino telo je podrhtavalo. Zavukla mu je prste u kosu dozivajući

ga kao u transu dok je, glave uronjene među njene butine, jezikom istraživao njeno najosetljivije mesto. Više nije mogla da se kontroliše, pa

~ 62 ~

Foxy

Page 63: Prikrivena osecanja

Zvoncica

ga je povukla naviše, a Ramon je toliko silovito prodro u nju da je vrisnula.

- Da li sam te povredio? - upitao je u bunilu. - Ne - obavila je noge oko njega. - Hajde, želim te! Snažno je stisnuvši, uhvatio je brz ritam, od kojeg je gubila razum.

Zarila je nokte u njegova ramena boreći se za dah. A onda su je zapljusnuli talasi zadovoljstva...

Toliko je snažno doživela vrhunac da joj nije smetalo ni pulsiranje u glavi.

Loren je zadovoljno ležala pod Ramonom uživajući u težini

njegovog tela koje se opustilo. Posle nekoliko trenutaka skotrljao se s nje, ali ju je zagrlio i privukao sebi.

- Zar places? - Ramon je bio zbunjen osetivši suze pod prstima dok joj je milovao lice.

- Volela bih da je sve drugačije - tiho je rekla. Nadala se da će joj šaputati nežne reči, pa će moći da mu prizna da je zaljubljena u njega.

- Zar misliš da je baš toliko loše biti u braku sa mnom? - Ramon se namrštio.

- Naravno da ne mislim... Dobro je što smo se venčali... zbog Matija. Ramon se pitao zašto ga je njen odgovor razočarao. Pa on je pristao

na brak isključivo zbog svog sina, čije potrebe treba da budu na prvom mestu.

- U pravi si, Matijeve potrebe oboma su prioritet, ali večeras želim da zadovoljim tvoje potrebe, dušo - nagnuvši se nad njom, strasno ju je poljubio.

Ramonovo telo počelo je da podrhtava kad je rukom posegnula naniže.

- Sad si moja žena. Upravo smo pokazali da su požuda i želja da našem sinu pružimo sve, dobra osnova za brak. Pre svega požuda, zar ne? - rekao je samouvereno, a onda ju je pritisnuo čitavom težinom.

Loren mu se prepustila, jer je njeno telo to zahtevalo. Kasnije, kad je zaspao, pitala se da li će moći da živi ovako, bez ljubavi.

~ 63 ~

Foxy

Page 64: Prikrivena osecanja

Zvoncica

8. poglavlje

- Mislim da treba da odemo na medeni mesec. Loren je otvorila oči ugledavši Ramona kraj kreveta. Iako

prethodne večeri gotovo da nisu spavali, on je prštao od energije. - U redu, slažem se - osmehnula se. - Kuda želiš da otputujemo? Bacila je pogled na sat, pa je zatvorila

oči. - Moramo li zaista da pričamo o tome u sedam ujutro? Ramon ju je zadovoljno odmeravao. Na svetlosti jutarnjeg sunca,

koje se pomaljalo kroz žaluzine, njena plava kosa izgledala je kao tečno zlato. Usne su joj još uvek bile otečene od poljubaca, a kad se setio ukusa njene kože, poželeo je da opet vode ljubav.

- Draga, treba to da isplaniramo da bih mogao da obavestim svoje zaposlene - pokušavao je da nastavi.

Loren se okrenula na leđa. Srce je muklo počelo da joj udara u grudima, jer je u Ramonovim očima videla... ljubav?

- Kakve veze oni imaju s tim? - zbunjeno je upitala. - Predlažem da odemo u Barselonu, tamo imam kuću. Mateo će

uživati u svakodnevnim odlascima na plažu, a ti ćeš imati dovoljno vremena za šoping. Moramo da povedemo neke ljude odavde, i Keti... naravno.

- Dakle, biće gužva - Lorenino početno oduševljenje odjednom je splasnulo, jer je shvatila da se boravak u Barseloni neće mnogo razlikovati od svakodnevice u dvorcu. - Zapravo, Matiju plaža neće toliko značiti kako misliš da hoće, pa on je mali.

Pošto je u prethodne dve nedelje nekoliko puta s Ramonom odlazila u Madrid, ormari su joj bili puni odeće.

- Zar ne možemo da otputujemo samo Mati, ti i ja? Zar se ne sećaš našeg vikenda u Škotskoj? - nasmejala se prisetivši se romantičnih dana u seoskoj kolibi. To je bilo otprilike mesec dana pre nego što su raskinuli. Ramon je tada sve vreme bio opušten i srećan. Vodili su ljubav

~ 64 ~

Foxy

Page 65: Prikrivena osecanja

Zvoncica

na podu ispred kamina i bio je toliko nežan da je baš tada postala sigurna u ono što oseća prema njemu.

- Želim da se povučemo na neko usamljeno mesto. Na mrštio se. - Draga, u Škotskoj je sad hladno, ali ako želiš na planinu, imam

ideju. Nemoj očekivati previše, to je mala koliba i nikoga nećemo moći da povedemo.

- Zvuči savršeno - oči su joj zasijale. Znala je da bi se mnoge žene menjale s njom, ali je nju atmosfera u

dvorcu pritiskala. Verovatno se nikada neće navići na sav taj glamur. Ramon ju je nežno poljubio. - Dogovoreno. Spakovaćemo stvari i krenućemo za nekoliko sati. - Kako je ovde lepo! - uzviknula je Loren čim je izašla iz terenskog

vozila. Stigli su u Kantabriju, u podnožje planinskog masiva. Pod njima se prostirala zelena dolina, koju preseca bistra planinska reka. U blizini je bilo svega nekoliko kuća okruženih voćnjacima pomorandži, koje su baš tada cvetale. Oko njihove kolibe zasađeni su visoki čempresi, a u daljini su se uzdizali vrhovi planina prekriveni snegom.

Koliba jeste bila mala, baš kako je Ramon rekao, ali se dopala Loren, jer je bila veoma udobna. U produžetku dnevne sobe bila je kuhinja, zatim spavaća soba s kupatilom, kao i sobica u koju su uneli Matijev krevetac.

Ostavivši kofere kraj ulaznih vrata, Ramon se pobrinuo za dečaka, a Loren je za to vreme prostrla ćebe na travu ispred kolibe i otvorila korpu za piknik, koju su im pripremili u dvorcu.

- Ovo je raj! - pogledom je preletela preko planina. - Dolaziš li ovde često?

Ramon je hranio Matea. - Nažalost, retko. Vođenje firme i imanja ne ostavlja mi mnogo

vremena za uživanje. Kad sam bio mali, boravio sam ovde gotovo svakog vikenda i često sam planinario.

- Razumem - zagrizla je sendvič od lososa. - Iskreno, ovde mi se mnogo više dopada nego u dvorcu. Tamo je atmosfera za trpezarijskim stolom nekako napeta.

Ramon se namrštio.

~ 65 ~

Foxy

Page 66: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Tradicija je da grof i grofica ručaju u salonu. Čak i kad smo moje sestre i ja bili mali, morali smo da se presvučemo pre večere i da onda mirno sedimo za stolom i vodimo pristojan razgovor.

- Zar nikad niste jeli picu pred televizorom? Ili jednostavno pozvali prijatelje na roštilj? - upitala je iznenađeno.

- Naravno da nismo. Vaspitan sam tako da uvek budem svestan svog staleža i da se ponašam u skladu s tim.

- Sad mi je jasno... Nikakvo čudo što si bio šokiran kad sam u tvom londonskom penthausu jela sladoled iz kutije. I onda kad smo poručili kinesku hranu, a ja htela da napravimo piknik na tepihu... Šta li si tada mislio o meni? - pocrvenela je prisećajući se tih dana.

Pilar to sigurno nikada ne bi uradila, pomislila je. - Mislio sam da je to smešno - Ramon se nasmejao. - Dosad nisam

sreo ženu kakva si ti. Toliko si bila sklona luckastim gestovima da sam se uvek dobro osećao u tvom društvu - iskreno je dodao.

Tek kad su raskinuli, postalo mu je jasno koliko je uživao u svakom trenutku provedenom s njom.

- Oduvek sam voleo roditelje, ali moje detinjstvo bilo je obeleženo pravilima i zabranama - slegnuo je ramenima. - Vaspitala me je, uglavnom, dadilja. Oca sam viđao samo uveče, na sat-dva kad bi mi rekao da dođem u njegovu radnu sobu da bih mu ispričao šta sam radio tog dana, a kasnije da bi me podučavao obavezama kad preuzmem titulu grofa.

- Da li si to oduvek želeo da postaneš? - upitala je radoznalo. Oklevao je. Njegov otac uvek mu je govorio da grof mora da bude

jak i da ne sme pokazati osećanja. Tako je odmalena vežbao da ne plače, čak i ako padne s konja i slomi ruku. Priznao joj je da mu je bilo veoma teško da kasnije, kad je odrastao, pokaže šta oseća.

Ramon je želeo da ostane u braku s Loren i zato je smatrao ispravnim da bude potpuno otvoren pred njom.

- Zapravo, želeo sam da postanem astronaut. Odmalena su me interesovale prirodne nauke. Kad sam diplomirao, dobio sam ponudu za specijalizaciju u američkom vazduhoplovstvu.

- Da li si prihvatio? - kad je Ramon odmahnuo glavom, nastavila je: - Zašto, pobogu?

~ 66 ~

Foxy

Page 67: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Nisam mogao - uzdahnuo je. - Jedini sam sin i naslednik grofa De Velaskeza, pa sam odmalena znao da ću u jednom trenutku morati da preuzmem imanje i preduzeće.

- Žrtvovao si svoj san da bi ispunio porodične obaveze?! U tom trenutku sve joj je bilo kristalno jasno. On je odrastao sa

svešću da će se jednoga dana oženiti i da to ne mora da bude brak iz ljubavi. Njegovoj porodici bilo je važno samo to da buduća grofica bude plemkinja. Tek sada je Loren shvatila šta joj je Ramon svojevremeno pričao u Londonu. Nikakvo čudo što je smatrao da iz afere sa mladom Engleskinjom ništa neće moći da se razvije. Zato joj verovatno nikada nije rekao da je zaljubljen u nju.

- Znači li to da ovde nisi dolazio sa ocem? - Ne znam da li je moj otac ikada ovde bio. Imao sam privatne

profesore. Jedan od njih voleo je prirodu i uvek me je pratio. Pošto se moj otac plašio da bih mogao da steknem pogrešne prijatelje, pohađao sam privatnu školu i bio sam u kontaktu isključivo s mladim ljudima iz svog staleža. Tek mi je tokom studija postalo jasno koliko su me roditelji ograničavali.

- Pitam se zašto ti je otac dozvolio da studiraš. - Da, mnoge je to iznenadilo. Na kraju se pokajao što je tako odlučio,

jer sam se ubrzo zaljubio u manekenku kojom sam odmah hteo da se oženim.

Šokirano ga je pogledala. - Mislila sam da moraš da se oženiš plemkinjom! Šta ti je otac rekao

na to? - Naravno da je bio besan i zgrožen, i svim silama trudio se da me

odvrati od venčanja. Nije shvatao da mi je bilo osamnaest godina i da sam tek tada okusio slobodu. Međutim, bio sam odlučan da odvedem Katalinu pred oltar. Onda se opet umešao moj otac - Ramon se uozbiljio prisećajući se Katalinine prevare. - Tata je angažovao privatnog detektiva, koji je saznao da Katalina ima ljubavnika, navodno, narkomana, kome stalno treba novac za drogu, pa je njoj pala na um ideja da upeca milionerovog sina, za koga će se udati, pa se brzo razvesti i tako mu uzeti novac. Kad je sve to moj otac saznao, odveo me je u hotel u kojem je Katalina bila s ljubavikom i uhvatili smo ih na delu.

- O, ne! - prošaputa Loren saosećajno. - Nije ti valjda to uradio? Mogu da zamislim koliko ti je bilo strašno.

~ 67 ~

Foxy

Page 68: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Ipak je najstrašnije bilo to što su za sve saznali novinari. Razapeli su me! Ponizili su me i povredili u svim novinama. Ispao sam glup, naivan... a uza sve to razočarao sam oca i porodicu. Trebalo je mnogo vremena da zaboravim Katalinu iako to nije zaslužila. Na izvestan način to je bilo dobro iskustvo za mene, jer od tada više nisam bio lakomislen. Shvatio sam koliko novac može da motiviše žene. Čini mi se da sam posle tog gorkog iskustva postao mudriji.

- Novac je za mene nužno zlo - izgovorila je Loren, zgrožena činjenicom da bi Ramon mogao pomisliti da je ona slična Katalini. - Po mom mišljenju, obrazovanje treba da bude na vrhu prioriteta i muškarcima i ženama. A zahvaljujući znanju i umešnosti, uvek možeš da zaradiš onoliko koliko ti je dovoljno za život. Zato je moj životni moto: Uvek budi nezavisan.

Ramon je posmatrao svoju suprugu i bio je zadovoljan onim što čuje, Osećao je da Loren govori iz duše, uostalom, dosad se ponašala u skladu sa svojim recima.

Za trenutak je zavladala tišina. Onda je Mati oteo Ramonu čašu iz

ruke, pa je jogurt završio na njegovoj košulji. - Ume da nacilja - našalio se ponosni tata. - Znaš, draga, čak i da si

mi one večeri rekla da si trudna, ne verujem da sam mogao zamisliti šta znači imati dete. Nisam mogao da pretpostavim koliko se može voleti ovo malo biće - poljubio je dečaka, nežno ga grleći. - Međutim, kad sam ga prvi put video u tvom stanu, čim su nam se pogledi sreli, u stomaku sam osetio prijatnu toplinu i znao sam da je on moj sin. Nikakvi testovi nisu mi potrebni. Zavoleo sam ga i učiniću sve da mu bude dobro u životu. Ništa drugo nije važno.

- Znam na šta misliš. Takvu toplinu osetila sam i ja kad su mi ga spustili na grudi posle porođaja. Tada je Mati postao centar mog svemira.

Danas mi više ni karijera nije važna koliko potreba da on srećno i zadovoljno odrasta.

Pogledali su se i činilo se da se prvi put savršeno razumeju. Mati ih je spojio.

- Od najranijeg detinjstva učili su me da muškarac mora biti jak kao stena, da ne treba da pokazuje osećanja, a onda su me zbunili muževi mojih sestara, koji su otvoreno pokazivali koliko vole svoje žene.

~ 68 ~

Foxy

Page 69: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Priželjkivao sam da budem kao oni, ali me je nešto sputavalo, valjda dugogodišnje vaspitanje - oteo mu se dubok uzdah. - Molim te, Loren, pomozi mi da budem dobar otac.

Njegova iskrenost ganula je Lorenino srce. Samo snažni muškarci mogu da priznaju koliko su ranjivi. Sad ga je, ako je to moguće, još više volela. Spontano se nagnula i poljubila ga je u obraz.

- I sad si dobar otac - uveravala ga je. - I znam da ćeš iz dana u dan biti bolji, samo se opusti i prati instinkte.

- Kad ti to kažeš, zvuči baš lako, draga - nežno je usnama dodirnuo njene.

Kad su uveče umornog Matija smestili da spava, preostalo vreme bilo je samo njihovo. Ipak je ovo njihov medeni mesec.

- Jesi li umoran? Želiš li i ti da spavaš? - upitala je Loren. - Ne, želim da vodim ljubav s tobom. Ramon joj je zavukao ruke pod majicu, pa je zažmurio od ushićenja.

Teško dišući, svlačio je s nje komad po komad garderobe dok nije ostala samo u donjem vešu. A onda je strgnuo sve sa sebe. Loren ga je gledala kao hipnotisana, a kad ju je dograbio, oboje su zastenjali od požude koja ih je preplavila.

Posle nekoliko minuta Ramon je ležao na njoj. Voleli su se dugo, strasno, gladno, kao da sutra ne postoji...

Oboma je baš prijao odmor u planini. Ramon se sve više opuštao i ponovo je bio onaj harizmatični, duhoviti ljubavnik, u koga se Loren zaljubila pre dve godine u Londonu.

Medeni mesec definitivno je bio prekretnica u našoj vezi, pomislila je Loren nekoliko nedelja kasnije dok je oblačila elegantnu haljinu spremajući se za krštenje Ramonovih sestrića. Naime, nepunih mesec dana posle njihovog venčanja Ramonova sestra Valentina donela je na svet blizance. Pošto je ona bila zauzeta decom, Loren se ponudila da organizuje sve što je potrebno.

Pokazala se kao dobra organizatorka, a zapravo se sve vreme trudila da skrene misli sa svog braka bez ljubavi...

Možda je Ramon nije voleo, ali je u seksu pokazivao naklonost koja se graničila sa opsesijom. Zato je Loren pokušala da se zadovolji onim što ima.

~ 69 ~

Foxy

Page 70: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Nadam se da ništa nisam zaboravila - rekla je tiho dok je u glavi prebirala obaveze. - Želim da proslava savršeno protekne.

- Biće savršena, poznajem te, draga - uveravao ju je Ramon. - Siguran sam da si sve do detalja isplanirala. Uostalom, takve su bile i one tri proslave koje si organizovala posle našeg venčanja. Pokazala si se kao prava grofica, zaista ne treba da brineš.

U svakom slučaju bilo mu je jasno da joj je dnevna rutina u dvorcu ponekad dosadna. Većina žena bila bi presrećna da može ići u šoping, provlačiti karticu bez limita i posećivati salone lepote. Ipak, Ramon je znao da je njegova Loren drugačija. Ovo je bio savršen trenutak da iz džepa sakoa izvuče plišanu kutiju.

- Ovo je za tebe. Čim sam je video, setio sam se tvoje nežne kože - Loren je zanemela. - Dozvoli da ti je zakačim - sklonio joj je kosu i oko vrata stavio bisernu ogrlicu s dijamantima.

- Čarobna je - prošaputala je. - Ali ne moraš stalno nešto da mi poklanjaš.

- Ti si čarobna, zaslužuješ ovu ogrlicu. Neka ona bude moje izvinjenje... Što sam zaboravio šest meseci našeg zabavljanja.

- Zar nisi rekao da ti jubileji ništa ne znače? - Stvari su se promenile, ja sam se promenio - nežno ju je poljubio u

vrat. Kad su se gosti vratili iz kapele u dvorac, Huanita je prišla Ramonu i

Loren, ali je dovoljno glasno pričala da su je svi čuli. - Morate da požurite da i vi dobijete još jednu bebu ako hoćete da

nas stignete - našalila se. - Ja imam dvoje, Alisa troje, a Valentina četvoro dece. Sad ste vi na redu.

U prostoriji je nastao tajac. - Mateo će napuniti godinu dana i zasad mi je dovoljan - nasmejla se

Loren. Doduše, rado bi svom sinu rodila brata ili sestru i mada o tome nije

razgovarala s Ramonom, znala je da i on želi još dece. Uzdahnuvši, otišla je do prozora, odakle je posmatrala Valentinu s bebama u naručju. Prišao joj je Ramon.

- Zašto nisi rekla Huaniti da ne želiš više da rađaš i da ti je karijera važnija? - ključao je od besa, ali se uzdržavao zbog gostiju. - I zašto mi

~ 70 ~

Foxy

Page 71: Prikrivena osecanja

Zvoncica

nisi rekla da za nedelju dana odlaziš u London da bi tamo radila neko vreme?

Ili ti je dobrobit našeg sina toliko nevažna da si zaboravila tako nešto da pomeneš? - cinizam u glasu nije pokušao da prikrije.

- Naravno da mi je važna dobrobit našeg sina. Kako znaš...? -…da ti je ponuđen posao u jednoj kancelariji u Londonu? Draga,

ostalo ti je pismo na noćnom stočiću - Loren je ćutke posmatrala pismo, koje je on sve jače stezao u ruci.

- Mogu da objasnim... - pokušala je, ali joj Ramon nije dao priliku. - Da, sigurno - podrugljivo je izgovorio. - Mateo će te za koju godinu

pitati zašto si ga ostavila. - Pa i ti si ga prošle nedelje ostavio na tri dana. - To je drugo. Kao predsedavajući firme, često moram da putujem.

Ti to ne moraš. Pružio sam ti sve i znaš da ne moraš raditi. Da li su joj zaista bili potrebni ti skupoceni komadi nakita i

brendirana garderoba? Bez sumnje, Ramon je bio velikodušan. To što je smatrao da su materijalne stvari važne samo dokazuje da svoju ženu još uvek ne poznaje dovoljno.

- Znam da ne moram da radim, ali zar je toliko loše to što želim da se bavim onim za šta sam se školovala? I što želim finansijsku nezavisnost?

- Dođavola ti i tvoja prokleta nezavisnost! - povisio je ton. - Mesto ti je ovde, pored mene i Matea. Samo da znaš, neću dozvoliti da napustiš dete da bi zadovoljila svoj ego.

- Nećeš mi dozvoliti? Da li sam tvoj zarobljenik, Ramone? - Loren se gorko nasmejala.

- Ovo nije ni mesto ni vreme za svađu - procedio je Ramon, pa je izašao iz prostorije.

- Ah, nevolje u raju? Loren se ukočila. Kad se okrenula, ugledala je Pilar Fernandez sa

čašom šampanjca u ruci i pobedničkim izrazom na licu. - Ne, sve je u najboljem redu - uzvratila je Loren iako je poželela da

udavi ovu zgodnu ženu koja je čitavog dana koketirala s njenim mužem. - Problem je u tome što vi, draga Loren, ne razumete muškarce

kakav je Ramon.

~ 71 ~

Foxy

Page 72: Prikrivena osecanja

Zvoncica

Loren, kontroliši se, ponavljala je u sebi. - A vi ih razumete? - Naravno, krećemo se u istim krugovima. Jasno mi je kako Ramon

funkcioniše i znam kakva mu je žena potrebna. - Želite da kažete da biste vi bili savršena grofica? - Loren je podigla

obrvu. - To može samo Ramon da proceni. Sve je u njegovim rukama,

draga Loren - nasmejala se Pilar odmičući prema grupici gostiju u drugom uglu.

~ 72 ~

Foxy

Page 73: Prikrivena osecanja

Zvoncica

9. poglavlje

Pošto je bila besna na Ramona, do kraja proslave Loren mu se

sklanjala s puta. Ispraćajući poslednje goste, osetila je užasnu glavobolju. Bila je zahvalna Keti što se ponudila da okupa Matija.

- Lezite, odmorite se, sutra je novi dan. Uspavaću Matija - osmehnula se Keti.

U spavaćoj sobi dočekao ju je Ramon, koji je pakovao kofer. Srce joj se stegnulo.

- Ideš? - rekla je grublje nego što je htela. - Moram hitno u Madrid, iskrsli su neki problemi. Pričaćemo kad se

vratim - dodao je natmureno. - Nemamo o čemu da pričamo, nisam prihvatila ponudu. To sam

htela da ti kažem, ali nisi hteo da me saslušaš. - Ali si razmišljala o tome. - Tako je - priznala je. - Radila sam kod Pirsona pre nego što sam

prešla u PGH. Ostala sam u kontaktu s poslovođom i on mi je poslao mejl u kojem mi nudi posao savetnice. Odgovorila sam da sam zainteresovana, pa mi je poslao opis posla. Shvativši koliko bih bila odvojena od Matije, ipak sam odbila.

Ramon je zatvorio kofer. - Ne znam zašto želiš ponovo da radiš? Dajem ti sve što ti treba. Ali ne ono što zaista želim, a to je iskrena ljubav, pomislila je tužno. - Ti me, dragi, ne razumeš. - Onda mi objasni - uhvatio ju je za ramena. - Ako želimo da naš

brak funkcioniše, moraš da mi veruješ, Loren. - To nije jednostavno. - Ali zašto? Da li te je neko nekad razočarao? - Rekla sam ti da su se moji roditelji razveli kad mi je bilo petnaest

godina. Tata je napustio mamu zbog dvadesetpetogodišnje striptizete i s njom je otišao u Brazil. Od tada ništa nisam čula o njemu.

- Sigurno ti je bilo teško...

~ 73 ~

Foxy

Page 74: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Tata mi je bio sve i mislila sam da i on mene voli. Ali verovatno mu nisam toliko značila čim me je brzo zaboravio - progutala je knedlu. - Još uvek ne mogu da se oslobodim osećaja napuštenosti. A dan kad je otišao, bio je najgori u mom životu. Tata je bio advokat i mnogo je radio, ali je uvek pronalazio vreme za mene. S njim sam bila veoma bliska. Za razliku od mame, njemu sam mogla da poverim sve svoje tajne - niz lice su joj potekle suze. - A onda mi više nikada nije čestitao rođendan niti me je pozvao telefonom...

- Da li si nekad primetila da tvoji roditelji imaju problem u braku? - Ne. Mislila sam da su srećni. Često su organizovali zabave i

prijatelji su rado dolazili u našu kuću. Kasnije mi je postalo jasno da je sve to bila farsa. Mama mi je posle ispričala da je tata godinama bio neveran i da je ona krila koliko pati zbog toga. Trpela je, jer se plašila da će se razvesti od nje. Tata je uzeo drugu hipoteku bez njenog znanja i pokupio je sav novac sa zajedničkih računa pre nego što je otišao u Brazil. Nismo mogle ni ratu za kuću da plaćamo.

- Kako je tvoja majka to preživela? Sigurno joj je bilo teško kad je ostala sama i bez novca.

- Slomio joj je srce i dušu. Srećom, mamini roditelji bili su bogati, pa su nam pomagali. Zato sam odlučila da učim i da tako obezbedim sebi pristojan život. Ne želim da me muškarac izdržava, da me slomi onako kako je tata uništio mamu.

- Zaboga! - Ramon se namrgodio. - A šta si ti tad radila? - Šta sam mogla? Odmah sam počela da tražim posao, jer mama u

prvo vreme nije htela da kaže istinu svojim roditeljima. Posle škole sam radila u prodavnici, a vikendom uveče u kafeu. Na sreću, bila sam dobar đak, pa sam upisala studije. Eto zašto želim da budem samostalna.

- A onda si odlučila da sama odgajaš dete. Da li si mi zato prećutala da si trudna? Loren je klimnula glavom.

- Ti nisi želeo dete. Doduše, htela sam da ti kažem da sam trudna, ali nijednim gestom, mišlju, rečenicom nisi mi dao nadu da ćeš ostati sa mnom.

Da je Ramon bio malo otvoreniji i iskreniji prema njoj te večeri u Londonu, sve je drugačije moglo da bude.

- Krila sam Matija jer nisam htela da te opterećujem time, jer sam znala da se od tebe očekuje ženidba odgovarajućom kandidatkinjom,

~ 74 ~

Foxy

Page 75: Prikrivena osecanja

Zvoncica

kakva je Pilar. Huanita mi je rekla da su svi mislili da ćeš se njome oženiti.

- Moja sestra previše priča. - Ne budi takav, Pilar bi zaista bila idealna supruga i grofica. Ramon je slegnuo ramenima. - Moguće. Ali tebe sam odveo pred oltar, a ne nju. Delovao je napeto dok je podizao kofer. - Vraćam se za nekoliko dana. Sad moram da pođem. I zaista, tri dana kasnije Ramon se oko ponoći pojavio u vratima

njihove spavaće sobe, s velikim buketom crvenih ruža u rukama. - Zaista su predivne... miris me podseća na proleće. Hvala ti -

zadovoljno ga je poljubila. - Moramo o nečemu važnom da popričamo. Loren se uznemirila, a Ramon je seo na ivicu bračnog kreveta. - Bio sam u Bilbau. Začuđeno ga je pogledala. - Zar nije trebalo da odeš u Madrid? - Da, bio sam i tamo, ali sam u povratku skoknuo u Bilbao -

nasmejao se i napetost je nakratko nestala. - Želim da podelim s tobom zanimljive informacije - otvorio je akten-tašnu i izvukao brošuru. - Ovo je prospekt univerziteta u Bilbau. Rekla si mi da je u Španiji drugačiji pravni sistem nego u Engleskoj, zar ne?

Zbunjeno je klimnula glavom. - U Engleskoj je pravni sistem potpuno drugačiji nego u većini

evropskih zemalja. Ali ti bi mogla da završiš dodatne studije i mogla bi da radiš ili u našem pravnom odeljenju ili da konkurišeš u nekoj kancelariji, šta ti je draže - dodao je zadovoljno.

- Ne razumem. Pa ti ne želiš da ja radim - pokušala je da potisne uzbuđenje.

- Želim da budeš srećna i da jednom zauvek nestane taj osećaj nesigurnosti. Dugo sam razmišljao šta da uradim i... evo rešenja - podigao je obe ruke zagrlivši je.

- To je divna ideja! Ali ako bih sad počela da studiram, morala bih svake nedelje da odsustvujem po dva-tri dana. Keti je divna dadilja, ali...

~ 75 ~

Foxy

Page 76: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Ako tako odlučiš, ja ću brinuti o njemu. Već sam smanjio svoje obaveze. Uostalom, mnogo toga mogu da radim odavde, sa imanja.

Oči su joj blistale od sreće. - Šta je bilo, draga? Deluješ zbunjeno. - Prijatno si me iznenadio. Nisam mislila da ćeš me ikada razumeti. Loren mu je te večeri priuštila predivne trenutke u kojima su do

zore uživali...

~ 76 ~

Foxy

Page 77: Prikrivena osecanja

Zvoncica

10. poglavlje

Dani su prolazili i Loren je smišljala način da saopšti svom mužu da

ga voli, da je odavno zaljubljena u njega i da nije pristala na brak samo zato da udovolji Mateu, već i sebi.

Jedne večeri čekala ga je do kasno u noć da se vrati s nekog sastanka. Bila je umorna, spavalo joj se, ali u krevet nije otišla.

Sišla je u prizemlje da ga tamo sačeka i, na njeno iznenađenje, primetila je traku svetlosti ispod vrata malog salona. Pokucala je i ušla. Ramon je opušteno sedeo na sofi sa čašom viskija u ruci. Sako i kravatu prebacio je preko stolice.

- Nisam znala da si se vratio - rekla je drhtavim glasom. - A gde si mislila da sam? - nije bio ljubazan. - Nemoj mi reći.

Sigurno si u svojoj glavi videla deset scenarija. Mogao sam biti s nekom ljubavnicom, zar ne? Ili si uvrtela sebi u glavu da sam veće proveo s Pilar?

Loren je oborila oči, osećala se krivom. - Pobogu, odavno znam da ti je ona trn u oku. I nikad me nisi pitala

zašto sam se venčao s tobom umesto s njom. Znam šta ti se sad vrzma u mislima. Draga, nikada te ne bih prisiljavao da se udaš za mene.

Osetila je da gubi tlo pod nogama. - Nisi me prisilio... - Zaboga, pretio sam ti da ću te odvesti pred sud. Znam da nisi imala

izbora, a sad se osećaš kao zatvorenica. Ti nisi Loren koju poznajem. Neću te više zadržavati protiv tvoje volje.

- Ne razumem te, šta pokušavaš da mi kažeš? – prošaputala je. - Oslobađam te. Čini mi se da ne možemo da usrećimo jedno drugo,

osećam da si stalno u grču, čak te ni odlazak na fakultet ne raduje. Ne želim da me celog života porediš sa svojim ocem, da strepiš hoću li učiniti isto što i on. Razmislio sam. Treba da se razvedemo. Živećeš u Engleskoj s Mateom. Samo te molim da prihvatiš kuću koju ću vam kupiti da bih često mogao da navraćam. Teško je disala.

~ 77 ~

Foxy

Page 78: Prikrivena osecanja

Zvoncica

- Ali ja ne želim razvod! I ne želim da odvedem Matija odavde, od njegove porodice i oca. Znam koliko ga voliš...

Loren je ućutala kad se Ramon okrenuo, hladno je pogledavši. Sigurno mu je bilo teško da kaže da je pušta i da može da odvede njihovog sina. Pomislio je da njegova supruga želi slobodu, a ona je zapravo želela da bude iskreno voljena.

Tupo je posmatrala čoveka kog je volela više od svega. Pomislila je da je posredi neslana šala, da će se on nasmejati, privući je sebi i poljubiti.

Loren je duboko udahnula. - Ne osećam se kao zatvorenica. Želim da budem u braku s tobom

zato... zato što te volim. Za trenutak je zavladala tišina. - Voliš me? - zvučao je iznenađeno. Loren je osećala da joj se srce steže. Ramon joj je prstom podigao

bradu zagledavši se u njene oči. - Prava ljubav je večna, snažna, strasna i nežna, a prate je poverenje

i opraštanje, prijateljstvo i naklonost. To je ljubav kakvu odavno osećam prema tebi, dušo - govorio je iz srca.

Sve što je želela da čuje, čovek njenog života upravo je izgovorio. Dirnule su je njegove reči.

- Da... li to znači da me voliš? - upitala je šapatom. - Svim srcem. - Zašto mi to ranije nisi rekao? - Iskreno, nisam to odmah znao. S vremenom sam shvatio da ne

mogu da živim bez tebe. I pre nego što sam saznao da imam sina, zauzimala si posebno mesto u mom srcu. Nažalost, trebalo je mnogo vremena da to shvatim. Noćima sam mislio na tebe. Kad sam saznao da imamo dete... istovremeno sam te mrzeo, prezirao i želeo. Nisam sebi mogao da objasnim šta mi se dešava. Onda sam shvatio: zaljubio sam se u tebe i sad znam da te volim celim bićem - nežno ju je poljubio u obraz. - Kad sam te video pred oltarom, znao sam da ta snažna žena pripada samo meni i bio sam tako ponosan.

- Ljubavi, želim te više od svega na svetu. Zaljubila sam se u tebe pre dve godine u Londonu. Ni sebi nisam htela to da priznam, jer mi je karijera bila važna. Međutim, kad se rodio Mati, promenili su se moji

~ 78 ~

Foxy

Page 79: Prikrivena osecanja

Zvoncica

prioriteti. Zelela sam te, znala sam da je to nemoguće. Mojim venama ne teče plemićka krv...

Prekinuo ju je poljupcem. - Baš me briga za krv, želim te takvu kakva jesi - snažno ju je privio

uza se pa je osetila koliko je uzbuđen. - Želim da ostanem s tobom kao tvoja žena, ljubavnica, partnerka...

do kraja života - odvezala je pojas bademantila i osećala je talase vreline dok ju je Ramon užarenim očima gledao...

Kraj

~ 79 ~

Foxy