BESPLATNI PRIMJERAKBROJ 336 GODINA VIII 18. ožujka 2011. www.hrvatski-vojnik.hr

EUR 2,10 / CAD 3,00 / AUD 3,30 / USA 2,00 / CHF 3,50 / SLO EUR 1,80 / SEK 17,00 / NOK 17,00 / DKK 15,50 / GBP 1,30

ISS

N 1

33

0 -

50

0X

PRIN

TED

IN C

ROAT

IA

TIGROVITIGROVIMeđunarodna suradnja

Tečaj za pripadnike OSRH-a u Nordijskoj

borbenoj skupini

SASTANAK MINISTARA OBRANE ZEMALJA ČLANICA NATO-a

PZO ZEMALJSKI SUSTAV NASAMS (II. DIO)

HRVATSKI VOJNIK

BRUXELLES

VOJNA TEHNIKA / MORH / OSRH / MAGAZIN

2

Priredio Domagoj VLAHOVIĆ

NOVOSTI IZ SVIJETA

BROJ 336 / 18. OŽUJKA 2011.

Amerikanci su 9. ožujka prizemljili cijelu svoju flotu probnih zrakoplova F-35. Naime, jedan primjerak koji isprobava Ratno zrakoplovstvo tijekom leta imao je problem s dvostrukim genera-torom, te s istjecanjem ulja. Nakon nekoliko dana, sedam probnih inačica moglo se vratiti u zrak, ali drugi su još prizemljeni, rekao je američkom Kongresu viceadmiral David Venlet, izvršni časnik u programu razvoja F-35. Problem je otkriven kod novije kon-figuracije generatora, zato stariji probni zrakoplovi nastavljaju letjeti, a novi će još pričekati.

PROBLEMI S PROBNIM MODELIMA

WASHINGTON

Američka je vojska 15. ožujka sa svim počastima na groblju Arlin-gton pokopala skupnika Franka Woodruffa Bucklesa, posljednjeg preživjelog američkog veterana I. svjetskog rata. Buckles je umro 27. veljače u dobi od 110 godina! Pokojnom Bucklesu na sprovod je došao i predsjednik Barack Obama. “Sada je završena cijela jedna era“, rekao je jedan od nazočnih vojnika. Buckles je bio vozač, na Zapadnoj fronti u Francuskoj i Njemačkoji je upravljao ambulantnim kolima. Do posljednjih dana bio je aktivan u javnom sjećanju na sve američke žrtve Velikog rata.

KRAJ JEDNE ERE

ARLINGTON

Štokholmski me�unarodni institut za mi-rovna istraživanja opet se oglasio izvje-šćem o globalnoj kupoprodaji naoružanja. Sad je u prvom planu kupnja i prodaja od 2006. do 2010. Po uvozu prednjače azijske države, drže prva četiri mjesta. Prva je Indija s 9 posto svjetskog uvoza, od čega su im čak 82 posto prodali Rusi. Na listi slijede Kina i Južna Koreja s po 6 posto,

te Pakistan s 5 posto. Što se tiče izvoza najviše su profitirali Amerikanci: drže čak trećinu ukupnog svjetskog izvoza. Druga je Rusija s 23, a treća Njemačka s 11 po-sto. Njihov se izvoz udvostručio u odnosu na razdoblje 2001.-2005, a udarna im je grana brodogradnja. Ti poslovi pokrivaju im gotovo polovicu izvoza. Na četvrtom mjestu su Francuzi (7 posto).

AZIJCI UVOZE, AMERIKANCI IZVOZE

STOCKHOLM

Američke postrojbe stacionirane u Japanu i u blizini aktivno pomažu zemlji une-srećenoj potresom, tsunamijem i izloženoj nuklearnoj prijetnji. No, i sami su isku-sili probleme, nosač USS Ronald Reagan bio je u morskom području udaljenom oko 160 km sjeveroistočno od nuklearke Dai-Ichi. Pripadnici triju helikopterskih posada koji su obavljali humanitarne misije izloženi su manjoj, neopasnoj količini radijacije. Nakon povratka na brod provedena je brza i laka dekontaminacija običnom vodom i sapunom. Da izbjegnu moguće daljnje probleme, zapovjednici 7. flote odlučili su svoje brodove pomaknuti izvan dometa radijacije.

TOKIO

RADIOAKTIVNA PRIJETNJA

USM

CUS

DoD

US N

avy

sadržaj

Remontni zavod ZzP-a

Nakon završetka sastanka ministara obrane NATO-a i zemalja davateljica snaga za ISAF ministar obrane Davor Božinović je izjavio: “Tranzicija na lokalne afganistanske snage dogovorena je na Lisabonskom samitu i mi

se sada približavamo tom trenutku. To je dobar znak da ova operacija ide dobrim smjerom, pogotovo u posljednjih godinu dana…“

6 SASTANAK MINISTARA OBRANE SEECP-a Regionalna suradnja pretpostavka za euroatlantske integracije

7 NOVOSTI IZ MORH-a Uručeno odlikovanje brigadiru McAloonu

8 NOVOSTI IZ NATO-a Glavni tajnik NATO-a o Afganistanu i Libiji

10 MEĐUNARODNA VOJNA VJEŽBA CMX - vježbe upravljanja kriznim situacijama

15 NOVOSTI IZ OSRH-a Eskadrila helikoptera 93. zb obilježila Dan postrojbe

16 MORH Otvorena izložba “Hrvatska i Albanija iz zraka“

17 NOVOSTI IZ OSRH-a Stručni tim američkih zračnih snaga u HRZ-u

18 NOVOSTI IZ VOJNE TEHNIKE

22 VOJNA TEHNIKA PZO zemaljski sustav NASAMS (II. dio)

26 VOJNA TEHNIKA Razvoj pješačkog streljiva (III. dio)

30 SREDNJOVJEKOVNE BITKE Navas de Tolos (1212.) i Granada (1492.) - bitke reconquiste (II. dio)

32 DOMOVINSKI RAT Vukovar i vukovarska bolnica (dijelovi kronologije), studeni 1991. (VI. dio)

33 POZDRAV DOMOVINI Hrvati

U vremenu kad se razni oblici potpore tehničkom, praktičnom djelovanju OSRH-a

traže i izvan sustava, postrojba poput RZ-a je jednostavno dragocjena i donosi velike uštede

vojnom i državnom proračunu. Mali je broj zahtjeva koje ne možemo riješiti unutar kuće,

ističu u Zavodu, a njih je sve više jer nova oprema pristiže, poput pušaka VHS, za čije su

održavanje RZ-ovi stručnjaci već osposobljeni

Pripadnici ratnog zrakoplovstva Kraljevine Švedske od 8. do 19. ožujka boravili su u

Hrvatskoj, u zagrebačkoj vojarni “Lučko“, u sklopu Tečaja spašavanja izoliranih pripadnika

snaga. Cilj tečaja bio je upoznavanje svih pripadnika hrvatskog kontingenta s postupcima

ako se na�u izolirani u području operacija

Tečaj za pripadnike OSRH-a u Nordijskoj borbenoj skupini

4

12

14

MO

RH

I O

SR

HV

OJ

NA

T

EH

NIK

AM

AG

AZ

IN

Naslovnicu snimio Tomislav BRANDT

SASTANAK MINISTARA OBRANE ZEMALJA ČLANICA NATO-a

4

Pripremila Leida PARLOV, foto NATO

BRUXELLES

Nakon završetka sastanka ministara

obrane NATO-a i ze-malja davateljica snaga za ISAF ministar obra-ne Davor Božinović je izjavio: “Tranzicija na lokalne afganistanske

snage dogovorena je na Lisabonskom samitu i mi se sada približava-mo tom trenutku. To je dobar znak da ova operacija ide dobrim

smjerom, pogotovo u posljednjih godinu

dana…“ O sigurnosnoj situaciji u Libiji mini-

star je kazao da NATO djeluje oprezno te da se uz Libiju promatra i širi kontekst koji se odnosi

na sjever Afrike

je kazao da se “NATO već dugo konzulti-ra s drugim međunarodnim i regionalnim organizacijama prateći tijek događaja koji se brzo smjenjuju. Kao vojni savez i odgovoran međunarodni čimbenik, NATO danas mora proučiti sve mogućnosti u sklopu pripreme preventivnog plana. To i činimo”, istaknuo je Rasmussen. Možda ćemo morati pružiti potporu operaciji humanitarnog tipa, ali smo spremni proučiti i druge mogućnosti bude li trebalo, dodao je. No NATO, upozorio je, mora biti siguran da su prethodno ispunjena tri uvjeta. “Ako se potvrdi potreba, ako je pravosudni mandat jasan i ako je regionalna potpora čvrsta, spremni smo pružiti našu pomoć”.

Prema riječima ministra obrane Davora Božinovića u izjavi koju je dao novinarima nakon prvog dana sastanka, mogućnost vojne intervencije NATO-a u Libiji je ovog trenutka vrlo daleka. “Mislim da smo ovog trenutka daleko od toga. Naime, za to ne postoji ni re-zolucija Vijeća sigurnosti UN-a”, kazao je Bo-žinović. Dodao je i da NATO u ovoj situaciji djeluje oprezno, te da se uz Libiju promatra i širi kontekst koji se odnosi na sjever Afrike.

Na pitanje bi li Hrvatska sudjelovala u slučaju da NATO dobije mandat Vijeća sigurnosti, Božinović je rekao da je o tome sada suvišno govoriti. “Govorimo o tome što bi bilo, kad bi bilo. Dakle, u slučaju da se to

Sigurnosno stanje u Libiji i Afganistanu te budući koraci koje NATO planira poduzeti bile su glavne teme dvodnevnog redovitog neformalnog sastanka ministara obrane zemalja članica NATO-a koji se u Bruxellesu održavao 10. i 11. ožujka. Na sastanku se razgovaralo i o primjeni odluka s Lisabonskog samita s posebnim naglaskom na novi Strateš-ki koncept NATO-a. Glavna tema prvog dana sastanka bila je Libija u kojoj već tjednima tra-je pobuna protiv režima pukovnika Moamera Gadafi ja, a situacija u zemlji se iz dana u dan mijenja.

Uz ministra obrane RH Davora Božinovića na ministarskom sastanku bio je i načelnik GSOSRH-a general-pukovnik Drago Lovrić.

Rasprava ministara o situaciji u LibijiGlavni tajnik Sjevernoatlantskog saveza

Anders Fogh Rasmussen na početku sastanka

BROJ 336 / 18. OŽUJKA 2011.BROJ 336 / 18. OŽUJKA 2011.

Sastanak ministara obrane zemalja članica NATO-a

5

dogodi, odluku o slanju hrvatskih vojnika do-nijet će mjerodavne hrvatske institucije, to jest Hrvatski sabor koji odlučuje o slanju hrvatskih vojnika vani.”

O atmosferi na sastanku ministar obra-ne je kazao: “Ovo je sastanak koji okuplja demokracije. Svatko ima pravo iznositi svoje mišljenje i poglede na situaciju.”

U isto vrijeme, ali na odvojenim sastancima o stanju u Libiji u Bruxellesu su raspravljale i članice Europske unije.

Prijenos ovlasti na lokalne afganistanske snage

Afganistan i povlačenje savezničkih snaga iz te zemlje pošto započne prijenos ovlasti na lo-kalne afganistanske snage bila je tema drugog dana sastanka. Članice NATO-a dogovorile su se da se neće nekoordinirano povlačiti iz Afganistana pošto započne prijenos ovlasti na lokalne afganistanske snage, izjavio je glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen. Do-dao je da su se zemlje koji imaju raspoređene vojnike u toj zemlji dogovorile da će pri do-nošenju odluka o smanjivanju snaga uzimati u obzir zahtjeve misije i stanje na terenu.

Hrvatski ministar obrane Davor Božinović, je nakon završetka sastanka ministara obrane

NATO-a i zemalja davateljica snaga za ISAF izjavio da je postupno povlačenje iz Afgani-stana dogovoreno na Lisabonskom samitu NATO-a.

“Tranzicija na lokalne afganistanske snage dogovorena je na Lisabonskom samitu i mi se sada približavamo tom trenutku. To je dobar znak da ova operacija ide dobrim smjerom, pogotovo u posljednjih godinu dana. Postoje brojni pokazatelji kojima se mijenja percepci-ja misije u Afganistanu.”

Afganistanske snage rastu, a u ovom trenut-ku na jednog afganistanskog vojnika dolazi jedan pripadnik međunarodnih snaga, što je, napomenuo je Božinović, donedavno bilo nezamislivo. Zajedno s policijom, afganistan-ske snage sigurnosti do jeseni bi trebale imati oko 300 tisuća ljudi što stvara preduvjet da se vlast u Afganistanu počinje prenositi na lokalne institucije. “I to je cilj. To je izlazna karta za međunarodnu zajednicu iz Afganistana”, izja-vio je Božinović, te napomenuo da planirano povlačenje snaga iz Afganistana ne znači da će se 2014. godine ISAF ukinuti i da u Afganistanu neće biti međunarodnih snaga. No, borbene akcije ako ih tada bude, trebale bi biti u odgo-vornosti afganistanskih snaga sigurnosti.

BROJ

336

/

18. O

ŽUJK

A 20

11.

Sastanak ministara obrane zemalja članica NATO-a

Tijekom sastanka ministara obrana NATO-a u Bruxellesu, ministar obrane Davor Božino-vić razgovarao je odvojeno s ministricom obrane Kraljevine Danske Gitte Lillelund Bech o inicijativi te zemlje glede veterana koja je na prošlom samitu NATO-a u Lisabonu pri-hvaćena te je dobila i poseban stručni okvir u sklopu Saveza koji bi trebao ispitati moguć-nosti razvoja i unapređenja na tom području.

“Hrvatska raspolaže sa zna-njima i iskustvima u skrbi za veterane, branitelje i njihove obitelji, a inicijativu Kraljevine Danske su prihvatil saveznici stoga je ovo područje itekako od interesa obiju zemalja”, rekao je ministar Božinović.Očekuje se da će se o toj inici-jativi raspravljati na stručnoj konferenciji koja će se ove godine održati u Kopenhage-nu. Kako je Kraljevina Danska posebno zainteresirana za uspostavu Centra izvrsnosti za veteranska pitanja, danska ministrica Lillelund Bech je rekla da će se moguća surad-nja s Hrvatskom svakako uzeti u obzir. Posebno je istaknula činjenicu da iz Kraljevine Danske unazad dvije godine na odmor i rehabilitaciju u Hr-vatsku dolaze danski veterani putem njihovih udruga.

Susret s danskom ministricom Lillelund Bech

6

Goran GROŠINIĆ

SASTANAK MINISTARA OBRANE SEECP-a

Razvoj multilateralne suradnje unutar regije je temeljna pretpostavka za punu integraciju u NATO i Europsku uniju, a bez pune integracije svih naših zemalja u europske i euroatlantske strukture bit će teško dovršiti regionalnu transformaciju ovog područja u područje mira, stabilnosti i prosperite-

ta, rekao je ministar obrane Davor Božinović na sastanku ministara obrane SEECP-a

Ministar obrane Davor Božinović sudjelovao je na sastanku ministara obrane SEECP-a (Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi) koji je 14. i 15. ožujka održan u Budvi, u Crnoj Gori koja je trenutačna predsjedateljica SEECP-a. Tijekom sastan-ka razmotrene su teme o stabilnosti i sigurnosti regije kao i mogućnosti unapređenja demokratskih vrijednosti i promocija europskih standarda kao okosnica regionalnog razvoja i surad-nje zemalja članica SEECP-a.

“Razvoj multilateralne suradnje unutar regije je temeljna pretpostavka za punu integraciju u NATO i Europsku uniju, a bez pune integracije svih naših zemalja u europske i euroatlant-ske strukture bit će teško dovršiti regionalnu transformaciju ovog područja u područje mira, stabilnosti i prosperiteta“, rekao je ministar obrane Davor Božinović u svom obraćanju na sastan-ku ministara obrana SEECP-a. “Multinacionalna obrambena suradnja je prirodni odgovor na reduciranje dostupnih resursa i promjene europske sigurnosne arhitekture, a europske zemlje već dijele i razmjenjuju svoje obrambene sposobnosti kao jedan od načina premošćivanja smanjenih obrambenih prora-čuna i nedostajućih kapaciteta“, istaknuo je Božinović. Dodao je kako je uvjeren da je velik potencijal za razvoj zajedničkih obrambenih kapaciteta multinacionalnim pristupom na po-dručju jugoistočne Europe. Pritom je posebno istaknuo da je u regiji izražen trajni interes za jačanje regionalne obrambene suradnje – zajedničkim naporima u podupiranju misije ISAF-a

u Afganistanu, a putem okvira Američko-jadranske povelje (A5) koji je potvrda naše političke volje, solidarnosti i kapaciteta za uspješnu zajedničku suradnju. “EU i NATO članstvo su najbolji način za fundamentalnu transformaciju regije i mi čvrsto podu-piremo politiku otvorenih vrata za euroatlantske institucije, a naši zajednički napori uključujući i jačanje obrambene suradnje trebaju biti usmjereni na dostizanje naših zajedničkih aspiracija široke regionalne sigurnosti, stabilnosti i prosperiteta“, zaključio je ministar Božinović.

Sastanak je u Budvi otvorio crnogorski predsjednik Filip Vujanović koji je rekao da Crna Gora ima strateški cilj integra-ciju u europske i euroatlantske strukture te se obvezala svojim konstruktivnim odnosom i aktivnostima pridonositi stabilno-sti i sigurnosti. Uvjeren je da će i ovaj sastanak poslužiti kao pouzdan putokaz za daljnji napredak i još odlučnije rezultate, a suradnja na svim područjima pa tako i područjima obrane treba biti konstanta naših odnosa.

Uz predsjednika Vujanovića, i domaćina – ministra obrane Crne Gore Boru Vučinića, na sastanku su bili ministri obrane Albanije – Arben Imami, Bosne i Hercegovine – Selmo Cikotić, Hrvatske – Davor Božinović, Makedonije – Zoran Konjanovski, Srbije – Dragan Šutanovac i Turske – Mehmet Vecdi Gonul, potom državni tajnici, pomoćnici ili zamjenici ministara obrana iz Bugarske, Grčke, Rumunjske i Slovenije te visoki predstavnici iz NATO-a, OESS-a, RCC-a i RACVIAC-a.

BROJ 336 / 18. OŽUJKA 2011.

Regionalna suradnja pretpostavka ZA EUROATLANTSKE INTEGRACIJE

7

Izaslanstvo Kluba vojnih izaslanika akreditiranih u Zagrebu predvođeno doajenom Vojnodiplomatskog zbora, pukovnikom Sorenom Knudsenom, vojnim izaslanikom Kraljevine Danske, 9. ožujka posjetilo je Centar za autizam, Hrvatski Crveni križ i Dječji dom Zagreb u Nazorovoj ulici te je svakoj instituciji uručilo novčanu donaciju, ukupno na taj način donirajući 18 600 00 kn. Uz pukovnika Knudsena, u izaslanstvu su bili časnički namjesnik Peter Simmer, pomoćnik VIZ-a Republike Austrije u RH te stožerni narednik Željko Brnić, pomoćnik vojnog izaslanika SR Njemačke u RH.

Uime Centra za autizam, donaciju je primio ravnatelj ustanove, profesor Ivica Doklej, koji je zahvaljujući donatorima najavio da će donirana sredstva biti utrošena za kupovinu novog uređaja za komuniciranje osoba s poteškoćama u razvoju. Izvršni pred-sjednik Hrvatskog Crvenog križa, dr. Nenad Javornik, primajući donaciju izrazio je zahvalnost kao i zadovoljstvo zbog toga što je Hrvatski Crveni križ, koji provodi više od 40 različitih zdrav-

stvenih i socijalnih programa u RH, prepoznat kao institucija koja zavređuje pozornost. Primajući donaciju uime Dječjeg doma Zagreb, njegova ravnateljica dr. Jasna Ćurković Kelava zahvalila je donatorima i istaknula da se ova institucija brine za 250 djece, a donirana sredstva bit će utrošena za zadovoljavanje brojnih dječjih potreba.

Ministar obrane Davor Božinović uručio je 10. ožujka u Stalnom predstavništvu RH pri NATO-u odlikovanje Red hrvatskog trolista, koje je predsjednik Ivo Josipović dodijelio bivšem vojnom izasla-niku SAD-a u Hrvatskoj brigadiru Brendanu McAloonu.

Tijekom mandata vojnog izaslanika SAD-a u Hrvatskoj, brigadir McAloon učinio je znatan doprinos u unapređivanju suradnje oružanih snaga Hrvatske i SAD-a.

“Zajedničko uvježbavanje, opremanje oružanih snaga, suradnja u mirovnim operacijama, pomoć pri integriranju Hrvatske u NATO, programi pomoći Oružanim snagama RH različitim američkim fondovima, bila su područja profesionalnog angažmana brigadira McAloona na dobrobit obiju zemalja. Brigadiru McAloon, posebna mi je čast uručiti vam ovo odlikovanje uime predsjednika RH Ive Josipovića te vam se uime Ministarstva obrane i Oružanih snaga još jednom zahvaljujem na vašem radu u Hrvatskoj“, rekao je ministar Božinović uručivši odlikovanje američkom brigadiru, koji je nakon dužnosti vojnog izaslanika u RH preuzeo dužnost

američkog vojnog izaslanika u Kraljevini Belgiji. Zahvalivši na pri-mljenom odlikovanju brigadir McAloon je istaknuo da je ponosan na svoj posao u Hrvatskoj te da Republika Hrvatska u njemu i dalje ima iskrenog prijatelja.

Veleposlanik Republike Hrvatske u Re-publici Sloveniji Svjetlan Berković uručio je 11. ožujka u hrvatskom Veleposlanstvu u Ljubljani odlikovanja slovenskim časnicima, brigadnom generalu Bojanu Šuligoju i pu-kovniku Zlatku Vehovaru.

Odlukom predsjednika Ive Josipovića slo-venski časnici odlikovani su Redom hrvatskog trolista za osobite zasluge u razvoju obrambe-ne suradnje Republike Hrvatske i Republike

Slovenije tijekom obnašanja dužnosti vojnog izaslanika Republike Slovenije u RH.

Uime Ministarstva obrane RH uručenju odlikovanja nazočio je načelnik Službe za međunarodnu obrambenu suradnju Davor Ćutić, a uime Ministarstva obrane Republike Slovenije državni tajnik Boris Balant, zamjenik načelnika Glavnog stože-ra Slovenske vojske kontraadmiral Renato Petrič, glavni ravnatelj Obavještajno-sigur-

nosne službe Damir Črnčec, glavni ravna-telj Uprave za globalna pitanja i političku multilateralu Ministarstva vanjskih poslova Republike Slovenije Andrej Benedejčič i načelnik Sektora za proces proširenja Mi-nistarstva vanjskih poslova Republike Slo-venije Robert Krmelj.

U prigodnim govorima istaknuta je uspješ-na vojna suradnja, kao i ukupan pozitivan razvoj hrvatsko-slovenskih odnosa.

BROJ

336

/

18. O

ŽUJK

A 20

11.

Uručeno odlikovanje brigadiru McAloonu

Donacije Kluba vojnih izaslanika

Veleposlanik RH u Sloveniji uručio odlikovanja slovenskim časnicima

MORH NOVOSTI

OJI

OJI

Lada PULJIZEVIĆ

Snim

io J

osip

KOP

ISn

imio

Tom

isla

v BR

ANDT

8

Lana KUNIĆ, foto NATO

NATO NOVOSTI

Glavni tajnik NATO-a o Afganistanu i Libiji

Zemlje članice NATO-a dogovorile su se potkraj prošloga tjedna da se neće nekoordinirano povlačiti iz Afganistana pošto počne prijenos ovlasti na lokalne afganistanske snage, potvrdio je glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen, nakon sastanka ministara obrane održanog u Bruxellesu.

Rasmussen je kazao da je NATO prihvatio preporuke o područjima Afganistana koja će biti prepuštena afganistanskim snagama te dodao da su se zemlje koje imaju raspoređene vojnike u toj zemlji dogovorile da će pri donošenju odluka o smanjivanju snaga uzimati u obzir zahtjeve misije i stanje na terenu.

Postupno povlačenje međunarodnih snaga trebalo bi početi 21. ožujka i trajati do kraja 2014. godine. Američki ministar obrane Robert Gates upozorio je da se ne ulazi u žurno povla-čenje prije nego se obavi posao.

No, uz stanje u Afganistanu oči cijeloga svijeta uprte su i u Libiju, a prema riječima glavnog tajnika, NATO zna da se ondje nešto mora napraviti, no još nije konačno dogovoreno i što. Naime, Europska unija i NATO su na odvojenim sastan-cima u Bruxellesu raspravljali o stanju u Libiji, a članice tih organizacija zasad su daleko od konsenzusa oko djelovanja u toj zemlji u kojoj već tjednima traje pobuna protiv režima pu-kovnika Moamera Gadafija. Rezultat nejedinstva, barem kad je europski savez u pitanju, jest i propadanje britansko-fran-cuskog napora da se osigura vojna operacija, za što je, pak, protiv bila njemačka strana. Ministri vanjskih poslova zemalja članica Europske unije ipak su odlučili, da se dodatno pooštre

sankcije protiv libijskog režima, dok je više ministara zatražilo odlazak libijskog vođe Gadafija te početak dijaloga s oporbom.

Glavni tajnik Rasmussen rekao je da NATO misli da nema više mnogo vremena kada je riječ o tijeku događaja u Libiji i

da je spreman djelovati ako za to dobije mandat. Napomenuo je kako se nastavlja utrka s vremenom, i da se NATO već dugo konzultira s drugim međunarodnim i regionalnim organizacija-ma te da prate tijek događaja u toj zemlji.

“Kao vojni savez i odgovoran međunarodni čimbenik, NATO danas mora proučiti sve mogućnosti u sklopu pripreme pre-ventivnog plana. To i činimo“, istaknuo je Rasmussen. Rekao je i da postoji mogućnost da će se morati pružiti potpora ope-raciji humanitarnog tipa, no i da je Savez spreman proučiti i druge mogućnosti bude li trebalo. Ipak, Rasmussen je ponovio da za bilo kakvu NATO-ovu akciju treba naći razloge, mora postojati legalna osnova, što znači da se uz Vijeće sigurnosti s akcijom moraju složiti svi u regiji.

NATO je, kako je podsjetio glavni tajnik, već pojačao zračni nadzor nad središnjim dijelom Sredozemlja tako što je vrijeme ophodnje zrakoplova-radara Awacsa koji je na tom području od kraja 2009. u sklopu borbe protiv terorizma, povećao s 10 na 24 sata na dan. S druge strane kada je riječ o potpunoj za-brani letova nad Libijom, a što su u UN-ovu Vijeću sigurnosti predložile Francuska i Velika Britanija, o tome nema usklađe-nosti. Tako je primjerice njemački ministar vanjskih poslova Westerwelle istaknuo da ne žele biti uvučeni u rat u sjevernoj Africi.

No, ministri obrane članica NATO-a ipak su se dogovorili da će poslati vojne brodove iz zapadnog dijela Sredozemlja u nje-gov središnji dio i to zbog nadgledanja situacije u Libiji. Kako je objasnio glavni tajnik, nije riječ o intervenciji povezanoj s provedbom odluke o embargu na oružje, za što je potreban mandat UN-a, nego samo o nadzoru i praćenju.

Kad je riječ o stanju u Libiji, američki predsjednik Barack Obama rekao je da SAD i saveznici polako stežu omču oko libijskoga predsjednika Moamera Gadafija, a da je uvođenje zone zabrane letenja i dalje opcija pritiska.

BROJ 336 / 18. OŽUJKA 2011.

9

Katastrofa u Japanu

Glavni tajnik NATO-a, Anders Fogh Rasmussen izrazio je duboku sućut svima onima koji su zbog razornog potresa i tsunamija u Japanu izgubili najmilije i ostali bez svojih domova. “Svi smo vidjeli strašne slike što je tsunami napravio u toj zemlji. Japan je jedan od NATO-vih globalnih partnera i uime Saveza želim svima u toj zemlji izraziti dubo-ku sućut“, kazao je glavni tajnik.

Priča o afganistan-skim ženama na NATO kanalu

Da bi prehranile svoje obitelji, mnoge afga-nistanske žene odlučuju se za različite poslove, čak i one za koje bi se prije moglo reći da pripa-daju “muškom“ svijetu, a priču o njima napra-vili su novinari Natochannela. Jedan od takvih poslova je i stolarija, tj. izrada drvenog namje-štaja, igračaka i ukrasa, za što najčešća plaća ne prelazi više od četiri dolara mjesečno. Da bi prehranila obitelj pošto je postala udovica, za taj se posao odlučila i Fatema Akbari, koja danas

svoje vještine u šatoru u jednoj od kabulskih ulica, prenosi na ostale radnice i to u sklopu stolarske škole. Sve one slažu se da, unatoč teškom poslu i ne baš sjajnim uvjetima, imaju priliku raditi i zarađivati kako bi mogle školovati i prehraniti svoju djecu. Da im nije nimalo lako dokazuje i činjenica da neke od njih na posao putuju kilometrima i pješače po nekoliko sati, iako ne znaju hoće li taj dan zaraditi novac. Naime, isplatu dobivaju tek ako dođe do proda-je prozvoda koje izrađuju, a u suprotnome ne dobivaju ništa. Uz to radnice se često suočavaju s nedostatkom materijala za izradu namještaja i ostalih drvnih predmeta. Tako je i osnivačica sto-larske škole Fatema Akbari, priznala da razmišlja i o tome da radnice drvene otpatke počnu tražiti i na samim ulicama Kabula. Iako im nedostaje drva za rad, ono s čim nemaju problema su potencijalni radnici i polaznici stolarske škole, a prema riječima Akbarijeve nikoga ne odbijaju jer im je cilj pomoći onima najsiromašnijima. Kako su među tom populacijom i majke, u sklopu škole jedna je prostorija osigurana samo za nji-hovu djecu. “Ovo je samo početak moga rada. Želim posao proširiti na cijelu zemlju kako bi pomogla ljudima koji radom žele pomoći sebi“, kazala je Fatema Akbari.

BROJ

336

/

18. O

ŽUJK

A 20

11.

10

Mijo KOŽIĆ, foto NATO

MEĐUNARODNA VOJNA VJEŽBA

Allied Command Operations - ACO).CMX vježbe su također i sredstvo za

obučavanje i usmjeravanje proširenih stožera NATO-a u upravljanju kriznim situacijama. Vježbe su uobičajeno predviđene jednom go-dišnje u trajanju od sedam dana u razdoblju siječanj-ožujak.

Pokrovitelj je, uime članica Saveza koje sudjeluju u vježbi, glavni tajnik NATO-a. Sjevernoatlantsko vijeće određuje vrijeme održavanja vježbi i njihove specifikacije.

Odbor Vijeća za operacije i vježbe (Council Operation and Exercise Committee - COEC) nadzire planiranje i pripremu vježbi uime Sjevernoatlantskog vijeća (North Atlantic Council - NAC).

Vježbe se ne promišljaju u Vijeću ili stože-rima NATO-a. U stvarnosti, planiraju ih radne skupine koje čine predstavnici članica Saveza (iz ministarstava obrane, vanjskih poslova, unutarnjih poslova i nekih vladinih agencija, odgovarajućih vojnih zapovjedništava) kao i predstavnici nečlanica, ako je to potrebno, poduprtih Glavnim timom za planiranje (Core Planning Team –CPT-a), koji čine predstavnici IS-a i IMS-a te oba strateška zapovjedništva.

Po jedan predstavnik iz svakog dijela CPT supredsjedava planskoj konferenciji koju koordinira SHAPE (Supreme Headquarters Allied Powers Europe). Vježbe su također sredstvo za testiranje ciljeva transformacije na strateškoj, političkoj i vojnoj razini.

CMX planiranje se provodi uzastopce na 4-5 planskih konferencija po radnim skupina-ma (travanj, lipanj, rujan/listopad i studeni). Način planiranja je sličan planiranju vojnih vježbi, no u ovom slučaju usklađivanjem saveznika.

Neki prijedlozi za oblikovanje vježbe daju se iz nacionalnih koordinacijskih radnih skupi-na za pripremu i planiranje vježbe, no većinu prijedloga, uključujući i rad na planiranju operacije daju stručnjaci iz CPT-ova, a razma-traju se na planskim konferencijama Saveza na kojima se prihvaćaju usklađivanjem.

CMX (Crisis Management Exercise) su po-litičke i vojno-civilne vježbe oblikovane za provjeru razvijenosti sadašnjih koncepata upravljanja kriznim situacijama, sporazuma i postupaka na strateškoj razini (Sjever-noatlantsko vijeće/vodstva zemalja NATO članica).

Posebna pozornost bit će na primjeni Strateškog koncepta (NATO’s New Strategic Concept 2010.), sveobuhvatnog političkog vođenja (Comprehensive Political Guidance) i doprinosa NATO-a sveobuhvatnom pristu-pu (Comprehensive Approach) upravljanja kriznim situacijama.

CMX ima ključnu ulogu u održavanju i po-boljšanju sposobnosti NATO-a za upravljanje kriznim situacijama te utvrđivanju naučenih lekcija iz stvarnih kriza/operacija, posebice onih u kojima nisu primijenjene sve faze upravljanja kriznim situacijama.

U vježbama sudjeluju vodstva zemalja članica, stožeri NATO-a (misije i izaslanstva, međunarodno osoblje (International Staff - IS) i međunarodno vojno osoblje (International Military Staff – IMS) te strateška zapovjedniš-tva (Allied Command Transformation - ACT i

BROJ 336 / 18. OŽUJKA 2011.

CMX ima ključnu ulogu

u održavanju i poboljšanju spo-sobnosti NATO-a

za upravljanje kriznim situacija-ma te utvrđivanju naučenih lekcija iz stvarnih kriza/

operacija, posebi-ce onih u kojima nisu primijenjene

sve faze uprav-ljanja kriznim

situacijama

CMX - vježbe upravljanja kriznim situacijamaCMX - vježbe upravljanja kriznim situacijama

11

U svrhu podupiranja procesa, Odbor Vijeća za operacije i vježbe (Council Operation and Exercise Committee – COEC) priprema takve skupove, ne samo zbog nadzora planiranja već i da omogući članicama Saveza pred-stavljanje njihovih viđenja političkih pitanja tijekom planskog procesa te omogućavanja CPT zahtijevanja političkih smjernica u svakoj fazi planskog procesa, posebice kod osjetljivih političkih pitanja.

Radi usporedbe, iako ponekad EXSPEC - specifi kaciju vježbe (Exercise Specifi cation) treba odobriti MC (Vojno vijeće), u iznimnim slučajevima i NAC (Sjevernoatlantsko vijeće), vojne vježbe planiraju strateška zapovjedniš-tva (SC), u skladu s članicama Saveza koje sudjeluju u vježbi.

Civilne vježbe za slučajeve katastrofa planiraju i provode civilni planeri iz zemalja sudionica. U takvim sluča-jevima NATO proces donoše-nja odluke savjetovanjima i usklađivanjem nije odgovarajući te se ne primjenjuje.

Široko je prepoznat doprinos pravil-ne obuke i

uvježba-vanja civilnog

i vojnog osoblja te organizacijskih

struktura boljem razu-mijevanju, međusobnom povjerenju, uvažavanju unutar NATO struktura te između NATO-a i partne-ra te drugih međunarod-nih čimbenika.

Na političkoj i vojnoj razini, CMX služi u tu svrhu

te kao dio sveobuhvatnog pristupa operacijama, široko poštujući ovlasti i samostal-nost u donošenju odluka svih

sudionika.

CMX služi za poboljšanje programa surad-nje sudjelovanjem nečlanica, a po odluci Sa-veza. Sudjelovanje nečlanica NATO-a u plani-ranju i provođenju vježbi uređeno je okvirnim političko-vojnim sporazumom (Political Military Framework-PMF). Uz to provode se i združene vježbe NATO-a i Zapadnoeuropske unije (WEU) od 2000., od 2003. i NATO-EU vježbe koje se održavaju svake treće godine te ograničene političko-vojne vježbe u radnim skupinama (radionicama) s Rusijom.

NATO ima namjeru organi-zirati vježbe i s drugim među-na-

rodnim čimbeni-

cima. Prijedlozi s tih vježbi izravno utječu na razvoj koncepata i postupaka upravljanja kriznim stanjima, kao i na razvoj smjernica za buduće vježbe. CMX programi se povremeno preis-pituju i koordi-niraju s progra-mima EU kao i programima strateških za-povjedništa-va -Program vojne obu-ke i vježbi (MTEP).

BROJ

336

/

18. O

ŽUJK

A 20

11.

CMX vježbe su također i sredstvo za obučavanje i usmjeravanje proširenih stožera NATO-a u uprav-ljanju kriznim situ-acijama. Vježbe su uobičajeno pred-viđene jednom godišnje u trajanju od sedam dana u razdoblju siječanj-ožujak

U vježbama sudje-luju vodstva zema-lja članica, stožeri NATO-a (misije i izaslanstva, među-narodno osoblje (International Staff - IS) i me-đunarodno vojno osoblje (Internati-onal Military Staff – IMS) te strateška zapovjedništva (Allied Command Transformation - ACT i Allied Com-mand Operations - ACO)

CMX - vježbe upravljanja kriznim situacijamaCMX - vježbe upravljanja kriznim situacijama

• Održavanje u vlastitim kapacitetima tehničko-materijalnih sredstava HKoV-a i onih sredstava HRM-a te HRZ-a i PZO-a koji su karakteristične za HKoV, u III. stupnju održavanja, za:

- pješačko oružje- topničko oružje- raketne sustave- bojna i nebojna vozila- inženjerijska sredstva i opremu- NBKO opremu- optoelektronička sredstva i sustave za upravljanje paljbom- sredstva veze.• Nadzor usluga održavanja i kontrola kvalitete održa-

vanja sredstava NVO u gospodarskim kapacitetima RH• Ispomoć postrojbama OSRH-a u provedbi nižih

stupnjeva održavanja• Dijagnosticiranje i provedba ocjenjivanja stanja

ispravnosti TMS-a HKoV-a• Pripremanje sredstava i potpora postrojbama

OSRH-a u međunarodnim mirovnim operacijama

12

Domagoj VLAHOVIĆ, snimio Tomislav BRANDT

PREDSTAVLJAMO

Posljednjih godina nismo često navraćali u Remontni zavod. Privuklo bi nas poneko javno uništavanje otpisanih pušaka, dogovoreno nekim od sporazuma o nadzoru naoružanja. Ponekad bismo došli fotografirati borbeno oklopno vozilo ili top za našu rubriku “Iz zbirke Vojnog muzeja“. Mnogi eksponati muzeja nalaze se upravo u prostorima bivše tvornice Jedinstvo, gdje je Zavod i smješten.

Od naše posljednje priče o postrojbi u sastavu Zapovjedništva za potporu prošlo je točno šest godina. Zavod se odonda speci-jalizirao i za druge zadaće, ukorak s brojnim i novim zahtjevima koje se postavljaju pred njegove djelatnike. Nisu to više samo klasične zadaće popravka strojeva, pješačkog, topnič-kog i drugog naoružanja ili raznih vrsta vojnih vozila. Zamjenik zapovjednika RZ-a pukov-nik Tadija Madžar ističe tri stvari: održavanje simulacijskog sustava Miles, poznatog nam iz Središta za borbenu obuku, zatim sustava veze, ponajprije sofisticiranog Sincgarsa te noćnih ciljnika za pješačke postrojbe. “U tome smo vrlo jaki“, s uvjerenjem govori pukovnik, koji zamjenjuje brigadira Željka Kiršića koji

REMONTNI ZAVOD ZzP-aU vremenu kad

se razni oblici potpore tehničkom, praktičnom

djelovanju OSRH-a traže i izvan sustava,

postrojba poput RZ-a je jednostavno drago-

cjena i donosi velike uštede vojnom i držav-

nom proračunu. Mali je broj zahtjeva koje ne možemo riješiti unutar kuće, ističu u Zavodu,

a njih je sve više jer nova oprema pristiže,

poput pušaka VHS, za čije su održavanje RZ-ovi stručnjaci već

osposobljeni

BROJ 336 / 18. OŽUJKA 2011.

Zadaće Remontnog zavoda

13

je u Afganistanu. Riječ je o toliko specifič-nim napravama i sustavima, da se za brigu o njima mora proći posebna obuka, uglavnom u inozemstvu. Djelatnici RZ-a koji ih poprav-ljaju, testiraju i održavaju jedini u Hrvatskoj posjeduju ta znanja i vještine. A drukčije nije ni s ostalim zaposlenicima, od mehaničara pa do inženjera elektrotehnike ili strojarstva, od pukovnika do državnog službenika. Vojna je tehnologija nešto sasvim posebno, zahtjevnije od većine “sestrinskih“ tehnologija.

Pukovnik Madžar posebno se ponosi svojim ljudima. Na neki način, svi su oni profesio-nalno formirani u Zavodu. “Ljude kakve mi trebamo ne možete naći na tržištu rada“, tvrdi pukovnik Madžar. Naime, uz znanja koja se mogu steći samo u Zavodu ili posredstvom njega, potrebna je i ljubav prema poslu. “Po-nekad se pitam što ih motivira“, kaže zamje-nik zapovjednika. Kreativni su, svoje dobro temeljno znanje kontinuirano i drage volje dograđuju te uspješno prevladavaju eventual-ne zapreke. Potrebna je i svestranost, napri-mjer “naši časnici-inženjeri koji su voditelji odsjeka istodobno obavljaju i zapovjedne, dakle časničke, i inženjerske poslove“.

U vremenu kad se razni oblici potpore tehničkom, praktičnom djelovanju OSRH-a traže i izvan sustava, postrojba poput RZ-a je jednostavno dragocjena i donosi velike uštede vojnom i državnom proračunu. “Mali je broj zahtjeva koje ne možemo riješiti unutar kuće“, kaže Madžar. A njih je sve više: nova oprema pristiže, poput pušaka VHS, za čije su održava-nje RZ-ovi stručnjaci već osposobljeni.

BROJ

336

/

18. O

ŽUJK

A 20

11.

Rad u misijamaRad djelatnika Re-

montnog zavoda često izravno pridonosi sigurnosti naših vojnika u ISAF-u i drugim misi-jama. Nije rijetkost da neki njegovi stručnjaci odu u Aziju ili Afriku

i otklone kakav problem s naoruža-njem i opremom. Ponekad idu u sklopu prethodni-ce, ponekad zajed-no s kontingentom. Naravno, odlaze i u postrojbe unu-tar Hrvatske, kad se procijeni da je neispravno sred-stvo nepotrebno transportirati u Zavod, nego se problem može riješiti u vojarni ili na poligonu

Foto

arhi

va R

Z

14

Napisao i snimio Domagoj VLAHOVIĆ

MEĐUNARODNA SURADNJA

Pripadnici ratnog zrakoplovstva Kraljevine Švedske od 8. do 19. ožujka boravili su u Hrvatskoj, u zagre-bačkoj vojarni “Lučko“, u sklopu Tečaja spašavanja izoliranih pripadnika snaga. Cilj tečaja bio je upozna-

vanje svih pripadnika hrvatskog kontingenta s postupcima ako se nađu izolirani u području operacija

Priprema postrojbi OSRH-a za sudjelova-nje u Nordijskoj bor-benoj skupini Europske unije (NBS EU) ne pro-

vodi se samo u Švedskoj, koja je zemlja nositeljica svih aktivnosti NBS-a. Od 8. do 10. ožujka pripadnici ratnog zrakoplovstva Kraljevine Švedske boravili su u Hrvatskoj, u zagrebačkoj vojarni “Lučko“, u sklopu Te-čaja spašavanja izoliranih pripadnika snaga. Cilj tečaja bio je upoznavanje svih pripadni-ka hrvatskog kontingenta s postupcima ako se nađu izolirani u području operacija.

Riječ je o postupcima koji zahtijevaju poseban tečaj, kakav, što se tiče hrvatske komponente, nije proveden u vježbi NBS-a Joint Action ‘10 u Švedskoj, u studenom prošle godine. Tada je HRZ i PZO na sjever poslao dva svoja višenamjenska helikoptera (Mi-8 MTV i Mi-171 Sh), s pripadajućom posadom i medicinskim timom. Hrvati koji su tada sudjelovali u vježbi nazočili su i ovom tečaju, a pridodani su im i drugi voj-nici, dočasnici i časnici koji će dati svoj obol OSRH-u u NBS-u. Ukupno je tečaj završilo 27 polaznika i četiri polaznice, pripadnici Eskadrile višenamjenskih helikoptera 91. zrakoplovne baze HRZ-a i PZO-a, medicin-skog tima i nacionalnog elementa potpore Zapovjedništva za potporu te Bojne za spe-cijalna djelovanja (BSD). Tečaj se sastojao od teorijskog i praktičnog dijela, a predavao je šesteročlani švedski tim na čelu s bojni-kom Jörgenom Erixonom.

Obuka za ono što se u NATO-u zove personnel recovery iznimno je kompleksna i zahtijeva vrlo preciznu interakciju svih koji sudjeluju u postupcima, od onih koji sjede u bazi pa do ljudi koji su neposred-

no ugroženi, izolirani i mogu biti gotovo okruženi neprijateljem. Potonji trebaju biti pripremljeni za četiri točke: preživljavanje, izbjegavanje, otpor i izvlačenje.

Bez obzira na potrebnu interakciju na onoj višoj, zapovjednoj razini, koja se u ovom slučaju može nazvati međunarod-nom, obuka za terenske postupke preživlja-vanja još uvijek gotovo svugdje ima snažan nacionalni pečat. To nam je u razgovoru potvrdio i bojnik Erixon, koji inače dolazi iz švedskih Ekspedicijskih zračnih snaga, zrakoplovne komponente NBS-a. Dio pre-davača činili su rendžeri, tj. pripadnici elit-ne postrojbe njihova ratnog zrakoplovstva. Najbolje moguće usklađivanje s Hrvatima u sklopu zračne komponente NBS-a je izni-mno bitno, smatra Erixon, osobito zbog činjenice da će glavna zadaća hrvatske komponente u Skupini biti medicinska eva-kuacija (MEDEVAC). Posade MEDEVAC-a pripadaju kategoriji koja je potencijalno izložena visokom riziku izolacije.

Jedan od organizatora tečaja, zapovjed-nik hrvatskog kontingenta u NBS-u, bojnik Dražen Ćorić, je uime hrvatskih polaznika tečaj označio vrlo bitnim. Naime, sve je “lak-še kad se obučavate za rad u sklopu svoje specijalnosti“. Ovdje je, ipak, riječ o nečemu drugom, ljudi različitih činova i struka se obučavaju za istu stvar (piloti, mehaničari, liječnici...), ako nešto krene po zlu, svi bi trebali biti sposobni reagirati jednako, pridr-žavati se točno razrađenih postupaka. Nakon ovog tečaja podignuta je razina samopouz-danja jer su svi osposobljeni pravilno reagirati ako se nešto dogodi, ako se nađu izolirani od svoje postrojbe, smatra Ćorić.

Dolazak instruktora iz Švedske pokazuje da se u sklopu Nordijske borbene skupi-ne na OSRH računa vrlo ozbiljno. Napo-kon, zadaće koje su namijenjene našim zrakoplovcima i medicinarima možda su i najodgovornije: spasiti ljudske živote. No, ne treba zanemariti: bitno je znati spasiti i sebe.

BROJ 336 / 18. OŽUJKA 2011.

TEČAJ ZA PRIPADNIKE OSRH-a u Nordijskoj borbenoj skupini

15

Eskadrila helikoptera (EH) 93. zra-koplovne baze HRZ-a i PZO-a 14. je ožujka, u vojarni “Zemunik“ obilježila svoj dan i 15. obljetnicu osnutka.

Tom je prigodom zapovjednik EH-a bojnik Dragan Andrijević podsjetio na osnutak Eskadrile koja je bila smještena u zračnoj luci Lučko i gdje je na heli-kopterima MI-8 MTV započelo školova-nje prvog naraštaja pilota helikoptera. U veljači 1997. dio pilota i zrakoplovnih tehničara završava preobuku u SAD-u i Njemačkoj za helikopter Bell 206 B Jet Ranger III nakon čega se Eskadrila premješta u vojarnu “Zemunik“ gdje nastavlja letačke aktivnosti u sklopu Pilotske škole Učilišta HRZ-a i PZO-a “Rudolf Perešin“ na novonabavljenim Bellovima.

U travnju 2003. postrojba dobiva sadašnji naziv Eskadrila helikoptera (EH) i ustrojbeno djeluje u sastavu 93. zrako-plovne baze.

Danas Eskadrilu čine dva voda letača i Satnija zrakoplovno-tehničkog opsluživa-nja i održavanja (ZTOO). Glavna je zada-ća obuka kadeta, učenika-pilota, pilota i nastavnika letenja. Osim obuke Eskadrila je uvježbana i za zadaće prevoženja i

izviđanja iz zraka, odnosno pružanja pot-pore ostalim granama OSRH-a i civilnim strukturama.

Zrakoplovni tehničari provode kvalitet-no i kontinuirano održavanje helikoptera u 1. stupnju održavanja, te su osposo-bljeni za obje specijalnosti: zrakoplov i motor (ZIM) i instrumenti, radiooprema (IRE).

U EH-u je do sada uspješno završilo školovanje 99 pilota helikoptera i 35 nastavnika letenja. Među njima je i prvi strani pilot koji je završio školovanje u RH, pripadnik Vojske Republike Makedonije.

Čestitajući obljetnicu osnutka Eskadrile helikoptera, zapovjednik 93. zb brigadir Miroslav Kovač zahvalio je svim dosadaš-njim zapovjednicima koji su pridonijeli stvaranju i razvoju ove eskadrile te je posebno naglasio njezinu uspješnost u školovanju vojnih pilota. Istaknuo je i važnost obučnog procesa pilota Eskadrile u letenju s uređajima za noćno lete-nje (NVG), te kontinuitet u trenažnom procesu noćnog letenja čime je podignu-ta razina osposobljenosti i mogućnosti prijenosa znanja na pilote helikoptera iz drugih partnerskih zemalja. M. KARAČIĆ

Dobri nastupi košarkaša MORH-a u amaterskim ligama su stara vijest. No, u ovosezonskoj KOALA-i (Košarkaška amaterska liga) su zaista dominantni. U dosad najjačoj konkurenciji imaju stopostotni učinak. Prvi dio natjecanja igrali su u skupini “B“ i bili prvi među 13 momčadi s omjerom 12 - 0 i koš - razlikom +371!

Da misle nastaviti u istom stilu pokazali su već 13. ožujka u prvoj utakmici Lige za prvaka, u kojoj sudjeluju po četiri najbolje momčadi iz svake od dviju skupina prvoga kruga. Inače, bodovi iz prvog kruga se prenose, tako da je MORH i prije početka, kao jedini neporaženi, zasjeo na vrh ljestvice od osam klubova. Suprotstavila im se momčad Vukovarsko pivo, četvrtoplasirana iz skupine “A“. Iako nije riječ o bezazlenoj košarkaškoj družini, “Pivari“ su doživjeli težak poraz. MORH ih je zaledio na minus 40 (94-54)!

Unatoč zaista velikoj uvjerljivosti, morhovci se nikako ne smiju opustiti. Najveća iskušenja tek ih čekaju. U Ligi za prvaka slijede okršaji protiv HPB Sporta, ZRI82 i Agita, koji se pojačao

nekadašnjom zvijezdom hrvatske košarke Josipom Sesarom. MORH sada ima omjer 4-0, još jedna pobjeda vjerojatno bi i teoretski osigurala sudjelovanje u Final Fouru, koji je na programu sredinom travnja. U toj fazi, svako posrtanje poništit će sav dosadašnji perfekcionizam. No, morhovci su optimisti, uigranost i duljina klupe aduti su koji mogu konkurirati čak i poznatim košarkaškim veličinama. D.VLAHOVIĆ

OSRH NOVOSTI

BROJ

336

/

18. O

ŽUJK

A 20

11.

Eskadrila helikoptera 93. zb obilježila Dan postrojbe

MORH savršeno prema Final Fouru

16

Lada PULJIZEVIĆ, snimio Josip KOPI

MORH

U nazočnosti velikog broja uzvanika 9. je ožujka u MORH-ovoj Galeriji “Zvonimir“ ministar obrane Davor Božinović otvorio izložbu umjetničkih fotografi ja Nenada Reberšaka i Alketa Islamija pod nazivom “Hrvatska i Albanija iz zraka“. Izložba hr-vatskog i albanskog autora organizirana je u povodu druge godišnjice primanja dvije prijateljske zemlje u punopravno članstvo NATO-a. Ovu izložbu organizirali su MORH i Veleposlanstvo Republike Albanije u Hr-vatskoj, a održava se pod pokroviteljstvom predsjednice Vlade RH Jadranke Kosor.

Otvarajući izložbu ministar Božinović pod-sjetio je na golemu energiju i znanje koje su Albanija i Hrvatska, kročeći zajedničkim putovima, uložili u ostvarivanje strateškog političkog cilja – članstva u Sjevernoatlant-skom savezu. Ova izložba podsjećanje je na taj važan, povijesni trenutak, ali i poticaj

dobrim albansko–hrvatskim odnosima. Za-hvalivši svima koji su svojim angažmanom pripomogli ostvarivanju ovoga projekta, mi-nistar je naglasio kako se nada da će uskoro jedan od povoda za izložbe biti i nadnevci vezani uz punopravno članstvo u Europskoj uniji, te kako će Hrvatska nastaviti, poticati i pomagati svojim albanskim prijateljima u ostvarivanju njihovih euroatlantskih ciljeva, kako jučer u zajedničkim naporima za NATO tako i sutra na putu u Europsku uniju. Mini-star Božinović je zahvalio i suorganizatorima, albanskom veleposlanstvu u Zagrebu i vele-poslaniku Pëllumbu Quazimiu, predsjednici Vlade na pokroviteljstvu te, naravno, autori-ma Nenadu Reberšaku i Alketu Islamiju koji su uložili golemi umjetnički napor darujući nam jedan neobičan pogled na ljepote dviju prijateljskih zemalja.

Veleposlanik Pëllumb Quazimiu izrazio je zadovoljstvo činjenicom da se izložba dvojice umjetnika održava u Zagrebu te je zahvalio premijerki Kosor, ministru Božinoviću i svima ostalima koji su taj projekt poduprli.

Alket Islami je naglasio da je otvorenje izložbe za njega vrlo emotivan događaj, a pogled iz zraka koji je uhvaćen na izloženim fotografi jama otkriva iste zemljopisne slike i brojne sličnosti između RH i Albanije. Nenad Reberšak je, pozdravljajući sve okupljene, rekao: “Biti slobodan kao ptica, to je ono što Alket i ja fotografi rajući iz zraka živimo. Od-lučili smo taj osjećaj podijeliti s vama“.

U nazočnosti velikog broja uzvanika 9. je ožujka u MORH-ovoj Galeriji “Zvonimir“ ministar obrane Davor Božinović otvorio

dobrim albansko–hrvatskim odnosima. Za-hvalivši svima koji su svojim angažmanom pripomogli ostvarivanju ovoga projekta, mi-

Otvorena izložba “Hrvatska i Albanija iz zraka“

Izložba hrvatskog i albanskog autora or-ganizirana je u povodu druge godišnjice primanja dvije prijateljske zemlje u puno-pravno članstvo NATO-a. Otvarajući izložbu ministar Božinović podsjetio je na golemu energiju i znanje koje su Albanija i Hrvat-ska, kročeći zajedničkim putovima, uložili u ostvarivanje strateškog političkog cilja – članstva u Sjevernoatlantskom savezu. Ova izložba podsjećanje je na taj važan, povijesni trenutak, ali i poticaj dobrim albansko-hr-vatskim odnosima

Nenad Reberšak

BROJ 336 / 18. OŽUJKA 2011.

Alket Islami

17

Stručni tim američkih zračnih snaga u HRZ-u

Stručni tim američkih zračnih snaga za Europu, koje je vodio brigadir John Kafer, boravio je 8. ožujka u radnom posjetu Zapo-vjedništvu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i Protuzračne obrane. Stručni tim treba pružiti pomoć u izradi strategije uporabe snaga HRZ-a i PZO-a.

Primio ih je brigadni general Dražen Šćuri, zamjenik zapo-vjednika HRZ-a i PZO-a te ih je upoznao s ustrojem i zadaćama te grane Oružanih snaga Republike Hrvatske. OJI

Korizma u vojarni “Zemunik“

U vojarni “Zemunik“, 9. je ožujka u organizaciji Vojne kapelani-je Svetog Arhanđela Gabrijela simboličnim obredom pepeljanja započelo korizmeno vrijeme. Misu za vjernike pripadnike OSRH-a u kapelici vojarne predvodio je Srećko Frka Petešić, župnik župe Radovin. Don Srećko se posebno sjetio i pozdravio vojnog kape-lana Ivu Topalovića koji od rujna prošle godine skrbi o duhovnim potrebama pripadnika Oružanih snaga RH u mirovnoj misiji u Afganistanu.

Središnji događaj korizmenog vremena je tradicionalni 13. Križni put hrvatske vojske i policije u Radašinovcima na Veliki petak 22. travnja, a kao meditativnu misao za ovogodišnju ko-rizmu vojna kapelanija iz “Zemunika“ je izabrala: “Ti, Gospodine, ljubiš sva bića, i ne mrziš ni jedno koje si stvorio. Blago kažnjavaš prijestupnike, koriš ih i opominješ za grijehe njihove, da se ostave zloće, jer ti si Bog naš.“ (Mudr 11,24-35.27). M.K.

Obuka pilota aviona Pilates PC-9M za letove Obalne stražeU organizaciji Eskadrile aviona (EA) 93. zrakoplovne baze

11. je ožujka uspješno provedena obuka pilota aviona Pilatus PC-9M za traganja na moru.

Letovi su organizirani za potrebe Obalne straže, a zadatak pilota bio je pronaći lutke ljudske veličine na morskoj površini u određenom području pretraživanja. Ovom obukom piloti EA podižu razinu osposobljenosti i uvježbanosti za zada-će traganja na moru iz zraka, a sastavni je dio Godišnjeg naputka za obuku EA. Potporu u obuci pružila je Hrvatska ratna mornarica.

Pepelnica ili čista srijeda u ZzP-uMisom u vojarni “Satnik Josip Zidar“ u Velikoj Buni 9.

ožujka proslavljen je blagdan Pepelnice ili Čiste srijede. Misu je predvodio vojni kapelan vojne kapelanije “Svete Obitelji“ Slavko Rajić, a nazočili su joj djelatnici Zapovjedništva za potporu smješteni u vojarni.

Drevni je običaj da se na ovoj blagdanskoj misi blagoslivlje pepeo i provodi obred pepeljanja. Obred pepeljanja je sveti čin koji podsjeća vjernike da su Božja stvorenja, stvoreni iz “praha zemaljskog“ i upućeni na Božju spasiteljsku svemoć. Ovim blagdanom Crkva ulazi u liturgijsko vrijeme korizme koje je četrdesetodnevna priprava za najveći kršćanski blag-dan Uskrs. OJI

Radni sastanci Dočasničkog zbora OSRH-a u Delnicama

U vojarni “Drgomalj” u Delnicama 11. ožujka završen je petodnevni susret Dočasničkog zbora OSRH-a pod nazivom “Potrebe za izobrazbom i planiranje izobrazbe dočasnika” tijekom kojeg je održan niz tematskih radnih sastanaka.Raščlamba potreba za školovanjem dočasnika, planiranje školovanja dočasnika u školskoj godini 2011./2012. i izrada

prijedloga Naputka natjecanja za najspremnijeg pripadnika OSRH-a, samo su neke teme o kojima se razgovaralo na radnim sastancima u Delnicama.

Sudionike sastanaka pozdravio je zapovjednik Bojne za specijalna djelovanja (BSD), brigadir Nikola Županić, a prvi dočasnik BSD-a, časnički namjesnik Mladen Kušer upoznao je sudionike s ustrojem BSD-a te svakodnevnim aktivnostima i zadaćama. Tijekom boravka u Delnicama, sudionici su posjetili i spomensobu za 74 poginula pripadnika OSRH-a te zapalili svijeću ispred križa u vojarni u spomen na žrtve Domovinskog rata. OJI

Završetak padobranske obuke u “Zemuniku“

U vojarni “Zemunik“ 11. ožujka završena je obuka iz pa-dobranstva za prvi naraštaj učenika letača koji se školuju po novom modelu školovanja vojnih pilota uz postojeći program “Kadet”.

Padobransku obuku uspješno su završila sedmorica pola-znika Središta za obuku HRZ-a i PZO-a “Rudolf Perešin“ i to s dva skoka iz helikoptera MI-8 MTV. Potporu u provedbi skokova pružili su 93. zrakoplovna baza te Bojna za specijalna djelovanja.Obukom iz padobranstva polaznici se upoznaju sa speci� čno-stima doskoka padobranom čime postižu uvjete za početak temeljne letačke obuke na avionu ZLIN 242 L. OJI

OSRH NOVOSTI

BROJ

336

/

18. O

ŽUJK

A 20

11.

M.K.

18

BROJ 336 / 18. OŽUJKA 2011.

VOJNA TEHNIKA NOVOSTI

Njemačka tvrtka Rheinmetall Defence potpisala je tri nova ugovora za dostavu MASS (Multi Ammunition Soft-Kill System) sustava lažnih mamaca za njemačku, fin-sku i peruansku ratnu mornaricu. Posljed-nja navedena je prva ratna mornarica u Južnoj Americi koja će rabiti ovaj sustav na svojim plovilima. MASS je jedan od najmodernijih sustava lažnih mamaca koji se rabi za zaštitu fregata, korveta, plovila namijenjenih protuminskoj borbi te op-hodnih brodova. Sve tri narudžbe ukupne su vrijednosti oko 15,5 milijuna eura.

Njemačka ratna mornarica dodijelila je ugovor Rheinmetallu u svrhu opremanja svojih plovila za čišćenje mina. Nakon temeljite modernizacije flote plovila na-mijenjenih protuminskoj borbi 2008., prva dva plovila su opremljena MASS-om u 2009. Prema ugovoru, opremit će se dodatna dva protuminska plovila konfigu-racijom dvostrukog lansera s integriranom jedinicom za detekciju.

Finska ratna mornarica će opremiti MASS sustavom šest ophodnih brodova klase Rauma za koje je planirana moder-nizacija. Tijekom 2002. brzi jurišni bro-dovi klase Hamina također su opremljeni tehnologijom MASS.

Peruanska ratna mornarica je opsežnim programom modernizacije fregata klase Lupo naručila MASS sustav namijenjen protuminskoj borbi za svoje dvije fregate. Ugovor uključuje mogućnost nabave istog sustava za dodatne dvije fregate u klasu u sljedeće dvije godine.

Od svoje pojave na tržištu 2002., mor-narice diljem svijeta naručile su ukupno 172 lansirne jedinice MASS sustava.

M. PTIĆ GRŽELJ

Foto

: Raf

ael

Foto

: Suh

oj

S tvorničke je piste u Komsomol-sku na Amuru 3. ožujka poletio drugi prototip novog ruskog aviona Suhoj PAK FA. Riječ je o lovačkom avionu pete generacije koji se koristi mo-dernim tehnologijama za smanjenje radarske vidljivosti. Prvi je let drugog prototipa obavio pilot Sergej Bog-dan, a trajao je 44 minute. Let je oci-jenjen uspješnim, u skladu s letnim planom, a provjeravala se stabilnost letjelice te sposobnosti pogonske skupine. Drugi je avion poletio malo više od godinu dana od leta prvog prototipa 29. siječnja 2010., isto u Komsomolsku na Amuru. PAK FA je avion pete generacije, s novim mo-gućnostima koje daje napredna in-tegrirana avionika. Novi APAR radar i avionika olakšavaju posao pilotu i smanjuju zamor te omogućavaju precizniju posvećenost taktičkim zadaćama. Ugrađena podatkovna veza omogućava razmjenu podataka sa zemaljskim središtem i s drugim letjelicama. Uporaba naprednih teh-nologija i materijala smanjuje optič-ki, radarski i toplinski potpis.

M. PETROVIĆ

POLETIO DRUGI PAK FA

NOVE NARUDŽBE MASS-a

19

BROJ

336

/

18. O

ŽUJK

A 20

11.

Tursko brodogradilište ADIK počelo je pripremne radnje za predstojeće brodograđevne pokusne plovidbe i ispitivanja prvog od osam vrlo brzih desantnih brodova (Landing Craft Tank - LCT) koji se grade za potrebe turske ratne mornarice. Plovilo je porinuto u listopadu prošle dok se primopredaja očekuje u drugoj polovici ove godine.

LCT brodove odlikuje duljina preko svega 80 m, širina 11,7 m, maksimalna istisnina 1155 t pri čemu je korisna nosivost tereta 320 t. Propulzijski sustav temelji se na dva dizelska motora svaki snage 2320 kW kojima se postiže maksimalna brzina 20 čv, dok im je doplov 400 Nm pri brzini 16 čv. Autonomija ovih desantnih plovila je sedam dana. Ukupno može primiti 250 vojnika, dok posadu čine 22 mornara i časnika.

Temeljno naoružanje sastoji se od dva topa kalibra 25 mm te jedne strojnice kalibra 12,7 mm dok im je temeljna zadaća ukrcaj, transport i iskrcaj vojske i opreme, spašavanje, ali je namijenjen i civilnim akcijama.

M. PTIĆ GRŽELJ

TURSKI LCT

TROPHY OBRANIO TENKIzraelsko je ministarstvo obrane objavilo

da je tijekom rutinske ophodnje uz zaštitnu ogradu prema pojasu Gaze 1. ožujka tenk izraelske vojske napadnut protuoklopnim projektilom. Tenk je bio opremljen susta-vom aktivne zaštite Trophy (ASPRO-A) koji je napad otkrio, aktivirao protumjere koje su onesposobile projektil prije nego je pogodio tenk. Prema izraelskom priopćenju, to je prvi put da je tenk u stvarnosti obranjen aktivnim protumjerama, pa mu pridaju i povijesnu važ-nost. U prvom trenutku, pokazala je istraga, posada tenka nije ni shvatila da je cilj napada, a Trophy je potpuno automatski obavio svoju zadaću i zaštitio tenk. U incidentu je sudje-lovao tenk iz sastava 401. oklopne brigade izraelske vojske. Ta je brigada dobila sustav Trophy prije tri mjeseca. Ovaj je događaj po svemu sudeći uvjerio izraelske stručnjake da su na dobrom tragu te da su razvili uspješan aktivni sustav za zaštitu tenkova i drugih vo-zila. Inače, izraelska vojska planira dovršiti integraciju Trophyja u oklopne snage do kraja 2012. Hoće li uspješni debi Trophyja pota-knuti strane narudžbe, pokazat će vrijeme.

M. PETROVIĆ

20

BROJ 336 / 18. OŽUJKA 2011.

VOJNA TEHNIKA NOVOSTI

Britanska kompanija BAE Systems i nje-zina podružnica Surface Ships odustala je od ugovora o gradnji brzih napadnih brodova klase Roussen (poznatih i pod oznakom Super Vita), namijenjenih po-trebama grčke ratne mornarice. Ugovor je sklopila s grčkom brodograđevnom i brodoremontnom grupacijom Neorion i Elefsis Shipyard zbog kontinuiranog ne-plaćanja dospjelih obveza i nakon fi nan-cijskog reprograma sredinom 2010.

VT Shipbuilding International (preuzeo ga je BAE Systems Surface Ship) potpisao je ugovor sa spomenutom grupacijom u siječ-nju 2000. kao projektant i glavni izvođač

za projektiranje, gradnju te opremanje triju brzih napadnih brodova klase Roussen. Izvorni ugovor vrijednosti 175 milijuna funti uključuje cjelokupnu projektnu doku-mentaciju, nabavu materijala te integraciju borbenog sustava uz usporedno odvijanje programa prijenosa tehnologije i razvoja postrojenja. Opcije ugovora su uključivale gradnju dodatnih dvaju plovila započetih 2003. te još dva plovila 2008. čime je uku-pan broj brodova u klasi dosegnuo sedam jedinica. No, grčkoj su mornarici do sada dostavljena samo četiri plovila, peti brod je porinut 2006. te čeka ponovno opremanje pošto je 2009. mornarica uklonila opremu

zbog standardnih popravaka i redovitog održavanja. Preostala dva broda nalaze se u opremnoj hali brodogradilišta Elef-sis Shipyard. BAE Systems Surface Ship očekuje razgovore s grčkim ministarstvom obrane o mogućnostima završetka ugo-vornih obveza.

M. PTIĆ GRŽELJ

PREKID GRČKOG PROGRAMA SUPER VITA FAC

Foto

: Bun

desw

ehr

DOSTAVA 400 KOMPLETA IDZTvtrka Cassidian (bivši EADS Defen-

ce&Security) sklopila je ugovor s njemačkom saveznom upravom za vojnu tehnologiju i nabave (BWB - Bundesamtes für Wehrtechnik und Beschaffung) o dostavi 400 kompleta opreme njemačkog vojnika (pješaka) budućnosti IdZ (Infanterist der Zu-kunft), i to u temeljnoj inačici IdZ BS.

S novih 400 kompleta njemačka vojska sad ima 2900 kompleta IdZ BS.

IdZ BS služi za opremanje pješačke de-setine i jednak je za sve vojnike, a sadrži neprobojni prsluk, C4I opremu uključivši i terminal NaviPad za zajednički pregled situacije i komunikaciju, uređaj za noć-no gledanje i osobni radiouređaj. Tomu se osnovnom kompletu mogu pridodati

i posebni dijelovi opreme kao laserski daljinomjer, termovizijska kamera i slič-no. Sustav se u njemačku vojsku uvodi od 2004. Zbog povećanih asimetričnih prijetnji, a time i novih zadaća, umreže-ne operacije koje se postižu kompletom IdZ BS povećavaju djelotvornost pješaka te mu omogućavaju bolju zaštitu.

M. PETROVIĆ

21

BROJ

336

/

18. O

ŽUJK

A 20

11.

Tvrtka Kopin Corporation predstavila je novu seriju na-prednih elektroničkih okulara za integraciju s lakim, sred-njim i teškim termovizijskim ciljnicima. Inače, Kopin je jedan od vodećih dobavljača mikrozaslona za potrebe američke vojske. Novi je zaslon u okularu baziran na teh-nologiji CyberDisplay 640M LVR s AMLCD (LCD s aktivnom matricom) koja smanjuje potrošnju. Osim toga, okulari su načinjeni tako da se jednostavno mogu integrirati sa ciljni-cima. Certificiran je za uporabu na termalnim ciljnicima za sljedeće vrste oružja: M14, M4, M2, M24, M249 i M240. Okular je otporan na otežane uvjete rada, ima VGA rezolu-ciju (640 x 480 točaka), monokromatski je, s vidnim poljem od 30 stupnjeva. Pri punom opterećenju zaslon, pozadinska rasvjeta te upravljačka elektronika troše 155 mW dok pri radu u pripremnom modu troši 20 mW. Zbog modularne

koncepcije može se prilagoditi za rad s raznim vrstama ter-movizijskih kamera.

M. PETROVIĆ

Foto: Business Wire

Američka ratna mornarica primila je 23. veljače 60. razarač DDG 51 klase Arleigh Burke naoružan navođenim projektilima, imenovan USS William P. Lawrence (DDG-110). Svečanost primopredaje broda održana je u Northrop Grumannovu brodogradilištu Ingalls Shipbuilding u Pascagouli gdje je razarač izgrađen. Inače, on je 28. plovilo iz klase izgrađeno u tom brodo-gradilištu. Plovilo je porinuto u prosincu 2009., kršteno u travnju prošle godine

dok je gradnja počela točno 175 tje-dana prije dostave razarača američkoj mornarici. Ulazak u operativnu upora-bu predviđen je za drugi dio godine. Jednako tako USS William P. Lawrence je bio razarač s najvišom razinom opre-mljenosti tijekom pokusnih plovidbi te je postigao najbolje rezultate do sada, 15–20 posto bolje performanse od bilo kojeg razarača.

Zasad se u različitim fazama grad-nje nalaze još dva razarača (DDG-111

i DDG-112) dok su za posljednja tri plovila potpisani ugovori za nabavu materijala i opreme s dugim rokom dostave.

Istoga dana, američka brodograđevna tvrtka General Dynamics NASSCO (Na-tional Steel and Shipbuilding Company) je dostavila Military Sealift Commandu (MSC) 11. borbeno-logistički brod klase Lewis and Clark programa T-AKE, USNS Washington Chambers.

M. PTIĆ GRŽELJ

KOPINOVI OKULARI

NOVI RAZARAČ KLASE ARLEIGH BURKE

22

Vladimir SUPERINA, Foto: Mediafoto/Tor Aas - Haug

VOJNA TEHNIKA

BROJ 336 / 18. OŽUJKA 2011.

sega u njihovim PZO brigadama. To je radar 3D tipa s antenom tipa fazirajuće rešetke i radi u X-području, po SAD klasifikaciji (8 do 10 GHz). Sposoban je automatski otkrivati, pratiti, pre-poznavati (posjeduje podsustav IFF tipa AN/TPX-56) i klasificirati ciljeve u zračnom prostoru te usmjeravati oružne sustave na cilj izabran za gađa-nje. Radar je sposoban i za otkrivanje ciljeva vrlo malih dimenzija, sve do topničkih i minobacačkih projektila te

Standardni motrilačko-akvizicijski radar i radar za praćenje ciljeva susta-va MASAMS II jest radar AN/TPQ-64F2 Sentinel koji vuče podrijetlo od sličnog radara AN/TPQ-36 s kojim dijeli i više od 80 posto strukture. Naravno, Sentinel je poboljšanih mogućnosti i potpuno prilagođen za uporabu, ne samo uz sustav NASAMS nego i uz sustave HAWK XXI i HUMRAAM, a rabi se u SAD-u i kao motrilačko-akvi-zicijski radar za PZO sustave malog do-

raketa VBR-ova. Stoga mu otkrivanje i praćenje svih klasičnih vrsta zračnih ciljeva, uključujući i krstarećih raketa i besposadnih letjelica, nije problem. U dostupnoj literaturi nigdje se ne spominje koliko zračnih ciljeva može istodobno pratiti, no uspoređujući ga s drugim sličnim radarima njegove gene-racije, pretpostavlja se do 100 ciljeva. Cjelokupna izvedba ovog radara je iznimno moderna pa je vrlo zaštićen od ometanje, prirodnim i umjetnim

PZO ZEMALJSKI

Najveća je vrijednost sustava NASAMS u tome što je raketa koju rabi, bez ikakvih radnji ili preinaka, uporabljiva i sa zrakoplova (koji je inače može nositi). To daje mogućnost

zapovjedniku obrane područja donositi odluku s koje će platforme rabiti rakete

SUSTAV NASAMS (II. dio)

smetnjama, te od proturadarskog djelovanja samonavođenim protu-radarskim raketama. Polje motrenja ovog radara je u horizontalnoj ravnini 360 stupnjeva, a u okomitoj ravnini od -10 do + 55 stupnjeva uz daljinu otkrivanja ciljeva do 40 km. Upravo je u tijeku modernizacija ovih radara usmjerena na povećanje njihova do-meta do 75 km.

Jedan od zahtjeva koji je prije konstrukcije bio postavljen pred ovaj radar jest da bude što manjih fizičkih dimenzija, što lakši, a obvezno prenosiv zračnim sredstvima i na veće udaljeno-sti. Tako je cjelokupan radar smješten na jednoosovinskoj prikolici i vučnom vozilu A M1097A1 HMMWV. Radar se može transportirati zrakom s dva helikoptera tipa UH-60L ili CH-47 te svim transportnim zrakoplovima SAD-a. Radar, u borbenom radu i tijekom premještanja, opslužuju dva poslužitelja. U sustavu NASAMS II radar uobičajeno vuče kamion od 5 tona koji istodobno

vidjeti što bi u brdovitim predjelima ka-kva je Norveška imalo veliku vrijednost. Opslužuju ga dva člana posluge.

Središte za upravljanje paljbom Središte za upravljanje paljbom (izvor-

no, fire direction center - FDC) zapravo je zapovjedno mjesto NASAMS paljbene jedinice. U njega se slijevaju podaci o situaciji u zraku dobiveni motrilačko-akvizicijskim radarima i/ili optoelektro-ničkim i IC sustavom kao i podaci iz drugih izvora ako su spojeni. U njemu se podaci procesuiraju, obnavljaju, prate na ekranima za prikaz situacije u zraku i, prema zapovjednikovoj odluci, dodjeljuju na gađanje priključenim LPRS PZO ili gađaju raketama AMRAAM. Svoje podatke FDC može prosljeđivati i nadređenom sličnom središtu. Da bi sve ovo izveo, FDC posjeduje opremu za komuniciranje s lanserima, nadređenim sličnim središtem, dodijeljenim mu dru-gim sredstvima PZO-a, LPRS ili topove, računalo za upravljanje OE/IC senzorom

23

BROJ

336

/

18. O

ŽUJK

A 20

11.

služi i kao transportno i pretovarno vozi-lo za doknadne rakete. Posluga radara, u ovom slučaju, je i posluga vozila s doknadnim raketama.

Optoelektronički i IC sustav za praćenje i otkrivanje ciljeva

O optoelektroničkom sustavu NA-SAMS-a II ima vrlo malo javno dostu-pnih informacija. Osim toga ovaj sustav se preporuča za uporabu, premda nije nužan. Očito je riječ o IC senzoru za otkrivanje ciljeva u zraku koji može zamijeniti radar u iznimno složenim taktičkim uvjetima ili kada je on iz bilo kojeg razloga izvan uporabe. Dostupni podaci govore o mogućnosti daljin-skog upravljanja ovim podsustavom i njegovoj mogućnosti motrenja ukrug ciljeva koji se uobičajeno pojavljuju. Na temelju raspoloživih fotografija da se zaključiti da je u podsustavu i laserski daljinomjer. Pretpostavlja se da se ovim senzorom može koristiti i kao dopunom motrenju prostora koji radar ne može

SUSTAV NASAMS (II. dio)

Paljbena jedinica NASAMS spremna za pokret

želje kupca. Dapače, neke zemlje koje su nabavile ovaj raketni sustav za njegovo prevoženje uporabile su druga vozila, obično ona koja sama proizvode ili koja su tipska u njihovim oružanim snagama.

Organizacija paljbenih jedinicaKao što je vidljivo iz dosadašnjih opisa

podsustava, sustav je vrlo modularno zamišljen i otvorene arhitekture pa je prilagodljiv raznim preinakama u skladu s prosudbama i potrebama nabavljača ili korisnika. Podrazumijeva se da tako mo-dularno zamišljen može biti dograđivan i poboljšavan u nekoliko koraka.

U zemlji proizvođaču temeljna je paljbena jedinica bitnica i sastoji se od jednog središta za upravljanje paljbom, jednog motrilačko-akvizicijskog radara, jednog optoelektroničkog i IC sustava, tri lansera i jednog vozila za prijevoz pričuvnih raketa i pretovar na lanser.

Naravno da proizvođač ovakvu struk-turu bitnice preporuča kupcima. No, tehnički gledano, na jedno je središte za upravljanje paljbom moguće pove-zati do dvanaest lansera. Umjesto više od četiri lansera zemlje korisnice ovog sustava obično na središte za upravljanje paljbom povezuju timove lakih prije-nosnih sustava PZO kojima se ciljevi pokazuju pomoću odgovarajućih elek-troničkih planšeta. Timova LPRS PZO može biti do devet (uz tri osnovna lan-sera), odnosno do osam ako je ovakva paljbena jedinica dio PZO bojne, dakle organizirana u širi sustav PZO-a.

Preporučenu bitnicu (bez LPRS PZO) čini 19 djelatnika od kojih je jedan ča-snik, šest su dočasnici, a ostalo vojnici. Održavanje sustava i njegova priprema za borbeni rad je na članovima bitnice, ali je sve ostalo održavanje na posebnoj postrojbi ili specijaliziranoj radionici.

Borbene i opće značajke sustavaNASAMS sustav iznimno je zanimljiv,

ali i modularan, pa je stoga uporabljiv, kako za zaštitu nepokretnih objekata zaštite tako i za zaštitu važnih grupacija oružanih snaga. Primjerice, Norveška ih rabi u zrakoplovstvu za zaštitu zrakoplov-

i radarom AN/TPQ-64 te sustavima za upravljanje lanserima. Najnoviji FDC je znatno manjih dimenzija negoli je bio kod sustava NOAH i NASAMS, u prijelaznoj fazi, kada je bio smješten u standardnom srednjem kontejne-ru. Danas ima znatno veće borbene mogućnosti nego onda, a smješten je na lakom terenskom vozilu. Opslužuje ga tri čovjeka, od toga je jedan zapovjed-nik postrojbe.

Sustav vezaSustav NASAMS II se koristi unu-

tarnjim vezama, među podsustavima unutar paljbene jedinice i vanjske veze za komuniciranje s vanjskim sudioni-cima komuniciranja, a to mogu biti nadređeno zapovjedno mjesto, susjedno zapovjedno mjesto jednake razine ili vanjski senzori koji osiguravaju podatke o situaciji u zraku. Unutarnje veze su dvojake, kablovske i/ili žičane. Načelno, radar je s FDC-om povezan kablovima, a lanseri radiovezom. I lanseri mogu biti vezani s FDC-om običnim telefonskim kablom, ali se ova mogućnost rjeđe rabi. Obično se rabi radioveza, a antena na lanseru vidljiva je kao mala kupola iznad lansera. Pridodane, druge PZO paljbe-ne jedinice, također mogu biti na FDC spojene telefonskim kablom ili radio vezom. Kada će se rabiti jedna ili druga

veza odlučuje zapovjednik NASAMS paljbene jedinice na temelju procjene situacije i terena.

Ovakav, modularan i prilagodljiv način spajanja elemenata u sustav te računala koja proračunavaju paralaksu i visinsku razliku pojedinih elemenata, omogućava postavljanje elemenata sustava na među-sobne velike udaljenosti i do 25 km.

VozilaRaketni sustav NASAMS II u inačici za

Norvešku rabi kamione nosivosti 5 tona Scania R113 i laka terenska vozila tipa Mercedes. Lanseri su smješteni jedan po kamionu, a tijekom premještanja sustava svaki kamion lanser vuče i elektroa-gregat. Na kamionu, prilagođenom za ovu namjenu, jest i komplet pričuvnih raketa. Na istom kamionu je i dizalica za pretovar raketa s kamiona u lanser, a tijekom premještanja sustava na novi položaj ovaj kamion vuče i radar.

Središte za upravljanje paljbom i op-toelektronički podsustav smješteni su na lakim terenskim vozilima tipa Mercedes. To vozilo tijekom hodnje vuče i laku prikolicu s elektroagregatom za napaja-nje podsustava koji je na vučnom vozilu i ostalu laku opremu tog podsustava.

Sva je oprema dizajnirana da stane u tipske kontejnere, moguća je i bilo kakva druga kombinacija vozila, zavisno od

VOJNA TEHNIKA

24

BROJ 336 / 18. OŽUJKA 2011.

Elektrooptički senzor

nih baza, kao i Turska, Grčka, Španjolska, Nizozemska, Švedska i Finska u kopne-noj vojsci, a Poljska u mornarici za zaštitu luka. Čile će ih rabiti i za zaštitu zrako-plovnih baza i u kopnenoj vojsci. SAD rabi svoje inačice s drugačijim lanserima i u kopnenoj vojsci i u marinskom korpusu i u ratnom zrakoplovstvu.

Razne zemlje ih rabe i s različitim LPRS PZO; primjerice Norveška s RB-70 i PZO topovima, Španjolska s Mistra-lom, Marinski korpus SAD-a i Nizo-zemski KoV sa Stingerom, a Švedska s RB-70 LPRS. Zapravo, izvodivo je ovaj sustav upotrebljavati s bilo kakvim drugim sustavom jer se na središte za upravljanje paljbom spaja elektronička planšeta, a ne PZO sustav.

Sustav je malih dimenzija i zahtijeva malo članova posluge, a može gađati i ciljeve koji lete iza lanserova horizonta, ciljeve najrazličitijih odlika. Posebna kom-binacija načina vođenja čini raketu jako otpornom na ometanje i protudjelovanje.

Posebna mu je vrijednost mogućnost izdvajanja lansera (ali i timova LPRS PZO) i do 25 km od središta za uprav-ljanja paljbom čime se znatno povećava zapremnina branjene zone.

Sustav, zbog konfiguracije i posebnosti podsustava može ostvariti golemu gu-stoću paljbe, svaki lanser može lansirati

Osim toga, na sustavu se neprekidno radi, dorađuje se i prema potrebama kupaca i na temelju prosudbe sadašnjih i budućih ugroza. Primjerice, motrilačko-akvizicijskom radaru AN/TPQ-64 Sentinel nedavno je povećan domet do 75 km, a radi se i na ispitivanju mogućnosti pove-ćanja dometa raketi lansiranoj sa zemlje ugradnjom prvog startnog stupnja i/ili povećanjem potiska novog motora.

Ipak, najveća vrijednost sustava NA-SAMS je u tome što je raketa koju rabi, bez ikakvih radnji ili preinaka, uporablji-va i s opisanog sustava i sa zrakoplova (koji je inače može nositi). To daje mo-gućnost zapovjedniku obrane područja donositi odluku s koje će platforme rabiti rakete.

Osim toga, sve inačice rakete AMRAAM su uporabljive i s jedne i s druge platforme.

Stoga je sustav iznimno vrijedan za zemlje koje već imaju zrakoplove naoružane raketama AMRAAM ili ih planiraju nabaviti.

svih šest raketa na šest različitih ciljeva u 10 sekundi, a ako je paljbena jedinica s 12 lansera, onda može lansirati ukupno 72 rakete na 72 različita cilja, također u 10 sekundi.

BROJ

336

/

18. O

ŽUJK

A 20

11.

25

Sustav NASAMS IIDaljina uništenja cilja, km 2,5 - 20 (30)Visina uništenja cilja, km 0,03 - 16Vjerojatnost uništenja cilja jednom raketom 0,85Vrijeme reakcije sustava, s 10Vrijeme prelaska iz borbenog u hodni položaj, min. 3Vrijeme prelaska iz hodnog u borbeni položaj, min. 15Maksimalna brzina cilja, m/s 1000

Raketa AIM-120AMasa rakete, kg 152Masa bojne glave, kg 22Dužina rakete, m 3,66Promjer tijela rakete, m 0,178Najveća brzina leta rakete, m/s 1020Najveće dopušteno preopterećenje rakete, gravitacija 40

Radar AN/TRQ-64Najveća daljina otkrivanja ciljeva, km 75Daljina otkrivanja cilja tipa lovca, km 60Radna frekvencija, GHz 8-10Otkrivanje ciljeva u vodoravnoj ravnini, stupnjeva 360Otkrivanje ciljeva u okomitoj ravnini, stupnjeva -10 do +55Tempo ponavljanja motrenja u vodoravnoj ravnini, stupanj/s 180Točnost mjerenja koordinata cilja po daljini, m 30Točnost mjerenja koordinata cilja po azimutu, stupnjeva 0,2Točnost mjerenja koordinata cilja po elevaciji, stupnjeva 0,17Mogućnost razdvajanja ciljeva po daljini, m 150Mogućnost razdvajanja ciljeva po azimutu, stupnjeva 2Mogućnost razdvajanja ciljeva po elevaciji, stupnjeva 1,7Vrijeme obnavljanja podatka o cilju, s 2Srednje vrijeme rada do otkaza, h 300

Stavljanje rakete u lanser

26

BROJ 336 / 18. OŽUJKA 2011.

gađanja, vrlo brzo je uočena potreba za preciznim određivanjem mjesta pada zrna, kako bi se mogla vršiti odgova-rajuća korekcija pri gađanju. Sa stan-dardnim vojnim streljivom to praktično nije bilo moguće, jer većina ispaljenih zrna nije ostavila nikakav trag na mjestu udara. Manji oblačić prašine podigao se tek pri vrlo suhom vremenu, ako je zrno udarilo u prašnu površinu, ali to se na puščanom dometu moglo vrlo rijetko uočiti. Pri uporabi dum-dum streljiva ti oblačići bili su nešto uočljiviji, iz čega se rodila zamisao o stvaranju zrna koje će pri udaru eksplodirati i time pokazati mjesto pada. Produkt te zamisli bilo je tzv. korekturno zrno. Projektil je po vanjskom izgledu identičan standar-dnom puščanom zrnu, međutim umje-sto punog olovno-antimonovog jezgra, u prednji dio zrna utisnuta je goriva tvar koja daje mnogo dima (u početku se najčešće radilo o bijelom fosforu, a poslije su korištene i druge pirotehničke smjese), iza koje je umetnuta kapsla i minijaturna udarna igla. Prilikom udara takvog zrna u prepreku udarna igla aktivirala je kapslu koja je upalila gorivu

Marinko OGOREC

VOJNA TEHNIKA

tvar i raznijela košuljicu zrna, čime se stvorio manji, ali vrlo uočljiv oblak dima na mjestu pada zrna.

Tako je vrlo uspješno bilo riješeno pitanje korekture gađanja, međutim od-mah su se pokazali i prilično ozbiljni ne-dostaci korekturnih zrna. Kako je riječ o eksplozivnom streljivu, koje je u slučaju pogotka u živi cilj izazivalo iznimno teš-ke ozljede (znatno teže nego dum-dum zrno), automatski je njegova uporaba došla pod udar Haške konvencije. Osim toga, bila je to prilično složena kon-strukcija koja je zahtijevala vrlo osjetljivi tehnološki proces izrade takvog zrna, pa je njegova proizvodnja bila prilično komplicirana i skupa. Samim time, koli-čina korekturnog streljiva bila je znatno manje zastupljena u oružanim snagama od ostalog, te uglavnom nedovoljna u odnosu na realne potrebe.

StrojniceMasovnije uvođenje strojnica u ope-

rativnu uporabu učinilo je korekturno streljivo nefunkcionalnim, jer se nije moglo utvrditi porijeklo pogodaka (odno-sno, koja strojnica je kuda i kako gađala).

Za razliku od komercijalnog eksperimentiranja s kalibrima i snagom streljiva koje je nerijet-ko išlo do granica apsurda, voj-no oružje ostalo je na standar-diziranim kalibrima puščanog i pištoljskog streljiva praktično do završetka II. svjetskog rata, me-đutim razvoj tehnologije i takti-ke borbenih djelovanja uvjeto-vao je razvoj novih vrsta zrna

Jedno od prvih nespecifi čnih oblika vojnog streljiva bio je puščani metak s tzv. dum-dum zrnom. Taj metak su prvi put proizveli Britanci u indijskom gradu Dum Dum potkraj XIX. stoljeća i koristili su se njime u svojim kolonijalnim ratovi-ma. Riječ je o standardnom britanskom vojnom metku (kalibra .303 British) s ovalnim zrnom čija je košuljica bila na vrhu križno zarezana, zbog čega se rasprskavalo pri udaru u cilj. Zbog svojih osobina uzrokovao je vrlo teške ozljede ranjenika i njihove nepotrebne patnje, koje se nisu mogle opravdavati nužnošću što većeg zaustavnog efekta (kao što je to bio slučaj kod pištoljskog i revolverskog streljiva), jer se koristio na znatno većim udaljenostima. Unatoč tome, tek tijekom Burskog rata 1899. - 1902. (u kojem su Britanci masovno koristili dum-dum metak), došlo je do njegove međuna-rodne zabrane Haškom konvencijom iz 1899. godine.

Dum-dum metak potaknuo je razvoj eksplozivnog zrna za pješačko naoru-žanje, tzv. korekturnog zrna. Naime, razvojem streljačkog naoružanja i samim time znatnog povećanja brzine i daljine

RAZVOJ PJEŠAČKOGSTRELJIVA (III. dio)

BROJ

336

/

18. O

ŽUJK

A 20

11.

27

proizvedena jezgra pokazao se znatno čvršćim od cijevi oružja iz kojeg je ispa-ljivano zrno, pa je njezino trošenje bilo daleko veće od normalnog. Tanka ko-šuljica nije omogućavala manje trošenje cijevi, a bila je i nedovoljna za pravilno urezivanje zrna u žljebove, te davanje potrebnog obrtnog momenta zrnu (vrlo često je dolazilo do kidanja košuljice i njezina raspadanja već na ustima cijevi, što je potpuno destabiliziralo let zrna). Problem je otklonjen tek kada je izme-đu čeličnog jezgra i košuljice zrna ostav-ljen tanki sloj antimon-olovne legure od koje su rađena standardna zrna.

Tijekom rata bilo je potrebno razviti streljivo koje može izazvati požar lako zapaljivog materijala, što je do poseb-nog izražaja došlo u zračnim borbama (većina tadašnjih borbenih zrakoplova imala je kostur od lakog drveta pre-krivenog čvrstim platnom, a spremnik za gorivo bio je praktično bez zaštite). Uporaba trasernog streljiva dala je prilič-

no dobre rezultate u izazivanju požara lako zapaljivog materijala, međutim to nije bilo najbolje rješenje jer u velikom broju slučajeva traser je potpuno sagorio prije udara zrna u cilj. Osim toga, često se prilikom udara zrna u cilj traser od-vajao od njega i sagorio bez mogućnosti izazivanja požara. Funkcionalna je bila jedino konstrukcija zapaljivog zrna, koje je moglo biti napravljeno tek nakon što je otkrivena tzv. termit zapaljiva smjesa (smjesa gorivog metala kao što su npr. magnezij ili aluminij i metalnog oksida, npr. željeznog ili barijeva oksida). Ter-mitna smjesa s odgovarajućim stabiliza-torima i inicijatorima paljenja utiskivala se u prednji dio zrna, ispred antimon-olovne jezgre. Prilikom udara u cilj košuljica se deformirala, termitna smjesa

Zbog toga je vrlo brzo došlo do potrebe za razvojem novog tipa obilježavajućeg streljiva, čija proizvodnja je osim toga tre-bala biti jednostavnija i samim time znat-no jeftinija. Rješenje je bilo u stvaranju tzv. trasernog zrna - streljačkog zrna na čijem dnu je bio utisnut traser (piroteh-nička smjesa koja pri opaljenju daje vrlo snažan plamen tijekom cijele balističke putanje projektila). Time je na potpuno zadovoljavajući način riješen problem korekture pri rafalnoj paljbi, a najveći nedostatak trasernog zrna (veliki gubitak mase zbog sagorijevanja trasera, koji u većoj mjeri utječe na promjene balistič-ke putanje) u ukupnoj masi ispaljenih metaka davao je zanemariva odstupanja. Zbog svega toga, ovo rješenje zadržalo se kao temeljni standard u korekciji rafalne paljbe do današnjih dana.

Traserna zrna postala su sastavni i neizostavni dio kompleta strojnica već u I. svjetskom ratu (obično je svaki treći ili peti metak u redeniku bio traserni), a korekcija gađanja pomoću njih bila je iznimno učinkovita osobito u zračnim borbama. S druge strane, u rovovskim borbama zaraćene strane počele su se intenzivno koristiti različitim oblicima zaštite za vojnike (detaljnije u članku Zastoj i preporod individualnog oklopa, Hrvatski vojnik br. 296 od 11. lipnja 2010.) kako bi smanjile gubitke od puščane paljbe protivnika, a krajem rata počela su se koristiti i oklopna borbena vozila čiji oklop nije bilo moguće probiti sa standardnim streljivom, pa je bilo potrebno napraviti streljivo za pješačko naoružanje znatno veće probojnosti. Rješenje je bilo u konstrukciji tzv. pan-cirnog ili probojnog zrna.

Pancirno zrno je za razliku od standar-dnog streljiva imalo jezgru od visoko kvalitetnog čelika, umjesto uobičajene antimon-olovne legure. S obzirom na to da je bilo dosta lakše od standar-dnog streljiva (zbog lakšeg materijala od kojeg se proizvodila jezgra), zrno je imalo veću početnu brzinu, što je u kombinaciji sa znatno čvršćom jezgrom davalo potrebnu probojnost. Ipak, ra-zvoj pancirnog zrna nije tekao potpuno glatko. Naime, legirani čelik od kojeg je

se zbog udara i pritiska (potisnuta jez-grom zrna) zapalila dajući kratkotrajnu, ali intenzivnu iskru uz razvoj veće količi-ne topline, što je bilo sasvim dovoljno za izazivanje požara kada bi zrno pogodilo neku lako zapaljivu prepreku.

Traserno, pancirno i zapaljivo zrno, postali su temelj (naravno uz obično ili standardno zrno) iz kojeg su relativno brzo razvijene različite kombinacije, od kojih je u operativnoj uporabi ostalo ne-koliko vrsta do današnjih dana, kao što su pancirno-zapaljivo zrno i pancirno-zapaljivo-obilježavajuće (traserno) zrno.

Nova koncepcija streljačkog naoružanja

Većina sukobljenih strana se gotovo sve vrijeme II. svjetskog rata koristila strelji-vom za pješačko naoružanje razvijenim još krajem XIX. i početkom XX. stoljeća, a tijekom rata do posebnog izražaja došle su kratke strojnice, prije svega zbog promijenjene dinamike borbenih djelovanja i promjene u taktici uporabe pojedinih grana i rodova vojske. Borbe-na djelovanja izvođena su uglavnom na relativno malim udaljenostima (osobito u naseljenim mjestima), pri čemu je lako automatsko oružje (drugim riječima kratke strojnice) bilo nezamjenjivo, dok su standardne vojničke puške rijetko mogle pokazati svoje prednosti znatno većeg dometa i bolje preciznosti. Iskustva iz II. svjetskog rata dokazala su da krajnji domet streljačkog naoružanja i ne mora biti osobito veliki (odnosno da učinko-viti domet pušaka ne mora biti veći od 400 m), ali isto tako pokazala su potrebu značajnog povećanja paljbene moći, što se jedino moglo postići automatizacijom streljačkog naoružanja.

Prvi su takve tendencije uočili Nijemci. Vojničke puške repetirke bile su potkraj rata već potpuno zastarjele, s nedovolj-nom brzinom gađanja i slabom vatrenom moći, ali kratke strojnice ipak nisu imale dovoljan učinkoviti domet (obično na 100-200 m). Rješenje je bilo stvaranje tzv. jurišne puške - oružja koje može gađati rafalnom paljbom, ima dovoljan domet koji se očekivao od puške u novim okolnostima, a s druge strane nije

Standardno pištoljsko i revolversko streljivo pretvoreno u dum-dum metke

28

BROJ 336 / 18. OŽUJKA 2011.

VOJNA TEHNIKA

uporabu počele ulaziti nakon završetka II. svjetskog rata. Razvojem hladnoratov-ske politike i blokovske bipolarizacije, taj metak je ubrzo postao standard za sve puške i puškostrojnice zemalja članica Varšavskog ugovora i počeo se proizvoditi u milijunskim serijama.

Za razliku od sovjetskih, konstruktori u zemljama NATO-a imali su konzerva-tivniji pristup, ali su se odmah usuglasili da je potrebno razviti jedinstveni metak za puške i puškostrojnice, koji će biti standard za sve zemlje članice NATO-a. Američki metak .30-06 definitivno je bio presnažan za novu koncepciju upo-rabe streljačkog naoružanja u pješaštvu, a isto tako neprikladnim se pokazao i britanski .303 British u prvom redu zbog oboda koji ga je činio prilično složenim za uporabu u automatskom oružju. Osim toga i on je bio previše snažan. Optimalno rješenje bilo je prihvaćanje već postojećeg lovačkog metka srednje jačine .308 Winchester za vojničko stre-ljivo NATO saveza, pa je vojna inačica dobila službenu oznaku metak 7,62 mm NATO (7,62x51 mm).

Novi metak NATO-a postao je stan-dard za sve zemlje članice i počeo se proizvoditi u milijunskim serijama kao i njegov istočni suparnik, međutim od sovjetskog metka 7,62x39 mm NATO-ov metak bio je teži (za punih 7 grama), što je značilo da zapadni vojnik, ako bi bio opremljen istim borbenim kompletom kao i istočni (150 metaka) mora nepo-trebno nositi više od jednog kilograma od svog potencijalnog protivnika. Osim toga, 7,62 mm NATO je uz početnu brzinu od 854 m/s razvijao energiju na ustima cijevi 3519 J što je više i od starog njemačkog metka 7,92 mm Mauser (3330 J) koji je bio konstruiran za obaranje konjanika na 2000 m. Ukratko, zapadni vojni stručnja-ci su relativno brzo utvrdili da je odluka o izboru metka 7,62x51 mm za standardno streljivo NATO-a bila potpuno pogrešna u novoj koncepciji razvoja pješačkog naoružanja iz više razloga. Prije svega, potreba preciznog gađanja na daljina-ma do 2000 m i odgovarajuća ubojitost puščanog streljiva poslije II. svjetskog

toliko teško i skupo za proizvodnju kao što su bile puškostrojnice. Prvo potpuno učinkovito oružje novog tipa bila je juriš-na puška StG 44 (detaljnije o toj pušci u članku Razvoj snajperskih djelovanja III. dio, Hrvatski vojnik, br. 204 od 5. rujna 2008.) za koju je razvijen i novi metak 7,92 mmK (7,92x33 mm). U stvari riječ je samo o skraćenom standardnom njemačkom puščanom metku 7,92 mm Mauser, prilagođenom za gađanje iz nove puške, naravno s odgovarajuće manjom količinom barutnog punjenja, ali dovoljno jakom da izbaci zrno početnom

brzinom od 647 m/s (za usporedbu, isto zrno standardnog metka ispaljeno iz puške Mauser M 98 imalo je početnu brzinu od 870 m/s). Iako se činilo da se radi o svojevrsnom kompromisu koji je morala napraviti njemačka vojna industri-ja u vrlo nepovoljnim uvjetima i teškim nestašicama zadnjih ratnih godina, u biti je primijenjeno vrlo smjelo rješenje koje je ucrtalo daljnji put razvoja streljačkog naoružanja i pripadajućeg streljiva.

Poslijeratni razvoj vojnog streljiva

Prvi su novu tendenciju u razvoju stre-ljačkog naoružanja uočili i prihvatili so-vjetski konstruktori, stvorivši metak M43 u kalibru 7,62x39 mm za automatsku pušku Kalašnjikov AK-47 i poluautomat-sku Simonov, koje su u širu operativnu

rata definitivno je nestala, tim prije što je pješaštvo na tim udaljenostima redovito nastupalo u oklopnim transporterima. Drugo (već navedeno), zbog dimenzija i mase snažnijeg streljiva, prosječan vojnik mogao je nositi manji borbeni komplet od vojnika naoružanog Kalašnjikovim.

Smanjenje kalibraDo većeg pomaka u razvoju pje-

šačkog streljiva dolazi 1963. godine uvođenjem automatske puške M-16 kalibra 5,56 mm u naoružanje oružanih snaga SAD-a. Metak 5,56x45 mm kon-cipiran je na balističkim istraživanjima lakih projektila velikih početnih brzina, koji pri udaru u živi cilj gotovo u pravilu izazivaju hidrokinetički šok. Budući da je prvi put borbeno korišten u Vijetnam-skom ratu, metak 5,56x45 mm pokazao se znatno ubojitijim od dotadašnjeg standardnog metka 7,62 mm NATO, pa i od sovjetskog 7,62x39 mm, jer pri udaru u cilj lako zrno velike početne br-zine naglo predaje veću količinu udarne energije cilju, gubi stabilnost putanje i počinje se rotirati, znatno povećavajući razaranje tkiva kroz koje prolazi. Osim toga, ovaj metak je bio manji i lakši od sovjetskog (za oko 5 grama), pa je stri-jelac mogao imati i nešto veći borbeni komplet, zbog čega nakon Vijetnamskog rata metak 5,56x45 mm postaje stan-dardni puščani i puškostrojnički metak NATO-a.

Shematski presjek trasernog zrna: 1 - košuljica zrna; 2 - olovno-antimo-nova jezgra;3 - tijelo trasera; 4 - pirotehnička smjesa

Shematski presjek pancirnog (proboj-nog) zrna: 1 - košulji-ca zrna; 2 - olovno-antimonova jezgra; 3 - čelična jezgra

29

BROJ

336

/

18. O

ŽUJK

A 20

11.

u obje vrste oružja. Konkretnije, streljivo 5,56x45 mm je standardno NATO stre-ljivo za sve puške i većinu lakih strojopu-šaka, pa su pojedini proizvođači razvili snajperske puške u ovom kalibru, vodeći se logikom pojednostavljene logistike i ši-roke kompatibilnosti streljiva. No, metak 5,56x45 mm pokazao se neprikladnim za gađanje na velikim udaljenostima zbog slabijih značajki od dotadašnjeg metka 7,62 mm NATO, pa nije našao širu primjenu u suvremenim vojnim koncepcijama snajperske borbe.

SnajperiS druge strane, snajperisti se ne

koriste streljivom sa svim vrstama zrna koja su sastavni dio borbenog kom-pleta većine strijelaca. Naime, streljivo za snajperske puške je konstrukcijski riješeno isključivo za uništavanje žive sile, zbog čega se snajperisti uglavnom koriste streljivom s univerzalnim zrnom, a znatno rjeđe streljivom sa zapaljivim i pancirnim zrnima. U snajperskoj borbi posebno se izbjegava streljivo koje ima traserna zrna (obilježavajuće, pancirno-obilježavajuće i sl.), ne samo zbog toga što tijekom sagorijevanja trasera zrno gubi masu (pri čemu se mijenja njego-va balistička putanja i time neizbježno smanjuje preciznost pogotka), već prije svega što traserno zrno u velikoj mjeri otkriva paljbeni položaj. Osim toga snajperist ne korigira gađanje pomoću trasernih zrna, jer ne gađa rafalnom

S druge strane, odmah nakon uvođe-nja metka 5,56 mm u naoružanje ame-ričke vojske, u SSSR-u je započeo razvoj sličnog streljiva s lakim zrnom velikih početnih brzina i njemu odgovarajućeg oružja. Rezultat je bila jurišna puška AK-74 u kalibru 5,45x39 mm, koja se počela uvoditi u naoružanje zemalja Varšavskog ugovora od sredine 70-ih go-dina prošlog stoljeća. Ova streljiva su uz manja poboljšanja ostala do današnjih dana temeljni kalibri u većini suvreme-nih oružanih snaga, pri čemu je streljivo 5,56x45 mm i dalje standardno streljivo pušaka i puškostrojnica u svim zemljama NATO-a, dok su ruske oružane snage i njihove savezničke vojske zadržale sovjetski metak 5,45x39 mm.

Kad je u pitanju streljivo za strojnice, potrebno je naglasiti da nije bilo previše eksperimentiranja - svi vojni stručnjaci zaključili su da je za njih i dalje najpri-mjerenije snažno streljivo koje omogu-ćava učinkovito gađanje na daljinama do 800 metara. U većini zapadnih zemalja za strojnice se nije promijenio metak 7,62 mm NATO, dok su Rusi zadržali svoj stari vojnički metak 7,62x54 mmR korišten još u Carskoj Rusiji za puške Mosin-Nagant. Osim toga, za teške stroj-nice je zadržano i znatno jače streljivo razvijeno još prije i tijekom II. svjetskog rata, kao što su .50 Browning (12,7x99 mm) za zapadne strojnice utemeljene na Browningovoj konstrukciji teške strojnice M-2, ili rusko streljivo 12,7x108 mm, te streljivo 14,5x114 mm za strojnicu KPVT.

Slično strojnicama, odvojeno od jurišnih pušaka tekao je razvoj streljiva za snajpersko oružje iz gotovo istog razloga - potrebe za učinkovitim gađanjem na veće razdaljine. Iako je mnogo vremena nakon II. svjetskog rata bilo nastojanja kod većine proizvođača naoružanja pri-stati na odgovarajuće kompromise koji bi omogućili uporabu jedinstvenog streljiva za jurišne i snajperske puške, sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća od takvih kompromisa se odustalo, jer je riječ o bitno različitom oružju, čija se taktika uporabe gotovo dijametralno razlikuje, pa primjereno tome uporaba iste vrste streljiva ne može dati optimalne rezultate

paljbom, što uporabu tog streljiva čini nepotrebnom. Ipak, temeljna razlika između snajperskog i klasičnog streljiva (pod uvjetom da je riječ o istim kali-brima) jest u kvaliteti barutnog punje-nja i balističkom uravnoteženju zrna. Barutno punjenje snajperskog streljiva je kvalitetnije, ravnomjernije granula-cije i boljeg sagorijevanja od barutnog punjenja klasičnog streljiva. Izradi zrna, osobito centriranju njegova težišta i kalibraciji posvećuje se veća pozornost tijekom proizvodnje, nego zrnima za obično streljivo. Ti postupci u većoj ili manjoj mjeri poskupljuju proizvodnju snajperskog streljiva, ali mu bez sumnje poboljšavaju kvalitetu.

Za razliku od običnog streljiva koje bilježi trend smanjivanja gabarita cijelog metka, snajpersko oružje povećava kalibre i jačinu metka radi omogućavanja učinkovitog gađanja na većim daljinama. Kao osnovni vojnički snajperski kalibri održali su se 7,62x54R u zemljama bivšeg Varšavskog pakta i 7,62x51 mm (7,62 mm NATO) u zapadnim zemljama, iako ga sve više potiskuje izrazito snažni metak .300 Winchester Magnum (7,62x66 mm) razvijen 60-ih godina prošlog stoljeća, te još noviji (razvijen sredinom 80-ih godina) i perspektivniji .338 Lapua Magnum (8,58x71 mm), koji imaju znatno bolje balističke osobine i veći učinkoviti domet od metka 7,62 mm NATO (njegova naj-veća prednost jest široka rasprostranjenost i velike proizvedene količine, još uvijek u operativnoj uporabi). Sve češće se koriste i velikokalibarske snajperske puške (detaljnije u članku Suvremene nasljednice protutenkovskih pušaka, Hrvatski vojnik br. 130 od 6. travnja 2007.) koje se uglav-nom koriste streljivom za teške strojnice.

Unatoč sve izraženijoj unifikaciji, većina vojnih stručnjaka smatra da će još dugo za streljačko naoružanje morati postojati četiri vrste metaka - jedna za pištolje i kratke strojnice, druga za jurišne puške i puškostrojnice, treća za strojnice i četvrta za snajperske puške, međutim nove razvojne perspektive otkrivaju mogućnost daljnje unifikacije, ali i sasvim nove dok-trinarne pristupe u proizvodnji streljačkog naoružanja i pripadajućeg streljiva.

Shematski presjek zapaljivog zrna: 1 - košuljica zrna; 2 - zapaljiva smjesa; 3 - olovno-antimono-vo jezgro

30

BROJ 336 / 18. OŽUJKA 2011.

Marinko OGOREC

SREDNJOVJEKOVNE BITKE

sudara glavnih snaga, velika nadmoćnost Almohada odmah je došla do izraža-ja, pa je postojala realna opasnost od okruženja Španjolaca. Udar islamskog konjaništva ugrozio je i samo središte španjolskog borbenog postroja.

U odlučujućem trenutku, pošto je sredila borbeni postroj, u bitku se uključila posljednja španjolska linija. Bila je sastavljena jedino od teško okloplje-nih vitezova. Njihovu silovitom udaru lako maorsko konjaništvo nije se moglo suprotstaviti. Istodobno, desno španjol-sko krilo pod zapovjedništvom kralja Navarre Sancha VII. izvuklo se s poprišta bitke. Izašli su na dominantna uzvišenja iza leđa protivnika i s njih se sručili na Almohade, koji su već počeli popuštati pod pritiskom teško oklopljenih vitezo-va. Neočekivano snažni udar španjolskih vitezova, u kombinaciji s iznenadnim napadom u leđa, izazvao je paniku u redovima Almohada. Unatoč pokušaju Muhammada da ubacivanjem svoje gar-de u bitku spriječi katastrofu, panika se nije mogla spriječiti. Bitka se pretvorila u klanje u kojem su Almohadi pretrpjeli teške gubitke, a završila je pobjedom Španjolaca koja im je otvorila put prema jugu Pirinejskog poluotoka. Po nekim izvorima više od 100 000 Almohada je ubijeno, ranjeno ili zarobljeno.

Granada - ostaci ostatakaNakon pobjede kod Navas de Tolosa

nastavak reconquiste bio je brz i bez velika otpora. Prva je pala Andaluzija zauzimanjem njezinih ključnih strateških gradova Baeze i Ubede 1233. Nakon njih je došao na red glavni grad Maora

Kada su Almohadi, berbersko pleme iz Afrike, završili s preuzimanjem almoravidskog dijela Cordobskog kalifata, uslijedila je njihova nova ekspanzija. Težili su daljnjem osvajanju španjolskih zemalja. Zato su se 1211. odabrane afričke postrojbe pod zapo-vjedništvom kalifa Muhammada ibn Yaq’ub al-Nasira iskrcale kod Seville. Njima je pristupila Andaluzija, što je ozbiljno ugrozilo kršćanske španjolske države i ujedinilo ih protiv zajedničkog protivnika. Sljedeće godine, ujedinjene snage kraljevina Castille, Aragona i Na-varre nakon napornih hodnji presrele su Almohade kod Navas de Tolosa 12.

srpnja. Pridružili su im se viteški redovi kojima su pristupili križari iz Francuske i Njemačke.

Poraz nadmoćnihU skladu s taktikom alagarde, ali i

zbog očite nadmoćnosti protivnika, Špa-njolci su tri dana izbjegavali odlučujući sukob, izvodeći povremene prepade i kratke sukobe prethodnica. Konačno, 16. srpnja krenuli su u bitku. Naime, unatoč tome što su ujedinili svoje snage, Španjolci su uspjeli skupiti tek oko 50 000 vojnika. Almohada s Andaluzij-cima bilo je gotovo trostruko (po nekim izvorima i četverostruko) više. Nakon

Nakon pobjede kod Navas de Tolosa nastavak reconquiste bio je brz i bez velika otpora, ali potom je uslijedio novi zastoj. Konačni zamah reconquista je dobila tek u XV. stoljeću, nakon

potpunog ujedinjenja Castille i Aragona

NAVAS DE TOLOS (1212.) I GRANADA (1492.)

BITKE RECONQUISTE (II. dio)

Po nekim je izvorima kod Navas de Tolosa više od 100 000 Almohada ubijeno, ranjeno ili zarobljeno

31

BROJ

336

/

18. O

ŽUJK

A 20

11.

Aragonskim i Izabelom Kastiljskom o uvjetima predaje Granade. Pri tome su Španjolaci prihvatili široku vjersku toleranciju prema muslimanima. To je značilo da će im biti dopušteno slo-bodno ispovijedanje islama, neplaćanje većeg poreza od kršćana, kršćani koji su prihvatili islam neće biti nasilno vraćani u kršćanstvo i sl. U prvo vrijeme španjolski katolički vladari prihvatili su mjere tolerancije, iako je već neposred-no nakon pada Granade s Pirinejskog poluotoka odselilo gotovo 150 000 Maora te su započeli mirno propagira-nje katoličanstva.

Istodobno, privođenjem reconquiste njezinu završetku, započinju i procesi ujedinjavanja španjolskih zemalja. S obzirom na to da je feudalizacija na Pirinejskom poluotoku imala sasvim drugačiji tijek nego u ostalom dijelu Europe, a reconquista je ujedinila sve staleže u oslobađanju od maorske vla-sti, zaprijetila je opasnost od feudalne parcijalizacije zemlje. To bi u velikoj mjeri oslabilo već ostvarenu moć španjolskih kraljeva. Zbog toga je bilo nužno zadržati već dostignuti stupanj jedinstva. Kako u to vrijeme još uvijek nisu bile formirane nacije u njihovu su-vremenom obliku, nacionalni identitet

Cordoba, koja je osvojena 1236. Padom Cordobe dolazi do rasula u maorskom kalifatu, pa su u tri pomorske kampanje, u razdoblju 1228. – 1232. Španjolci za-uzeli Balearsko otočje, a 1238. zauzeta je i Valencija, nakon tri godine opsa-de. Zadnji je osvojen iznimno snažno utvrđeni grad Sevilla 1248. Do kraja XIII. stoljeća Španjolci su zauzeli gotovo cijeli Pirinejski poluotok, osim Granade i pomorskog pojasa uz nju.

Novi zamah reconquista je dobila tek u XV. stoljeću, nakon potpunog ujedinjenja Castille i Aragona. Glavni cilj nove kraljevine bio je ovladavanje cijelim teritorijem Pirinejskog poluotoka i zaokruživanje španjolskog državnog te-ritorija. Drugim riječima, željelo se osvo-jiti Granadu kao zadnje maorsko upo-rište. No, za tu je zadaću bila potrebna vrlo jaka i dobro opremljena vojska. Maori su još uvijek bili iznimno snažni u dobro utvrđenoj Granadi. Pojačanja i opskrba iz sjeverne Afrike nesmetano su se odvijali preko luke Malage.

Španjolski kralj Ferdinand Aragonski temeljito je reorganizirao vojsku, koju je opremio vatrenim oružjem i barutom nabavljenim iz Francuske te velikim bombardama. Kako bi opsadna tehni-ka i teško oružje moglo doći do svojih položaja, započela je izgradnja i proši-rivanje cesta prema jugu. Kad je vojska dostigla zadovoljavajuću moć, počela je završna kampanja reconquiste 1481. Pred Granadu izbijaju 1490. i započinju opsadu presijecanjem svih komunikacija iz grada prema moru i zaleđu. Istodob-no, započelo je snažno bombardiranje gradskih bedema. Nakon izvjesnog vremena u gradu je zavladala glad, a stalno bombardiranje stvorilo je breše na zidinama grada. Našavši se u bezizlaznoj situaciji, branitelji Granade predali su se 2. siječnja 1492. Pad Granade označio je završetak reconquiste, a isto tako i kraj maorske države, ali i islamskog utjecaja na Pirinejskom poluotoku.

Obećanja, obećanja...Još prije završetka reconquiste ma-

orski vladar Boabdil pregovarao je sa španjolskim vladarima Ferdinandom

nije mogao biti dovoljno djelotvoran kohezivni čimbenik. Morala se vrlo brzo pronaći djelotvorna alternativa. Izlaz je bio u jačanju katoličke vjere kao jedinog odgovarajućeg kohezivnog čimbenika. Stoga 1478. Ferdinand II. Aragonski i Izabela I. Kastiljska uz do-zvolu pape Sixta IV. osnivaju Španjol-sku inkviziciju radi obrane društvenih, kulturnih i religioznih vrijednosti kato-licizma. Po sugestiji velikog inkvizitora Tomasa de Torquemade, već potkraj prosinca 1492. počinje protjerivanje Židova iz španjolskih zemalja, pod izgovorom da Židovi na sve načine pokušavaju kršćane preobratiti na judaizam. Vrlo brzo nakon reconquiste počinje i nasilno pokrštavanje musli-mana, koje dovodi do ustanka 1500. Španjolski kraljevi iskoristili su ga kao izgovor za još drastičnije mjere pokr-štavanja i protjerivanje muslimanskog stanovništva s Pirinejskog poluotoka. Iako ovo nije bilo zadnje protjerivanje muslimana (Filip III. proveo je veliko protjerivanje muslimana od 1609. do 1616. godine, u kojem je Španjolsku napustilo oko 272 000 stanovnika islamske vjeroispovijesti), reconquista je označila nestanak islama s prostora zapadne Europe.

Pad Granade označio je završetak reconquiste, a isto tako i kraj maorske države, ali i islamskog utjecaja na Pirinejskom poluotoku

32

BROJ 336 / 18. OŽUJKA 2011.

Dr. sc. Ante NAZOR, ravnatelj Centra

HRVATSKI MEMORIJALNO-DOKUMENTACIJSKI CENTAR DOMOVINSKOG RATA U SURADNJI S HRVATSKIM VOJNIKOM OBJAVLJUJE AUTENTIČNE DOKUMENTE I MEMOARSKO GRADIVO VEZANO UZ DOMOVINSKI RAT

DOMOVINSKI RAT

Suprotno “Protokolu sporazuma o neutralizaciji i slobodnoj evakuaciji vu-kovarske bolnice”, umjesto promatrača EZ-a i ekipa Međunarodnog Crvenog kri-ža, u bolnicu su 20. studenog 1991. opet ušli pripadnici JNA pod zapovjedništvom majora Veselina Šljivančanina. U 7:30 sati ofi cir JNA major V. Šljivančanin priopćio je bolničkom osoblju, skupljenom u pred-vorju pokraj izlaza iz bolnice, da su na snazi vojni zakoni, a da je dr. V. Bosanac smijenjena s dužnosti. Govorio je više od sat vremena. Za to vrijeme pripadnici JNA kroz sporedni izlaz iz bolnice su izveli oko 400 muškaraca: ranjenike, djelatnike te članove njihovih obitelji i druge civile. Mnogi od izvedenih nikad se nisu vratili; najmanje 261 osoba ubijena je na raznim stratištima, najviše na Ovčari, gdje je strijeljano 200 osoba, među kojima i 20 djelatnika bolnice. Predstavnik Međuna-rodnoga Crvenog križa Nicolas Borsinger izjavio je: “Vidite da međunarodna ko-misija ne može obavljati svoj zadatak. Ne može se smatrati odgovornom za ono što se ovdje dogodi. Spriječen sam da uđem u bolnicu.“

Tijekom prijepodneva u sanitetska vozila uneseni su teže ranjeni i bolesni, a u autobuse lakše ranjeni i bolesni te osoblje bolnice i civili. Nepokretni paci-jenti dobili su plastične vrećice sa svom liječničkom dokumentacijom, a pokretni su imali dokumente sa sobom. Konvoj je oko 16 sati krenuo do vojarne JNA, a potom je, nakon dugog čekanja, nastavio prema Negoslavcima, umjesto prema Nuštru kao što je bilo dogovoreno. Na čelu konvoja bilo je vozilo JNA, potom vozilo s predstavnicima Međunarodnog Crvenog križa, pa oklopni transporter JNA, pa vozila s ranjenicima, potom vozilo Prve pomoći i na kraju autobusi. U Negoslavcima, gdje se konvoj zaustavio, lokalno stanovništvo i neprijatelji prijetili

su ranjenicima i osoblju bolnice. Nakon velikih problema i maltretiranja, konvoj s ranjenicima je oko 21 sat stigao u vojar-nu JNA u Sremskoj Mitrovici. Oko 120 teških ranjenika prenoćilo je u stacionaru vojarne, a medicinsko osoblje uglavnom je noć provelo u autobusu u dvorištu vojarne. Na putu do S. Mitrovice umrla je G. S. (32 godine) u petom mjesecu trudnoće, a u vojnom stacionaru sljedeće jutro umrla je K. O. (85 godina).

Iz bolnice je 20. studenog izveden medicinski tehničar Ante Arić (bio je za-točen u srbijanskim logorima do 12. pro-sinca 1991.) te djelatnik logistike Zvonko Vulić (vodi se kao nestao). U logorima u Srbiji JNA je zatočila: dr. Vesnu Bosa-nac, dr. Juraja Njavru i dr. Sadiku Biluš u Sremskoj Mitrovici, a u Stajićevu i Nišu: dr. Ivana Dasovića, dr. Tomislava Đuran-ca, dr. Vladimira Emedija, dr. Hischama Mallu, dr. Vladislava Nadaša, dr. Dražena Karnaša i dr. Roberta Mataušeka (njegov brat dr. Rene Mataušek zarobljen je 19. studenog i potom ubijen). U zatvoru su ostali nekoliko tjedana.

Užas! Stotine ljudi, žena, dece, boles-nika, ranjenika, medicinskog osoblja izlazi iz vukovarske bolnice. Oseća se zadah smrti, zapravo truljenja. Gasna gangrena, zapuštene rane. Preko puta bolnice stotinjak mrtvih civila: tela onih što su bili ranjeni i umrli u bolnici. Noću su ih izvlačili i ostavljali. Novinari saleću desetak časnih sestara koje nose tek rođene bebe. Sa mirnoćom i osmehom časne sestre od-bijaju da bilo šta kažu. Major Šljivančanin opet koristi priliku i glumi ratnika. Prekjuče nas je vodio u deo grada u kome su stotine građana Vukovara posle tri meseca izašle iz podruma. Pred stranim novinarima ručnom radiostanicom Šljivančanin je zvao komandanta Vukovara Milu Dedakovića Jastreba da mu izađe na megdan junački. Prvo da popiju kafu, kako kaže Šljivo, a

onda da se prihvate oružja. Ovoga puta ispred bolnice drži govor: “Gospodo no-vinari, trudimo se da pomognemo našem narodu i da sprečimo ubijanje”. Lekarima Međunarodnog crvenog krsta Šljivo ne dozvoljava da uđu u bolnicu iako za to imaju sva neophodna ovlašćenja. “U bol-nici ima još stotinjak ljudi koji uopšte nisu bolesni ni ranjeni, a naoružani su i okićeni bombama”, objašnjava Šljivančanin leka-rima Međunarodnog crvenog krsta kakva im opasnost preti ako uđu u bolnicu. Uprkos insistiranju major im nije dozvolio. “Ovo je zona ratnih dejstava i svako može u trenutku da izgubi glavu ako se ne drži propisa. Naša želja je da svima pomogne-mo”, viče Šljivančanin, ali ga malo ko sluša. (autentične bilješke srpskog novinara Jova-na Dulovića, zapisane 20. studenog 1991. u 11.30 sati; objavljeno u srbijanskom ti-sku pod naslovom “Krvava priča”, Vreme, 20. novembar 1995., str. 19)

U srbijanskom tisku, 20. studenoga 1991. zapisano je: “Goran Hadžić, predsednik vlade SO Slavonija, Baranja i Zapadni Srem, izjavio je jučer da je posle tromesečnih borbi konačno oslobođen Vukovar. U toku je čišćenje terena, a posle toga nam sledi, kaže Hadžić, novi također veliki posao, a to je podizanje novog grada. Jer videli ste i sami, dodaje Hadžić, da u gradu nema ni jedne cele kuće ni zgrade. Život u njemu trenutno je nemoguć. Međutim, bitno je da je on u našim rukama, a sada ćemo zajedno po-dići novi lep grad. Prvi zadatak je stvara-nje uslova za normalan život. To neće ići brzo. Svi koji su u njemu bili, a proterani su sa svojih ognjišta, sada mogu postepe-no da se vraćaju. (preuzeto iz intervjua Gorana Hadžića za Dnevnik, sreda, 20. novembar 1991. godine, str. 4)

*U sljedećem broju: Vukovar i vukovarska bolnica (dijelovi kronologije), studeni 1991. (VII. dio)

Vukovar i vukovarska bolnica (dijelovi kronologije), studeni 1991. (VI. dio)

33

BROJ

336

/

18. O

ŽUJK

A 20

11.

POZDRAV DOMOVINI

U zlaćano krvavim zrakama

Sunčevog odsjaja

Kupa se Zadar grad

Uzburkani valovi plavog Jadrana

Udaraju u kamene hridi šumeći

Kao da pričaju istinitu priču

Upravo sad

Prije mnogo ljeta

Prije mnogo stoljeća

Na ovo naše tlo, došli smo mi

Hrabri Hrvati

Savili smo svoja gnijezda

Zapalili ognjišta

Pustili smo tu korijenje

Za buduća vremena

Al’ mnogima ne bje pravo

Što smo sada ovdje mi

Zato su nas mnogo puta htjeli pokoriti

Od davnina

Trn u oku bjesmo mi

Al’ ostasmo uvijek isti

Hrabri, nepobjedivi

Marija LASAN TETERIN

Hrvati

Poziv na suradnjuPozivamo čitatelje zainteresirane za

objavljivanje kratkih priča i pjesama domoljub-ne tematike u Hrvatskom vojniku da nam ih pošalju na adresu:

Ministarstvo obrane, Služba za odnose s javnošću i informiranje, Odjel hrvatskih vojnih glasila (za rubriku Pozdrav domovini), Sarajevska cesta 7, 10 000 Zagreb

ili na e-mail: hrvojnik@morh.hr

34

BROJ 336 / 18. OŽUJKA 2011.

18. ožujka 1871. Proglašena Pariška komuna

Politička gibanja koja se od velikog revolucio-narnog bunta 1789. nisu smirivala tijekom IXX. st., dosegnula su ponovno vrhunac ljeti 1870. kad je Napoleon III. neoprezno objavio rat Pruskoj. Ne-dovoljno izvježbana i slabo naoružana francuska vojska nije se mogla ogledati s mnogo spremnijim Nijemcima, pa je vrlo brzo Francuska pala na kolje-na, i zamolila primirje. Ta vojna, politička i moralna kapitulacija uzbunila je francusku javnost pa je narod 18. ožujka 1871. izišao na ulice i proglasio revolucionarnu vlast, takozvanu Komunu. Pobu-njenici su uveli “diktaturu proletarijata“ te najavili izbore za Gradski savjet. Komuna je donijela mno-ge mjere za bolji položaj radnika. Puk je izabrao gradsku upravu, koja je preuzela vlast. Razoružana je Narodna garda, proglašena je ravnopravnost žena i muškaraca, odvojena je crkva od države, uvedena je obvezna vojna služba, a svi postupci vlade u Versaillesu proglašeni su nevrijedećima. Rojalistička je vlada zbog toga sklopila savez s Prusima i krenula prema Parizu bombardirajući i ubijajući bez previše pitanja. Velika je to bila cijena za ono malo dana neorganizirane narodne vlasti, koja je precijenila i svoje snage i svoje mogućnosti, bez jasnih odrednica zahtjeva i ciljeva u slučaju osvajanja vlasti. Tako se nepromišljena objava rata daleko nadmoćnijem neprijatelju prometnula u tragediju Parižana. Komuna se održala samo 72 dana kada su “Versajci“ ušli u Pariz i u posljednjem “tjednu krvavoga svibnja” potpuno potukli Komunu i ugušili revoluciju.

18. ožujka 1857. - otkopana “Porta aurea” Dioklecijanove palače18. ožujka 1970. - državni udar u Kambodži19. ožujka 1818. - rođen Petar Preradović, hrvatski pjesnik i vojnik20. ožujka 1922. - porinut prvi američki nosač aviona “Langley”22. ožujka 1993. - osnovan sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji

Leon RIZMAUL

Tvrtko JakovinaTreća strana Hladnog rataFaktura, Zagreb, 2011.

Povjesničar prof. dr. Tvrtko Jakovina autor je knjige Treća strana Hladnog rata koja je u izdanju Fakture objavljena početkom godine. Na 800 stranica, uz mnoštvo slikovnog materijala, te opsežno kazalo i bibliografiju, autor donosi temeljiti pogled iznutra

na Pokret nesvrstanih i način na koji je ta organizacija s više od stotinu zemalja funkcionirala. Treća strana Hladnog rata napisana je na temelju golemog broja do sada uglavnom potpuno nepoznatih dokumenata. Sukobi koji su razdirali Pokret nesvrstanih, Afganistan, islamska revolu-cija i rat Iraka i Irana, borba za neovisnost afričkih zemalja Zimbabvea, Namibije i Zapadne Sahare samo su neka poglavlja ove knjige u kojoj se obrađuje svjetska povijest druge polovice XX. stoljeća, od pedesetih do početka devedesetih godina.

priredila Leida PARLOV

BIBLIOTEKA

• američki triler• režija: Jaume Collet-Serra• trajanje: 113 minuta• distributer: Blitz film & video• uloge: Liam Neeson (dr. Martin Harris), Diane Kruger (Gina), January Jones (Elisabeth Harris)

Dr. Martin Harris budi se u Berlinu nakon automobilske nesreće i otkriva kako ga supruga ne prepoznaje, a drugi čovjek je preuzeo njegov identitet. Dok mu vlasti ne vjeruju, progone ga misteriozni ubojice i nalazi se u bijegu napušten i sam. Pomaže mu nenadana saveznica Gina, a on sve dublje zadire u misterij koji će ga natjerati da preispita svoj zdravi um, identitet i koliko je zapravo daleko spreman ići kako bi otkrio istinu...

Nikada nisam volio filmove o Jamesu Bondu. Besmisleni izumi, zgodne dvostruke špijunke, jurcanje helikopterima i batiskafima ili na skijama i suhi martini, zastarjeli su u 60-im godinama XX. stoljeća. Ukradeni identitet trudi se kopirati upravo takav obrazac o vrhunskim ubojicama i varalicama koji bi nam, valjda, trebali biti simpatični. Mogli bismo reći tipični posthladnoratov-ski triler u kojem gledamo obračune korporativnih agronomskih kompanija. Zato ne znam postoji li bolji primjer lošeg holivudskog kinohita od ovoga. Do karikature nepodnošljivi Liam Neeson, kao ne razumije što mu se događa, i s glumom prikladnijom za neki bolivudski krimić gotovo dva sata ne prestaje iritirati. Ako tome dodamo spektakularne scene vožnje najnovijih modela automobila i mafijaške obračune pokraj kulturnih znamenitosti, čudim se što sam izdržao da ne pobjegnem. Nezanimljivu priču nisu spasili čak ni vrhun-ske epizode Franka Langelle u ulozi hladnokrvnog zlog mogula ili institucije njemačkog filma Brune Ganza kao umirovljenog operativca Stasija. Jedino što vrijedi su prekrasni eksterijeri Berlina za koje se nadam da su producenti dali pravo bogatstvo.

Leon RIZMAUL

VREMEPLOV

FILMOTEKA

Ukradeni identitet

35

BROJ

336

/

18. O

ŽUJK

A 20

11.

Njemačkoj je poslije I. svjetskog rata, po strogim uvjetima Versajskog ugovora, zabranjen ili ograničen razvoj i proizvod-nja većine oružja i oružnih sustava. Da bi zaobišli te uvjete, njemačke tvrtke i oru-žane snage su poslale svoje timove struč-njaka u Švedsku, Švicarsku i SSSR gdje su radili na razvoju vojne tehnike i taktike. Kao jedan od rezultata rada izvan Nje-mačke je i protuzrakoplovni top 8,8 cm Flak (Fliegerabwehrkanone) 18, proizvod stručnog tima njemačke tvrtke Krupp u švedskom Boforsu. Flak 18 je bio savršen spoj Kruppove duge cijevi sa Zeiss ciljni-cima, na četverokrakom lafetu s dvooso-vinskim podvozjem, koji je omogućavao brzi prelazak iz hodnog u bojni položaj. Serijska proizvodnja pokrenuta je 1933., a vatreno krštenje je imao u Španjolskom građanskom ratu, gdje postaje jedan od najcjenjenijih proizvoda njemačke vojne industrije. Ništa čudno ako se zna da su njegovi projektili jednako uspješno uni-

štavali zrakoplove na visinama do 8000 metara i tenkove na udaljenostima većim od 1500 metara. Njemačke oružane snage su Flakom 8,8 cm dobile savršeno oružje za Blitzkrieg. Podupirao ih je više-

namjenski top koji je oklopno-mehanizi-ranim snagama Wermachta pružao zaštitu od zrakoplova i tenkova te branio nebo iznad Njemačke od sve češćih zračnih udara Saveznika. Tijekom uporabe bio je dva puta modificiran. Razlikujemo inačicu 36, gdje je cijev izrađena iz dva dijela te inačicu 37, s poboljšanim susta-vom za upravljanje paljbom i podvozjem prikladnijim stacionarnoj uporabi. O ulozi koju je imao u ratnim djelovanjima nacističke Njemačke govori podatak o proizvedena 10 704 komada, u sve tri inačice. Poslije II. svjetskog rata rabilo ih je nekoliko zemalja, tako i SFRJ. U JNA dodijeljena im je uloga obalnog topništva, gdje ih je 1991. zarobio ZNG. Tijekom Domovinskog rata imali su malo akcije, zbog manjka streljiva, te su stavljeni u pričuvu i na kraju otpisani. Flak 8,8 cm je iznimno dobar komad vojne opreme, što dokazuje više od 60 godina operativne uporabe.

Nakladnik: MINISTARSTVO OBRANE RHSLUŽBA ZA ODNOSE S JAVNOŠĆU I INFORMIRANJE

Odjel hrvatskih vojnih glasila

Glavni urednik: Željko Stipanović (zeljko.stipanovic@morh.hr)Zamjenica glavnog urednika: Vesna Pintarić (vpintar@morh.hr)

Zamjenik glavnog urednika za internet: Toma Vlašić (toma.vlasic@morh.hr)Urednici i novinari: Leida Parlov (leida.parlov@morh.hr),

Domagoj Vlahović (domagoj_vlahovic@yahoo.com), Lada Puljizević (ladapuljizevic@yahoo.com)Lektorice: Gordana Jelavić, Milenka Pervan Stipić

Urednik fotografije: Tomislav BrandtFotografi: Josip Kopi, Davor Kirin

Grafička redakcija: Zvonimir Frank (urednik), (zvonimir.frank@zg.htnet.hr), Ante Perković,Damir Bebek, Predrag Belušić

Tajnica redakcije: Mila Badrić-Gelo, tel: 3784-937Marketing i financije: Igor Vitanović, tel: 3786-348; fax: 3784-322

Tisak: Vjesnik d.d., Slavonska avenija 4, ZagrebNaslov uredništva: MORH, Služba za odnose s javnošću i informiranje,

p.p. 252, 10002 Zagreb, Republika Hrvatskahttp://www.hrvatski-vojnik.hr, e-mail: hrvojnik@morh.hr

Naklada: 5000 primjeraka

U članstvu Europskog udruženja vojnih novinara (EMPA)Rukopise, fotografije i ostali materijal ne vraćamo. Copyright HRVATSKI VOJNIK, 2011.

Novinarski prilozi objavljeni u Hrvatskom vojniku nisu službeni stav Ministarstva obrane RH.

Već je i vrijeme da predstavimo stranicu Nacionalne sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Činjenici da je ta institucija malo više od obič-ne knjižnice odgovara i njezina web-stranica, koja prikazuje niz aktivnosti NSK, a donosi i neke zanimljive on-line publikacije. Ono što preporučujemo, a dostupno je posred-stvom www.nsk.hr jest prelistavanje kataloga, mogućnost međuknjižnične posudbe, prikazi i opisi osobito vrijedne građe, podportali s digitaliziranim novinama i časopisima... Među tri milijuna svezaka sigurno ćete naći i nešto za sebe! Odvojenost od Zagreba više nije nikakav problem.

D. VLAHOVIĆweb

info

ww

w.n

sk.h

r

Mladen KORADE

IZ ZBIRKI VOJNOG MUZEJA

Protuzrakoplovni top 8,8 cm Flak 18/36/37

Kalibar: 88 mmMasa: 6861 kgDuljina cijevi: 4,9 mUkupna duljina: 7,62 mŠirina: 2,3 mVisina: 2,4 mElevacija: od -3º do +85ºVodoravni kut djelovanja: 360º

Taktičko-tehničke odlike

Snim

io D

. VLA

HOVI

Ć

www.hrvatski-vojnik.hr