PRIPREME ZA DRAVNU MATURU

HRVATSKI JEZIK

VIA RAZINA

SKRIPTA

Kutina, 2013.

1

KNJIEVNOST

2

Ispitna djela u kolskoj godini 2012./2013. za viu razinu ispita su:

1. Camus, Albert, Stranac

2. Cihlar Nehajev, Milutin, Bijeg

3. Dostojevski, Fjodor Mihajlovi, Zloin i kazna

4. Dri, Marin, Dundo Maroje

5. Flaubert, Gustave, Gospoa Bovary

6. Goethe, Johann Wolfgang, Patnje mladoga Werthera

7. Kafka, Franz, Preobrazba

8. Krlea, Miroslav, Gospoda Glembajevi

9. Krlea, Miroslav, Povratak Filipa Latinovicza

10. Marinkovi, Ranko, Ruke (novele: Ruke, Zagrljaj, Aneo, Prah)

11. Poe, Edgar Allan, Crni maak

12. Salinger, Jerome David, Lovac u itu

13. Sofoklo, Antigona

14. imi, Antun Branko, Preobraenja

15. oljan, Antun, Kratki izlet.

3

TEMELJNA PODJELA KNJIEVNOSTI NA RODOVE:

o LIRIKA

o EPIKA

o DRAMA

LIRIKA

Poezija podrazumijeva due stihovane vrste (epska poezija) te krae lirske vrste u

kojima se saeto obrauje nekoliko osnovnih motiva, najee izazvanih osjeajima (ljubav,

ushit, alost, uznemirenost...). Neke su lirske vrste odreene jo u antici (himna, oda, elegija,

epigram, epitaf), a novije su se lirske vrste odreivale tijekom vremena (npr. sonet) s obzirom

na oblik i raspored stihova.

Epska poezija: opsenija je, oblikuje likove i uspostavlja posebne uloge pripovjedaa,

stih je u pravilu jednolian, a tema znaajna za narod ili zajednicu; niu se epizode, opisuju

dogaaji, likovi su predstavnici vrlina ili mana (likovi su tipovi predstavnici

naroda/kulture/osobine)

- elementi epske poezije: prolo vrijeme, epska scena, radnja, likovi kao nositelji

radnje, epski dijalog i monolog

obiljeja epske poezije: stalni epiteti (pridaju se odreenim predmetima ili osobama

uvijek, bez obzira na konkretnu situaciju u knjievnom djelu; slue kao vrsta stalne ukrasne

karakterizacije, utvruju ope osobine; u narodnoj poeziji crvena jabuko, bijelo lice ili kod

Homera hrabri Ahilej, brzonogi Ahilej, vjerna Penelopa, lukavi Odisej), antiteza (poredba

utemeljena na opreci, suprotnosti), slavenska antiteza1 (pitanje, negacija tog pitanja i odgovor

na njega), formulaian nain izraavanja (slini poetci i zavretci, stalni epiteti i sl.), epski

deseterac (stih narodne epske poezije; stalna cezura2 nakon etvrtog sloga dijeli ga na dva

dijela koji zajedno ine cjelinu te stih ne moe zavriti rijeima koje ne bi mogle biti na kraju

reenice)

1 to se bijeli u gori zelenoj?

Al' su snijezi, al su labudovi? Da su snijezi, ve bi okopnuli, labudovi ve bi poletjeli. Nisu snijezi, nit su labudovi, nego ator age Asan-age. (Asanaginica, hrvatska usmena pjesma) 2 Cezura je stalna granica meu rijeima iza nekog sloga, provedena u svim stihovima koja dijeli stih na manje

dijelove te pridonosi prihvaanju ritma kao pravilne izmjene stalnih manjih jedinica.

4

- ep: najvanija knjievna vrsta epske poezije, zahvaa ivot nekog naroda ili doivljaje

nacionalnih junaka

- epska pjesma: krai oblik epske poezije, esto povezana u cikluse, nizove iste tematike

- prijelazne vrste lirske i epske poezije: balada i poema (povezuju pripovijedanje kao obiljeje

epske poezije i izricanje misli, osjeaja kao obiljeje lirske poezije)

U poetku je ona bila gotovo nerazdvojno vezana uz glazbu i ples. U antikoj Grkoj

takve pjesme su obino bile pjevane uz pratnju nekog glazbenog instrumenta. Obino je to

bila leut ili lira, pa je tako i nastala rije lirika. Dijelila se na mondijsku (jedan pjeva) i na

korsku pesmu. Ve kod nekih antikih pjesnika (Alkej, Sapfa, Pindar, Anakreont...) rijei

pjesme postale su vanije od glazbene pratnje pa je i sama pjesma sve vie postajala

samostalna jezika umjetnina. (webograd.tportal)

TRADICIONALNI LIRSKI OBLICI

HIMNA

Himna (gr. hymnos, pjevanje, pjesma) je pjesma posveena nekomu ili neemu to

ovjek smatra vrijednim najveeg potovanja, divljenja, oboavanja. Obraa se onome kome

je posveena, uzvienog je tona, sveanog, polaganog ritma, a motivi naglaavaju osobine

onoga o emu se govori, ponavlja se emocionalni odnos pjesnika prema onome o emu se

govori.

Antun Mihanovi, Horvatska domovina objavljena prvi put 1835. u Danici. Uglazbio ju je

Josip Runjanin 1846., a 1891. prihvaena je kao hrvatska himna (prvi je put pjevana kao

himna prigodom izlobe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog drutva u Zagrebu, 1891.).

Pjesma ima 14 strofa, a za himnu su uzete prve dvije i posljednje dvije strofe pod naslovom

Lijepa naa domovino (Lijepa naa).

ODA

Oda je pjesma uglavnom posveena nekoj osobi ili neemu prema emu se osjea privrenost,

potovanje, ljubav. Vjerojatno se razvila iz korskih pjesama. Grki pjesnici Pindar (5. st. pr.

Kt.) i Alkej (oko 600. god. pr. Kr.) te rimski pjesnik Horacije (1. st. pr. Kr.) stvorili su uzorak

ode koji se uglavnom zadrao do danas, iako se uzvian, patetian ton kojim su nekada pisane

ode kasnije primjenjivao na vrlo iroko tematsko podruje. Poznate su ode hrvatskih

knjievnika Petra Preradovia (Rodu o jeziku, Bogu, Smrti, Nada, Majci) i Ivana Maurania.

5

EPITAF

Epitaf je pjesniki oblik koji oznaava nadgrobni natpis koji na odreen, jezgrovit nain

izraava odnos prema prolaznosti ivota i ljudskoj sudbini. esto su duhoviti, misaoni i

koncizni (kratki). Nai su najbolji epitafi na stecima (nadgrobno kamenje koje se javlja u

Bosni i okolnim zemljama u XII. st.).

EPIGRAM

Epigram je u Grkoj prvotno oznaavao natpis u kamenu, a potom kratku, duhovitu, satirinu

pjesmu u kojoj se iznimno saetim izrazom i neoekivanim zakljukom iznenauje itatelj.

Najpoznatiji knjievnici koji su pisali epigrame su Rimljanin Marcijal i Grk Simonid, a meu

hrvatskima Stanko Vraz, Antun Gustav Mato, Gustav Krklec.

Ad hominem3

Neki glupan prijeti da u biti lupan,

ko da iza tog on nee ostat glupan.

(A. G. Mato)

ELEGIJA

Elegija je pjesma u kojoj se izraava tuga, bol, aljenje za neim nedostinim. U Grkoj se

knjievnosti elegijom smatrala svaka pjesma napisana elegijskim distihom,4 a u rimskoj se

knjievnosti razvila ljubavna elegija. Nakon Ovidijeve zbirke Ex ponto (S Crnog mora)

elegijom se smatraju pjesme tuge, boli, aljenja. Elegije su pisali: Juraj igori (Elegija o

pustoenju ibenskoga polja), S. S. Kranjevi (Uskoke elegije, Iseljenik), Vladimir Nazor

(Topuske elegije), Ivan esmiki (U smrt majke Barbare), Franjo Ciraki (Florentinske

elegije).

DITIRAMB

Ditiramb (gr. dithyrambos, jedan od epiteta boga Dioniza, a kasnije oznaka pjesme u

Dionizovu ast) je pjesma u kojoj se naglaeno iznosi oduevljenje i radost, slave se tzv.

ivotne radosti tonom podignutim do zanosa. Prvotno je imala obredni karakter (u ast

Dionizu), oblik dijaloga i narativne umetke, no kasnije lirski ton. Pripada tzv. anakreontskim

3 Vrsta pogrenog argumenta. Umjesto da se neija tvrdnja pobije, blati se zagovornik te tvrdnje.

4 Dvostih sastavljen od jednog heksametra (stih od est stopa pet daktila ili spondeja i jednog spondeja ili

troheja)) i jednog pentametra (stih od pet stopa).

6

pjesmama (prema gr. pjesniku Anakreontu) u kojima se slave ivotne radosti, vino, vinsko

raspoloenje. Poznati je primjer u hrvatskoj knjievnosti pjesma Cvrak Vladimira Nazora.

TEMATSKA PODJELA POEZIJE

- rodoljubne/domoljubne (Moj dom, S. S. Kranjevi), pejzane (Jutro, Vladimir Vidri),

ljubavne (Zaljubljen u ljubav, Josip Pupai), religijske/duhovne (Isus ita novine, Nikola

op), misaone, aljive, intimne, antiratne, socijalne (Vagonai, Dobria Cesari)...

PJESMA U PROZI

- prijelazni umjetniki oblik izmeu slobodno, nesimetrinog stiha i proze, sadrava elemente

lirike (lirsku temu, ritam, stilske figure, pjesnike slike...)

- prvi se put javlja u Gasparu noi A. Bertranda 1846. godine, no proslavio ju je Charles

Baudelaire svojim Malim pjesmama u prozi iz 1869. godine

- Fran Maurani (pjesma u prozi Svemir), Ivo Andri (Poimam i shvaam, Bog izbija kao

svjetlo), S. S. Kranjevi, Miroslav Krlea (Snijeg)

DIJALEKTALNA POEZIJA

- izraavanje zaviajnim govorom: kajkavci Fran Galovi (Jesenski veter, Crn bel, zbirka

pjesama Z mojih bregov), Dragutin Domjani (zbirke Kipci i popevke, V suncu i senci, pjesma

Ciklame, krvave ciklame); akavci Vladimir Nazor, Drago Gervais, Mate Balota...

LIRSKO-EPSKE VRSTE

- obiljeja i lirskoga (osjeajnost, slikovitost, ritminost) i epskoga (fabulu, likove).

Balada je lirsko-epska pjesma koja pjeva o stradanjima i nesreama, vrlo esto zavrava

smru glavnoga junaka. Ima polagani ritam i tunu intonaciju.

Romanca je lirsko-epska vrsta najee ljubavne tematike koja na iv i vedar nain obrauje

neki dogaaj.

Povjestica se takoer smatra epsko-lirskom pjesmom povijesnoga sadraja ili s temom iz

legendi i narodnih predaja. U nas je najpoznatiji pjesnik povjestica August enoa.

7

STILSKA IZRAAJNA SREDSTVA (STILSKE FIGURE)

FIGURE DIKCIJE - temelje se na uinku pojedinih glasova ili zvukova u govoru (tu

spadaju i figure ponavljanja)

Naziv Tumaenje Primjer

Asonanca Ponavljanje istih samoglasnika

radi postizanja nekog efekta.

Ona je opet kao prvo

Obino malo jadno drvo (D. Cesari)

Aliteracija Ponavljanje istih suglasnika radi

postizanja nekog efekta.

Smrt do smrti. Smrt do smrti.

Smrt su stope moje. (J. Katelan)

Anafora Ponavljanje rijei na poetku

stihova.

Ljubav, to je rana, i ta rana pee,

Ljubav boli, boli, kao ivot boli (A.

G. Mato)

Epifora Ponavljanje rijei na kraju

stihova.

Djedi va rodie se tudijer

Oci va rodie se tudijer

I vi isti rodiste se tudijer (I.

Maurani)

Simploka Ponavljanje rijei na poetku i

na kraju stihova.

To sada gleda on

To sada misli on

To sada sanja on (D. Cesari)

Onomatopeja Oponaanje zvukova iz priroda. I cvri, cvri cvrak na voru crne

smre (V. Nazor)

Anadiploza Ponavljanje rijei s kraja jednog

na poetku drugog stiha.

Vinograd je moj svenuo, neveseo,

Neveseo, i ja venem

(D. Tadijanovi)

FIGURE RIJEI (TROPI): nastaju promjenom osnovnog znaenja rijei

Naziv Tumaenje Primjer

Metafora Rije ili izraz prenesena znaenja

(prijenos znaenja po slinosti)

Iz rasprsnutih ipaka u vrtu krv se

cijedi. (A. B. imi)

Metonimija Prijenos znaenja po bliskosti

(po nekim stvarnim odnosima)

itam Matoa.

Isprosio je njezinu ruku.

Alegorija Proirena metafora. Npr., basna je djelo u alegoriji.

Personifikacija Davanje ljudskih osobina

ostalim biima, stvarima,

pojavama

...krvare crvene noge mjeseca

(A. B. imi)

Epiteti Ukrasni pridjevi O lijepa, o draga, o slatka

8

slobodo... (I. Gunduli)

Pleonazam Suvina uporaba rijei ...crnei se crnim vranama (Mato)

Perifraza Definicija ili izraz kae se

umjesto naziva za neto

Lijepa Naa (umjesto Hrvatska), kralj

ivotinja (lav), Zemlja Izlazeeg

Sunca (Japan)

Eufemizam Uporaba blae rijei zaobilaziti istinu (lagati), biti malo

veseo (pijan)

Sinegdoha Dio se uzima za cjelinu Neu maknuti malim prstom.

Simbol Neka rije ili pojava zamjenjuje

senejgovom alegorijskom

oznakom. Stalni simboli =

amblemi

maslinova granica - simbol mira

srce - ljubav

FIGURE MISLI: odnose se na iri smisao onoga to je reeno

Naziv Tumaenje Primjer

Etimoloka figura Ponavljanje istog korijena u dvije

ili vie rijei

Kad sam bio sasvim mali malac,

puio sam noni palac. (Z. Balog)

Litota Uporaba blaeg izraza, i to

negativnog i suprotnog.

Moj prijatelju, mene vie nema

(D. Cesari)

Poredba (usporedba) Usporeivanje pojmova I plovio je sve to vie

ko da se kani di' do Boga (D.

Cesari)

Antiteza (kontrast) Stavljanje u opreku suprotnih

pojmova kako bi se iskatnuli

...i zapad biva bljei,

crveniji ipci(A. B. imi)

Ironija Iskazivanje suprotnog od onoga

na to se misli.

Ma ba je pametna!

Hiperbola Preuveliavanje Vele gore, veli ljudi...

Silni gromi, silni udi (A. Mihanovi)

Gradacija Postupno jaanje (klimaks) ili

slabljenje (antiklimaks)

poetnog dojma

sva srebra, sva zlata, svi ljudski

ivoti ne mogu bit plata tvoj istoj

ljepoti." (Gunduli)

Slavenska antiteza Sastoji se od pitanja,

negacijetog pitanja i odgovora

ta se bijeli u gori zelenoj?

Al je snijeg, al su labudovi?

(...)

"Nit je snijeg, nit su labudovi,

nego ator age Hasanage. (Narodna,

9

Hasanaginica)

Oksimoron Spajanje protuslovnih pojmova cvjetovi zla, zimsko ljetovanje, mladi

starac

Paradoks Misao koja je u sebi protuslovna

ili suprotna opem miljenju

I to smo nebu blii, sve od neba smo

dalji! (Kranjevi)

SINTAKTIKE FIGURE: odnose se na poredak rijei u reenici

Naziv Tumaenje Primjer

Polisindenton Nizanje veznika bez gramatike

potrebe

I lampa gori, I gori u magli,

I ve je no. I nema ga sutra, ni prekosutra ne,

I vele da bolestan lei (Cesari)

Elipsa Izostavljanje rijei u reeninoj

cjelini

Na ruci mojoj alosnoj crveni prsten

Javorov. (Tadijanovi)

Inverzija Obrnuti poredak rijei U dvorani kobnoj, mislima u sivim.

(Mato)

Asindenton Izostavljanje veznika, nizanje

rijei bez gramatikog

povezivanja

Zuji, zvei, zvoni, zvui, umi, grmi, tutnji, hui, - To je jezik roda moga! (P. Preradovi)

Retoriko pitanje Pitanje koje ne trai odgovor Kakvo tajanstvo kriju vaa uda i koje nade statue vam rijetke? (T. Ujevi)

RIMA (srok, slik)

- glasovno podudaranje, uglavnom na kraju stiha

- parna: vezuje dva uzastopna stiha (aa, bb, cc, dd)

- ukrtena: dolazi naizmjence u stihovima (abab)

- obgrljena: abba

- nagomilana: jedna rima u vie stihova (aaa bbb)

- isprekidana: bez vrste sheme (abcb, abcda)

- prava ili pravilna: rima u kojoj se podudaraju naglaeni glasovi i svi glasovi koji slijede iza

naglaenih (dma - sma)

- ista: rima u kojoj se podudaraju i vrste naglasaka

- neprava: glasovno podudaranje poinje iza naglaenog sloga

10

STIH

- jedinica pjesnikog govora odreena posebnom grafikom, ritmikom i zvunom

organizacijom

- prema broju slogova: esterac, sedmerac, osmerac, deveterac...

- osmerac: u starijoj knjievnosti bio je znaajan tzv. simetrini osmerac koji ima osam

slogova i cezuru (stanku) iza etvrtog sloga

- deseterac: tzv. lirski deseterac (ima cezuru iza petog sloga), epski deseterac (cezura iz

etvrtog sloga)

- dvanaesterac: tzv. dvostruko rimovani dvanaesterac (ima cezuru nakon estog sloga i

parne rime prvih dijelova stiha i krajeva stihova) znaajan je u hrvatskoj renesansi (npr.

Marulieva Judita: Dike ter hvalenja presvetoj Juditi, / I smina nje stvorenja hou govoriti)

- stih bugarice: najee petnaesterac ili esnaesterac s cezurama iza sedmog, tj. osmog

sloga

- heksametar: stih koji se temelji na izmjeni dugih i kratkih slogova; sastoji se od est stopa,

daktila, od kojih se posljednji moe zamijeniti jednim trohejem. Njime su pisani naznaajniji

antiki epovi, npr. Homerovi epovi Ilijada i Odiseja, Vergilijeva Eneida

- slobodni stih: ne potuje ustaljene uzorke ritmike, metrike, grafijske organizacije; u

hrvatsku ga je knjievnost uveo Antun Branko imi (Preobraenja), a prvom se zbirkom

pjesama pisanih slobodnim stihom smatra zbirka Vlati trave amerikog knjievnika Walta

Whitmana

STROFA

- skup stihova koji uglavnom ine veu grafiki odvojenu cjelinu

- distih, tercina, katrena, kvintina (pentastih, peterostih), sestina, septima (sedmerostih),

oktava

- elegijski distih: strofa od dva stiha (heksametar i pentametar)

- safika strofa - utemeljila ju je Sapfa (etiri stiha: tri jedanaesteraca i jedan peterac)

- alkejska strofa - etiri stiha (dva jedanaesterca, deveterac i deseterac)

- poljski krakovjak - katreni, esterci s rimom abcb (Vrazove ulabije npr.)

SONET (zvonjalica)

- dva katrena i dvijet tercine, najee jedanaesteraca s rimom abba abba cdc cdc ili abba

abba cde cde) talijanski ili Petrarkin sonet

11

- od tri katrena i jednog distiha s najeim rasporedom rime abab cdcd efef gg

elizabetanski ili Shakespeareov sonet

EPIKA

EPSKA KNJIEVNOST

Epika ili epska knjievnost (grki: epos, rije, govor, a zatim i pria, prianje) skupni

je naziv za knjievna djela u kojima se pripovijeda o nekim dogaajima koja imaju radnju i

likove.

VRSTE I OBLICI

Epika obuhvaa svu pripovjednu knjievnost u stihu i prozi. Epska djela u

stihovima ili epska poezija jesu epska pjesma i ep. Proznih epskih oblika ili pripovjedne

proze ima vie oblika i vrsta. Najjednostavniji (i najkrai) pripovjedni oblicu su vic, crtica i

anegdota, a sloeniji (razvijeniji) legenda, predaja, bajka, pripovijetka, novela i roman.

TEME I MOTIVI PRIPOVJEDNOGA DJELA

Svako pripovjedno djelo govori o nekoj temi. Tema je glavni predmet

pripovijedanja, opisivanja ili prikazivanja u knjievnom djelu. Temu pisac pronalazi i izabire

u stvarnom ili zamiljenom ivotu. Odabranu temu pisac knjievno oblikuje fabulom,

likovima, izborom forme. Tema je najee izraena u naslovu djela. Ona moe biti

formulirana u konkretnom ili slikovitom (metaforikom, simbolikom) obliku i znaenju. S

obzirom na to da se odreenom temom na irok nain zahvaa predmet knjievnog djela, uz

temu postoje i brojne manje tematske jedinice. To su motivi5.

Temeljna misao koja proimlje knjievno djelo zove se ideja djela (u njoj je sadran smisao,

pieva namjera).

PRIPOVJEDAKI POSTUPCI

U obradi i iznoenju svoje teme prozni se pisac, pripovjeda koristi

pripovijedanjem (naracijom), opisivanjem (deskripcijom) i razgovorom (dijalogom).

5 Motiv je najmanja temstska jedinica. Motivi ine temu.

12

Pripovijedanjem se razvija fabula knjievnog djela te otkrivaju razliiti stupnjevi radnje o

kojoj nas pisac izvjeuje.

Prozno (pripovjedno) djelo sadri i vei broj opisa. Najee su to opisi

vanjskog, fizikog izgleda lika ili unutranjega, osjeajnog ili psihikog stanja lika. U prvom

sluaju rije je o ulozi opisa u stvaranju vanjskoga, a u drugome u stvaranju unutarnjega ili

psihikog portreta. S obzirom na prostor u kojemu likovi ive i djeluju, pojavljuju se i

razliiti opisi interijera (unutranjosti sobe, kole, broda, crkve, dvorca i sl.)

i eksterijera (vanjskog prostora - dvorita, parka, vrta, ulice i sl.). Pisac nastoji tim opisima to

uvjerljivije predoiti odreeni lik te prostor u kojemu se nalazi, a koji je bitan i za mjesto

zbivanja. Posebna su vrsta opisa u djelu opisi prirode koji predouju pejza.

Razgovor (dijalog) u djelu pridonosi ivljem razvoju radnje i jasnijem oblikovanju

likova. Dijalog se pojavljuje kao direktan, u obliku upravnog govora, ili kao indirektan, u

obliku neupravnoga govora. Monolog je govor jednoga lika. Unutarnji monolog je nain

iznoenja misli knjievnoga lika u kojemu se pripovjeda nastoji poistovjetiti s likom i

ispriati njegova razmiljanja.

PROZA U TRAPERICAMA proza u kojoj se pojavljuje mladi pripovjeda koji je

uglavnom i glavni lik (uenik, student, adolescent) koji u 1. licu pripovijedanja izgrauje svoj

stil na temelju govornoga jezika gradske mladei i osporavanja tradicionalne i postojee

kulture. (Lovac u itu, J. D. Salinger)

FABULA I KOMPOZICIJA KNJIEVNOGA DJELA

Fabula je slijed dogaaja uzrono-posljedino povezanih u vremenskom slijedu kakav

se moe dogoditi u zbilji. Fabula moe biti jednostavna ili nerazvijena (obino u kraim

pripovijetkama, novelama, bajkama, basnama) te sloena ili razvijena (u pripovijestima i

romanima). Razvijena fabula sastoji se od glavne radnje i niza sporednih radnji, od kojih neke

mogu biti i zaokruene cjeline ili epizode.

Kompozicija je meusoban odnos pojedinih dijelova knjievnoga teksta. Sastoji se od ovih

odrednica: a) poetka radnje (uvoda), b) zapleta (dogaaja koji potie daljnja zbivanja),

c) vrhunca radnje (najnapetijeg dijela), d) raspleta (dogaaja koji potie rasplitanje radnje),

e) zavretka.

Dogaaji u pripovjednom djelu mogu biti prikazani kronolokim (vremenskim) slijedom, ali

i ne moraju. U nekim pripovjednim tekstovima pisac se vraa u prolost, a takav postupak

nazivamo retrospekcija.

13

PRIPOVJEDA I PISAC

Pripovjedaa je vano razlikovati od pisca. Pisac je stvarna osoba koja pie knjievno djelo, a

pripovjeda je osoba koja pripovijeda u knjievnom djelu. Tako pisac moe napisati

knjievno djelo u kojem je pripovjeda npr. djevojica od 10 godina.

Pripovjeda moe pripovijedati u 1. licu (ja-oblik pripovijedanja) ili u 3. licu

(on-oblik pripovijedanja).

KNJIEVNI LIK

Glavni lik je nositelj glavne radnje, o njemu se najvie govori, on je najplastinije

okrakteriziran, on je taj koji rjeava probleme i sudjeluje u svim vanijim dogaajima. Ostali

likovi su sporedni, oni su manje vani, ali su u nekim odnosima s glavnim likom i utjeu na

radnju.

Nain na koji je pisac opisao lik, nain na koji se lik ponaa, govori, kree, razmilja i djeluje

zove se karakterizacija lika. Vanjski opis lika je opis njegova izgleda i odjee, a unutarnji

opis lika je opis njegovih razmiljanja, osjeaj i njegove naravi. Za unutarnji opis lika

postoji vie vrsta karakterizacija.

Etika karakterizacija otkriva etike/moralne osobine lika; govori kako se lik odnosi

prema drugome liku, prema radu, narodu domovini (poten/nepoten, hrabar/kukavica,

marljiv/lijen, pravedan/nepravedan, istinoljubiv/laljiv, ovjean/neovjean, itd.).

Psiholoka karakterizacija je takav knjievni postupak kojim se prikazuje unutarnji ivot

lika (osjeaji, raspoloenja, misli, stanja svijesti i podsvijesti).

Socioloka karakterizacija opisuje drutveno podrijetlo lika, nain na koji sredina utjee ne

njegovo ponaanje, stavove o ivotu i svijetu.

Govorna karakterizacija je takav knjievni postupak kojim knjievnik govorom lika (npr.

zaviajnim dijalektom, slengom, uzreicama, osobitim stilom govora) karakterizira lik i tako

itaelja upoznaje se s njegovim podrijetlom, osobinama, obrazovanjem i sl.

PRIPOVJEDNA PROZA

Postoji vie oblika i vrsta proznih knjievnih djela. Crtica je kraa pripovijetka koja obino

iznosi dogaaj u kojem sudjeluju jedan, dva ili tri lika, a na kraju najee dolazi do

neoekivana obrata.

Anegdota je kratka i duhovita pria s naglaenom poukom.

14

Vic je kratak prozni oblik s neoekivanim obratom, s ciljem izazivanja kominog dojma,

temelji se na dvosmislenosti rijei, sastoji se od nekoliko pitanja i odgovora.

Pripovijetka je krae prozno djelo koje govori o nekome dogaaju u kojem ne sudjeluje velik

broj likova. Smatra se srednje dugom proznom vrstom, od novele je razlikuje temeljitija

karakterizacija likova, iri opisi i due pripovijedanje.

Novela je kraa pripovijetka u kojoj je teite na psiholokom, unutarnjem portretu lika za

izabranom dijelu njegova ivota. Izraz joj je saet, ograniuje se na jednog, odnosno najvie

dva temeljna lika i jedan dogaaj, a zavrava poentom, naglim preokretom radnje ili

isticanjem nekog detalja koji se prije inio nevanim (utjee na snaan dojam itatelja). (Gost,

Vjekoslav Kaleb, Cvijet sa raskra, A. G. Mato)

Basna je kratka pria u kojoj su glavni likovi ivotinje koje predstavljaju ljudske osobine,

uvijek nosi pouku. Opaaju se i opisuju pojave iz prirode ili ivota koji se mogu shvatiti u

prenesenom smislu. Ne nudi odgovor na pitanje razdiobe dobra i zla, to je ostavljeno

itateljevoj prosudbi.

Bajka je pripovjedno djelo u kojem se pojavljuju likovi i dogaaji koji nisu mogui u

stvarnome ivotu; najea tema je borba dobra i zla (H. C. Andersen, braa Grimm, I. Brli

Maurani). Oblikuje poseban svijet elja i mate. udesno i nadnaravno ispreplie se sa

zbiljskim.

Moderna bajka je vrsta kratkoga proznoga djela u kojemu nema tipinih bajkovitih bia

(vila, patuljaka, zmajeva), nego su nositelji radnje obino djeca ili ivotinje koje govore,

razmiljaju i nose se s istim problemima s kojima se nose i ljudi. Moderna bajka na

ohrabrujui i motivirajui nain progovara o tekim temama (npr. o neuklopljenosti u sredinu,

traenju samoga sebe i smisla ivota).

Roman je najsloenije prozno djelo s mnotvom dogaaja i likova. Do 20. stoljea gradio se

na razvijenoj fabuli s intrigom i brojnim epizodama.

Postoje i razliite vrste romana:

a) djeji - glavni likovi su djeca, radnja jednostavna i uzbudljiva,

b) povijesni - prikazuje neku drutvenu sredinu iz prolosti

c) pustolovni - sadri neobine, uzbudljive, pustolovne dogaaje

d) znanstveno-fantastini - prikazuje mogua znanstvena dostignua u

budunosti

e) kriminalistiki - radnja vezana uz neki zloin i potragu za njegovim

poiniteljem

15

f) socijalni/drutveni - prikazuje drutvene nepravde, odnos bogatih i siromanih,

nebrigu drutva za obine, male ljude, nejednakost, siromatvo i bijedu

g) psiholoki

h)ljubavni

Mit je kratka knjievna vrsta koja govori o postanku svijeta, ovjeka, ljudskoga drutva,

jezika ili nekih pojedinaca i junaka. Razlikujemo ga od filozofije ili znanosti. Pojedini mitovi

slue za razumijevanje cjelovitoga sustava mitologije (opsena grka i rimska mitologija) koji

je u temelju svake kulture. (Orfej i Euridika)

Legenda je pripovijest u prozi (a moe biti i u stihu) u kojoj su povijesni i biografski podatci

isprepleteni s nevjerojatnim i fantastinim dogaajima. Temelji se na pukom vjerovanju i

razvija se u isprepletanju mitskih, fantastinih i zbiljskih dogaaja.

Biografija je knjievno djelo koje opisuje ivot stvarne ili izmiljene osobe, ali tako da ne

navodi samo konkretne podatke iz ivota, nego zadire dublje u ljudske motive, vrline i mane,

nain na koji se osoba nosila s problemima i osjeajima.

Autobiografija je vrsta biografije u kojoj autor pie o samome sebi, vlastitim dogaajima u

kojima je sudjelovao, ljudima koje je poznavao i sl. (Kamen na cesti, Marija Juri Zagorka)

Memoari su prozno djelo u kojem pisac iznosi sjeanje na dogaaje u kojima je sudjelovao.

Dnevnik je prozno djelo u kojem pisac iz dana u dan (kronoloki) iznosi svoje dogaaje,

misli, osjeaje i raspoloenja.

Putopis je prijelazni oblik izmeu knjievnosti i znanosti. U njemu se umjetniki oblikuje

precizan opis nekoga putovanja i u nj autor unosi svoje dojmove, osjeaje, stajalita,

prosudbe. (Putositnice, Antun Nemi)

DRAMA

Drama ili dramska knjievnost obuhvaa knjievna djela koja su prvenstveno

namijenjena izvoenju na pozornici. Iako se dramski tekst moe itati kao i svaki drugi

knjievni tekst, ipak on svoj pravi smisao dobivaju u kazalinoj predstavi.

Grka komedija i tragedija imale su presudan utjecaj na razvoj drame u svim europskim

knjievnostima. U srednjem vijeku razvija se poseban tip drame koji nastaje na osnovi

crkvenih vjerskih obreda, nazivaju se misteriji, mirakuli i moraliteti, a u naoj knjievnosti

su to prikazanja. U takvim djelima obrauju se dogaaji iz Kristovog ivota ili ivota

pojedinih svetaca i muenika. Renesansna komedija slijedi antiku tradiciju. Na nju se

16

naslanja i na najvei komediograf Marin Dri. Vrhunac dramske umjetnosti u renesansi

vezan je uz stvaralatvo Williama Shakespearea. U razdoblju klasicizma dolazi do ponovnog

oivljavanja antike drame. Razdoblje romantizma oto se suprostavlja normama klasicistike

drame. Prikazuje se najee motiv odmetnitva i sukob pojedinca s drutvom.

U 20. stoljeu javlja se teatar apsurda. U takvim dramama, koje se odupiru tradiciji europske

drame, razvija se tenja da se iskae izgubljenost, osamljenost, tjeskoba i strah modernog

ovjeka (E. Ionesco, S. Beckett).

U drami nema pripovjedaa, nego glavne dijelove ini govor glumaca. Fabula

dramskog teksta se ne pripovijeda, ve se postie izmjenom dramskih situacija. Dramska

situacija je odnos meu likovima u nekom trenutku. Dramska se situacija ostvaruje govorom

i postupcima likova. Govor likova ostvaruje se kao dijalog ili monolog.

Dramska radnja temelji se na nekom sukobu ili zapletu koji se na kraju razrjeava. Taj

dramski sukob izaziva stalnu napetost koja je pokreta radnje i zanimanja

gledatelja. Dramska su djela podijeljena na inove i prizore.

Dramska su knjievna djela posebno oblikovana tako da sadre:

1. popis likova (ponekad postoji naznaka nekih njihovih osobina), vrijeme i mjesto radnje

2. dijelove teksta koje glumci izgovaraju na pozornici - uz ime lika navedene su rijei koje

glumac izgovara (replika)

3. dodatna objanjenja napisana najee kosim slovima, u zagradi, koja se ne izgovaraju,

nego slue samo kao naputak za razumijevanje teksta, tj. uputa glumcima i redatelju

kako neto odigrati na pozornici (didaskalije).

Dramska djela imaju i uobiajenu kompozicijsku shemu:

17

18

DRAMSKE VRSTE

komedija

tragedija

drama u uem smislu

Komedija oblikuje likove s odreenim nedostatcima ili manama koje ih ine smijenima i

zbog kojih su u stalnom sukobu s drugim likovima. Podvrste komedije:

- komedija karaktera gradi komian uinak na tipovima karaktera koji su smijeni zbog

neke mane, pretjeranosti...

- komedija intrige stvara osnovne uinke na zapletima koji su proizali iz nerazumijevanja,

nesporazuma

- komedija situacije kominost gradi na nemoguim, neoekivanim, nepredvienim

poloajima u kojima se nalaze likovi

- komedija konverzacije - kominost zasniva na aljivim razgovorima, dosjetkama i sl.

Tragedija je dramsko djelo koje se temelji na nekom traginom dogaaju ili sukobu likova

dubokih osjeaja i strasti. Takav sukob najee zavrava traginom smru glavnoga junaka,

to ostavlja dubok dojam na itatelje i gledatelje. U tragedijama na kraju pobjeuje ideja koju

su zagovarali glavni, tragini junaci (zastupnici odreenih ideala). Obiljeja tragdije:

- tragini junak rtva vlastite nesretne sudbine

- tragika krivnja rezultat sudbinske zablude, sukoba ideala i zbilje

-tragiki zavretak cijena koju junak plaa za svoju dosljednost, a njegova je rtva najvea

mogua (vlastiti ivot)

- uzvieni stil elementi sveanog, dostojanstvenog govora, rijei, izraza

Aristotel prvi teoretiar tragedije; smatrao da tragedija mora izazvati strah i saaljenje te

tako proiivati osjeaje gledatelja (katarza)

Drama u uem smislu obrauje prosjene likove, a zavretak ne mora nuno biti tragian.

KNJIEVNO-ZNANSTVENE VRSTE

Esej ili ogled kraa prozna vrsta u kojoj se obrauje razliita tematika (iz ivota ili

znanosti) na nain koji ukljuuje razmiljanje, zakljuivanje, ali i umjetniko oblikovanje

Ukljuuje i osobni stav pisca i objektivne vrijednosti znanosti, filozofije (dosljednost u

zakljuivanju).

19

Zaetnik esejistike proze (dao je ime vrsti esej) Michel de Montaigne (16. st.) esejima je

nazivao svoja razmatranja o ljubavi, prijateljstvu, mladosti, smrti. Njegovo je veliko djelo

Eseji. Francois Bacon prvi poeo pisati eseje u engleskoj knjievnosti (djelo Ogledi ili

savjeti graanski i moralni)

Rasprava vea od eseja, najee pripada znanstvenim vrstama, no ponekad se ujedinjuje s

knjievnoumjetnikom obradom.

lanak, osvrt, biografija, putopis

PUBLICISTIKE VRSTE

Reportaa izvjee o nekom dogaaju, doivljaju, drutvenoj djelatnosti, prirodnoj pojavi

(objektivno, ali i sa subjektivnim stavovima reportera, njegovom umjetnikom izlaganju

Feljton ili podlistak na popularan nain obrauje pitanja umjetnosti, znanosti, filozofije,

politike (znaajan za iru zajednicu, iru publiku)

Polemika na iv, uvjerljiv nain sukobljavaju se zastupnici razliitih, oprenih miljenja,

stavova, uvjerenja

TEMELJNA CIVILIZACIJSKA DJELA

- stare civilizacije koje su temelj Europske kulture razvile su se na podrujima:

- Bliski istok (dolina Nila Egipat, dolina Eufrata i Tigrisa Sumerani)

- Mediteran (Egejski otoci, Peloponez i obale Male Azije)

- srednji i daleki istok (Kina, Indija ve u 3 st. p. k.)

ASIRSKA KNJIEVNOST

GILGAME (1700 g. pr. Kr.

-pronaen je zapisan na 12 nepotpuno ouvanih ploa u knjinici asirskoga cara Asurbanipala

-najvee djelo babilonsko-asirske knjievnosti

-glavni je lik kralj Gilgame, pria o prijateljstvu kralja Gilgamea i Enkidua, zajedno se bore

protiv zlih sila

Ep se sadrajno dijeli na dva dijela: u prvome se govori o prijateljstvu kralja Gilgamea,

sumerskog, babilonskog i asirskog nacionalnog junaka s Enkiduom, ovjekom goleme snage

koji je odrastao u prirodi meu divljim ivotinjama (1. 7. ploa); drugi dio epa zbiva se

20

nakon Enkiduove smrti i posveen je opisima Gilgameove alosti za prijateljem, njegova

straha od smrti i pokuaja da stekne besmrtnost. Iako je u formalnom smislu jednostavan i

siromaan, Gilgame pripada velikim djelima ovjeanstva jer obiluje motivima koji e biti

razraeni u biblijskoj tematici i grkoj mitologiji.

STAROINDIJSKA EPIKA

VEDA

- Vede (znanje), svete staroindijske knjige nastale izmeu 16. i 6. st. pr. Kr. Stoljeima su se

prenosile usmenom predajom te konano u 6. st. pr. Kr. redigirane. Veda se u uem smislu

sastoji od etiri zbirke stihova (samhita) i proze obrednoga, mitolokoga i maginoga

karaktera.

- imaju veliko povijesni i filozofsko znaenje, to su ujedno i najstariji uzorci indoeuropskog

stiha

1. Rgveda- najstarija i najopsenija, ima vie od 10000 strofa (u deset knjiga koje sadre 1028

himni.

2. Samaveda

3. Jadurveda

4. Atharveda

RAMAJANA

Ramajana (Ramin udes) staroindijski je ep nastao izmeu 4. st. pr. Kr. i 2. st. p. Kr. Sastoji se

od 38000 stihova i u njemu se razlikuju stariji i mlai dijelovi. Jezgru ini ep o boanskom

junaku i kralju Rami te njegovim borbama protiv demonskoga boga Ravane koji mu je ukrao

enu Situ. Prema predaji, ep je napisao pjesnik Valmiki.

MAHABHARATA

Mahabharata (4. st. pr. Kr. 4. st. p. Kr.), staroindijski ep sloena sastava, najopsenije djelo

u svjetskoj knjievnosti (vie od 200 000 stihova u 18 knjiga). Prema predaji, autor je slijepi

Vjasa, zajedniki djed obiju vladarskih kua zapadnoindijskog plemena Bharata

(Mahabharata = velika borba meu Bharatama). Okosnica djela i njegov najstariji dio pravi je

ratniki ep o postanku, supranitvu i stranom ratu Pandava i Kaurava u kojemu su Pandave

pobijedili i preuzeli vlast nad Bharatama. Ta borba zauzima polovicu Mahabharate, a ostalo

21

su umetnuti epovi i epizode, slabo ili nikako povezani s glavnom radnjom (Pjesma o kralju

Nali, Pria o Savitri...) ili kasniji umetci filozofskog karaktera, esto bez prave knjievne

obrade, no ponekad se i u njima nalaze pjesniki vrhunci (Bhagavadgita). Pjesma o kralju

Nali je samostalan ep u 26 pjevanja umetnut u 3. knjigu Mahabharate, pisan esnaesterakim

dvostisima. Bhagavadgita (Pjesma o boanskome/Gita), najvaniji je i knjievno najvrjedniji

spis od moralno-filozofskih spisa u Mahabharati.

PANATANTRA

Panatantra (3. st. pr. Kr.) indijska je zbirka pripovijedaka sastavljena od pet knjiga:

Razdvajanje prijatelja, Stjecanje prijatelja, Vrane i sove, Gubitak steenoga i Nepromiljeno

djelovanje. Tekstovi su protkani pounim stihovima. Osnova zbirke jest pripovijest o glupim

sinovima kralja Amaraaktija koje mudrac Vinuarman pomou pria ui umjetnosti

vladanja. U prvoj se knjizi, najopsenijoj, pripovijeda kako je zavidni savjetnik agalj zavadio

kralja lava s prijateljem bikom.

ARAPSKA KNJIEVNOST

KURAN

Kuran je sveta knjiga islama nastala izmeu 612. i 653. godine. Sadri izreke Muhamedove

koje mu je diktirao melik Dabrail (arkaneo Gabrijel), a sastoji se od 114 poglavlja (sura)

poredanih po duljini sadre moralne, pravne i religiozne pouke, ilustrirane veinom

epizodama iz Biblije te idovske i kranske spise. Pisan je ritmikom prozom, bujnim i

metaforikim stilom, a poprilino nesustavnim, ali na svoj nain pomno dotjeranim i izvornim

nainom izraavanja. Jezik Kurana postao je normom i uzorom klasinog arapskog jezika.

HEBREJSKA KNJIEVNOST

TALMUD

Talmud je zbornik vjerskih spisa, zakona, komentara u kojemu je ouvana tradicija mitova i

duhovne kulture idovskoga naroda u starom vijeku. Tekst je vie puta zabranjivan i

spaljivan. Ouvan je samo jedan potpuni rukopis iz 1343. godine.

BIBLIJA

Septuaginta - prijevod sedamdesetorice, prijevod na grki, nastao u 3. st. pr. k.

Vulgata - prijevod na latinski svetog Jeronima

22

Biblija je zbornik svetih knjiga judaizma i kranstva nazvanih i Sveto pismo Staroga i

Novoga zavjeta, a dobila je ime po grkoj rijei biblia (knjige). Nastajala je od 13. st. pr. Kr.

do 1. st. za vrijeme Krista.

-tek 1831. god. prijevod na hrvatski jezik, preveo ju je Matija Petar Katani

-Stari i Novi zavjet

-Stari zavjet sastoji se od 46 knjiga pisanih na hebrejskom i armenijskom jeziku; izbor

religioznih i svjetovnih tekstova bogate starohebrejske knjievnosti.

-sastoji se od:

povijesne knjige (Petoknjije, idovski Tora veim se djelom pripisuje Mojsiju:

Knjiga Postanka, Knjiga Izlaska, Levitski zakon, Knjiga Brojeva, Ponovljeni zakon )

mudrosne (Pjesma nad pjesmama, Psalmi)

proroke knjige

-Novi zavjet sastoji se od 27 knjiga pisanih na grkom jeziku

-dijelimo ga na:

Evanelja (Matej, Marko, Luka i Ivan)

Djela apostolska

Poslanice

Otkrivenje Ivanovo ili Apokalipsa

EVANELJE

- izvorno gr. rije to znai radosna vijest

- sadri sve to je Isus inio i uinio

- Isus je Sin Boji i sin ovjeji, te je u tom smislu Evanelje jedno, a s obzirom na knjige

etiriju evanelista ono je etveroliko

- MATEJ pisac prvog evanelja opisuje Isusovu osobu i ivot pracrkve; Isus je prorok

Kraljevstva, on je Mesija u kome se ispunjavaju stara proroanstva; Matej je najsustavniji

23

i najpregledniji; njegovo Evanelje pisano je na aramejskom, a poslije prevedeno na grki

- IVAN pripisuje se apostolu Ivanu; Ivan ne osvjetljuje toliko ljudsku stranu Isusova

ivota, ve daje njegov duhovni profil, ne iznosi samo gole injenice, ve odabire one

dogaaje koji imaju i simboliko znaenje, ne tumai Kristovo uenje o ljubavi, milosti i

ivotu vjenom; upotrebljava stare simbole kao Pastir, Janje, Put, Svjetlost; napisano je na

grkom jeziku

- jo postoje Evanelja po Marku (najblii pukom pristupu i iskazu) i Luki (najkritiniji i

stilski najuglaeniji)

JUDITA

- 2. 1. st. pr. Kr., pripada povijesnim biblijskim knjigama i jednim od najmlaih dijelova

Biblije

- jedan od najdramatskijih biblijskih opisa i najmlaih dijelova Biblije

- iako je sadraj najvjerojatnije samo pieva literarna fikcija, on je svojom poukom i

idejom vrlo stvaran

- knjiga velia idovsku religiju i rodoljublje

-religija je toliko nacionalna, zakonska i praktina da se zapravo izjednauje sa samim

ivotom naroda i domoljubljem

-obrana domovine jest obrana vjere

- knjiga je pisana apokaliptinim stilom, u Palestini u vrijeme grke vladavine

- zbog svoje zbijenosti izraavanja, fino zapaenih detalja i plastinih opisa, Judita je

privukla mnoge umjetnike kista, pisane rijei i zvuka jedan takav umjetnik bio je i Marko

Maruli kojega je biblijska pria inspirirala za pisanje epa Judite

- glavni likovi su Holoferno koji je utjelovljena neprijateljska sila i Judita kao simbol

idovskog naroda koji dolazi u sukob sa svojim neprijateljem

PJESMA NAD PJESMAMA

- ljubavna lirika

- nastala izmeu 10. i 4. st. pr. Kr.

- predaja je pripisuje Salomonu

- najljepe djelo ljubavne poezije staroga Istoka

24

- razilaze se miljenja strunjaka o kakvoj je ljubavi rije: ljubav naroda i Jahve, zbornik

narodnih ljubavnih pjesama, zatvorena lirska zbirka...

- pjesme su se najprije pjevale na svadbenim sveanostima, a uvrtene su u Bibliju (iako

nisu bile sastavljene za nju) na temelju novog konteksta, a to je da velia ljubav Jahve prema

njegovom narodu

- meutim, od 18. st. javlja se miljenje da je u Pjesmi nad pjesmama opjevana ljubav

izmeu zarunika i zarunice

- ljubavni osjeaji iskazuju se poredbama i metaforama koje nam sve to poblie doaravaju

- u dananjim izdanjima tekst Pjesme podijeljen je najee na pet dijelova (Prvi susret,

Uzajamna ljubav raste, Zarunicu dovode zaruniku, Zaruniina ljubav na kunji, Pristalost i

radosti zarunice)

- zarunik koristi motive iz prirode kako bi opisao njezinu ljepotu te njezinu duhovnu

ljepotu; na kraju istie njezino savrenstvo

- zarunica na zborovo pitanje (u njihov dijalog uplie se zbor djevojaka) kakav je njezin

zarunik odgovara na slian nain kao i on istie ljepotu

- iskreni osjeaji i istoa ljubavi; ovjekova povezanost s prirodom

KNJIGA POSTANKA

- 13. 4. st. pr. Kr.

-prva i najzanimljivija knjiga Petoknjija

- tu nalazimo slinosti s babilonskom i staroegipatskom knjievnou

- dijeli se na 2 dijela prvi iznosi idovske predaje o stvaranju svijeta, svemira, prvih ljudi i

zavrava priom o opem potopu taj dio razmatra literature starog istoka i opeljudska

pitanja o ovjekovoj sudbini

PSALMI

- pjesme za pjevanje uz glazbenu pratnju, najvaniji oblik hebrejske religiozne poezije

- 150 pjesama razliitih karaktera (hvalospjevi himne, tubalice, zahvalnice, liturgijske,

proroke pjesme...). Lisu pisani u stihovima, ve u proznim stavcima razliitih duina.

Predaja ih je pripisivala kralju Davidu.

25

KLASINA KNJIEVNOST ANTIKA

Stara grka knjievnost

-ima veliko znaenje klasine grke knjievnosti za zapadnu civilizaciju, obuhvaa oko 1500

godina stvaranja

-dijelimo ju na etiri razdoblja:

1. Arhajsko razdoblje od 750. do 450. g. pr. Kr.

2. Klasino razdoblje od 450. do 323. g. pr. Kr.

3. Helenistiko razdoblje od 323 g. pr. Kr. do 30. g. pr. Kr.

4.Carsko razdoblje (rimsko) od 30. g. pr. Kr. do 6. st. n. e.

1. Arhajsko razdoblje

-poznat alfabet, ali se i dalje knjievna djela stvaraju i izvode, prenose usmenim putem. Zbog

toga u knjievnosti sredinje mjesto zauzima ep i lirske vrste

2. Klasino razdoblje

-obiljeeno procvatom Atene i atenske demokracije i kulture, zavrava smru Aleksandra

Velikog, u tom razdoblju Atena je bila glavno kulturno i knjievno sredite Grke.

-naglasak se prenosi na drame

-kazalite postaje glavno mjesto knjievnoga ivota, a dramske vrste oduzimaju prvenstvo epu

-poznati grki trolist (Eshil, Sofoklo i Euripid), u svojim tragedijama obrauju teme smisla

ivota, ivotno pitanje, odnosa ljudskog i boanskog

-Aristofan- komediograf, materijal crpi iz suvremenog tadanjeg politikog ivota

-razvoj interesa za povijest, filozofiju (Platon i Aristotel), jak razvoj govornitva

3. Helenistiko razdoblje

-od smrti Aleksandra Velikog pa do propasti Egipta

-u tom je razdoblju Grka proirila teritorij osvajanjima tako da knjievni ivot vie nije

vezan uz male graanske zajednice

4. Carsko razdoblje

-u njemu se knjievnost razvija u politikom okruju Rimskog carstva. Jedina velika novost u

ovom razdoblju je pojava i brz razvoj romana.

26

GRKI TRAGIARI

ESHIL

- tvorac grke tragedije

- 90 drama 70 tragedija, 20 satirikih igara, a sauvano je samo 7 tragedija

- najpoznatija je Okovani Prometej (i danas se postavlja na scenu) i trilogija Orestija

(Agamemnon, rtva na grobu, Eumenide)

- smanjio ulogu kora, pojaao dijalog, uvodi drugog glumca

-Eshilovi likovi su idealizirani (ili dobri ili zli)

- uzvien i svean stil

SOFOKLO

- suvremenik Perikla i najveeg procvata atenskog polisa

- od 123 drama sauvano je samo 7 (Kralj Edip, Ajant, Elektra, Antigona, Trahinjanke,

Filoktet, Edip na Kolonu)

- pojaava dramsku radnju i ulogu dijaloga, uvodi treeg glumca, smanjuje partije kora i

poveava broj njegovih lanova na 15

- junaci nisu vie titanske linosti kojima upravlja sudbina i volja bogova

EURIPID

- posljednji veliki grki tragiar

- oko devedesetak tragedija 17 sauvano koje se jo i danas izvode (Alkestida, Medeja,

Hipolit, Elektra, Ifigenija u Tauridi)

- junaci mu nisu kao titanske linosti (kod Eshila) ili kao idealizirani junaci (kao Sofokla) ve

ih on opisuje kao obine ljude sa svim ljudskim nedostacima i strastima

- utjee na oblikovanje europske drame

- ona ulazi u psihu lika

- prvi uveo kulise u kazalinu praksu

HOMER

-ivio oko 800 g. pr. Kr.

-prema tradiciji ime najstarijeg poznatog grkog pjesnika. U Antici su mu pripisivali autorstvo

27

Ilijade, Odiseje, raznih kliklikih epova s trojanskom i tebanskom tematikom, razne himne

bogovima i aljivi spjev Boj aba i mieva

-koncem 18 st. razvila se sumnja u Homerovo postojanje, dolazi do rasprava o Homerskom

pitanju (autorstvo Ilijade i Odiseje)

-postoje dvije struje:

1.analitiari - Homer kao jedinstveni autor ne postoji, veliki su epovi niz

manjih epskih pjesama vezanih uz Trojanski rat sabranih zajedno

2.unitaristi - kau da su Ilijada i Odiseja nastale kao djelo jednog genijalnog

stvaraoca koji je uobliio stariju grau i stvorio zaokruene epske cjeline

ILIJADA

-1183 g. se prema legendi smatra padom Troje

-od pada Troje pa do 800 g. pr. Kr. postoji mnogo manjih epskih djela koja se prenose

usmenim putem. Nakon 800 g. imamo Homerovu redakciju te usmene epike, jo uvijek nema

zapisivanja, epovi su zapisani tek u 5 st. pr. Kr. Zapisao ih je Pizistrat, tek tada Ilijada i

Odiseja dobivaju oblik slian dananjem.

-M. Parry i A. Lord- knjievni teoretiari koji su prouavali epsku knjievnost i traili

odgovor na pitanje kako su epski pjevai pamtili sve te stihove. Formule - skup rijei koji se

uvijek javlja pod istom metrikom shemom. Formulaini izrazi - opa mjesta (opisi, poetak)

koji su standardizirani. Jedinstven metar, gotove fraze - niz citaktikih cjelina koje se

ponavljaju (Ahilej dugonogi), stvari koje su omoguavale lake pamenje

-radnja se dogaa u 50 dana rata u devetoj godini rata protiv Troje. Ilijada govori o borbi

Ahejaca protiv Trojanaca jer su Trojanci (Paris) ukrali enu Menelajevu (Helenu), a to je

povod Trojanskom ratu. Rat je trajao deset godina.

- zapoinje uvodom u sredite zbivanja (in medias res); tom postupku prethodi invokacija

zbivanja bogova i time se iznosi osnovna tema pjesme

- sastoji se od 24 pjevanja (15 696 stihova) koja predstavljaju tematski zaokruene cjeline;

motivi se povezuju pripovijedanjem obuhvaa neki dogaaj, tj. niz dogaaja na takav nain

to zahvaa njihov svijet u vremenu; opisivanjem navodi se dio po dio osobine neke stvari

ili osobe; izricanje misli ostvaruje se najee epskim dijalogom i monologom

28

ODISEJA

- mlai i krai Homerov ep (12 103 heksametra)

- o Odisejevom povratku na Itaku iz Trojanskog rata

- poinje invokacijom (zaziv muze da pomogne piscu napisati ep o junaku domiljatom,

lukavom, pametnom (duhovna snaga)

- mirnodopski ivot starih Grka opasnosti i ari ivota, teak ivot ena i djece, dvorske

zabave, glazbe

- radnja se zbiva 10 godina po padu Troje

- iznosi situacije osobnog i obiteljskog, ovjekova ivota, dok se u liku samog Odiseja

prikazuje nemiran duh ovjeka koji je u stalnoj potrazi za novim saznanjima i spoznajama

- Odisejev je lik poubudio zanimanje mnogih knjievnika i mislilaca pa je prisutan u

Danteovom Paklu i romanu J. Joycea Uliks.

GRKI LIRIARI

ALKEJ

-gr. pjesnik (1. pol. 6. st. pr. Kr.) s otoka Lezba, jedan od glavnih predstavnika monodijske

melike (poezije pisane za solo pjevanje uz pratnju lire)

- ivio je u progonstvu, pa su politiki motivi, rat i upravo fanatika mrnja teme njegovih

pjesama

-pisao je lirske pjesme i pjesme uz gozbe i pijanke, himne bogovima, a sveani su i neki

fragmenti ljubavne lirike

- alkejska strofa u hrvatskoj u 18. st. urevi, Preradovi, Maurani metrika shema

strofe mijenja se mnogo ve u antici, a u novovjekovnim knjievnost i uglavnom se javljaju u

stalnom obliku

dva jedanaesterca, jedan deveterac i jedan deseterac

LAI

-alegorijska pjesma o domovini

- lai simbol domovine

- pjeva o burnosti dogaaja u domovini

- ljutita bura simbol nevolja, ratova

- iznosi sliku svoje domovine koja je u nepovoljnom poloaju

29

SAPFA

- najvea gr. pjesnikinja rodom s otoka Lezba gdje upravlja jednom kolom za mlade

djevojke

- jedna od predstavnica eolske monodijske lirike

- kao i Alkej, upletena je u politika zbivanja te jednom bila prognana s otoka

- njena poezija je sva posveena ljubavnoj tematici (iroka skala ljubavnih osjeaj od prvih

ljubavi, iekivanja do sree ostvarenog zanosa i oaja rastanka)

- tzv. safika strofa: tri jedanaesteraca i jedan peterac (dugi i kratki slogovi zamijenjeni su

naglaenim i nenaglaenim slogovima)

LJUBAVNA STRAST

- tema ljubav

- u njoj se prikazuju sljedei osjeaji 1. strofa (osjeaj potovanja), 2. osjeaj udnje

-druga dva stiha osjeaj napetosti, 3. tipian osjeaj ljubavnog zanosa i uznemirenosti, 4.

osjeaj straha

ANAKREONT

- grki lirski pjesnik rodom iz Male Azije

- u svojim kratkim lirskim pjesmama slavi vedre strane ivota, radosti to ih ovjek nalazi u

ljubavi, vinu i veselu drutvu

- lagana i nepretenciozna anakreontova epikurejska poezija uivala je veliku popularnost i

nala mnogo nasljednika ve u antici (60-ak pjesama pisanih u njegovu duhu), a pogotovo

u 18. i 19. st.

- anakreontska poezija slavi ivotne radosti, a naroito vino i vinsko raspoloenje (naziva se

epikurejska po filozofu Epikureju njegova su uenja zasnovana na razumu i tenji ovjeka

za sreom

PIJUCKAJMO

- tema vino u kojem pjesnik nalazi neku radost (raspoloenje) u prvoj strofi se pojavljuje

elja za vinom i veseljem; u drugoj strofi on zove prijatelje uz pie da ne viu i da se nikuda

ne ure, nego da se opuste i lijepo zapjevaju misao o uivanju u vinu

30

RIMSKA KNJIEVNOST

PLAUT

- najvei rimski komediograf

- najpoznatija djela: Menaechmi, Hvalisavi vojnik, krtac

- obrauje scene iz porodinog graaskog ivota

- vjeto voena intriga u kojoj presudnu ulogu igra rob, dijalozi su ivi, soan narodni govor,

jasno ocrtani karikirani likovi osnove znaajke njegove komedije koja se i danas izvodi na

sceni i koja je djelovala na niz europskih komedigrafa (npr. na Marina Dria)

- slijedio je grke uzore tzv. novije antike komedije (gr. antika komedija moe se podijeliti

na staru, srednju i noviju)

- najpoznatiji predstavnik stare grke antike komedije Aristofan

- predstavnik novije Menandar

- Rimljani su komediju nastalu po gr. uzorima nazvali fabula palliata, dok se izvorna rimska

komedija naziva fabula togata (Platononove komedije pripadaju prvoj skupini)

- krtac (Tvrdica) Starac Euklion pronaao je u svojoj kui aru s blagom i otada ivi kao

krtac, u stalnom strahu da mu netko ne ukrade zlato ili da ga ne bude prisiljen dati keri u

miraz. Zato i pristaje udati je za postarijeg susjeda Megadora koji ne trai miraz. No, ona

ostaje trudna s Likonidom. Likonidov sluga uzima zlato, a Euklion sumnja u Likonida.

Likonid se pokuava ispriati za ono to je uinio njegovoj keri, a dok on govori o djevojci,

Euklion misli da pria o zlatu (nesporazum) te dolazi do komine situacije.

- motivima i likovima svojih komedija Plaut je jako utjecao na europsku komediografiju

(Dri, Moliere)

KATUL

- najvei lirski pjesnik iz Verone, pripadnik grupe neotrika, tzv. novih pjesnika

- gajio je kult forme; uveo je ton neposrednosti i prvi meu rimskim pjesnicima poeo iznositi

svoj intimni ivot

- prijateljstvo, gozbe i pijanke, politika izrugivanja, bratova smrt, strasna i trajna ljubav

prema prevrtljivoj i pokvarenoj Klodiji koju je u ast Sapfe opjevao pod imenom Lezbije

Jadni Katule pokuaj uzdizanja iznad patnje zbog izgubljene ljubavi, pjesnik ima svoj ponos

Na bratovu grobu - u pjesmi pjesnik govori kako dolzi izdaleka na bratov grob

31

VERGILIJE

- najznaajniji pjesnik rimske knjievnosti Augustova doba, rodom iz Mantova

- njegova ljubav prema prirodi i mirnom seoskom ivotu, najbolje dolazi do izraaja u

njegovim bukolikama ili enklogama, pastriskim pjesmama pisanim po uzoru na Teorkitove

idile

- Georgike umjetniki najdotjeranije Vergilijevo djelo, didaktiki spjev o ratarstvu, u kojim

u etiri knjige obrauje probleme poljodjelstva, ovarstva, pelarstva

ENEIDA

junaki ep u 12 knjiga, obrauje mit o trojanskom junaku Eneji koji je prema predaji po

padu Troje osnovao rimsku dravu

- u prvih 6 pjevanja ugledao se na Odiseju i prikazao Enejina lutanja po padu Troje

- u drugih 6 pjevanja ugledao se na Ilijadu i opisao Enejino ratovanje po iskrcavanju na

italske obale

- prvi nacionalni rimski ep

- Mit o Eneji nakon Hektorove smrti Eneja je postao vrhovni zapovjednik trojanske vojske.

Sudbina koja je odredila pad Troje, odredila je i Enejin spas: odreeno mu je da uva

Dardanov rod i da vlada trojanskim narodom. Jedini je veliki junak koji se spaava iz

zapaljene Troje iz koje je spasio oca Anhiza i sina Askanija. Rodnu zemlju nije napustio

dobrovoljno. Sedam je godina lutao morima, posjetio mnoge krajeve. Za vrijeme plovidbe

umro mu je otac. Na Kreti se skoro utopio, napale su ga Harpije, na Siciliju je dospio pod

bukteu Etnu, a kada je izbjegao Haribdu, bura mu je odagnala lae na obale Italije pa mnogo

dalje. Tamo ga je primila kraljica Didona koja se zaljubila u njega. Eneja bi rado ostao s

njom, no morao je izvriti Zeusvu zapovijed. U Italiji ga je proroica Sibila otpratila do

podzemnoga svijeta kamo je iao ocu. Po oevu savjetu uplovio je u ue Tibera te tamo

utemeljio grad od kojega je kasnije nastao Rim.

- na Enejinu se titu nalaze neki dogaaji iz rimske prolosti

- nastanak Rima kao volja bogova, iz Alba Longa razvit e se Rim

- Enejini potomci ivjet e 300 godina i onda e se roditi Romul iRem

HORACIJE

- rimski pjesnik iz june Italije

- bogat i raznorodan pjesniki opus: satirike Epode ili Jamb, 2 knjige Satira, 4 knjige lirskih

Pjesama (Carmina), sveane rodoljubne korske Pjesme stoljetnice (Epistolae) od kojih je

najznaajnija Poslanica Pizonima prozvana ve u antici Ars poetica (Pjesniko umjee) gdje

32

iznosi svoju klasicistiku estetiku, kasnije prihvaenu kao kanon europske normativne

poetike.6

- Oda Lidiji nazvana Kraljicom oda (napisana u obliku dijaloga Horacija i Lidije)

- Poslanica Pizonima ima 476 heksametra; posljednja u nizu Horacijevih epistola

(sveukupno 23)

TIBUL

- rimski pjesnik niza elegija u kojima pjeva o svojoj ljubavi prema Deliji i kasnije Nemezi, o

enji za mirnim, patrijarhalnim seoskim ivotom i mrnji prema ratu; pie elegijskim

distihom

OVIDIJE

- tri knjige Ljubavnih pjesama (Amores), parodino-didaktiki ep Ljubavno umijee (Ars

amatoria), zbirke mitolokih ljubavnih pisama Heroide, 15 knjiga Metamorfoza (11 995

heksametara, obradio 250 mitolokih pria koje zavravaju nekom pretvorbom), 2 zbirke

elegija Tualjke i Poslanice iz Ponta

MARCIJAL

- najvei rimski pjesnik epigrama (ouvano oko 1500 epigrama)

SREDNJOVJEKOVNA KNJIEVNOST

- od pada Zap. rim. carstva (4.-5.st.) do pada Carigrada pod Turke i otkrie Novog svijeta

(15.st.)

- obuhvaa cijelu Europu od mediteranskog juga (Arapski po. i Bizant) do nordijskih prostora

- nacionalne knjievnosti najveim dijelom ine pravniki i historiografski tekstovi pisani od

10. 14. st.

- hagiografija - ivotopisi svetaca

- procvat nabone knjievnosti: Ispovijesti koje poinje pisati Augustin spaja kasnoantike

ispovjedne modele i kranski nauk

6 Ab ovo (od jajeta) Govorei o Ilijadi, Horacije napominje da Homer nije poeo priu ab ovo (tj. od jajeta iz

kojega se prema grkoj mitologiji rodila Helena), ve zapoinje Ahilejevom srdbom. In medias res (u sredite stvari) treba odmah prijei na prianje same stvari, bez okolianja

33

- lirika se dijeli na latinsku i narodnu, na nabonu i svjetovnu, a stihovni oblici koje koristi

dijelom su preuzeti iz antike, a dijelom su samonikli (trubadursko pjesnitvo)

- srednjovjekovna drama vezana je uz kranske blagdane i izvodi se na otvorenom

- cilj ranih kranskih. pjesnika bio je da kranskih. teme opjevaju po uzoru na klasine

rimske pjesnike

-latinski je bio jezik proze, poezije, epike, lirike, historiografije i teologije itavog

srednjovjekovnog razdoblja od 4. - 9. st., a od 9. st. u uporabi je u crkvi

-podjela: nadbona (crkvena, umjetnika) i svjetovna (narodna, puka) knjievnost

-u nabonoj epici koriste se liturgijski tekstovi, pouno tivo, apokrifi, vizije, ivotopisi

svetaca, legende, parabole i alegorije, a u svjetovnoj epovi, sage, romani, novele te basne i

bajke

- u svjetovnoj lirici je prisutno trubadursko pjesnitvo, himna i oda

- posebna pozornost daje see usmenim predajama, vitekim romanima i trubadurskoj poeziji

AURELIJE AUGUSTIN ISPOVIJESTI

- znaajan sv. Augustin, filozof (4. st.); djelo Ispovijesti njegova je duhovna biografija, no

govori i o kranstvu kao boanskoj tajni kojoj se moemo pribliiti samo vjerom

PRIJEVOD BIBLIJE NA LATINSKI: VULGATA: preveo ju je sv. Jeronim

USMENA PREDAJA NACIONALNI EPOVI

- u usmenu epiku spadaju junaki epovi iji glavni junaci pripadaju legendarnoj prolosti i

prenose kranstvo, ideje i moralna naela vitekoga svijeta

PJESAN O ROLANDU

- najpoznatija starofrancuska epopeja iz ciklusa junakih epova o Karlu Velikome

- vrhunsko dostignue srednjovjekovne junake epike

- djelo ima daleku povijesnu podlogu na napadu Baska na odstupnicu vojske Karla Velikoga

koji se vraao iz panjolske s pohoda protiv Saracena, pri emu je poginuo velik broj

francuskih velikaa

- oko tog povijesnog dogaaja isplela se legenda uobliena u jedinstven cjeloviti ep;

kompozicija djela je jednostavna i cjelovita (to je nedostatak veine ostalih nacionalnih

epova)

34

PJESAN O CIDU

- epska pjesma anonimnog kastilijanskog pjesnika

- najstariji knjievni spomenik na panjolskome jeziku

- u spjevu se opisuju zgode iz ivota panjolskog narodnog junaka Rodriga zvanog Cid,

poznatog kao hrabra, ali i prevrtljiva feudalca

- tri pjevanja: prvo opisuje lutanja i podvige krivo oklevetanog i iz Kastilje prognanog Cida, a

drugo i tree razne dogaaje u vezi s udajom njegove keri

PJESAN O NIBELUNZIMA

- njemaki srednjovjekovni njemaki ep, obrauje legendarnu povijesnu tematiku vezanu uz

staro germansko pleme Burgunda

- autor nepoznat

KALEVALA

- finski ep, zapravo zbornik finskih narodnih pjesama preteno iz 12. st. (u cjelinu ih je

skupio Elias Lonrott, 19. st.)

- otkriva fantastian misaoni svijet, ivot, obiaje, pretkranska vjerovanja

BEOWULF

- staroengleski junaki ep, vjerojatno iz 8. st.

- obrauje staru anglosaksonsku legendu o gotskom junaku Beowulfu s povijesnom

pozadinom iz 6. st.

VITEKI ROMANI

- nacionalni epovi utjecali svojim mitovima i sadrajima; romani su ljubavno-pustolovni

- graa preuzeta iz antike, iz keltskih legendi i iz dogaaja vezanih uz lik Karla Velikog

- obrauju pothvate nacionalnih junaka, kraljeva i vitezova (ideal hrabrog viteza) koji je za

ast i dostojanstvo svoje izabranice spreman poloiti i vlastiti ivot

ROMAN O TRISTANU I IZOLDI

- ljubavni roman iz keltskog ciklusa vitekih romana (12. st.)

-obrauje nesretnu ljubav Tristana i Izolde zavrava tragino, njihovom smru

- ljepota same legende koja velia ljubav kao osnovnu pokretnu snagu ljudskog ivota i

opisuje sukobe izmeu osjeaja i dunosti i asti i fatalne snage ljubavne strasti

35

- Tristan i Izolda su jedan od najslavnijih parova nesretnih ljubavnika u svjetskoj knjievnosti

TRUBADURSKA POEZIJA

- nezaobilazno mjesto imaju njem. minnesngeri (trubaduri) u cijelom svijetu

- trubadurska poezija standardizira lirske forme kao to su alba (jutarnja pjesma), pastorala,

tencona (polemika u stihovima), kancona (pjesma neodreenog broja jedanaesteraca i

sedmeraca, razliito rimovanih, a esto zavrava jednom kraom strofom)

- s trubadurskom lirikom javljaju se i golijardi i vaganti, pjesnici lutalice ije su najpoznatije

pjesme sauvane u latinskom zborniku Carmina Burana

- trubadursko pjesnitvo osloboeno je nabonih tema i nema poune funkcije (to pjesnike

uvodi u duhovni i emotivni prostor)

BERNARD DE VENTADORN najznaajniji predstavnik provansalse trubadurske lirike

HRVATSKA SREDNJOVJEKOVNA KNJIEVNOST

- prvo hrvatsko pismo je latinica, a prvi jezik dravnih dokumenata je latinski

- karakterizira ju glagoljako razdoblje poinje pojavom prvih pisani spomenika (10. st.) i

traje do 16. st.

- nastanak i pojava glagoljice na junoslavenske prostore pripisuje se grkim misionarima

irilu i Metodu

- glagoljica dolazi od staroslavenske rijei glagoljati (govoriti)

- javlja se u dva oblika najprije obla glagoljica, kasnije zamijenjena uglatom ili hrvatskom

glagoljicom najvie se upotrebljavala u junim krajevima

- uporaba se u crkvenim knjigama zadrala do 1927. zamjena latinicom

- u 10. st. pojavljuje se drugo hrvatsko pismo - irilica smatra se da ju je sastavio iril

- u Bosni pod utjecajem bogumila dobila je naziv bosanica

BAANSKA PLOA

1100. godina, naena u Jurandvoru kod Bake na otoku. Krku

najznaajniji hrvatski spomenik na glagoljici koji predstavlja poetak hrvatske

srednjovjekovne knjievnosti

36

pisana uglatom glagoljicom (prijelaz s oble na uglatu) i akavskim narjejem to joj daje

karakter jezinog spomenika

darovnica kralja Zvonimira kojom daje zemljite crkvi sv. Lucije

pisac njezina teksta je opat Driha; povijesni, pravni dokument

LJETOPIS POPA DUKLJANINA

sredina 12. st., opisuje dogaaje u koji su se zbili oko rijeke Cetina; rodoslov dukljanske

dinastije u hrvatskoj verziji teksta iz 15. st. nalazi se i legenda o smrti kralja Zvonimira

LUCIDAR

12. st. enciklopedija srednjovjekovnog znanja (pouna proza; dijalog uitelja i uenika)

- tekst naeg Lucidara preveden s ekog u 1. pol. 15. st.

POLJIKI STATUT

- 1444. godina, skup normi i obiaja po kojima je ivjela Poljika opina; pisana bosanicom

LJETOPIS POPA MARTINCA

- 1493., o bitci na Krbavskom polju; daje potresnu sliku stanja u Hrvatskoj zbog turskih

osvajanja

VINODOLSKI ZAKONIK

- sastavljen u Novom Gradu 6. 1. 1288.

- kralj Andrija II. darovao je dotad slobodnu vinodolsku opinu krkom knezu Vidu i

njegovim podanicima (trebalo je normirati pravne odnose pa to ini zakonikom)

ROMANI

RUMANAC TROJSKI viteki roman o Troji koji opisuje rat za Troju i njezinu propast, no

ne prema Homerovoj Ilijadi, ve prema zapadnoeuropskom tekstu na latinskom jeziku; pisan

je na glagoljici te kasnije latinicom (1623.)

ALEKSANDRIDA roman o Aleksandru Velikom i njegovu osvajanju svijeta

MISAL PO ZAKONU RIMSKOGA DVORA prva hrvatska tiskana knjiga, 1483.

(vrhunac srednjovjekovnog razvoja je pojava tiska)

37

- skupljeni biblijski tekstovi koji se itaju na misi

DRAMA

MUKA SV. MARGARITE 15. st., dramatizirana latinska legenda o Margariti koja radije

umire u mukama nego da prijee na vjeru svojega muitelja Olibrija

LIRIKA

IBENSKA MOLITVA (ili Gospina pohvala)

- na najstariji pjesniki tekst pisan latinicom (15. st.)

tema pjesme je molitva upuena Blaenoj Djevici Mariji lauda (pohvalna pjesma)

SVIT SE KONA satirina pjesma, nastala je vjerojatno potkraj 13. st. u vrijeme

uzastopnih tenji za reformama u Katolikoj crkvi; autor je zainjavac knjievnici koji

stvaraju prijelaz s nabonih pjesama na pjesme sa svjetovnom tematikom

TRAKTAT CRNORISCA HRABRA O PISMENIMA napisana je u obranu slavenskog

jezika - glagoljica; to je jedan od malobrojnih tekstova na staroslavenskom jeziku, pisan za

svjetovne, a ne za liturgijske potrebe

PREDRENESANSA

Obuhvaa 13. i 14. stoljee; kraj knjievnog srednjovjekovlja.

uvjerenje da se ponovnim otkriem antike i antike knjievnosti moe postii

obnova cjelokupne kulture. Zapoinje pojavom pjesnikih kola u Italiji i s veliki autorskim

imenima, europskim klasicima: Danteom Alighierijem, Francescom Petrarcom i Giovannijem

Boccacciom.

DANTE ALIGHIERI

Najvei je talijanski posljednji pjesnik srednjeg vijeka i prvi pjesnik novoga doba,

pisao na talijanskom i latinskom (Gozba nedovrena knjiga filozofskih rasprava te politiki

traktat O monarhiji); sudionik u borbama izmeu gvelfa i gibelina7 te prognan 1302. iz

Firenze jer se priklonio stranci (bijelim gvelfima)za koju je mislio da je pravednija. Knjievni

rad zapoeo zbirkom pjesama Novi ivot (skupljeni stihovi povezani proznim komentarom

prema voljenoj Beatrice Portinari). Zbirka pisana po koncepciji ljubavi pjesnike kole

7Gvelfi (podravali papu) i gibelini (podravali cara Svetog Rimskog Carstva) bile su dvije suprotstavljene frakcije talijanske politike u 12. st. i 13. stoljeu u sredinjoj i sjevernoj Italiji.

38

ljupkog novog stila dolce stil nuovo. U elji da je dostojno uzvisi i nakon smrti, zapoinje

rad na Boanstvenoj komediji8 (1307. 1321.), savreno komponiranome djelu prepunoj

vizija, simbola i alegorijau kojemu je Dante glavni lik, a koje se sastoji od tri dijela (Pakao,

istilite i Raj). Beatrice ga vodi kroz raj, a poganski, rimski pjesnik Vergilije kroz kranske

predjele. Pisana je tercinama (strofama od 3 jedanaesterca), a svaki od dijelova ima po 33

pjevanja jednake duine koja sa uvodnim pjevanjem tvore savrenu brojku 100).9Komedija je

prevedena na hrvatski nekoliko puta, najpoznatiji je prijevod Mihovila Kombola.

Karakteristika novoga doba u djelu: kritiki duh napada Crkvu i njezine

dostojanstvenike (raskalaenost sveenika, redovnika, pape), uzvisuje se napredna tenja

ljudskog duha te se s mnogo razumijevanja prikazuju slabosti.Dante je razradio Pakao na

nain amfiteatra. Na tri prve stepenice kazni se po jedan grijeh. Na etvrtoj iroj stepenici

nalaze se peti i esti krug. Na petoj stepenici je sedmi krug, a taj je razdijeljen u tri pojasa. U

treem pojasu kazne se grjenici protiv Boga i prirode istom kaznom. Izmeu sedmoga i

osmoga kruga je unutar dubljega pakla jo dublji ponor. Osmi krug na dnu toga ponora

razdijeljen je u deset koncentrinih jaruga, nasred kojih se silazi u najdublji Pakao nalik

zdencu. Tu su u etiri pojasa IX. kruga najvei grenici.

8Naziv komedija dobila je jer se u srednjem vijeku tako nazivalo pripovjedako djelo u stihu, napisano jednostavnim jezikom, a zapoinje tuno a zavrava sretno. Atribut boanstvena dobila je u 16 st. kako bi se istaknuo njen uzvieni sadra. 9Uz broj 100, karakteristike srednjovjekovnog djela vidljive su u samoj kompoziciji i koncepciji djela, uloga

mistinoga broja 3, alegorijskoj viziji, razvrstavanju grjenika u skladu s religioznim poimanjem grijeha.

39

FRANCESCO PETRARCA

Talijanski je pjesnik koji je dio ivota proveo u Avignonu, tadanjem sjeditu

papinskog dvora gdje se uponao s provansalskom trubadurskom lirikom i gdje je 1327.

ugledao svoju trajnu inspiraciju Lauru, vjerojatno suprugu Huga de Sade. Svjetsku slavu

postigao je zbirkom Kanconijer u kojem je dao intiman lirski dnevnik svoje ljubavi prema

Lauri za vrijeme njezina ivota i nakon njezine smrti. Prvi put u povijesti pjesnitva zbirka

pjesama biljei unutarnji svijet ovjeka. Laurin opis nema ozraje svetosti, kao Danteova

Beatrice Laura je idealna ena. Novi duh vidljiv je u opisu ljubavi prema konkretnoj eni

koja ga i fiziki privlai te unutarnjoj razapetosti izmeu srednjovjekovnih moralnih naela i

ovozemaljskih tenji za sreom. Petrarca je preuzeo forme ljupkog novog stila. (Kanconijer se

sastoji od 366 pjesama, od ega je 317 soneta, 29 kancona i 9 sestina, 7 balada i 4 madrigala).

Prema poetnom stihu, nastalome u zrelijim godinama Petrarcina ivota, cijela se zbirka

naziva Razasute rime. Za nasljedovanje Petrarcine poezije u europskoj poeziji 15. i 16.

stoljea uobiajio se naziv petrarkizam, a pjesnici petrarkisti. Njegovi motivi prvog pogleda

i slatke patnje te izraajni postupci (preobilno nabrajanje i ponavljanje, metaforinost,

hiperbole, gradacije, parovi rijei) postali su uzor njegovim nasljedovateljima.

Petrarkin (talijanski) sonet je sonet koji se sastoji od dvije katrene i dvije tercine.

LXI. SONET

zove se Blaen nek dan je, mjesec, i ljeto

poznati sonet kojeg je prepjevao i na poznati petrarkist iko Meneti

u tom sonetu pjesnik slavi trenutak kad je ugledao svoju gospu, ujedno slavi

sve boli koje je pretrpio zbog nje

u zadnjoj strofi slavi pjesme koje su nastale zbog te ljubavi i slavu koju je zbog

njih stekao za razliku od srednjeg vijeka kad se pjesnici nisu dopisivali jer se

smatralo da je grijeh traiti slavu

napisan za Laurinog ivota tema neuzvraena ljubav

motivi oi (stavile ga u ljubavno ropstvo); gorke suze

pjesnik se osamljuje jer ne eli da netko (osim prirode) vidi njegovu patnju

ljepota Laure zlatne vlasi, sjajne oi koje su prema njemu krute, doivljava je

kao anela, krepka, istie glas, anelica, boginja

ekanje poinje mrziti svoje elje i nadanja; Amor stalno vlada njime

40

GIOVANNI BOCCACCIO

Talijanski pripovjeda i humanist, zaetnik moderne novele. Napisao prvu Danteovu

biografiju. mnogi kritiari su ga napadali, ali on je smatrao da su mu zavidni

- slavi ene jer one pruaju mnogo slatkih doivljaja, a o mukarcima govori da su licemjeri

jer ne ele priznati da im ene pruaju mnogo toga (ene imaju veliku mo.)

-njega nisu nadahnule muze da pie o enama, ve same ene.

glavno djelo zbirka novela Dekameron koja znai Knjiga deset dana, u

kojima su sedam djevojaka i tri mladia10 napustivi grad Firencu zbog kuge11

1348., naizmjence pripovijedali po deset zanimljivih pria (unaprijed zadane

teme), raznolikih po duhu i sadraju. Najea im je tema ula ljubav, stjecanje

bogatstva te izrugivanje ljudskoj gluposti i svakom licemjerju. Dekameron

donosi potpuno naputanje nasljea srednjega vijeka, a Boccaccio postaje

zaetnikom novih tokova u svjetskoj knjievnosti.

Boccacciove su novele zabavljale itatelje, nasmijavale ih i pomagale im

prevladati ivotne tekoe

hedonizam je filozofski smjer prema kojem su ugodnost i uivanje najvee

dobro i ideal.

poruga i satira najee su izraz ovjekove kritinosti i slobodoumlja

karakteristinoga za renesansu

HUMANIZAM

U svakidanjem je govoru rije humanizam uglavnom struna istoznanica za

pohvalnu osobinu ljudskosti, dok se u knjievnoznanstvenim raspravama taj naziv ustalio kao

oznaka povijesnoga fenomena koji se oblikovao u Italiji te proirio diljem Europe. Obuhvaa

oko 250 godina: od 1350. do 1600.).

humanizam raskida sa srednjovjekovnom tradicijom i okree se ovjeku i njegovoj

povijesnoj stvarnosti, potovanje njegova neponovljiva pojedinanoga dostojanstva; nunost

latinskoga jezika za obavljanje mnogih javnih poslova (antiki su tekstovi predstavljali rudnik

gramatikih i stilskih znanja).

10

Boccaccio im je dao prikladna imena koja potpuno ili dijelom odgovaraju naravi svake od njih: Pampinea - bujna, Fiammetta vatrena, Filomena ona koja voli pjevanje, Emilija laskavica, Lauretta aluzija na Petrarcinu Lauru, Neifilie nanovo zaljubljena, Elissa zaljubljena. (Djevojke imaju izmeu 18 i 28 godina). Mladii imaju iznad 25 godina: Panfilo sav u ljubavi, Filostarto pobijeen od ljubavi i Dioneo Venerin ljubavnik, razbludan mladi. 11Kuga utjee na ponaanje ljudi (1. izoliraju se; 2. potpuno su razuzdani; 3. umjereni su)

41

HRVATSKI HUMANIZAM

Hrvatski je humanizam (kao kulturnopovijesna pojava) obiljeen povlatenom

blizinom hrvatskih krajeva prema najjaim aritima talijanskoga humanizma te se ve u 14.

stoljeu u Hrvatskoj pojavljuju jasni znaci velike kulturne mijene. Na hrvatski su jug i sjever

stizali profesori, pravnici, biljenici, lijenici, visoki crkveni dostojanstvenici.

veliki dio domae mladei odlazi na visoka uilita, najvie talijanska

temeljno obiljeje hrvatskoga humanizma uvjetuju dvije injenice u njegovoj

politikoj pozadini: podijeljenost hrvatskoga nacionalnog prostora na vie drava i

nezaustavljiv prodor Turaka (ujedno su i uzrok razlika izmeu humanizma

hrvatskoga sjevera i juga).12

humanisti su najee pisali poeziju, dok su od proznih oblika njegovali epistole i

knjievno-znanstvenu prozu.

Boka (krajnji jug)

budui modruki biskup Nikola (autor

najstarije hrvatske inkunabule, i Kotoranin

Ludovik Paskali.

dubrovaki humanistiki krug

Karlo Puci (autor vane knjiice ljubavne

poezije), povjesniar Ludovik Crijevi-

Tuberon, Ilija Crijevi, Jakov Buni i

Damjan Benei

splitski humanistiki krug Marko Maruli

Trogir Obitelji ipiko i Andreis

ibenik

Juraj igori (autor najstarije hrvatske

pjesnike inkunabule), Antun Vrani i Faust

Vrani

Cres; Rab Frane Petri; Markantun Dominis

Istra Matija Vlai Ilirik i Matija Grbac

kontinentalna Hrvatska Ivan Vitez od Sredne, njegov neak Ivan

esmiki pseudonim Janus Pannonius,

12

Na hrvatskome jugu humanistike su se ideje udomaile zbog gospodarske jakosti obalnoga podruja, organiziranog gradskog ivota te tradicije svjetovnog javnog kolstva. Duhovna obnova na sjeveru usko je bila vezana uz temeljne feudalne ustanove te je najvee zagovornike nala meu crkvenim velikodostojnicima i visokom vlastelom iz dravne uprave.

42

Stjepan Brodari, Bartol urevi, Pavao

Skali prvi upotrijebio rije enciklopedija u

znaenju uobiajenom za danas

MARKO MARULI

Potjee iz stare splitske obitelji Peeni. Naziva ga se ocem hrvatske knjievnosti. U

hrvatskoj je knjievnosti poznat po svojem prevanom doprinosu knjievnosti na narodnom

jeziku, a meunarodnu slavu stekao je svojim latinskim djelima jo za ivota: na njih otpada

pet estina njegove knjievne ostavtine. Maruli je tvorac rijei psihologija.

Najznaajnija tiskana latinska djela:

De institutione bene vivendi per exempla Sanctorum (Pouke za estit ivot s

primjerima), Mleci, 1506. ili 1507. prvi besteler, najvie objavljivana hrvatska

knjiga u inozemstvu, izdano u prijevodu na razliite jezike (talijanski, njemaki,

portugalski, eki, panjolski).u djelu je savjetovao ljude kako treba reagirati u

pojedinim situacijama

Euangelistarium (Evanelistar), Mleci, 1516.

Quinquaginta parabolae (Pedeset pria), Mleci, 1517.

Epistola domini Marci Maruli Spalatensis ad Adrianum VI. ... (Pismo gospodina

Marka Marulia Splianina papi Hadrijanu VI. o nevoljama koje nahrupljuju...), Rim,

1522.

Vergilijansko-metaforini ep Davidijada (Davidiadis) u 14 knjiga najznaajniji

jeMaruliev tekst, zapoinje invokacijom, sastoji se od dva dijela (u stihu i u prozi). Sadri

neto manje od sedam tisua stihova (6765) u kojima je Maruli pjesniki preoblikovao

biblijsku priu o kralju Davidu13, uzor mu je bio Vergilije.

IVAN ESMIKI (JANUS PANNONIUS)

Roen je u plemikoj obitelji koja prema tradicionalnom vjerovanju potjee iz

esmice kod azme, njegovo se pjesnitvo razlikuje u tri vee cjeline:

pjesme spjevane u daktilskom heksametru (Poemata ili Heroica)

elegije u elegijskom distihu (Elegiae) 13

Starozavjetni David je Krist iz Novoga zavjeta, a njegov progonitelj aul simbolino oznauje idove koji progone Krista.

43

epigrami (omiljena humanistika vrsta) u raznovrsnim metrima (Epigrammata)

Humanistika tualjka (elegija) vjerno oponaa strukturu svojih antikih prethodnica u kojima

se redovito uoava pet razliitih odsjeaka: uvod; pohvalu pokojnika; pjesnikovo tugovanje;

opise bolesti, smrti, pogreba i groba; utjehu. Najpoznatija je Panonijeva autobiografska

tualjka U smrt majke Barbare.

JURAJ IGORI

Najslavnije ime ranoga ibenskog humanizma; sveenik koji je tijesno bio vezan uz

svoj ui zaviaj. Od ostalih se humanista istie po zanimanju za ilirski (hrvatski) jezik i

obiaje. Za ivota mu je 1477. u Mlecima tiskano samo jedno cjelovito djelo Elegiarum et

carminm libri tres (Tri knjige elegija i lirskih pjesama); u rukopisu mu ostalo zbirka od 16

nabonih pjesama koje su tiskane prije tridesetak godina, a krai prozni ogled De situ Illyricae

et civitate Sibenici (O smjetaju Ilirije i o gradu ibeniku) takoer je bio donedavno u

rukopisu.

ANTUN VRANI

Roen je u ibeniku, bio je tajnik na dvoru Ivana Zapolje, jedan od najmonijih ljudi

svog vremena Preteit dio njegova opusa ini zbirka oko 1000 pisama (Epistolae), nastalih od

1538. do 1573.

sklonost prema povijesnim i zemljopisnim istraivanjima (krai tekstovi De situ

Transylvaniae, Moldaviae et Transalpinae (Poloaj Erdelja, Moldavije i Vlake)...

De itinere et legatione sua Constantinopolitana cum fratre... (Razgovor s bratom

Mihovilom o putovanju i poslanstvu u Carigrad) i Iter Buda Hadrianopolium

(Putovanje iz Budima u Drinopolje) dvasu nedovrena putopisa koja se bave

prvim izaslanstvom u Tursku 1553. 1557., a poznata uglavnom pod kasnijim

naslovima

ILIJA CRIJEVI

Roen je u Dubrovniku. Prvi je poeta laureatus (okrunjen lovorovim vijencem). Za

ivota objavljeno tek nekoliko kraih pjesnikih tekstova; najvei dio njegova opusa tvore

latinske pjesme (sauvano oko 240, obuhvaene u devet knjiga). Odbijao je pisati na

hrvatskome jeziku, zbog lakoe kojom se izraavao na latinskome; pripada meu najbolje

stiliste u cjelokupnoj povijesti hrvatskog latiniteta.

44

uz himne, ode i epigrame, posebno se istiu elegije upuene nekoj Rimljanki Flaviji,

lijepoj i strasnoj eni koja dvojbenom vjernou dovodi ljubavnika do zdvajanja.

oda se posebno istie meu humanistikim lirskim oblicima; izricanje najsveanijih

javnih hvala u okolnostima koje bi se mogle nazvati ceremonijalnima, ali i niz uzvienih

raspoloenja (Oda Dubrovniku).

RENESANSA

Franc. la renaissance ponovno raanje, preporod; novi knjievni preporod, 16. st.

ishodite u Italiji (nasljednica rimske, a preko nje i helenske civilizacije), zahvaa cijelu

Europu.

preporod u knjievnosti uzor postaje antika (rimska i grka knjievnost)

oponaanje antikih uzora Vergilije (Eneida), Plaut, Biblija.

uspostava novih estetikih ideala ljepote, savrenstva umjetnosti

sloboda ovjekovog stvaralakog duha

pisanje pukim jezikom koji zamjenjuje latinski (potuju pravila pisanja po uzoru na

antiku)

stvaranje nacionalnih knjievnosti (iri se itateljski krug)

knjievnost i ostale umjetnosti su u doba renesanse doivjele procvat

Lirika

petrarkistika, ljubavna (ena, njezina ljepota), pojavljuju se kanconijeri i zbirke

posveene jednoj eni

religiozna posveeni Mariji; bukolika lirika uivanje u prirodi

zabavna humoristika, satirika; maskerate pokladne pjesme; pjesme

namijenjene prijateljima; najvie se piu soneti uzor u antici

Epika

epovi (uzor Vergilijeva Eneida)

biblijski epovi tema iz Biblije

viteki epovi Ariosto talijanski renesansni pjesnik, roman Bijesni

Orlandonastavak je Boiardovog djela Zaljubljeni Orlando)

Dramske vrste

45

uzori iz antike: Plaut, Terencije (komediografi)

uena komedija slijedi dramaturgiju iz antike pet inova, simetrija likova, stalni

likovi

pastorale (pastirske igre) svijet pastira, idilina priroda, pjesme i ples zaljubljenika

komediografija promie poruke aktivizma, pobjede novog mladog narataja, izruguje

ljudske mane i poroke, kritizira postojee drutvene obiaje, oslobaa od predrasuda

div dramskog stvaralatva Shakespeare ovjeanstvu je dao niz djela neprolazne

trajnosti

Roman

viteki, pastirski i pikarski romani

viteki: potjee jo iz srednjeg vijeka, istie se vitez lutalica (prikaz renesansnog

ovjeka), slobodna duha. Rui sve zapreke, pobjeuje, titi slabije, uvijek se ponaa

prema kodeksu asti, slui svojoj dami gospodaru.

pikarski: razvio se u renesansi; glavni lik je simpatian protuha, lutalica i varalica

koji luta svijetom te kritizira vrijeme, kroz ivot se probija svojom voljom i

inteligencijom

pastirski: idilini, poetak 16. stoljea, utemeljitelj Jacopo Sannazzaro (Arcadia,

1504.), nakon Jacopa prvi pastirski roman napisao je Petar Zorani (Planine).

glavni likovi su pastiri koji ive u arobnom svijetu prirode; glavna tema ljubav

pastirski romani su uzor dananjih ljubia popularna djela

Esej

Michael Montaigne nova knjievna vrsta (Eseji, 1580) kraa prozna vrsta u kojoj

se obrauje razliita tematika, ukljuuje razmiljanje i zakljuivanje, sadri osnovni stav

pisca, karakteristike njegovog osnovnog izlaganja i temelji se na istraivanju

LODOVICO ARIOSTO

Talijanski pjesnik, ivotno djelo viteki ep Bijesni Orlando (1516. 1532.), vrhunsko

dostignue talijanske renesansne epike, zamiljen kao nastavak Boiardova spjeva Zaljubljeni

46

Orlando.14Ariosto oivljuje fantastini srednjovjekovni viteki svijet i njegove legendarne

junake pretvara u moderne ljude, sa strastima, osjeajima renesansnog ovjeka.

nema glavnog junaka i glavne radnje, opisuje se ljubav, gospe, borbe i vitezovi/

opisuju se junaci vezani s imaginarnom saracenskom opsadom pariza u doba Karla

Velikoga, u epu se isprepliu maa i realnost.

Ariosto uveo epsko prianje u slikama koje su oblikovane stancama (strofama od 8

rimovanih jedanaesteraca), a u zavrnoj redakciji sadri 46 pjevanja.

Radnja se uz mnogobrojne samostalne epizode razvija na tri osnovna plana borba

Saracena (Arapa) i kranske vojske Karla Velikoga, ljubav Orlanda prema

Angeliki koja zavrava nesretno po naslovnog junaka te on od tuge pomahnita

saznavi da je ona pola za mladoga Saracena Medora, i konano brakom

okrunjena ljubav Bradamante i Ruggiera, rodonaelnika ferrarske obitelji d' Este,

zatitnika Ariostovih.

FRANOIS RABELAIS

Prvi veliki francuski pripovjeda, uz Montaignea najznaajniji je predstavnik

francuske renesanse, ivotno djelo fantastino-satirini roman u 5 knjiga Gargantua i

Pantragruel (1532. 1564.).

najpoznatije prve dvije knjige (ivot Gargantuin 1543. i Herojska djela i prie

velikog Pantagruela, 1532.

Rabelais daje opiran prikaz kolovanja diva Gargantua u Parizu (kod Ponokrata)

koji je, im se rodio, gromkim glasom zatraio: Piti, piti, piti! To Piti! oznaavalo

je renesansnu e za opijanjem, radoznalou, uzvienim uitcima duha i prostim

tjelesnim uitcima

Gargantuin sin Pantagruel koluje se kao i njegov otac u Parizu, gdje se

sprijateljuje s Panurgom simpatinim osobenjakom i lopovom, mladiem iva

duha i plitka depa.

Panurg je tip renesansnog ovjeka koji je u ivotu uspio zahvaljujui snalaljivosti

MIGUEL DE CERVANTES

Najvei panjolski pripovjeda iz doba renesanse (tonije iz razdoblja prijelaza iz

renesanse u barok)

14

Radnja spjeva nastavlja se na mjestu gdje je Boiardo zbog smrti prekinuo svog Zaljubljenog Orlanda.

47

zbog novanih neprilika dospijeva u zatvor u kojem zapoinje svog Don Quijotea

uz oko 30 drama i niz drugih danas zaboravljenih djela napisao je zbirku pripovjedaka

Uzorite novele

najpoznatije djelo je Bistri vitez Don Quijote od Manche napisan u dva dijela

(zamiljen je kao satira na preivjele, ali u to doba jo popularne viteke romane, pisan

tehnikom pikarskog romana); jedno od najitanijih i najprevoenijih djela iza Biblije

jednostavan, zdrav i topao humor kojim je proeto itavo djelo i koji nezadrivo

nasmijava i dananjeg itaoca, optimizam i duboki humora koji izbijaju iz tragine

figure viteza tunog lika

BISTRI VITEZ DON QUIJOTE OD MANCHE

Tema doivljaji osiromaenog seoskog plemia Alonsa Quijose koji eli biti vitez

skitnica