priruČnik za zaŠtitu od zraČenja - kcus.bakcus.ba/uimages/prirucnik20za20zac5a1titu20od20... ·...
TRANSCRIPT
PRIRUČNIK ZA
ZAŠTITU OD ZRAČENJA
SARAJEVO, JUNI 2017.
ii
iii
SADRŽAJ
Opći dio ................................................................................................................. 1
1 Uvod ................................................................................................................ 3
1.1 Cilj ................................................................................................................................. 3 1.2 Sadržaj ........................................................................................................................... 3 1.3 Raspoloživost ................................................................................................................ 3 1.4 Revizija priručnika ........................................................................................................ 3 1.5 Reference ...................................................................................................................... 3
2 Osnovni principi zaštite od zračenja ................................................................ 5
2.1 Fizičke veličine i jedinice za mjerenje zračenja............................................................ 5
2.1.1 Aktivnost (A) .......................................................................................................... 5 2.1.2 Apsorbirana doza (D) ............................................................................................. 5 2.1.3 Ekvivalentna doza (H) ............................................................................................ 5
2.1.4 Efektivna doza (E) .................................................................................................. 5 2.2 Rizici kod profesionalnog izlaganja zračenju ............................................................... 6 2.3 Biološki efekti jonizirajućeg zračenja ........................................................................... 6 2.4 Osnovni principi zaštite od zračenja ............................................................................. 6
2.4.1 Granice doza ........................................................................................................... 6 2.5 Klasifikacija profesionalno izloženih lica – osoblja ..................................................... 7
2.6 Stanovništvo .................................................................................................................. 7 2.7 Trudnoća i dojenje ........................................................................................................ 8 2.8 Klasifikacija prostora .................................................................................................... 8
2.8.1 Kontrola doza na radnim mjestima ........................................................................ 8
2.8.2 Signalizacija zona ................................................................................................... 9
2.8.3 Kriteriji za reviziju klasifikacije zona .................................................................... 9
3 Detekcija jonizirajućeg zračenja .................................................................... 10
3.1 Vrste detektora ............................................................................................................ 10 3.1.1 Fiksni detektori ..................................................................................................... 10
3.1.2 Prijenosni detektori .............................................................................................. 10
4 Nadzor profesionalno izloženih lica .............................................................. 11
4.1 Individualna dozimetrijska kontrola ........................................................................... 11
4.1.1 Osoblje kategorije A ............................................................................................. 11 4.1.2 Osoblje kategorije B ............................................................................................. 11 4.1.3 Nivo za istraživanje i za intervenciju ................................................................... 11
4.1.4 Dozimetrija područja ............................................................................................ 11 4.1.5 Dozimetrijska kontrola interne i eksterne kontaminacije ..................................... 12
4.1.6 Podaci o ličnoj dozimetriji i arhiviranje podataka za profesionalno izložena lica12 4.1.7 Procjena doza u slučaju da dođe do akcidenta ili vanrednih situacija.................. 12
4.1.8 Prekoračenje granica doza .................................................................................... 12 4.1.9 Zdravstveni nadzor profesionalno izloženih lica ................................................. 13
5 Organizacija i zavisnost Službe ..................................................................... 14
5.1 Osnivanje Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku ..................................... 14 5.2 Ljudski resursi ............................................................................................................. 14 5.3 Tehnička sredstva ........................................................................................................ 14
iv
5.4 Prostorije ..................................................................................................................... 14
5.5 Poslovi koje obavlja služba iz oblasti zaštite od zračenja ........................................... 14 5.6 Organizacija i zavisnost .............................................................................................. 15 5.7 Odnos sa drugim organizacionim jedinicama ............................................................. 15
6 Funkcije i odgovornosti ................................................................................. 16
6.1 Odgovornosti ............................................................................................................... 16
6.1.1 Generalni direktor KCUS-a .................................................................................. 16 6.1.2 Šef Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku.......................................... 16 6.1.3 Šefovi organizacijskih jedinica koje posjeduju ili rade sa izvorima zračenja ...... 17 6.1.4 Zajedničke odgovornosti ...................................................................................... 17
6.2 Osoblje koje koristi izvore zračenja ............................................................................ 17
6.3 Autorizirani tehnički servis za zdravstveni nadzor profesionalno izloženih lica ....... 17 6.4 Autorizirani tehnički servis za individualni monitoring profesionalno izloženih lica 17
6.5 Administracija ............................................................................................................. 17
6.6 Opći servisi u objektu ................................................................................................. 17 6.7 Odgovornost za održavanje opreme objekta ............................................................... 18 6.8 Vanjski radnici ............................................................................................................ 18
7 Kontinuirana obuka zaposlenika KCUS-a .................................................... 19
8 Arhiviranje dokumentacije ............................................................................ 20
9 Vlastita oprema Službe .................................................................................. 21
9.1 Mjerenje ambijentalne doze ili snopa zračenja ........................................................... 21 9.2 Površinska kontaminacija ........................................................................................... 22
9.3 Kompjuterski sistemi kontrole X-zračenja ................................................................. 22
9.4 Pomoćni sistemi .......................................................................................................... 23 9.5 Fizička dozimetrija ...................................................................................................... 23
10 Definicija termina i pojmova koje se koriste u općem dijelu ........................ 25
ANEKS 1. Pravila korištenja personalnih dozimetara ........................................ 27
ANEKS 2. Obrazac za prijavu trudnoće ............................................................. 28
B. Posebni dio ...................................................................................................... 29
B1. Program zaštite od zračenja u radioterapiji .................................................. 31
1 Opis odjela ..................................................................................................... 33
1.1 Opis radioterapijskih uređaja ...................................................................................... 33 1.2 Telekobalt aparat ......................................................................................................... 33
1.3 Linearni akcelerator .................................................................................................... 33 1.4 Brahiterapijski aparat visoke brzine doze (HDR) ....................................................... 34
1.4.1 Simulator .............................................................................................................. 34 1.4.2 CT simulator ......................................................................................................... 34
2 Pristup radioterapijskim uređajima ................................................................ 35
v
3 Odgovornosti i pravila rada ........................................................................... 36
3.1 Odgovorni u odjelu za radioterapiju ........................................................................... 36 3.1.1 Cjelokupno osoblje ............................................................................................... 36
3.2 Odgovornosti u raditerapijskom procesu za osoblje ................................................... 36 3.2.1 Šef Odjeljenja za radioterapiju ............................................................................. 36 3.2.2 Radijacijski onkolozi ............................................................................................ 36
3.2.3 Odgovorni specijalista medicinske fizike u radioterapiji ..................................... 36 3.2.4 Specijalista medicinske fizike u radioterapiji ....................................................... 37 3.2.5 Glavni inžinjer medicinske radiologije ................................................................ 37 3.2.6 Inžinjeri medicinske radiologije ........................................................................... 37 3.2.7 Sestre na brahiterapiji ........................................................................................... 38
3.2.8 Specijalista dermatovenorologije ......................................................................... 38 3.3 Pravila rada ................................................................................................................. 38
3.3.1 Opća pravila ......................................................................................................... 38
3.3.2 Pravila za pristup tretmanskim sobama ................................................................ 39 3.3.3 Pravila zračenja .................................................................................................... 39 3.3.4 Pravila rada na simulatoru .................................................................................... 39 3.3.5 Pravila rada osoblja za održavanje uređaja .......................................................... 40
3.3.6 Klasifikacija osoblja ............................................................................................. 40 3.3.7 Pravila obuke osoblja ........................................................................................... 40
4 Protok informacija koje se odnose na radijacijsku sigurnost ........................ 42
4.1 Normalna situacija ...................................................................................................... 42
4.2 Incidentna situacija ..................................................................................................... 42 4.3 Akcidentalna situacija ................................................................................................. 42
5 Periodični testovi kontrole kvaliteta za aparaturu ......................................... 43
6 Planovi za vanredne situacije ........................................................................ 44
6.1 Opće odredbe .............................................................................................................. 44 6.1.1 Osoba u bunkeru ................................................................................................... 44
6.2 Telekobalt aparat ......................................................................................................... 44 6.2.1 Opći dio ................................................................................................................ 44 6.2.2 Pacijent u bunkeru ................................................................................................ 44
6.3 Faktori koji utiču na primljenu dozu ........................................................................... 45
6.4 Osoblje koje obavlja intervenciju ............................................................................... 45 6.5 Postupak nakon okončanja akcidenta ......................................................................... 46 6.6 Postupak u slučaju požara ........................................................................................... 46
6.6.1 Izvor je u oklopu .................................................................................................. 46
6.6.2 Izvor u položaju za zračenje ................................................................................. 46 6.7 Brahiterapijski aparat Gammamed HDR .................................................................... 46
6.7.1 Postupak u slučaju da se izvor ne vrati u oklop ................................................... 46
6.8 Linearni akcelerator .................................................................................................... 47 6.9 Podaci koje treba zabilježiti u slučaju akcidenta ........................................................ 47
7 Program osiguranja kvaliteta (QA) za radioterapiju ..................................... 49
7.1 Regulatorni aspekti ..................................................................................................... 49 7.2 Ažuriranje procedura................................................................................................... 49 7.3 Optimizacija ekspozicije profesionalaca i stanovništva.............................................. 49 7.4 Usluge drugih institucija ............................................................................................. 49
vi
8 Tlocrt (šema) odjela za radioterapiju ............................................................. 50
9 Zaključne napomene ...................................................................................... 52
B2. Program za zaštitu od zračenja u nuklearnoj medicini ................................. 53
1 Opis odjela ..................................................................................................... 55
1.1 Prostorije i oprema za rukovanje i skladištenje .......................................................... 55 1.2 Skladištenje otpada ..................................................................................................... 55 1.3 Pokretni štitovi ............................................................................................................ 55 1.4 Oprema Klinike za nuklearnu medicinu i endokrinologiju ......................................... 55
1.5 Klasifikacija zona i katagorizacija osoblja.................................................................. 56 1.6 Upravljanje radioaktivnim otpadom ........................................................................... 56
1.6.1 Čvrsti otpad .......................................................................................................... 57
1.6.2 Tečni otpad ........................................................................................................... 58
2 Pravila rada .................................................................................................... 59
2.1 Uvod ............................................................................................................................ 59 2.2 Kategorizacija profesionalno izloženih lica ................................................................ 59 2.3 Funkcije i odgovornosti .............................................................................................. 59
2.3.1 Šef klinike ............................................................................................................ 59
2.3.2 Specijalista nuklearne medicine ........................................................................... 59 2.3.3 Specijalista medicinske fizike .............................................................................. 59
2.3.4 Radiohemičar ....................................................................................................... 60 2.3.5 Inžinjeri medicinske radiologije ........................................................................... 60 2.3.6 Medicinske sestre u nuklearnoj medicini ............................................................. 60
2.3.7 Osoblje u pratnji pacijenta .................................................................................... 60
2.4 Radna pravila – općenito ............................................................................................ 61 2.4.1 Općenito ............................................................................................................... 61 2.4.2 Pravila rada ........................................................................................................... 62
2.4.3 Pravila zaštite od zračenja za pacijente ................................................................ 63 2.4.4 Pravila za radioaktivni otpad ................................................................................ 63 2.4.5 Prijem radioaktivnog materijala ........................................................................... 63
2.4.6 Čišćenje ................................................................................................................ 64 2.4.7 Primjena na pacijentima izvan objekta ................................................................. 65
2.4.8 Pravila sa pacijentima hospitaliziranim na Odjeljenju za radionuklidnu terapiju 65 2.4.9 Pravila za realiziranje tehnike scintigrafije sentinelnog limfnog čvora ............... 70
3 Plan za vanredne radiološke događaje ........................................................... 71
3.1 Predvidivi vanredni radiološki događaji ..................................................................... 71
3.1.1 Površinska kontaminacija ..................................................................................... 71 3.1.2 Kontminacija osoblja ............................................................................................ 72 3.1.3 Požar ..................................................................................................................... 73 3.1.4 Gubitak isporuke radioaktivnog izvora ................................................................ 73 3.1.5 Oštećenje pošiljke sa radioaktivnim izvorom ...................................................... 73
3.1.6 Vanredne situacije u radu s pacijentima koji su primili ablativne doze ¹³¹I ......... 74 3.2 Postupanja u slučaju kontaminacije ............................................................................ 76
3.2.1 Kontaminacija osoblja .......................................................................................... 76 3.2.2 Površinska kontaminacija opreme ........................................................................ 76
vii
4 Periodične provjere ........................................................................................ 77
4.1 Odlaganje otpada ........................................................................................................ 77 4.2 Prijem radioaktivnog materijala .................................................................................. 77 4.3 Površinska kontaminacija ........................................................................................... 77 4.4 Kontaminacija radne okoline ...................................................................................... 77 4.5 Unutrašnja kontaminacija osoblja ............................................................................... 77
5 Program osiguranja kvaliteta (QA) za nuklearnu medicinu .......................... 78
5.1 Regulatorni aspekti ..................................................................................................... 78
5.2 Ažuriranje procedura................................................................................................... 78 5.3 Optimizacija ekspozicije profesionalaca i stanovništva.............................................. 78 5.4 Usluge drugih institucija ............................................................................................. 78
6 Tlocrt (šema) Klinike za nuklearnu medicinu ............................................... 79
B3. Program za zaštitu od zračenja u dijagnostičkoj radiologiji......................... 83
1 Opis odjela ..................................................................................................... 85
1.1 Opće karakteristike i lokacije opreme ......................................................................... 85
2 Radna pravila ................................................................................................. 87
2.1 Klasifikacija područja ................................................................................................. 87
2.2 Kategorizacija profesionalno izloženih lica ................................................................ 87 2.3 Radni standardi ........................................................................................................... 87
2.3.1 Procedure za korištenje lične zaštitne opreme za zaposlene ................................ 88 2.3.2 Procedure za pridržavanje pacijenta i zaštitu operatera ....................................... 88
2.3.3 Procedure za zaštitu od zračenja u radiografiji .................................................... 89 2.3.4 Procedure za zaštitu od zračenja u mamografiji ................................................... 89
2.3.5 Procedure za zaštitu od zračenja kod fluoroskopije ............................................. 90 2.3.6 Procedure za zaštitu od zračenja kod kompjuterizirane tomografije ................... 91 2.3.7 Procedure za zaštitu od zračenja kod interventnih procedura .............................. 92
3 Plan za vanredne radiološke događaje ........................................................... 93
3.1 Predvidivi vanredni radiološki događaji ..................................................................... 93
3.2 Anomalija u očitanju personalnih dozimetara ............................................................ 93
4 Periodične provjere ........................................................................................ 94
4.1 Nadzor radnog mjesta ................................................................................................. 94 4.2 Provjera pacijentnih doza ............................................................................................ 94
4.3 Kontrola kvaliteta ........................................................................................................ 94
5 Program osiguranja kvaliteta (QA) za dijagnostičku radiologiju ................. 95
5.1 Regulatorni aspekti ..................................................................................................... 95 5.2 Ažuriranje procedura................................................................................................... 95
5.3 Optimizacija ekspozicije profesionalaca i stanovništva.............................................. 95 5.4 Usluge drugih institucija ............................................................................................. 95
6 Tlocrt (šema) odjela za dijagnostičku radiologiju ......................................... 96
viii
1
OPĆI DIO
2
3
1 UVOD
1.1 Cilj
U skladu sa postojećom regulativom, obaveza Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku
fiziku je da izradi Priručnik za zaštitu od zračenja.
Cilj Priručnika je da profesionalno izložena lica u KCUS-u informira o sljedećim temama:
– principi zaštite od zračenja;
– odgovornosti u procesu rada;
– pravila rada;
– planovi za vanredne situacije.
1.2 Sadržaj
Priručnik se sastoji od 2 dijela; opći dio i posebni dio. U općem dijelu su dati principi zaštite
od zračenja i rizici od profesionalnog izlaganja zračenju. Posebni dio se sastoji od:
– Programa zaštite od zračenja u radioterapiji;
– Programa zaštite od zračenja u nuklearnoj medicini;
– Programa zaštite od zračenja u dijagnostičkoj radiologiji.
1.3 Raspoloživost
Uposlenici KCUS-a koji se rasporede na poslove profesionalno izloženih lica prije početka
rada dobijaju ovaj Priručnik, i dužnost im je da se što prije upozna sa sadržajem. Ukoliko
postoje nejasnoće u pojedinim temama, treba se obratiti Službi za zaštitu od zračenja i
medicinsku fiziku.
1.4 Revizija priručnika
Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku je dužna da izvrši reviziju Priručnika i da
dostavi revidirani Priručnik svim profesionalno izloženim osobama na koje se revizija odnosi,
kao i Državnoj regulatornoj agenciji za radijacijsku i nuklearnu sigurnost.
Revizija Priručnika se vrši u sljedećim slučajevima:
– ako je došlo do značajnih promjena u regulativi iz oblasti radijacijske i nuklearne
sigurnosti;
– ako je došlo do značajnih promjena vezanim za izvore zračenje ili uređaje koji
proizvode zračenje;
– ako su modificirana pravila za rad i planovi za vanredne situacije.
1.5 Reference
Prilikom izrade Priručnika korištena je sjedeća literatura:
– Zakoni
o Zakon o radijacijskoj i nuklearnoj sigurnosti u Bosni i Hercegovini („Službeni
glasnik BiH“ broj 88/07)
– Pravilnici
o Pravilnik o zaštiti od jonizirajućeg zračenja kod medicinske ekspozicije
(„Službeni glasnik BiH“ broj 13/11)
4
o Pravilnik o zaštiti od zračenja kod profesionalne ekspozicije i ekspozicije
stanovništva („Službeni glasnik BiH“ broj 102/11)
o Pravilnik o Službi za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku („Službeni glasnik
BiH“ broj 86/15)
o Pravilnik o licu odgovornom za zaštitu od zračenja („Sl. glasnik BiH“ broj
86/15)
o Pravilnik o notifikaciji i autorizaciji djelatnosti sa izvorima jonizirajućeg
zračenja („Službeni glasnik BiH“ broj 66/10)
o Pravilnik o uslovima za promet i korištenje izvora jonizirajućeg zračenja
(„Službeni glasnik BiH“ broj 66/10)
o Pravilnik o kategorizaciji radijacijskih prijetnji („Službeni glasnik BiH“ broj
62/12)
o Pravilnik o bezbjednosti nuklearnog materijala i radioaktivnih izvora
(„Službeni glasnik BiH“ broj 85/13)
o Pravilnik o upravljanju radioaktivnim otpadom („Sl. glasnik BiH“ broj 68/15)
o Pravilnik o obuci iz zaštite od jonizirajućeg zračenja („Sl. glasnik BiH“ broj
68/15)
o Pravilnik o zdravstvenom nadzoru lica profesionalno izloženih jonizirajućeg
zračenju („Službeni glasnik BiH“ broj 68/15)
o Pravilnik o Državnom registru lica izloženih jonizirajućem zračenju („Službeni
glasnik BiH“ broj 86/15)
o Pravilnik o vanrednim radiološkim događajima u djelatnostima sa izvorima
jonizirajućeg zračenja („Službeni glasnik BiH“ broj 30/16)
– Vodiči (objavljeni na web stranici Državne regulatorne agencije za radijacijsku i
nuklearnu sigurnost: www.darns.gov.ba)
o Vodič za zaštitu od zračenja kod medicinske ekspozicije trudnica i dojilja
o Vodič za zaštitu od zračenja profesionalno izloženih lica trudnica i dojilja
o Vodič za klasifikaciju kontroliranih i nadgledanih zona i kategorizaciju
profesionalno izloženih lica, učenika, lica na obuci i studenata
o Vodič za korištenje ličnih dozimetara
o Odluke (objavljene na web stranici Državne regulatorne agencije za
radijacijsku i nuklearnu sigurnost: www.darns.gov.ba)
o Odluka o mjerenju stepena ekspozicije vanjskom ozračenju profesionalno
izloženih lica kategorije B
– Ostala literatura
o Burgos Trujillo D., Martinez Duran A.: Manual de Protection Radiologica,
Granada, Hospital Universitario San Cecilio y Zona de Referencia Sur Oeste,
2003.
o Internacionalna Agencija za Atomsku Energiju: IAEA Safety Standards Series
No. GSR Part 3: Radiation Protection and Safety of Radiation Sources:
International Basic Safety Standards, Vienna,IAEA,2014.
o International Commission on Radiological Protection: Pregnancy and Medical
radiation, Pergamon Press, 2000
5
2 OSNOVNI PRINCIPI ZAŠTITE OD ZRAČENJA
2.1 Fizičke veličine i jedinice za mjerenje zračenja
2.1.1 Aktivnost (A)
To je broj dezintegracija u jedinici vremena. Jedinica za aktivnost je 1 becquerel (Bq), koji
predstavlja 1 dezintegraciju u sekundi. Stara jedinica je curie (Ci) čiji je odnos prema novoj
jedinici dat izrazom:
GBq37Bq103,7 Ci1 10
2.1.2 Apsorbirana doza (D)
To je energija koja se apsorbira u jedinici mase supstance izložene zračenju. Jedinica za
apsorbiranu dozu je grej (Gy), a 1 Gy predstavlja apsorpciju energije od 1 J (džul) u 1 kg neke
supstance.
kg
J1Gy 1
Odnos nove i stare jedinice:
rad100Gy 1
U radioterapiji se često upotrebljava cGy:
cGy.100Gy 1
2.1.3 Ekvivalentna doza (H)
Ekvivalentna doza je proizvod apsorbirane doze i težinskog faktora zračenja.
.TD wH
Za zračenja koji se koriste u KCUS-u (x i gama zračenje te elektroni) 1Tw pa je apsorbirana
doza jednaka ekvivalentnoj. Jedinica za ekvivalentnu dozu je sivert (Sv).
Odnos nove i stare jedinice:
rem.100 Sv1
2.1.4 Efektivna doza (E)
Efektivna doza je zbir proizvodâ ekvivalentne doze koju primi neki organ sa faktorom rizika
za taj organ. Jedinica je ista kao i za ekvivalentu dozu (Sv), a u praksi se koriste manje
jedinice:
Sv10 μSv1
Sv10 mSv1
6
3
6
2.2 Rizici kod profesionalnog izlaganja zračenju
U medicinskim ustanovama prilikom rada sa zračenjem mogu se pojaviti dva tipa rizika i to
od:
– vanjskog zračenja; radi se o izloženosti izvorima zračenja koji se nalaze van
organizma;
– radioaktivne kontaminacije; tj. prisutnosti neželjenih radioaktivnih supstanci na nekom
predmetu ili unutar organizma.
U radioterapiji postoji rizik od izloženosti vanjskom zračenju, dok je rizik od kontaminacije
zanemariv jer su radioaktivni izvori koji se koriste u radioterapiji zatvoreni u čelične kapsule
koje su hermetički zatvoreni i tako onemogućavaju curenje radioaktivnog materijala.
Rizik od radioaktivne kontaminacije postoji kod korištenja radioaktivnih izotopa na Klinici za
nuklearnu medicinu i on se razmatra u dijelu Priručnika koji se odnosi na djelatnost nuklearne
medicine.
2.3 Biološki efekti jonizirajućeg zračenja
Djelovanje zračenja na organizam proizvodi skup efekata koji se mogu klasificirati kao:
– Stohastički; čija je karakteristika da je vjerovatnost da do njih dođe proporcionalna
primljenoj dozi. Za ove efekte ne postoji prag doze ispod koga se dati efekt ne može
pojaviti. Ukoliko se pojave, uvijek su veoma ozbiljni (pojava malignih tumora i
hereditarni efekti), tj. nema relacije doza-efekat.
– Deterministički; čija je karakteristika da je efekat zavisan od primljene doze.
Pojavljuju se samo ukoliko je doza veća od određenog praga doze. Ozbiljnost efekta
zavisi od primljene doze (zamućenje očnog sočiva, sterilitet te malformacije u razvoju
ploda).
2.4 Osnovni principi zaštite od zračenja
Osnovni cilj zaštite od zračenja je onemogućiti nastajanje determinističkih efekata,
smanjenjem doze ispod njihovog praga te ograničiti vjerovatnost pojave stohastičkih efekata
do vrijednosti koje se smatraju prihvatljivim.
Ova 2 cilja se ostvaruju preko 3 općenitija principa:
– Opravdanost; ne treba otpočeti korištenje neke tehnike u kojoj se upotrebljava
jonizirajuće zračenje, ako ona ne proizvodi jasnu korist i ako se isti rezultat ne može
postići drugim manje rizičnim metodama.
– Optimizacija; Izlaganje zračenju se mora smanjiti koliko je to razumno moguće
(ALARA).
– Limitiranje doza; primljene doze ne smiju biti više od propisanih limita.
2.4.1 Granice doza
Granice doza koji su uspostavljeni u Pravilniku o zaštiti od zračenja kod profesionalne
ekspozicije i ekspozicije stanovništva (Tabela 1).
7
Tabela 1. Granice doza za profesionalno izložena lica, lica na obuci, studente i stanovništvo.
Tip osoba Godišnji limiti doza (mSv)
efektivna doza ekvivalentna doza za
očno sočivo kožu ekstremitete
Profesionalci* i lica na obuci i studente
starije od 18 godina
20 20 500 500
Lica na obuci i učenici starosti između 16
i 18 godina
6 20 150 150
Stanovništvo 1 15 50
*Osobe profesionalno izložene zračenju
2.5 Klasifikacija profesionalno izloženih lica – osoblja
U Pravilniku o zaštiti od zračenja kod profesionalne ekspozicije i ekspozicije stanovništva
profesionalno izložena lica su definirana na sljedeći način:
lica koja rade sa izvorima ili se u procesu rada nalaze u poljima zračenja i mogu biti
podvrgnuti ekspoziciji koja može rezultirati dozama višim od vrijednosti granica doza za
stanovništvo.
U svrhu personalnog monitoringa i zdravstvene kontrole dužnost Službe za zaštitu od zračenja
i medicinsku fiziku je da izvrši klasifikaciju profesionalno izloženih lica u kategoriju A i
kategoriju B.
Kategoriji A pripadaju profesionalno izložena lica koja usljed uslova u kojima se njihov posao
obavlja mogu primiti efektivnu dozu iznad 6 mSv godišnje ili godišnju ekvivalentnu dozu od
15 mSv za sočivo, ili godišnju ekvivalentnu dozu od 150 mSv za kožu ili za šake, podlaktice,
stopala i gležnjeve. Osoblje svrstano u kategoriju A je dužno nositi personalne dozimetre
(zamjena jedanput mjesečno) i obavljati periodičnu kontrolu zdravstvenog stanja od strane
autorizovane zdravstvene ustanove (najmanje jedanput godišnje) te završiti obuku iz zaštite
od zračenja u skladu sa postojećom regulativom.
Kategoriji B pripadaju profesionalno izložena lica koja nisu klasificirana kao profesionalno
izložena lica kategorije A. Osoblje svrstano u kategoriju B je dužno nositi personalne
dozimetre (zamjena jednom u 3 mjeseca) i završiti obuku iz zaštite od zračenja u skladu sa
postojećom regulativom.
2.6 Stanovništvo
Osim profesionalno izloženih lica i pripadnici stanovništva mogu biti izloženi jonizirajućem
zračenju. Pripadnicima stanovništva se smatraju:
– uposlenici koji nisu klasificirani kao profesionalno izložena lica;
– profesionalno izložena lica izvan svog radnog vremena;
– posjetioci radioloških instalacija u periodu dok nisu podvrgnuti radiodijagnostičkoj
pretrazi ili radioterapijskom tretmanu;
– bilo koji drugi pripadnik stanovništva.
Projektiranje zaštitnih barijera i organizacija rada u radiološkim instalacijama moraju biti
takvi da se obezbijedi da doze za stanovništvo budu što je niže moguće, te da ne smiju
prelaziti propisane limite za stanovništvo.
8
2.7 Trudnoća i dojenje
Trudnice su u skladu sa Pravilnikom o zaštiti od zračenja kod profesionalne ekspozicije i
ekspozicije stanovništva dužne da čim saznaju da su trudne o tome obavijeste Službu za
zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku putem obrasca datog u Aneksu 2 ovog Priručnika.
Ukoliko trudnica želi da nastavi raditi u toku trudnoće, Služba, na osnovu procjene
radijacijskog rizika (Vodič za zaštitu od zračenja profesionalno izloženih lica trudnica i
dojilja), određuje da li može nastaviti da radi na istom radnom mjestu bez ikakvih ili sa
određenim restrikcijama, ili se mora premjestiti na drugo radno mjesto.
Dojilje ne smiju obavljati radne zadatke koji podrazumijevaju značajan rizik od vanjske i
unutrašnje radioaktivne kontaminacije.
Prema publikaciji Internacionalne komisije za zaštitu od zračenja: ICRP 84, izlaganje
zračenju gonada bilo kojeg roditelja prije začeća neće uzrokovati štetne efekte (povećana
incidenca kancera ili malformacije kod djece), tako da nema nikakvog razloga da se
razmatraju posebne mjere zaštite za one osobe profesionalno izložene zračenju koje
namjeravaju imati djecu.
2.8 Klasifikacija prostora
Prema riziku da osoblje primi određenu dozu za vrijeme rada prostor se dijeli na:
– Kontroliranu zonu; prostor u kome je moguće da osoblje primi dozu veću od 6 mSv
ili godišnju ekvivalentnu dozu od 15 mSv za sočivo, ili godišnju ekvivalentnu dozu od
150 mSv za kožu ili za šake, podlaktice, stopala i gležnjeve. U ovom prostoru je
potrebno sprovoditi specifične mjere zaštite i radijacijske sigurnosti.
– Nadgledana zona; prostor u kojem postoji vjerovatnoća da godišnja izloženost
pojedinca može premašiti 1 mSv godišnje ili godišnju ekvivalentnu dozu od 15 mSv
za sočivo, ili godišnju ekvivalentnu dozu od 50 mSv za kožu ili za šake, podlaktice,
stopala i gležnjeve. U ovom prostoru nije potrebno provoditi mjere zahtijevane za
kontroliranu zonu, ali se mora redovno obavljati dozimetrijska kontrola. U
djelatnostima radioterapije i radiodijagnostike (kada su u pitanju fiksni uređaji)
kontrolirana zona je prostorija u kojoj se nalazi izvor zračenja, dok nadgledanu zonu
čine okolne prostorije. Za pokretne radiografske uređaje to je prostor na određenoj
udaljenosti od izvora zračenja; udaljenost od izvora za kontroliranu i nadgledanu zonu
određuje Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku.
Za terapijski dio nuklearne medicine, kontroliranu zonu čini odjel u kome su smješteni
pacijenti, dok su susjedne prostorije nadgledana zona.
Za dijagnostički dio nuklearne medicine sve prostorije u kojima se mogu nalaziti pacijenti
nakon primanja radioaktivnog izotopa se kategoriziraju kao kontrolirana zona, a susjedne
prostorije kao nadgledana zona.
2.8.1 Kontrola doza na radnim mjestima
Prilikom planiranja instalacije uređaja koji proizvode ili u svom radu koriste jonizirajuće
zračenje, Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku vrši procjenu radijacijske
sigurnosti koja uključuje proračun strukturne zaštite (debljina i gustina zaštitnih barijera), kao
i zaštitna sredstva, sigurnosne mehanizme uređaja i radne procedure sa stanovišta radijacijske
sigurnosti.
Prije puštanja u rad bilo kojeg uređaja koji predstavlja izvor zračenja Služba za zaštitu od
zračenja i medicinsku fiziku vrši kontrolu radnog mjesta tj. mjerenje doze na mjestima gdje se
9
nalazi osoblje ili stanovništvo i izvještaj šalje Državnoj regulatornoj agenciji za radijacijsku i
nuklearnu sigurnost.
Mjeri se brzina doze, a zatim se računa doza koju osoblje ili stanovništvo može primiti
ukoliko provodi određeno vrijeme na tom mjestu. Proračunate doze se moraju uklapati u
navedene limite za osoblje profesionalno izloženo zračenju i stanovništvo.
Jednom godišnje se ova mjerenja ponavljaju i rezultati kompariraju (Služba za zaštitu od
zračenja i medicinsku fiziku)
2.8.2 Signalizacija zona
Rizik od jonizirajućeg zračenja se označava putem međunarodne oznake za radioaktivnost
ISO 361 i predstavljen je crnim simbolom u obliku djeteline na žutoj podlozi uokviren crnim
trokutom. Ispod je napis Pažnja, Jonizirajuće zračenje. Oznaka za zonu (kontrolirana ili
nadgledana) se stavlja ispod znaka za radioaktivnost.
Pravougani znaci za kontroliranu i nadgledanu zonu se moraju izvjesiti na ulazu
odgovarajućih područja i na značajnim mjestima u njima.
Uz znak za kontroliranu zonu mora stajati i pravougani znak sa crvenom podlogom; gore je
precrtana silueta muškarca u krugu ispod koga piše: Zabranjen ulaz neovlaštenim osobama.
Ako postoji mogućnost kontaminacije lica koja rade i borave u kontroliranoj zoni (npr na
odjelima nuklearne medicine) to se označava posebnom oznakom na kojoj piše: Opasnost od
kontaminacije (na žutoj podlozi; iznad znak za radioaktivnost) i Obavezno korištenje zaštitne
opreme (na plavoj podlozi iznad znak za uskličnik).
2.8.3 Kriteriji za reviziju klasifikacije zona
Revizija klasifikacije zona se vrši u sljedećim slučajevima
– Ukoliko dođe de značajnih razlika u očitanju personalne dozimetrije, te mjerenja doze
na radnom mjestu
– Ukoliko dođe do promjena u strukturalnoj zaštiti ili promjena u procesu rada
U gore navedenim slučajevima Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku treba da
analizira mogućnost da varijacije u dozi za osoblje bude tolika da to iziskuje i drukčiju
klasifikaciju prostorija.
10
3 DETEKCIJA JONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA
Da bi se izvršila optimizacija zaštite od zračenja, neophodno je znati kolika je brzina
ambijentalne doze na radnom mjestu. Za mjerenje doze se koriste razne vrste detektora.
3.1 Vrste detektora
U KCUS-u postaje detektori za mjerenje aktivnosti kao i za mjerenje doze ili brzine doze koji
su senzitivni na beta zračenje (elektrone) i gama zračenja (fotone). Također se postoje uređaji
senzitivni na alfa i neutronsko zračenje.
Prema načinu upotrebe detektori se dijele na fiksne i prijenosne.
3.1.1 Fiksni detektori
To su detektori koji konstantno pokazuju brzinu ambijentalne ekvivalentne doze na
određenom mjestu (obično u bunkeru telekobalta ili uređaja za brahiterapiju).
Oni služe da upozore uposlenike da je nivo zračenja povišen (npr. izvor se nije u potpunosti
vratio u oklop uređaja), da bi oni mogli da pristupe mjerama predviđenim za vanredne
situacije. Također postoje detektori koji služe za potrebe bezbjednosti, tj. alarmiraju nadležne
službe u slušaju neovlaštenog izmiještanja izvora.
3.1.2 Prijenosni detektori
Služe za mjerenje brzine ambijentalne ekvivalentne doze a zbog svoje konstrukcije se mogu
lako prenositi sa jednog mjesta na drugo.
Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku posjeduje veliki broj različitih prijenosnih
detektora. Također posjeduje prijenosne detektore za mjerenje kontaminacije (koji su
osjetljivi na alfa beta i gama zračenje).
11
4 NADZOR PROFESIONALNO IZLOŽENIH LICA
4.1 Individualna dozimetrijska kontrola
4.1.1 Osoblje kategorije A
Sva profesionalno izložena lica kategorije A raspolažu sa termoluminiscentnim dozimetrom
koji nose u nivou gornjeg džepa mantila. Dozimetri se očitavaju jedanput mjesečno od strane
autorizovanog tehničkog servisa za individualnu dozimetriju.
Promjena dozimetara se vrši u toku prvih 8 dana u mjesecu u prostorijama Službe za zaštitu
od zračenja i medicinsku fiziku (za Klinike za onkologiju, radiologiju i nuklearnu medicinu)
ili putem Protokola KCUS-a (za ostale klinike).
Ukoliko neko od korisnika dozimetara nije zamijenio dozimetar o tome se obavještava
pismenim putem korisnik i šef klinike.
Svaki korisnik dobija uputstvo za korištenje dozimetara kada prvi put zaduži dozimetar.
Uputstvo je dato u Aneksu – Priručnika.
Korisnici dobivaju izvještaj o rezultatima individualne dozimetrije (ukoliko je iznad nivoa
očitanja od 0,08 mSv) od strane Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku, a ako je
primljena doza veća od nivoa za intervenciju, izvještaj se šalje i šefu Klinike.
4.1.2 Osoblje kategorije B
Sve što važi za kategoriju A važi i za profesionalno izložena lica kategorije B osim što se
očitanje dozimetara vrši jedanput u 3 mjeseca.
4.1.3 Nivo za istraživanje i za intervenciju
Za osoblje koje je izloženo većim dozama (osoblje koje radi u interventnoj radiologiji, te u
poluvrućoj laboratoriji na nuklearnoj medicini) utvrđeni su nivoi doza koji zahtijevaju
provjeru (nivo za istraživanje) te oni koji su razlog za intervenciju Službe za zaštitu od
zračenja i medicinsku fiziku (nivo za intervenciju). Intervencija može uključivati i
zaustavljanje rada, dok se problem ne riješi.
Za osoblje izloženo manjim dozama, Služba može i na manjim dozama od gore navedenih
pokrenuti istraživanje ili izvršiti intervenciju.
Tabela 2. Nivoi ličnog doznog ekvivalenta HP (10) za istraživanje i intervenciju
Nivo Godišnja efektivna doza (mSv) Mjesečna efektivna doza (mSv)
Istraživanje 7 0,6
Intervencija 11 1,0
4.1.4 Dozimetrija područja
U slučaju da je potrebno izvršiti dozimetrijsku kontrolu nekog prostora to se može provesti
korištenjem TL dozimetara razmještenih u pojedinim tačkama tog prostora. Očitanjem
dozimetara se može pokazati da je godišnja doza manja od efektivne doze za stanovništvo
12
(1 mSv) i da posoblje koje radi u tom prostoru ne treba kategorizirati u profesionalno izložena
lica.
4.1.5 Dozimetrijska kontrola interne i eksterne kontaminacije
Pravila rada na Klinici za nuklearnu medicinu (gdje jedino i može da dođe do interne i
eksterne kontaminacije) moraju obezbijediti da se rizik od nastanka kontaminacije svede na
mininimum. Postoje detektori za mjerenje kontaminacije kojima se može provjeriti da li su
ruke, odjeća ili dijelovi tijela uposlenika kontaminirani.
Planovi za vanredne situacije detaljno određuju način djelovanja u slučaju da dođe do vanjske
površinske kontaminacije, bilo osoba ili uređaja. Također je precizirano koje nadležne osobe i
kojim redom treba da budu obaviještene u slučaju da dođe do kontaminacije.
Kontaminacija se mora registrirati u dnevnik rada odjela na kome se desila.
Iako je mogućnost interne kontamnacije minimalna, u slučaju da postoje uslovi za isparavanje
radioaktivnog materijala i da nakon toga dođe do njegovog unošenja u organizam, to se
provjerava na način da se osoblje sa najvećim rizikom od interne kontaminacije testira
korištenjem gama kamere.
4.1.6 Podaci o ličnoj dozimetriji i arhiviranje podataka za profesionalno izložena lica
Podaci o ličnoj dozimetriji za uposlenike KCUS-a se čuvaju u Službi za zaštitu od zračenja i
medicinsku fiziku. Podaci koji se arhiviraju su sljedeći:
– rezultati mjesečnog ili tromjesečnog očitanja TL dozimetara;
– godišnja efektivna doza;
– doza koju je svaki uposlenik primio u toku 5 godina;
– ukupna doza koju je uposlenik primio u toku radnog vijeka;
– očitanja koja nisu u skladu sa očekivanjima tj. koja su blizu ili prelaze nivo za
istraživanje ili nivo za intervenciju;
– doze koje se primaju u slučaju akcidenta;
– Rezultati periodičnih zdravstvenih kontrola (godišnjih i vanrednih)
Svaki uposlenik može na svoj zahtjev dobiti podatke koji se odnose na njega od Službe za
zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku.
4.1.7 Procjena doza u slučaju da dođe do akcidenta ili vanrednih situacija
U slučaju da dođe do akcidenta Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku vrši procjenu
doze i njene distribucije u tijelu, za one koji su bili izloženi zračenju. U slučaju da dođe do
vanrednih situacija vrši se analiza odnosa primljenih doza i uslova pod kojima je došlo do
vanredne situacije, radi eventualnih promjena pravila rada u takvim situacijama.
4.1.8 Prekoračenje granica doza
Kada u slučaju akcidenta ili vanrednih situacija postoji mogućnost da dođe do prekoračenja
granica doza, mora se uraditi studija koja će uključivati procjenu doze na tijelo ili na regije ili
organe koji su eksponirani (u slučaju parcijalne ekspozicije). Rezultati studije se osim
involviranim uposlenicima moraju poslati i autoriziranoj zdravstvenoj ustanovi za kontrolu
zdravstvenog stanja profesionalno izloženih lica, te Državnoj regulatornoj agenciji za
radijacijsku i nuklearnu sigurnost.
13
Ako se registriraju doze koje prekoračuju granice doza u normalnim uslovima rada,
profesionalno izloženo lice se udaljava sa tog radnog mjesta dok Služba za zaštitu od zračenja
i medicinsku fiziku ne ispita sve okolnosti koje su dovele do primanja te doze. Služba
određuje da li je potrebno da se uposlenik podvrgne zdravstvenoj kontroli, kao i kada se može
vratiti svojim radnim zadacima.
U roku od mjesec dana se šalje izvještaj Državnoj regulatornoj agenciji o uslovima pod kojim
je došlo do prekoračenja granica doza kao i o mjerama koje su preduzete da se takva situacija
ne ponovi u budućnosti.
4.1.9 Zdravstveni nadzor profesionalno izloženih lica
Kontrola zdravstvenog stanja profesionalno izloženih lica kategorija A i B se bazira na općim
principima medicine rada.
Kontrolu zdravstvenog stanja profesionalno izloženih lica kategorije A obavlja autorizirana
zdravstvena ustanova i ona uključuje:
– prethodni zdravstveni pregled prije zaposlenja ili klasifikacije u kategoriju A da bi se
odredila zdravstvena sposobnost za radno mjesto profesionalno izloženog lica
kategorije A;
– periodični zdravstveni pregled profesionalno izloženih lica kategorije A, koji se
obavlja najmanje jedanput godišnje u cilju određivanja dalje sposobnosti tih lica za
obavljanje svojih radnih zadataka.
Rezultati zdravstvenih kontrola koji sadrže i ocjenu zdravstvene sposobnosti se dostavljaju
Službi za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku.
Ocjena zdravstvene sposobnosti za obavljanje radnih zadataka profesionalno izloženog lica
kategorije A može biti:
– sposoban;
– sposoban pod sljedećim uslovom (uslovima) i preporukom;
– nesposoban.
Lice se ne smije zaposliti na radno mjesto koje potpada pod kategoriju A niti se može
klasificirati kao profesionalno izloženo lice kategorije A za određeno radno mjesto ukoliko je
autorizirana zdravstvena ustanova ocijenila da nije sposobno za rad na tom radnom mjestu.
14
5 ORGANIZACIJA I ZAVISNOST SLUŽBE
5.1 Osnivanje Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku
Služba je osnovana 2009. godine i od tada obavlja sve poslove iz zaštite od zračenja i
medicinske fizike u KCUS-u. To uključuje i poslove eksperta za zaštitu od zračenja i
odgovorne osobe za zaštitu od zračenja koji su definirani Pravilnikom o zaštiti od zračenja
kod profesionalne ekspozicije i ekspozicije stanovništva.
5.2 Ljudski resursi
U Službi je zaposleno 10 medicinskih fizičara od kojih je 3 eksperta zaštite od zračenja, a 9
od njih posjeduje rješenja Državne regulatorne agencije da su kvalificirani za obavljanje
poslova specijaliste medicinske fizike u radioterapiji, nuklearnoj medicini ili dijagnostičkoj
radiologiji.
5.3 Tehnička sredstva
Služba posjeduje vlastitu opremu za obavljanje poslova zaštite od zračenja, koja je potrebna
za obavljanje djelatnosti vanjskog tehničkog servisa za radijacijsku sigurnost u skladu sa
važećim propisima.
Služba posjeduje vlastitu opremu za obavljanje poslova medicinske fizike, koja je potrebna za
obavljanje djelatnosti vanjskog tehničkog servisa za medicinsku fiziku u skladu sa važećim
propisima.
5.4 Prostorije
Služba posjeduje prostorije za smještaj osoblja, opreme i dokumentacije i arhive na Klinikama
za onkologiju, radiologiju i nuklearnu medicini, kao i prostor za izvođenje obuke iz oblasti
zaštite od zračenja (prostor bivše kardiovaskularne dijagnostike) koji je u fazi rekonstrukcije.
5.5 Poslovi koje obavlja služba iz oblasti zaštite od zračenja
Poslovi eksperta za zaštitu od zračenja
– Izrada planova za nove radiološke objekte i prihvatanje za korištenje novih ili
modificiranih izvora vezane za bilo koju inženjersku kontrolu, karakteristike dizajna,
karakteristike sigurnosti izvora i sredstava za upozoravanje, relevantnih za zaštitu od
zračenja,
– Kategorizacija kontroliranih i nadgledanih zona,
– Klasifikacija profesionalno izloženih lica,
– Monitoringa radnih mjesta i individualnog monitoringa,
– Korištenje odgovarajuće instrumentacije za radijacijski monitoring,
– Određivanje odgovarajuće metode personalne dozimetrije,
– Optimizacija i uspostavljanje odgovarajućih restrikcija doza,
– Osiguranje kvaliteta, uključujući kontrolu kvaliteta,
– Program radijacijskog monitoringa okoline,
– Određivanje uslova za odlaganje radioaktivnog otpada,
– Priprema Procedura za prevenciju akcidenata i incidenata, plan pripreme i odgovora
na vanredne događaje,
– Obuka profesionalno izloženih lica,
15
Poslovi odgovorne osobe za zaštitu od zračenja koji uključuju sljedeće:
– implementiranje programa za zaštitu od zračenja;
– osigurati da se rad sa izvorima zračenja provodi u skladu sa zahtjevima bilo kojih
specifičnih procedura ili lokalnih pravila;
– nadzirati implementaciju programa monitoringa radnog mjesta;
– održavati odgovarajuću evidenciju o svim izvorima zračenja u skladu sa važećim
propisima;
– provoditi periodičnu procjenu stanja relevantnih sigurnosnih sistema i sistema
upozorenja;
– nadzirati implementaciju programa individualnog radiološkog monitoringa;
– nadzirati implementaciju programa zdravstvenog monitoringa;
– osigurati novozaposlenim radnicima odgovarajuće uvođenje u lokalna pravila i
procedure;
– dati stručno mišljenje i komentare na planove rada;
– sačinjavati planove rada;
– osigurati izvještaje za rukovodioce;
– učestvovati u aranžmanima za prevenciju, pripremu i odgovor na ekspozicije u slučaju
vanrednih situacija;
– odmah obavijestiti u pisanoj formi odgovorno lice u pravnom licu/nosiocu autorizacije
i istovremeno i Agenciju ako se utvrdi da je narušena radijacijska sigurnost.
5.6 Organizacija i zavisnost
Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku je u skladu sa novom Sistematizacijom
KCUS-a od 2016. godine funkcionira pri Kabinetu generalnog direktora, tako da šef Službe za
svoj rad odgovara Generalnom direktoru KCUS-a.
5.7 Odnos sa drugim organizacionim jedinicama
Odnosi Službe sa drugim organizacijskim jedinicama unutar objekta moraju biti takvi da informacije koje im Služba osigurava omogućavaju tim jedinicama da sa stanovišta prevencije i zaštite od zračenja poznaju procedure i zaštitne mjere vezane za rad sistema koji uključuju korištenje zračenja u objektu.
16
6 FUNKCIJE I ODGOVORNOSTI
6.1 Odgovornosti
6.1.1 Generalni direktor KCUS-a
Prema postojećoj regulativi svu odgovornost za sve aspekte iz oblasti zaštite od zračenja ima
nosilac licence – generalni direktor. U skladu sa Pravilnikom o Službi za zaštitu od zračenja i
medicinsku fiziku, nosilac autorizacije je odgovoran za uspostavljanje i rad Službe.
utvrđivanje i imenovanje rukovodioca Službe kao i da osigura preko rukovodioca Službe da
se poslovi zaštite od zračenja i medicinske fizike provode u saglasnosti sa licenciranim
djelatnostima i regulatornim zahtjevima Šef Službe preuzima prava i obaveze osobe
odgovorne za zaštitu od zračenja.
6.1.2 Šef Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku
Djelokrug rada
– rukovodi Službom i osigurava provođenje važećih propisa iz oblasti radijacijske i
nuklearne sigurnosti;
– provodi priručnik za zaštitu od zračenja;
– utvrđuje probleme zaštite od zračenja;
– počinje, preporučuje ili osigurava korektivne akcije;
– zaustavlja operacije koje nisu sigurne;
– verificira provođenje korektivnih akcija;
– predlaže nabavku opreme neophodne za rad Službe (dozimetrijska oprema i uređaji za
kontrolu kvaliteta) i učestvuje u izradi specifikacije za terapijske i dijagnostičke
aparate koji u svom radu koriste jonizirajuće zračenje;
– priprema Program za osiguranje kvaliteta na nivou KCUS-a iz oblasti za koje je
odgovoran;
– provodi navedeni program u dijelu koji se odnosi na kontrolu kvaliteta kod radioloških
uređaja;
– učestvuje u naučno-istraživačkim i razvojnim projektima.
Odgovornosti:
– osigurava da se sve licencirane djelatnosti sa izvorima zračenja u objektu provode u
saglasnosti sa uslovima iz licence i svim važećim propisima;
– provodi i nadgleda operativne aspekte priručnika za zaštitu od zračenja;
– osigurava za Generalnog direktora da se poslovi zaštite od zračenja provode u skladu
sa odobrenim procedurama i regulatornim zahtjevima;
– nadgleda i odobrava sa Generalnim direktorom promjene u priručniku za zaštitu od
zračenja prije njegovog provođenja;
– pomaže u utvrđivanju i istraživanju problema u zaštiti od zračenja;
– počinje, preporučuje ili osigurava korektivne akcije u utvrđenim problemima zaštite
od zračenja;
– verificira provođenje korektivnih akcija;
– zaustavlja operacije koje su utvrđene kao nesigurne;
– obavještava Generalnog direktora o problemima zaštite od zračenja, nesigurnim
operacijama i korektivnim akcijama;
17
– osigurava kontakt između Generalnog direktora i Agencije i o tome obavještava
6.1.3 Šefovi organizacijskih jedinica koje posjeduju ili rade sa izvorima zračenja
– organizacija rada organizacijske jedinice kada su u pitanju djelatnosti koje uključuju
korištenje izvora zračenja u dijagnostičke ili terapijske svrhe u skladu sa važećom
regulativom
– saradnja sa Službom za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku u svim pitanjima
vezanim za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku
6.1.4 Zajedničke odgovornosti
Dijelovi programa osiguranja kvaliteta koji se odnese na radijacijsku sigurnost; npr.
održavanje uređaja koji proizvode jonizirajuće zračenje ili u svom radu koriste izvore
jonizirajućeg zračenja spadaju u zajedničku odgovornost klinike i Službe za zaštitu od
zračenja i medicinsku fiziku.
6.2 Osoblje koje koristi izvore zračenja
Pored neophodne edukacije za obavljanje svog posla, osoblje koje koristi uređaje koji
proizvode ili u svom radu koriste jonizirajuće zračenje mora završiti i obuku o zaštiti od
zračenja propisanu postojećom regulativom.
Prilikom rada se moraju poštovati pravila rada koja su datu u ovom Priručniku, a u slučaju da
je došlo do bilo kakve anomalije u radu uređaja uposlenik o tome informira Službu za
održavanje medicinske opreme i Službu za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku.
6.3 Autorizirani tehnički servis za zdravstveni nadzor profesionalno izloženih lica
Zdravstveni nadzor profesionalno izloženih osoba kategorije A mora obavljati Autorizirani
tehnički servis. Autorizirani tehnički servis za zdravstveni nadzor profesionalno izloženih lica
u svom radu tijesno sarađuje sa Službom za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku radi
dobivanja informacija o radiološkom riziku kojem su izložena profesionalno izložena lica
kategorije A koja rade u KCUS-u.
6.4 Autorizirani tehnički servis za individualni monitoring profesionalno izloženih lica
Individualni monitoring profesionalno izloženih lica uposlenih u KCUS-u mora obavljati
Autorizirani tehnički servis. Služba priprema dokumentaciju koju KCUS svakog mjeseca šalje
autoriziranom tehničkom servisu za individualni monitoring profesionalno izloženih lica.
Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku evaluira rezultate individualne dozimetrije i
šalje ih profesionalno izloženim uposlenicima KCUS-a.
6.5 Administracija
Sektor za pravne, opće poslove, ljudske resurse i obračun plaća je zadužen za provođenje
važeće regulative vezane za rad profesionalno izloženih lica; godišnji odmor, radno vrijeme,
dodatak na plaću. Pri tome je veoma važno da se ostvari saradnja sa Službom za zaštitu od
zračenja i medicinsku fiziku. koja je nadležna da nekog uposlenika KCUS-a kvalificira kao
profesionalno izloženo lice kategorije A ili B.
6.6 Opći servisi u objektu
Tehnički sektor KCUS-a je zadužen za održavanje objekata u kojima je instalirana radiološka
oprema. Sa stanovišta zaštite od zračenja, naročito su značajni; Mašinska služba za
18
održavanje sistema za ventilaciju koji obezbjeđuju broj izmjena zraka u prostorijama u kojima
su smješteni radiološki uređaju u skladu sa postojećom regulativom, te Elektro služba i
Građevinska služba koji treba da obezbijede signalizaciju kod radioloških uređaja, rad UPS-a
te obilježavanje kontroliranih i nadgledanih zona u skladu sa važećim propisima. Pri svemu
navedenom, važno je da postoji dobra saradnja Tehničkog sektora sa Službom za zaštitu od
zračenja i medicinsku fiziku.
Prilikom planiranja smještaja novih radioloških uređaja ili premještanja starih Tehnički sektor
je dužan da uključi Službu za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku za sve aspekte koji se
odnose na radijacijsku sigurnost.
6.7 Odgovornost za održavanje opreme objekta
Za održavanje radiološke opreme je zadužena Služba za održavanje medicinske opreme koja
mora da sarađuje sa autoriziranim tehničkim servisima za instaliranje, servisiranje i
demontažu radiološke opreme kao i sa Službom za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku,
koja kontroliše ispravnost radiološke opreme nakon servisiranja. Program održavanja
radiološke opreme mora sadržavati najmanje jedan preventivni servis godišnje urađen od
autorizovanog tehničkog servisa za radiološku opremu koja se koristi u radiodijagnostici i
nuklearnoj medicini. Za radioterapijsku opremu je neophodno napraviti program održavanja
opreme (u saradnji sa autoriziranim tehničkim servisom) koji će garantovati da će oprema biti
u funkciji najmanje 95% radnih dana godišnje, te je potrebno poslati Državnoj regulatornoj
agenciji do 31. januara tekuće godine dokument koji to garantuje (ugovor sa autoriziranim
tehničkim servisom)
6.8 Vanjski radnici
To su profesionalno izložena lica koja nisu uposlenici KCUS-a, ali privremeno obavljaju
posao koji uključuje profesionalnu izloženost jonizirajućem zračenju (npr. specijalizanti koji
nisu iz KCUS-a), serviseri uposleni u tehničkim servisima za instaliranje servisiranje i
demontažu radiološke opreme i dr). Za vanjske radnike važi da moraju sarađivati sa
odgovornim osobama za pojedine aspekte zaštite od zračenja u KCUS-u, te provoditi sve
mjere zaštite od zračenja koje važe i za uposlenike KCUS-a.
19
7 KONTINUIRANA OBUKA ZAPOSLENIKA KCUS-A
Za provođenje obuke iz oblasti zaštite od zračenja za uposlenike KCUS-a je zadužena Služba
za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku. Obuka iz zaštite od zračenja se obavlja u skladu sa
važećim propisima (Pravilnik o obuci iz zaštite od zračenja). Sva profesionalno izložena lica
moraju završiti obuku prema programu koji je dat u navedenom pravilniku u roku od 2 godine
od njegovog stupanja na snagu tj. do septembra 2017. godine te pribaviti uvjerenje o
završenoj obuci koje izdaje Državna regulatorna agencija za radijacijsku i nuklearnu
sigurnost. Ukoliko uposlenici KCUS-a profesionalno izloženi zračenju ne pribave uvjerenja o
završenoj obuci do gore navedenog roka, nakon istoka roka ne mogu obavljati rad u
djelatnostima sa izvorima zračenja.
Osim navedene obuke, jednom godišnje se provodi obuka iz provođenja procedura za
vanredne situacije, a prilikom instaliranja novih radioloških uređaja se provodi obuka vezana
za radijacijsku sigurnost tih uređaja.
20
8 ARHIVIRANJE DOKUMENTACIJE
Služba mora posjedovati arhiv koji će sadržavati dokumentaciju vezanu za važeću regulativu
iz oblasti radijacijske i nuklearne sigurnosti, kao i one vezane za aktivnosti koje obavlja
Služba. Potrebno je obezbijediti takvu kontrolu arhivirane dokumentacije koja će omogućiti
periodično inoviranje arhiva novom dokumentacijom, dostavljanje dokumentacije osoblju za
koje je to predviđeno, kao i eliminacija dokumentacije koja nije u upotrebi.
Osoba odgovorna za održavanje arhive treba da:
– raspolaže prostorom za čuvanje arhive;
– vodi glavnu listu u kojoj će se nalaziti: postojeći dokumenti ime i osoba koje raspolažu
sa dokumentacijom o aktivnostima Službe;
– vodi listu distribucije dokumentacije;
– u slučaju da dođe do modifikacije nekog dokumenta, šalje kopiju modificiranog
dokumenata svim nadležnim osobama;
– raspolaže i arhivom u elektronskom obliku.
21
9 VLASTITA OPREMA SLUŽBE
9.1 Mjerenje ambijentalne doze ili snopa zračenja
NAZIV PROIZVOĐAČ OPIS INSTRUMENTA GODINA
KALI-
BRACIJE
Babyline 81/S Br 18316
Jonizacijska komora
Canberra Industries
Francuska
Portabl dozimetar sa jonizacijskom
komorom
22.07.2015.
M9DP jonizacijska komora
Ludlum Instruments
SAD
Jonizacijska komora pod pritiskom od
8 atm (2 kom)
18.10.2013.
Ludlum M14C portabl
dozimetar sa Ludlum M44-9
alfa, beta i gama detektorom
Ludlum Instruments
SAD
GM brojač sa sondom 02.10.2013.
LS-01 Sferna komora 1 l
TW32002-00369
PTW, Njemačka Referentna jonizacijska komora za
mjerenja u zaštiti od zračenja
12.07.2010.
Victoreen Model 190N Fluke Biomedical SAD Portabl dozimetar za kontrolu
neutronskog zračenja
08.12.2006.
InSpector 1000 digitalni
MCA
Canberra, SAD Portabl spektrometar 27.07.2010.
Ipron-1 (SB: 13000045) Canberra, SAD Vanjskim gama detektor za portabl
spektrometar
27.07.2010.
Jonizacijska komora TBM-
IC MARK V
Technical Associates,
SAD
Radni portabl dozimetar za mjerenja u
zaštiti od zračenja (2 kom)
03.09.2007.
AT 1117 M Geiger (SB:
12079)
Atomtex, Bjelorusija Portabl dozimetar (2 kom) 15.02.2007.
BDKG-01 gama detektor
(SB: 12079)
Atomtex, Bjelorusija gama detektor (2 kom) 15.02.2007.
Pribor za BDKG-01 Atomtex, Bjelorusija Pribor za udaljavanje sonde 3 m od
izvora
Jonizacijska komora Bicron
RSO 50 E
(SB: B379X)
Bicron, SAD Radni portabl dozimetar (4 kom) 12.11.1996.
Geiger brojač PRM 300 NE Technology, UK Radni portabl dozimetar 12.02.1996.
Poluprovodnički detektor
RAD-52 (SB: 960186)
Rados, Finska Individualni elektronski dozimetri
(20 kom)
09.06.1996.
Jonizacijska komora TBM-
IC MARK V
Mi Electronik AB,
Švedska
Uređaj za kontrolu kontaminacije 19.04.2010.
Victoreen 450B Fluke Biomedical,
SAD
Jonizacijska komora sa otvorom za
beta-zračenje
2000.
22
9.2 Površinska kontaminacija
NAZIV PROIZVOĐAČ OPIS INSTRUMENTA GODINA
KALI-
BRACIJE
Microcounter 2420 Mi Electronik AB,
Švedska
Uređaj za kontrolu kontaminacije 19.04.2010.
Monitor kontaminacije
CoMo-170
PTW, Njemačka Scintilacioni brojač 23.8.2010.
Monitor kontaminacije
CoMo-170
PTW, Njemačka Scintilacioni brojač 4.6.2008.
Monitor kontaminacije
Canberra MCB2
Canberra, Australija Geiger-Müllerov brojač
Monitor brzine doze
Atomex
Atomex, Bjelorusija Geiger-Müllerov brojač
AT 1117 M Geiger
(SB: 12012)
Atomtex, Bjelorusija Portabl dozimetar za otkrivanje
kontaminacije (2 kom)
15.02.2007.
BDPA -01 alfa det. Atomtex, Bjelorusija Alfa-detektor (2 kom) 15.02.2007.
BDPB-01 beta det. Atomtex, Bjelorusija Beta-detektor (2 kom) 15.02.2007.
9.3 Kompjuterski sistemi kontrole X-zračenja
NAZIV PROIZVOĐAČ OPIS INSTRUMENTA GODINA
KALI-
BRACIJE
Piranha RTI, Švedska Multidetektor 2013.
T20B RTI, Švedska Detektor za fluoroskopiju 2013.
Piranha Dose Probe RTI, Švedska Detektor za radiografiju/fluoroskopiju 2013.
Barracuda 5-kanalna RTI, Švedska Multidetektor 2011.
5 × CTDP detektor RTI, Švedska Detektor za CT dozimetriju 2011.
Barracuda RTI, Švedska Elektrometar 2004.
MPD RTI, Švedska Multidetektor za mjerenje Ka, U i t 2004.
R100 RTI, Švedska Detektor za mjerenje Ka 2004.
DCT 10 RS RTI, Švedska Jonizacijska komora za mjerenje C100 2004.
CT-SD 16 RTI, Švedska Detektor za CT dozimetriju 2007.
L100-M RTI, Švedska Detektor luminanse 2004.
L100-L RTI, Švedska Detektor ambijentalne svjetlosti 2004.
MAS-2B RTI, Švedska Digitalni multimetar za mjerenje I i Q 2008.
Magna 1cc RTI, Švedska Jonizacijska komora za mamografiju 2004.
Doseguard 100 RTI, Švedska DAP metar 2004.
Doseguard 100 RTI, Švedska Jonizacijska komora za DAP metar 2004.
Senzitometar PTW, Njemačka Kontrola procesuiranja filmova
Denzitometar PTW, Njemačka Kontrola procesuiranja filmova
GTH 175/Pt-E PTW, Njemačka Digitalni termometar
23
9.4 Pomoćni sistemi
NAZIV PROIZVOĐAČ OPIS INSTRUMENTA GODINA
KALIBRA-
CIJE
Testni objekat LCD 4 LeedsTestObjects, UK Fantom za QC slike
Testni objekat FSG4 LeedsTestObjects, UK Fantom za QC slike
Testni objekat VS4 LeedsTestObjects, UK Fantom za QC slike
Testni objekat SSM4 LeedsTestObjects, UK Fantom za QC slike
Testni objekat TCD4 LeedsTestObjects, UK Fantom za QC slike
Testni objekat SW4 LeedsTestObjects, UK Fantom za QC slike
Testni objekat Hüttner LeedsTestObjects, UK Za određivanje prostorne rezolucije
Star pattern 07-510-1000 Supertech, SAD Za kontrolu fokusa u radiografiji
Star pattern 07-503-2000 Supertech, SAD Za kontrolu fokusa u mamografiji
CDMAM 3.4 Artinis, Holandija Fantom za mamografiju
NORMI MAM PTW, Njemačka Fantom za mamografiju
Catphan The Phant. Lab., SAD Fantom za QC slike na CT-u
PMMA fantom (tijelo) PTW, Njemačka Fantom za CT dozimetriju
PMMA fantom (glava) PTW, Njemačka Fantom za CT dozimetriju
9.5 Fizička dozimetrija
NAZIV PROIZVOĐAČ OPIS INSTRUMENTA GODINA
KALI-
BRACIJE
Unidos 10002
(SB: 20174)
PTW, Njemačka Referentni dozimetar 15.05.2013
Farmer komora 0,6 cm³
TW30013-8623
PTW, Njemačka Referentna jonizacijska komora za
mjerenja u radioterapiji (fotoni)
22.09.2015.
Planparalelna komora Roos
0,35 cm³
TW34001-01465
PTW, Njemačka Referentna jonizacijska komora za
mjerenja u radioterapiji (elektroni)
17.10.2008.
Unidos E T10009-90344 PTW, Njemačka Dozimetar za rutinska mjerenja (2
kom; drugi kalibrisan 20.11.1996)
17.10.2008.
PinPoint kom. 0.016cm³
TW31016-1480
PTW, Njemačka Komorica za mjerenje malih polja 22.09.2015.
Farmer komora 0,6 cm³
TW30013-03595
PTW, Njemačka Komorica za rutinska mjerenja 15.05.2013.
Farmer komora 0,6 cm³
PTW-30004-063
PTW, Njemačka Komorica za rutinska mjerenja 08.07.2005.
Farmer komora 0,6 cm³
PTW-30013-1675
PTW, Njemačka Komorica za rutinska mjerenja 03.08.2005.
Farmer komora 0,6 cm³ PTW, Njemačka Komorica za rutinska mjerenja 20.11.1996.
24
PTW-30001-1211 (2 kom)
Komora 0.02 ccm, PTW-
23342
SB: 1162
PTW, Njemačka Komora za mjerenje mekog RTG
zračenja
(2 kom. Druga kalibrisana
20.11.1996,)
06.03.2000.
QC6Plus Controler
T10014-00229
PTW, Njemačka Dozimetar za dnevne kontrole na
linac-u (2 kom. drugi kalibrisan
2004. godine)
09.07.2007.
Planparalelne komore
0,54 cm³
QC6Plus T42007-00229
PTW, Njemačka Set od 6 jonizacijskih komora za
dnevne kontrole na linac-u (2 seta
drugi kalibrisan 2004. godine)
09.07.2007.
CDX-200A Standard Imaging,
SAD
Elektrometar za mjerenja u
brahiterapiji
12.05.1998.
Well-type 245 cm³
HDR1000 Plus
SB: A981032
Standard Imaging,
SAD
Komora za provjeru brzine kerme u
zraku za brahiterapijske izvore
16.04.1998.
Vodeni fantom: Blue
Phantom2
Software: Omni Pro 7.3
Wellhofer, Njemačka Oprema za relativnu dozimetriju,
3D
LDA 99 SC Linear detector array
2011.
IC 0,13 cm³ 2 kom
IC 0,25 cm³ 2 kom
Wellhofer, Njemačka Komorice za relativnu dozimetriju;
koriste se u vodenom fantomu
1998.
2D denzitometar
Software: WP100
Wellhofer, Njemačka Oprema za relativnu dozimetriju,
2D
1998.
Vodeni fantom CNMC, SAD Za kalibraciju u vodi prema TRS
398 Motorizovana kretnja po
dubini
1998
Fantom od RF3 PTW, Njemačka Za mjesečne kontrole kalibracije,
(2 seta,drugi set nabavljen 2010,)
2004
Alatka za QC Guard
Model 37 - 013
Victoreen, SAD Za provjeru koincidencije
svjelosnog i radijacijskog polja
1998f
IMRT fantom
za toraks
CIRS, SAD Za komisioniranje TPS 2011
IMRT fantom
za pelvis
CIRS, SAD Za provjeru IMRT 2011
2DArray 729
Ion Chamber Matrix
PTW Njemačka Za provjeru IMRT iQC linac-a 2011
25
10 DEFINICIJA TERMINA I POJMOVA KOJE SE KORISTE U
OPĆEM DIJELU
Ekspert za zaštitu
od zračenja
osoba koja ima potrebno znanje i odgovarajuću obuku da
provede fizičke, tehničke i radiohemijske testove potrebne za
procjenu doze i da daje stručno mišljenje u cilju osiguranja
efektivne zaštite pojedinaca i pravilnog korištenja i rada zaštitne
i mjerne opreme i odgovorna je za tehničke aspekte zaštite od
zračenja profesionalno izloženih lica i pojedinaca iz
stanovništva. Kvalificiranost eksperta za zaštitu od zračenja za
obavljanje navedenih poslova priznaje Agencija.
Ekspozicija cijelog
tijela
ekspozicija koja se smatra homogenom koja obuhvata cijelo
tijelo
Ekspozicija kod
akcidenta
ekspozicija ljudi kao rezultat nezgode, što ne uključuje
ekspoziciju kod vanrednog događaja.
Ekspozicija kod
radijacijskog
vanrednog
događaja
dobrovoljna ekspozicija ljudi koji obavljaju hitnu intervenciju
kako bi pružili pomoć ljudima u opasnosti, spriječili ekspoziciju
velikog broja ljudi ili spasili radiološke objekte ili materijalna
dobra, a koja može podrazumijevati prekoračenje neke od
granica doza uspostavljenih za profesionalno izložena lica.
Ekspozicija
stanovništva
ekspozicija pojedinaca iz stanovništva koja ne uključuje
profesionalnu, medicinsku ekspoziciju i prirodno zračenje, ali
uključuje ekspoziciju od autoriziranih izvora i djelatnosti i od
interventnih situacija.
Ekspozicija ili
iradijacija
Aktivnost pri kojoj se pojedinci podvrgnuti djelavanju
jonizirajućeg zračenja
Granice doza Maksimalne vrijednosti doza koje su rezultat ekspozicije
profesionalno izloženih lica, lica na obuci, studenata i
stanovništva.
Jonizirajuće
zračenje
Prenos energije u formi čestica ili elektromagnetnih talasa koje
je sposobno da direktno ili indirektno proizvodi jone
Kalibracija Skup radnji koje se obavljaju u akreditovanoj laboratoriji putem
kojih se može uspostaviti odnos između vrijednosti koje
pokazuje instrument i odgovarajuče realne vrijednosti
Lice odgovorno za
zaštitu od zračenja
Lice tehnički kompetentno u oblasti zaštite od zračenja
relevantne za datu vrstu djelatnosti i ovlašteno od strane nosioca
autorizacije za primjenu mjera zaštite od zračenja.
Nosilac
autorizacije
Svako pravno lice autorizirano od strane Agencije za obavljanje
djelatnosti sa izvorima.
Parcijalna
ekspozicija
Ekspozicija koja je u osnovi lokalizirana na jedan dio organizma
ili na jedan ili više organa ili tkiva, ili ekspozicija cijelog tijela
koje se ne smatra homogenim.
Prirodno zračenje Skup jonizirajućih zračenja koja dolaze iz prirodnih zemnih ili
26
kosmičkih izvora, u onoj mjeri u kojoj ekspozicija koja iz njih
proizlazi nije značajno uvećana ljudskim radnjama.
Profesionalno
izložena lica
Lica koja rade sa izvorima ili se u procesu rada nalaze u poljima
zračenja i mogu biti podvrgnuti ekspoziciji koja može rezultirati
dozama višim od Vrijednosti granica doza za stanovništvo.
Radioaktivna
kontaminacija
Neželjeno prisustvo radioaktivnih supstanci u određenoj
materiji, na površini, bilo kojem okruženju ili u osobi. Za ljudski
organizam kontaminacija može biti vanjska ili kožna, kada se
nalazi na vanjskoj površini, ili unutrašnja kada su radionuklidi
ušli u organizam putem udisanja, gutanja, kroz kožu i slično.
Radiološki objekat Objekat u kojem se obavljaju djelatnosti sa izvorima.
Stanovništvo u
cjelini
Cjelokupno stanovništvo koje uključuje i profesionalno izložena
lica, studente, učenike i lica na obuci.
Unutrašnja
ekspozicija
Ekspozicija organizma izvorima koji su unutar njega
Vanjska
ekspozicija
Ekspozicija organizma izvorima koji su izvan njega.
27
ANEKS 1. PRAVILA KORIŠTENJA PERSONALNIH DOZIMETARA
– Nošenje termoluminiscentnih dozimetara je zakonska obaveza za sve osobe koje su
profesionalno izložene zračenju. Osim toga, radioterapijski tehničari nose i
elektronske dozimetre sa trenutnim očitanjem doze.
– Dozimetri se nose u nivou gornjeg džepa mantila. Ukoliko se nosi zaštitna kecelja,
(simulator ili CT), dozimetar se nosi ispod nje, osim osoblja Klinike za
kardiohirurgiju, Klinike za bolesti srca, krvnih žila i reumatizam, Klinike za
gastroenterohepatologiju i Vaskularne dijagnostike Klinike za radiologiju, koje
dozimetar nosi iznad kecelje.
– Korisnik je direktno odgovoran za dozimetar i ne smije ga dati drugoj osobi.
Dozimetar se ne smije iznositi sa Klinike osim u slučaju kada se očitava.
– Ne smije se manipulirati dozimetrom (stavljanje u direktan snop ili slično), jer u
slučaju da se očita mjesečna doza veća od 2 mSv, nadležna institucija je dužna da
obavijesti inspektora Državne regulatorne agencije za radijacijsku i nuklearnu
sigurnost.
– U slučaju da je došlo do slučajnog izlaganja dozimetra zračenju (npr. korisniku je
ispao dozimetar u tretmanskoj prostoriji a da on to nije primijetio), obaveza korisnika
je da u najkraćem mogućem roku o tome obavijesti Službu za zaštitu od zračenja i
medicinsku fiziku.
– Čitanje dozimetara se obavlja mjesečno,te su korisnici dužni da u periodu od 1. do 8.
svakog mjeseca zamijene dozimetre, a rezultati su dostupni svakom korisniku.
– Doza se poredi sa mjesečnom dozom od 1,7 mSv, za TLD,odnosno sa dnevnom
dozom od 80 µSv za elektronske dozimetre, što je izvedeno iz iz godišnjeg limita od
20 mSv.
– Interni nivo za istraživanje za elektronske dozimetre je dnevna doza veća od 5 µSv, a
za TLD mjesečna doza veća od 0,6 mSv. U slučaje prekoračenja navedenih nivoa,
uposlenik Službe će razgovarati sa korisnikom radi istraživanja uzroka.
28
ANEKS 2. OBRAZAC ZA PRIJAVU TRUDNOĆE
Broj prijave:
Datum prijave:
OBRAZAC
ZA PRIJAVU TRUDNOĆE
U skladu sa važećim propisima za zaštitu od zračenja profesionalno izloženih lica,
prijavljujem da sam trudna.
Ime i prezime
Organizaciona jedinica
Radno mjesto
Procijenjeni datum začeća
Potpis
Potpis šefa Službe za zaštitu od
zračenja i medicinsku fiziku
Potpis i faksimil specijaliste
medicine rada
29
B. POSEBNI DIO
30
31
B1. PROGRAM ZAŠTITE OD
ZRAČENJA U RADIOTERAPIJI
32
33
1 OPIS ODJELA
1.1 Opis radioterapijskih uređaja
Radioterapijski uređaji na Klinici za onkologiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu dati
su u tabeli ispod ().
Tabela 3. Radioterapijski uređaji na Klinici za onkologiju KCUS-a
Vrsta uređaja Tip Instaliran Aktivnost 1.1.2004. ili Energija
Telekobalt aparat Equinox 80 2008 9641 Ci (60
Co) (01.06.2016)
Telekobalt aparat Cirus 1999/2009a 6070 Ci (
60Co) (27.04.2009)
Linearni akcelerator ONCOR 2011 Energije fotona: 6 i 18 MV
elektrona: 4, 6, 8, 10, 12, 15 i 18 MeV
Linearni akcelerator PRIMUS 2004 Energije fotona: 6 i 18 MV
elektrona: 6, 9, 12, 15, 18, 21 MeV
Brahiterapijski aparat GammaMed HDR 2006 10 Ci (192
Ir) mijenja se svaka 4 mjeseca
Rendgen uređaj za površinsku
radioterapiju
Dermopan 491 1986 Max. napon 50 kV
Radioterapijski CT EMOTION 2004 Max. napon 130 kV
Simulator SL9 1999 Max. napon 150 kV
Fluoroskopski uređaj; C-luk Libra 9 2006 Max. napon 125 kV
aAparat ponovo instaliran u novi bunker 2009. godine
1.2 Telekobalt aparat
Izvor zračenja je 60
Co aktivnosti od 6000–10000 Ci prečnika 2 cm, visine oko 3 cm i služi za
eksternalnu radioterapiju (udaljenost izocentra aparata od izvora je 80cm).
Važno je napomenuti da je kod telekobalt aparata neophodna periodična promjena izvora 60
Co, radi udvostručavanja vremena tretmana svakih 5,27 godina (vrijeme poluraspada za 60
Co). Da brzina doze u izocentru ne bi bila manja od 1 Gy/min, što je zakonska obaveza,
potrebno je mijenjati izvor svakih 5–6 godina.
1.3 Linearni akcelerator
Linearni akcelerator radi na principu ubrzavanja elektrona pomoću mikrotalasa koje proizvodi
klystron ili magnetron. Ubrzani elektroni raznih energija se mogu koristiti za radioterapijski
tretman ili za proizvođenje prodornog fotonskog snopa visoke energije (6 ili 18 MV) nakon
interakcije sa metom od teškog metala. Linearni akcelerator se također koristi za eksternalnu
radioterapiju sa udaljenošću izvora zračenja od izocentra od 100 cm.
34
1.4 Brahiterapijski aparat visoke brzine doze (HDR)
Brahiterapijski aparat koristi izvor 192
Ir dimenzija 3,5 mm dužine i 0,9 mm prečnika za
brahiterapijski tretman tj. tretman na blizinu, pošto se izvor nalazi na distanci manjoj od 5 cm
od mete zračenja.
Za brahiterapijski aparat Gammamed koji koristi izvor Ir 192 početne aktivnosti od 10 Ci,
zbog malog vremena poluraspada za Ir 192 (oko 74 dana), izvor je potrebno mijenjati svaka 4
mjeseca. Zbog opadanja brzine doze (umjesto HDR imamo MDR tj srednju brzinu doze), kao
i zbog aspekata sigurnosti, tvornički je onemogućeno da se izvor koristi više od 6 mjeseci.
1.4.1 Simulator
Simulator je RTG uređaj koji ima mogućnosti kretnji gantry-a, kolimatora i stola kao i
radioterapijski aparati, a opremljen je i laserskim sistemom za pozicioniranje pacijenata, pa
služi za pripremu radioterapijskog tretmana pacijenata, kao i za provjeru olovne zaštite.
1.4.2 CT simulator
CT simulator je CT uređaj sa laserskim sistemom za pozicioniranje pacijenata, kao i sa stolom
koji je ravan te napravljen od materijala koji slabo apsorbira jonizirajuće zračenje (ugljična
vlakna); služi za pripremu radioterapijskog tretmana pacijenata uz mogućnost preciznog
ucrtavanja mete zračenja, kritičnih organa i normalnih struktura.
Za sve uređaje,a naročito za linearni akcelerator veoma je važno preventivno i korektivno
održavanje za što je veoma važno sklapanje ugovora sa licenciranim servisom, kao i učešće
Službe za održavanje medicinske opreme u svim aspektima održavanja. Održavanje
radioterapijske opreme je detaljno razmatrano u QA programu.
35
2 PRISTUP RADIOTERAPIJSKIM UREĐAJIMA
Osoblje je dužno da vodi računa da prostorije u kojima su smješteni radioterapijski uređaji
budu pod stalnim nadzorom za vrijeme radnog vremena, a da se zaključavaju nakon toga.
Ključevi radioterapijskih uređaja moraju biti sklonjeni nakon završetka radnog vremena.
U slučaju da je potrebno omogućiti razgledanje Klinike za onkologiju posjetiocima, oni smiju
ući u kontroliranu zonu samo u pratnji osoblja.
Detaljne procedure vezane za bezbjednost radioaktivnih izvora dati su u Planu bezbjednosti
fizičke zaštite radioaktivnih izvora KCUS-a sa procedurama.
Za vrijeme radnog vremena, na svakom radioterapijskom aparatu treba da budu 2 inžinjera
medicinske radiologije od kojih jedan vrši dnevne kontrole kvaliteta.
Na brahiterapijskom aparatu je prisutna brahiterapijska sestra.
Specijalista radioterapijske fizike treba da bude prisutan na Klinici za onkologiju,a također
vrši dnevne kontrole kvaliteta na linearnom akceleratoru te mjesečne i godišnje kontrole
kvaliteta na drugim aparatima.
Radijacijski onkolog je prisutan prilikom prvog postavljanja pacijenta, a tokom radnog
vremena je dostupan.
Tehničar za održavanje medicinske opreme treba da bude dostupan za vrijeme radnog
vremena, a može biti prisutan i van radnog vremena radi otklanjanja kvarova.
36
3 ODGOVORNOSTI I PRAVILA RADA
3.1 Odgovorni u odjelu za radioterapiju
3.1.1 Cjelokupno osoblje
Cjelokupno osoblje treba:
– Poznavati pravila rada i plan za vanredne situacije za uređaje;
– Voditi evidenciju za ono što su zaduženi;
– Zapisati na što je moguće detaljniji način sve dostupne informacije u slučaju
akcidenta;
– Prilikom prijema na Klniku prijaviti se Službi za zaštitu od zračenja i medicinsku
fiziku, radi dobivanja priručnika za zaštitu od zračenja, personalnog dozimetra
upućivanje na ljekarski pregled (glavna sestra Klinike) te obavljanja potrebne
edukacije iz oblasti zaštite od zračenja.
3.2 Odgovornosti u raditerapijskom procesu za osoblje
3.2.1 Šef Odjeljenja za radioterapiju
– Klinički aspekti radioterapijskog procesa
– Organizaciju posla na Odjeljenju za radioterapiju
– Koordinaciju izrade odgovarajućih radnih procedura
– Implementiranje odluka Komisije za osiguranje kvaliteta na Odjeljenju
3.2.2 Radijacijski onkolozi
– Obavljanje simulacije pacijenata;
– Uvođenje aplikatora i organizacija brahiterapijskog tretmana;
– Određivanje mete zračenja (target volumen);
– Određivanje modaliteta tretmana (fotoni, elektroni, energija itd) u saradnji sa
specijalistom medicinske fizike;
– Propisivanje tumorske doze i frakcionacije;
– Odabiranje i prihvatanje plana tretmana. U slučaju da postoji sumnja,konsultuje se sa
specijalistom medicinske fizike;
– Analiziranje upotrebe aksesorija (imobilizacija, zaštitni blokovi klinovi itd.);
– Odgovoran je za nadgledanje prvog postavljanja pacijenta i verifikaciju polja putem
portala ili EPID-a;
– Obavljanje periodičnih kontrola pacijenata, analizirajući uzroke bilo koje anomalije;
– Educiranje novog ljekarskog osoblja da bi se što prije uklopili u proces rada.
3.2.3 Odgovorni specijalista medicinske fizike u radioterapiji
Djelokrug rada:
– Organizacija posla, kalibracija i komisioniranje radioterapijskih mašina,
komisioniranje kompjuterskih sistema za planiranje, klinička dozimetrija, proračun
doze za kompliciranije slučajeve u brahiterapiji i eksternalnoj terapiji, učešće u izradi i
provođenje Programa osiguranje kvaliteta i zaštite od zračenja u radioterapiji, učešće u
37
izradi Priručnika za zaštitu od jonizirajućih zračenja, kontinuirano obrazovanje iz
oblasti medicinske fizike, učešće u edukaciji osoblja drugih specijalnosti, u naučno-
istraživačkim i razvojnim projektima, uvođenje novih tehnika i koordinaciju izrade
odgovarajućih radnih procedura.
Odgovornost:
– za komisioniranje radioterapijskih mašina i kompjuterskih sistema za planiranje
– za svoj rad odgovoran je Šefu Službe za medicinsku fiziku i radijacijsku sigurnost
3.2.4 Specijalista medicinske fizike u radioterapiji
Specijalista medicinske fizike u radioterapiji obavlja kalibraciju radioterapijskih mašina na
način i u vremenskim intervalima kako je propisano u QA programu Klinike za onkologiju.
Odgovorni su za:
– Uspostavljanje protokola za periodične kontrole svih uređaja na Klinici.
– Provjeru ispravnost radioterapijskih mašina nakon bilo kakve intervencije radi
njihovog popravka
– Planiranje radioterapijskog tretmana za svakog pacijenta, u saradnji sa radijacijskim
onkologom koji je odgovoran za pacijenta
– Edukacija novih medicinskih fizičara, kao i ostalog osoblja iz oblasti radioterapijske
fizike i zaštite od zračenja
3.2.5 Glavni inžinjer medicinske radiologije
– Organizacija rada na radioterapijskim uređajima
– Implementacija dijela QA programa za koji su odgovorni inžinjeri medicinske
radiologije
– Koordinaciju izrade odgovarajućih radnih procedura
– Edukaciju i obuku inžinjera medicinske radiologije
3.2.6 Inžinjeri medicinske radiologije
Odgovorni su za adekvatno rukovanje radioterapijskim mašinama, simulatorom i pokretnim
rendgen uređajem u sljedećim postupcima:
– QC testovi za koje su zaduženi inžinjeri medicinske radiologije
– Identifikacija pacijenta
– Unos podataka u žurnal zračenja
– Namještanje polja zračenja
– Postavljanje ugla gentrija
– Rukovanje kontrolnom konzolom; uključivanje uređaja, ukucavanje parametara
tretmana za linearni akcelerator i brahiterapijske aparate, vremena za telekobalt aparat
itd.
– Postavljanje pacijenta na tretmanski sto ili na sto simulatora, sa svim potrebnim
aksesorijama (modifikatori polja: blok, klin, bolus itd., fiksacija i imobilizacija
pacijenta)
– Verifikacija polja putem portala ili EPID-a
– Vizualizacija brahiterapijskih aplikatora pomoću pokretnog RTG aparata
– Stalno nadgledanje ulaska osoblja u tretmansku sobu odobravajući ulaz samo
autorizovanom osoblju
– Provjera da se prije početka tretmana niko osim pacijenta ne nalazi u tretmanskoj sobi
38
– Praćenje pacijenta za vrijeme tretmana preko TV lanca i prekidanje tretmana u slučaju
promjene položaja pacijenta
– Prijavljivanje bilo koje uočene anomalije odgovornom specijalisti medicinske fizike u
radioterapiji
– Obustaviti rad ukoliko se primijeti da postoji evidentan radiološki rizik, uvijek kada
nije moguće obavijestiti odgovornog specijalistu medicinske fizike u radioterapiji
– Obuka novog osoblja (inžinjera medicinske radiologije)
3.2.7 Sestre na brahiterapiji
– Asistiranje radijacijskom onkologu prilikom brahiterapijske aplikacije, kao i prilikom
evakuacije aplikatora
– Provjerava da li su postavljeni rektalni marker i fantomi sa olovnim kuglicama za
vizualizaciju aplikatora.
– Nadgleda pacijente tokom tretmana, komunicira putem interfona i ulazi u tretmansku
sobu, nakon vraćanja izvora u kontejner, radi njege pacijenta
3.2.8 Specijalista dermatovenorologije
– Određivanje mete zračenja (target volumen)
– Propisivanje tumorske doze i frakcionacije
– Analiziranje upotrebe aksesorija (zaštita zdrave kože korištenjem olovne gume)
– Provođenje radioterapijskog tretmana
– Obavljanje periodičnih kontrola pacijenata, analizirajući uzroke bilo koje anomalije
– Konsultacije sa specijalistom radijacijske onkologije
3.3 Pravila rada
3.3.1 Opća pravila
Sve osobe profesionalno izložene zračenju moraju poznavati i provoditi:
– limite doza
– rizike od izlaganja zračenju i efekte koji mogu nastati
– pravila rada
– plan za vanredne situacije za svaki uređaj
– pravila za nošenje personalnih dozimetara
Sve je ovo obuhvaćeno Priručnikom za zaštitu od zračenja kojeg treba dobiti svaki novi
radnik Klinike za onkologiju.
Svaki radioterapijski aparat mora imati dnevnik rada u koji se unosi:
– Provjere, verifikacije i postupci održavanja koji mogu uticati na radijacijsku sigurnost
i osobe koje ih provode
– Podaci o tretmanima koji zahtijevaju specijalne kondicije
– Kvarovi,nastanak i forma ispoljavanja
– Svi testovi kontrole kvaliteta, dnevni,mjesečni i godišnji
– Provjere za vanredne situacije
– Promjena organizacije rada
– Promjene u procedurama koje utiču na radijacijsku sigurnost
39
Osobe profesionalno izložene zračenju ženskog pola moraju odmah po saznanju da su trudne
prijaviti trudnoću Službi za medicinsku fiziku i radijacijsku sigurnost popunjavanjem obrasca
datog u Aneksu 2 ovog Priručnika.
3.3.2 Pravila za pristup tretmanskim sobama
Ne ulaziti u tretmanske sobe ukoliko nije neophodno potrebno. One su prostori u kojima
postoji radijacijski rizik.
Prije ulaska u bilo koji bunker provjeriti da nema zračenja pomoću detektora prostora (zvučni
i svjetlosni signal), i sjetlosnog signala iznad vrata (ulaziti samo ako je upaljeno zeleno
svjetlo).
Prilikom ulaska u bunker aparata 1, uključiti neko dugme različito od dugmeta „Control“, kao
mjera sigurnosti da ne bi došlo do neželjenog aktiviranja početka tretmana sa kontrolne
konzole.
Radnice za održavanje higijene treba da dogovore termin za obavljanje svog posla sa
inžinjerom medicinske radiologije, a ukoliko je to izvan radnog vremena (testovi kontrole
kvaliteta),treba da se dogovore sa specijalistom medicinske fizike u radioterapiji.
Pristup tremanskim sobama je dozvoljen samo osoblju Klinike za onkologiju koje je upoznato
sa pravilima rada. Ukoliko je potrebno da osobe koje inače nemaju pristup uđu tretmansku
sobu, neophodno je da ih prati radioterapijski tehničar.
U toku radnog vremena, dok je ključ aparata u bravi, kraj kontrolne konzole mora biti prisutan
inžinjer medicinske radiologije, a nakon završetka rada se ključ sklanja.
3.3.3 Pravila zračenja
Ne smije se otpočeti radioterapijski tretman ako nisu obavljene dnevne kontrole na aparatu i
ako to nije ovjereno potpisom u dnevniku rada. Prije početka iradijacije je neophodno
osigurati da nema nikoga u bunkeru osim pacijenta u slučaju da se radi o radioterapijskom
tretmanu. Odgovorni specijalista medicinske fizike u radioterapiji može odobriti otpočinjanje
radioterapijskog tretmana bez obavljanja dnevnih dozimetrijskih kontrola u izuzetnim
slučajevima.
Inžinjer medicinske radiologije koji se zadnji vrati iz tretmanske sobe, a ne onaj koji je
eventualno ostao kod kontrolne konzole, nakon provjere da se u bunkeru ne nalazi niko osim
pacijenta, daje komandu za početak tretmana.
Prije početka tretmana se vrši provjera tačnosti odabira parametara i pozicioniranja pacijenta.
Tretman se stalno kontroliše putem TV lanca i prekida ukoliko se smatra da nisu zadovoljeni
zadati uslovi (npr. ako dođe do pomicanja pacijenta).
3.3.4 Pravila rada na simulatoru*
Osoblje koje obavlja simulaciju se mora smjestiti što dalje od prolaza u sobu za simulaciju za
vrijeme trajanja radioskopije ili radiografije. Vrata simulatora moraju biti zatvorena.
Za vrijeme trajanja iradijacije u sali se smije nalaziti samo pacijent.
Polje zračenja treba svesti na minimum vodeći računa da se obuhvati područje koje želimo
snimiti.
* Sva pravila važe i za RT CT (osim onih vezanih za radioskopiju)
40
Broj snimaka treba svesti na minimum vodeći računa da proces planiranja tretmana bude
adekvatan.
Potrebno je smanjiti broj miliamper-sekundi (mAs) na minimum; u slučaju da je potrebno,
povećati kilovolte (kV), a ne mAs.
Pedala za radioskopiju se pritiska samo kada je potrebna informacija, a ne kontinuirano
(diskontinuirana radioskopija).
U slučaju da je neophodno da se u sali za simulaciju nalazi neko
od osoblja ili pratilac pacijenta potrebno se pridržavati sljedećih uputa:
– Osoba u sali mora nositi zaštitnu kecelju debljine 0,5 mm Pb eq.
– Za vrijeme trajanja radioskopije ili radiografije potrebno se držati izvan direktnog
snopa i što dalje od pacijenta koji predstavlja izvor raspršenog zračenja.
– Potrebno je bilježiti sve parametre zračenja (kV, mAs, dužinu trajanja radioskopije),
radi omogućavanja procjene primljene doze.
3.3.5 Pravila rada osoblja za održavanje uređaja
O svakoj intervenciji na uređajima od strane osoblja za održavanje mora biti obaviješten
odgovorni specijalista medicinske fizike u radioterapiji, a termin se dogovara sa odgovornim
inžinjerom medicinske radiologije. Za vrijeme trajanja intervencije na podesnom mjestu treba
da stoji natpis da je aparat van upotrebe.
Kada je osoblje za održavanje u bunkeru, vrata moraju biti otvorena, da bi se spriječila
mogućnost neželjene iradijacije.
3.3.6 Klasifikacija osoblja
Lica profesionalno izložena zračenju u djelatnosti radioterapije su:
– radijacijski onkolozi;
– specijalizanti radijacijske onkologije;
– specijaliste medicinske fizike u radioterapiji (ne vodi se na Klinici);
– inžinjeri medicinske radiologije;
– sestre na brahiterapiji;
– tehničar za održavanje medicinske opreme (ne vodi se na Klinici);
– radnice za održavanje higijene zadužene za aparate 1, 2 i brahiterapiju;
– specijalista dermatovenorologije (ne vodi se na Klinici).
Navedeno osoblje spada u kategoriju A lica profesionalno izloženih zračenju i mora nositi
lične dozimetre koji se očitavaju svakog mjeseca i obavljati godišnje zdravstvene preglede
(Pravilnik o zaštiti od zračenja kod profesionalne ekspozicije i ekspozicije stanovništva).
Inžinjeri medicinske radiologije nose i elektronske dozimetre sa mogućnošću trenutnog
očitanja doze, što je veoma važno u slučaju akcidentalnih situacija.
3.3.7 Pravila obuke osoblja
Prije rada u zoni zračenja svaki radnik mora dobiti personalni dozimetar i Priručnik za zaštitu
od zračenja.
Radnik treba da bude upoznat sa sadržajem Priručnika, a ukoliko postoje nejasnoće obraća se
odgovornom specijalisti za medicinsku fiziku.
41
Prije početka rada će stariji kolega novom radniku objasniti bazične aspekte pravila rada i
plan za vanredne situacije.
Jedanput godišnje Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku organizira seminare da bi
se preispitale norme rada i planovi za vanredne situacije.
Za sestre na brahiterapiji Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku organizira obuku iz
oblasti zaštite od zračenja i radijacijske sigurnosti u trajanju od 3 mjeseca. Tek nakon
završetka edukacije, sestra može raditi samostalno na brahiterapiji.
U skladu sa postojećom regulativom Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku
organizira obuku iz oblasti zaštite od zračenja za sve osoblje Klinike za onkologiju
profesionalno izloženo zračenju.
42
4 PROTOK INFORMACIJA KOJE SE ODNOSE NA
RADIJACIJSKU SIGURNOST
4.1 Normalna situacija
Potrebno je voditi evidenciju propisanu programom QA kao i ovim Priručnikom jer se tako
mogu otkriti anomalije koje ne odstupaju mnogo od zadovoljavajućeg stanja (npr. kada su
parametri blizu tolerantnog nivoa; simetrija polja fotona je blizu 3%).
4.2 Incidentna situacija
To su slučajevi kada dođe do npr. kvara ili pogrešnog rada aparata. Tada protok informacija
mora biti takav da osigurava:
– identifikaciju incidenta
– obavještavanje osoba koje treba da intervenišu
– pravilno rješavanje incidenta
Da bi se ovo postiglo potrebno je da:
– Osoba koja je otkrila incident o njemu obavijesti odgovornog specijalistu medicinske
fizike u radioterapiji i šefa odjeljenja za radioterapiju te da notira incident u dnevniku
rada
– Tu će se evaluirati važnost incidenta i u slučaju da ga Odsjek ne može riješiti
samostalno, obavještava Službu za održavanje medicinske opreme, ili, ako je to
potrebno, Šefa Klinike.
4.3 Akcidentalna situacija
Podrazumijeva slučaj prekomjernog ozračenja ili sumnju da se to desilo, požar, neko teško
oštećenje uređaja ili zakazivanje sigurnosnog mehanizma radioterapijskih mašina.
Postupa se na sljedeći način:
– Ukoliko je situacija predviđena planom za vanredne situacije osoblje treba djelovati u
skladu sa tim planom. Treba postupati tako da primljena doza za uključene osobe bude
što je moguće manja.
– Nakon rješavanja ili ublaživanja efekta akcidenta, sve osobe koje posjeduju bilo kakve
informacije o akcidentu dužne su da o tome usmeno ili pismeno obavijeste
odgovornog specijalistu medicinske fizike u radioterapiji
– On evaluira značaj akcidenta zajedno sa šefom Odjeljenja za radioterapiju i ako
njegova težina to zahtijeva,obavještava Komisiju za QA
– Komisija za QA, ukoliko smatra da je to potrebno, o akcidentu obavještava
Generalnog direktora KC, koji tu informaciju prosljeđuje Državnoj regulatornoj
agenciji za radijacijsku i nuklearnu sigurnost.
43
5 PERIODIČNI TESTOVI KONTROLE KVALITETA ZA
APARATURU
Periodični testovi kontrole kvaliteta za radioterapijske mašine, simulator, CT simulator i
kompjuterske sisteme za planiranje se provode prema Programu za osiguranje kvaliteta u
radioterapiji, koji mora biti usklađen sa postojećom regulativom, a za njih je nadležan
odgovorni specijalista medicinske fizike u radioterapiji.
44
6 PLANOVI ZA VANREDNE SITUACIJE
6.1 Opće odredbe
Plan za vanredne situacije se donosi da bi se izbjegle akcidentalne situacije koje se mogu
predvidjeti. U njemu su date mjere koje treba preduzeti da bi akcidentalno ozračivanje bilo što
manje i da bi ono djelovalo na što manje osoba. Pošto se radioterapijske mašine razlikuju po
načinu proizvodnje zračnog snopa, kao i po različitim tehničkim karakteristikama, potrebno je
odvojiti planove za vanredne situacije za pojedine aparate.
Ipak postoji akcidentalna situacija koja je ista za sve aparate. To je mogućnost da je zračenje
aktivirano, a u bunkeru se nalazi neka osoba osim pacijenta, najvjerovatnije je da to bude
radioterapijski tehničar.
6.1.1 Osoba u bunkeru
Ukoliko se u bunkeru zatekne radioterapijski tehničar, on će znati da aparat zrači zbog
aktiviranja zvučnog alarma njegovog elektronskog dozimetra, a također se aktivira zvučni
alarm detektora prostora u bunkerima telekobalt aparata i selektrona. Osoba koja je u bunkeru
mora izaći što je moguće prije aktivirajući po mogućnosti neko od „EMERGENCY“ dugmadi
(na ručnoj kontroli ili na zidu). Radioterapijski tehničar koji se nalazi kraj kontrolne konzole
pritiska „EMERGENCY“ dugme na konzoli i upozorava preko interfona osobu koja se nalazi
u bunkeru da izađe što je prije moguće.
6.2 Telekobalt aparat
6.2.1 Opći dio
Zbog visoke aktivnosti 60
Co (oko 6000 Ci), kao i mogućnosti da se zračenje nastavi i ako se
aparat isključi ovim uređajima se mora posvetiti najveća moguća pažnja kada su u pitanju
planovi za vanredne situacije. Akcidentalna situacija nastaje ako zbog kvara uređaja za
vraćanje izvora, on ostane u položaju za zračenje nakon isteka programiranog vremena.
Postoji značajna razlika u ponašanja naša dva telekobalt aparata u akcidentalnim situacijama:
– Aparat 1 (Equinox 80) ima mehanizam za pokretanje izvora pomoću pritiska
komprimiranog zraka, koji je nezavisan od električnog napajanja uređaja, pa dosada u
slučaju kvara ovog mehanizma nije bilo moguće vratiti izvor pritiskom na
EMERGENCY dugme odnosno prekidanjem električnog napajanja.
– Aparat 2 (Cirus) ima mehanizam za pokretanje izvora u kome je značajan dio
elektromotor koji sabija oprugu koja pokreće kuglu na kojoj je smješten izvor. Zbog
toga je veoma važno da se pritisne „EMERGENCY“ dugme na konzoli i drži
pritisnuto najmanje 10 sekundi, jer se time obustavlja napajanje elektromotora i on
nije u mogućnost da drži oprugu nabijenom što dovodi do vraćanja izvora u oklop.
6.2.2 Pacijent u bunkeru
– Ako se izvor nije vratio u oklop nakon programiranog vremena, i pored pritiska na
EMERGENCY dugme, imaćemo zvučni i svjetlosni signal na detektoru prostora, a
pacijent je u bunkeru mogući su sljedeći slučajevi:
45
– Pacijent može izaći iz bunkera sam. Tada treba preko interfona upozoriti pacijenta da
siđe sa stola i izađe iz bunkera što je prije moguće vodeći računa da se pacijent ne
uspaniči.
– Pacijent ne može izaći sam, ali je pokretan. Tada treba postupiti na sljedeći način:
o Samo jedna osoba (radioterapijski tehničar ili ako zbog nekog razloga on nije
prisutan onda osoba koja nosi personalni dozimetar) ulazi u bunker da
pomogne pacijentu.
o Pomicanjem tretmanskog stola treba pacijenta što više udaljiti od direktnog
snopa.
o Najvažnije je da prilikom ovog postupka osoba koja interveniše ne bude
izložena direktnom snopu
o Pomoći pacijentu da siđe sa stola i izaći sa njim iz bunkera što je prije moguće.
o Osoba kraj kontrolne konzole treba da mjeri vrijeme provođenja cjelokupne
operacije
o Nakon izlaska pacijenta iz bunkera treba zatvoriti vrata bunkera i obavijestiti
Odsjek za RT fiziku radi uspostavljanja sigurnosnih mjera do tehničkog
rješenja akcidenta.
– Pacijent je nepokretan. Tada je potrebno vratiti izvor u oklop manualno.
Za aparat 1 potrebno je da se uradi sljedeće:
– Uzeti cijev za vraćanje izvora koja se nalazi iznad kontrolne konzole na ormariću za
napajanje i ući u bunker vodeći računa da se izbjegne izlaganje direktnom snopu
– Pomoću cijevi za vraćanje izvora gurnuti šipku za indikaciju položaja izvora u oklop.
Izvor je u oklopu ako je žuti dio cijevi unutar poklopca. U slučaju nepovoljnog
položaja gantry-a (30- 330 stepeni), za vraćanje izvora je potrebno koristiti stepenice.
Nakon vraćanja izvora pacijent se evakuira iz bunkera
Za aparat 2 se koristi sljedeća procedura:
– Ući u tretmansku sobu vodeći računa da se izbjegne izlaganje direktnom snopu.
– Doći iza aparata i okrenuti točak za vraćanje izvora u smjeru strelice. Izvor je u oklopu
kada se pokažu 2 zelena sektora. Ako je potrebno, koristiti stepenice.
– Nakon vraćanja izvora pacijent se evakuiše iz bunkera
6.3 Faktori koji utiču na primljenu dozu
– Osoblje ni u kakvom slučaju ne smije biti izloženo direktnom snopu
– Brzina doze na udaljenosti 1 m od centra polja na pacijentu je oko 1000 puta manja od
brzine doze na koži pacijenta. Zbog toga je najvažnije da osoba koja evakuira
pacijenta vodi računa da se prilikom intervencije nalazi što dalje od pacijenta (faktor
udaljenosti je mnogo značajniji od faktora vremena, ako se nalazimo blizu izvora
zračenja (u našem slučaju izvor raspršenog zračenja je pacijent).
– Na osnovu mjerenja doze unutar bunkera i procjene vremena zadržavanja na mjestima
na kojem su vršena mjerenja, uposlenik koji se pridržava radnih pravila prilikom
evakuisanja pacijenta ne bi trebao da primi dozu veću od 0,3 mSv.
6.4 Osoblje koje obavlja intervenciju
Svi inžinjeri medicinske radiologije koji rade na aparatu,kao i radijacijski onkolozi moraju biti
obučeni za intervenciju u slučaju akcidenta. Evakuacija pacijenta iz bunkera u slučaju
akcidenta je obaveza inžinjera medicinske radiologije. U slučaju da je pacijent izašao sam ili
46
je evakuisan a da prije toga nije vraćen izvor, dalji postupci su u nadležnosti šefa Odsjeka za
RT fiziku.
6.5 Postupak nakon okončanja akcidenta
Nakon akcidenta se o svim detaljima informiše odgovornog specijalistu medicinske fizike u
radioterapiji, koji vrši evaluaciju primljene doze koristeći elektronski dozimetar, TLD, te
eventualnu rekonstrukciju akcidenta radi procjene doze za osoblje i pacijenta, a time se
procjenjuje i težina akcidenta.
Na osnovu te procjene se u saradnji sa šefom Odjeljenja za radioterapiju odlučuje o daljim
postupcima.
6.6 Postupak u slučaju požara
6.6.1 Izvor je u oklopu
U slučaju da dođe do požara, a izvor je u oklopu, treba obavijestiti vatrogasce (vruća linija
7255), a zatim treba isključiti napajanje uređaja pokušati gašenje korištenjem najbližeg
aparata za gašenje požara. Također je potrebno obavijestiti i inženjera zaštite na radu
Kliničkog centra (lok 8341), koji će preduzeti neophodne mjere. U slučaju da nije moguće
ugasiti požar treba zatvoriti vrata bunkera i obavijestiti odgovornog specijalistu medicinske
fizike u radioterapiji. Ako je pacijent u bunkeru, potrebno ga je odmah izvesti, pa onda
nastaviti sa navedenim postupcima.
6.6.2 Izvor u položaju za zračenje
Otvoriti vrata (izvor se vraća u oklop) i izvesti pacijenta iz bunkera, a zatim postupiti kako je
ranije navedeno.
Nakon rješavanja problema će se ispitati stanje radioterapijske mašine kao i eventualne doze
primljene tokom trajanja akcidenta (Služba za održavanje medicinske opreme i Služba za
zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku).
6.7 Brahiterapijski aparat Gammamed HDR
6.7.1 Postupak u slučaju da se izvor ne vrati u oklop
Postupati brzo ali pažljivo i održavati najveće moguće rastojanje od izvora. Svo osoblje koje
rukuje sa uređajem mora biti obučeno iz oblasti radijacijske sigurnosti i za postupke u hitnim
slučajevima.
– Pritisnuti prekidač za slučaj opasnosti
– Ući u tretmansku sobu noseći elektronski dozimetar
– Pritisnuti prekidač za slučaj opasnosti na uređaju.
– U slučaju da se aplikator može jednostavno ukloniti, evakuirati ga iz pacijenta i
smjestiti ga u kontejner za vanredne situacije.
– U slučaju da se aplikator ne može lako izvaditi:
– Oslobodi se konektor na aplikatoru.
– Udaljavati uređaj od pacijenta dok žica ne postane vidljiva
– Koristeći hvataljku, obuhvatiti žicu i nastaviti je povlačiti dok se u potpunosti ne
odstrani iz aplikatora/katetera
– Zatim smjestiti izvor u kontejner za vanredne situacije
– Nakon toga izvesti pacijenta iz prostorije i izvršiti kontrolu.
47
– U slučaju da su doze izmjerene na pacijentu na nivou backgrounda, provjeriti sva
ostala područja, zatvoriti i zaključati vrata i staviti upozorenje na vratima da izvor nije
u uređaju.
– U slučaju da nisu, vratiti pacijenta u prostoriju, odstraniti aplikatore. Ako doze ostanu
prevelike, izvršiti hitan hirurški postupak.
Zbog mogućeg oštećenja dijelova koji su bitni za sigurnost, mora biti izvršena provjera
cijelog sistema; licencirani serviser treba provjeriti uređaj prije ponovne upotrebe za tretman
pacijenta.
6.8 Linearni akcelerator
Zbog drukčijeg principa rada akceleratora (elektroni se ubrzavaju u akceleratorskoj cijevi
djelovanjem električnog polja mikrotalasa, te se zatim koriste za zračenje pacijenata ili djeluju
na metu od teškog metala i proizvode X zrake velikih energija; kod nas 6 i 18 MV), prethodne
situacije se ne mogu dogoditi. Da bi se izbjegli akcidenti potrebno je postupati u skladu sa
sljedećim pravilima:
– Niko osim pacijenta ne smije biti u bunkeru za vrijeme trajanja iradijacije
– Inžinjer medicinske radiologije koji se zadnji vrati iz tretmanske sobe, a ne onaj koji je
eventualno ostao kod kontrolne konzole, nakon provjere da se u bunkeru ne nalazi
niko osim pacijenta, daje komandu za početak tretmana.
– Sve osobe koje ne pripadaju osoblju Klinike za onkologiju koje svoje radne zadatke
obavljaju na linearnom akceleratoru (pacijenti koji čekaju na tretman, članovi njihovih
porodica, osoblje iz pratnje pacijenta itd) treba da borave van kontrolirane zone da ne
bi ometali tretman pacijenta.
– Za ključ aparata je nadležan inžinjer medicinske radiologije koji radi na aparatu, a
nakon završetka radnog vremena ostavlja ključ bod nadzorom odgovornog specijaliste
medicinske fizike u radioterapiji.
– Ukoliko se zbog nepridržavanja navedenih pravila desi da neka osoba ostane u
bunkeru za vrijeme iradijacije treba odmah pritisnuti najbliže EMERGENCY dugme
(ona su raspoređena na više mjesta u bunkeru) što će smjesta isključiti aparat a time i
zračenje.
– U slučaju da se prethodno opisana situacija desi, treba obavijestiti odgovornog
specijalistu medicinske fizike u radioterapiji, radi evaluacije akcidenta i eventualnog
poduzimanja odgovarajućih mjera.
6.9 Podaci koje treba zabilježiti u slučaju akcidenta
– Mogući uzrok akcidenta
– Osoba koja je bila prisutna kada se desio akcident treba da napiše izvještaj koji sadrži:
o Dan i sat akcidenta
o Opis akcidenta
o Mogući povod istog
o Prisutne osobe
o Personal koji je izvršio intervenciju
o Vrijeme rješavanja akcidentalne situacije
o Vrijeme trajanja zračenja i nivoi doza
o Tretmanski parametri u momentu nastanka akcidenta
Odgovorni specijalista medicinske fizike u radioterapiji će analizirati očitanja personalne
dozimetrije (TLD, elektronski dozimetri), koje se odnose na period u kome se desio akcident,
a on će također zabilježiti sljedeće:
48
– Mjere koje su preduzete prema uključenim osobama
– Mjere koje se odnose na budući rad Klinike za onkologiju.
49
7 PROGRAM OSIGURANJA KVALITETA (QA) ZA
RADIOTERAPIJU
7.1 Regulatorni aspekti
Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku kontinuirano prati regulativu iz oblasti
radijacijske i nuklearne sigurnosti i brine se da svi dokumenti koje donosi KCUS iz ove
oblasti budu u skladu sa odgovarajućim pravilnicima i vodičima koje donosi Državna
regulatorna agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost.
7.2 Ažuriranje procedura
Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku vrši periodično ažuriranje procedura iz
Priručnika za zaštitu od zračenja i to najmanje jednom u 3 godine. U slučaju promjene propisa
ili promjene procesa rada (uvođenje novih tehnika), procedure se moraju revidirati.
7.3 Optimizacija ekspozicije profesionalaca i stanovništva
Prilikom izrade studije radijacijske sigurnosti za uređaje i radioaktivne izvore na KCUS-u
moraju se poštovati zahtjevi Pravilnika o zaštiti od zračenja profesionalno izloženih lica i
stanovništva za restrikcije godišnjih efektivnih doza i to:
– 2 mSv za ekspoziciju profesionalno izloženih lica;
– 0,3 mSv za ekspoziciju stanovništva.
Ukoliko tehnički i ekonomski uslovi to dozvoljavaju, onda se za profesionalno izložena lica
primjenjuje restrikcija manja od 2 mSv godišnje; po mogućnosti je to vrijednost od 0,3 mSv
godišnje. Također, za ekspoziciju stanovništva se primjenjuje restrikcija doze od 0,1 mSv
godišnje, ako je to moguće.
Lokalna pravila moraju biti pripremljena tako da se omogući optimizacija ekspozicije za
profesionalno izložena lica i stanovništvo, u skladu sa ALARA principom (eng. as low as
reasonably achievable, što je moguće niže, u skladu sa ekonomskim, tehničkim i drugim
mogućnostima).
7.4 Usluge drugih institucija
Za individualni monitoring profesionalno izloženih lica kategorije A i B sklopljen je ugovor
sa jednim od licenciranih tehničkih servisa za individualni monitoring profesionalno izloženih
lica za mjesečno ili tromjesečno očitanje personalnih termoluminiscentnih dozimetara.
Za ljekarski pregled profesionalno izloženih lica kategorije A sklopljen je ugovor sa jednim
od licenciranih tehničkih servisa za zdravstveni nadzor lica profesionalno izloženih
jonizirajućem zračenju za godišnje preglede.
U svrhu ispunjavanja zahtjeva za kalibraciju opreme za dozimetriju Služba za medicinsku
fiziku i radijacijsku sigurnost vodi računa da se referentni dozimetri kalibrišu jedanput u 3
godine u certificiranom laboratoriju.
50
8 TLOCRT (ŠEMA) ODJELA ZA RADIOTERAPIJU
51
52
9 ZAKLJUČNE NAPOMENE
Za oblast zaštite od zračenja, kao i za osiguranje kvaliteta u radioterapijskom procesu veoma
je važna, možda i ključna stvar kakav je radni ambijent, tj. kakvi su međuljudski odnosi. To je
naročito bitno za protok informacija, (npr. prijavljivanje bilo kakvih anomalija) kao i za sve
oblike edukacije iz navedenih oblasti.
Incidentna ili akcidentna situacija se analizira da bi se pronašli mehanizmi koji će
onemogućiti ponavljanje takvih događaja, a ne da bi se poduzele sankcije protiv nekoga.
Da bismo postigli zajednički cilj: poboljšanje kvaliteta i sigurnosti radioterapijskog procesa,
veoma je važno da naučimo što više iz ovih oblasti. Nadamo se da će ovaj Priručnik tome
doprinijeti.
53
B2. PROGRAM ZA ZAŠTITU OD
ZRAČENJA U NUKLEARNOJ
MEDICINI
54
55
1 OPIS ODJELA
1.1 Prostorije i oprema za rukovanje i skladištenje
Tabela 4. Oprema za rukovanje radioaktivnim izotopima
Lokacija Vrsta uređaja Količina Debljina
zaštite
Poluvrući laboratorij Digestor sa laminarnim tokom zraka 2 5 mm Pb
Poluvrući laboratorij Digestor 1 –
Odjeljenje za dijagnostiku „in
vivo“ (PET-CT)
Digestor sa laminarnim tokom zraka 1 17 mm Pb
Odjeljenje za radionuklidnu
terapiju
Digestor sa laminarnim tokom zraka 1 10 mm Pb
Odjeljenje za dijagnostiku „in
vivo“ (Laboratorija)
Digestor 1 –
Poluvrući laboratorij Stolno zaštitno staklo 2 5 mm Pb
Odjeljenje za dijagnostiku „in
vivo“ (gama kamera)
Stolno zaštitno staklo 1 5 mm Pb
Odjeljenje za dijagnostiku „in
vivo“ (PET-CT)
Injektor 1 20 mm W
1.2 Skladištenje otpada
Čvrsti radioaktivni otpad Klinike za nuklearnu medicinu i endokrinologiju skladišti se u dvije
prostorije:
– suteren zgrade DIP-a (betonski zidovi i zaštitna olovna vrata);
– Odjeljenje za radionuklidnu terapiju (zidovi ekvivalentni zaštiti od 20 mm Pb i olovna
vrata debljine 2 mm Pb).
1.3 Pokretni štitovi
Lokacija Vrsta uređaja Količina Debljina zaštite
Odjeljenje za dijagnostiku „in
vivo“ (PET-CT)
Pokretni štit 7 8 mm Pb
Odjeljenje za radionuklidnu
terapiju
Pokretni štit 9 10 mm Pb
1.4 Oprema Klinike za nuklearnu medicinu i endokrinologiju
Klinika Lokacija Vrsta uređaja Proizvođač Model
Klinika za nuklearnu
medicinu i
endokrinologiju
Odjeljenje za
dijagnostiku „in vivo“
(PET-CT)
PET-CT GE Discovery
600
Klinika za nuklearnu Odjeljenje za Kalibrator doza ISOMED
56
medicinu i
endokrinologiju
radionuklidnu terapiju 2010
Klinika za nuklearnu
medicinu i
endokrinologiju
Odjeljenje za
dijagnostiku „in vivo“
(gama kamera)
Kalibrator doza VDC-505
Klinika za nuklearnu
medicinu i
endokrinologiju
Odjeljenje za
dijagnostiku „in vivo“
(PET-CT)
Kalibrator doza Curiementor
4
Klinika za nuklearnu
medicinu i
endokrinologiju
Poluvrući laboratorij Kalibrator doza CRC-15 R
Klinika za nuklearnu
medicinu i
endokrinologiju
Poluvrući laboratorij Kalibrator doza PET Dose
Klinika za nuklearnu
medicinu i
endokrinologiju
Odjeljenje za
dijagnostiku „in vivo“
(gama kamera)
Gama kamera Nucline
Klinika za nuklearnu
medicinu i
endokrinologiju
Odjeljenje za
dijagnostiku „in vivo“
(gama kamera)
Gama kamera eCAM
1.5 Klasifikacija zona i katagorizacija osoblja
Kontrolirane zone na Klinici za nuklearnu medicinu i endokrinologiju su:
– laboratorij za pripremu radiofarmecutika;
– prostorije za aplikaciju radionuklida;
– prostorije u kojima se odlaže i pohranjuje radioaktivni otpad;
– prostorije za snimanje, u trenutku kada se vrši aplikacija radionuklida;
– prostorije i hodnik na terapijskom odjelu gdje borave pacijenti;
– prostorije u kojima se priprema hrana za pacijente, te pere suđe i posteljina koje
koriste pacijenti na terapijskom odjelu;
– WC za pacijente na dijagnostičkom odjelu.
Sve kontrolirane zone moraju da budu vidno obilježene znakom radioaktivnosti i zabranom
ulaska neovlaštenim licima.
Nadgledana zona pokriva sve ostale prostorije, a koje nisu označene kao kontrolirana zona.
Nadgledane zone su:
– čekaonica;
– prijemne ambulante;
– ljekarske sobe;
– laboratorij,
– prostorija za odmor itd.
1.6 Upravljanje radioaktivnim otpadom
Upotrebom tečnih radioaktivnih materija, za vrijeme pripreme radiofarmaceutika,
dijagnostičkog procesa ili naknadnom njegom pacijenta kojem je apliciran radionuklid,
nastaju različite vrste radioaktivnog otpada.
– čvrsti otpad;
57
– tečni otpad;
– otpad u gasovitom stanju. Radioaktivni gasovi koji se javljaju u nuklearnoj medicni
eliminiraju se korištenjem digestora ili putem izmjene zraka (sistemi za ventilaciju).
1.6.1 Čvrsti otpad
U čvrsti radioaktivni otpad ubrajamo potrošene Tc-generatore, neiskorištene tablete ¹³¹I,
neiskorištene količine radiofarmaceutika, rukavice, prazne šprice i igle, predmete koji se
koriste pri hospitalizaciji pacijenata nakon radionuklidne terapije, izvori za kalibraciju i
biološki otpad.
Otpad se razvrstava vrši na bazi sličnih vremena poluraspada, koji su prikazani su u tabeli
(Tabela 5).
Tabela 5. Radionuklidi, vrijeme poluraspada i vrijeme odstojavanja radioaktivnog otpada
Radionuklid Vrijeme poluraspada Vrijeme odstojavanja
99mTc 6 h 3 d
201Tl 13–78 h 33 d
67Ga
123I
111I
133Xe 5–8 d 80 d
¹³¹I
32P
51Cr 28 d 2 g
125I 50–60 d 2 g
89Sr
Čvrsti radioaktivni otpad je, prije odlaganja, potrebno pohraniti na taj način (kutije, PVC kese
i sl.), a kako bi se spriječilo njegovo ispadanje i prolijevanje, te onemogućila radiaktivna
kontaminacija radnog prostora i osoblja.
Najprihvatljiviji način odlaganja radioaktivnog otpada je pohrana uz raspad (ograničeno na
radionuklide s vremenom poluraspada manjim od 65 dana).
Razvrstati i ako je nepohodno odvojeno tretirati različite tipove radioaktivnog otpada gdje je
to nepohodno, a zbog razlika kao što su količina radionuklida, vrijeme poluraspada,
koncentracija, zapremina i fizikalne i hemijske osobine, uzimajući u obzir različite načine
odlaganje radioaktivnog otpada.
Čvrsti radioaktivni otpad se čuva najmanje 10 vremena poluraspada u prostoriji koja je za to
namijenjena – skladište radioaktivnog otpada.
Prije odlaganja potrebno je obilježiti otpad na sljedeći način:.
– mjeračem izmjeriti brzinu doze i upisati očitanu vrijednost u µSv/h ili cts/Bq u
protokol;
58
– na naljepnicu koja se lijepi na amblažu upisati upisati vrijednosti izmjerene brzine
doze ili aktivnost otpada, tip i vrstu radionuklida koji se odlaže i datum pohranjivanja,
kao i najraniji datum konačnog odlaganja..
– nakon perioda od 10 vremena poluraspada odloženi otpad ponovo izmjeriti i
vrijednosti mjerenja upisati. Ako se vrijednosti mjerenja od razlikuju od vrijednosti
pozadinskog zračenja otpad zadržati još 10 vremena poluraspada.
– .Sve izmjerene vrijednosti upisati u protokol – evidenciju odlaganja radioaktivnog
opada. Protokol je jedna radna sveska u kojoj se nalazi arhiva odlaganja radioaktivnog
otpada, gdje su navedeni podaci o datumu odlaganja, vrsti otpada, radionuklidu koji se
odlaže, brzini doze, datumu kada je otpad prestao biti radioaktivan, brzinu doze
izmjerenu prilikom iznošenja iz skladišta radioaktivnog otpada.
Iskorišteni Tc-generatori se mogu spremiti i pustiti da se raspadaju do pozadinskog zračenja te
potom ih je potrebno odložiti kao normalni otpad.
1.6.2 Tečni otpad
U tečni radioaktivni otpad se ubrajaju sekreti pacijenata koji su najznačajniji na Odjeljenju za
radionuklidnu terapiju i Odjeljenju za dijagnostiku „in vivo“ (PET-CT). U okviru Procjene
radijacijske sigurnost za navedena odjeljenja Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku
je napravila Proračun uticaja otpuštenih radioaktivnih supstanci s Klinike za nuklearnu
medicinu KCUS-a na osoblje, stanovništvo i okoliš, na osnovu kojeg je utvrđeno da efektivna
doza za profesionalno izložena lica i stanovništvo ne prelazi dozu restrikcije od 0,3 mSv
godišnje, pa nisu potrebni tankovi za odstojavanje tečnog i čvrstog biološkog otpada.
59
2 PRAVILA RADA
2.1 Uvod
Klinika za nuklearnu medicinu i endokrinologiju se za obavljanje djelatnosti sa izvorma
jonizirajućeg zračenja mora licencirati kod Državne regulatorne agencije za radijacijsku i
nuklearnu sigurnost.
Vlasnik licence u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS) je generalni direktor. On
je dužan osigurati provođenje svih zakona i podzakonskih akata koji se odnose na zaštitu od
zračenja.
U Pravilniku o službi za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku („Službeni glasnik BiH“,
86/15) definirana je uloga Službe kao i da je šef Službe odgovorna osoba za zaštitu od
zračenja u KCUS-u.
2.2 Kategorizacija profesionalno izloženih lica
Osoblje Klinike za nuklearnu medicinu i endokrinologiju koje rade na sljedećim odjeljenjima:
– Odjeljenje za dijagnostiku „in vivo“;
– Odjeljenje za radionuklidnu terapiju;
– Odjeljenje za oboljenja štitne žlijezde i metaboličke bolesti kostiju;
pripada kategoriji A profesionalno izloženih lica.
Tehnički sekretar Klinike pripada kategoriji B profesionalno izloženih lica.
2.3 Funkcije i odgovornosti
2.3.1 Šef klinike
Šef Klinike odgovoran je za organizaciju rada i ušešće u procesu osiguranja kvaliteta.
2.3.2 Specijalista nuklearne medicine
Specijalista nuklearne medicine ima odgovornost da:
– učestvuje u procesu osiguranja kvaliteta
– učestvuje u procesu pravljenja protokola snimanja
– vrši određivanje modaliteta snimanja
– vrši naručivanje pacijenata za pregled
– vrši uzimanje lične anamneze pacijenata
– vrši propisivanje doze aktiviteta radiofaramecutika
– vrši procesiranje slike
– vrši interpretaciju nalaza
– vrši educiranje novog ljekarskog osoblja da bi se što prije uklopili u proces rada
2.3.3 Specijalista medicinske fizike
Specijalista medicinske fizike na nuklearnoj medicini ima sljedeće odgovornosti:
– zadužen je za operativne aspekte zaštite od zračenja uposlenika i pacijenata;
60
– uspostavlja protokole za periodične kontrole uređaja;
– vrši kontrolu kvaliteta uređaja;
– vrši provjeru ispravnosti uređaja nakon servisa;
– učestvuje u optimizaciji protokola snimanja;
– asistira specijalisti nuklearne medicine u procesu obrade slike;
– vrši kontrolu radioaktivnog otpada;
– vrši edukaciju novih fizičara, kao i ostalog osoblja iz oblasti nuklearnomedicinske
fizike.
2.3.4 Radiohemičar
Radiohemičar ima sljedeće odgovornosti:
– uspostavlja program kontrole kvaliteta radiofarmecutika;
– asistira specijalisti nuklearne medicine u odlukama vezano za radiofarmaciju;
– organizira rad u pripremi radiofarmecutika;
– vrši mjerenje aktivnosti radiofarmaceutskih preparata;
– vrši pripremu radiofarmecutika za aplikaciju;
– vrši edukaciju novog osoblja iz oblasti radiohemije i pripreme radiofarmacutika.
2.3.5 Inžinjeri medicinske radiologije
Inžinjer medicinske radiologije:
– obavlja dnevne testove kontrole kvaliteta;
– rukuje radiodijagnostičkim i nuklearnomedicinskim uređajima (unošenje parametara
snimanja i podataka o pacijentu);
– vrši uključivanje i pripremu uređaja za rad
– vrši pripremu radiofarmacutika za aplikaciju;
– aplicira radiofarmacutik;
– vrši snimanje pacijenta;
– vrši procesiranje slike;
– sarađuje sa Službom za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku.
2.3.6 Medicinske sestre u nuklearnoj medicini
– vrši prijem pacijenta i unos podataka u bolnički sistem;
– vrši vađenje krvi u svrhu provjere parametara neophodnih za apliakciju radiofarme-
cutika ili kontrastnog sredstva;
– asistira prilikom aplikacije radiofarmaka;
– nadgleda pacijente putem kamere i komunicira sa njima, po potrebi putem interfona.
2.3.7 Osoblje u pratnji pacijenta
Osoblje u pratnji bolničkog pacijenta ima odgovornosti da:
– uvodi pacijenta na odjel;
– sarađuje sa osobljem Klinike kod smještaja pacijenta;
– ne boravi u područjima gdje je rizik od izlaganja jonizirajućem zračenju veći, osim
ako njegovo angažovanje nije neophodno potrebno;
– ne učestvuje u procesima koji uključuju manipuliranje sa radioaktivnim materijalom;
61
– poznaje osnovna pravila rada na Klinici.
2.4 Radna pravila – općenito
2.4.1 Općenito
Radne i sigurnosne procedure obuhvataju niz radnji koje se poduzimaju s ciljem osiguranja i
očuvanja adekvatnog (u skladu za zakonskom legislativom) nivoa zaštite od jonizirajućeg
zračenja, kako za profesionalce, tako i za stanovništvo i pacijente. Za provedbu radnih i
sigurnosnih procedura odgovoran je vlasnik licence, koji u okviru svojih nadležnosti delegira
osobe zadužene za praktičnu primjenu. Sigurnosne procedure u radu sa otvorenim izvorima
zračenja trebaju da osiguraju da:
– svi kvarovi na pojedinim komponentama sistema budu na vrijeme uočeni tako da
svako slučajno ozračivanje pacijenata i osoblja bude smanjeno na minimum;
– učestalost ljudskih pogrešaka prilikom aplikacije otvorenih izvora zračenja bude mini-
maliziran.
Pisane radne i sigurnosne procedure moraju biti na raspolaganju svim licima koja rade sa
jonizirajućim zračenjem.
Opća pravila rada za uposlenike su:
– uposlenici profesionalno izloženi jonizirajućem zračenju, koji rade sa otvorenim
izvorima jonizirajućeg zračenja, moraju biti adekvatno educirani za rad na istim, te
imati obuku iz oblasti zaštite od zračenja;
– uposlenici profesionalno izloženi jonizirajućem zračenju moraju nositi odgovarajuće
uniforme i akreditaciju, kako bi se mogli identificirati ukoliko je neophodno;
– osoblje mora ispravno nositi lični dozimetar pri svakodnevnom radu;
– radnje koje se izvode s radionuklidima trebaju se urediti tako da se minimalizira
količina radioaktivnosti u toku rada, a tu spadaju:
o upotrebljavati štitnike za šprice kako bi se smanjila izloženost zračenju;
o kada se rukuje s radionuklidima neophodno je izmedu operatera i izvora
postaviti ukošeni providni štit koji omogućava da se rad iza njega može
posmatrati, a u isto vrijeme da pruža dobru zaštitu;
o dugačke hvataljke za rukovanje i štitnici za šprice se moraju upotrebljavati
kako bi se smanjila doza na ekstremitete;
o radne plohe moraju se održavati čistima kako bi se spriječila kontaminacija i
nagomilavanje neželjenih radionuklida;
o osobna zaštitna odjeća uključuje nošenje ogrtača – kecelja i rukavica;
o doze osoblja potrebno je minimizirati istaknutim, jasnim i nedvojbenim
upozorenjima;
o područja poput skladišta i područja za manipulaciju sa radionuklidima moraju
se držati zaključana kada se ne koriste;
– osoblju se strogo zabranjuje ostaviti prostoriju sa gama-kamerom i pacijentom bez
nadzora;
– ukoliko je neophodno da uposlenik napusti radni prostor dužan je obezbijediti nadzor
uređaja od strane drugog uposlenika, za vrijeme za koje je odsutan;
– snimanja pacijenata obavlja isključivo za to kvalificirano osoblje;
– svaka uposlenica dužna je odmah, nakon što utvrdi da je u drugom stanju, o tome
obavijestiti (u skladu da važećim propisima i/ili praksom) svog nadređenog, kako bi se
62
obezbijedilo da zaštita fetusa bude uporediva sa zaštitom pripadnika stanovništva, tj.
da godišnja doza na fetus bude ispod 1 mSv.
– u radu sa otvornim izvorima zračenja koristiti ličnu zaštitnu opremu i zaštitni pribor
pri rukovanju sa špricama i flakonima.
– otvoreni izvori zračenja se čuvaju u posebnim prostorijama koje su označene kao
kontrolirana zona;
– pristup izvorima može da ima samo ovlaštena osoba;
– pohrana radioaktivnog materijala se mora ograničiti na što manji broj mjesta koja će
biti na odgovarajući način zaštićena. Kada prostor za pohranjivanje nužno mora
sadržavati i druge neradioaktivne materijale tada odjeljak s radioaktivnom tvari mora
biti jasno označen;
– radioaktivni materijal koji je zastario ili nije potreban za rad mora se poslati na
odstajavanje, a ne odložiti na neko mjesto gdje bi se mogao zanemariti;
– rad se treba koncentrirati na ograničeni broj mjesta. Idealno je da se sav isporučeni
materijal otvara na jednom mjestu;
– pristup i kontrolu izvora zračenja vrši specijalista medicinske fizike na nuklearnoj
medicini ili ostale osobe koju ovlasti vlasnik licence
2.4.2 Pravila rada
Sigurnosne procedure za prostorije i uređaj uključuju sljedeće:
– svaka prostorija u kojoj je smješten uređaj za nuklearnomedicinske pretrage kao i sam
uređaj moraju biti u skladu sa važećom regulativom;
– kontrolirana i nadgledana zona moraju biti vidno i jasno obilježene;
– prostor za dijagnostiku se sastoji od prostorije za prijem, prostorije za aplikaciju,
čekaonice za pacijente koji čekaju na pregled i aplikaciju, prostorije za skladištenje i
soba za pacijente
– vrata prema hodniku i drugim prostorijama moraju biti zatvorena;
– uređajem može rukovati samo stručno educirano osoblje;
– uređajem se rukuje isključivo prema uputama proizvodača;
– uređaj se može koristiti samo u svrhe dobijanja dijagnostičke informacije za pacijente,
koji je u skladu sa Pravilnikom o zaštiti od jonizirajućeg zračenja kod medicinske
ekspozicije („Službeni glasnik BiH“ 13/2011) upućen na pretragu;
– strogo se zabranjuje korištenje uređaja u istraživačke ili bilo koje druge svrhe, koje bi
mogle dovesti do potencijalnog ozračivanja osoba, koje nisu predmet medicinske
ekspozicije u skladu sa gore navedenim Pravilnikom;
– radne površine moraju imati glatke i neprekinute površine koje su otporne na hemijske
supstance i fizička oštećenja i koja se lako održavaju;
– tamo gdje prostor dopušta betonski blokovi se mogu upotrijebiti kako bi se ogradilo
područje za deponovanje i pohranu radioaktivnog materijala;
– pristup prostorijama gdje se proizvodi, aplicira i pohranjuje radioaktivni materijal
mora biti označen i ograničen.
– svaki vanredni ulazak u prostorije gdje se priprema i odlaže radioaktivni materijal
mora biti evidentiran.
63
2.4.3 Pravila zaštite od zračenja za pacijente
Prostorije u kojima se koriste otvoreni izvori zračenja moraju imati čekaonicu za pacijente
koji čekaju pregled, a posebnu prostoriju za pacijente kod kojih je već izvršena aplikacija
radioizotopa.
– Pacijent ne smije čekati u sobi za aplikaciju radioizotopa dok je tu drugi pacijent
kojemu se aplicira radiofarmaceutik;
– Ukoliko nije neophodno, ne treba dozvoliti pratiocima da budu uz pacijenta;
– Ne preporučuje se da u pratnji pacijenta dolaze trudnica, dojilje ili djeca;
– Vlasnik licence je dužan da osigura i obezbjedi pisana pravila i instrukcije za pacijente
za porodicu, pratnju i ostale osobe prilikom napuštanja bolnice. Ove instrukcije treba
da sadrže informacije sljedeće informacije:
o svrha pretrage,
o priprema prije početka snimanja,
o ustanoviti vjerovatnoću trudnoće pacijentice,
o opis procedura i instrukcije koje treba pacijent znati prije početka snimanja,
o dužinu trajanja snimanja,
o informacije o aktivitetu aplicirane doze,
o upute za ponašanje na poslu, u kući i pri kontaktu sa drugim ljudima,
o adresu bolnice i lokaciju klinike u bolnici,
o informaciju o tome kada će nalaz biti gotov.
2.4.4 Pravila za radioaktivni otpad
Upravljanje radioaktivnim otpadom se obavlja u skladu sa zahtjevima datim u Poglavlju 1.6.
Pri tome se treba pridržavati sljedećih pravila rada:
– radioaktivni otpad koji se generiše na Klinici za nuklearnu medicinu i endokrinologiju
može pripadati i nekoj od drugih kategorija medicinskog otpada, pa se u skladu s tim
mora obratiti pažnja na način njegovog konačnog odlaganja;
– radioaktivni otpad se odlaže na za to predviđeno mjestu, u skladu sa vrstom
radionuklida;
– kese za odlaganje se moraju zatvoriti i adekvatno obilježiti;
– u istu kesu se može staviti samo radioaktivni otpad koji potiče od radionuklida koji
imaju slično vrijeme poluraspada (Tabela 5);
– igle se odlažu u čvrste kontejnere, bez zaštitne kape, da bi se izbjegla mogućnost
uboda;
– radioaktivni otpad nastao u toku radnog dana se odlaže u skladište radioaktivnog
otpada, vodeći računa da se prilikom transporta ne kontaminira prostor, oprema ili
osoblje;
– nakon isticanja vremena odstojavanja radioaktivnog otpada, uposlenici Službe za
zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku provjeravaju da li je brzina doze u nivou
bliskom pozadinskom zračenju te odlučuju da li se otpad može izmjestiti iz skladišta;
– prije izmiještanja se odstranjuju se naljepnice koje sugeriraju da se radi o radioakti-
vnom materijalu.
2.4.5 Prijem radioaktivnog materijala
Kod prijema radioaktivnog materijala treba voditi računa o sljedećim pravilima rada:
– prijem radioaktivnog materijala vrši ovlaštena osoba;
64
– kod prijema radioaktivnih paketa voditi računa o sljedećem:
o obaviti vizelnu provjeru stanja paketa;
o izvršiti provjere koje će isključiti mogućnost kontaminacije, uključujući i
korištenje brisa, ako postoji sumnja da je paket kontaminiran;
o mjerenje brzine doze na površini paketa u daljenosti 1 m se vrši unutar 3 sata
od prijema paketa, a ako paketi dolaze u neradne dane onda prvog radnog dana
u prva tri sata;
o dozvoljena brzina doze iznosi 0,1 mSv/h na udaljenosti 1 m i 2 mSv/h na
površini kontejnera.
– radioktivni materijal se adekvatno obilježava, po mogućnosti putem etikete koja sadrži
sljedeće informacije:
o vrsti radionuklida,
o hemijska forma;
o aktivitetu radionuklida,
o datumu isporuke,
o datumu kalibracije,
o isporučiocu materijala.
– gore navedeni podaci trebaju se evidentirati u dnevnik rada;
– izmiještanje radioaktivnog materijala izvan Klinike za nuklearnu medicinu i
endokrinologiju se vrši od strane ovlaštnog osoblja, pod nadzorom uposlenika Službe
za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku;
2.4.6 Čišćenje
Čišćenje u ovom poglavlju podrazumijeva redovno higijensko održavanje prostorija na
Klinici za nuklearnu medicinu i endokrinologiju. Potrebno je slijediti sljedeća pravila rada:
– čišćenje obavljati izvan vremena kada se obavljaju nuklearnomedicinske pretrage;
– prije čišćenja provjeriti sa inžinjerom medicinske radiologije da li postoji neki razlog
koji onemogućava čišćenje prostorije;
– prostorije koje se čiste moraju biti zatvorene tokom čišćenja, kao i nakon završtka
čišćenja;
– u prostorije ulaziti samo kroz jedna od vrata – po mogućnosti ona koja se koriste za
pristup pacijenata;
– za vrijeme čišćenja ne dirati radiološku opremu, osim uz zahtjev i nadzor inžinjera
medicinske radiologije;
– čišćenje poluvrućeg laboratorija se vrši u najkraćem mogućem roku i ono uključuje
samo čišćenje poda;
– kod čišćenja Odjeljenja za radionuklidnu terapiju mora se koristiti zaštitna odjeća;
– neorganski otpad koji potiče od pacijenata na Odjeljenju za radionuklidnu terapiju se
prikuplja u plastične vreće te iznosi na hodnik Odjeljenja kako bi aktivnost mogla biti
provjerena od strane Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku;
– organski otpad (hrana i slično) na Odjeljenju se redovno odlažu, najmanje jednom
dnevno;
– u slučaju vanrednih situacija čišćenje treba nadgledati predstavnik Službe za zaštitu od
zračenja i medicinsku fiziku.
65
2.4.7 Primjena na pacijentima izvan objekta
Apliciranje radiofarmaceutika izvan prostorija Klinke za nuklearnu medicinu i
endokrinologiju je dozvoljeno u slučajevima kada je pacijentima potrebna specijalna njega
(npr. pedijatrijski pacijenti) i tada je dozvoljeno da se radioaktivni materijal iznosi i aplicira
van prostorija Klinike, uz pridržavanje sljedećih pravila:
– transport radioaktivnog materijala se vrši u adekvatnim olovnim kontejnerima i od za
to obučenog osoblja (profesionalno izložena lica);
– procedura mora biti evidentirana u dnevniku rada;
– odgovorna osoba za transport mora biti uposlenik Službe za zaštitu od zračenja i
medicinsku fiziku;
– nakon aplikacije preostali radioaktivni materijal i sav materijal koji je potencijalno
kontaminiran mora se vratiti na Kliniku za nuklearnu medicinu i endokrinologiju;
– u slučaju da postoji sumnja da je kontaminirana prostorija ili aparatura, potrebno je
obavijestiti Službu;
U slučaju kada se radi o radioniklidnoj terapiji izvan Klinike, potrebno je voditi računa i o
sljedećem:
– Služba procjenjuje da li je potrebno koristiti pokretne štitove u prostoriji u kojoj će
boraviti pacijent nakon aplikacije radioaktivnog izotopa;
– Uposlenici Službe mjere brzinu doze u prostoriji i van prostorije nakon aplikacije i
najmanje jednom dnevno, dok je pacijent hospitaliziran van Klinike;
– Služba daje uputstva za eventualnu pratnju i posjetioce pacijente, kao i za osoblje
klinike na kojoj se pacijent nalazi;
– pratnji i osoblju klinike na kojoj se pacijent nalazi koje je najčešće u doticaju s
pacijentom je potrebno obezbijediti elektronske dozimetre;
– aplikaciju vrši obučeno osoblje Klinike za nuklearnu medicinu i endokrinologiju;
– u prsotoriji se mora obezbijediti set za dekontaminaciju;
– prostorija se mora označiti kao kontrolirana zona;
– ako je moguće, prostorija treba da ima vlastiti toaleta, a ako nije, onda treba izabrati
prostoriju blizini toaleta i ograničiti njegovo korištenje samo za pacijenta koji je
primio radionuklidnu terapiju;
– na osnovu mjerenja brzine doze, Služba određuje kada je moguće otpustiti pacijenta.
2.4.8 Pravila sa pacijentima hospitaliziranim na Odjeljenju za radionuklidnu terapiju
Kod terapijskih procedura postoji rizik od akcidenta u slučaju pogrešno izvršene terapije.
Veoma je važno da su sigurnost u radu i kvalitet usluge na vrlo visokom nivou. Svi u lancu
pružanja usluge moraju da znaju svoje odgovornosti i da imaju podršku rukovodstva te da se u
radu koriste i poštuju odgovarajući radni protokoli:
– Samo specijalista nuklearne medicine može da propiše radionuklidnu terapiju;
– Ljekar mora da bude upoznat i svjestan rizika i koristi svih terapijskih protokola rada i
vrsta terapije.
– Propisane apsorbovane doze i aktivnost doze radiofarmecutika moraju biti u skladu sa
medunarodnim standardima;
– Specijalista medicinske fizike je odgovoran za mjerenje aktivnosti radionuklida i
internu dozimetriju.
– Pored zaštite pacijenta, potrebno je voditi računa o zaštiti od zračenja zaposlenih, uže
porodice pacijenata i drugih osoba, koji dolaze u kontakt s pacijentom.
66
Priprema pacijenta
U radu sa ¹³¹I moraju se poštovati procedure rada. Samo ovlašteno i educirano osoblje može
da vrši aplikaciju ¹³¹I.
– Obući zaštitnu odjeću i navući rukavice;
– U radu sa ¹³¹I, izvor držati iza zaštitnog stakla ili olovnih cigli, i kada je to god moguće
u radu koristiti hvataljke;
– ¹³¹I pripremati iza zaštitnog stakla;
– ¹³¹I držati u olovnom štitniku;
– Prije mjerenja aktiviteta ¹³¹I provjeriti kalibrator doze i podesiti ga za mjerenje ¹³¹I;
– Vrijednosti o aktivitetu ¹³¹I unijeti u radnu svesku u kojoj se nalaze podaci o pacijentu,
prepisanom aktivitetu, izmjerenoj aktivitetu, datum i vrijeme aplikacije i
ordinirajućem ljekaru;
– Aplikacija ¹³¹I se vrši u kontroliranoj zoni, u sobi za aplikacije;
– Ako kapsule ¹³¹I treba transportovati do pacijenta, transport se vrši u olovnom
kontejneru za transport. U transportu izbjegavati zone sa pacijentima, ako je moguće;
– Unutar digestora sa uključenom ventilacijom otvoriti zaštitni olovni flakon;
– Pacijentu uz čašu vode dati kapsulu, ako je moguće iz olovnog flakona, da popije;
– Provjeriti da li je pacijent popio kapsulu;
– Uputiti pacijenta prema izlazu ili u bolesničku sobu
Sigurnosne procedure za terapijski odjel i bolesničke sobe
Sigurnosne procedure na Odjeljenju na radionuklidnu terapiju i bolesničke sobe uključuju:
– prostor za terapiju sastoji se od prostorije za pripremu, prostorije za aplikaciju
čekaonice za pacijente koji čekaju za pregled i aplikaciju, prostorije za skladištenje i
sobe za pacijente;
– sobe za pacijente, prostorija za pripremu, prostorija za aplikaciju i prostorija za
skladištenje trebaju biti označene kao kontorilirana zona
– znakovi upozorenja moraju biti postavljeni ispred sobe pacijenata, uz specifična
ograničenja, upozorenja i obavještenja koja se odnose na osoblje i posjetioce;
– sobe trebaju da zadovoljavaju opće zahtjeve u vezi podova, zidova i ostalih ravnih
površina.
– sve površine u sobi trebaju biti od materijala koje se lako čiste i dekontaminiraju.
– sobe moraju da imaju mokri čvor sa tuš kabinom.
– posude u sobi treba da bude od materijala koji se lako pere i dekontaminira
– ručak mora biti serviran na tanjirima. Nakon upotrebljavanja sve posuđe se mora
provjeriti kako bi se trvrdilo da li je kontaminirano ili ne. Ako nije kontaminirano
odlaže se normalno i vraća u kuhinju. Ako je kontaminirano tretira se kao
radioaktivini otpad.
– kontejneri (kante) za skupljanje radioaktivnog otpada treba da budu lako dostupni
– zaštitna oprema (olovne barijere) i oprema za dekontaminaciju treba da bude lako
dostupna;
– sva vrata prema hodniku i drugim prostorijama moraju biti zatvorena.
– sve ostale prostorije predstavljaju nadgledanu zonu.
Sigurnosne procedure za izvore i bezbjednost izvora
Sigurnosne procedure kod rada sa izvorima jonizurajućeg zračenja i njihove bezbjednosti su:
– prijem radioaktivnog materijala vršti ovlaštena osoba;
– kod prijema radioaktivnih paketa:
67
o kod svih paketa koji ulaze mjeri se moguća kontaminacija i brzina doze na
površini i udaljenosti;
o obično se monitoring mora napraviti unutar 3 sata od prijema paketa a ako
paketi dolaze u neradne dane onda prvog radnog dana u u prva tri sata;
o dozvoljeno vanjsko zračenje 0,1 mSv/h na udaljenosti 1 m i 2 mSv/h na
površini kontejnera.
– rad se treba koncentrisati na ograničeni broj mjesta. Idealno je da se sav isporučeni
materijal otvara na jednom mjestu;
– sav radiokativni materijal pohraniti na za to predvideno mjesto;
– voditi evidenciju o pristiglom radioaktivnom materijalu. U evidenciji treba da bude
navedeni podaci o:
o vrsti radionuklida,
o aktivitetu radionuklida,
o datumu isporuke,
o datumu kalibracije,
o isporučiocu.
– radioaktivni materijal koji je zastario ili nije potreban u nekom radu mora se poslati na
odstajavanje, a ne odložiti na neko mjesto gdje bi se mogao zanemariti;
– sve radne površine održavati čistim, kako bi se smanjila opasnost od kontaminacije;
– pristup izvorima mogu imati samo osobe koje ovlasti vlasnik licence ili šef Klinike.
Sigurnosne procedure za osoblje profesionalno izloženo jonizirajućem zračenju
Sigurnosne procedure za lica profesionalno izložena zračenju su:
– profesionalno izloženo osoblje, koje radi sa otvorenim izvorima jonizirajućeg
zračenja, mora biti adekvatno educirano za rad na istim, te imati edukaciju iz oblasti
zaštite od zračenja;
– osoblje mora nositi odgovarajuće uniforme i akreditaciju, kako bi se mogli
identificirati ukoliko je neophodno;
– osoblje mora ispravno nositi lični dozimetar pri svakodnevnom radu;
– osoblje se u radu mora se pridržavati sljedećih pravila kada ulazu u prostorije koje su
označene kao kontrolirana zona:
o nošenje rukavica (zaštita od kontaminacije);
o nošenje navlaka za obuću (zaštita od kontaminacije);
o upotreba zaštitnih paravana (po potrebi).
– pri izlasku iz zone, korištene rukavice i navlake za obuću odbaciti u kantu za
radioaktivni otpad i izvršiti mjerenje kontaminacije na rukama i nogama;
– po potrebi izvršiti dekontaminaciju ruku i promijeniti obuću i staviti je na
odstajavanje;
– neposredno poslije primjene radionuklida provodi se samo nužna njega pacijenta uz
što kraće zadržavanje;
– pristup pacijentu je dozvoljen samo osoblju koje provodi njegu i liječenje;
– svaka uposlenica dužna je odmah, nakon što utvrdi da je u drugom stanju, o tome
obavijestiti (u skladu da važećim propisima i/ili praksom) svog nadređenog, kako bi se
obezbijedilo da zaštita fetusa bude usporediva sa zaštitom pripadnika stanovništva, tj.
da godišnja doza na fetus bude ispod 1 mSv;
– u radu sa otvorni izvorima zračenja koristiti ličnu zaštitnu opremu i zaštitni pribor pri
rukovanju sa špricama i flakonima.
68
Sigurnosne procedure za pacijente
Pacijenti koji su u toku terapije primili ¹³¹I čija je aktivnost veća od 1100 MBq moraju biti
smješteni u jednokrevetnim bolničkim sobama sa sanitarnim čvorom. Oni koji su i toku
terapije primili ¹³¹I aktivnosti veće od 800 MBq, a manje od 1100 MBq mogu biti smješteni u
dvokrevetnu sobu, pod uslovom da se izmedu pacijenata nalazi zaštitna pregrada.
Hospitalizirani pacijenti mogu biti otpušteni iz bolnice uz uslov da aktivnost u tijelu spadne
ispod 800 MBq.
Pri terapiji sa radionuklidnima 32
P, 90
Y, 186
Re, 153
Am, 89
Sr koji emituju beta zračenje i čija je
aktivnost manja od 200 MBq, pacijent može da bude otpušten iz bolnice bez ograničavajućih
mjera.
Sigurnosne procedure za otpuštanje iz bolnice
Pacijenti koji su primili dozu aktiviteta od 800 MBq ¹³¹I mogu, a ne moraju biti
hospitalizirani, ali nakon terapije moraju dobiti pismeno uputstvo o ponašanju kojeg se
moraju pridržavati da bi se smanjio rizik od vanjskog ozračenja ili radioaktivne kontaminacije
drugih lica.
Stvari koje treba imati na umu prilikom otpuštanja terapiranog pacijenta su sljedeće:
– Povremeni posjetioci u kući, radne kolege i svi oni koji se nalaze na javnim skupovima i
javnom prevozu trebaju da budu predmet računanja doza za javnu populaciju (0,3 mSv
godišnje)
– članovi domaćinstva neće primiti efektivnu dozu veću od 1 mSv na godišnjem nivou
– Posebno treba imati u vidi da se izbjegne kontaminacija i ozračivanje male djece i trudnica.
– Izlaganje bliskih članova porodice i drugih koji su svjesno pristali da se ponašaju kao
njegovatelji ili staratelji opuštenog pacijenta se smatra medicinsko izlaganje, i ne podliježe
ograničenju doza kao ostaloj populaciji i može primiti 5 mSv na godišnjem nivou.
Pisana uputstva o terapiji i ponašanju pacijenta nakon terapije treba sadrže sljedeće
informacije:
– Vrsta terapije;
– Aktivnost radionuklida u vrijeme aplikacije;
– Datum aplikacije;
– Brzina doze nakon otpuštanja;
– Kontakt informacije;
– Restrikcije kojih se treba pridržavati i preporučeni period restrikcija (Aneks 2.2.
Pravilnik o zaštiti od zračenja kod medicinske ekspozicije).
Restrikcije i preporučeni period koji se pacijenti moraju pridržavati su sljedeće:
Optimizacija terapijskih procedura
Optimizacija upotrebe radionuklida u terapiji obuhvata pitanja kao što su:
– Bezbjedno rukovanje sa izvorima zračenja:
o Osoblje mora poznavati rad sa izvorima zračenja, način aplikacije i pridržavati
se protokola za rad sa izvorima zračenja i uputstava za terapiju;
o U radu se koristiti zaštitnom opremom i korištenjem zaštitnih barijera ako je to
potrebno.
– Naručivanje:
69
o naručivanje radioaktivnog materijala mora biti u skladu sa potrebama klinike
kako bi se izbjeglo gomilanje materijala
– Prijem i raspakivanje:
o Po prijemu radioaktivnog materijala provjeriti popratnu dokumentaciju o
njegovom sadržaji o usporediti je sa narudžbom koja treba biti u skladu sa
dozvolom za nabavku radioaktivnih izvora;
o Raspremanje i razvrstavanje pošiljke treba obaviti obavezno uz korištenje
rukavica provjeru svakog pojedinog komada pošiljke;
o Zaprimljeni materijal treba odmah upisati u evidenciju i pohraniti u spremište;
o Korištenje i potrošnja i čuvanje radioaktivnih izvora mora biti popraćeno
evidencijom u knjizi utroška i prometa radionuklida;
– Radioaktivni otpad
o radioaktivni otpad tretirati po uputama o skladištenju i odlaganju radioaktivnog
otpada;
– Sigurnu aplikaciju radionuklidne terapije
o Radionuklidnu terapiju aplicirati u kontorlisanim uslovima. Prilikom aplikacije
koristiti se protokolima rada;
– Identifikacija pacijenta,
– Doze ograničenja članovima porodice i ostalim
– Njega hospitaliziranih bolesnika
– Način i vrsta terapije
– Uputstva o hospitalizaciji i trajanju hospitalizacije
– Uputstva nakon izlaska iz bolnice
– Vanredne situacije
– Medicinsko osoblje i odjeljenske sestre moraju biti upoznati sa svim aspektima zaštite
od zračenja, o načinu u radu sa terapiranim pacijentima.
– Neposredno poslije primljene visoke doze radionuklida provodi se samo nužna njega
pacijenta uz što kraće zadržavanje u njegovoj blizini i sa što je moguće veće
udaljenosti.
– Pacijenti ne smiju napuštati bolesničke sobe bez odobrenja medicinskog osoblja
dogovornog za terapiju, pri čemu se mora voditi evidencija o eventualnom napuštanju
sobe.
– Vrijednosti ambijentalne doze trebaju biti vidno postavljene na ulazu u sobe sa
terapiranim pacijentima.
– Pacijentima treba uskratiti posjete, osim ako to nije nužno neophodno. U tom slučaju
ih je potrebno dati upute o načinima ponašanja i opasnosti od zračenja. Zadržavanje
kod pacijenta u tom slučaju skratiti na minimum.
– Posebnu pažnju treba posvetiti mjerama zaštite od zračenja i kontaminacije.
– Osoblje nakon izlaska iz kontrolirane zone treba da izvrši proces mjerenja
kontaminacije i dekontaminacije ako je potrebno.
Dojenje
Ljekari i nosioci licence moraju utvrditi da li pacijentica doji. Prekid dojenja se preporučuje
kod većine nuklearnomedicinskih procedura, jer se većina radiofarmecutika izlučuje preko
majčinog mlijeka.
Trudnoća
Ljekari su dužni da prije bilo kakve terapijske metode da utvrde ili isključe trudnoću kod
pacijentica. Po pravilu trudnica ne bi smjela biti podvrgnuta terapiji radionuklidima, osim u
hitnim slučajevima, kada je to jedina opcija za spašavanje života.
70
Nakon terapije pacijenticama se savjetuje da izbjegavaju trudnoću za određeni period.
2.4.9 Pravila za realiziranje tehnike scintigrafije sentinelnog limfnog čvora
Kod tehnike scintigrafije sentinelnih limfnih čvorova, koja se obavlja prije operacije
odstranjivanja limfnih čvorova na Klinici za plastičnu i rekonstruktivnu hirurgiju, potrebno je
obratiti pažnju na sljedeće:
– primrema i aplikacija radioaktivnog materijala se obavlja na Klinici za nuklearnu
medicinu i endokrinologiju;
– nakon scintigrafskog snimanja, se prebacuje na Kliniku za plastičnu i rekonstruktivnu
hirurgiju;
– prije operacije, u toku koje se vrši odstranjivanje markiranog limfnog čvora, pacijent
ne predstavlja značajan rizik za osoblje uključeno u operaciju, pa ne postoje specifične
mjere zaštite od zračenja;
– odstranjena tkiva se tretiraju kao patološki otpad;
– patohistološki uzorak se šalje na Kliniku za patohistologiju.
71
3 PLAN ZA VANREDNE RADIOLOŠKE DOGAĐAJE
3.1 Predvidivi vanredni radiološki događaji
3.1.1 Površinska kontaminacija
Kontaminacija radnih površina
Ako se detektuje kontaminacija na radnoj površini, tu površinu je potrebno odmah oprati
vodom i sapunom i na taj način pokušati otkloniti kontaminaciju. Postupak ponavljati sve do
trenutka kada više nije moguće smanjiti nivo kantaminacije.
Obavijestiti odgovornu osobu, prema sljedećem redoslijedu:
– inžinjer medicinske radiologije;
– specijalista nuklearne medicine koji je nadležan za odjel gdje se desila kontaminacija;
– specijalista medicinske fizike na nuklearnoj medicini.
Kontaminacija manjih razmjera
Kod kontamnacije manjih razmjera, potrebno je uraditi sljedeće:
– Obavijestiti zaposlene, ograničiti pristup i kontaktirati Službu za zaštitu od zračenja i
medicinsku fiziku. Spriječiti širenje radioaktivne kontaminacije prekrivanjem
kontaminiranog mjesta upijajućim papirom (celštof i sl.).
– Čistiti upijajućim papirom uz upotrebu rukavica i po mogućnosti hvataljke.
Upotrijebiti sredstvo za dekontaminaciju ili sredstvo za čišćenje i vodu. Uvijek brisati
od rubova kontaminacije prema središtu.
– Odložiti sav upotrijebljeni papir i pomoćna sredstva u plastičnu vreću sa
odgovarajućim natpisom te tako pripremljenu vreću odnijeti u za to namijenjenu
prostoriju.
– Izbjegavati kretanje po kontaminiranom području, te spriječiti ulaske i izlaske iz
prostorije.
– Po završenom postupku Služba provodi mjerenje uspješnosti dekontaminacije pomoću
GM-brojača ili scintilacijskog detektora. Dodatno se provodi test brisa te provjeri
kontaminacija odjeće osoblja koje je sudjelovalo u postupku dekontaminacije.
Kontaminacija većih razmjera
Kod kontamnacije većih razmjera, potrebno je uraditi sljedeće:
– Obavezno obavijestiti zaposlene u tom području, ograničiti pristup osoblju.
– Kontatirati šefa Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku (lokal 7561) i
obavijestiti o akcidentu.
– Spriječiti širenje kontaminacije pokrivanjem apsorbirajućim papirom.
– Zaštititi izvor po mogućnosti zaštitnim olovnim paravanom ili pokriti štitnikom ako je
to moguće.
– Čistiti upijajućim papirom uz upotrebu rukavica i po mogućnosti hvataljke.
– Upotrijebiti sredstvo za dekontaminaciju ili sredstvo za čišćenje i vodu. Uvijek brisati
od rubova kontaminacije prema središtu.
– Odložiti sav upotrijebljeni papir i pomoćna sredstva u plastičnu vreću sa
odgovarajućim natpisom te tako pripremljenu vreću odnijeti na odstojavanje i u za to
namijenjenu prostoriju.
72
– Označiti mjesto kontaminacije i navesti o kojem se radionuklidu radi i upisati datum i
vrijeme.
– Ukloniti kontaminiranu odjeću, odložiti na odstojavanje u za to namijenjenu
prostoriju.
– Osigurati zamjenu za osoblje uključeno u postupku dekontaminacije.
– Po završenom postupku uposlenik Službe provodi mjerenje uspješnosti
dekontaminacije pomoću GM-brojača ili scintilacijskog detektora.
– U pisanju izvještaja kod radijacijskih akcidenata trebaju se zabilježiti sljedeći detalji:
o gdje i kada se akcident desio,
o imena prisutnih osoba,
o procjena doza za sve osobe koje su mogle biti ozračene,
o svi preduzeti medicinski pregledi i rezultati,
o koraci poduzeti da se situacija popravi,
o mogući uzroci akcidenta.
3.1.2 Kontminacija osoblja
Kontaminacija površine tijela
Ukoliko se otkrije kontaminacija površine tijela, potrebno je voditi računa da se ona ne
proširi. Uposlenik ide na najbliže mjesto na kojem se može izvršiti dekontaminacija
(umivaonik, tuš i dr) na način kako je opisano u poglavlju 3.2.1.
Nakon izvršene dekontaminacije se vrši mjerenje nivoa kontaminacije. Ako je nivo iznad
predviđenog, ponoviti postupak dekontaminacije.
Provjeriti da li postoji mogućnost interne kontaminacije, a u slučaju da se to desilo, postupiti
prema poglavlju 0. Također, provjeriti i moguću kontaminaciju površina, pa postupiti u skladu
sa poglavljima 0–0.
Evidentirati događaj u dnevnik rada, s Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku
procjenjuje dozu kontaminirane osobe i osoblja uključenog u dekontaminaciju.
Interna kontaminacija
S obzirom na metode rada na Klinici za nuklearnu medicinu i endokrinologiju postoji veoma
mala vjerovatnoća da dođe do interne kontaminacije. U slučaju da se to ipak desi, potrebno je
uraditi sljedeće:
– smanjiti apsorpciju radioaktivnog izotopa na sljedeći način:
o isprati usta i želudac;
o provocirati povraćanje apomorfin hidrohloridom;
o blokirati apsorpciju u tankom crijevu;
o ubrzati prolaz izotopa kroz crijeva;
– olakšati eliminaciju izotopa putem modificiranja metabolizma kritičnog organa, pri
čemu treba imati u vidu:
o vrijeme proteklo od unošenja izotopa u organizam,
o aktivnost, agregatno stanje i hemijski sastav radionuklida,
o put unošenja,
o kritične organe,
o moguće komplikacije i/ili kontraidikacije za tretman.
Ako je do kontaminacije došlo unošenjem ¹³¹I, potrebno je uzeti blokator štitne žlijezde, kao
što je kalijev jodid ili Lugolov jod.
73
3.1.3 Požar
U slučaju požara ili eksplozije u prostoru gdje se nalazi radioaktivni materijal odmah:
– uključiti protivpožarni alarm i pozvati obezbjeđenje 7550 ili 7255;
– ukoliko požar nije zahvatio područje gdje se nalaze radioaktivne izvore, upotrebom
aparata za gašenje pokušati lokalizirati požar;
– pozvati osobu odgovornu za zaštitu od zračenja – šef Službe za zaštitu od zračenja i
medicinsku fiziku (lokal 7561);
– ograničiti pristup području u kojemu je izbio požar.
Osoba odgovorna za zaštitu od zračenja ili osoba koju on imenuje u komunikaciji sa Službom
za tehničko-zdravstvenu zaštitu i sa vatrogascima će dati informacije o mjestu koje je zahvatio
požar, vrsti i količini radioaktivnih materija koje su se tu nalazile.
Nakon gašenja i saniranja požara, obaviti sljedeće:
– izolirati i označiti prostor u kojemu je izbio požar;
– Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku provodi postupak mjerenja zračenja
i, ukoliko je potrebno, procjene doze za osobe koje su gasile požar;
– u slučaju povećanog zračenja provesti postupak dekontaminacije prostora na način kao
kod kontaminacije većih razmjera.
– kontaktirati sve odgovorne osobe i osobe koje bi mogle imati informacije o načinu i
uzroku požara;
– u pisanju izvještaja trebaju se zabilježiti sljedeći detalji:
o gdje i kada se požar desio,
o imena prisutnih osoba,
o procjena doza za sve osobe koje su mogle biti ozračene,
o svi preduzeti medicinski pregledi i rezultati,
o koraci poduzeti da se situacija popravi,
o mogući uzroci požara.
3.1.4 Gubitak isporuke radioaktivnog izvora
U slučaju gubitka izvora tokom njegove isporuke, uraditi sljedeće:
– Provjeriti sve punktove u Kliničkom centru (nabavna služba, magacin,
radioterapija...);
– Ako se izvor nije pronašao obavijestiti dobavljača. Dobavljač možda može pratiti put
isporuke izvora;
– Ako se radioaktivni materijal nije pronašao, obavijestiti Generalnog direktora i
Državnu regulatornu agenciju za radijacijsku i nuklearnu sigurnost o gubitku
radioaktivnog izvora.
3.1.5 Oštećenje pošiljke sa radioaktivnim izvorom
U slučaju oštećenja pošiljke sa radioaktivnim izvorom, uraditi sljedeće:
– odmah evakuirati prostorije;
– informirati uposlenika Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku koji će
potvrditi oštećenje pošiljke sa radioaktivnim materijalom;
74
– Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku će provesti postupak mjerenja
zračenja i obaviti dekontaminaciju na način opisan u postupku kod kontaminacije
većih razmjera;
– slučaj treba prijaviti Državnoj regulatornoj agenciji za radijacijsku i nuklearnu
sigurnost.
3.1.6 Vanredne situacije u radu s pacijentima koji su primili ablativne doze ¹³¹I
Na Odjeljenju za radionuklidnu terapiju postoji set za dekontaminaciju u kojem se nalaze
osnovna sredstva za sprječavanje širenja i čišćenje kontaminiranih područja. Kontaminacija se
može očekivati i u toeletima, u sobama, na površinama koje se dohvaćaju rukama (slušalica
telefona i sl.). Prilikom izlaska pacijenta iz terapijskog odjela, sve raspoložive stvari koje
mogu biti kontaminrane, te trebaju skupiti u posebnu kesu, potom izmjeriti izmjeriti i ako je
potrebno ostaviti na raspadanje.
Osnovni koraci u dekontaminaciji su:
– Uočiti kontaminaciju
– Izolirati kontaminiranu površinu da bi se spriječilo širenje kontaminacije
– Čišćenje kontaminirane površine
– Procjena stanja nakon dekontaminacije
– Provjera preostalih preostale kontaminacije
Set za dekontaminaciju treba da sadrži (minimum):
– rukavice, navlake za obuću i zaštitni mantili
– plastične vreće za otpad
– apsorbirajući papir
– malu četku za ribanje
– oznake radioaktivnosti
– deterdžent za dekontaminaciju
Povraćanje
U zavisnosti od vremena koje je prošlo od apliciranja, sadržaj koji se povrati može sadržavati
visoke koncentracije ¹³¹I, što može predstavljati problem sa aspekta kontaminacije.
Ako je došlo do kontaminacije kože osoblja, potrebno je oprati kontaminirani dio toplom
vodom i sapunom. Pranje treba ponavljati sve dok nivo kontaminacije ne opadne na
zadovoljavajući nivo, ili do nivoa kada se više ne može oprati.
Urinarna inkontinencija
Urinarna inkontinencija (nekontrolirano isticanje urina) je naročito veliki problem zbog
visokih nivoa aktivnosti radionuklida koje se nalaze u pacijentu u privih 48 sati nakon
aplikacije. Da bi se spriječila kontaminacija nekontroliranim isticanjem urina potrebno je
pacijentu staviti kateter i to najmanje 24 sata prije aplikacije, kako bi se pacijent privikao na
tu situaciju. Pacijent treba da pije tečnost što više a time i što više da prazni mjehur. Osoblje
je obavezno da što češće prazni kakteter.
Ako je pacijent nepokretan, treba razmisiliti o postavljenju katetara kako bi se izbjegla
kontaminacija i nepotrebni kontakt pacijenta s osobljem.
Zastoj u radu srca
U slučaju zastoja u radu srca ili nekih drugih po život opasnih situacija za pacijenta potrebno
je uključiti ljekare i medicinsko osoblje drugih profesija, koji nisu profesionalno izloženi
75
zračenju. Kod takvih situacija osoblje koje je uključeno u proces pružanja pomoći i
reanimacije pacijenta koji je primio ¹³¹I mora dobiti informacije o mogućim rizicima kojima
se izalžu radom sa pacijentima koji su primili radioaktivni materijal.
Reanimacija pacijenta koji su primili radioaktivni materijal u terapijske svrhe može da
izazove određene probleme. Na prvom mjestu treba imati na umu da je život pacijenta na
prvom mjestu. Ako se prate upute i ako je zadržavanje uz pacijenta relativno kratko, doza
koju primi osoblje može biti minimalna, tako da ne predstavlja veći rizik.
Kod reanimacije obratiti pažnju na sljedeće mjere zaštite:
– ne primjenjivati reanimaciju usta na usta, nego koristiti masku za renimaciju;
– osoblje koje je uključeno u proces reanimacije mora nositi zaštitne rukavice;
– oprema i pribor koji dođu u kontakt sa pacijentom moraju biti odloženi u posebnu
kesu i provjeriti da li su kontaminirani. Ako ja kontaminacija detektirana, onda se vrši
dekontaminacija ukoliko se radi o opremi ili se tretira kao radioaktivni otpad, ako se
radi o priboru za jednokratnu upotrebu;
– o situaciji obavijestiti Službu za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku.
Ako je potrebno uraditi intubaciju, kateterizaciju ili ubaciti nazogastričnu cijev u usta
pacijenta osoblje mora nositi zaštitne rukavice. Ako je potrebno držati gazu, vatu ili neke
upijajuće jastučiće i oni se poslije moraju tretirati kao kontaminirani materijal. Isto tako
tretirati sve boce za skupljanje urina.
Svim uposlenicima koji su bili uključeni u reanimaciju ili rukovanje sa terapiranim
pacijentima, Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku vrši procjenu doze koju su
dobili u periodu rukovanja sa pacijentima. Ako postoji vjerovatnoća da je došlo do udisanja
joda onda se preporučuje blokada štitne žlijezde pomoću Lugolovog joda ili kalijevog jodida.
Ako je potreban transfer pacijenta u jedinicu intenzivne njege, pacijenta treba tretirati kao
urgentnog bez obzira na činjenicu da je primio terapijsku dozu radioaktivnog materijala.
Služba će naknadno osigurati dodatne mjere zaštite za osoblje i pacijente klinike na kojoj će
pacijent boraviti nakon reanimacije.
Smrt pacijenta
Smrt pacijenta koji je primio terapijsku dozu ¹³¹I na dva načina može da predstavlja problem
sa aspekta zaštite od zračenja. Prvi problem je rizik koji nastaje prilikom rukovanja i
transporta pacijenata do mrtvačnice, a drugi je u slučaju da se obavlja autopsija. Procedure
koje se preporučuju su tim slučajevima su sljedeće:
– obavijestiti osobu odgovornu za zaštitu od zračenja i nadležnog ljekara o nastaloj
situaciji;
– pacijentu oko zgloba na ruci zalijepiti traku na kojoj će pisati RADIOAKTIVNI
PACIJENT;
– traka se ne smije skidati;
– samo minimum procedura se treba obaviti oko tijela preminulih pacijenta, kao npr.
vađenje zubne proteze, te skidanje nakita i drugih ličnih predmeta, čija se
kontaminacija mora provjeriti;
– tijelo se nakon smrti treba što prije premjestiti iz Odjeljenja za radionuklidnu terapiju,
bez pokušaja da se ukloni bilo koji dio iz tijela pacijenta.
– tijelo do sahrane držati u frižideru;
– ukoliko je potrebna obdukcija, raditi brzo kako bi se smanjilo vrijeme provedeno uz
tijelo;
– klinički patolog treba da bude upoznat sa situacijom.
76
3.2 Postupanja u slučaju kontaminacije
3.2.1 Kontaminacija osoblja
U slučaju postojanja sumnje da je došlo do kontaminacije dijelova tijela neophodno je
poduzeti sljedeće korake:
– monitorom za mjerenje zračenja ili kontaminacije provjeriti kontaminiranu površinu;
– ukoliko je kontaminacija prisutna, oprati kontaminiranu površinu pomoću vode i
sapuna;
– u slučaju da kontaminacija i pored pranja ne ukloni, postupiti na sljedeći način.
o dlanovi i ruke: nanijeti 1% rastvora Cetrimide i 2% rastvora deterdženta i
isprati sa vodom;
o lice: kod pranja lica upotrijebiti EDTA sapun. Posebno pripaziti da se prilikom
pranja lica kontaminacija ne prenese na oči ili usta;
o usta i usne: usta i usne ispirati vodom ili blagim rastvorom hidrogen
peroksida;
o oči: oči treba prati rastvorom fiziološke otopine i voditi računa se na oči ne
prenese kontaminacija sa drugih dijelova;
o kosa: oprati šamponom, pri čemu glavu treba nageti unazad, pazeći da se
kontaminacija ne proširi na oči, nos, usta i uši;
o cijelo tijelo: tuširati se, pri tome vodeći računa da stopla nisu u vodi (koristiti
paletu, visoke klompe i dr).
3.2.2 Površinska kontaminacija opreme
Ako se detektira kontaminacija na opremi ili uređajima, postupiti na sljedeći način:
– ako površina opreme ili uređaja nije osjetljiva na vodu, primijeniti postupak kao kod
površinske kontaminacije opisane u prethodnom poglavlju;
– ako se radi o osjetljivoj površini, onda se dekontaminacija vrši na način zavisan od
radioaktivnog izotopa koji je uzrok kontaminacije. Općenito, površinu dekontaminirati
gazom natopljenom 10% rastvorom naterijevog triosulfata.
– nakon postupka dekontaminacije provjeriti da li je kontaminacija i dalje prisutna i, ako
je to slučaj, treba:
o ograničiti pristup opremi;
o prekriti kontaminiranu površinu plastičnom folijom sa oznakom za
kontaminaciju na kojoj je informacija o vrsti radionuklida i datumu i satu
kontaminacije;
o sačekati dok mjerač kontaminacije ne pokaže prihvatljivu vrijednost.
Specijalne metode za dekontaminaciju različitih materijala su:
– staklo i aluminij: 10% rastvor azotne kiseline;
– bronca i olovo: rastvor hlorovodonične kiseline (oprati i neutralizirati);
– nehrđajući čelik: fosforna kiselina;
– obojene površine: deterdžent ili amonijev feri citrat;
– odjeća: uobičajeni način pranja odjeće je dovoljan, a u težim slučajevima prati sa
rastvorom etilendiamintetraoctene kiseline (EDTA);
– drvo, beton ili cigla: ne mogu se koristiti vodeni rastvori, pa ove površine na Klinici
trebaju biti obojene vodootpornom bojom koja se može dekontaminirati.
77
4 PERIODIČNE PROVJERE
4.1 Odlaganje otpada
Sedmična kontrola dnevnika rada koji se odnosi na radioaktivni otpad, a koja podrazumijeva
provjeru završetka vremena odstojavanja.
4.2 Prijem radioaktivnog materijala
Kontrola dnevnika rada koji se odnosi na prijem radioaktivnog materijala, a koja
podrazumijeva poređenje podataka o primljenim i naručenim radioaktivnim izotopima i
farmaceutskim pripravcima prilikom svakog prijema.
Periodični izvještaji o popisu, koji sadrže popis izotopa, pripremaju se jednom mjesečno.
4.3 Površinska kontaminacija
Kontrola površinske kontaminacije na radnim površinama se obavlja jednom sedmično, a
sveobuhvatna kontrola Klinike za nuklearnu medicinu i endokrinologiju se obavlja jednom
godišnje od strane Službe za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku.
4.4 Kontaminacija radne okoline
Kontrola kontaminacije radne okoline na pojedinim područjima (Odjeljenje za radionuklidnu
terapiju) se obavlja jednom sedmično, a sveobuhvatna kontrola Klinike za nuklearnu
medicinu i endokrinologiju se obavlja jednom godišnje od strane Službe za zaštitu od zračenja
i medicinsku fiziku.
4.5 Unutrašnja kontaminacija osoblja
Kontrola nakupljanja ¹³¹I u štitnoj žlijezdi osoblja koje radi na Odjeljenju za radionuklidnu
terapiju obavlja se jednom godišnje.
78
5 PROGRAM OSIGURANJA KVALITETA (QA) ZA NUKLEARNU
MEDICINU
5.1 Regulatorni aspekti
Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku kontinuirano prati regulativu iz oblasti
radijacijske i nuklearne sigurnosti i brine se da svi dokumenti koje donosi KCUS iz ove
oblasti budu u skladu sa odgovarajućim pravilnicima i vodičima koje donosi Državna
regulatorna agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost.
5.2 Ažuriranje procedura
Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku vrši periodično ažuriranje procedura iz
Priručnika za zaštitu od zračenja i to najmanje jednom u 3 godine. U slučaju promjene propisa
ili promjene procesa rada (uvođenje novih tehnika), procedure se moraju revidirati.
5.3 Optimizacija ekspozicije profesionalaca i stanovništva
Prilikom izrade studije radijacijske sigurnosti za uređaje i radioaktivne izvore na KCUS-u
moraju se poštovati zahtjevi Pravilnika o zaštiti od zračenja profesionalno izloženih lica i
stanovništva za restrikcije godišnjih efektivnih doza i to:
– 2 mSv za ekspoziciju profesionalno izloženih lica;
– 0,3 mSv za ekspoziciju stanovništva.
Ukoliko tehnički i ekonomski uslovi to dozvoljavaju, onda se za profesionalno izložena lica
primjenjuje restrikcija manja od 2 mSv godišnje; po mogućnosti je to vrijednost od 0,3 mSv
godišnje. Također, za ekspoziciju stanovništva se primjenjuje restrikcija doze od 0,1 mSv
godišnje, ako je to moguće.
Lokalna pravila moraju biti pripremljena tako da se omogući optimizacija ekspozicije za
profesionalno izložena lica i stanovništvo, u skladu sa ALARA principom (eng. as low as
reasonably achievable, što je moguće niže, u skladu sa ekonomskim, tehničkim i drugim
mogućnostima).
5.4 Usluge drugih institucija
Za individualni monitoring profesionalno izloženih lica kategorije A i B sklopljen je ugovor
sa jednim od licenciranih tehničkih servisa za individualni monitoring profesionalno izloženih
lica za mjesečno ili tromjesečno očitanje personalnih termoluminiscentnih dozimetara.
Za ljekarski pregled profesionalno izloženih lica kategorije A sklopljen je ugovor sa jednim
od licenciranih tehničkih servisa za zdravstveni nadzor lica profesionalno izloženih
jonizirajućem zračenju za godišnje preglede.
U svrhu ispunjavanja zahtjeva za kalibraciju opreme za dozimetriju Služba za medicinsku
fiziku i radijacijsku sigurnost vodi računa da se referentni dozimetri kalibriraju jedanput u 3
godine u certificiranom laboratoriju.
79
6 TLOCRT (ŠEMA) KLINIKE ZA NUKLEARNU MEDICINU
80
81
82
83
B3. PROGRAM ZA ZAŠTITU OD
ZRAČENJA U DIJAGNOSTIČKOJ
RADIOLOGIJI
84
85
1 OPIS ODJELA
1.1 Opće karakteristike i lokacije opreme
Klinika Lokacija Vrsta uređaja Proizvođač Model
Klinika za
radiologiju
Muskuloskeletna
dijagnostika
Radiografski uređaj Shimadzu RADSpeed
CH-200
Klinika za
radiologiju
Vaskularna dijagnostika Uređaj za interventnu
radiologiju
Siemens Axiom Artis
Klinika za
radiologiju
Muskuloskeletna
dijagnostika
Uređaji za
dvoenergetsku
apsorpciometriju
Hologic Inc. Bedford,
QDR 400
Klinika za
radiologiju
Prostorije Neurološke
klinike
Uređaj za
kompjuteriziranu
tomografiju
GE BrightSpeed
Klinika za
radiologiju
Zgrada Klinike za
radiologiju
Uređaj za
kompjuteriziranu
tomografiju
GE LightSpeed
VCT
Klinika za
radiologiju
Zgrada Klinike za
radiologiju
Uređaj za
kompjuteriziranu
tomografiju
Siemens Emotion Duo
Klinika za
radiologiju
Dijagnostika dojke Digitalni mamografski
uređaj
Siemens Mammomat
3000
Klinika za
radiologiju
Urološka dijagnostika Radiografski uređaj Philips Optimus
(radiografija)
Klinika za
radiologiju
Urološka dijagnostika Fluoroskopski uređaj Philips Optimus
(fluoroskopija
)
Klinika za
radiologiju
Prostorije stare hirurgije Radiografski uređaj Siemens Multix
Klinika za
radiologiju
Prostorije Klinike za
ortopediju i traumatologiju
Radiografski uređaj Siemens Polydoros LX
30/50
Klinika za
radiologiju
Zgrada Klinike za
radiologiju
Uređaj za
kompjuteriziranu
tomografiju
GE Optima
CT660
Klinika za
radiologiju
Prostorije Klinike za
kardiologiju
Mobilni radiografski
uređaj
Shimadzu MUX-100H
Klinika za
radiologiju
Prostorije Klinike za
urgentnu medicinu
Uređaj za
kompjuteriziranu
tomografiju
Toshiba Astelion
Klinika za
radiologiju
Muskuloskeletna
dijagnostika
Mobilni radiografski
uređaj
Shimadzu Mobile DaRt
Evolution
Klinika za
radiologiju
Prostorije Klinike za
urgentnu medicinu
Radiografski uređaj AGFA DX-D 600
Klinika za
radiologiju
Vaskularna dijagnostika Uređaj za interventnu
radiologiju
GE Innova 4100
Klinika za
radiologiju
Probavna dijagnostika Uređaj za fluoroskopiju
i radiografiju
Philips Diagnost 94
86
Klinika za torakalnu
hirurgiju
Stara hirurgija Mobilni radiografski
uređaj
Shimadzu MUX-100H
Klinika za urologiju Zgrada dijagnostike i
poliklinike
Fluoroskopski uređaj Dornier Compact
Delta II
Klinika za urologiju Zgrada dijagnostike i
poliklinike
Mobilni fluoroskopski
uređaj
Siemens Arcadis
Avantic
Klinika za
vaskularnu
hirurgiju
Klinika za
gastroenterohepatologiju
Mobilni fluoroskopski
uređaj
GE OEC 9900
Elite
Pedijatrijska klinika Punkt Klinike za
radiologiju
Mobilni radiografski
uređaj
GE TMX+
Pedijatrijska klinika Punkt Klinike za
radiologiju
Radiografski uređaj GE Proteus XR/a
Klinika za
kardiohirurgiju
Šesta etaža CMB-a Uređaj za interventnu
radiologiju
Siemens Artis Zee
Ceiling
Klinika za bolesti
srca, krvnih žila i
reumatizam
Šesta etaža CMB-a Uređaj za interventnu
radiologiju
Siemens Artis Zee
Floor
Klinika za anesteziju
i reanimaciju
Operacione sale na 6. etaži
CMB-a
Mobilni radiografski
uređaj
Siemens Mobilett XP
Klinika za
ginekologiju i
akušerstvo
Operacioni trakt Mobilni radiografski
uređaj
Shimadzu MUX-100H
Klinika za infektivne
bolesti
Intenzivna/poluintenzivna
njega
Mobilni radiografski
uređaj
GE TMX R+
Klinika za
neurohirurgiju
Operacione sale očne,
plastične i neurohirurgije
Mobilni fluoroskopski
uređaj
Siemens Siremobil
2000
Klinika za
ortopediju i
traumatologiju
Operacione sale Mobilni fluoroskopski
uređaj
Philips BV Endura
Klinika za
ortopediju i
traumatologiju
Operacione sale Mobilni fluoroskopski
uređaj
Philips BV Libra
Klinika za
ortopediju i
traumatologiju
Operacione sale Mobilni radiografski
uređaj
Philips Practix 160
Klinika za plućne
bolesti
Rendgenološki kabinet Uređaj za fluoroskopiju
i radiografiju
Siemens Siregraf CF
Klinika za plućne
bolesti
Rendgenološki kabinet Mobilni radiografski
uređaj
Siemens Polymobil III
87
2 RADNA PRAVILA
2.1 Klasifikacija područja
Zona
Kontrolirana zona Kod fiksnih uređaja – prostorija u kojoj se nalazi rendgenska cijev je tokom ekspozicije
Kod mobilnih uređaja – distanca od centra polja koju za svaki uređaj posebno određuje
Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku
Nadgledana zona Kod fiksnih uređaja – prostorije koje se nalaze susjedno od kontrolirane zone
Kod mobilnih uređaja – distanca od centra polja koju za svaki uređaj posebno određuje
Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku
2.2 Kategorizacija profesionalno izloženih lica
Kategorija
Kategorija A Radiolozi, specijalisti medicinske fizike, inžinjeri medicinske radiologije, osoblje koje
učestvuje u provođenju interventnih procedura
Kategorija B Osoblje koje učestvuje kod hirurških procedura koja uključuju korištenje C-luka
2.3 Radni standardi
Radni standardi obuhvataju niz radnji koje se poduzimaju s ciljem osiguranja i očuvanja
adekvatnog (u skladu za zakonskom legislativom) nivoa zaštite od jonizirajućeg zračenja,
kako za profesionalce, tako i za stanovništvo i pacijente. Za provedbu radnih standarda
odgovoran je vlasnik licence, koji u okviru svojih nadležnosti delegira osobe zadužene za
praktičnu primjenu.
Pisani radni standardi moraju biti na raspolaganju svim licima koja rade sa jonizirajućim
zračenjem.
Svaki uređaj mora imati dnevnik rada u koje se upisuju sljedeći podaci:
– incidentne situacije;
– imena osoba koje se zadese u sali u kojoj je smještena rendgenska cijev za vrijeme
ekspozicije, kao i vrijeme zadržavanja i tip pretrage;
– kvarovi na uređaju i intervencije tehničkog servisa za održavanje medicinske opreme;
– testovi kontrole kvaliteta.
Mora se obezbijediti sva potrebna saradnja sa Službom za zaštitu od zračenja i medicinsku
fiziku prilikom vršenja sigurnosnih provjera i testova kontrole kvaliteta.
Šef organizacijske jedinice u kojoj se koristi radiodijagnostički uređaj treba da preduzme
mjere koje će obezbijediti optimizaciju radiološkog pregleda, što podrazumijeva maksimalno
sniženje doze zračenja za pacijenta, uz postizanje adekvatnog kvaliteta slike. U realizaciji
navednih mjera moraju učestvovati odgovorni doktor, specijalista medicinske fizike i inžinjer
medicinske radiologije.
88
2.3.1 Procedure za korištenje lične zaštitne opreme za zaposlene
Osoblje profesionalno izloženo jonizirajućem zračenju, koje radi sa uređajima (u daljnjem
tekstu osoblje), mora biti adekvatno educirano za rad na istim, te imati edukaciju iz oblasti
zaštite od zračenja.
Osoblje mora nositi odgovarajuće uniforme i akreditaciju, kako bi se mogli identifikovati
ukoliko je neophodno
Osoblje mora ispravno nositi lični dozimetar pri svakodnevnom radu
Osoblju se strogo zabranjuje ostaviti prostoriju sa radiografskim uređajem bez nadzora.
Ukoliko je neophodno da zaposlenik napusti radni prostor dužan je obezbijediti nadzor
uređaja od strane drugog zaposlenika, za vrijeme za koje je odsutan. Eksponiranje pacijenata
obavlja isključivo za to kvalificirano osoblje.
Eksponiranje pacijenata obavlja se isključivo iz prostorije u kojoj je smještena kontrolna
konzola. Prije nego se počne bilo koja radiološka procedura, potrebno je zatvoriti vrata
prostorije u kojoj se nalazi rendgenska cijev. Ukoliko se navedena nalazi u istoj prostoriji, pri
eksponiranju pacijenta osoblje je dužno stati iza zaštitnog paravana i/ili koristiti zaštitnu
opremu.
Primarni snop nikada se ne smije okretati prema zaštitnom staklu ili u smjeru osoblja.
2.3.2 Procedure za pridržavanje pacijenta i zaštitu operatera
U toku radiodijagnostičkih procedura u prostoriji treba boraviti samo pacijent. U specijalnim
slučajevima neophodno je da pomoćno osoblje bude uz pacijenta u toku ekspozicije. Tu spada
pratnja pacijenta ili profesionalno osoblje. Zaštitne mjere za obje skupine uključuju:
– broj osoba koje pomažu pacijentu mora se smanjiti na minimum;
– pacijenta pridržava osoba u pratnji (član porodice);
– u vanrednim slučajevima pacijenta pridržava osoblje;
– trudnice i maloljetnici ne smiju učestvovati u pridržavanju pacijenta u toku
ekspozicije;
– koristiti opremu za imobilizaciju ili fiksaciju pacijenta gdje god je to moguće;
– osoba koja pridržava pacijenta mora nositi zaštitnu opremu, kao što je kecelja, sa
minimalne debljine 0,5 mm olova ili ekvivalentno;
– izbjegavati izlaganje direktnom snopu;
– ukoliko nije neophodno pridržavati pacijenta, već samo boraviti u prostoriji u toku
ekspozicije, udaljiti se što je više moguće od cijevi;
– niti jedna osoba ne smije rutinski, u okviru svojih radnih zadataka, pridržavati
pacijente. Neophodno je osigurati pravednu rotaciju osoblja u izvršavanju ovog
zadatka.
– kada neka osoba pridržava pacijenta, u protokol treba evidentirati:
o identifikaciju osobe;
o datum i sat;
o broj ekspozicija;
o karakteristike ekspozicije (kV, mA, mAs, položaj osobe i slično)
89
2.3.3 Procedure za zaštitu od zračenja u radiografiji
Zaštita od zračenja pacijenata
Polje zračenja treba biti najmanje moguće.
Radiosenzitivne dijelove tijela pacijenta (gonade, dojke i sl) treba pokriti zaštitnim
pregačama.
Anodni napon (kV) i naboj (mAs) biraju se za svakog pacijenta pojedinačno. Anodni naboj
(mAs) treba svesti na minimum za svaku ekspoziciju. Ako je potrebno koristiti veće
kondicije, onda treba dati prioritet povećanju anodnog napona, a ne anodnog naboja.
Trajanje ekspozicije mora biti što je kraće moguće.
Koristiti rešetku za smanjenje raspršenog zračenja samo kada je to neophodno.
Zaštita od zračenja osoblja
Kod rad na radiografskim uređajima neophodno je pridržavati se sljedećih pravila:
– operater treba stati iza zaštitnog zida, paravana ili stakla;
– ukoliko postoje, vrata komandne sobe se trebaju zatvoriti;
– primarni snop se ne smije okretati prema zaštitnom staklu ili u smjeru operatera;
– zaštitna kecelja se treba nositi samo ako je neophodan boravak u prostoriji u kojoj se
pacijent snima (kod mobilnih uređaja ili u slučaju da se pacijent mora pridržavati);
– nije pravilo da operater pridržava pacijente, već izuzetak. Takve slučajeve treba
zabilježiti u dnevnik rada, zapisati korištene kondicije i broj ekspozicija.
– kod korištenja mobilnih uređaja udaljiti se od pacijenta najmanje 2 m.
Zaštita od zračenja stanovništva
Samo pacijent ili, eventualno, osoba koja ga pridržava mogu u toku ekspozicije boraviti u
prostoriji u kojoj se nalazi rendgenska cijev. Stanovništvo, ali i osoblje koje nije svrstano u
kategorije profesionalno izloženih lica, ne smije imati pristup kontroliranoj zoni. Vrata prema
hodniku, svlačionici i drugim prostorijama u kojima se nalaze ove osobe moraju biti
zatvorena, a u toku ekspozicije i zaključana. Kontrolirana i nadgledana zona moraju biti vidno
označene.
Pacijenti koji čekaju na pregled također pripadaju općoj populaciji (stanovništvu), pa se
zabranjuje njihov boravak u kontroliranoj zoni za vrijeme snimanja drugih pacijenata.
Izuzetak su nepokretni pacijenti na intenzivnoj njezi.
U iznimnim slučajevima, osoblje koje ne pripada kategoriji profesionalno izloženih lica, može
boraviti u blizini mobilnih radiografskih uređaja. Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku
fiziku treba napraviti procjenu doze kojoj se ovo osoblje izlaže.
2.3.4 Procedure za zaštitu od zračenja u mamografiji
Zaštita od zračenja pacijenata
Kondicije koje se koriste u mamografiji ne mogu se značajno mijenjati. Za dojku srednje
veličine preporučuje se vrijednost anodnog napona od 28 kV, dok naboj određuje automatska
kontrola ekspozicije (AEC).
Korištenje AEC-a je obavezno.
Optička gustoća filma bi trebala biti u rasponu 1,2–1,9. Kod digitalnih detektora se AEC-om
osigurava adekvatna doza na receptor slike.
90
Filmovi se razvijaju u automatskim procesorima posebno kalibriranim za rad u mamografiji.
Razvijeni film treba očitavati na homogenim negatoskopima čija je luminansa iznad
3000 cd/m².
Digitalni snimci se očitavaju na specijalnim monitorima, minimalne razlučivosti od 5 MPx.
Ambijentalno osvjetljenje mora biti ispod 50 lx.
Zaštita od zračenja osoblja
Kod mamografskih uređaja, zaštitni paravan koji je obično ugrađen na samoj konzoli uređaja,
predstavlja dovoljnu zaštitu za operatera. Nošenje olovnih kecelja i postavljanje dodatnih
paravana nije opravdano. Paravani ispred zaštitnog stakla koji sprječavaju vizuelni kontakt s
pacijentom, ne smiju se koristiti.
Zaštita stanovništva
U kontroliranoj zoni, za vrijeme snimanja, smije boraviti samo pacijentica. Vrata prema
hodniku ili svlačionici moraju biti zatvorena. Kontrolirana i nadgledana zona moraju biti
vidno označene.
Pacijentice koji čekaju na pregled također pripadaju općoj populaciji (stanovništvu), pa se
zabranjuje njihov boravak u kontroliranoj zoni za vrijeme snimanja drugih pacijentica.
2.3.5 Procedure za zaštitu od zračenja kod fluoroskopije
Zaštita od zračenja pacijenata
Prosvjetljavanje se ne vrši kontinuirano, već samo kada je to neophodno, radi saznavanja
dijagnostičke informacije.
Smanjenje pacijentnih doza može se postići promjenom načina rada rendgenske cijevi.
Općenito gledajući, najveću dozu daje prosvjetljavanje kontinuiranim zračenjem, zatim
impulsno s većim brojem slika u sekundi, dok je doza najmanja kod impulsnog zračenja s
najmanjim brojem slika u sekundi.
Ukoliko se parametri rendgenske cijevi mogu mijenjati ručno, koristiti što veće vrijednosti
anodnog napona (kV), a manju anodnu struju (mA). Blendom treba ograničiti veličinu polja
samo na dio tijela koji je značajan u dijagnostici.
Preporučuje se upotreba manjeg vidnog polja (FOV).
Receptor slike treba približiti pacijentu, a rendgensku cijev odaljiti, što je više moguće.
Zaštita od zračenja osoblja
Ukoliko se prosvjetljavanje vrši iz kabine, tada za osoblje važe ista pravila kao i u radiografiji.
U slučaju da se osoblje nalazi u blizini pacijenta, bez strukturalne zaštite, treba se pridržavati
nekoliko osnovnih pravila:
– koristiti zaštitne paravane (pokretne ili ugrađene);
– koristiti zaštitne kecelje, okovratnike i naočale;
– boraviti na što većoj udaljenosti od polja zračenja, koliko to provođenje procedure
omogućava;
– pojačivač slike ili detektor treba postaviti što je bliže moguće pacijentu;
– što je manja pacijentna doza, manja je i ona koju primaju uposleni, pa se treba držati
preporuka iz prethodnog poglavlja.
91
Kod rada s c-lukom uobičajeno je pomijeranje cijevi i detektora u sve 3 ose, pa važi nekoliko
specifičnih pravila:
– izlaganje zračenju je najmanje, ako se uposlenik nalazi iza detektora jonizirajućeg
zračenja, pa se tu preporučuje njegov boravak;
– ukoliko nije moguće boraviti na gore navedenom radnom mjestu, onda se preporučuje
da uposlenici stoje borave kraj detektora;
– ne preporučuje se boravak uposlenika u blizini mjesta gdje primarni snop zračenja
ulazi u pacijenta;
– ukoliko se snimanje u vertikalnom pravcu u odnosu na pacijenta, preporučuje se da se
c-luk postavi tako da rendgenska cijev bude dolje, a detektor gore.
Zaštita od zračenja stanovništva
Nije dozvoljen boravak stanovništvu u prostoriji u kojoj se nalazi stacionarni uređaj za
fluoroskopiju. U posebnim slučajevima, osoblje koje ne pripada kategoriji profesionalno
izloženih lica, može boraviti u blizini izvora jonizirajućeg zračenja. Služba za zaštitu od
zračenja i medicinsku fiziku treba napraviti procjenu doze kojoj se ovo osoblje izlaže.
2.3.6 Procedure za zaštitu od zračenja kod kompjuterizirane tomografije
Zaštita od zračenja pacijenata
S obzirom da su doze koje primaju pacijenti kod kompjuterizirane tomografije (CT) najveće,
te da je u razvijenim zemljama doprinos ove tehnike u kolektivnoj dozi na populaciju najveći,
posebna se pažnja treba obratiti na optimizaciju procedura i zaštitu pacijenata od jonizirajućeg
zračenja.
Doza se treba optimizirati za svakog pacijenta pojedinačno i imati u vidu sljedeće parametre:
– broj serija treba biti što je manje mogući;
– dužina skena treba biti što je kraće moguća;
– koristiti automatsku kontrolu doze, osim u nekim specijalnim pretragama (CT
perfuzija, CT fluoroskopija);
– anodni naboj (mAs) je direktno proporcionalan dozi zračenja, a obrunuto
proporcionalan kvadratu šuma slike – koristiti optimalnu vrijednost;
– anodni napon (kV) utječe na kontrast. Njegovo povećanje se opravdava samo u slučaju
pretilih pacijenata, dok se kod djece preporučuje korištenje nižih vrijednosti napona;
– koristiti optimalnu širinu sloja, a ne minimalnu;
– ako je dužina skena kraća od 20 cm, koristiti manju kolimaciju, a kod dužih skenova
veću;
– koristiti maksimalni broj redova detektora;
– filtracija snopa i filter za oblikovanje snopa – treba koristiti onu koja odgovara regiji
koja se snima i veličini pacijenta;
– koristiti optimalnu vrijednost faktora proreda (pitch);
– broj rotacija kod dinamičkih studija treba biti što je manje mogući;
– korištenje zaštite za pacijenta od bizmuta se ne preporučuje;
– rekonstrukcijski filteri, nivo zacrnjenja i otvor prozora trebaju odgovarati zahtjevima
pretrage koja se obavlja.
Zaštita od zračenja osoblja
Rad s CT skenerima u najvećem broju slučajeva podrazumijeva rad iz kontrolne sobe koja je
od uređaja odvojena zaštitnim zidom i prozorom sa adekvatnom strukturalnom zaštitom, pa
važe slična pravila kao kod rada s radiografskim uređajima.
92
Ako se CT skener koristi za CT fluoroskopiju, a neophodno je prisustvo radiologa uz
pacijenta, uposlenik treba boraviti što je kraće moguće u prostoriji i na što većoj udaljenosti
od polja, te mora koristiti zaštitnu kecelju, okovratnik i naočale. Ukoliko postoji, treba se
koristiti selektivna ugaona kontrole naboja tako da se doza na ruke umanji.
Zaštita od zračenja stanovništva
Stanovništvo, u koje ubrajamo i osoblje koje ne pripada kategoriji profesionalno izloženih
lica, ne smije se nalaziti u prostoriji sa CT uređajem za vrijeme rada rendgenske cijevi. Vrata
prema hodniku i svlačionicama moraju biti zaključana, a obavezno je korištenje signalnih
lampica na ulazu u kontroliranu zonu.
2.3.7 Procedure za zaštitu od zračenja kod interventnih procedura
Zaštita od zračenja pacijenata
U mnogim stvarima optimizacija u interventnoj radiologiji se ne razlikuje od optimizacije kod
fluoroskopskih pregleda. Treba uvijek imati na umu da su pacijentne doze daleko veće kod
akvizicijskog (cine) snimanja, pa ovaj način rada uređaja treba koristiti što kraće moguće.
Rešetka za smanjenje raspršenog zračenja se kod nekih uređaja u interventnoj radiologiji
može izvaditi. Na taj način može se smanjiti doza koju primaju manji pacijenti (djeca).
Ukoliko postoje specijalni filteri koji smanjuju isijavanje koje nastaje kada zračenje prolazi
kroz praznine ili nehomogene dijelove tijela (između nogu, kroz pluća i dr.), treba ih uvijek
koristi.
Zaštita od zračenja osoblja
Kod interventnih procedura važe sva pravila i preporuke kao i kod rada s fluoroskopskim
uređajima, ali postoje sljedeći posebni zahtjevi:
– Preporučuje se korištenje dvostranih kecelja koje štite, kako prednji dio tijela, tako i
leđa. Minimalna debljina kecelje je 0,25 mm Pb;
– Kecelje su teške, pa se preporučuje korištenje dvodijelnih kecelja (prsluk i pregača),
jer se tako dio težine prebacuje na kukove.
– Zbog mogućnosti prekoračenja limita doze na očno sočivo, korištenje zaštitnih naočala
je obavezno.
– Ukoliko postoji, korisititi pokretni zaštitni paravan pričvršćen za plafon prostorije.
Paravan se u toku ekspozicije stavlja na pacijenta, a u blizini polja zračenja.
Zaštita od zračenja stanovništva
Stanovništvo, u koje ubrajamo i osoblje koje ne pripada kategoriji profesionalno izloženih
lica, ne smije se nalaziti u prostoriji sa uređajem za interventne procedure za vrijeme rada
rendgenske cijevi. Vrata prema hodniku i svlačionicama moraju biti zaključana, a obavezno je
korištenje signalnih lampica na ulazu u kontroliranu zonu.
93
3 PLAN ZA VANREDNE RADIOLOŠKE DOGAĐAJE
3.1 Predvidivi vanredni radiološki događaji
Vanredni radiološki događaji su:
– Neočekivana povreda kože pacijenta koja je rezultat produžene ekspozicije u
interventnoj proceduri;
– Doza zračenja znatno veća od namjeravane;
– Bilo koji događaj u kojem primjena izvora zračenja rezultira ili će rezultirati
nepredviđenim permanentnim funkcionalnim oštećenjem organa ili fiziološkog
sistema, što utvrđuje odgovarajući specijalista.
– Nenamjerna ekspozicija vanjske osobe (pogrešan pacijent) kojom je pogrešan pacijent
primio dozu veću od granice doza za stanovništvo – 1 mSv efektivne doze;
– Izvršena neplanirana pretraga;
– Ozračen pogrešan dio tijela;
– Nepotrebno ponavljanje pretrage;
– Kvar medicinske radiološke opreme.
U slučaju da se neki od gore navedenih događaja desi, o tome hitno obavijestiti Službu za
zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku, koje će postupiti u skladu sa važećom regulativom.
3.2 Anomalija u očitanju personalnih dozimetara
Ukoliko se desi anomalija u očitanju personalnih dozimetara, Služba je dužna da izvrši
detaljnu analizu rada uposlenika te da utvrdi uzrok anomalije.
94
4 PERIODIČNE PROVJERE
4.1 Nadzor radnog mjesta
Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku vrši monitoring radnog mjesta jedanput
godišnje, koji uključuje:
– procjenu godišnje doze na radnom mjestu;
– procjenu doze za stanovništvo ili osoblje koji ne pripada kategoriji profesionalno
izloženih lica;
– procjenu doze na pomagače kod radioloških procedura.
Kontrola ličnih zaštitnih sredstava se vrši po potrebi, ukoliko dođe do vidljivih oštećenja.
4.2 Provjera pacijentnih doza
Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku vrši provjeru pacijentnih doza jednom u tri
godine, u skladu sa Pravilnikom o zaštiti od jonizirajućeg zračenja kod medicinske
ekspozicije.
4.3 Kontrola kvaliteta
Kontrolu kvaliteta radiodiagnostičkih uređaja se vrši periodično, u skladu sa Pravilnikom o
zaštiti od jonizirajućeg zračenja kod medicinske ekspozicije.
Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku obavlja test prihvatljivosti, zajedno sa
tehničkim servisom za instaliranje, servisiranje i demontažu uređaja, te prije početka kliničke
upotrebe obavlja komisioniranje radiodijagnostičkih uređaja.
Služba vrši redovnu provjeru dozimetrijske opreme. Referentni dozimetri se kalibriraju
jednom u 3 godine, a radni dozimetri se interkompariraju sa referentnim u istom intervalu.
95
5 PROGRAM OSIGURANJA KVALITETA (QA) ZA
DIJAGNOSTIČKU RADIOLOGIJU
5.1 Regulatorni aspekti
Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku kontinuirano prati regulativu iz oblasti
radijacijske i nuklearne sigurnosti i brine se da svi dokumenti koje donosi KCUS iz ove
oblasti budu u skladu sa odgovarajućim pravilnicima i vodičima koje donosi Državna
regulatorna agencija za radijacijsku i nuklearnu sigurnost.
5.2 Ažuriranje procedura
Služba za zaštitu od zračenja i medicinsku fiziku vrši periodično ažuriranje procedura iz
Priručnika za zaštitu od zračenja i to najmanje jednom u 3 godine. U slučaju promjene propisa
ili promjene procesa rada (uvođenje novih tehnika), procedure se moraju revidirati.
5.3 Optimizacija ekspozicije profesionalaca i stanovništva
Prilikom izrade studije radijacijske sigurnosti za uređaje na KCUS-u moraju se poštovati
zahtjevi Pravilnika o zaštiti od zračenja profesionalno izloženih lica i stanovništva za
restrikcije godišnjih efektivnih doza i to:
– 2 mSv za ekspoziciju profesionalno izloženih lica;
– 0,3 mSv za ekspoziciju stanovništva.
Ukoliko tehnički i ekonomski uslovi to dozvoljavaju, onda se za profesionalno izložena lica
primjenjuje restrikcija manja od 2 mSv godišnje; po mogućnosti je to vrijednost od 0,3 mSv
godišnje. Također, za ekspoziciju stanovništva se primjenjuje restrikcija doze od 0,1 mSv
godišnje, ako je to moguće.
Lokalna pravila moraju biti pripremljena tako da se omogući optimizacija ekspozicije za
profesionalno izložena lica i stanovništvo, u skladu sa ALARA principom (eng. as low as
reasonably achievable, što je moguće niže, u skladu sa ekonomskim, tehničkim i drugim
mogućnostima).
5.4 Usluge drugih institucija
Za individualni monitoring profesionalno izloženih lica kategorije A i B sklopljen je ugovor
sa jednim od licenciranih tehničkih servisa za individualni monitoring profesionalno izloženih
lica za mjesečno ili tromjesečno očitanje personalnih termoluminiscentnih dozimetara.
Za ljekarski pregled profesionalno izloženih lica kategorije A sklopljen je ugovor sa jednim
od licenciranih tehničkih servisa za zdravstveni nadzor lica profesionalno izloženih
jonizirajućem zračenju za godišnje preglede.
U svrhu ispunjavanja zahtjeva za kalibraciju opreme za dozimetriju Služba za medicinsku
fiziku i radijacijsku sigurnost vodi računa da se referentni dozimetri kalibrišu jedanput u 3
godine u certificiranom laboratoriju.
96
6 TLOCRT (ŠEMA) ODJELA ZA DIJAGNOSTIČKU RADIOLOGIJU
Odjel za dijagnostičku radiologiju 1
97
Odjel za dijagnostičku radiologiju 2