PRIVREMENI PRIRUČNIKZA VOJNIKA-REGRUTA

Novembar 1999.

VOJNA TAJNAINTERNOInt.broj:........................

,........................

PRIPREMIO:regrut

Alen Voloder

U izradi Priručnika učestvovali su: __________________ __________________ __________________ __________________ __________________ __________________ __________________ __________________ Tehnička obrada: Alen Voloder ____________

Ovaj Priručnik za vojnika je pripremljen i nastao zbog _________________ ____________________________________________________, a za izradu istog korištena je dostupna literatura (taktički i tehnički priručnici bivše JNA, NATO priručnici, Pravilo službe, Strojevo pravilo, Pravilo stražarske službe ARBiH, priručnici prve pomoći i Privremeni plan BOiO) i stečena iskustva u izvođenju obuke sa vojnicima regrutima. Priručnik je sastavljen od tri poglavlja: 1. Standardne operativne procedure i vježbovna obuka, 2. Naoružanje s nastavom gađanja i 3. Taktička obuka. U istom su obrađeni osnovni sadržaji individualne obuke vojnika pješadije i kolektivne obuke istog roda do nivoa desetine. Uz Priručnik je dat prilog koji sadrži vrste činova u VF, njihov izgled i opis. Priručnik je ilustrovan slikama i šemama, a tekst dopunjuje više pregleda i tabela. Ovaj priručnik je privremenog karaktera, koristiti ga u procesu obuke vojnika i za pripremu izvođača obuke do izdavanja i stavljanja na snagu odgovarajućeg priručnika od strane pretpostavljene Komande.

1

1. SOP I VJEŽBOVNA OBUKA

2

1.1. SMJEŠTAJ I RED 1.1.1. OPREMA KOJU DUŽI VOJNIK 1. Uniforma 3/1 1 kom 2. Beretka / Kapa 1 kom 3. Maskirni prsluk 1 kom 4. Košulja 1 kom 5. Opasač, zeleni 1 kom 6. Ranac sa uprtačima 1 kom 7. Vojničke čizme 1 par 8. Vojničke papuče 1 par 9. Vojničke čarape, zimske 2 para 10. Vojničke čarape, ljetne 2 para 11. Veš zimski, komplet 2 para 12. Veš ljetni, komplet 2 para 13. Rukavice 1 par 14. Rabljena uniforma 1 kom 15. Peškir 2 kom 16. Potkapa 1 kom 17. Amblem VF 1 kom 18. Značka VF 1 kom 19. Naramenice – Epolete 1 par 20. Jastučnica 1 kom 21. Plahta 2 kom 22. Prvi zavoj 1 kom 23. Šatorsko krilo 1 kom 24. Šljem 1 kom 25. Ašovčić 1 kom 26. Čutura 1 kom

3

1.1.2. GARNIZON, KASARNA Garnizon je teritorija naseljenog mjesta i bliže okoline na kojoj su smještene jedinice i ustanove VF veličine čete i više. Naziv garnizona se određuje prema naseljenom mjestu. Zgrade i objekti koji se koriste za smještaj jedinica – ustanova i imaju zajednički krug čine kasarnu. Spomenuti krug naziva se kasarnski krug. Kasarni se daje naziv: ime i prezime heroja rata, istaknute ličnosti, naziv ratne jedinice, značajni datum ili naziv geografskog objekta. Naziv se postavlja na vidnom mjestu na ulazu. 1.1.3. SPAVAONICA U spavaonici se za pojedinca određuje krevet, koji se, bez odobrenja starješine, ne može mijenjati. Vojnici namještaju svoje krevete jednoobrazno, poslije ustajanja. Donja plahta je zategnuta preko ćebeta na dušeku, a gornja se slaže sa drugim ćebetom u "mašnu". Treće ćebe je ispod dušeka. Jastuk i mašna slažu se sa suprotnih strana kreveta. Pidžama stoji složena ispod jastuka. U spavaonici se ne smije: pušiti, kuhati, podgrijavati jelo, držati nezapakovana ili nekonzervirana hrana; sušiti i čistiti odjeća i obuća i čistiti naoružanje. Prilikom odmora vojnici svoju uniformu slažu i odlažu na kasetu, a čizme i čarape se ne unose u spavaonu.

4

1.1.3.1. UPUTSTVO ZA SLAGANJE KASETE Redosljed u prvom podjeljku: U gornjrm lijevom uglu čuturica, pribor za ličnu higijenu uredno poredan, sveska, cigarete, hrana za jednokratnu upotrebu (pakirano, konzervirano). Redosljed u drugom podjeljku - odozdo prema gore: Duge gaće, kratke gaće, duga potkošulja, kratka potkošulja, civilni peškir, iza veša prljavi veš i čarape, cijelom dužinom i širinom podjeljka kasete zaduženi peškir. Redosljed u trećem podjeljku - odozdo prema gore: Ranac, šatorsko krilo, postava iz jakne, prsluk, pantalone, džemper, potkapa, rukavice (desno), košulja. Redosljed u četvrtom podjeljku - odozdo prema gore: Civilna torba, trenerka, maica, patike – okrenute đonovima prema gore, pete prema ulazu (patike obavezno staviti u kesu), iza patika u kesi – pribor za čišćenje čizama. 1.1.3.2. DUŽNOSTI STARJEŠINE SPAVAONICE a) Stara se da spavaonica bude uvijek čista i da u njoj vlada

propisani red. b) Određuje redare u spavaonici i kontroliše njihov rad. c) Stara se o pravilnom korištenju i čuvanju namještaja i

posteljine. d) Od vojnika koji odlaze na liječenje ili odsustvo prima stvari

koje ostaju u spavaonici. e) Uveče provjerava da li su svi vojnici došli na spavanje.

Izvještava dežurnog o brojnom stanju i o vojnicima koji su se javili na ljekarski pregled.

f) Odgovoran je za sprovođenje mjera protivpožarne zaštite u spavaonici.

5

g) Zaključava spavaonicu kada u njoj nisu vojnici, a ključ ostavlja na za to predviđeno mjesto.

h) Kada u spavaonicu uđe pretpostavljeni starješina, starješina spavaonice – ili njegov zamjenik – komanduje "pozor" i predaje raport.

Za vrijeme popodnevnog odmora, pola sata prije početka noćnog odmora i do pola sata poslije ustajanja, u spavaonici se ne komanduje "pozor" i ne predaje raport. 1.1.3.3. DUŽNOSTI REDARA U SPAVAONICI a) Redari u spavaonici svakog jutra poslije namještanja kreveta i

u toku dana, prema potrebi, čiste spavaonice i hodnike ispred spavaonica.

b) Dužnost redara traje od ustajanja do početka noćnog odmora, s tim što redari idu na obuku.

c) Redare prije početka noćnog odmora smjenjuje starješina spavaonice.

d) Prije smjene redari primaju (predaju) pribor za održavanje čistoće, koji se čuva u ormaru (plakaru) u hodniku ili u prostoriji za sušenje odjeće.

e) Redari čiste i provjeravaju spavaonice, primaju ogrijev i staraju se za zagrijavanje spavaonice i obavljaju ostale poslove koji se odnose na red i čistoću u spavaonama i hodnicima.

1.1.4. SANITARNE PROSTORIJE Sanitarne prostorije su: umivaonice, prostorije sa tuševima, nužnici i prostorije za sušenje odjeće. One čine sanitarni čvor. Svaka četa i njoj ravne jedinice i ustanove treba da imaju zaseban sanitarni čvor. Za red i čistoću u sanitarnim prostorijama odgovoran je starješina jedinice koja ih koristi. Za čišćenje se određuju vojnici – redari, čija dužnost traje 24 sata. Smjenjuju ih dežurni prije početka noćnog odmora. 1.1.5. VOJNIČKI KLUB Vojnički klub je ustanova za kulturni život vojnika. Komandant jedinice, u čijem je sastavu vojnički klub, određuje potreban broj vojnika za sprovođenje planiranih zadataka kluba,

6

te reguliše način i vrijeme rada kluba i radno vrijeme lica koji rade u njemu. 1.2. SVEČANA ZAKLETVA Zakletva, svečana obaveza, je čin kojim se sva vojna lica, prilikom stupanja u VF, obavezuju, pored ostalog, na odbranu nezavisnosti, ustavnog poretka, nepovredivosti i cjelovitosti BiH. Daje se usmeno i pismeno. Tekst svečane zakletve glasi:

ZAKLINJEM SE DA ĆU BRANITI

FEDERACIJU BOSNE I HERCEGOVINE, SUVERENITET I TERITORIJALNI INTEGRITET

BOSNE I HERCEGOVINE, DA ĆU SAVJESNO I DISCIPLINIRANO

IZVRŠAVATI SVE OBAVEZE I DUŽNOSTI PRIPADNIKA VOJSKE FEDERACIJE,

DA ĆU BRANITI NJENU ČAST I U TOJ BORBI ISTRAJATI.

1.3. PRAVA I DUŽNOSTI VOJNIH LICA U VF 1.3.2. SASTAV, ČINOVI, OZNAKE, UNIFORMA, ZASTAVA VF je sastavljena iz mirnodopskog i ratnog sastava. Mirnodopski sastav čini profesionalni i regrutni sastav. Ratni sastav se popunjava iz rezervnog sastava i materijalnim sredstvima iz popisa. Činovi u VF su: Vojnički: regrut, vojnik, vojnik 1. klase i kaplar. Podoficirski: narednik, štabni narednik, narednik 1. klase, viši

narednik i glavni narednik. Oficirski: poručnik, natporučnik, kapetan, major, pukovnik i

brigadir. Generalski: brigadni general, general major, general

pukovnik i general. * Oznake ovih činova date su u prilozima na kraju skripte.

7

U VF vojna lica nose oznake VF, činove, oznake dužnosti i pripadnosti rodovima, odnosno službama. Vojna lica nose uniformu kao znak pripadnosti VF, a oznake činova kao znak razlikovanja u službi. Jedinice i ustanove VF imaju svoje zastave. Zastava je pravouglog oblika, a odnos njene širine i dužine je 3:5. Zastava se čuva u jedinici, odnosno ustanovi, u posebnoj prostoriji, a posjeduju je jedinice ranga samostalnog bataljona i višeg. 1.3.3. PRAVA I DUŽNOSTI VOJNIH LICA U VEZI SA

SLUŽBOM Vojna lica (v/l) u vezi sa službom imaju pravo i dužnosti da: stvaralački primjenjuju, razvijaju i usavršavaju koncepciju

odbrane; jačaju unutrašnju čvrstinu, moralno jedinstvo i borbenu moć

VF; jačaju sigurnost i samozaštitu; čuvaju i izgrađuju drugarske odnose, učvršćuju vojnu

disciplinu i unaprijeđuju organizaciju života i rada u jedinicama i ustanovama;

stručno se usavršavaju i obezbjeđuju uslove za usavršavanje svoji potčinjenih;

čuvaju oružje, opremu i ostala materijalna sredstva. Pripadnici VF su dužni da ispoljavaju: inicijativu, savjesnost, požrtvovanost, odlučnost, odvažnost, hrabrost, disciplinu, poštenje, iskrenost, drugarstvo, izdržljivost, a kada je potrebno i da žrtvuju sebe. Izvršavanje naređenja je osnovni uslov za uspješno funkcionisanje života i rada u VF i ostvarenje njihovih zadataka. Ako lice na službi u VF ne dobije naređenje ili ono ne stigne na vrijeme, dužno je da u skladu sa situacijom preduzme odgovarajuće mjere. Lica na službi u VF su dužna da čuvaju i odgovarajućim mjerama zaštite dokumenta, borbena i druga materijalna sredstva, objekte i podatke čije otkrivanje, uništenje ili oštećenje može nanijeti štetu VF i bezbjednosti zemlje. Lica na službi u VF su dužna da čuvaju državnu, vojnu, službenu i poslovnu tajnu. Zabranjeno im je da u neslužbenim razgovorima ili na drugi način iznose podatke u vezi sa službom.

8

Lice na službi u VF je dužno da odmah o svakom slučaju neprijateljskog rada izvijesti pretpostavljenog ili nadležni organ. V/l su obavezna da se uvijek i na svakom mjestu, bez obzira da li su u uniformi ili ne, pridržavaju moralnih normi, da vode računa o svojim postupcima i da čuvaju svoj i ugled VF, kao i svoje dostojanstvo. Na ulici mogu pjevati samo u stroju; pjevanje na drugim javnim mjestima dozvoljeno je samo za vrijeme društvenih zabava. Vojnim licima je zabranjeno autostopiranje. 1.3.4. ODGOVORNOST (DISCIPLINSKA I MATERIJALNA) Vojna lica odgovaraju za svoje postupke po odredbama zakona. Vojno lice koje u vršenju službe ili u vezi sa vršenjem službe povrijedi vojnu disciplinu, odgovara disciplinski za disciplinsku grešku ili disciplinski prijestup. Za učinjenu štetu, koju je u vezi sa vršenjem službe svojom krivicom počinio, odgovara materijalno. Pod štetom se podrazumijeva svako smanjenje postojeće imovine prouzrokovane štetnom radnjom ili događajem ili spriječavanjem njenog povećanja koje se normalno moglo očekivati. U prvom slučaju riječ je o stvarnoj šteti, a u drugom o izgubljenoj dobiti. 1.3.5. SPOLJNJI IZGLED VOJNIKA Kada se nalaze na odsustvu ili bolovanju van jedinice, v/l mogu nositi civilna odijela. V/l kada su u uniformi: moraju biti uredno odjevena po određenim propisima; zabranjeno im je da puše na svim javnim mjestima; ne drže ruke u džepovima; ulicom mogu da nose samo tašne, manje kofere ili pakete u

rukama, a rančeve nose na leđima ili obješene preko ramena. V/l moraju uvijek biti uredno obrijana i podšišana. 1.3.6. SASTANAK JEDINICE Pitanja iz života i rada jedinice razmatraju se na sastanku iste, koji saziva i kojim rukovodi njen starješina, najmanje jedanput mjesečno.

9

Sva v/l imaju pravo i dužnost da na sastanku iznose svoja mišljenja i prijedloge za poboljšanje i unaprijeđenje života i rada. Starješina jedinice je dužan da sasluša sve prijedloge potčinjenih i da na sva postavljena pitanja da odgovarajuće odgovore. Na sastanku starješina upoznaje pripadnike jedinice sa stanjem, zadacima i drugim značajnim pitanjima koja se tiču VF. Dnevni red sastanka treba, najmanje dva dana prije održavanja sastanka, dostaviti na oglasnu ploču jedinice. 1.4. ODNOSI U VF Prema odnosima u službi, lica na službi u VF mogu biti pretpostavljeni i potčinjeni, a prema činovima i položajima – mlađi i stariji. Pretpostavljeni je v/l koje rukovodi i komanduje vojnom jedinicom / ustanovom, odnosno licima na službi u istim. Stariji je v/l koje ima viši čin, a ako su istog čina, stariji je v/l na višem položaju. Starješine jedinica zaključno sa četom – baterijom su komandiri, a sterješine viših jedinica su komandanti. Starješine ustanova su načelnici, upravnici. Tačan naziv položaja određuje se formacijom. Kad više jedinica izvršava zajednički zadatak, ulogu pretpostavljenog preuzima najstariji starješina. Ako jedinica – ustanova ostane bez starješine, komandu preuzima najstarije v/l iz iste jedinice, dok se ne odredi novi starješina. 1.4.2. NAREĐIVANJE I IZVRŠENJE Lica na službi u VF dužna su da izvršavaju naređenja pretpostavljenih koja su u vezi sa službom, bez pogovora, potpuno, tačno i na vrijeme. Isto tako izvršavaju i naređenja starijih kad nije prisutan pretpostavljeni starješina, a neophodno je da se hitno preduzmu mjere za izvršenje neodložnih i značajnih zadataka i radi uspostavljanja reda ili u vezi sa drugim ponašanjem koje je protivno odredbama pravila službe. Ako je očigledno da bi izvršenje naređenja predstavljalo krivično djelo, naređenje se ne izvršava. Lice koje je primilo takvo naređenje, odmah izvještava višeg pretpostavljenog ili starijeg od lica koje je naređenje izdalo.

10

Naređenja i izvještaji o realizaciji naređenja se prenose postupno (redovnim putem). Lice koje je primilo naređenje, izvršava ga i izvještava pretpostavljenog. Naređenje može biti pismeno i usmeno. Ako je izvršenje usmenog naređenja vezano sa materijalnom odgovornošću, potčinjeni ima pravo da traži od pretpostavljenog i pismeno naređenje, a pretpostavljeni je dužan da mu ga potpiše. Kad v/l primi usmeno naređenje i shvati ga, saopštava pretpostavljenom (starijem) da je naređenje razumio: "Jeste, gospodine (čin)." Ako nije shvatio naređenje, traži objašnjenje. Pretpostavljeni može zahtijevati od potčinjenog da ponovi kako je naređenje razumio. Naređenje može da izmijeni ili ukine onaj starješina koji ga je izdao ili viši pretpostavljeni. O izmjeni ili ukidanju naređenja mora da se obavijesti starješina čije je naređenje izmijenjeno ili ukinuto. Kad potčinjeni primi naređenje od višeg pretpostavljenog koje spriječava izvršenje ranije dobijenog naređenja niže pretpostavljenog, upoznaje ga s tim. Kad se pri izvršenju naređenja pojave nepredviđene okolnosti koje zahtijevaju izmjenu naređenja, potčinjeni je dužan da o tome odmah izvijesti starješinu koji mu je naređenje izdao. Ako ne može da ga izvijesti, a izvršenje naređenja povlači štetne posljedice, poduzima potrebne mjere u skladu sa novom situacijom, preuzimajući punu odgovornost. Kad potčinjeni procijeni da primljeno naređenje ne može izvršiti na vrijeme, pravovremeno traži produženje roka. Ako mu odobrenje ne stigne pravovremeno, dužan je da naređenje izvrši. 1.4.3. NOŠENJE I UPOTREBA ORUŽJA Vojna lica imaju pravo da, u skladu s pravilima službe, nose oružje: a) da zaštite živote ljudi koje obezbjeđuju; b) da odbiju napad ili da otklone neposrednu opasnost od

napada na objekat koji obezbjeđuju; c) da od sebe odbiju neposredan napad kojim se ugrožava

njihov život. Vojna lica koja vrše službu pod neposrednim rukovodstvom starješine mogu upotrijebiti oružje samo po njegovom naređenju.

11

Elaboratima službe uređuje se postupak vojnih lica pri obezbjeđivanju ljudi i imovine i uslovi pod kojima vojno lice može upotrijebiti oružje u vršenju službe. Ovlaštena vojna lica organa bezbijednosti i vojna policija mogu u vršenju poslova vojne bezbijednosti, odnosno vojne policije, upotrijebiti oružje i druga sredstva prinude pod uslovima koji su propisani za ovlaštena lica organa unutrašnjih poslova. 1.5. VJEŽBOVNE RADNJE POJEDINCA BEZ ORUŽJA Osnovni stav zauzima se na komandu "POZOR". Vojnik u osnovnom stavu stoji pozorno, pete se dodiruju, vrhovi stopala razmaknuti za širinu stopala. Težina tijela počiva podjednako na stopalima obiju nogu. Koljena su prirodno ispružena. Gornji dio tijela je uspravan, prsa su prirodno izbačena. ramena su u istoj visini i u prirodnom položaju. Ruke su prirodno pružene s malo izbočenim laktovima, dodiruju bedra. Prsti su ispruženi, srednji prst prislonjen na rub pantalona. Glava je prirodno uzdignuta, brada malo privučena prema vratu, a pogled upravljen naprijed u visini očiju. Na komandu "Na mjestu ODMOR" zauzima se opušteniji stav tijela. Noge su raširene u širini ramena, a težina tijela je ravnomjerno raspoređena. Ruke se stavljaju na leđa u visini opasača. Desnom rukom obuhvati se lijeva preko zgloba iznad šake. Na komandu "SLOBODNO" v/l, ako je bilo u stavu "pozor", pozdravlja starješinu i odlazi; a ako je bilo u stavu "na mjestu odmor", prije odlaska zauzima stav "pozor". U kretanju iskorači još jedan korak, okreće se prema starješini i pozdravlja. 1.6. VJEŽBOVNE RADNJE POJEDINCA SA ORUŽJEM Stav "pozor" sa oružjem je isti kao i bez oružja, s tim što oružje može biti: "k nozi", "o desno rame", "na grudi", "na leđa" i "na rame".

12

Na komandu "na mjestu odmor" i "slobodno" postupa se kao i bez oružja. Stav "k nozi" je osnovni stav za: pušku (osim za puške sa preklopnim kundakom), mitraljez i ručni bacač. Puškom i puškomitraljezom (M70, M16, M72) stav "k nozi" zauzima se tako što se desnom rukom prirodno opruženom drži puška za cijev ispod prednjeg nišana, prislonjena uz desnu nogu sa kundakom na tlu. Prednji dio kundaka poravnat je sa vrhovima čizama. Palac obuhvata pušku sa unutrašnje, a ostali prsti su sastavljeni i opruženi sa vanjske strane. Lijeva ruka je kao u stavu "pozor". Mitraljezima (M80 / M84, M60) se ovaj stav zauzima kao i s puškom, osim što se desnom rukom drži za nožice ispod prednjeg nišana. Ručnim bacačem stav "k nozi" zauzima se na isti način kao sa puškom. s tim što se desnom rukom drži iznad nišana preko nožica, tako da se sa četiri prsta obuhvata cijev sa vanjske, a palcem sa unutrašnje strane. Stav "o desno rame" je osnovni stav za puške sa preklopnim kundakom (M72). Zauzima se tako što je cijev okrenuta zemlji, okvir okrenut na lijevu stranu, kundak preklopljen uz sanduk, a remnik je preko desnog ramena i drži se desnom rukom tako da je šaka priljubljena na desnu sisu. Puška se laktom desne ruke pridržava uz tijelo. Lijeva ruka je kao u stavu "pozor". Puškom i puškomitraljezom (M70, M16, M72) Zauzima se tako što je cijev okrenuta uvis, okvir je okrenut na desnu stranu, a remnik je preko desnog ramena i drži se desnom rukom tako da je šaka priljubljena na desnu sisu. Lijeva ruka je kao u stavu "pozor". Mitraljezima se ovaj stav zauzima na isti način. Rukohvat je okrenut na desnu stranu. Ručnim bacačem stav se zauzima kao i puškom, s tim da je rukohvat okrenut na lijevu stranu. Stav "na leđa" zauzima se puškom i puškomitraljezom prebacujući remnik preko glave, na lijevo rame, tako da oružje stoji ukoso preko leđa. Ruke se nalaze kao u stavu "pozor". Cijev je okrenuta uvis. Puška sa preklopnim kundakom ima cijev okrenutu zemlji. Mitraljezom i ručnim bacačem ovaj stav se ne zauzima. Stav "na grudi" zauzima se puškom i puškomitraljezom prebacujući remnik preko glave, na lijevo rame, tako da oružje stoji ukoso preko grudi. Okvir je okrenut ulijevo ka zemlji, a cijev uvis, u visini očiju. Desnom rukom drži se za vrat kundaka, a lijeva

13

je kao u stavu "pozor". Puška sa preklopnim kundakom drži se desnom rukom za rukohvat. Mitraljezom i ručnim bacačem ovaj stav se ne zauzima. Stav "na nožice" izvršava se na komandu "Na – NOŽICE!", a radnja se izvodi na slijedeći način: Oslobađaju se nožice i hvataju objema rukama. Iskorakom lijeve noge naprijed postavlja se oružje sa cijevi okrenutom od tijela. Lijeva noga se vraća i zauzima se stav "pozor". Prilikom izvođenja ovih radnji, pogled je u visini očiju. Stav "na rame" zauzima se mitraljezom i ručnim bacačem. Oružje se oslanja na rame, tako da je rukohvat okrenut zemlji. Desnom rukom se oružje drži za kundak (mitraljez), odnosno dno cijevi (ručni bacač). Lijeva ruka je kao u stavu "pozor". Stav "o rame" zauzima se mitraljezom i ručnim bacačem. Remnik je prebačen srednjim dijelom preko desnog ramena, tako da se oružje nalazi u vodoravnom položaju. Desnom rukom se oružje drži za vrh cijevi, a lijeva je kao u stavu "pozor". Na komandu "Oružje – ODLOŽI!" iskorači se lijevom nogom naprijed i oružje spušta na zemlju: puške tako da im je regulator paljbe okrenut zemlji, a mitraljezi i ručni bacač kao u stavu "na nožice". Nakon odlaganja oružja lijeva noga se vraća i zauzima se stav "pozor". 1.6.1. STAV PRI PREGLEDU ORUŽJA Da se izvrši pregled oružja, starješina jedinice komanduje: "Oružje na – PREGLED". Vojno lice kojem se obrati starješina zauzima stav "pozor", a potom stav za pregled oružja, pri tom podnoseći raport starješini: “Gospodeine (čin), vojnik (ime i prezime). Puška (PM, RB,…) broj (broj naoružanja), spremna za pregled!” Puškom M70 / AK-47 radnja se izvodi: Desnom rukom puška se brzo iznese pred desnu sisu uspravno, drži za cijev ispod prednjeg nišana. Okvir je okrenut ulijevo. Istovremeno lijevom rukom hvata se za vrat kundaka, palcem između tijela i puške, a ostali prsti opruženi su duž kundaka. Puškom sa preklopnim kundakom radnja se izvodi: Desnom rukom puška se iznosi pred sredinu tijela, lijevom rukom se drži preko drvene obloge, desnom rukom za dno sanduka (okvir okrenut ulijevo).

14

Puškomitraljezom M72 i mitraljezima radnja se izvodi: PM, odnosno mitraljez, se postavlja u stav "na nožice", zatim se daljnji rad odvija po naređenju starješine. Ručnim bacačem radnja se izvodi: RB se postavlja u stav "na nožice", zatim nišandžija vadi čistilicu iz cijevi i odlaže s desne strane cijevi. Dalji rad se odvija po naređenju starješine. Puškom M16 radnja se izvodi: Desnom rukom puška se brzo iznese pred sredinu tijela uspravno, drži za cijev ispod prednjeg nišana. Okvir je okrenut prema tijelu. Istovremeno lijevom rukom hvata se za plastičnu oblogu, a potom se desnom rukom hvata za rukohvat. 1.6.2. POČASNI POZDRAV Počasni pozdrav iskazuje se puškom (automatom, puškomitraljezom), ovisno o strani na koju se daje počast i izvršava se na komande: "Počast na de-SNO", "Počast na lije-VO" i "Po-ČAST".

Puškom M70 / AK-47, počasni pozdrav se izvodi iz stava "k nozi". Radnja se izvodi u dva razdijela: Prvi razdjel – Desnom rukom puška se brzo podigne, donese ispred sredine tijela u vertikalan položaj, tako da se usta cijevi nalaze u visini očiju. Okvir puške okrenut je na lijevu stranu, a prsti lijeve ruke drže oblogu iznad zadnjeg nišana. Drugi razdjel – Desna ruka brzo donese na vrat kundaka i njome se drži puška, tako da palac bude sa unutrašnje strane, a ostali prsti na spoljnjoj strani vrata kundaka. Istovremeno se glava okrene nalijevo (nadesno) i pogledom prati starješinu. Puškom sa preklopnim kundakom radnja se takođe izvodi u dva dijela: Prvi razdjel – Desnom rukom se puška pomoću remnika skida sa ramena, a lijevom rukom se uhvati drvena obloga odozdo i puška se drži pred sobom vodoravno u visini opasača. Drugi razdjel – puška se okrene ustima cijevi naviše i istovremeno uhvati desnom rukom za donji dio sanduka, sprijeda, sa četiri prsta, a do tijela palcem i drži uspravno sa okvirom ulijevo. Puškomitraljezom M72 počasni pozdrav se izvodi u dva razdijela: Prvi razdjel – Desnom rukom puškomitraljez se brzo podigne, donese ispred sredine tijela u uspravan položaj tako da je pradnji

15

nišan u visini očiju, a okvir okrenut ulijevo. Istovremeno se sa četiri prsta lijeve ruke uhvati za drvenu oblogu, a palac je do tijela. Laktovi su priljubljebi uz tijelo. Drugi razdjel – Isto kao sa M70. Puškom M16, počasni pozdrav se izvodi iz stava "k nozi". Radnja se izvodi u dva razdijela: Prvi razdjel – Desnom rukom puška se brzo podigne, donese ispred sredine tijela u vertikalan položaj, tako da se prednji nišan nalazi u visini očiju. Okvir puške okrenut je od tijela - naprijed, a lijevom rukom se drži za plastičnu oblogu. Drugi razdjel – Desna ruka brzo donese na vrat kundaka i njome se drži puška, tako da palac bude sa lijeve strane, a ostali su sa desne strane kundaka. Puška se postavlja ukoso naprijed, tako da je kundak oslonjen o tijelo u visini opasača. Istovremeno se glava okrene nalijevo (nadesno) i pogledom prati starješinu. Nakon počasnog pozdrava slijedi komanda "pozor". 1.7. POZDRAVLJANJE V/l pozdravljaju rukom ili okretom glave. Svako iskazivanje počasti (pozdrav) mora se izvoditi brzo, oštro, s čvrsto upravljenim tijelom i vedrim pogledom. Osoba kojoj se iskazuje počast dužna je uljudno odzdraviti. Kada pozdravlja rukom, v/l podigne desnu ruku u visinu kape / beretke, ruka je povijena u laktu, dlan je okrenut naprijed, a prsti desne šake su skupljeni. Lijeva ruka je kao u stavu pozor. desna ruka se spušta uz tijelo u stavu "pozor". Pri iskazivanju počasti himni starješine kada su u stroju pozdravaljaju rukom, vojnici su u stavu "pozor". Izvan stroja v/l pozdravljaju rukom, dok se u zatvorenom prostoru počast himni iskazuje u stavu "pozor". Kada v/l stoji na mjestu i treba pozdraviti starješinu koji prolazi, pozdravlja rukom, a pozdrav traje do prolaska starješine od jedan do dva koraka. Ako su v/l-u ruke zauzete pozdravlja samo okretom glave i malim naklonom. Kada v/l prolazi pored starješine, pozdravlja tri do četiri koraka prije susreta i okreće glavu u njegovom smjeru, a nakon prolaska

16

stariješine od jednog do dva koraka, okreće je naprijed i spušta ruku. V/l koje prestiže starješinu, pozdravlja ga u trenutku kad je izravnan s njime, okreće glavu prema njemu i nakon jednog do dva koraka spušta ruku i okreće glavu naprijed. Ako je v/l bez kape ili nepropisno odjeveno pozdravlja stavom "pozor" i malim naklonom glave. V/l koje se nalazi u vozilu, pozdravlja rukom sjedeći. Kada upravlja vozilom, ne pozdravlja. V/l koje ima oružje u stavu "o desno rame", "k nozi", "na prsa" ili "na rame" pozdravlja zauzimajući stav "pozor". Kada je oružje u stavu "na leđa", pozdravlja se kao i bez oružja. Iz stroja vojnik nikad ne pozdravlja rukom. U svim situacijama kada v/l susreće starješinu, ako sjedi, dužan je da ustane i zauzme stav "pozor". 1.8. PRILAŽENJE STARJEŠINI I OSLOVLJAVANJE V/l prilazi starješini običnim korakom, osim kada predaje raport ispred stroja jedinice. Na razmaku od pet do šest koraka od starješine zauzima čvršće držanje gledajući ga ravno u oči, prilazi mu dva do tri koraka, zaustavlja se, zauzima stav "pozor", pozdravlja i obraća mu se: Ako je pozvan neposredno od strane starješine: "Izvolite

gospodine (čin)." Ako ga starješina ne poznaje dužan se i predstaviti: "(čin, ime i prezime)".

Ako je pozvan posredno: "Izvolite gospodine (čin)." (Ako ga starješina ne poznaje dužan se i predstaviti: "(čin, ime i prezime)".) "Javljam se po vašem naređenju."

Ako nepozvan prilazi starješini: "Gospodine (čin),…" (Ako ga starješina ne poznaje dužan se i predstaviti: "(čin, ime i prezime)".) “Dozvolite da se obratim".

Poslije obraćanja starijem, mlađi zauzima stav "na mjestu odmor" i daljnji razgovor obavlja u stavu kako to odredi starješina. Kada obavi razgovor, pozdravlja i nakon odzdrava odlazi. V/l s oružjem prilazi zapovjedniku u stavu "o desno rame". Prije ulaska u kancelariju pretpostavljenog v/l kucaju na vrata i ulaze kada dobiju odobrenje. Lica na službi u VF ulaze u kancelariju i druge zatvorene prostorije bez kape. Šljem se pri ulasku ne skida. Naoružana v/l po ulasku zauzimaju stav "k nozi".

17

V/l se u svim situacijama obraća najvišem po činu u grupi starješina. 1.9. RAD I UNUTRAŠNJA SLUŽBA Rad i unutrašnja služba organizuju se na osnovu planova i programa za obuku i odgoj, smještaja, zadataka i radnog vremena. Rad se organizuje u okviru petodnevne radne sedmice, a unutrašnja služba neprekidno. 1.9.1. DNEVNA ZAPOVJEST I REDNA LISTA Dnevna zapovjest je dokument kojim se određuju organi unutrašnje i stražarske službe, saopštava raspored obuke i rada, određuju radovi i drugo. Red izlaganja u dnevnoj zapovjesti je: dežurstvo, požarstvo, redarstvo, straža, obuka za naredni dan, radovi i drugo. Dnevnu zapovjest izdaje k-dir čete i starješine na istom i višem položaju. Čita se pred strojem čete, ujutro, prije početka obuke. Čitanje dnevne zapovjesti počinje naredbom: "Slušaj dnevnu zapovjest i javljaj se!", a vojnik koji je pročitan potvrđuje da je uponat sa zadatkom uzvikom "Ja!" Redna lista je dokument na osnovu kojeg se lica redaju na dužnosti organa unutrašnje i stražarske službe i redarstva. Redna lista se vodi poimenično, tako da se vidi ko je bio na dužnosti radnim danom, vanradnim danom (subotom i nedjeljom), na Dan državnosti, Dan nezavisnosti i vojnih praznika, kao i uoči vanradnih dana i praznika. Redna lista se vodi tako da pojedinci budu ravnomjerno opterećeni. 1.9.2. RASPORED DNEVNOG RADNOG VREMENA Raspored dnevnog radnog vremena je akt kojim se reguliše izvršavanje zadataka u toku dana i treba da obuhvata:

ustajanje objedovanje

18

jutarnju fiskulturu dizanje i spuštanje zastave obuku i odgoj raport i službeni razgovor popodnevni rad noćni odmor

1.9.3. ORGANI UNUTRAŠNJE SLUŽBE Organi unutrašnje službe su dežurni, požarni i kontrolni. Unutrašnju službu u VF, pod određenim uslovima, mogu obavljati sva v/l, te se ona po rednoj listi određuju za organe unutrašnje službe. Dužnost organa unutrašnje službe traje najviše 24 sahata. Lica se ne mogu raspoređivati u organe unutrašnje službe:

- u drugoj jedinici; - uzastopno dvije ili više noći; - po dvije redne liste.

Od obavljanja dužnosti organa unutrašnje službe, stalno ili privremeno, pojedina lica mogu biti oslobođena samo iz zdravstvenih razloga, na osnovu rješenja vojnoljekarske komisije. Organi unutrašnje službe su potčinjeni starješini koji ih je odredio na dužnost, a u odsutnosti starješine, dežurnom pretpostavljene jedinice. Lice koje obavlja unutrašnju službu može smijeniti (zamijeniti) sa dužnosti samo starješina koji ga je odredio. Izuzetno, kada se starješina ne nalazi u jedinici, može ga smijeniti (zamijeniti) dežurni pretpostavljene jedinice. Organi unutrašnje službe za vrijeme obavljanja dužnosti ne mogu raditi na drugim poslovima. 1.9.4. DEŽURSTVO Dežurstvo objedinjava funkciju unutrašnje službe i funkciju komandovanja a dežurstvo pojedinca kao dežurnog traje neprekidno 24 sata. Dežurne načelno smjenjuje starješina koji ih je odredio na dužnost a smjene istih se vrši svakim danom u 800 sati. Prilikom primopredaje dužnosti prvo se prima i vrši priprema novog dežurnog, a potom predaje dužnost.

19

Novi dežurni prije prijema dužnosti dužan je da pregleda i prouči naređenje i uputstva kojim se regulišu njegove dužnosti, kao i da se upozna sa kompletnim stanjem u jedinici. Dežurnom se odreduje pomoćnik koji mu pomaže u obavljanju dužnosti, a koji se odmara u prvoj polovini noći. Dežurni se načelno uvijek nalazi tamo gdje se nalazi jedinica,odnosno gdje se nalazi njen najveći dio Na dužnosti dežurnog čete odreduju se K-diri desetina i vojnici, a dužnosti dežurnog su:

Prije prijema dužnosti pregleda prostorije čete i upoznaje sa njihovim stanjem.

Brine se o tačnom izvještavanju rasporeda radnog vremena u popodnevnim satima kada su starješine odsutne.

Kontroliše dali su vojnici ustali na znak na ustajanje, dali su svi na vrijeme izašli na jutarnje vježbanje, na obuku i druge planirane aktivnosti pretpostavljene komande.

Obezbjeđuje rad i čistoću prostorija i dijela kasarne koji pripada četi, provjerava provjetravanje prostorija i pravilnu upotrebu osvjetljenja u prostorijama.

Pravovremeno upućuje vojnike na ljekarski pregled koji su se javili za ljekarsku pomoć i kojima je potrebna ljekarska pomoć.

Kontroliše dali vojnici održavaju ličnu higijenu i kako sprovode druge higijenske mjere.

Kontroliše rad požarnih organa i redara, smjenjuje požarne i otklanja eventualne nedostatke.

Pravovremeno upućuje vojnike odredene za stražu i lično prisustvuje na pripremi i pregledu straže.

Pravovremeno prikuplja vojnike određene za rad i šalje ih na radna mjesta.

Kontroliše uređenost vojnika koji izlaze van kruga kasarne i provjerava njihov povratak.

Kontroliše i nedozvoljava nepoznatim licima ulazak u prostorije i krug koji objezbjeđuje ista.

Stara se za vrijeme popodnevnog odmora da bude red i mir i na vrijeme budi vojnike na popodnevne aktivnosti.

Kontroliše kompletnost i čistoću opreme i naoružanja kao i drugih sredstava.

Prisustvuje na svim postrojavanjima jedinice i objedima iste i stara se da vojnicima koji zbog službe nisu prisutni ostavi ili pošalje jelo.

Vrši kontrole podčinjenih u prijepodnevnim i poslijepodnevnim satima po dva puta i otklanja eventualne nedostatke.

20

Prati večernje aktivnosti i obavljanje redarstva, i prati i kontroliše poštivanje povečerja.

Poslije povečerja kontroliše dali su svi vojnici u spavaonama dali u prostorijama vlada red i mir i dali je u prostorijama ugašeno svjetlo i peći.

U toku noći kontroliše izlazak vojnika iz spavaonice i nedozvoljava zadržavanje u hodnicima i remećenja reda i mira.

Provjerava ispravnost PPO i drugih sredstava za sprovođenje PPZ i otklanja i evidentira eventualne nedostatke.

U slučaju požara poduzima mjere za gašenje i spašavanje ljudstva i MTS-a, a pomoć traži od pretpostavljenog dežurnog.

U slučaju uzbune postupa prema planovima, naređenjima i uputstvima pretpostavljene K-de (pretpostavljenog dežurnog) do dolaska pretpostavljenih starješina.

Stara se o svim objektima i sredstvima kojim raspolaže četa. Za vrijeme odsustva pretpostavljenog starješine izvještava pretpostavljenog dežurnog o stanju u jedinici, a pretpostavljenom prilikom njegovog dolaska u jedinicu raportom saopštava stanje u jedinici za vrijeme njegovog odsustva. Pored opštih dužnosti u jedinici se putem Elaborata dežurnog propisuju i posebne dužnosti dežurnog.

1.9.5. POŽARSTVO Za neposredno čuvanje naoružanja, opreme i druge imovine, koja nije zaključana, određuje se požarni. Na dužnost požarnog određuju se vojnici. Zavisno od smještajnih i drugih uslova, broj požarnih u jedinici može biti različit. Služba požarnih traje 2 sata u jednoj smjeni. Danju se požarni može smjenjivati i u dužim vremenskim razmacima, ali ne dužim od 8 sati. Postavljanje na dužnost i smjenjivanje sa dužnosti obavlja dežurni ili njegov pomoćnik. Da bi se na vrijeme pripremili za prijem dužnosti, požarni se bude 15 minuta prije preuzimanja smjene.

21

1.9.5.1. OPŠTE DUŽNOSTI POŽARNOG A: Čuva naoružanje i MTS, opremu i drugu imovinu koja mu je povjerena, te ne dozvoljava da se ona uzima bez odobrenja. B: Pazi da u prostorijama, odn. u prostoru gdje obavlja dužnost, ne izbije požar. Ne dozvoljava pušenje na mjestima gdje je ono zabranjeno. U slučaju požara poduzima mjere da se vatra ugasi, budi vojnike, izvještava dežurnog bataljona i postupa po njegovim naređenjima. C: Noću gasi svjetla koja nisu predviđena da gore. D: Ne dozvoljava nepoznatim licima da ulaze u prostorije, odn. prostor gdje se nalaze sredstva i oprema koji se čuvaju. Pored opštih dužnosti, u jedinici se putem putem uputstva propisuju i posebne dužnosti požarnog. 1.9.6. IZLASCI I POSJETE Vojnici mogu da izlaze van kruga kasarne samo kad im to odobri ili naredi pretpostavljeni starješina, a izlasci van kruga kasarne mogu biti: redovni, vanredni i službeni. Vojnicima se prvi put odobrava izlazak onog dana kad daju Svešanu zakletvu. Van kruga kasarne može da izlazi samo određeni broj vojnika, zavisno od potrebe borbene gotovosti. Procenat vojnika, kojima se odobrava redovni izlazak van kruga kasarne, određuje komandant brigade i starješine višeg ranga. Redovni izlazak van kruga kasarne odobrava se vojnicima subotom, nedeljom, uoči praznika, praznikom i jednim radnim danom u sedmici. Radni dan za redovan izlazak van kruga kasarne određuje komandant brigade. Redovan izlazak van kruga kasarne počinje poslije ručka i traje do pola sata prije noćnog odmora. Prije izlaska vojnika van kruga kasarne, dežurni čete pregleda vojnike i upozorava ih na uočene nedostatke, koje su oni dužni otkloniti. Zatim vodi vojnike na smotru kod dežurnog bataljona i kasarne. Po povratku u kasarnu vojnici se javljaju dežurnom čete i vraćaju dozvolu za izlazak i vojnu knjižicu. Vanredni izlazak van kruga kasarne vojnicima se može odobriti kad im dođe posjeta, te kao nagrada.

22

Službeni izlasci van kruga kasarne odobravaju se zbog obavljanja službenih poslova (kuriri i slično). 1.10. KRETANJE Pojedinac i jedinica mogu se kretati korakom, trčećim korakom i trkom. Kretanje počinje lijevom nogom. Brzina kretanja: korakom od 114 do 116 koraka u minuti; trčećim korakom od 160 do 170; a trkom nije određen, već se određeni prostor savlađuje u najkraćem vremenu. Dužina koraka: korakom oko 75 cm; trčećim korakom oko 85 cm; a trkom nije određena. Vrste koraka su: strojevi ili vježbovni, marševski i obični ili slobodni. Strojevi korak se primjenjuje: pri polasku jedinice sa mjesta; na vojnim paradama; kad jedinica pozdravlja u kretanju; kad jedinica danju izlazi iz kasarne, odnosno vraća se u kasarnu – pri prolazu kroz kapiju, pri predaji raporta ispred stroja jedinice. Marševski korak se primjenjuje u svim ostalim prilikama, osim pri kretanju preko mosta, brvna, podvodnog, zaleđenog i strmog zemljišta i slično, kad se koristi slobodni korak. 1.11. OKRETANJE Okretanje na mjestu je: "nadesno", "nalijevo" i "nalijevo krug". Okretanje "nadesno" i "nalijevo" iznosi 1/4, a "nalijevo krug" 1/2 kruga. Okretanje na mjestu izvršava se na komandu: "Nade-SNO!" "Nalije-VO!" "Nalijevo-KRUG!"

Okretanje u kretanju je "lijevim krilom", "desnim krilom" i "pravo". Na komandu "Lijevim – KRILOM!" vojnik skreće udesno, a na komandu "Desnim – KRILOM!" ulijevo, sve dok starješina ne naredi "PRAVO!".

23

1.12. VOJNA TAJNA Vrste tajni su: državna, službena i vojna.

Vojnu tajnu predstavljaju podaci o oružanim snagama, o njihovim planovima i pripremama za odbranu, o sredstvima noružanja i vojnoj opremi, o vojnim objektima i postrojenjima, te svemu ostalom što se odnosi na djelatnost oružanih snaga, a za koje se procjenom utvrdi da bi njihovo otkrivanje moglo izazvati štetne posljedice za oružane snage i njihove pripreme za odbranu zemlje. Postoje tri stepena tajnosti vojne tajne: strogo povjerljivo (dokumenta koja su naročito značajna za

oružane snage) povjerljivo (dokumenti komandi, štabova, ustanova i

jedinica) interno (dokumenta za službene potrebe lica u oružanim

snagama) Načini odavanja vojne tajne su: saopštavanje, predaja i činjenje dostupnim.

Najčešći uzroci odavanja vojne tajne su: nesavjesno obavljanje dužnosti, neoprezni i neodgovorni razgovori, lakomislenost, sklonost porocima, dopisivanje, neznanje i neobavještenost, neprijateljske pobude. Čuvanje vojne tajne, kao jedne od najznačajnijih vojnih dužnosti, nije samo patriotsko-moralna obaveza prema svojoj zemlji i drugovima iz jedinice; ona je, kao obaveza, rezultat određenih odredbi, vojnih pravila i propisa i naređenja pretpostavljenih starješina. Sva vojna lica dužna su da čuvaju vojnu tajnu bez posebnog naređenja, kao i da aktivno učestvuju u organizovanju i sprovođenju mjera bezbjednosti i samozaštite u svojim jedinicama i da pravovremeno izvještavaju o povredi vojne tajne.

24

1.13. VJEŽBOVNE RADNJE ODJELJENJA 1.13.1. ZBORNI STROJEVI ODJELJENJA, POSTROJAVANJE,

RAVNANJE Zbrojni strojevi odjeljenja su: dvovrsni stroj, jednovrsni stroj, kolona po jedan i kolona po dva. Da se odjeljenje postroji u dvovrsni stroj, komandir odjeljenja komanduje: "Odjeljenje, u dvije vrste – ZBOR!". Na ovu komandu vojnici se brzo postrojavaju tako da srednji vojnik staje 3-5 koraka ispred komandira odjeljenja, okrenut licem k njemu. Srednji vojnik iz druge vrste staje iza srednjeg prve vrste na rastojanju od 110cm, a ostali vojnici u odjeljenju postrojavaju se desno i lijevo od njih tako da su međusobno udaljeni 10cm. Nišandžije mitraljeza su na desnim krilima u prvoj vrsti. Pomoćnici stoje u potiljak nišandžijama. Nepun red, ako ga ima, uvijek je drugi s lijevog krila. Da se odjeljenje postroji u jednovrsni stroj, komandir odjeljenja komanduje: "Odjeljenje, u vrstu – ZBOR!". Na ovu komandu odjeljenje se postrojava slično kao u dvije vrste, s razlikom što vojnici iz druge vrste staju lijevo do vojnika iz prve vrste. Odjeljenje (grupa) do pet vojnika uvijek se postrojava u jednovrsni stroj. Da se odjeljenje postroji u kolonu po jedan, komandir odjeljenja komanduje: "Odjeljenje, u kolonu po jedan – ZBOR!". Na ovu komandu odjeljenje se postrojava iza komandira odjeljenja, tako da je prvi vojnik udaljen od komandira 110cm, a svaki slijedeći gleda u potiljak prethodnog zauzimajući isto rastojanje. Da se odjeljenje postroji u kolonu po dva, komandir odjeljenja komanduje: "Odjeljenje, u kolonu po dva – ZBOR!". Na ovu komandu odjeljenje se postrojava iza komandira na odstojanju od 110cm, tako da su susjedni vojnici udaljeni 10 cm, a po dubini 110cm. Pri kretanju odjeljenja u koloni po jedan, odnosno u koloni po dva, komandir odjeljenja se kreće sa lijeve strane stroja na rastojanju 3-5 koraka ili na čelu na rastojanju od 110cm. Na čelu se kreće kad se odjeljenje nalazi u sastavu formacijski veće jedinice. Da se odjeljenje poravna po frontu, komandir odjeljenja komanduje: "Nadesno (nalijevo) ravnaj – SE!". Na ovu komandu vojnici, sem krilnih na označenoj strani, okreću brzo i

25

istovremeno glavu i pogled u komandovanu stranu, zauzimaju propisano odstojanje i rastojanje (vojnici druge vrste staju u potiljak vojnicima iz prve vrste) i ravnaju se tako da im ramena budu u jednoj liniji i da svaki vidi grudi četvrtog vojnika, računajući sebe prvim. Poslije završenog ravnanja, komandir odjeljenja staje na sredinu stroja i komanduje: "Po-ZOR!". Na ovu komandu vojnici brzo i istovremeno okreću glavu naprijed. Da se odjeljenje poravna po dubini, komandir odjeljenja komanduje: "U – POTILJAK!". Na ovu komandu vojnici prve vrste poravnavaju se po frontu i zauzimaju rastojanje, a ostali odmah staju u potiljak i zauzimaju propisno rastojanje i odstojanje. Iz stroja se izlazi: iz prve vrste najkraćim putem, a iz druge vojnik izlazi iza stroja, obilazi lijevo ili desno krilo, u zavisnosti koje mu je bliže. Pri povratku u stroj vojnik prve vrste poravnava pete sa ostalima, okreće se "nalijevo krug" i zauzima stav kao i ostali vojnici u stroju, a vojnik druge vrste vraća se na svoje mjesto obilazeći bliže krilo. Okretanje odjeljenja i radnje sa oružjem izvode se na način i po komandama za pojedinca, s tim što vojnici u stroju radnje izvršavaju istovremeno. 1.13.2. KRETANJE ODJELJENJA Da odjeljenje krene naprijed korakom, trčećim korakom ili trkom, komandir odjeljenja komanduje: "Odjeljenje, na – PRIJED!", "Odjeljenje, pravac… na – PRIJED!" ili "Odjeljenje, trčećim korakom (trkom) na – PRIJED!". Na ovu komandu odjeljenje istovremeno kreće na način regulisan za pojedinca. Srednji vojnik se kreće određenim pravcem (u koloni po dva – nišandžija prvog puškomitraljeza, odnosno ručnog bacača), a ostali se ravanaju po njemu. 1.13.3. PRESTROJAVANJE I ZAHOĐENJE 1.13.3.1. PRESTROJAVANJE U MJESTU Da se odjeljenje prestroji iz dvovrsnog stroja u kolonu po dva i iz jednovrsnog stroja u kolonu po jedan, komandir odjeljenja komanduje: "Na de - SNO!". Na ovu komandu odjeljenje se

26

okreće. Zatim komandir odjeljenja komanduje: "U – POTILJAK!". Na ovu komandu vojnici zauzimaju propisano odstojanje i rastojanje. Da se odjeljenje prestroji iz kolone po dva (kolone po jedan) u dvovrsni (jednovrsni) stroj, komandir komanduje: "Na lije – VO!". Na ovu komandu odjeljenje se okreće. Zatim komandir odjeljenja komanduje: "Nadesno (nalijevo) ravnaj – SE!". Na ovu komandu vojnici se ravnaju i zauzimaju propisano rastojanje i odstojanje. Da se odjeljenje prestroji iz dvovrsnog stroja u jednovrsni stroj, komandir odjeljenja komanduje: U vrstu prestroj – SE!". Na ovu komandu srednji vojnik ostaje na mjestu, a ostali vojnici prve vrste razmiču se brzo desno i lijevo na jedan korak rastojanja. Vojnici druge vrste staju lijevo od vojnika kojima su bili u potiljku. Da se odjeljenje prestroji iz jednovrsnog u dvovrsni stroj, komandir odjeljenja komanduje: "U dvije vrste prestroj – SE!". na ovu komandu vojnici druge vrste staju iza svojih rednih drugova, a aztim se brzo primiču ka srednjem redu (koji stoji na mjestu) na propisano rastojanje. 1.13.3.2. PRESTROJAVANJE U KRETANJU Da se odjeljenje prestroji iz dvovrsnog (jednovrsnog) stroja u kolonu po dva (jedan) u bočnu stranu, komandir odjeljenja komanduje: "Na ––– de – SNO!". Na ovu komandu odjeljenje se okreće "nadesno", čelni produžava kretanje punim korakom, a ostali skraćenim dok ne dobiju propisano odstojanje. Desni red se primiče lijevom na 10cm. Da se odjeljenje prestroji iz kolone po dva (jedan) u dvovrsni (jednovrsni) stroj, komandir odjeljenja komanduje: "Na –– lije – VO!". Na ovu komandu odjeljenje se okreće "nalijevo". Poslije okretanja čelni vojnik ide pravo, a ostali vojnici se primiču na propisano rastojanje i poravnavaju bez posebne komande. Da se odjeljenje prestroji iz kolone po dva u kolonu po jedan, komandir odjeljenja komanduje: "U kolonu po jedan prestroj – SE!". Na ovu komandu čelni vojnik lijevog reda produžava kretanje, a ostali skraćuju korak, vojnici desnog reda dolaze u potiljak vojnicima s kojima su bili poravnati, pa svaki, čim dobije prostor, produžava kretanje korakom. Da se odjeljenje prestroji iz kolone po jedan u kolonu po dva, komandir odjeljenja komanduje: "U kolonu po dva prestroj – SE!". Na ovu komandu čelni vojnik skraćuje korak, vojnici desnog

27

reda idu udesno i obrazuju kolonu po dva, a zatim komandir odjeljenja komanduje: "Punim – KORAKOM!". Na ovu komandu odjeljenje prelazi u korak. 1.13.3.3. ZAHOĐENJE Okretanje u kretanju je "lijevim krilom", "desnim krilom" i "pravo". Na komandu "Lijevim – KRILOM!" odjeljenje skreće udesno, a na komandu "Desnim – KRILOM!" ulijevo, sve dok starješina ne naredi "PRAVO!". 1.13.4. POZDRAVLJANJE ODJELJENJEM Odjeljenje pozdravlja na mjestu i ukretanju. Zbog pozdravljanja sa mjesta, odjeljenje se uvijek postrojava u dvovrsni stroj, sem odjeljenja manjeg od pet vojnika. Ako je sa oružjem, zauzima se stav "o desno rame". Da odjeljenje pozdravi starješinu, zavisno otkuda starješina dolazi, komandir odjeljenja komanduje: "Počast na de – SNO!" "Počast na lije – VO!" "Po – ČAST!"

Komanda se izdaje kada starješina priđe na 15-20 koraka, a vojnici brzo i istovremeno okreću glave u komandovanu stranu, prateći starješinu pogledom i okretom glave. Poslije predaje stroja, komandir odjeljenja iskorači jedan korak u stranu, tako da starješina bude do stroja, a on sa spoljne strane i prati ga. Starješina pozdravlja jedinicu: "Gospodo vojnici – POZDRAV DOMOVINI!", na što vojnici odzdravljaju sa: "POZDRAV!". Poslije toga komandir odjeljenja komanduje: "POZOR!" Radi pozdravljanja u kretanju, kad se odjeljenje približi starješini na 10 koraka, zavisno sa koje je starješina, komandir odjeljenja komanduje: "Počast na de – SNO!" ili "Počast na lije – VO!" Na ovu komandu, ako se odjeljenje kretalo marševskim korakom, vojnici prelaze u strojevi korak i jednovremeno okreću glave i pogled ka starješini, sem čelnog koji je na komandovanoj strani.

28

Komandir odjeljenja pozdravlja kao pojedinac i kreće se strojevim korakom. Kad začelje prođe pored starješine 2-3 koraka, komandir odjeljenja komanduje: "POZOR!" Na ovu komandu vojnici okreću glavu pravo i produžavaju kretanje onim korakom kojim su se kretali prije pozdrava. 1.14. OBEZBJEĐENJE OBJEKATA, MATERIJALNIH

SREDSTAVA I LJUDSTVA Vojna jedinica, određena da vrši zaštitu jednog ili više objekata u kojima su smještene jedinice ili MTS koja obezbjeđuju pripadnici VF, naziva se staržom, a služba obezbjeđenja – stražarskom službom. Straža je promijenjivog sastava i jačine i nju sačinjavaju: komandir straže, razvodnici straže i odgovarajuči broj vojnika.

Po potrebi, u sastav straže ulaze: pomoćnik k-dira straže, osmatrači, patrole, vodiči pasa, kuriri, kuhari itd. Podjela straža vrši se: a) po načinu izvršenja zadatka:

- stacionarne - pokretne

b) po vremenu trajanja: - stalne - povremene

c) po namjeni: - kasarnske - garnizonske - aerodromske - logorske - počasne itd.

Služba straže traje 24 sata, a najviše do 15 dana. Služba stražara na stražarskom mjestu traje načelno 2 sata, a može biti i duže – do 3 sata i kraće – do jednog sata, što zavisi od vremenskih uslova. Straža je naoružana ličnim naoružanjem, sa jednim borbenim kompletom municije, a po potrebi može imati i drugo naoružanje.

29

Znaci za raspoznavanje su pojmovi – riječi, na osnovu kojih se straže i lica u njihovom sastavu raspoznaju i na osnovu kojih se utvrđuje pravo drugih lica da kontrolišu straže i stražare na staržarskim mjestima. Znaci raspoznavanja su: odziv (imenice koje se lako pamte – vojna oprema) lozinka (nazivi poznatih mjesta ili geografskih pojmova) parola

Stražar je naoružano v/l koje vrši čuvanje i obezbjeđenje povjerenog mu vojnog ili drugog objekta. Opšte dužnosti stražara su: da budno čuva objekat koji mu je povjeren; da ne ispušta oružje iz ruku i da uvijek bude spreman za

upotrebu istog u slučaju potrebe; da brani napadnuti objekat, susjednog stražara i sebe; da ne napušta stražarsko mjesto dok ne bude smjenjen ili

povučen; da nikome – izuzev razvodniku, pomoćniku komandira straže

ili komandiru straže, deurnom i licima ovlaštenim za kontrolu – ne dozvoli da se približi stražarskom mjestu više nego što je propisano;

da održava vezu sa komandirom straže, susjednim stražarima i ostalim organima i poziva komandira kad u blizini izbije nered, požar, kad imovini ili licima koje čuva prijeti opasnost od elementarnih nepogoda, kad oboli i kada mu je potrebna pomoć.

Za vrijeme obavljanja dužnosti, stražar se nalazi van stražarnice i kreće se po određenom prostoru ili stazi. Po kiši i lošem vremenu može se povremeno sklanjati u stražarnicu. Stražar na stražarskom mjestu ne smije da sjedi, leži, puši, razgovara sa nepoznatim licima i slično. Za svako stražarsko mjesto propisuju se i posebne dužnosti stražara, a iste su propisane Elaboratom straže. Postupci stražara na stražarskim mjestima u raznim situacijama: Na određenim stražarskim mjestima, posebno noću, čim stražar primjeti ili čuje da se staržarskom mjestu približava neko lice, zauzima zaklon i zaustavlja ga komandom "STOJ!", uzima oružje "na gotovs", ali ga ne puni. Kad lice stane pita "Ko ide?". Ako dobije odgovor da ide razvodnik, pomoćnik komandira ili komandir

30

starže, slijedeća smjena ili lice koje ima pravo da mu priđe ili da prođe, stražar komanduje: "Razvodnik straže (komandir straže ili drugi), naprijed!". Ako ih je više, dodaje još i "Ostali stoj!". Kada mu se lice koje poziva približi na tri – pet koraka, stražar ponovo komanduje "Stoj", traži da mu saopšti odziv i ako dobije tačan odziv saopšava lozinku. Ako lice koje stražar zaustavlja ne posluša i ne stane na komandu "Stoj!", već se i dalje približava, stražar puni oružje, odnosno stavlja metak u cijev i jačim glasom komanduje "Stoj, pucaću!". Ako se lice i dalje približava, stražar treći put, jačim glasom, komanduje "Stoj, pucaću!", pa ako ne stane ni na treći poziv, puca u njega. Ako lice koje stražar zaustavlja stane na drugi, odnosno na treći poziv, stražar dalje postupa kao da je stalo na prvi poziv, s tim što prethodno ukoči oružje. Zbog zloupotrebe dužnosti i oružja, kao i drugih povreda stražarske službe, stražar podliježe disciplinskoj ili krivičnoj odgovornosti. Kad stražar ustanovi da lice koje je zaustavio ne zna znake za raspoznavanje, naređuje mu da se okrene "Nalijevo krug!", da odloži oružje (ako ga ima), udalji četiri – šest koraka (tako da odloženo oružje bude bliže stražaru), da podigne ruke uvis stavljajući dlanove na zatiljak glave i da miruje. Zatim, stalno ga motreći, javlja komandiru straže i predaje ga licu koje komandir straže uputi. Kad zaustavljeno lice ne izvršava naređenja, a pr tom dovodi u neposrednu opasnost stražara ili objekat, stražar ga opominje, odnosno otkoči oružje i ako ni poslije druge opomene ne izvršava naređenja, puca u njega, onemogućavajući mu da se približi odloženom oružju. Ako se lice koje stražar zaustavlja udaljava od stražara i objekta koji stražar obezbjeđuje, stražar ga na propisan način poziva da stane. Ako ni poslije trećeg poziva ne stane, ukoliko pri tome ne dovodi u opasnost stražara i objekat, stražar puca uvis (ne u njega) i otome odmah obavještava komandira straže. Postupak stražara na stražarskim mjestima prema ulici, pred kancelarijama (u hodnicima), pred zatvorskim sobama, kod objekta u kasarnskom krugu i slično, usklađuje se sa konkretnim uslovima i reguliše posebnim dužnostima za svako stražarsko mjesto. Na stražarskim mjestima stražari, načelno, nemaju napunjeno oružje, a municiju drže u fišeklijama ili torbici (za okvire).

31

Na stražarskim mjestima kod posebno značajnih objekata stražari mogu službu obavljati sa napunjenim i ukočenim oružjem i to, bez metka u cijevi, što se reguliše naređenjem starješine ranga komandanta brigade, istog i višeg ranga i unosi u Elaborat straže. Ako je u toku obavljanja dužnosti stražar napunio oružje, prazni ga na liniji za punjenje i pražnjenje oružja. U slučaju požara ili bolesti, ako su mu sredstva za vezu neispravna ili kada je zbog hitnosti ili važnosti događaja to jedino moguće, stražar ispaljuje metak uvis, kao znak da mu je potrebna pomoć. Stražar pozdravlja samo na stražarskim mjestima: na ulici, pred kancelarijama i u kasarnskom krugu, što se reguliše u posebnim dužnostima. Stražar pozdravlja danju, a noću samo na onim stražarskim mjestima na kojima se ne vrši zaustavljanje (dobro osvjetljenim). Stražar ne pozdravlja kad prima (predaje) dužnost i kad zaustavlja. 1.15. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA I ZAŠTITA NA RADU 1.15.1. LIČNA HIGIJENA Lična higijena je skup mjera koje treba da sprovodi svaki pojedinac, da bi čuvao i jačao svoje zdravlje i kondiciju. Te mjere su: održavanje primjerene čistoće tijela, njegovanje zuba, nogu, higijena odjeće i obuće, jačanje organizma, čuvanje i jačanje kondicije, te izbjegavanje upotrebe alkohola. Održavanje primjerene čistoće tijela veoma je važno za spriječavanje zaraznih bolesti i raznih oboljenja kože. Neredovno umivanje, kupanje i presvlačenje stvara povoljne uslove za pojavu vašljivosti, šuge i gnojnih oboljenja kože, a u lica koje pri radu dolaze u dodir sa pogonskim gorivom, mazivom i tehničkim tečnostima mogu se javiti i profesionalna oboljenja kože. Prljavim rukama prenose se crijevne zaraze, a na isti način mogu se u organizam unijeti i razni otrovi. 1.15.2. HIGIJENA VODE I HRANE Voda za piće, za spremanje jela i za pranje pribora za jelo mora da bude bistra, prijatnog ukusa, bez boje i mirisa i ne smije da sadrži zarazne klice, otrove i radioaktivne materije.

32

U VF postoje organi koji se brinu da ljudstvu obezbjede takvu vodu. Vojnik smije da upotrebljava samo vodu kojom ga ti organi snadbijevaju ili vodu koju su odredili sanitetski organi ili starješine. Vodu vojnik mora da dezinfikuje, bez obzirana to odakle je uzeta. Ako je mutna, treba je prethodno izbistriti držanjem u posudi ili cijeđenjem kroz platno ili sloj pjeska, strugotine (piljevine) ili drvenog uglja, koji se stavi u posudu (praznu konzervu ili slično) sa izbušenim dnom. Bistra voda se dobija i kad se pored obale iskopa jama u koju se voda cijedi kroz sloj pijeska. Na teritoriji koju je napustio neprijatelj ili na kojoj je izvršen napad NHB borbenim sredstvima, vojnik smije da pije vodu koju nosi u čuturici ili koja mu se dotura iz pozadine. Voda se mora čuvati od zagađenja. U tom cilju čuturicu treba dobro isprati prije punjenja da bi se zaštitila od kontaminacije NHB borbenim sredstvima, treba je nositi u rancu ili torbici. Umivati se, prati rublje, praviti nužnike, pojiti stoku, bacati otpatke i slično mora se vršiti daleko od vodenog objekta i nizvodno od mjesta gdje se zahvata voda za piće i kuhanje. Vojnik može sam sebi da dezinfikuje vodu pomoću tableta za dezinfekciju vode ili kuhanjem. Dezinfekcijom se uništavaju samo zarazne klice, a ne i otrovi i radioaktivne materije. Dezinfekcija tabletama: U čuturicu vode stavi se jedna tableta ako je voda čista, odnosno dvije ili više tableta kada nije sasvim čista ili je malo obojena. Čuturica se zatvori i voda se dobro promućka. Voda se može piti nakon pola sata. Znak da je dobro dezinfikovana je ako miriše na hlor. Kuhanje je najsigurniji način dezinfekcije vode. Voda mora da ključa najmanje 10 minuta. Ako se sumnja da je jače zagađena, treba je kuhati i duže. Kuhana voda je bljutava pa je dobro da se pije kao čaj, kahva ili slično. Ishrana vojnika mora da zadovoljava slijedeće osnovne higijenske zahtijeve: da je u skladu sa njegovim potrebama i damu obezbjeđuje

onoliko energije i hranjivih materija (ugljikohidrati, masti, bjelančevine, minerali, vitamini) koliko je neophodno za održavanje punog zdravlja i borbene spremnosti;

da je raznovrsna i ukusno spremljena; da je hrana svježa i da ne sadrži zarazne klice, otrove i

radioaktivne materije. Vojnik treba da se pridržava slijedećih pravila:

33

da jede samo hranu, koju dobija od intendantskih organa ili hranu nabavljenu u higijenskim javnim prehrambenim objektima;

da ne jede hranu koju je ostavio neprijatelj ili hranu uzetu od zarobljenika, dok to ne odobre starješine;

da suhu hranu zamota u papir ili plastičnu foliju i nosi u rancu (torbici) da bi je zaštitio od zagađenja. Porciju i pribor za jelo čuva od zagađenja kao i hranu, a prije upotrebe da ih dobro opere pitkom vodom.

1.15.3. MJERE TEHNIČKE ZAŠTITE Do povreda najčešće dolazi zbog nepažnje, nemarnosti i neuvježbanosti, neupotrebe zaštitnih sredstava, nepridržavanja propisanih mjera zaštite, neispravnosti fiskulturnih i drugih sprava i opreme, grubosti pri igranju fudbala, košarke i drugih sportova, grube šale itd. Mjere predostrožnosti: Treba dobro uvježbati određene radnje i poslove, biti pažljiv pri njihovom izvođenju, disciplinovano sprovoditi propisane mjere zaštite i nositi zaštitna sredstva (naočale, antifoni, rukavice, zaštitne maske itd.), provjeravati ispravnost sprava i opreme prije upotrebe, izvoditi sportske aktivnosti u propisanoj opremi, aktivnosti izvoditi samo u prisustvu starješine i po njegovom naređenju i slično. 1.16. VOJNA DISCIPLINA Vojna disciplina je tačno, potpuno i pravovremeno izvšavanje dužnosti u VF, saglasno zakonu, pravilima službe i drugim propisima i naređenjima nadležnih starješina. Vojno lice koje u vršenju službe ili u vezi sa vršenjem službe povrijedi vojnu disciplinu, odgovara za disciplinsku grešku ili disciplinski prijestup. Disciplinska greška je lakša povreda vojne discipline, a disciplinski prijestup je teža povreda iste. Za disciplinske greške i disciplinske prijestupe mogu se izreći disciplinske mjere i disciplinske kazne u skladu sa pravilnikom o vojnoj disciplini. Disciplinske mjere su: opomena, ukor, strogi ukor i prekoredni rad od tri smjene. Regrutima ove mjere ima pravo izreći k-dir voda ili starješina istog ili višeg ranga.

34

Ostale disciplinske mjere imaju pravo da izriču: komandir voda – zabranu izlaska van kruga kasarne u

trajanju od dva dana; komandir čete – zabranu izlaska van kruga kasarne do tri

dana i vojnički pritvor do tri dana; komandant bataljona – zabranu izlaska van kruga kasarne

do četiri dana i vojnički pritvor do sedam dana; komandant brigade – zabranu izlaska van kruga kasarne do

četiri dana, vojnički pritvor do 30 dana i oduzimanje čina. 1.17. UZBUNA Cilj uzbune je da se jedinice / ustanove za najkraće moguće vrijeme dovedu na potreban nivo gotovosti za izvršenje zadataka zbog kojih je uzbuna naređena. Vrste uzbune su slijedeće: borbena uzbuna, mobilizacijska uzbuna, uzbuna u slučaju elementarnih nepogoda i požara.

Borbena uzbuna se naredjuje u slučaju neposredne opasnosti od ratnih dejstava ili iznenadnog napada sa kopna, vazduha i mora. Cilj borbene uzbune je da se jedinice u najkraćem vremenu okupe u rejonima (mjestima) za uzbunu i budu spremne za izvršenje zadatka. Za vrijeme borbene uzbune: Prestaju da važe sve dozvole za izlazak van kruga kasarne. V/l koja se nalaze u kasarni odmah, čim čuju znak za uzbunu

ili budu obavješteni o isoj, postupaju prema dobivenim naređenjima i upustvima za uzbunu.

V/l koja se nisu zatekla u kasarni za vrijeme uzbune odmah, u što kraćem roku, dužna su da se jave u jedinicu (rejon okupljanja) i postupaju po naređenjima i upustvima za uzbunu.

Mobilizacijsku uzbunu jedinice i ustanove izvršavaju: U opštoj javnoj mobilizaciji, odmah po saznanju za

mobilizacijsku uzbunu, objavljenu putem sredstava javnog informisanja ili poslije prijema naređenja.

U tajnoj mobilizaciji za vrijeme određeno u naređenju za izvršavanje mobilizacije ili za vrijeme ugovorenog znaka (signala) za izvršenje mobilizacije.

35

Cilj mobilizacijske uzbune je da se mirnodopska jedinica / ustanova, u najkraćem mogućem vremenu prikupi u rejonu (mjestu) za uzbunu i pristupi izvršenju mobilizacije prema mobilizacijskom planu, te da se sagleda borbena gotovost jedinice. Uzbuna u slučaju elementarnih nepogoda (poplave, požari, oluje, zemljotresi i dr.) ugrožavaju ljude ili imovinu jedinica, ustanova ili imovinu stanovništva. Cilj uzbune u slučaju elementarnih nepogoda i požara je da se organizovano i što prije ugroženi ljudi i imovina spase. Uputstvo za ovu uzbunu se izrađuje kao poseban dokument, a sve starješine i vojnici isto moraju poznavati u potrebnom obimu. Signal za uzbunu se dobiva od pretpostavljene Komande, a uzbunu jedinici mogu dati: K-dant bataljona, dežurni bataljona, K-dir jedinice, dežurni jedinice za vrijeme odsutnosti k-dira i ukoliko postoji opasnost po jedinicu i pretpostavljeni K-dantu bataljona. Na signal za uzbunu postupa se po naređenjima pretpostavljenih i upustvu za uzbunu, s ciljem izvršavanja svih postavljenih zadataka i naređenja u što kraćem mogućem roku. Signal za uzbunu se daje pisanim naređenjem ili dogovorenim signalom, a uzbunjivanje jedinice se vrši propisanim načinom uzbunjivanja (zvučni znak) koji može biti jedinstven za kompletnu kasarnu i glasom: "Uzbuna!" U slučaju uzbune, zavisno od vrste uzbune, postupa se po naredjenju pretpostavljenog i upustvu za uzbunu, a postupak je načelno slijedeći: Dežurni jedinice, odnosno najstariji prisutni starješina,

komanduje jedinicom do dolaska starijeg, odnosno pretpostavljenog.

V/l koja se nalaze u kasarni, čim čuju određeni znak ili budu obavješteni o uzbuni, odmah dolaze u jedinicu, odnosno u rejone za uzbunu i postupaju po daljnjem naređenju.

Jedinica koja se na znak uzbune ne nalazi u kasarni, a čuje određeni znak za uzbunu, odmah postupa prema vrsti uzbune, po naređenju pretpostavljenog i upustvu za uzbunu.

Dežurni prenosi naređenje za uzbunu i vrstu uzbune potčinjenim organima unutrašnje službe, izvještava Komandanta, k-dira jedinice i ostale starješine jedinice, rukovodi, raspoređuje, dodjeljuje MTS i komanduje jedinicom do doaska pretpostavljenog i upustvima.

Ukoliko se radi o borbenoj uzbuni, pale se samo određena svjetla, sva ostala se gase i vrši se zamračivanje prostorija.

36

Vojnici se oblače, uzimaju oružje, ličnu opremu i druga sredstva kojima rukuju, a zavisno od vrste uzbune; što prije izlaze na mjesta i postupaju po naređenju pretpostavljenih, odnosno dežurnih.

1.17.1. POSTUPCI POŽARNOG ZA VRIJEME UZBUNE Postupak požarnog u slučaju uzbune je slijedeći: Požarni pregledaju sve prostorije, gase vatre u pećima, a

noću i svijetla, zatvaraju spavaonice i kancelarije i vode brigu o svim sredstvima sa kojima su zaduženi.

Ukoliko se radi o borbenoj uzbuni, predaje ključeve pretpostavljenom starješini, odnosno dežurnom i odlazi na mjesto za uzbunu i dalje postupa po naređenju pretpostavljenog.

U slučaju uzbune u slučaju elementarnih nepogoda i požara, sve potrebne mjere pduzima na spašavanju ljudstva i MTS-a, kao i ostalih materijalnih dobara i postupa po naređenju pretpostavljenog, odnosno dežurnog jedinice.

1.18. PROTIVPOŽARNA ZAŠTITA 1.18.1. UZROCI NASTANKA POŽARA Da bi smo sa uspjehom mogli spriječiti nastajanje požara i preduzeti odgovarajuće mjere zaštite, moramo poznavati uzroke koji mogu dovesti do požara. Prisustvo materija koje se vrlo lako mogu zapaliti ili eksplodirati, te razne tehničke neispravnosti ili nemarnosti (nehata) predstavljaju opasnost od požara. Do požara dolazi djelovanjem toplote na materiju koja može gorjeti uz prisustvo kisika. Toplotu možemo postići na razne načine (gorenjem druge materije, hemijskom reakcijom, prelaskom električne energije u toplotnu i mehaničkim radom), pa uzroke požara svrstavamo u slijedeće grupe: direktan dodir s plamenom ili užarenom materijom, eksplozije, samozagrijavanje i samozapaljenje, elektricitet i električni uređaji, statički elektricitet, prirodne pojave (grom), trenje i pritisak.

37

1.18.2. SREDSTVA ZA GAŠENJE POŽARA Protivpožarna oprema i sredstva namijenjena su za gašenje požara i spasavanje ljudi i imovine ugroženih požarom. Prema široj namjeni dijeli se na ličnu protivpožarnu (PP) opremu i zajedničku protivpožarnu opremu. Lična PP oprema i sredstva su: PP šljem, PP opasač, PP sjekira sa futrolom, držač crijeva, klin za spasavanje sa futrolom, zaštitna maska M-65 sa cjedilom CO, penjačko uže, zaštitne naočale, torbica sa priborom protivpožarca, jednoglasna pištaljka, svjetiljka sa tri boje, prvi zavoj. Zajednička PP oprema i sredstva su: PP aparati, stabilni PP uređaji, motorne PP pumpe, PP vozila i prikolice, PP crijeva i armature, tehnička oprema i pribor, PP merdevine, zaštitna oprema, sredstva za spašavanje, upozorenje i evakuaciju, alat, uređaji i oprema za održavanje PP sredstava, teostala PP oprema (oprema za vezu, dimnjačarska oprema, oprema za prvu pomoć, oprema za gašenje na vodi, oprema za gašenje šumskih požara i slično). Osim formacijskih, za gašenje požara, mogu se korisiti i priručna sredstva za gašenje požara: ćebad, kofe s vodom, pijesak (zemlja), snijeg, cement, so i slično - u zavisnosti od vrste požara. 1.18.3. MJERE PPZ Zbog postojanja raznih požarnih opasnosti potrebno je stalno i sistematski preduzimati mjere na otklanjanju mogućih uzroka požara, jer smanjenjem broja požara smanjujemo i štete koje oni mogu prouzrokovati. Opasnostima i štetnim posljedicama požara suprotstavljamo se na dva načina: preduzimanjem preventivnih mjera da do požara ne dođe i gašenjem nastalog požara i spasavanjem ljudi i imovine. Mjere PPZ propisuje starješina jedinice, a sprovode ih sva v/l. Kontrolu sprovođenja tih mjera vrši dežurni organ, PP organ, te starješine jedinica i ustanova. 1.18.4. POSTUPAK U SLUČAJU POŽARA • Bez panike pristupiti gašenju. • Obavijestiti vatrogasnu jedinicu i neposrednog rukovodioca

38

tel. 93 ili 551-393 • Spašavaj ugrožena lica! • Sačuvaj materijale od izuzetne vrijednosti! • Odstrani lakozapaljive, eksplozivne, otrovne i radioaktivne

materijale! • Isključi zapaljeni uređaj i dovod zapaljivih tekućina i plina! • Zatvori otvore da bi spriječio širenje požara! • Provodeći pomenute postupke ne ugrožavati vlastiti život. 1.18.5. UPUTSTVO ZA RUKOVANJE APARATOM S-6 1. Izvući osigurač. 2. Udariti po ručici. 3. Pritisnuti ručicu mlaznice. Za vrste požara uzrokovane zapaljivim tekućinama, plinovima, el. postrojenjima. 1.18.6. UPUTSTVO ZA RUKOVANJE APARATOM S-9

1. Izvući osigurač. 2. Udariti po dugmetu. 3. Pritisnuti ručicu mlaznice.

39

1.19. OSNOVE RATNOG PRAVA 1.19.1. DEFINICIJA POJMOVA Rat je stanje neprijateljstva između dvije ili više nacija, okarakterisana oružanim sukobom. Ratno pravo (ratni zakon) su međunarodne odrednice, po kojima vojna sila može izvršiti svoj zadatak, bez uzrokovanja nepotrebnih patnji i razaranja. Borci su svi pripadnici oružanih snaga, izuzev zdravstvenog i vjerskog osoblja. Ratni zarobljenici su borci koje je zarobio neprijatelj. Vojni ciljevi uključuju borce, vojne ustanove i transporte, vojne položaje i taktički važne tačke na terenu. Civilna lica su ona lica koja ne pripadaju oružanim snagama. Civilni objekti su objekti koji ne služe u vojne svrhe. Izričito zaštićena lica i objekti posebna su kategorija. Označeni su izraženim simbolima. 1.19.2. SIMBOLI

Crveni krst ili crveni polumjesec oznake su za vojne i civilne zdravstvene službe, vojno vjersko osoblje, te civilno vjersko osoblje uključeno u

civilnu zdravstvenu službu i u civilnu zaštitu. Plavi trougao na žutoj pozadini oznaka je civilne zaštite.

Plavi trougao i kvadrat na bijelom petouglu oznaka su za kulturne objekte sa opštom i posebnom zaštitom, kao i osoblja za zaštitu kulturnih objekata.

Crveni krugovi su oznaka za pogone i instalacije koji sadrže opasne tvari ili njihovo

oštećenje može uzrokovati ozbiljne posljedice: brane, nasipi, nuklearne elektrane i slično.

40

1.19.3. KONTROLA ORUŽANOG SUKOBA U toku ratnih dejstava mogu se napadati samo dozvoljeni ciljevi. Dozvoljenim ciljevima smatraju se vojni ciljevi. To su: borbene snage; imovina okupirana od strane borbenih snaga; bilo koji neborbeni objekat koji se koristi u borbene svrhe; civilna imovina /ljudstvo koji su angažovani u borbenim

aktivnostima. Nedozvoljeni ciljevi su objekti i osobe pod zaštitom. Objekti pod zaštitom su: zdravstvene ustanove naučne i kulturne ustanove vjerski objekti sirotišta istorijski spomenici

Osobe pod zaštitom su: ranjenici / bolesnici zarobljenici civili medicinsko osoblje vjerski službenici brodolomci padobranci koji iskaču iz pogođene letjelice

Za padobrance koji skaču iz neoštećene letjelice se pretpostavlja da su na vojnoj misiji, te zbog toga mogu biti uzeti za cilj. Zabranjena je svaka pljačka, kao i razaranje koje zadatak ne zahtijeva. Civilna i zaštićena lica ne smiju neposredno učestvovati u neprijateljstvima. Civilni objekti ne smiju biti napadnuti, osim u situaciji kad se koriste u vojne svrhe od strane neprijatelja. Izričito zaštićeni objekti (spomenici kulture i slično) ne smiju se koristiti u vojne svrhe i ne smije ih se napadati. Njihov imunitet može biti povučen samo u sitaciji krajnje nužde, a od strane komandanta divizije ili starješine istog ili višeg ranga. Oružja koje se nikad ne smiju koristiti su: rasprskavajući projektili, otrovi, biološko, hemijsko i nuklearno oružje. Oružja čija je upotreba ograničena su: Napalm i bacači plamena se smiju koristiti samo protiv

bunkera i u slučaju krajnje nužde. Mine se smiju postavljati isključivo u borbenom području.

41

1.19.4. ODGOVORNOST Poštovanje ratnog prava zavisi od reda i discipline. Starješina se lično brine da potčinjeni shvate svoje obaveze prma ratnom pravu i da ih poštuju. On mora prekinuti kršenje ratnog prava i garantovati preduzimanje disciplinskog ili kaznenog postupka. Odgovoran je za pravilnu obuku o ratnom pravu, koja mora biti dio redovne vojne djelatnosti. 1.19.5. PONAŠANJE TOKOM BORBENIH DJELOVANJA Tokom borbenog djelovanja mora se voditi računa o vojnim i civilnim ciljevima. Civilnom stanovništvu i civilnim licima moraju se dati upozorenja i preporuke za premještaj i sklanjanje u skloništa. Kada zadatak dopušta, moraju se potražiti i pokupiti ranjenici, brodolomci i poginuli. Borac za kojeg se utvrdi ili bi se moglo utvrditi da je izvan borbe, ne smije biti napadnut prilikom predaje, ranjavanja, brodoloma i spuštanja padobranom. Predaja se signalizira bijelom zastavom. U slučaju zarobljavanja neprijatelja, zbog njegove i vlastite sigurnosti, treba: razoružati ih pretražiti ih odvojiti starješine od vojnika ne dozvoliti međusobni razgovor ili stvaranje buke povući ih u pozadinu obezbjediti stražu.

Obaveze ratnih zarobljenika da se pokoravaju pravilima kampa – logora i da slijede ista pravila i naređenja koja važe za lica koja ih drže u zarobljeništvu. Ratni zarobljenici imaju pravo: da zadrže ličnu opremu i stvari, da primaju i šalju poštu, da imaju predstavnika, da uskrate sve informacije osim imena, čina i datuma

rođenja. Mrtve, načelno, treba pojedinačno identificirati i pokopati, kremirati ili sahraniti u moru. Njihove lične predmete treba sakupiti i poslati u pozadinu.

42

Zarobljeno neprijateljsko vojno zdravstveno osoblje, oprema i prevozna sredstva moraju se koristiti u zdravstvene svrhe dok postoji nužna potrba za njegom ranjenika. Kad takvo osoblje ne bude više potrebno, premješta se u pozadinu. Sa zarobljenim neprijateljskim vjerskim osobljem postupa se na isti način. 1.19.6. PRIJEVOZI Vojni, zdravstveni i civilni transporti moraju biti odvojeni, koliko to zadatak dopušta. U slučaju da je razdvajanje iz određenih razloga nemoguće, njihov kontakt mora biti što kraći. 1.19.6.1. POZADINA Logori ratnih i civilnih zarobljenika ne smiju biti smješteni u područjima koja su izložena borbrnim djelovanjima. Starješina je dužan organizovati saradnju sa civilnim vlastima zbog preventivnih mjera i zaštite civilnog stanovništva. Kad zadatak dopušta, starješina treba da podrži i omogući realizaciju mjera civilne zdravstvene službe, civilne zaštite i zaštite kulturnih dobara. 1.19.6.2. OKUPACIJA Okupator mora osigurati javni život, red i sigurnost. U tu svrhu može prisiliti stanovnike starije od osamnaest godina na rad u javnim službama. Okupator mora humano postupati sa stanovništvom, kojem ne smije uskraćivati prava zagarantovana ratnim pravom. 1.19.6.3. NEUTRALNOST Prostor neutralne države je nepovrediv. Zaraćene strane ne smiju povrijediti prostor neutralnih država, osim u slučaju prolaska kroz neutralne teritorijalne vode ili ako im to neutralna država dopusti. Pripadnici zaraćenih snaga koji su prešli na teritorij neutralne države, gdje su primljeni ili zarobljeni, trebaju biti internirani do prekida neprijateljstava. Posebna pravila važe za prebjegle ratne zarobljenike i za prolaz ranjenika i bolesnika zaraćenih strana.

43

2. NAORUŽANJE SA NASTAVOM GAĐANJA

44

2.1. ODREĐIVANJE DALJINE DO CILJA Uslov za uspješno izvršavanje vatrenih zadataka i precizno gađanje je tačno određivanje daljine do cilja. Vojnik u borbi može određivati daljinu odoka, uglovnim veličinama i neposrednim mjerenjem.

2.1.1. ODREĐIVANJE DALJINE ODOKA Određivanje daljine procjenom odoka može biti: prema izgledu, vidljivosti i boji objekta, prenošenjem poznate osnovice i kombinacijom ova dva načina.

Određivanje daljine prema izgledu, boji i vidljivosti objekta (cilja): Na tačnost određivanja daljine, pored oštrine vida, utiče veličina i jasnoća objekta, njegova boja, okolina na kojoj se nalazi i slično. Prividno smanjuju daljinu veliki objekti (šuma, brdo, naseljeno mjesto), objekti svijetle boje, jednobojna i jednolična osnova (livada, snijeg i slično), sunčan dan i čista atmosfera, sunčevi zraci koji padaju u pravcu objekta, objekti koji se posmatraju preko vode i objekti čija se daljina određuje iz stojećeg stava. Prividno uvećavaju daljinu mali objekti (kamen, žbun), objekti tamne boje, raznobojna osnova koja maskira objekte, oblačno i kišovito vrijeme, kosi sunčevi zraci iz pravca objekta, objekti niži od mjesta sa kojeg se mjeri daljina i objekti čija se daljina određuje iz klečećeg ili ležećeg stava. Daljine do cilja noću i u drugim uslovima ograničene vidljivosti mogu se odrediti i na osbovu brzine rasprostiranja zvuka (330-340 m/s). U tom slučaju treba brzinu prostiranja zvuka pomnožiti sa vremenom prostiranja zvuka. (npr. ako vidimo bljesak, a pucanj čujemo 3s kasnije, udaljenost do upotrijebljenog oružja je 3 × 330 ≈ 1 km). Određivanje daljine prenošenjem poznate osnovice: Daljina se može određivati prenošenjem dobro zapamćenog odstojanja koje služi kao osnovica. Za osnovicu se može uzeti bilo

45

koje poznato odstojanje koje je vojnik duže vremena posmatrao i zapamtio, kao što su fudbalsko igralište (100m), rastojanje između telefonskih stubova ili stubova za struju (50m) i slično. Pri određivanju daljine, osnovica se prenosi onoliko puta koliko je potrebno da pokrije daljinu koja se određuje, pri čemu treba imati u vidu sve faktore koji utiču na tačnost određivanja daljine. Zbog veće tačnosti i lakšeg određivanja daljine od oka, potrebno je određenu daljinu uporediti sa drugim poznatim ili izmjerenim daljinama. Iz daljine koju je odredilo nekoliko vojnika, treba pronaći srednju vrijednost. Sposobnost da se daljina odoka odredi brzo i tačno, može da se postigne samo neprekidnim i stalnim vježbanjem. 2.1.2. ODREĐIVANJE DALJINE NA OSNOVU UGLOVNE

VELIČINE Za određivanje daljine na ovaj način neophodno je da se tačno zna visina ili širina objekta (cilja) do kojeg se određuje daljina. Uglovna veličina tog objekta izmjeri se u hiljaditima, pa se zatim daljina izračunava pomoću obrasca:

D = V (Š) × 1000 U

gdje su: D – daljina V – visina Š – širina U – uglovna veličina u hiljaditim (milsima)

Uglovne veličine objekata mjere se regletom, dvogledom, prstima i drugim predmetima čije su milimetarske dimenzije poznate. Neki objekti imaju približno standardne veličine, npr. telegrafski stub je visok oko 8m, stub dalekovoda u ravnici oko 20m, vrata na kući 2m, prosječna visina vojnika oko 1,75m, dužina tenka oko 6m, a širina oko 3m itd. Pri određivanju daljine korištenjem dvogleda, uglovna veličina se direktno očitava na mreži dvogleda. U cilju određivanja uglovnih veličina prstima uzima se srednja ugaona vrijednost prstiju. Svaki vojnik treba uporednim mjerenjem, pomoću dvogleda, lenjira ili reglete da utvrdi uglovnu vrijednost svojih prstiju. Mjerenje uglovnih vrijednosti na ovaj način dovoljno je tačno, ako se obavi stojeći, klečeći i sjedeći. Pri mjerenju prste treba udaljiti 50cm od očiju.

46

2.1.3. ODREĐIVANJE DALJINE NEPOSREDNIM

MJERENJEM Neposrednim mjerenjem, daljina se može određivati metrom, piketom, kanapom i parnim koracima. Zbog određivanja daljine parnim koracima, treba znati veličinu svog parnog koraka, koja se određuje tako što se poznato rastojanje (100m, 200m) na ravnom zemljištu pređe tri puta, brojeći parne korake, a zatim se izračunava njihova srednja vrijednost. Veličina parnog koraka dobije se dijeljenjem pređenog rastojanja sa srednjom vrijednošću broja parnih koraka. Npr. ako vojnik na rastojanju od 100m izbroji 62 koraka prvi put, drugi put 64 koraka i treći put 63 koraka, srednja vrijednost broja parnih koraka iznosi:

( 62 + 64 + 63 ) : 3 = 63 koraka Dužina parnog koraka tada iznosi:

100 : 63 = 1,59 m = 159 cm Daljina u metrima mjeri se tako što se broj parnih koraka pomnoži sa dužinom parnog koraka. Npr. ako bi vojnik iz prethodnog primjera, na daljini koju želi izmjeriti izbrojao 47 parnih koraka, ona bi iznosila:

47 × 1,59 = 74,73 m ≈ 75 m

47

2.2. PUŠKE I PUKOMITRALJEZI 7,62 mm

slika: AP M70 (AK-47) 2.2.1. NAMJENA Automatska puška M-70 namjenjena je za uništavanje i neutralisanje neprijateljske ž/s i gađanje ciljeva u vazduhu. Puškom opremljenom tromblonom uspješno se mogu uništiti oklopna vozila, bunkeri, manje utvrđene zgrade; mogu se zadimljavati i osvjetljavati bojišta. Puškomitraljez M-72 namijenjen je za uništavanje neprijateljske ž/s i vatrenih sredstava. 2.2.2. BORBENE OSOBINE

NAZIV PODATKA AP M-70

PM M-72

jed. mjere

1 2 3 4 MASA, sa drvenim kundakom, bez okvira 3,75 5 kg

MASA, sa preklapajućim kundakom, bez okvira 3,7 - kg

Masa punog okvira (30 metaka) 850 850 g Masa praznog okvira za 30 metaka 360 360 g Masa bojevog metka M67 17 17 g Masa zrna bojevog metka M67 8 8 g Masa pribora sa 4 puna okvira 4,415 4,215 kg Dužina oružja, sa drvenim kundakom bez noža sa nožem

950

1050

1025

- mm

Dužina oružja sa preklapajućim kundakom bez noža sa nožem

640 790

- -

mm

Dužina nišanske linije 395 525 mm Početna brzina zrna M67 720 748 m/s Borbena brzina gađanja 120 120 met./min Teoretska brzina gađanja 600 600 met./min Maksimalni domet zrna M67 2271 2300 m Masa noža sa nožnicom 460 - g

48

Najbolji rezultati AP-om M-70 postižu se: jedinačnom paljbom na daljinama do 400m, kratkim rafalima do 300m, dugim rafalima do 200m, a sređenom paljbom više strijelaca na otkrivene i grupne ciljeve uspješno se može gađati na odstojanjima do 600m. Ciljevi u vazduhu mogu se gađati na daljinama do 500m. Najbolji rezultati PM-om M-72 postižu se iznenadnom vatrom na daljinama do 600m. Efektivni domet PM-a je do 800m. Paljba ovim oružjima može biti jedinačna i rafalna i to: kratki rafali, do 5 metaka i dugi rafali, do 15 metaka. Oružje se puni okvirom od 30 metaka i dobošem od 75 metaka, koji je efikasan samo za PM M-72. Borbena brzina gađanja tromblonom je 3-4 mine/min. (M72 ne koristi tromblonski nastavak.) 2.2.3. DIJELOVI Cijev služi da se u njoj izvrši opaljenje metka i dâ zrnu

pravac i obrtno kretanje pri letu. Nišani su:

- prednji (dnevni i noćni) - zadnji (dnevni i noćni) - tromblonski - pasivni 5×80 Najbolje rezultate noćnim nišanom, na ciljeve koji se otkrivaju bljeskom ili su osvijetljeni, postižu se na daljinama do 300m.

Gasna komora sa regulatorom gasova (Regulator gasova služi da otvori odvod gasova kada se gađa tromblonskim minama.)

Gasni cilindar sa drvenom oblogom služi za smještaj i vođenje klipa i zaštitu ruku.

Povratni mehanizam služi za vraćanje zatvarača u prednji položaj. Sastoji se od: vođice, povratne opruge i utvrđivača povratne opruge.

Zatvarač je namijenjen za potiskivanje metka iz okvira u cijev, zabravljivanje cijevi, opaljivanje metka, odbravljivanje cijevi, izvlačenje čaure i zapinjanje udarača. Sastoji se od: tijela, izvlakača i udarne igle.

Nosač zatvarača sa klipom služi za vođenje i omogućava zabravljivanje i odbravljivanje zatvarača i rad mehanizma za okidanje.

Poklopac sanduka služi da se zatvori sanduk i da dijelove smještene u njega štiti od prljavštine.

49

Sanduk sa rukohvatom služi za smještaj zatvarača, povratnog mehanizma i objedinjavanje svih dijelova puške. (Na sanduku se nalazi i regulator paljbe.)

Mehanizam za okidanje služi za zapinjanje i okidanje, da obezbijedi automatsku i jedinačnu paljbu i kočenje.

Okvir (i doboš) služe za smještanje metaka i da se napuni puška (PM).

Kundak služi da omogući lakše rukovanje pri gađanju oružjem.

Tromblon služi da se na njega navuče tromblonska mina i da joj da pravac leta.

Nož (samo AP M70) Nožice (samo PM M72) služe kao prednji oslonac pri

gađanju. Pribor je namijenjen za čišćenje, podmazivanje, rasklapanje

i nošenje oružja. Prigušivač pucnja M78 služi za smanjenje efekta pucnja, ali

ga ne može potpuno eliminisati. 2.2.4. MUNICIJA Kalibar: 7,62mm x 39mm Bojevi metak M67 Bojevi metak može biti sa običnim zrnom ili zrnom specijalne namjene: obilježavajućim i pancirnozapaljivim. Bojevi metak sa običnim zrnom sastoji se od: čahure, inicijalne kapisle, barutnog punjenja i zrna. Čaura je od tombaka, konusnog oblika. Barutno punjenje služi da sagorijevanjem stvori odgovarajući pritisak, te da dâ zrnu početnu brzinu i da dijelom sile vrati zatvarač u zadnji položaj. Od nitroceluloznog je baruta (NC-08). Inicijalna kapsla služi da pripali barutno punjenje. Zrno se sastoji od košuljice i jezgra. Obilježavajuće zrno se vidi na daljinama do 800m i služi za korekciju vatre i pokazivanje cilja. Prednji dio zrna je obojen zelenom bojom. Pancirno-zapaljivo zrno namijenjeno je za paljenje lahko zapaljivih materija i predmeta, te za uništavanje ž/s kojakoja se nalazi iza lahkih zaklona na daljinama do 300m. Prednji dio zrna je obojen crnom bojom sa crvenim prstenom. Prigušivački metak M-78 Namijenjen je za gađanje kada se koristi prigušivač. Ima znatno manje barutno punjenje i zrno mu je zaobljeno.

50

Vježbovni metak M76 Namijenjen je za izvođenje gađanja na daljinama do 100m. Maksimalni domet ovog zrna je 600m. Manevarski metak M68 Namijenjen je za gađanje na vježbama i prilikom počasne paljbe. Nema zrno. Punjenje je nitrocelulozni barut NC-01. Sigurno odstojanje pri gađanju manevarskom municijom je 20m. Školski metak Namijenjen je za obuku u punjenju i pražnjenju puške. Sastoji se od čahure i košuljice zrna koji su ispunjeniplastičnom masom. Na čauri i košuljici zrna su otvori zbog razlikovanja od bojnog metka. Tromblonski metak Služi da mini da potrebnu početnu brzinu. Masa barutnog punjenja je 2,33g. TROMBLONSKE MINE Tromblonska kumulativna mina M60 Namijenjena je za uništavanje svih vrsta oklopnih borbrnih vozila. Može se upotrijebiti za uništavanje ž/s i drugih motornih vozila, rušenje bunkera i utvrđenih zgrada. Uspješno dejstvo tromblonom sa kumulativnom minom je na odstojanju do 150m. Probija čeličnu ploču debljine 200mm pod uglom od 90O. Aktivira se pri udaru pod uglom od 25O i većim. Tromblonska trenutna mina M60 i M60P1 Namijenjena je za uništavanuje i neutralisanje ž/s i vatrenih sredstava koja nisu zaštićena oklopom. Uspješno dejstvo tromblonom sa minom M60 i M60P1 je na odstojanju do 240m. Prije gađanja obavezno se skida kapa upaljača i uklanja se transportni osigurač sa upaljača. Tromblonska dimna mina M62 Namjenjena je za stvaranje dimnih zavjesa, zaslijepljivanje neprijateljskih osmatračnica i vatrenih tačaka, davanje signala i pokazivanje ciljeva, obmanjivanje neprijatelja o cilju i pravcu dejstva i za maskiranje vlastitih jedinica. Uspješno dejstvo tromblonom sa ovom minom je na odstojanju do 240m. Vrijeme gorenja mine iznosi 80-90s. Širina i visina dimne zavjese zavise od mnogih uslova. Pri brzini vjetra od 3m/s i pritisku manjem od 1000mbar, širina dimne zavjese je 100m, a visina do 8m. Prije gađanja transportni osigurač se skida s mine. Tromblonska osvjetljavajuća mina M62 Namijenjena je za osvjetljavanje radi osmatranja neprijatelja, iznalaženja i pokazivanja ciljeva, osmatranja rezultata gađanja, korekture gađanja i uznemiravanja neprijatelja. Najbolji efekat je

51

kad se mina izbaci pod uglom od 45O. Osvjetljava teren prečnika oko 300m u vremenu od 30s. Vježbovne tromblonske mine (Kumulativna i trenutna) Služe za obuku i izvođenje gađanja. 2.3. PUŠKA M 16 A1

AP M16 A1 projektovana je 1958. godine, a prvi put se u praksi primjenjuje u Vijetnamskom ratu. 2.3.1. NAMJENA Automatska puška M16 A1 namijenjena je za uništavanje neprijateljske žive sile, {a sa tromblonskim dodatkom (tromblonom) za gađanje utvrđenih zgrada, bunkera i slabih oklopa.} 2.3.2. TAKTIČKO TEHNIČKE OSOBINE MASA [jedinica kg] AP M16 A1, bez okvira i remnika 2,97 Remnik M1 0,18 Prazan okvir 0,11 Pun okvir 0,46 AP M16 A1, sa remnikom i punim okvirom - od 20 metaka 3,45 - od 30 metaka 3,60 Bajonet nož M7 0,27 Futrola bajoneta M18 A1 0,14 Futrola bajoneta M10 0,14 Dvonožac M3 0,27 Futrola dvonošca 0,09

52

DUŽINA [jedinica cm] Puška sa skrivačem plamena 99,08 Puška sa bajonetom 112,39 Cijev bez skrivača plamena 50,80 Cijev sa skrivačem plamena 53,34 Dužina nišanske linije oko 50,3** MUNICIJA: M19A1, M193 Masa metka: 11,67 g Masa zrna: 3,56 g Kalibar: 5,56 mm Tipovi:

obični obilježavajući manevarski školski plastični

Puška se puni okvirima od 10, 20, 30 i 200 metaka. PREPORUČENI BORBENI KOMPLET: 210 metaka (okviri od 30 metaka) KARAKTERISTIKE PUCANJA: Cijev puške: desni navoj, jedan okret 305 mm Početna brzina (približno): 990 m/s Teoretska brzina gađanja (približno): 700-800 metaka/min Pritisak u komori: 52 000 psi MAKSIMALNA EFIKASNA (UBOJITA) BRZINA GAĐANJA* Povremena 12 – 15 metaka/min Poluautomatska 45(46) – 65 metaka/min Automatska 150 – 200 metaka/min Neprekidna 700 – 800 metaka/min

53

MAKSIMALNI EFEKTIVNI DOMET: 460 m MAKSIMALNI DOMET: 2653 m EFIKASNOST GAĐANJA: Pokretni borbeni cilj:

visine čovjeka – po danu 30 – 40 % vjerovatnoće pogodaka na 250 m i manje

Nepokretni borbeni cilj: visine čovjeka – po danu 50 % vjerovatnoće pogodaka na 250 – 300 m

MEHANIČKE KARAKTERISTIKE: Metod operacije: Na principu gasova

Puška radi na principu povratnih gasova. Gasovi potiskuju zatvarač unazad, gdje ga amortizer prihvata i ublažuje udar i vraća ponovo u početni položaj. Pri povratku zatvarač uzima metak i nosi ga u usta cijevi.

Tip mehanizma: Rotirajući zatvarač Metoda punjenja: Okvir Hlađenje: Zračno Povlačenje obarača: 5 – 81/2 lb 2.3.3. DIJELOVI

skrivač plamena cijev prednji nišan nosač bajonete gasna komora plastična obloga obložena aluminijem prsten na gasnom cilindru ručica za nošenje zadnji nišan vrata za izlazak čaura dugme za skidanje okvira rukohvat sa mehanizmom za okidanje regulator paljbe dugme za oslobađanje zatvarača zatvarač kundak

54

remnik RAP amortizer sa oprugom

POMOĆNA OPREMA PUŠKE M16 A1:

bacač M203 40 mm nišani za slabu vidljivost sigurnosna podloška dodatak za pucanje manevarskih metaka M15 A2 adapter remnik nožice kutija za nošenje nožica

2.3.4. FUNKCIONALNA PROVJERA* ! Puška je prazna! Korak 1: Povući ručicu zatvarača u zadnji položaj i pustiti je. Zakočiti pušku. Pokušati povući obarač. (Obarač bi trebao biti ukočen.) Korak 2:

Prvi dio: Podesiti regulator paljbe na jedinačno. Povući obarač i čuvati ga u zadnjem položaju. (Čekić treba pasti, odnosno puška okida.) Drugi dio: Povući ručicu zatvarača u zadnji položaj. (I dalje držeći obarač.) Pustiti obarač. Treba da se čuje "klik!". Povući obarač. Puška treba da okine.

Korak 3:

Prvi dio: Podesiti regulator paljbe na automatsko. Povući ručicu zatvarača i pustiti je. Povući obarač. (Puška treba da okine.) Čuvati obarač u zadnjem položaju. Drugi dio: Povući ručicu zatvarača i pustiti je. Sad se pušta zatvarač u prednji položaj. Ne treba ništa da se čuje. Još jednom povući obarač. Ponovo ništa ne treba da se čuje.

55

2.3.5. PODMAZIVANJE* "Malo" podmazivanje Podmazuju se: a) unutrašnjost cijevi b) komora, vanjski id cijevi i zadnji nišan c) površina ispod rukohvata d) vrh zatvarača, zupci i ležište metka e) udarna igla i otvor kroz koji prolazi f) staviti jednu kap ulja kroz otvor gdje se završava gasni sistem

i na prednji nišan g) ručica zatvarača h) unutrašnje i vanjske površine zatvarača i) opruga magacina – zidovi okvira se NE podmazuju "Veliko" podmazivanje: a) utvrđivač udarne igle, utvrđivač zatvarača i zatvarač b) sve površine zatvarača c) oba štifta koji služe za zatvaranje d) amortizer i opruga amortizera, te ležište opruge 2.4. MITRALJEZI 2.4.1. M 60

2.4.1.1. NAMJENA Namijenjen je za uništavanje neprijateljske žive sile, neutrlisanje i uništavanje motornih vozila i za gađanje ciljeva u vazdušnom

56

prostoru (helikopteri, avioni, padobranci,…) na daljinama do 1000m. 2.4.1.2. BORBENE OSOBINE Mitraljez M60 postiže najbolje rezultate brišućom vatrom na daljinama do 600m. Nišanska daljina iznosi 1500m. Maksimalni domet zrna je 3725m. Vrste paljbe: rafalna brza neprekidna

Brzine gađanja: rafalnom paljbom: 100 metaka/min. – sa rafalima 6-9 metaka i

razmacima između rafala 4-5 s brzom paljbom: 200 metaka/min. – sa rafalima 6-9 metaka i

pauzama 2-3 s neprekidnom vatrom – 550 metaka/min.

Zamjena cijevi: pri rafalnoj paljbi se vrši nakon 10 min pri brzoj paljbi nakon 5 min pri neprekidnoj paljbi nakon 1 min.

Masa mitraljeza iznosi: 10,4 kg. Masa postolja sa elevatorom: 7,6 kg. Masa redenika sa 100 metaka: 2,9 kg. Dužina: 110,5 cm. Borbeni komplet obično iznosi: 600 – 900 metaka. 2.4.1.3. GLAVNI DIJELOVI Mitraljez je sastavljen iz devet sklopova: 1. sklop rukohvata 2. utvrđivač zatvarača 3. udarno-povratna opruga 4. sklop nosača zatvarača 5. sklop amortizera 6. sklop zatvarača 7. sklop poklopca 8. cijev 9. sklop sanduka

57

Glavni dijelovi su: skrivač plamena cijev prednji i zadnji nišan sanduk ručica za nošenje mehanizam za okidanje nožice poklopac sanduka uvodnik metaka amortizer sa kompletom udarne igle i zatvarača držač amortizera kundak povratna opruga vođica povratne opruge udarna igla sa oprugom plovak gasna komora gasni cilindar

2.4.1.4. MUNICIJA Mitraljez M60 koristi municiju kalibra 7,62×51mm. 2.4.1.5. POSLUGA Mitraljez M60 poslužuje tročlana posada: nišandžija pomoćnik nišandžije

donosilac municije 2.4.1.6. RASKLAPANJE I SKLAPANJE Skidanje kundaka

° rupa za zadržač ° zadržač

Skidanje amortizera, kompleta sa udarnom iglom i zatvarača ° držač amortizera ° amortizer ° ležište ° vođica povratne opruge

58

° plovak amortizera ° pomjeranje zatvarača nazad u odnosu na ležište

zatvarača ° most ležišta zatvarača ° zatvarač ° udarna igla ° razdvajanje zatvarača od kompleta sa udarnom iglom

Skidanje mehanizma za okidanje ° skidanje pločice za oprugu ° kukica za zadržavanje ° skidanje mehanizma ° držač

Skidanje cijevi ° otpuštanje mehanizma za učvršćivanje cijevi ° plovak ručice mehanizma za učvršćivanje cijevi ° skidanje cijevi

Skidanje zatvarača, kutije za punjenje i spojnice ° skidanje zglobne igle i zadržača zglobne igle ° zglobna igla ° zadržač zglobne igle ° skidanje kutije za punjenje i spojnice ° kutija za punjenje i spojnica ° poklopac

Skidanje kompleta za podlakticu ° rupa za zadržač

2.4.1.7. PRIBOR Pribor sačinjavaju: torbica za nošenje, šipka za cijev iz četiri dijela, četkica za drnčanje, četka za čišćenje, azbestna rukavica, rezervna cijev, ključ za odvijanje navrtke. 2.4.2. M 84 2.4.2.1. NAMJENA Mitraljez M84 (M80) namijenjen je za neutralisanje i uništavanje neprijateljske ž/s; neutralisanje vatrenih sredstava neprijatelja, koja dejstvuju kroz puškarnice bunkera ili utvrđenih zgrada;

59

uništavanje i onesposobljavanje motornih i slabije oklopljenih vozila; za gađanje ciljeva u vazduhu. 2.4.2.2. BORBENE OSOBINE Efikasno dejstvo mitraljeza je na daljinama do 1000m. Najbolje rezultate iznenadnom vatrom postiže do 600m, a sređenom vatrom do 1500m. Nišanska daljina je 1500m. Mitraljez koristi i optički nišan. Pasivnim nišanom – 5x80 – nišanska daljina je 500m. Krajnji ubitačni domet zrna je 3800m. Početna brzina zrna iznosi 825 m/s. Mitraljez M84 (M80) se puni redenikom iz municijske kutije. “Mala” municijska kutija sadrži 100 metaka, a “velika” 250. Paljba mitraljezom može biti rafalna:

• kratki rafali, do 10 metaka • dugi rafali, 11-25 metaka • neprekidna, do 250 metaka.

Borbena brzina gađanja je oko 250 metaka/min., dok je teoretska brzina gađanja 600-700 metaka/min. Dužina mitrljeza je 117,5 cm. Mitraljez M84 (M80) poslužuje tročlana posluga:

• nišandžija • pomoćnik nišandžije • donosilac municije

2.4.2.3. GLAVNI DIJELOVI Cijev je namjenjena da se u njoj izvrši opaljenje i zrnu da

pravac i obrtno kretanje pri letu. Skrivač plamena smanjuje bljesak plamena. Ručica cijevi je namjenjena za jednostavnije i brže

odvajanje cijevi od sanduka i prenošenje oruđa.

60

Sanduk sa rukohvatom je namjenjen da spoji sve dijelove mitraljeza, obezbijedi njihovu funkciju i usmjeri kretanje nosača zatvarača sa zatvaračem.

Nosač cijevi. Ručica za zapinjanje služi za povlačenje nosača zatvarača

u zadnji položaj. Rukohvat je namjenjen za lakše rukovanje mitraljezom

prilikom otvaranja paljbe. Brava cijevi je namjenjena da učvrsti cijev u nosaču cijevi, te

za podešavanje zazora između zatvarača i zadnjeg presjeka cijevi.

Poklopac sanduka. Uvodnik obezbjeđuje donošenje metaka na pravac kretanja

zatvarača. Osnova uvodnika namjenjena je da usmjeri kretanje

redenika sa municijom i usmjeri metak pri njegovom donošenju u ležište metka.

Donosač metaka je namjenjen da donese redenik sa mecima u osnovu uvodnika.

Zadržač redenika zadržava redenik i spriječava nabijanje metka ka graničnim ispustima osnove uvodnika.

Prednji nišan služi za nišanjenje po elevaciji. Zadnji nišan služi za upucavanje ciljeva. Nosač optičkog nišana utvrđuje nišansku spravu za

mitraljez. Gasna komora je namjenjena da usmjeri barutne gasove

koji djeluju na klip nosača zatvarača. Regulator gasova je namjenjen za ispuštanje barutnih

gasova iz gasne komore. Gasni cilindar je namjenjen za usmjeravanje kretanja

nosača zatvarača sa klipom i za pričvršćivanje nožica. Povratni mehanizam je namjenjen za vraćanje nosača

zatvarača sa klipom u prednji položaj. Nosač zatvarača sa klipom je namjenjen za smještaj

zatvarača, izvlačenje metka iz redenika, zabravljivanje zatvarača, izvlačenju metka iz redenika, zabravljivanje zatvarača sa donje strane kada je on u prednjem položaju, prihvatanje pritiska barutnih gasova, odbravljivanje zatvarača i njegovo vraćanje u zadnji položaj, kao i zapinjanje mehanizma za okidanje.

Klip je namjenjen da primi pritisak barutnih gasova i prenese ga na tijelo nosača zatvarača.

61

Izvlakač metaka služi za izbacivanje metaka. Zatvarač je namjenjen da potisne metak u ležište metka,

zatvori cijev, izvrši opaljenje inicijalne kapsle metka i izvuče čahuru.

Mehanizam za okidanje je namjenjen za zapinjanje nosača zatvarača u zadnjem položaju, okidanje i da obezbijedi rafalnu paljbu i kočenje mitraljeza.

Tijelo je namjenjeno da se u njega smjeste i utvrde dijelovi za okidanje, za utvrđivanje mitraljeza na postolju i za spajanje rukohvata.

Zapinjač sa oprugom zadržava nosač zatvarača u zadnjem položaju kada je obarača oslobođena pritiska.

Obarača kontroliše otvaranje vatre iz mitraljeza. Kočnica je namjenjena za ukočenje mehanizma za okidanje. Kundak je namjenjen za udobnije nišanjenje mitraljezom. Nožice su namjenjene da se mitraljez po potrebi na njih

osloni za gađanje. Postolje povećava stabilnost mitraljeza prilikom gađanja iz

različitih položaja, te omogućava gađanje ciljeva u vazdušnom prostoru i gađanje širokih i dubokih ciljeva košenjem.

2.4.2.4. RASKLAPANJE I SKLAPANJE Mitraljez se rasklapa radi čišćenja, podmazivanja, pregleda i zamjene neispravnih dijelova. Česta rasklapanja su štetna, jer ubrzavaju habanje dijelova. Prije rasklapanja mitraljez se mora isprazniti, a ako nije napunjen provjeriti da li je prazan. Mitraljez se rastavlja slijedećim redom: - vadi se šipka - odvaja se optički nišan - otvara poklopac - odvaja se povratni mehanizam - odvaja se nosač zatvarača sa klipom - odvaja se zatvarač - odvaja se udarna igla - odvaja se cijev - odvaja se gasni cilindar Može se odvojiti i skrivač plamena i regulator gasova. Sklapanje mitraljeza ide obrnutim redosljedom.

62

2.4.2.5. PRIBOR Pribor je namjenjen za punjenje mitraljeza, čišćenje, podmazivanje, sklapanje i rasklapanje. Pribor mitraljeza M84 čine: platnena torbica, četkica, čistilica, izbijač, kantica, rukohvat, poklopac, izvlakač zakinutih čahura, dodatak za manevarsku municiju, pojačanik trzaja. 2.4.3. M 53 2.4.3.1. NAMJENA Mitraljez 7,9mm M53 namijenjen je za neutralisanje i uništavanje otkrivenih i maskiranih grupnih i važnih pojedinačnih neprijateljskih ciljeva na daljinama do 800 m. 2.4.3.2. BORBENE OSOBINE Najbolji rezultati postižu se otvaranjem iznenadne vatre do 500m. Uspješno dejstvo na ciljeve u vazduhu postiže se na daljinama do 500m. Paljba iz mitraljeza M53 može biti: rafalna

- kratki rafali, 5 – 10 metaka - dugi rafali, 15 – 25 metaka

neprekidna (do 150 metaka iz iste cijevi) Praktična brzina gađanja je 300 – 400 metaka/min, a teoretska 800 – 1050 metaka/min (13 – 17 metaka/s). Mitraljez se puni redenikom od 50 metaka iz doboša ili iz municijske kutije. Redenici se mogu spojiti. Poslužuju ga dva poslužioca:

- nišandžija i - pomoćnik nišandžije.

2.4.3.3. GLAVNI DIJELOVI Cijev sa bravom namijenjena je da se u njoj izvrši opaljenje

metka i da zrnu da pravac i stabilnost pri letu. ( Navlaka, mehanizam za vraćanje cijevi )

63

Sanduk je namijenjen za smještaj i kretanje zatvarača i povratno-udarne opruge.

Skrivač plamena sa pojačanikom trzanja pojačava trzanje cijevi i skriva plamen na ustim cijevi.

Prednji i zadnji nišan služe za nišanjenje. Poklopac sanduka služi za zatvaranje sanduka i za smještaj

dijelova uvodnika. Uvodnik povlači redenik i dovodi metke na put zatvaraču. Zatvarač potiskuje metke iz redenika u ležište metka,

zatvara cijev, opaljuje metak, izvlači i izbacuje čahuru i pokreće razvodnu polugu uvodnika.

Ručica za zapinjanje namijenjena je za povlačenje zatvarača unazad.

Povratno-udarna opruga vraća zatvarač u prednji položaj. Rukohvat služi za smještaj mehanizma za okidanje. Mehanizam za okidanje namijenjen je za zapinjanje i

okidanje. Kočnica služi za kočenje mitraljeza. Kundak sa nosačem zatvara sanduk sa donje strane, služi

kao oslonac za rame i ublažava udar zatvarača u toku dejstva.

Nožice služe kao oslonac za vrijeme gađanja. 2.4.3.4. RASKLAPANJE I SKLAPANJE Mitraljez se rasklapa zbog čišćenja, podmazivanja, pregleda, zamjene i opravke dijelova, te uvježbavanja. Pri rasklapanju treba se pridržavati slijedećeg: prije početka rasklapanja provjeriti da li je mitraljez prazan; rasklapati i sklapati na čistoj podlozi; pri odvajanju i sastavljanju dijelova ne upotrebljavati silu; dijelove slagati redom kako se odvajaju i voditi računa da se ne miješaju sa dijelovima drugog puškomitraljeza. Rasklapanje se obavlja slijedećim redom: 1. odvajaju se poklopac i uvodnik; 2. rasklapa uvodnik; 3. odvaja kundak sa nosačem od sanduka; 4. odvaja nosač kundaka od kundaka; 5. zatvarač vadi iz sanduka i rasklapa; 6. cijev vadi iz navlake; 7. odvaja skrivač plamena sa pojačnikom trzanja i odvajaju

nožice.

64

Pod kontrolom starješine dozvoljava se odvajanje ručice za zapinjanje od sanduka i skidanje izvlakača sa glave zatvarača. Sklapanje se obavlja obrnutim redom, osim što se odmah poslije namještanja prednje vođice cijevi stavlja cijev, pa navija skrivač plamena itd. 2.4.3.5. PRIBOR Pribor je namijenjen za punjenje mitraljeza, čišćenje, podmazivanje, sklapanje i rasklapanje. U priboru mitraljeza M53 nalaze se i jedna municijska kutija sa osam redenika, tri jezička, dva doboša i jedna rezervna cijev, a ostali dijelovi alata i pribora isti su kao i za ostale puške. 2.4.3.6. MUNICIJA Municija za mitraljez M53 je metak kalibra 7,9mm, M-49 sa običnim bojevim zrnom, te M-54 sa obilježavajućim zrnom. Pored bojeve upotrebljava se i manevarska municija. 2.5. RUČNE BOMBE 2.5.1. M52R Ručna bomba M52R namijenjena je za uništavanje neprijateljske žive sile u bliskoj borbi. Masa bombe M52R je 500 – 550 grama. Ubojito dejstvo bombe je poluprečnika 20m, a ranjavajuće do 200m. Glavni dijelovi: Tijelo ove bombe izrađeno je od valjanog čelika, koji se

eksplozijom rasprskava na 45 – 150 parčadi. Eksplozivno punjenje namijenjeno je da rasprsne tijelo i da

parčadima dâ ubojitu snagu. Upaljač.

65

2.5.2. M75

Ručna bomba M75 namijenjena je za uništavanje neprijateljske žive sile u bliskoj borbi. Dejstvuje udarnim talasom i čeličnim kuglicama. Može eksplodirati u vodi, blatu, snijegu itd. Ubojito dejstvo bombe M75 poluprečnika je 12m, a ranjavajuće do 30m. Masa bombe M75 je 355 grama. Glavni dijelovi: Tijelo bombe M75 ima

- jezgro i - spoljnji omotač. Jezgro predstavlja ubojiti id bombe i u njemu se nalazi oko 3000 čeličnih kuglica, prečnika 2,5 – 3 mm, koje su vezane plastičnom masom. Spoljni omotač je izrađen od plastike (košuljica).

Eksplozivno punjenje. Upaljač je udarni, vremenski – izaziva eksploziju nakon 3-4

sekunde. 2.5.3. BRK Bomba, ručna, kumulativna M79 namijenjena je za uništavanje i onesposobljavanje svih vrsta oklopnih vozila. Može se upotrebljavati za uništavanje drugih motornih vozila, rušenje bunkera i utvrđenih zgrada. BRK M79 probija oklop debljine do 200mm. Masa ove bombe je oko 1150 grama.

66

Glavni dijelovi: Bojeva glava - namijenjena je za proboj oklopa. Inicijalni sklop - služi za izazivanje eksplozije. Ručica - služi za držanje, odn. bacanje.

2.5.4. NOŠENJE BOMBI Bombe se nose u fišeklijama, plastičnim kutijama, torbici, rancu i sanducima. 2.5.5. BACANJE BOMBI M75 i M52 Bacanje bombi M75 i M52 obuhvata: 1. Priprema se obavlja na komandu: "Bombu pripremi!". Na ovu

komandu se zauzima stav, odloži se oružje, uzme se bomba u desnu ruku.

2. Bacanje se obavla na komandu: "Bacaj!". Na ovu komandu treba izvući osigurač, baciti bombu u cilj i zakloniti se od eksplozije.

Bombe se bacaju iz stojećeg, klečećeg ili ležećeg stava. 2.5.6. BACANJE BRK M79 1. Na komandu "Bombu pripremi!" vadi se osigurač. 2. Na komandu "Bombu bacaj!" treba baciti bombu u cilj i

zakloniti se. Bomba se baca na daljinama 15 – 20 m iza zaklona koji pruža maksimalnu zaštitu. 2.6. SREDSTVA ZA BLISKU PROTIVOKLOPNU BORBU 2.6.1. RB M57 Ručni bacač je bestrzajno protivoklopno oruđe. 2.6.1.1. NAMJENA RB M57 je namijenjen za uništavanje borbenih vozila u bliskoj borbi, a može se uspješno upotrijebiti za uništavanje neprijateljske žive sile, vatrenih sredstava u bunkerima i utvrđenim zgradama.

67

2.6.1.2. BORBENE OSOBINE Nišanska daljina: 400m. Efektivni domet na pokretne ciljeve: 250m. Krajnji domet mine: 1300m. Brzina gađanja RB-om iznosi 4 mine/min. Masa RB-a sa minom, barutnim punjenjem i nišanom je 13,87 kg. Masa samog RB-a je 8,145 kg, a mine 2,440 kg. Masa leđnog rama sa 3 mine i 2 barutna punjenja je 12 kg. Dužina RB-a M57 je 1m. 2.6.1.3. GLAVNI DIJELOVI cijev sa osloncem za rame nišan: mehanički i optički nožice udarni mehanizam:

- tijelo udarnog mehanizma - udarna igla sa oprugom - rukohvat sa obaračem - udarač sa zubom - kočnica - udarna opruga - zavrtka

2.6.1.4. MUNICIJA RB M57 za gađanje koristi kumulativnu minu ∅44mm koja probija čeličnu ploču debljine do 320 mm. 2.6.1.5. POSLUGA Ručni bacač poslužuju: nišandžija pomoćnik nišandžije

2.6.1.6. STAVOVI ZA GAĐANJE Gađanje se može obavljati iz: klečećeg, sjedećeg, stojećeg i

68

ležećeg stava. Može da se gađa sa nožica ili sa naslona.

2.6.1.7. MJERE SIGURNOSTI PRI GAĐANJU Kao zonu opasnosti za vrijeme gađanja smatrati prostor

dubine i širine oko 50m. Nišandžija i pomoćnik moraju uvijek biti pažljivi i oprezni pri

punjenju, gađanju i pražnjenju RB-a. Kada se gađa u šumi ili zemljištu sa visokim rastinjem, pri

nišanjenju treba voditi računa da mina, u toku leta ka cilju, ne udari u neku pepreku, čime bi se izazvala prijevremena eksplozija.

Pri punjenju ili pražnjenju cijev RB-a mora biti u horizontalnom položaju, bez obzira na stav iz kojeg se gađa.

Položaj nišandžije i pomoćnika prilikom gađanja mora da bude takav da se obezbijedi sigurno dejstvom oružjem, a da pri tome ne dođe do povrede poslužilaca.

Prilikom gađanja koristi se "antifon". 2.6.1.8. VATRENI POLOŽAJ Vatreni položaj može biti: osnovni, rezervni, naredni, privremeni i lažni.

Položaj treba da zadovoljava slijedeće uslove: da za gađanje motornih vozila ima dobru preglednost i

brisani prostor najmanje 400m; da je nepristupačan za borbena vozila neprijatelja i teže

pristupačan za neprijateljsku pješadiju; da je zaklonjen za osmatranja iz vazduha i sa zemlje; da u blizini nema prepreka od kojih bi se odbijao mlaz

barutnih gasova; da je prikriven prelazak iz osnovnog na rezervni položaj; da ima prikriven prilaz dotoka mina, municije itd.

69

2.6.2. RPG-7 2.6.2.1. NAMJENA RPG-7 je ručno bestrzajno oruđe, a namijenjen je za uništavanje i onesposopbljavanje oklopnih vozila na bliskom odstojanja (do 330m, pri visini cilja od 2m). Može koristiti za uništavanje fortifikacijskih objekata i vatrenih tačaka. 2.6.2.2. BORBENE OSOBINE / TAKTIČKOTEHNIČKI PODACI Oruđe se odlikuje velikom tačnošću i preciznošću. Jednostavne je konstrukcije i kompaktno. Podesno je za transport u raznim klimatskim uslovima. Masa oruđa sa nišanskom spravom: 6,3kg Masa oruđa na vatrenom položaju: 8,5kg Kalibar oruđa: 40mm Dužina oruđa: 1m Brzina gađanja: 6 projektila/min. 2.6.2.3. GLAVNI DIJELOVI Komplet oruđa čine: ručno bestrzajno oruđe, kumulativna raketa, osnovno pogonsko barutno punjenje sa stabilizatorom, rezervni dijelovi, alat i pribor. Glavni dijelovi ručnog raketnog bacača RPG-7 su: Cijev svojim specifičnim oblikom omogućava smanjenje

maksimalnog pritiska barutnih gasova koji ističu kroz mlaznik, koji se nalazi u produžetku cijevi.

Mehanizam za opaljivanje je udarnog tipa. Smješten je sa donje strane bacača.

Iza udarnog mehanizma na cijevi bacača utvrđena je ručica za držanje bacača pri gađanju.

Optički nišan se sastoji od: - tijela sa nosačem i - optičkog sistema, kojeg čine:

objektiv, prizme za obrtanje slike,

70

končanica, koja ima: ° graviranu skalu daljine, ° horizontalne crte, ° skalu za bočne popravke, ° vertikalne crte i ° telemetrijsku skalu;

okular zaštitno staklo objektiva i končanice.

Mehanički nišan upotrebljava se ako je oštećen optički. Sastoji se iz prednjeg (glavna i dopunska ručica) i zadnjeg nišana.

2.6.2.4. RASKLAPANJE I SKLAPANJE Rasklapanje bacača obavlja se radi obuke i čišćenja, podmazivanja i pregleda. Česta rasklapanja su štetna. Prilikom rasklapanja dozvoljeno je da se od cijevi odvoji nišan, oslonac, rukohvat i mehanizam za opaljenje. Ostala rasklapanja se obavljaju u specijalističkim radionicama. 2.6.2.5. PRIBOR I ALAT Pribor, rezervni dijelovi i alat ručnog raketnog bacača namijenjeni su za pravilno održavanje i rektifikaciju oruđa. Sastoji se od kožne futrole optičkog nišana, futrole alata, suhog baterijskog elementa (uloška) za sijalicu končanice, futrole za osnovno barutno punjenje, para antifona i zaštitnih naočala. 2.6.2.6. MUNICIJA Za gađanje bacačem RPG-7 upotrijebljava se projektil koji se sastoji od trenutne ili kumulativne bojeve glave i raketnog motora. Kumulativna bojeva glava ima osigurani udarni piezoelektrični upaljač. Projektil ima aktivni i raketizirani pogon. Aktivni pogon je putem raketnog motora i koji se aktivira po opaljenju projektila iz bacača na sigurnom odstojanju od 7 do 8 metara ispred usta cijevi. Projektil je nadkalibarni (85mm), a probija oklop debljine do 260mm. Masa projektila: 2,2 kg Početna brzina: 120 m/s Maksimalna brzina: 300 m/s

71

Rezantni domet: 330 m Maksimale ordinete*: 2 m Vrijeme leta: 1,36 s Masa ekspl. punjenja: 600 g *ordinete = odstupanja po vertikalnom pravcu 2.6.2.7. ČUVANJE I ODRŽAVANJE ORUĐA I PROJEKTILA RPG-7 se čuva u šoškama. Mehanički nišan je obavezno preklopljen u horizontalni položaj, a na optičkom nišanu izvršene rektifikacija. Projektili se čuvaju u originalnim sanducima. Odvajanje upaljača ili rastavljanje projektila nije dozvoljeno. Opravke na bacaču i optičkom nišanu obavljaju stručne ekipe. Prije gađanja provjeri se ispravnost oruđa i projektila. U slučaju oštećenja ili naprsnuća, gađanje se ne izvodi. Poslije upotrebe obavezan je pregled bacača i otklanjanje štetnih uticaja. 2.6.2.8. ZASTOJI I NAČINI OTKLANJANJA Prilikom upotrebe ručnog bacača raketa mogu nastupiti određeni zastoji koji se identifikuju i uklone. Istrošenost cijevi dovodi do nepreciznosti. Zastoj nastupa i zbog nestručnog čuvanja projektila, te prodora vlage u sklop pogonskog punjenja, što prouzrokuje otpor i nepotpunost sagorijevanja goriva. Otklanjanje složenijih kvarova izvodi se u radionici, dok jednostavnije obavlja nišandžija. 2.6.2.9. STAVOVI ZA GAĐANJE Gađanje se izvodi iz: ležećeg, klečećeg i stojećeg stava.

2.6.2.10. MJERE SIGURNOSTI Prilikom gađanja iz ležećeg stava, nišandžija i pomoćnik se

moraju postaviti bočno od oruđa, pod uglom od 45O u odnosu na pravac gađanja;

72

u ležećem stavu mora se obezbijediti da između tla i donje ivice usta cijevi bude najmanje vertikalno odstojanje od 10cm, zbog nesmetanog otvaranja krilaca rakete;

prilikom gađanja, poslužioci moraju zaštititi uši gumenim čepovima (antifonima);

prilikom punjenja i otklanjanja zastoja, mehanizam za opaljivanje mora biti ukočen, a poslužioci moraju pažljivo rukovati oruđem, vodeći računa da cijev bude uvijek u horizontalnom položaju i usmjereno prema cilju;

za vrijeme gađanja i otklanjanja zastoja, iza oruđa, na udaljenosti najmanje 30m, ne smije biti ljudstva, licem okrenutim ka oruđu, niti zapaljivog materijala;

radi sigurnosti, kao opasnu zonu u mirnodopskim uslovima obuke smatrati prostor iza oruđa 50m širine i 50m dubine;

prilikom gađanja na zemljištu sa rastinjem, mora se obezbijediti da raketa na svojoj putanji ne udari u prepreku koja bi izazvala prijevremenu eksploziju ili skretanje rakete sa putanje;

prilikom gađanja na temperaturam ispod 0OC objektiv optičkog nišana zaštititi od čestica sagorjelog barutnog punjenja zaštitnim staklom (u ovom temperaturnom intervalu upotrebljavati mehanički nišan, uz korištenje zaštitnih naočala);

u toku gađanja provjeravati čistoću lansirne cijevi i po potrebi suhom krpom prebrisati metalnu čahuru i kontaktne pločice;

zabranjeno je vršiti gađanje iz zatvorenih prostorija i u slučaju kada se iza oruđa nalazi prepreka bliže od 5m;

zabranjeno je vršiti gađanje sa neispravnim oruđima ili raketama;

zabranjeno je prilikom nišanjenja izokretati oruđe, kako raketa ne bi odstupila od nišanske tačke (cilja);

raketu koja ne eksplodira na cilju ne dirati (obratiti se stručnim licima);

2.6.2.11. POSLUGA Poslugu čine nišandžija i pomoćnik. Nišandžija duži bacač, a pomoćnik pušku. Pomoćnik na vatreni položaj nosi dva projektila, a nišandžija jedan. Nišandžija je odgovoran za čuvanje oružja i izvršenje gađanja. Prije gađanja obavezno vrši rektifikaciju optičkog nišana. Zajedno

73

sa pomoćnikom vrši spajanje barutnih punjenja sa projektilom, tj. "punjenje" bacača. Otklanja zastoje i vrši čišćenje i maskiranje. 2.6.3. RRB 90mm M-79 (OSA) 2.6.3.1. NAMJENA Ručni raketni bacač 90mm M79 (OSA) namjenjen je za uništavanje i onesposobljavanjeoklopnih vozila na bliskom odstojanju do 350m. Može se uspješno koristiti za uništavanje nepokretnih oklopnih vozila, žive sile i vatrenih sredstava u bunkerima i drugim utvrđenim objektima na daljini do 600m. Ovim sredstvom može dejstvovati i sa distance preko 50m i to postaje "čekajuća raketa" odn. "lovac tenka", ali tada se žičanim putem prenosi inicirajući impuls. Najčešće se postavlja u suženim prolazima. U ovome slučaju lanser se ankeriše – učvrsti. 2.6.3.2. BORBENE OSOBINE RRB 90mm M-79 je bestrzajno oruđe. Odlikuje se velikom tačnošću i preciznošću, probojnom moći, sigurnošću, jednostavnim rukovanjem i malom masom. Brzina gađanja ručnim bacačem je 4 rakete/min. Masa oruđa na vatrenom položaju: 10,7 kg Masa oruđa bez kontejnera sa optičkim nišanom: 6,2 kg Masa drvenog sanduka sa 4 oruđa: 60 kg Dužina oruđa u borbenom položaju: 1910 mm Dužina oruđa u marševskom položaju: 1432 mm Masa optičkog nišana: 650 g Vidno polje optičkog nišana: 10O Uvećanje: 4X 2.6.3.3. GLAVNI DIJELOVI Komplet oruđa čine: RRB, kumulativna raketa, rezervni dijelovi, alat i pribor. Glavni dijelovi ručnog raketnog bacača 90mm su: Lansirna cijev objedinjava sve dijelove bacača, daje raketi

pravac kretanja u toku sagorjevanja pogonskog goriva.

74

Oslonac za rame namijenjen je da olakša gađanje i za udobnije rukovanje.

Oslonac za podešavanje visine sa utvrđivačem. Optički nišan je namijenjen za precizno neposredno

nišanjenje u nepokretne i pokretne ciljeve. Koristi se za dnevno i noćno gađanje na daljinama do 600m. Sastoji se od: - tijela, - optičkog sistema, kojeg čine:

objektiv, koji formira sliku osmatranog predmeta,

prizma, koja služi za kompletno okretanje slike,

končanica, koja je namjenjena za zauzimanje i mjerenje daljine, zauzimanje veličine ugla preticanja prilikom gađanja pokretnih ciljeva, otklanjanja negativnih uticaja temperature vazduha i bočnog vjetra i za rektifikaciju optičkog nišana, a na njoj su izgravirani: ° križ za rektifikaciju, ° skala daljine, ° skala preticanja i ° skala određivanja daljine do cilja na osnovu poznate visine i

širine cilja (tenka); okular,

koji služi za gledanje slike zaštitno staklo;

- i gumene školjke. Mehanički nišan služi za neposredno gađanje pokretnih i

nepokretnih ciljeva i u slučaju kvara optičkog nišana. Koristi se na daljinama brisanog dometa do 350m. Sastoji se od: - prednjeg i - zadnjeg nišana.

Mehanizam za opaljenje je namijenjen za generatorski pobudnu pojavu strujnog impulsa zbog aktiviranja električnih glavica u pripali raketnog motora projektila. Mehanizam se sastoji od: - tijela, - generatora, - obarača, - utvrđivača, - kočnice, - branika i - korica.

75

Kontejner je namijenjen za smještaj rakete i zabravljivanjem sa lansirnom cijevi čini sastavni dio bacača. U kontejneru su smješteni elektroprovodnici i dva kabla za penos električnog impulsa. Kontejner služi i za pakovanje rakete, njenu zaštitu pri transportu i skladištenju. Sastoji se od cijevi i poklopaca (prednji i zadnji) sa bravicama. Ima jednokratnu upotrebu ukoliko je izrađen od staklo-plastike. U kontejneru je učvršćena raketa dvijema čivijama, koje ujedno zadržavaju raketu da ne ispadne pri naginjanju lansera.

2.6.3.4. RASKLAPANJE I SKLAPANJE Rasklapanje bacača vrši se zbog obuke, čišćenja, podmazivanja i pregleda. Česta rasklapanja su štetna. Prilikom rasklapanja dozvoljeno je samo da se od lansirne cijevi odvoji optički nišan, oslonac za rame, mehanizam za opaljenje i rukohvat. Ostala rasklapanja vrše isključivo stručna lica u radionicama. 2.6.3.5. PRIBOR I ALAT Pribor i alat služe za rasklapanje, sklapanje, održavanje i prenos. Pribor se sastoji od: torbice, uređaja za provjeru strujnog kola, ključa za rektifikaciju, zaštitnog stakla, zaštitnog filtera, flanelske krpice, četaka od mehke dlake, prstena i ploče za rektifikaciju, četiri para antifona, zaštitnih naočala i šestougaonog ključa. Uređajem za provjeru srujnog kola ispituje se ispravnost mehanizma za opaljivanje, lansirne cijevi i generatora i to putem signalne lampice. Ovaj uređaj sljeduje odjeljenju raketnih bacača i nosi ga nišandžija prvog oruđa. 2.6.3.6. MUNICIJA Za gađanje bacačem upotrebljava se kumulativna raketa 90mm. Punjenje bacača vrši se bravljenjem kontejnera u zadnji dio cijevi, čime se uspostavlja električna veza mehanizma za opaljivanje. Raketa se sastoji od kumulativne bojeve glave i raketnog motora, a ima osigurani udarno-trenutni piezoelektrični upaljač. Na projektilu se nalaze i krilca (stabilizatori) koja obezbjeđuju stabilizaciju rotacijom na putanji. Pored krilaca, prsten sa lopaticam u struji mlaza ističućih gasova takođe daje određenu rotaciju. Raketa probija oklop debljine 400mm.

76

Taktičko-tehničke karakteristike kumulativnog projektila "Osa": maksimalni domet: 1960 m početna brzina: 250 m/s efikasni domet: 350 m masa kontejnera sa raketom: 5,1 kg masa projektila: 3,5 kg masa eksplozivnog punjenja: 0,47 kg masa kontejnera: 1,6 kg dužina kontejnera: 735 mm dužina rakete: 672 mm piezoelektrični upaljač djeluje pri minimalnom uglu od 20O 2.6.3.7. ČUVANJE I ODRŽAVANJE ORUĐA I PROJEKTILA RRB 90mm M79 (OSA) se čuva u šoškama. Mehanički nišan treba da je obavezno preklopljen u horizontalan položaj, a optičkom nišanu izvršena rektifikacija. Opravke na bacaču i optičkom nišanu obavljaju stručne ekipe. Projektili se čuvaju u originalnom pakovanju u kontejneru i po tri u drvenom sanduku. Pažljivo se rukuje projektilima, kontejnerima i sanducima. Nije dozvoljeno odvajanje upaljača i rastavljanje projektila. Obavljaju se redovni pregledi kompletnosti, ispravnosti RRB-a i raketa. Prije izvođenja gađanja provjerava se rad pojedinih dijelova (kočnice, obarača, nišana) i prenosa signala, te se vrši pregled projektila – kontejnera na kojem ne smiju biti prisutna oštećenja ili rasprsnuća. Poslije upotrebe, obavezan je pregled lansera – bacača i otklanjanje štetnih uticaja. 2.6.3.8. ZASTOJI I NAČINI OTKLANJANJA Prilikom rukovanja i upotrebe RRB-a mogu nastupiti određeni zastoji koji se identifikuju i otklanjaju. Mogući zastoji su: istrošenost baterije za napajanje strujnog kola za iniciranje rada raketnog motora ili oštećenost elektroprovodnika – kablova lanser-kontejner. Istrošenost cijevi dovodi do nepreciznosti. Zastoj nastupa i zbog nestručnog čuvanja kontejnera – projektila, te prodora vlage u sklopu pripale, što prouzrokuje otkaz i nepotpuno

77

sagorijevanje goriva. Nedovoljna zabravljenost kontejnera sa lanserom, prekida prenos električnog signala od mehanizma za opaljivanje na pripalni sklop. Otklanjanje složenijih kvarova izvodi se u radionici, dok jednostavnije obavlja nišandžija. 2.6.3.9. STAVOVI ZA GAĐANJE Gađanje se izvodi iz: ležećeg. klečećeg i stojećeg stava.

2.6.3.10. MJERE SIGURNOSTI Mjere sigurnosti su iste kao i kod RPG-7, koje su izložene u tački 2.6.2.10. 2.6.3.11. POSLUGA Poslugu čine nišandžija i pomoćnik. Nišandžija duži RRB, a pomoćnik pušku. Pomoćnik na vatreni položaj nosi dva kontejnera sa raketama, a nišandžija jedan kontejner. Nišandžija je odgovoran za čuvanje oružja i izvršenje gađanja. Prije gađanja obavezno vrši rektifikaciju optičkog nišana. Zajedno sa pomoćnikom vrši spajanje kontejnera sa lanserom, tj. "punjenje" bacača. Otklanja zastoje i vrši čišćenje i maskiranje. 2.6.4. RBR 64mm M80 (ZOLJA) 2.6.4.1. NAMJENA Ručni bacač raketa 64mm M80 (zolja) je masovno individualno protivoklopno sredstvo jednokratne upotrebe, namijenjeno za uništavanje i onesposobljavanje svih vrsta oklopnih i drugih borbenih vozila na daljinama do 300m. Može se uspješno koristiti i za uništavanje žive sile u lako utvrđenim i srednje utvrđenim bunkerima, na daljinama do 400m.

78

2.6.4.2. BORBENE OSOBINE Kumulativna raketa M80 probija čeličnu ploču debljine 300mm i aktivira se pod uglom od 25O i većim. Vrijeme potrebno za prevođenje sredstva iz marševskog u borbeni položaj je do 15s. Ručnim bacačem raketa rukuje jedan vojnik kao dopunskim borbenim sredstvom, pored svog ličnog naoružanja. Komplet ručnog bacača raketa sastoji se od lansera i rakete, ukupne mase 3,18 kg. 2.6.4.3. GLAVNI DIJELOVI Glavni dijelovi RBR-a su: nišani (prednji i zadnji) prednji poklopac štitnik prednja cijev (spoljna) zadnji poklopac mehanizam za opaljivanje zadnja cijev (unutrašnja) rukohvat remnik

2.6.4.4. ČUVANJE I ODRŽAVANJE U miru, RBR se uvijek čuva u skladištu minsko-eksplozivnih sredstava i municije u originalnom sanduku sa plombom, a izdaje se i upotrebljava samo u borbenoj situaciji i za gađanje. 2.6.4.5. MJERE SIGURNOSTI Mjere sigurnosti su iste kao i mjere navedene pod tačkom 2.6.2.10.

79

2.7. BESTRZAJNI TOPOVI 2.7.1. BsT 82mm 2.7.1.1. NAMJENA

Bst 82mm M60/M60A je PO oruđe pješadije. Osim za uništavanje tenkova i drugih oklopnih vozila, može se upotrebljavati za gađanje bunkera i utvrđenih zgrada. 2.7.1.2. BORBENE OSOBINE Daljina uspješnog dejstva zavisi od vrste projektila. Metkom sa kumulativnom minom M60, najbolji rezultati se postižu do 500m, a metkom sa raketno-kumulativnim zrnom do 1000m. (RKZ M72) Brzina gađanja u borbi je oko 4 mine/min. Nišanska daljina • pri upotrebi durbina: minom M60 1500m

RKZ-om M72 3000m • mehaničkim nišanom: 300-500m Prilikom gađanja se mora obratiti naročita pažnja na mjere predostrožnosti, radi zaštite posluge zbog snažnog mlaza barutnih gasova, koji izlaze kroz otvore na zatvaraču. Opasna zona je trouglastog oblika, proteže se 25m od zatvarača unazad u pravcu ose cijevi i šire se do 8m lijevo i desno. Prije

80

svakog opaljenja poslužioci, municija ili pribor ne smiju se nalaziti u opasnoj zoni. Na daljini od 25 do 40 metara od zatvarača topa niko se ne smije nalaziti licem okrenut ka barutnoj komori u momentu opaljenja, zbog mogućnosti da bude povrijeđen parčadima zemlje, kamena, pijeska, prašine i nesagorjelog baruta koji pod dejstvom mlaza barutnih gasova koji pod dejstvom mlaza barutnih gasova odlaze unazad. Oruđe se transportuje motornom i zaprežnom vučom, a na kraćem odstojanju se može premještati vučenjem ili ga posluga prenosi u dijelovima. Top M60A sa motornom vučom po dobrim putevima se kreće brzinom do 50 km/h, a top M60 do 25 km/h. Top M60 je bez amortizera i sa pumpanim gumama, dok top M60A ima amortizere i sunđeraste gume. U svemu ostalom, oruđa oba modela su jednaka. 2.7.1.3. GLAVNI DIJELOVI • cijev sa barutnom komorom • zatvarač • mehanizam za zapinjanje i okidanje • lafet (gornji i donji dio) • optički nišan / durbin • RAP 2.7.1.4. MUNICIJA Mina M60 probija oklop debljine 200mm (90°) RKZ M72 probija oklop debljine 220mm (90°) Minimalni ugao pod kojim se aktivira mina je 25°. 2.7.1.5. POSLUGA Oruđe u borbi poslužuje 5 poslužilaca:

1. nišandžija 2. pomoćnik 3. donosioc 4. dodavalac 5. punioc

81

2.8. MINOBACAČI 2.8.1. MB 60mm 2.8.1.1. NAMJENA MB 60mm Spomenuti minobacač je prateće oruđe pješadije, namjenjen za: neutrlisanje i uništavanje neprijateljske ž/s i vatrenih sredstava (otkrivenih i u zaklonima); stvaranje dimnih zavjesa, zaslijepljivanje osmatračnica i vatrenih tačaka; osvijetljavanje bojišta i za pravljenje prolaza u konstruisanim preprekama. Gađa ubacnom (vertikalnom, strmom) putanjom, te je pogodan za gađanje ciljeva na zadnjem nagibu, u jarugama i zemljišnim udubljenjima. Za izvršenje ovih zadataka upotrebljava trenutnu, dimnu i osvjetljavajuću minu. 2.8.1.2. BORBENE OSOBINE MB 60 mm Uspješno dejstvo minobacačem 60mm na otkrivenu ž/s i vatrena sredstva van zaklona, postiže se na daljinama: minom M73 na daljinama do 1800 m, a minom M69P1, promjenom broja dopunskih punjenja i elevacionog ugla (od 85O do 45O) od 70 do 1690 m. Uspješno dejstvo na ž/s i vatrena sredstva u zaklonima je na daljinama: minom M73 do 1.500 m; minom M69P1 (remontovanom) do 1.300 m. Brzina gađanja minobacačem 60mm, bez kontrole i popravke elemenata nišanjenja, iznosi 25-30 mina u minuti. Na ž/s u ležećem stavu poluprečnik uspješnog dejstva parčadi trenutne mine je do 20 m. Minobacač 60 mm poslužuje dvočlana posluga: nišandžija i punilac, a u slučaju potrebe samo jedan (nišandžija). Transportuje se na tovarnom grlu ili ga rastavljenog nosi jedan od poslužilaca. 2.8.1.3. GLAVNI DIJELOVI MB 60mm Cijev sa zadnjakom. Cijev služi da se u njoj izvrši opaljenje,

da izbaci minu i da joj dâ pravac leta. Na ustima cijevi nalazi se prstenasto ojačanje, a na zadnjem su navoji za spajanje sa zadnjakom. Bijela linija na prstenastom ojačanju i zadnjaku služi za viziranje pri ispitivanju (rektifikaciji) nišanske sprave i pri davanju osnovnog pravca bez korištenja nišanske sprave.

82

Na zadnji dio cijevi navijen je zadnjak i s njom čini jedinstvenu cjelinu. Namijenjen je za opaljenje barutnog punjenja i za prenos pritiska barutnih gasova na podlogu, sa kojom je povezan preko kuglaste pete.

Dvonožni lafet služi za: usmjeravanje cijevi u odgovarajućem pravcu gađanja, zauzimanje potrebnog nagiba cijevi, otklanjanje kosina tla pri gađanju i stabilno držanje cijevi u postavljenom položaju. Sastoji se od: nožica, sprave za davanje pravca cijevi, sprave za davanje nagiba cijevi, grivne sa amortizerom i izravnjača.

Podloga prima udar koji se stvara pri ispaljivanju mine iz cijevi i prenosi ga na površinu tla.

Nišanska sprava služi za nišanjenje i zauzimanje elemenata za gađanje. Sastoji se iz tijela, gletke sa nosačem i isključivačem, uglomjera, daljinara i osovine.

Rezervni alat i pribor (RAP) omogućavaju normalnu upotrebu, nošenje i održavanje oruđa i munivije. Sačinjavaju ga: viljuška, kvadrant M1, kutija za nošenje mina, drveni sanduk i leđni ramovi.

2.8.1.4. RASTAVLJANJE I SASTAVLJANJE MB 60mm Za rastavljanje minobacača potrebno je: okrenuti ručicu nosača nišanske sprave do kraja ulijevo i izvući

stožer nišanske sprave iz njenog ležišta; uhvatiti amortizer (odozdo) i odviti stegu grivne, a zatim izvući

cijev. Tada dvonožni lafet treba pridržavati i nasloniti ga na pogodan predmet ili zemlju;

otkopčati utvrđivač na podlozi i izvući kuglastu petu iz njenog ležišta.

Za sastavljanje minobacača potrebno je: postaviti podlogu, okrenutu pređicom za zakopčavanje remnika

za nošenje ka sebi (suprotno od pravca gađanja); odviti stegu grivne dvonožnog lafeta i cijev uvući u grivnu; postaviti kulastu petu u ležište na podlozi, tako da uzdužna

bijela linija na cijevi bude odozgo, a zatim utvrditi kuglastu petu sa utvrđivačem i zaviti stegu grivne. Poprečna bijela linija treba da bude poravnata sa gornjom ivicom grivne;

ručicu nosača nišanske sprave treba okrenuti ulijevo do kraja i osovinu nišanske sprave staviti u njegovo ležište, tako da ramena osovine uđu u izreze nosača, a zatim ručicu nosača sprave potisnuti udesno.

83

2.8.2. MB 82mm 2.8.2.1. NAMJENA MB 82mm Namjena minobacača je ista kao i MB-a 60mm. (tačka 2.8.1.1.) 2.8.2.2. BORBENE OSOBINE MB 82mm Uspješno dejstvo minobacačem 82mm na otkrivenu ž/s i vatrena sredstva van zaklona (u povoljnim meteorološkim uslovima), postiže se na daljinama: minom M74 do 4.500 m; minom M68P1 i specijalnim punjenjem do 3.900 m, a običnim punjenjem do 2.900 m. Uspješno dejstvo na ž/s i vatrena sredstva u zaklonima (rovovima) i pri otvaranju prolaza u konstruisanim preprekama je na daljinama: minom M74 do 3.500 m; minom M68P1 i specijalnim punjenjem do 3.000 m, a običnim punjenjem do 2.500 m. Pri gađanju otkrivene ž/s i vatrenih sredstava na većoj površini (vazdušni desant u momentu prizemljavanja i slč.) uspješno dejstvo minobacača sa odgovarajućim minama i barutnim punjenjima postiže se na daljinma maksimalnog dometa. Brzina gađanja minobacačem 82mm, bez kontrole i popravke elemenata nišanjenja, iznosi 20-25 mina u minuti, a sa kontrolom i popravkama elemenata nišanjenja do 20 mina u minuti. Na ž/s u ležećem stavu poluprečnik uspješnog dejstva parčadi trenutne mine je do 18 m, a na ciljeve u stojećem stavu do 30 m. Minobacač 82 mm poslužuju 4 poslužioca, a nekada samo dvojica - nišandžija i punilac. Transportuje se motornim i zaprežnim vozilom, na tovarnom grlu, a na kraćim rastojanjima prenose ga poslužioci na leđnim ramovima ili na rukama. 2.8.2.3. GLAVNI DIJELOVI MB 82mm nose iste nazive i jednake su namjene kao i kod MB 60mm. (tačka 2.8.1.3.) 2.8.2.4. RASTAVLJANJE I SATAVLJANJE MB 82mm Minobacač rastavljaju poslužioci radi čišćenja i otklanjanja zastoja, a rasklapanje mogu vršiti samo stručni organi tehničke

84

službe. Poslužioci mogu da zamijene udarne igle pod nadzorom starješine. Pri rastavljanju minobacača potrebno je: okrenuti ručicu utvrđivača nišanske sprave ulijevo i potisnuti je

do kraja, izvući osovinu nišanske sprave iz njenog ležišta, zaštitnike libela postaviti u zaštitni položaj i spakovati je u kutiju;

uhvatiti amortizer lijevom rukom odozdo, podići plugu grivne ka sebi i otvoriti grivnu, podići cijev i izvaditi je iz grivne, a zatim je nagnuti tako da bijela linija na cijevi sa gornjom pločom podloge zaklapa ugao od oko 70O, podići cijev naviše i izvaditi kuglastu petu iz njenog ležišta. Cijev od dvonožnog lafeta odvajaju zajedno dodavač i punilac. Nakon toga, punilac spušta navojno vreteno sprave za davanje nagiba cijevi do kraja, sastavlja nožice, uvija lanac i zakopčava grivnu.

Za sastavljanje minobacača potrebno je: staviti kuglastu petu u njeno ležište na podlozi, tako da bijela

linija cijevi (okrenuta ka zemlji) sa gornjom pločom podloge zaklapa ugao od oko 70O, cijev potisnuti u pravcu u pravcu gađanja tako da bijela linija (na zadnjaku i prestenastom ojačavanju cijevi) bude odozgo;

postaviti dvonožni lafet ispred cijevi, raširiti nožice, zakačiti lanac izategnuti ga, izvući navojno vreteno sprave za davanje nagiba cijevi do polovine i otkopčati poklopac grivne;

lijevom rukom uhvatiti amortizere odozdo, a desnom rukom položiti cijev na grivnu, zatvoriti poklopac grivne i utvrditi ga polugom;

izvaditi nišansku spravu iz kutije i postaviti je u lijevu ruku; ručicu utvrđivača nišanske sprave desnom rukom okrenuti do

kraja ulijevo, a lijevom rukom postaviti osovinu nišanske sprave u njeno ležoište, tako da ramena osovine uđu u izreze nosača, a zatim ručicu utvrđivača sprave vratiti u prvobitni položaj. Okrenuti zaštitnike libela i postaviti ih u radni položaj;

ako predstoji otvaranje paljbe, polugu ekscentra postaviti u položaj "uključeno" i skinuti navlaku sa usta cijevi.

85

2.8.3. ČUVANJE I ODRŽAVANJE MINOBACAČA I MUNICIJE 2.8.3.1. ČUVANJE MINOBACAČA Minobacač se u kasarni, načelno, čuva rastavljen, a nišanska sprava u kutiji. Dijelovi se stavljaju na leđne ramove za nošenje, postavljaju se napolicu koja mora imati odvojene pregrade za svaki dio minobacača i RAP. Usvim uslovima kada se MB na koristi, usta cijevi se obavezno zaštićuju navlakom, a libele nišanske sprave zaštitnicima. Kada se sastavljen MB duže čuva u kasarni, postavlja se na čistu podlogu ili na posebno izrađen podijum. Kada je minobacač na upotrebi van kasarne čuva se sastavljen pod šatorima ili u suhim prostorijama. MB uvijek mora biti zaštićen od direktnog dejstva atmosferskih padavina. Za vrijeme upotrebe poslužioci su dužni da MB i RAP čuvaju i održavaju u ispravnom stanju. U toku gađanja ne smije se prekoračiti predviđeni režim paljbe. Uz MB se uvijek obavezno nosi RAP, koji se održava kao i dijelovi MB-a. 2.8.3.2. ČUVANJE MUNICIJE Mine se čuvaju u drvenim sanducima i smještaju se u odvojenim, suhim i zračnim prostorijama – magacinima. Unutar prostorija municija je složena u odgovarajuće stokove. U objektima u kojima se čuva municija i u njihovoj blizini ne smije biti smješteno ljudstvo. Municija se može privremeno smještati i ispod nadstrešnica i na otvornom prostoru, ali se tada moraju obezbjediti specijalni uslovi: zemljište se poravna, prekrije šljunkom (dmin=5cm), zatim se stavljaju drveni podmetači, pa tek onda sanduci s municijom, iznad kojih se pravi krov od cerada; te se moraju zadovoljiti mjere pirotehničke i protivpožarne zaštite. Municija se ne smije izlagati suncu i atmosferskim padavinama. 2.8.3.3. PREGLED MINOBACAČA I MUNICIJE Pregled MB-a i RAP-a vrši se s ciljem da se ustanovi njihova kompletnost, ispravnost, funkcionalnost i čistoća, zbog prvovremenog otklanjanja uočenih nepravilnosti. Na MB-u i RAP-u vrše se dnevni i periodični pregledi.

86

Dnevni pregled vrši posluga minobacača pod neposrednim nadzorom k-dira desetine ili voda. Pregled se ovavlja na sastavljenom minobacaču, pri čemu se treba utvrditi: - da na pojedinim dijelovima MB-a nema prljavštine, rđe,

ogrebotina, uboja i slč.; - da li se bijele crte na zadnjaku i cijevi poklapaju; - da li je unutrašnjost cijevi čista i ovlaš podmazana i da li su

usta cijevi zatvorena navlakom; - da li se poluga za okretanje ekscentra lako postavlja u

položaj "U" i "I" i da se iz ovih položaja ne pomijera sama;ž - da li su navoji vretena sprava za davanje nagiba i pravca

cijevi čisti, ispravni, ovlaš podmazani i da bez teškoća i basprijekorno funkcionišu;

- da li su dijelovi nišanske sprave ispravni i čisti i da li se nišanska sprava lako postavlja i dobro utvrđuje na nosaču;

- da li su čisti i ispravni svi dijelovi izravnjača; - da li je kompletan RAP i da li su mu svi dijelovi čisti i ispravni. Sve neispravnosti, konstatovane na pregledu, poslužioci prijavljuju nadređenom starješini. 2.8.4. IZBOR I ZAPOSJEDANJE VATRENOG POLOŽAJA Prema namjeni vatreni položaj može biti: osnovni rezervni naredni privremeni lažni.

Prema stepenu zaštite položaji mogu biti: otkriveni poluzaklonjeni zaklonjeni.

Uslovi koje položaj mora zadovoljiti: da je maskiran, zaštićen od osmatranja neprijatelja sa zemlje

i iz vazduha; da obezbjeđuje međusobni raspored oruđa na udeljenosti ne

manjoj od 5m; od eventualnih prepreka, koje se mogu naći ispred vatrenog

položaja, oruđe mora biti udaljeno za njihove dvije visine; da obezbjeđuje prikriven prilaz, odn. izlazak posluge na

vatreni položaj.

87

3. TAKTIČKA OBUKA

88

3.1. POSTUPCI VOJNIKA U BORBI 3.1.1. DUŽNOSTI VOJNIKA U BORBI da svjesno, požrtvovano, vješto, potpuno i pravovremeno

izvršava zapovijesti i naređenja pretpostavljenog starješine; da poznaje svoj zadatak, zadatak odjeljenja, a u potrebnom

obimu i zadatak voda i susjeda; da ne napušta mjesto u borbenom stroju bez odobrenja

starješine; da dobro poznaje naoružanje i opremu svog odjeljenja,

posebno ono s čim je zadužen, da ga održava u stalnoj gotovosti i da s njim pravilno rukuje; da u borbi mirno i tačno gađa, vodeći računa o potrošnji

municije; da redovno izrađuje zaklon i maskira se; da prati signale i postupa prema njima; ako je određen za zamjenika komandira odjeljenja da bude

spreman da ga zamijeni u komandovanju; ako je lakše povrijeđen ili kontaminiran, sam se previja ili

dekontaminira i nastavlja borbu; ne smije dozvoliti da se u borbi odvoji od svoje j-ce. Ako iz

bilo kojih razloga bude odsječen od j-ce ili ostane u neprijateljevoj pozadini, produžava borbu u skladu sa zadatkom i borbenom situacijom, težeći da što prije dođe do svoje j-ce, prikupljajući usput podatke o neprijatelju ne smije dozvoliti da padne u ruke neprijatelju niti smije

odati vojnu tajnu. 3.1.1.3. KRETANJE VOJNIKA U BORBI Vojnik u borbi može da se kreće: uspravno pognuto (korakom, trčećim korakom, trkom) puzanje (nisko i visoko)

Način kretanja zavisi od kofiguracije i pokrivenosti zemljišta, od udaljenosti neprijatelja i jačine njegove vatre. Vojnik može da se kreće samoinicijativno ili po komandi. U borbi, prije početka svakog pokreta, vojnik na svom pravcu kretanja bira objekte pogodne za zaklon i priprema se za pokret, a zatim bira najpogodniji pravac i način kretanja do izabranog zaklona.

89

Prostor gađan artiljerijskom i minobacačkom vatrom vojnik obilazi, ukoliko se nađe na njemu, savlađuje ga pretrčavanjem, koristeći prekide vatre, a za zaklon koristi rupe od eksplozija. Dejstva zapaljivih sredstava vojnik izbjegava sklanjanjem u najbliži zaklon. Ukoliko je zahvaćen vatrom, vojnik se gasi PP-aparatom za ličnu zaštitu, valjanjem po zemlji i skidanjem odjeće. Zaleđene potoke , rijeke, bare i kanale savlađuje običnim korakom, ukoliko je led deblji i može izdržati težinu čovjeka, a ako je led tanji, ojačava se daskama ili se za prelaz koriste skije ili krplje. Prije nego što otpočne kretanje noću, vojnik mora da podesi oružje i opremu, kao ga neprijatelj ne bi otkrio po zvuku, svjetlucanju sjajnih dijelova opreme i slično. Način kretanja noću mora biti usklađen sa konkretnim uslovima: mjesečina, postojanje sredstava za osmatranje noću i u drugim uslovima ograničene vidljivosti, postojanjem maski, tvrdoća tla i slično. Prilikom osvjetljavanja zemljišta vojnik odmah zaliježe, ne gledajući u izvor svjetlosti. Čim osvjetljavanje prestane, produžava kretanje. 3.1.1.1. INDIVIDUALNE TEHNIKE KRETANJA Nisko puzanje

Ova tehnika koristi se kada nam prijeti velika opasnost od direktne vatre, kada se nalazimo blizu neprijatelja, kada je otvoreno područje i kada su slabi zakloni. Kretanje je sporo. Ruke se nalaze ispred, lijeva noga ispružena, dok je desna savijena u koljenu i pomoću nje se odbacujemo. Pušku držimo za remnik u desnoj ruci preko nadlaktice. Visoko puzanje

Visoko puzanje se primjenjuje dok još nismo otkriveni, kada je potrebna veća brzina kretanja, odnosno kada koristimo zaklone. Kretanje se vrši na laktovima, a pušku držimo u naručju ruka. Kratki skokovi

Ovo kretanje koristimo kada smo na otvorenom terenu, kada je velika opasnost od direktne vatre. Vrši se u pet koraka: 1. Ustajanje na noge iz ležećeg stava 2. Kretanje tri do pet koraka 3. Poskok u mjestu 4. Nagib gornjeg dijela tijela naprijed sa puškom 5. Zalijeganje pomoću puške i koljena

90

3.1.1.7. MASKIRANJE

Sve mjere, radovi i dejstva koja se preduzimaju u cilju dovođenja neprijatelja u zabludu o našem mjestu, rasporedu, djelatnosti i jačini nazivamo maskiranje. Maskiranje se preduzima u miru i ratu bez posebnih naređenja. Preduzimaju ga i sprovode svi pojedinci i j-ce radi skrivanja, ili prikrivanja vlastite j-ce, sredstava i objekata od neprijateljskog izviđanja. Maskiranje treba izvoditi brzo, vješto, potpuno i neprekidno.

Demaskirajući znaci su osobine po kojima se mogu otkriti i prepoznati neki predmeti, objekti, radovi, vojnici i j-ce u dejstvima, pri kretanju i odmaranju. Danju su to najčešće: suvišni pokreti i prebacivanja, bljesak opreme i naoružanja, dim, staze i tragovi, otpaci, raskopana zemlja itd. Noću su to: svijetlost šibice, cigarete, džepne lampe, vatre, zveckanje opreme, razgovor i slično.

Sredstva za maskiranje su svi materijali koji se mogu upotrijebiti pri maskiranju pojedinca, jedinica, naoružanja, objekata, kao i radovi u cilju obmanjivanja. Dijele se na priručna i formacijska. Priručna sredstva su sva ona prirodna i vještačka sredstva koja se mogu upotrijebiti za maskiranje. U formacijska sredstva za maskiranje spadaju: maskirna uniforma maskirna mreža (za šljem, za strijelca, univerzalni maskirni

element…) itd.

3.1.1.8. SIGNALI Vizuelni signali su sva ona sredstva za signaliranje koja zahtijevaju vid i koja se mogu koristiti za brz prijenos pripremljenih poruka na manje razdaljine. Najuobičajeniji tipovi vizuelnih signala su ruke, zastavice, pirotehnika i signali zemlja–vazduh. Međutim, moguće se koristiti svim raspoloživim sredstvima, kao što su: svjetleći hemijski štapići, baterijske lampe i slično – uz uslov da je njihova upotreba prepoznatljiva vojnicima. Ograničenja vizuelnih signala su: domašaj i pouzdanost vizuelne komunikacije su u značajnoj

mjeri umanjeni kod slabe vidljivosti i kada teren ograničava osmatranje;

91

mogu biti pogrešno protumačeni; osjetljivi su na neprijateljsko ometanje i mogu biti korišteni u

svrhu obmanjivanja. Signali koji se najčešće koriste za “tihu” komunikaciju između vojnika su slijedeći: OKUPLJANJE – podigne se ruka iznad glave i kruži njome u

malim krugovima KONTAKT LIJEVO – ispruži se lijeva ruka paralelno sa

zemljom, te savija u vertikalni položaj (radnja se ponavlja) KONTAKT DESNO – kao i prethodna, ali sa desnom rukom AKCIJA LIJEVO – Ispruže se obje ruke paralelno sa

zemljom, a desna ruka se ponavljajući podiže iznad glave AKCIJA DESNO – kao i prethodna, ali sa lijevom rukom AKCIJA NAPRIJED – podigne se šaka do visine ramena i

pomjera se uželjenom pravcu ZRAČNI NAPAD – rukama se maše iznad glave NHB NAPAD – sa stisnutim šakama ruke se ponavljajući iz

horizontalnog položaja savijaju do ramena POKRET – podigne se ruka iznad glave i kruži se njome u

ramenu POKRET UZ OSMATRANJE – obje ruke se odruče, pa se

podižu i spuštaju POKRET NA LIJEVO – odruči se lijeva ruka, pa se podiže i

spušta POKRET NA DESNO – isto, ali sa desnom rukom PAŽNJA – maše se odručenom rukom JESI LI SPREMAN? – ruka se ispruži u pravcu gdje se

signalizira, sa dlanom povijenim nagore UKRCAVANJE – odručenom rukom se mahne na gore ZANEMARI PRIJAŠNJU NAREDBU – podignu se obje ruke i

prekriže se dlanovima prema naprijed NE RAZUMIJEM – obje ruke se, dlanovima naprijed, stave

ispred lica STOP (STOJ) – podigne se ruka potpuno uvis, dlanom

naprijed i drži dok signal ne bude uočen UBRZAJ – šaka se povlači od ramena pa potpuno uvis,

ponavljajući KRENI – okrene se licem u pravcu pokreta, ruka je ispružena

unazad a zatim se mahne u pravcu kretanja RAŠIRI SE – ruke su podignute iznad glave, dlanovima

prema unutra, a zatim se lagano odruče

92

SKUPI SE – odručene ruke se podignu uvis, spajajući dlanove iznad glave

PORUKA PRIMLJENA – stisnuta šaka i palac ispravljen prema gore

OPASNO PODRUČJE – rukom ispod brade OSIGURANJE NAPRIJED - dva prsta se upere u pravcu

očiju ZALEDI SE – visoko podignuta zatvorena desna šaka PREBROJ SE – desnom rukom se dodiruje glava (lupkajući

se) POZIVANJE KOMANDIRA – desnom rukom se udara po

mišici lijeve ruke IMAŠ POZIV – rukom se signalizira “telefon”, palcem pored

uha i malim prstom ispred usta Osim navedenih, jedinica može razviti i vlastiti način signala i signaliziranja. 3.1.2. KRETANJE POD DIREKTNOM VATROM 3.1.2.1. IZBOR ZEMLJIŠTA I PRAVCA KRETANJA Prije početka kretanja na svom pravcu bira objekte pogodne za zaklon (od pješadijske i artiljerijske vatre), rutu koja je zaklonjena i maksimalno zaštićena od neprijateljskog osmatranja, te odabire konfiguraciju terena koja mu omogućava što uspješnije maskiranje. 3.1.2.2. PRIPREMA VOJNIKA ZA KRETANJE Priprema vojnika za kretanje obuhvata slijedeće radnje: provjerava ispravnost oružja; oružje priprema u borbeni položaj (ali ga drži zakočenim!); maskiranje cjelokupne opreme i naoružanja u skladu sa

terenom; dotezanje opreme; odbacivanje viška opreme; popuna hranom i municijom.

3.1.3. REAKCIJA NA INDIREKTNU VATRU Postupak reagovanja na indirektnu vatru je slijedeći:

93

bilo koji pripadnik odjeljenja, koji otkrije dolazeći projektil, daje znak: "Dolazi!" koji prenose svi pripadnici odjeljenja;

svi pripadnici odjeljenja odmah zauzimaju ležeći stav; kada padne prvi projektil, komandir odjeljenja daje pravac i

daljinu kretanja - npr. "Pravac 3 sata, 100 metara, slijedi me!" – koji prenose svi pripadnici odjeljenja;

odjeljenje istrčava iz tučene prostorije; vođe timova predaju izvještaje o brojnom stanju komandiru

odjeljenja putem signala (ako ima ranjenih, treba vršiti konsolidaciju i reorganizaciju);

timovi se ponovo organizuju; mijenja se pravac kretanja; misija se nastavlja.

3.1.4. SAVLADAVANJE I OBILAZAK PREPREKA 3.1.4.1. VRSTE OPASNIH PODRUČJA Pod opasnim područjem podrazumjevamo objekte i prostore od posebnog značaja ili interesa, brisane prostore, konstruisane prepreke i slično. U ova područja spadaju: put, pruga, most, ledina, korito, naseljena mjesta, minska polja itd. 3.1.4.2. PRELAZ PREKO OPASNIH PODRUČJA Kada se naiđe na opasno područje, postupak je slijedeći: vođa A-tima signalizira "opasno područje" (ovaj signal

prenose svi vojnici); odjeljenje se rastavlja i održava lokalnu sigurnost; komandir odjeljenja ide do vođe A-tima i vrši izviđanje terena; komandir odjeljenja poziva osiguranje, odnosno cijeli B-tim; komandir odjeljenja šalje dva vojnika iz B-tima na bočna

osiguranja; zatim komandir odjeljenja šalje vođu B-tima i četvrtog vojnika

da pređu područje i da sa druge strane "pročešljaju" teren u obliku srca, toliko da može stati cijelo odjeljenje;

vođa B-tima ostavlja vojnika na daljoj tački prikupljanja, a sam se vraća do opasne zone i signalizira komandiru odjeljenja da je teren čist;

komandir odjeljenja provjerava signalom sa bočnim osiguranjima da je sve "čisto";

94

komandir odjeljenja, kada se uvjerio u prethodno, pokreće odjeljenje i prelazi opasnu zonu u koloni po jedan, sa odstojanjem, do tačke prikupljanja;

vođa B-tima sačeka da odjeljenje prođe zonu, zatim poziva bočna osiguranja, a ovi prelaze zonu na istom mjestu gdje i glavnina odjeljenja;

komandir odjeljenja provjerava da li su svi na broju i nastavlja sa misijom.

3.1.4.3. SAVLADAVANJE KONSTRUISANIH ZAPREKA Prilikom nailaska odjeljenja na konstruisane zapreke, - ako je moguće, - odjeljenje je zaobilazi, a ako zaobilaženje nije moguće, otklanjanje istih vrše najosposobljeniji vojnici i drilom "prelazak preko opasnog područja" savlađuje se zapreka. 3.1.4.4. SIGNALI Prilikom prelaska opasnog područja odjeljenje koristi već ugovorene signale, po ustanovljenim standardima ili vlastite. 3.1.5. REAKCIJA NA OSVJETLJAVANJE U slučaju osvjetljavanja terena raketom, postupak je slijedeći: ako nema neprijateljske vatre, treba što prije napustiti ono

područje koje je osvjetljeno i naći prikriveni položaj; ako neprijatelj otvori vatru na odjeljenje tokom osvjetljavanja,

treba brzo procijeniti situaciju i donijeti odluku da li će odjeljenje prekinuti kontakt ili će izvršiti napad na neprijatelja.

3.1.6. IZBOR PRIVREMENIH BORBENIH POLOŽAJA Vojnici pripremaju ovaj položaj kada imaju vrlo malo ili nimalo vremena na raspolaganju za uređenje zaklona. Privremeni borbeni položaj bi trebao omogućiti frontalnu zaštitu od direktne vatre, istovremeno omogućujući frontalnu i kosu vatru. Najjednostavniji borbeni položaj može se sastojati od rusaka i velikog kamenja, koji bi se trebao nalaziti u malom udubljenju ili rupi. Trebao bi se iskopati ležeći rov koji obezbjeđuje određenu vrstu zaštite. Ova vrsta položaja je prikladna za postavljanje zasjede ili za zaštitu osmatračkih elemenata u toku izvođenja operacija.

95

Privremeni položaj treba omogućiti vojniku dobru preglednost i zaštitu od osmatranja neprijatelja. Pri udaru neprijateljske artiljerije, vojnik samoinicijativno ili po komandi napušta položaj. 3.2. INŽINJERIJSKO OSIGURANJE 3.2.1. OBJEKTI ZA DEJSTVO I ZAŠTITU Objekti za dejstvo iz pješadijskog naoružanja su zakloni za: strijelce, puškomitraljesce i mitraljesce, ručne bacače, minobacače i bestrzajne topove. Svi objekti za vatreno dejstvo, pored svoje osnovne namjene, ujedno štite živu silu i predstavljaju osnovni stepen zaštite na vatrenim položajima. Zaklon je prirodni ili vještački objekat utvrđivanja, koji omogućava potrebnu preglednost, vatreno dejstvo i zaštitu. Redosljed radova pri izradi ovih objekata je slijedeći: izbor mjesta i trasiranje objekta, skidanje busena, izrada iskopa, oblaganje, unutrašnje uređenje (podešavanje), izrada pokrivke i maskiranje.

Raščišćavanje mjesta za izradu zaklona obavlja se ručnim alatom (sjekirica, sjekira, ručna testera i drugo). Raščišćavanjem treba obezbjediti uspješno vatreno dejstvo i osmatranje, ali da ono ne bude na štetu kvaliteta maskiranja. Za složenije zaklone obavlja se iskop slijedećim redom: Na zemljištu se odredi centar zaklona i tu pobije kočić. Zatim

se odredi osa zaklona i linijom se obilježi na zemljištu. Od centra zaklona odmjeravaju se ostale tačke na površini

iskopa i obilježavaju pobijanjem kočića. Obilježavanje između pobijenih kočića obavlja se žicom,

kanapom ili crtom izrađenom pomoću pijuka, ašovčića i dr. Obilježavanje prednje ivice grudobrana.

Busen se obično skida ašovom ili ašovčićem. Debljina busena treba da je 5 – 10 cm.

96

Zaklon se kopa raspoloživim ručnim alatom, a maskira se prvenstveno busenom koji je prethodno skinut sa površine iskopa i grudobranom. Maskiranje se može obaviti i drugim mjesnim ili formacijskim sredstvima (kompleti za maskiranje ili njihovi dijelovi). Zakloni se izrađuju u svim vidovima borbenih dejstava, ne čekajući za to posebno naređenje. U odbrani se zaklon pravi obično kao osnovni i rezervni. Najčešće se izrađuju punog profila, a treba težiti da svo ljudstvo koje koristi zaklone ima i odgovarajuće sklonište. Zakloni se u napadu izrađuju na polaznom položaju, na svakoj vatrenoj liniji, na jurišnom položaju i na svakoj dostignutoj liniji. Način izrade zaklona zavisi od vremena zadržavanja na dotičnoj liniji, vrste zemljišta i raspoloživog alata. Objekti za dejstvo iz pješadijskog naoružanja obično se izrađuju za ležeći, klečeći i stojeći stav. 3.2.2. MINE Mina je ubojno razarajuće sredstvo, koje svojim dejstvom onesposobljava ili uništava živu silu, borbena i druga vozila, tehnička sredstva i objekte. Mina se sastoji od: tijela, eksplozivnog punjenja i upaljača.

Tijelo mine štiti eksplozivno punjenje od mehaničkih oštećenja (kod nekih mina i od vlage) i povezuje sve dijelove mine u jednu cjelinu. Izrađuje se od različitih vrsta materijala, zavisno od namjene mine i njene konstrukcije, a najčešće se koristi metal, drvo i plastični materijali. Eksplozivno punjenje (određena količina eksploziva) stvara odgovarajući efekat pri detonaciji (eksploziji) mine. Formira se od razarajućih (brizantnih) eksploziva, a najčešće se koristi trotil (tri-nitro-toluen, TNT). Upaljač služi da izazove detonaciju eksplozivnog punjenja. Zavisno od namjene, vrste upaljača i konstrukcije mine mogu da se aktiviraju: nagazom, potezom, otpustom i zatvaranjem strujnog kola

i to trenutno ili sa određenim vremenskim usporenjem.

97

Prema namjeni mine mogu biti: protivpješadijske (PP), protivtenkovske (PT) i mine specijalne namjene.

3.2.2.1. PROTIVPJEŠADIJSKE MINE Protivpješadijske mine namjenje su za uništavanje i onesposobljavanje žive sile koja se kreće pješke. Neke od njih mogu da se koriste i za oštećenje vozila i slično. Masa eksplozivnog punjenja kreće se do 500g. Po načinu aktiviranja mogu biti: nagazne, potezne, potezno-popusne i nagazno potezne.

Protivpješadijska antimagnetna mina – 1

Dimenzije: 14 × 7 × 3 cm Masa: 0,4 kg Tijelo: od plastične mase Eksplozivno punjenje: 0,2kg Upaljač: UP-MAH-1 i osigurač sa kanapom Aktivira se nagazom pod pritiskom mase od 3 i više kg. Razbija stopalo.

Protivpješadijska antimagnetna mina – 2

Dimenzije: Ø6,8 × 3,2 cm Masa: 0,135 kg Tijelo: od plastične mase Eksplozivno punjenje: 0,070kg Upaljač: UP-MAH-2 i zaštitni čep Aktivira se nagazom pod pritiskom mase od 5 i više kg. Razbija stopalo.

98

slika: postavljena PMA-2

Protivpješadijska antimagnetna mina – 3

Dimenzije: Ø10,3 × 3,6 cm Masa: 0,148 kg Tijelo: od plastične mase Eksplozivno punjenje: 0,035kg Upaljač: UP-MAH-3 i navlaka od gume i osigurač Aktivira se nagazom pod pritiskom mase od 8 i više kg. Razbija stopalo.

Protivpješadijska rasprskavajuća mina - 2A

Dimenzije: Ø6,6 × 13 cm Masa: 1,7 kg Tijelo: od livenog čelika Eksplozivno punjenje: 0,1kg Upaljač: UPM-2A ili 2AS i kočić sa žicom za potezanje Aktivira se potezom pod pritiskom mase od 3 i više kg. Ubatično dejstvo mine je na udaljenosti do 15m, a ranjavajuće do 20m.

Protivpješadijska rasprskavajuća

odskočna mina - 1 Dimenzije: Ø8 × 15 cm Masa: 3 kg Tijelo: od kovanog čelika Eksplozivno punjenje: 0,425kg Upaljač: UPROM-1 i zaštitni čep sa dvije žice Aktivira se potezom ili nagazom pod pritiskom mase od 3 i više kg. Ubatično dejstvo mine je na udaljenosti do 20m, a ranjavajuće do 25m.

99

Protivpješadijska mina rasprskavajućeg usmjerenog dejstva - MRUD Dimenzije: 23 × 10 × 5 cm Masa: 3 kg Tijelo: plastična masa lučnog oblika Eksplozivno punjenje: 0,9kg Upaljač, nožice, induktor Aktivira se električno. Ubatično dejstvo mine je na udaljenosti do 50m u pravcu usmjerenja.

3.2.2.2. PROTIVTENKOVSKE MINE PT mine su namijenjene za onesposobljavanje oklopnih i drugih borbrnih i transportnih vozila. Masa eksplozivnog punjenja kod ovih mina iznosi od oko 6kg i više. Aktiviraju se pod pritiskom mase veće od 100kg.

Protivtenkovska drvena mina - 2A Dimenzije: 31 × 26 × 12 cm Masa: 7,5 kg Tijelo: od drveta Eksplozivno punjenje: 5,5kg Nosač upaljača i upaljač Aktivira se nagazom od 200 i više kg. Kida gusjenice tenka i potporne točkove.

Protivtenkovska metalna mina - 1

Dimenzije: Ø32,5 × 8 cm Masa: 8,65 kg Tijelo: od čeličnog lima Eksplozivno punjenje: 5,6kg Upaljač Aktivira se nagazom od 200 i više kg. Kida gusjenice tenka i potporne točkove.

Protivtenkovska antimagnetna mina – 1A

Dimenzije: Ø31,5 × 10 cm Masa: 6,5 kg Tijelo: od plastične mase Eksplozivno punjenje: 5,5kg Upaljač Aktivira se nagazom od 200 i više kg. Kida gusjenice tenka i potporne točkove.

100

Protivtenkovska antimagnetna mina – 2A

Dimenzije: 33 × 26 × 10 cm Masa: 7,5 kg Tijelo: od plastične mase Eksplozivno punjenje: 5,5kg Upaljač Aktivira se nagazom od 200 i više kg. Kida gusjenice tenka i potporne točkove.

Protivtenkovska antimagnetna mina – 3

Dimenzije: Ø26 × 8 cm Eksplozivno punjenje je ujedno i tijelo mine, mase 6,5kg i tri upaljača. Aktivira se nagazom od 200 i više kg. Kida gusjenice tenka i potporne točkove.

Protivtenkovska razorno-probojna mina – 6

Dimenzije: Ø29 × 13,7 cm Masa: 7,2 kg Tijelo je od plastične mase sa ugrađenim upaljačem i mehanizmom za odbacivanje diska. Eksplozivno punjenje: 5,2kg Upaljač: UTMPR-6 Antena (poluga), ključ za navijanje satnog mehanizma i osigurači. Aktivira se nagazom od 150 i više kg. Kida gusjenice tenka i potporne točkove. Potiskom antene od 1,3 kg probija pod i uništava posadu.

3.2.2.3. MINE SPECIJALNE NAMJENE U mine specijalne namjene spadaju: riječne mine, mine iznenađenja, fugase, vježbovne i školske mine. 3.2.2.4. POSTAVLJANJE I UKLANJANJE MINA Za izradu minskih polja koriste se sredstva namijenjena za njihovu brzu izradu i pripremu u svim vremenskim uslovima i na svakom zemljištu. Za miniranje i razminiravanje, koristi se: komplet za miniranje. koji je namjenjen je za izradu minskih polja, pronalaženje i vađenje PP i PT mina i obilježavanje prolaza u minskim poljima. Mjesto za izradu minskog polja ili grupe mina određuje komandir čete (eventualno voda) na osnovu rasporeda jedinica i

101

vatrenih sredstava, imajući u vidu procjenu načina dejstva neprijatelja. Pošto se odredi rejon, dubina i širina minskog polja, pristupa se njihovom obilježavanju i izradi. Za orjentire, pomoću kojih se minsko polje (grupa mina) vezuje na zemljištu, biraju se uočljivi i stalni objekti. Za izradu protivpješadijskih grupa mina na stazama i uskim putevima za kretanje pješaka primjenjuje se povećana gustina mina. U naseljenim mjestima grupe mina se postavljaju u parkovima, na trgovima i drugim slobodnim površinama pogodnim za okupljanje i na mogućim pravcima kretanja između zgrada. Sve vrste fortifikacijskih prepreka redovno se ojačavaju grupama mina ukoliko se raspolaže sredstvima. Način ojačavanja određuje se posebno u svakoj situaciji. Za sve vlastite minsko-eksplozivne prepreke izrađuje se zapisnik za minsko polje ili grupu mina. Sredstva za savlađivanje minskih polja mogu biti mehanička (tenkovi sa uređajima za razminiravanje i specijalna vozila), eksplozivna i formacijski alat i pribor (minoistražiavči, kompleti za miniranje i razminiravanje). Minoistraživači namijenjeni su za otkrivanje (pronalaženje) metalnih PT mina i mina sa metalnim upaljačima, postavljenih u zemlji, na saobraćajnicama i putevima i u vodi. Minoistraživačima se otkrivaju mine u zemlji do dubine: metalne mine – 50cm i mine sa metalnim upaljačima – 15cm, a u vodi 100-120 cm Minska polja savlađuju se ručno, eksplozivom, mehaničkim sredstvima ili kombinacijom tih načina. Pri savlađivanju izrađuju se novi ili proširuju izrađeni prolazi, uklanjaju pojedinačne mine i grupa mina i razminira minirano zemljište. Za pješadijske jedinice izrađuje se prolaz čija površina zavisi od potreba i mogućnosti, odnosno od raspoloživog vremena i jedinica koje se mogu angažovati na izradi prolaza. 3.2.2.5. MJERE ZAŠTITE PRI POSTAVLJANJU I UKLANJANJU

MINA Pri rukovanju minama i upaljačima potrebno je pridržavati se slijedećih opštih mjera zaštite:

102

Radnje oko postavljanja i uklanjanja mina obavljati propisanim redosljedom i na mjestu koje odredi starješina.

Upaljače prenositi u originalnim pakovanjima, čuvati ih od udara i ne prenositi u džepovima.

Upaljače ne uvrtati na silu i ne rastavljati, osim skidanja dijelova za koje je to propisano.

Pri postavljanju mina za dejstvo na potez, žicu za potezanje prethodno vezati sa kočić, pa za upaljač, ako to nije drugačije propisano.

Žicu za potezanje nikada previše ne zatezati. U uslovima jakog vjetra, naročito kada se žica za potezanje

mora postaviti kroz granje (žbunje), ne postavljati mine za dejstvo na potez.

Iz smrznute zemlje mine ne treba vaditi, već ih uništavati. Ako se na upaljaču mine, naročito na PP mini, nahvatao led

u debljem sloju, minu ne razoružavati, već uništiti ili tražiti mišljenje starješine o daljem postupku.

Mine naoružane upaljačima nikada ne prenositi, sem onih u koje je upaljač fabrički ugrađen (protivtenkovska razorno-probojna mina – 6).

Ukoliko je uklonjen osigurač, na postavljenu minu ne vršiti nikakav pritisak, niti zatezati žicu za potezanje.

Ležišta za upaljač uvijek prekontrolisati i iz njih odstraniti prljavštinu.

PT mine ne vaditi iz zemlje prije nego se utvrdi da li imaju dopunski upaljač.

Mine postavljati i uklanjati u stavu koji je naredio pretpostavljeni starješina.

Uvijek prekontrolisati da li je mina vježbovna ili bojeva. (Vježbovne su označene žutom trakom).

3.2.3. EKSPLOZIVI I SREDSTVA ZA ŠTAPINSKO PALJENJE Za rušenje objekata i materijala koriste se razne vrste eksploziva: trotil, plastik, vitezit i kamniktit. Za vojne potrebe u ratu najčešće se koristi eksploziv trotil, a u mirnodopskim uslovima vitezit i kamniktit. Trotil je osnovni predstavnik brizantnih ekploziva. Bijeložute je boje, a na suncu potamni. U vodi se ne rastvara, bez mirisa je, gorkog ukusa i nagriza kožu. Nije osjetljiv na vatru, udar i trenje. Upotrebljava se za rušenje i punjenje mina. Izrađuje se u obliku valjkastih metaka od 100g i prizmatičnih metaka od 200g, 500g i

103

25kg. Može biti presovan ili liven. Ako je trotil liven inicira se pomoću metka presovanog eksploziva. Vitezit i kamniktit pakuju se u valjčaste metke različitih prečnika, dužine i težine (prečnik 2,2cm – 28cm, dužina do 14cm i mase do 2,5kg). Mogu biti plastični ili praškasti. (Plastični viteziti su osjetljivi na udar, trenje i plamen. Kamniktiti su veoma osjetljivi na vlagu i imaju kratak rok trajanja – do 3 mjeseca – ali nisu osjetljivi na mehanička dejstva i vatru.) Za iniciranje ovih eksploziva dovoljna je detonatorska kapsla br.8. Za štapinski način paljenja eksploziva koristi se: sporogoreći štapin i detonatorska kapsla br.8, a u cilju paljenja više eksplozivnih punjenja istovremeno i detonujući štapin. Sporogoreći štapin se sastoji od: vodeće niti, srži i omotača.

Srž je od crnog baruta. Omotač je načinjen od tri sloja pamučne pređe. Treći sloj je natopljen tečnim bitumenom zbog izolacije. Kada je namijenjen za paljenje pod vodom, presvučen je polivinilskim omotačem. Sagorjeva brzinom 1 cm/s – 1,5 cm/s. Pali se minerskom ili običnom šibicom. Štapin dužine 8m – 10m pakuje se u parafinisane okrugle kutije ili polivinilske kese. Ispravnost sporogorećeg štapina na brzinu gorenja provjerava se na slijedeći način: nožem se odsječe 30cm štapina, sa jedne strane okomito na osu, a sa druge strane ukoso; štapin se zapali i na satu prati vrijeme gorenja. Ako sagori za 30s – 45s štapin je ispravan. Za provjeru prenosa varnice postupak je slijedeći: odsjeku se dva komada štapina dužine 10cm i postave se sučelice na razmaku od 1cm; na jednom kraju štapina zapali se srž i ukoliko se prenese varnica na drugi komad štapina i on se zapali, štapin je ispravan u pogledu prenošenja varnice. Detonirajući štapin je namijenjen za jednovremeno paljenje većeg broja eksplozivnih punjenja. Sastoji se od: vodeće niti, srži od brizantnog eksploziva, omotača od kudeljne ili pamučne pređe i izolacije od plastične mase.

Detonatorska kapsla br.8 je namijenjena za paljenje eksploziva. ima oblik čaure i izrađena je od aluminijuma. Osjetljiva je na udar,

104

trenje, varnicu, plamen i visoku temperaturu, pa se njome treba pažljivo rukovati. Pakuje se u kartonske i metalne kutije. Minerska šibica namijenjena je za paljenje sporogorećeg štapina. pri paljenju ne proizvodi plamen, već tinja, pa je pogodna za paljenje štapina po kiši i vjetru. Osjetljiva je na vlagu. Kutija sadrži 10 šibica. U nedostatku minerske, sporogoreći štapin se može paliti običnom šibicom. Od sporogorećeg štapina i detonatorske kapsle br.8 izrađuje se sporogoreći upaljač za paljenje pojedinačnih eksplozivnih punjenja. Izrada sporogorećeg upaljača obavlja se ovim redom: odsjeći sporogoreći štapin (ne kraći od 60cm) tako da kraj štapina koji se uvlači u kapslu bude odsječen uspravno na uzdužnu osu, a drugi kraj koso; izvaditi detonator iz kutije i istresanjem ukloniti eventualnu nečistoću; ravno odsječeni kraj štapina uvući u kapslu, pri čemu se ne smije okretati ili upotrijebiti sila; vrh detonatorske kapsle lagano pritegnuti minerskim klještima. Ovako pripremljen sporogoreći upaljač postavlja se u otvor eksplozivnog metka, a ako nema ovtora otvora u eksplozivu, tada ga treba izraditi drvenim šiljkom. Detonatorska kapsla mora ući u eksploziv cijelom dužinom. Sporogoreći upaljač pali se minerskom ili običnom šibicom. Pri rukovanju eksplozivom i sredstvima za paljenje moraju se preduzeti slijedeće mjere zaštite: u blizini eksploziva ili sredstava za paljenje zabraniti pušenje

i loženje vatre; detonatorske kapsle svih vrsta čuvati u originalnim

pakovanjima i odvojeno od eksploziva; detonatorske kapsle ne prenositi rasute u torbicama, niti po

džepovima; kapsle ne ostavljati u blizini mjesta rada, ako nisu u

originalnom pakovanju i na određenom i vidnom mjestu; sa detonatorskim kapslama pažljivo rukovati, naročito pri

izradi sporogorećeg upaljača; ako nakon paljenja eksplozivno punjenje ne eksplodira, treba

čekati 30 min od momenta paljenja, pa nakon toga prići mjestu paljenja i provjeriti uzrok (provjeru vrše samo osposobljeni vojnici ili starješina po naređenju rukovaoca paljenja);

nakon paljenja štapina, palilac se mora brzo skloniti u unaprijed izabran i uređen zaklon;

105

eksploziv i sredstva za paljenje ne smiju se unositi u zgrade za stanovanje i na druga mjesta gdje borave ljudi i gdje su smještena druga materijalno-tehnička sredstva;

prije upotrebe prekontrolisati ispravnost sporogorećeg štapina; ne upotrebljavati detonatorske kapsle na kojima su uočljivi znaci oštećenja i oksidacija;

za začepljenje eksplozivnih punjenja koristiti zemlju bez tvrdih sastojaka, nabijati je drvenim predmetima, vodeći računa da se ne ošteti štapin i detonatorska kapsla; sve radove i minskoeksplozivna sredstva obezbijediti stražom, a prije paljenja ljudstvo udaljiti na 300m od mjesta eksplozije i smjestiti ga u zaklone;

početak i završetak paljenja uvijek oglasiti odgovarajućim (dogovorenim) signalom.

Procijeniti potrebu i preduzeti i druge mjere zaštite u skladu sa konkretnom situacijom i uslovima rad (zima, snijeg, kiša i dr.). 3.2.4. IZRADA FORTIFIKACIJSKIH PREPREKA Ojačana žičana ograda izrađuje se od drvenog ili metalnog kolja i bodljikave žice. Žica se klamficama pričvršćuje uz drveno kolje ili provlači kroz zamke na metalnom kolju. S obje strane, između dva velika kolca, na udaljenosti od 1,5 m pobija se malo kolje, a između malog i velikog kolja razapnu bočne zatege od bodljikave žice. Preko njih se, po dužini ograde, protkaju dvije do četiri paralelne žice sa strane napadača i jedna do dvije žice sa vlastite strane. Sa strane napadača može se postaviti i žičani nabačaj ili brinovi element. Ako se izrađuje ograda od metalnog kolja, tada vojnici pobijaju (uvrću) gvozdeno kolje u zemlju. Žičana ograda izrađuje se od drvenog ili metalnog kolja i bodljikave žice. Čini je jedan red kolja na koje se pričvršćuju tri horizontalna i dva dijagonalna reda žice. Organizacija rada je ista kao i pri izradi ojačane žičane ograde u prvoj i drugoj fazi rada. Niska žičana mreža je malo primjetna žičana prepreka. Obično se izrađuje u četiri reda sa ukupnom širinom od 6 m. Žičana mreža izrađuje se u 2 - 5 redova. Rastojanje između kolja u jednom redu je tri metra, a između redova 1,5 m. Kolje u narednom redu je smaknuto u odnosu na prethodni red. Prvi i posljednji red izrađuje se od 5 redova žice (kao i ograda), a srednji redovi od 3 žice (sve dijagonalno i jedna horizontalno). Prostor između redova ispreplete se sa dijagonalnim žicama.

106

Kada se izrađuje žičana mreža od tri reda kolja, radovi se izvode angažovanjem voda jer je potrebno obrazovati 10 – 11 grupa od po 2 – 3 vojnika, u zavisnosti od poslova koje će obavljati i načina organizovanja radova. Odjeljenje može dobiti zadatak da pobija kolje ili da izrađuje žičanu ogradu u pojedinim redovima, odnosno da plete žicu između redova. Radove organizuje komandir voda. Jež se izrađuje od tri ukrštena kolca, međusobno povezana i ispletena bodljikavom žicom. Koristi se za zaprečavanje rovova i saobraćajnica i za zatvaranje prolaza u drugim vrstama prepreka. Izrađuju ga 2 vojnika, a za rad su im potrebna tri kolca dužine 1,5 m, bodljikava žica i klamfice. Krstilo se izrađuje od šest kolaca dužine 1,5 m i motke dužine 4 – 6 m koji se međusobno povežu i ispletu bodljikavom žicom. Namijenjen je za zatvaranje prolaza u drugim preprekama ili za izradu posebnih prepreka od krstila, naročito na zemljištu na kojem se ne mogu izraditi žičane ograde i mreže zbog čvrstoće tla. Izrađuju ga 2 vojnika. Protivoklopne fortifikacijske prepreke čine protivoklopni rovovi, eskarpe, kontraeskarpe, protivoklopni drveni i kameni stubovi, betonski blokovi, gvozdeni ježevi i stubovi, betonski tetraedri i drugo. Za njihovu izradu potrebno je dosta vremena, a neki elementi prepreka izrađuju se unaprijed, angažovanjem stručnog ljudstva. Pješadijske jedinice mogu učestvovati u izradi protivoklopnih prepreka (kada se angažuju inžinjerijske mašine), a neke prepreke mogu i izrađivati (protivoklopne ukopane stubove, zavale, postavljati ježeve i tetraedre i drugo). U cilju savladavanja prepreka obrazuju se grupe odgovarajućeg sastav, jačine i opremljenosti, zavisno od vrste prepreka koje se savlađuju i broja prolaza koje treba izraditi. Žičane prepreke savlađuju se sječenjem žice makazama (nožem), razaranjem eksplozivom ili prelaskom preko prepreka pomoću dasaka i merdevina, ćebadi i korištenjem drugih priručnih sredstava. Ako se ustanovi da je žičana prepreka minirana, prethodno treba ukloniti mine ili ih uništiti pomoću kuke i konopca. Za izradu prolaza u žičanim preprekama određuju se 2 – 3 vojnika opremljena makazama za sječenje žice. Jedan vojnik sječe žice, a jedan ili dva vojnika razvlače krajeve žice u stranu. Ježevi i krstila se uklanjaju iz prolaza i rovova (saobraćajnica), s tim što prethodno treba utvrditi da li su minirani. Ako se utvrdi da

107

su minirani, mine se otklanjaju ili se uništavaju povlačenjem užeta sa kukom. Protivoklopne fortifikacijske prepreke, zavisno od vrste, najefikasnije se savlađuju upotrebom inžinjerijskih mašina i eksploziva, premoštavanjem, izradom rampi, stepenica i slično. 3.3. PROTIVNUKLEARNO, HEMIJSKO, BIOLOŠKO

OSIGURANJE 3.3.1. NHB ORUŽJE 3.3.1.1. NUKLEARNO ORUŽJE Nuklearno oružje čine nuklearni eksplozivi i sredstva za njihovu primjenu. Jačina nuklearnih projektila mjeri se kilotonama (kt) i megatonama (Mt). Jačina 1kt je ravna jačini eksplozije hiljadu tona trotila, a 1Mt eksploziji od milion tona trotila. Nuklearne eksplozije mogu se izvršiti u vazduhu, na površini zemlje, pod zemljom i pod vodom. Nuklearno oružje prilikom eksplozije ispoljava: udarno, toplotno i radioaktivno

dejstvo. Udarno dejstvo ispoljava se kao jak vazdušni udar, kod kojeg razlikujemo dvije faze: Početno udarno dejstvo nastaje širenjem vazduha iz centra

eksplozije. Naknadno udarno dejstvo nastaje vraćanjem vazduha u

razrijeđenu atmosferu oko centa eksplozije. Početno udarno dejstvo traje kraće, ali je po sanzi mnogo jače od naknadnog. Udarno dejstvo uzrokuje materijalna razaranja. Toplotno dejstvo ispoljava se u vidu: svjetlosnog bljeska, koji se javlja u trenutku eksplozije i

izaziva zaslijepljenost; početnog toplotnog zračenja, koje se širi iz centra

eksplozije, prouzrokuje opekotine i izaziva požare;

108

naknadnih učinaka koji se javljaju u vidu požara izazvanih početnim toplotnim zračenjem.

Radioaktivno dejstvo se ispoljava u vidu: početnog radioaktivnog dejstva, koje se javlja u trenutku

eksplozije; naknadnog radioaktivnog dejstva koje se javlja zračenjem

iz radioaktivnog materijala nastalog prilikom eksplozije. 3.3.1.2. HEMIJSKO ORUŽJE Hemijsko oružje čine hemijska jedinjenja, poznata pod nazivom bojni otrovi (BOt). BOt uništavaju živu silu, kontaminiraju zemljište, materijalno-tehnička sredstva, opremu, hranu, vodu i vazduh. Prema borbenoj namjeni dijele se na: smrtonosne, BOt za privremeno onesposobljavanje i herbicide.

Prema načinu dejstva na organizam dijele se na: nerevnoparalitičke BOt, BOt opšteootrovnog dejstva (krvni BOt), zagušljivce, plikavce, psihohemijske otrove i nadražljivce.

Prema vremenu zadržavanja na zemljištu dijele se na: dugotrajne i kratkotrajne BOt.

SMRTONOSNI BOt: Nervnoparalitički BOt su: tabun sarin soman VX

To su isparljive tečnosti sa izrazito brzim i jakim otrovnim dejstvom. Djeluju na nervni sistem prodirući u organizam preko organa za disanje, kroz kožu i sluzokožu, te preko organa za varanje. Duža izloženost ovim BOt uzrokuje teška trovanja, pa i smrt.

109

Krvni BOt su kratkotrajni bojni otrovi čije se djelovanje ispoljava preko krvi na taj način što spriječavaju normalno snadbijevanje kiseonikom. Ovoj grupi pripadaju: cijanovodonična kiselina hlor-cijan

Cijanovodonična kiselina je lakoisparljiva tečnost. Prvi znaci trovanja su nadražaji očiju i grla, zatim stezanje u grudima, otežano disanje i osjećaj straha. Teže trovanje ovom kiselinom uzrokuje trenutnu smrt. Hlor-cijan djeluje slično cijanovodoničnoj kiselini. Znaci trovanja su suzenje očiju, otežano disanje, nesvjestica, mučnina, povraćanje, grčevi i gubitak svijesti. Smrt nastupa usred paralize srčanog mišića. Mirišu na gorki badem Zagušljivci su: fozgen difozgen

Ovi BOt izazivaju nadražaj grla, uzrokujući kašalj, isprekidano disanje, te jako stezanje u grudima. Prilikom trovanja ovim BOt dolazi do pojave zatišja, kada se otrovani osjeća zdravim, ali se dejstvo otrova vraća poslije 4 sahata, uzrokujući povišenu temperaturu i otekline pluća. Ako smrt ne nastupi nakon 2 dana, poslije 3-4 dana počinje period postepenog ozdravljenja. Mirišu na truhlo lišće (sijeno). U plikavce spadaju: iperit azotni iperit luizit

To su slabo isparljive tečnosti, obično mrke boje i mirišu na senf ili bijeli luk. Plikavci su dugotrajni bojni otrovi, a prilikom upotrebe javljaju se u vidu kapljica, magla ili para. Na koži uzrokuju crvenilo, plikove i rane. Djelovanje se javlja nakon izvjesnog skrivenog perioda. Isparavanja koja nastaju izazivaju teške posljedice na očima i organima za disanje.

110

BOt ZA PRIVREMENO ONESPOSOLJAVANJE: Psihohemijski BOt su:

BZ mestolin LSD

Ova grupa bojnih otrova izaziva privremene psihološke i fizičke poremećaje, te onesposoblja-vaju ljude za obavljanje redovnih dužnosti. Znaci trovanja su vrtoglavica, sušenje sluzokože usta, nosa i grla, nejasan vid, posrtanje, nerazgovjetan i besmislen govor, zbunjenost i ukočenost. Za-trovani je podložan halucinacijama i nesposoban da se kreće i reaguje na zbivanja u svojoj okolini. Nadražljivci su: kijavci (adamsit) suzavci (hloracetofenol, CS)

Ovo su čvrste materije koje se u trenutku primjene javljaju u obliku dima. Spadaju u kratkotrajne bojne otrove. Suzavci nadražuju sluzokožu grla i nosa, jako nadražuju oči i izazivaju suze. Kijavci izazivaju kijanje, kašalj, povraćanje, bol u grudima i osjećaj straha.

HERBICIDI Herbicidi su različite hemijske materije, namijenjene prvenstveno za uništavanje biljnog svijeta. Dijele se u dvije grupa: za uništavanje biljnih kultura – totalni hrbicidi za ogolijevanje šuma – defolijanti

3.3.1.3. BIOLOŠKO ORUŽJE Biološko oružje čine uzročnici namjerno izazvanih oboljenja ljudi, životinja i biljaka. Uzročnici oboljenja mogu biti mikroorganizmi (virusi, bakterije, gljivice itd.) i njihovi proizvodi – toksini. Napad biološkim oružjem može se izvršiti: eksplozivnim sredstvima, raspršivanjem iz aviona ili helikoptera i diverzantskim metodama.

111

3.3.2. FORMACIJSKA SREDSTVA ZA LIČNU ZAŠTITU ZAŠTITNA MASKA M1 namijenjena je za zaštitu organa za disanje, lica i očiju od radioaktivnih, hemijskih i bioloških agenasa. Glavni dijelovi maske su: obrazina, naočale, elastične trake, cjedilo i torbica.

Pribor sačinjavaju flanelska i sapunska krpica koje služe za čišćenje maske. Zaštitna maska obrazinom obezbjeđuje zaštitu lica od spoljnjeg vazduha na principu izolacije, uz istovremeno pročišćavanje kontaminiranog vazduha kroz cjedilo. U torbici se nalaze tri džepa za smještaj: sapunske i flanelske krpice, čepa i poklopca cjedila, te ličnog pribora za dekontaminaciju, zaštitnih rukavica i ogrtača. Za dezinfekciju zaštitne maske koristi se 2,5% rastvor formalina ili 75% rastvor alkohola, a ako nema ovih materija: voda i sapun. Zaštitna maska se stavlja na komandu: "Zaštitnu masku – STAVI!". Prilikom stavljanja zaštitne maske u zaštitni položaj, ukoliko se vojnik kreće treba stati, prekinuti disanje i zatvoriti oči. Torbica se otvara lijevom rukom, a desnom rukom maska se hvata za obrazinu, te se brzo vadi iz torbice, hvata palčevima za elastične trake, glava zabacuje unazad i maska navlači na glavu, prvo je stavljajući na bradu, a zatim prevlačeći preko tjemena. U cilju provjere hermetičnosti zaštitne maske treba dlanom lijeve ruke zatvoriti otvor na cjedilu, zatim jače udahnuti i prekinuti disanje za 8-10 sekundi. Ako se obrazina pri udisanju priljubi uz lice i ostane u tom položaju dok je prekinuto disanje, znači da je hermetičnost zaštitne maske dobra. Spriječavanje zamagljivanja naočala postiže se brisanjem unutrašnjosti sapunskom krpicom ili nekim drugim sredstvom. Skidanje zaštitne maske izvršava se na komandu "Zaštitnu masku – SKINI!" (ili samoinicijativno, kada se vojnik uvjeri da vazduh nije kontaminiran). Zaštitne rukavice koriste se za zaštitu ruku od kontaminacije: radioaktivnim padavinama, kapima, parama i aerosolima bojnih otrova i od bioloških agenasa.

112

Zaštitni ogrtač se koristi zbog zaštite tijela od kontaminacije kapima bojnog otrova i radioaktivnom prašinom. Zaštitna pasta je sredstvo za premazivanje kožne obuće u cilju zaštite nogu od radiološke, biološke i hemijske kontaminacije. 3.3.3. PRIRUČNA I MJESNA SREDSTVA ZA LIČNU ZAŠTITU U nemogućnost korištenja formacijskih sredstava, za zaštitu organa za disanje mogu se korisiti poveske izrađnene od priručnog materijala, te razne industrijske maske (respiratori) i maske specijalne namjene. Poveska se izrađuje od komada platna (maramice, šala, dijela odjeće i slično) na koji se stavlja gaza sa vatom ili deblji sloj gaze. Platno se savija preko uloška i veže prako nosa i usta. Poveska pruža bolju zaštitu ako je uložak okvašen vodom ili rastvorom sode bikarbone. Za zaštitu očiju mogu se koristiti naočale za motocikliste, ronioce, skijaše itd, kao i zaštitne naočele koje se koriste u hemijskoj indusriji, rudarstvu, građevinarstvu i slično. Za zaštitu tijela i odjeće od kontaminacije radioaktivnim česticama, kapima i parom bojnih otrova mogu se koristiti šatorska krila, kišne kabanice, mantili, ogrtači od plastične folije, impegnirana ili gumirana platna i sličan materijal. Zaštita nogu postiže se uvijanjem u višeslojnu tkaninu ili papir, impregniranim platnom, plastičnim kesama i sličnim materijalom. Za zaštitu ruku upotrebljavaju se rukavice od kože, gume ili impregniranog platna. Ruke se mogu umotati zavojima, krpama i sličnim materijalom. Treba imati na umu da priručna sredstva ne pružaju dovoljnu ni dugotrajnu zaštitu. 3.3.4. DEKONTAMINACIJA Pod dekontaminacijom se podrazumijeva skup mjera i postupaka koji se preduzimaju u cilju otklanjanja radioaktivnih materija, neutralisanja ili uništavanja bojnih otrova i bioloških agenasa sa ljudi, životinja, materijalno tehničkih sredstava, zemljišta i objekata. U tom smislu dekontaminacija može biti: radiološka, hemijska i biološka. Po svom obimu dekontaminacija može biti djelomična i potpuna. Djelomična dekontaminacija podrazumjeva dekontaminiranje samo pojedinih dijelova tijela ili naoružanja, dok potpuna

113

podrazumijeva dekontaminiranje cjelokupnih kontaminiranih površina. Dekontaminacija koju izvodi pojedinac na sebi, svom naoružanju i opremi, naziva se pojedinačna dekontaminacija. Poslužioci oruđa i vozila obavljaju grupnu dekontaminaciju. Kompletne jedinice vrše dekontaminiraju na dekontaminacionim stanicama. Ova dekontaminacija je uvijek potpuna. 3.3.4.1. FORMACIJSKA SREDSTVA ZA LIČNU

DEKONTAMINACIJU LIČNI PRIBOR ZA DEKONTAMINACIJU (LPD) je namijenjen za dekontaminaciju otkrivenih dijelova tijela zatrovanih kapljicama bojnih otrova i biološkim agensima, za ukazivanje prve pomoći kada su parama plikavca zatrovane oči, gornji putevi organa za disanje i varenje, za ukazivanje prve pomoći prilikom zatrovanja nervno-paralitičkim BOt i za ukazivanje prve pomoći kada su nadražljivcima zatrovani organi za disanje. LPD se dodjeljuje svakom vojniku. Načelno, čuva se u torbici zaštitne maske. LPD sačinjavaju: kutija za dijelove (sa kartonskim uloškom) upijajući papir kutija sa praškom za dekontaminaciju kutija sa atropinskim siretama fiola sa sodom bikarbonom fiola sa antidotima protiv nadražljivca tamponi

Dekontaminacija lica: tečni agens sa lica odmah se upija, bez trljanja, papirnom

maramicom; na tampon vate sipa se prašak i ovim tamponom se napraši

(prebriše) lice; novim tamponom skida se prašak i stavlja zaštitna maska.

Dekontaminacija kože: tečni agens sa kože upija se, bez trljanja, upijajućim papirom; postupak se ponavlja 3 puta, uvijek sa novim papirom; kontaminirano mjesto dobro se napraši; poslije 30 s tamponom vate skida se prašak, a zatim se

kontaminirano mjesto ponovo dobro napraši i stavljaju se zaštitne rukavice.

114

Sireta sa antidotom služi za ukazivanje prve pomoći i samopomoći licima povrijeđenim nervno-paralitičkim BOt. Upotrebljava se na slijedeći način: Poklopac sirete potisne se do kraja prema tijelu sirete uz

istovremeno okretanje udesno i ulijevo. Poklopac se povlači nagore, odvaja se od tijela sirete i baca. Prstima se pritisne tijelo sirete do pojave kapljice tečnosti na

vrhu igle. Zadržavajući pritisak prstima na siretu, iglu ubosti do kraja,

kroz pantalone, u mišić butine, te pritiskom na tijelo sirete istisnuti tečnost.

Ne puštajući prste sa tijela sirete , izvući iglu iz butine. Poklopac se skida samo pred upotrebu. Igla se nikada ne dira prstima. Antidot protiv nadražljivaca služi za ublažavanje teškoća i smetnji prouzrokovanih BOt tipa nadražljivaca. Upotrebljava se na slijedeći način: Razbije se (zdrobi) gazom uvijeni dio ampule. Apula se okrene razbijenim dijelom nadole, sve dok se gaza

ne netopi tečnošću. Potom se ampula stavi pod obrazinu zaštitne maske i udišu

se isparenja sve dok smetnje ne prestanu. Natrijum hidrokarbonat (soda bikarbona) služi za dekontaminaciju očiju, te sluzokože usta, ždrijela i nosa. Upotrebljava se na slijedeći način: Sadržaj fiole rastvori se u čuturi dopola napunjenom vodom i

snažno se mućka oko 50 s da se prašak rastvori, Pripremljenim rastvorom ispiru se oči, odnosno sluzokoža

usta, ždrijela i nosa. Dobro ispirati, najmanje destak puta.

PRIBOR ZA DEKONTAMINACIJU LIČNOG ORUŽJA I ODJEĆE (PDLO) namijenjen je za dekontaminaciju ličnog naoružanja zatrovanog tečnim BOt i biološkim agensima i za dekontaminaciju odjeće koja je zatrovana parama nervnoparalitičkih BOt. Pribor se dodjeljuje svakom vojniku. Služi za jednokratnu upotrebu. Sastavni dijelovi PDLO sačinjavaju: kutija, bočica sa crvenim poklopcem, paketić sa praškom, kutija za tablete, bočica sa crnim poklopcem,

115

četkica, tamponi.

Priprema za upotrebu je oko 2,5 min. Djelimična dekontaminacija oružja traje 4-5 min, a potpuna 12-15 min. Odjeća se ljeti dekontaminira za 8, a zimi 10-12 min. Uvijek se poslije upotrebe LPD, dekontaminira odjeća, pa zatim oružje. Prilikom dekontaminacije obavezno se upotrebljava zaštitna maska i rukavice. Dekontaminacija oružja: djelimično razmotanim tamponima skinuti kapi BOt; sadržaj fiole sasuti u bočicu sa crvenim poklopcem i mućkati

do raspadanja tableta; obraditi oružje četkicom koja se povremeno umače u

pripremljeni rastvor, dok se oružje potpuno ne premaže; na isti način obraditi oružje i rastvorom iz bočice sa crnim

poklopcem; jednim tamponom oružje posušiti, a drugim podmazati; tampone zakopati ili spaliti, a neutrošene rastvore čuvati.

Dekontaminacija odjeće: pocjepati paketić, izvući kesicu sa praškom; lakim udarima vrećice po odjeći zaprašiti je u potpunosti,

utirući prašak u tkaninu vrećicom ili zaštitnom rukavicom; zimi pred spoljne površine odjeće zaprašiti i odjeću ispod

površinske; istresti prašak iz odjeće lupkajući je rukom zaštićenom

rukavicom ili četkajući četkom; jedan paketić koristi se za dekontaminaciju ljeti, a oba zimi.

3.3.4.2. FORMACIJSKA SREDSTVA ZA GRUPNU

DEKONTAMINACIJU PRIBOR ZA DEKONTAMINACIJU ZAJEDNIČKOG PJEŠADIJSKOG ORUŽJA (PDPO) namijenjen je za hemijsku dekontaminaciju zajedničkog pješadijskog oružja (mitraljeza, minobacača i bestrzajnih topova) i dodjeljuje se za svako oružje. Služi za višekratnu upotrebu, a popunjava se sa: 22g heksahlormelamina, 300ml toluola i 300ml alkalnog rastvora. Masa pribora je oko 2kg. Glavni dijelovi PDPO su: kutija posuda za rastvore četka

116

kutija sa praškom strugač igla tamponi vate spužva

Grupnu dekontaminaciju sa PDPO izvode poslužioci nakon završetka pojedinačne dekontaminacije i pod rukovodstvom komandira odjeljenja. Upotreba pribora: U limenu posudu crvene boje sasuti prašak iz plastične

crvene kutije. Na otvor posude naviti četku i sadržaj mućkati 2-3 min.

Vidljive kapljice BOt pokupiti tamponima, a grubu prljavštinu sastrugati strugačem.

Okrenuti limenu posudu dnom nagore, pa oružje premazati rastvorom.

Nakon izvjesnog vremena (do 30 min) krpom izbrisati dekontamirano oružje, a čim bude moguće detaljno ga obrisati i podmazati.

Nakon utroška rastvora posude zatvoriti i sa spoljne strane prebrisati suhom krpom. Brunirane elemente podmazati uljem (ne ispirati vodom unutrašnjost limenih posuda za rastvore).

Rastvori su otrovni pri udisanju para, dodiru sa kožom i unošenjem kroz usta.

Pri radu staviti zaštitnu masku i rukavice. Pribor za dekontaminaciju artiljerijskih oruđa (PDAO) je namijenjen za hemijsku dekonaminaciju artiljerijskih oruđa, a može se upotrijebiti i za dekontaminaciju artiljerijskog pribora i instrumenata. Dodjeljuje se uz svako artiljerijsko oruđe i čuva kao sastavni dio kompleta. Masa mu je oko 12,4 kg. Po izgledu i sastavnim dijelovima, ovaj pribor je sličan PDPO. U ovom priboru je povećana količina rastvora (po dvije kantice crvene i crne boje, sa po 1,5 l rastvarača). U priboru se nalaze i dvije bakelitne kutije sa po 110g praška za dekontaminaciju, dvije četke i dva strugača. Pribor za dekontaminaciju vozila (PDV) namijenjen je za RHB dekontaminaciju borbenih i neborbenih vozila, a može se koristiti i za dekontaminaciju drugih tehničkih sredstava. Masa PDV je 8 kg. radna zapremina 20 l. Količina materija za dekontaminaciju: kaporita 4 kg, deterdženta 0,4 kg. Pribor se dodjeljuje uz svako

117

vozilo. Njime rukuju vozač i njegov pomoćnik, a dekontaminacija se izvodi nakon izlaska sa kontaminiranog zemljišta. 3.3.5. RAD I POSTUPCI VOJNIKA U USLOVIMA UPOTREBA

NHB B/S Prije upotrebe NHB B/S: podesiti za NHB zaštitu rovove, saobraćajnice i pojedinačne

zaklone; podesiti za zaštitu prirodne i vještačke objekte; prikupiti i pripremiti priručna sredstva za zaštitu vojnika; organizovati i sprovesti mjere zaštite hrane i vode; pripremiti sredstva za zaštitu životinja i prikupiti i pripremiti priručna sredstva za dekontaminaciju.

U momentu nuklearne eksplozije, koja se raspoznaje po zasljepljujućem bljesku, svaki pojedinac odmah zauzima odgovarajući zaštitni položaj prema mjestu gdje se zatekao u momentu eksplozije. Nakon 1-2 min stavlja zaštitnu masku i nastavlja sa radnjom koju je prije toga započeo. U momentu hemijskog udara, čim primjeti neposredni udar BOt-ima, svaki pojedinac: prekida disanje i zatvara oči, stavlja zaštitnu masku u zaštitni položaj

(na način opisan u tački 3.3.2.), za zašttu od kapljica BOt upotrebljava zaštitne rukavice i

zaštitni ogrtač i po potrebi upotrebljava sredstva protiv nadražljivaca ili

atropinsku siretu. Nakon izvršenog nuklearnog i hemijskog udara svaki pojedinac samoinicijativno ili po naređenju komandira odjeljenja pruža prvu pomoć povrijeđenim. Nakon izvršenog nuklearnog udara, treba izmjeriti jačinu doze zračenja i preduzeti mjere da ne dođe do prevelikog ozračenja ljudstva. 3.4. OSMATRANJE I TRAŽENJE CILJA Osmatranje je jedan od načina prikuplanja podataka o neprijatelju.

118

Na dužnost osmatrača se može postaviti bilo koji vojnik iz sastava j-ce, pod uslovom da ima normalan vid i sluh. Smjena vojnika traje 2 sata, načelno, a može biti i kraća, što zavisi od vremenskih uslova. Orjentir je lako uočljivi (markantni) prirodni ili vještački objekat na zemljištu. Pojasi osmatranja su: bliži pojas – na rastojanju do 400m, srednji pojas – na rastojanju od 400 do 800m i Dalji pojas – na rastojanju većem od 800m.

3.4.1. NAČINI OSMATRANJA I SREDSTVA ZA

OSMATRANJE Osmatranje može biti posredno i neposredno. Osmatranje se vrši: prostim okom, optičko-nišanskim spravama, osluškivanjem, elektronskim uređajima (npr. radar), itd.

3.4.2. IZBOR I UREĐENJE MJESTA ZA OSMATRANJE Komandir određuje mjesto osmatračnice ili ga bira sam osmatrač. Osmatračnica mora obezbijediti dobru preglednost u zoni osmatranja, da je dobro zaklonjena od neprijateljskog osmatranja i izviđanja sa zemlje i iz vazduha, da je u blizini starješine koji je izdao zadatak, da je lako izvještavanje o primjećenom i prikriven prilaz za sigurnu vezu, da je dobro zaštićena od neprijateljske vatre i da nije u blizini markantnih objekata u prirodi. 3.4.3. SADRŽAJ ZADATKA OSMATRAČA Starješina izdaje zadatke osmatraču na licu mjesta. Zadatak osmatrača sadrži: 1. Orjentire. 2. Podatke o neprijatelju. 3. Zonu osmatranja.

119

4. Poseban zadatak osmatrača (osmatranje NH udara, rejona naročite pažnje i slično).

5. Način izvještavanja i ugovorene signale. 6. Mjesto starješine koji mu je izdao zadatke. Osmatrač počinje osmatranje bližeg pojasa i to od sebe ka neprijatelju, zdesna ulijevo, a zatim u obrnutom smijeru. Na taj način osmatra srednji i dalji pojas. Naročitu pažnju obraća na jaruge, naseljena mjesta, istaknute objekte, puteve, raskrsnice, mostove i slično. Osmatrač o osmotrenom izvještava signalima ili glasom. 3.4.4. OSMATRANJE VAZDUŠNOG PROSTORA I NH

UDARA Osmatrač vazdušnog prostora i NH udara je vojnik određen da osmatra vazdušni prostor u rejonu jedinice, koji se može sagledati okom i dvogledom. Ima zadatak da neposredno otkriva neprijateljski napad iz vazduha, odn. NH udare. Osmatra kružno ili u sektoru od 180O i posebnu pažnju posvećuje otkrivanju letjelica na malim visinama, odn. neprijateljskih NH djelovanja u rejonu jedinice. 3.4.5. NAČINI IZVJEŠTAVANJA Izvještavanje osmatrača vrši se po VALJVO – obrascu: V – Veličina neprijateljske jedinice A – Aktivnost neprijateljske jedinice L – Lokacija neprijateljske jedinice J – vrsta neprijateljske jedinice V – Vrijeme kad je uočena neprijateljska jedinica O – Oprema koju posjeduje neprijateljska jedinica Ako nije moguće izvještavanje po VALJVO-obrascu, vrši se izvještavanje prijenosom poruke. 3.4.6. POKAZIVANJE CILJEVA Pokazivanje ciljeva prema stranama svijeta sastoji se u određivanju položaja uočene tačke u odnosu na strane svijeta. Pokazivanje ciljeva prema orijentirima sastoji se u određivanju položaja uočene tačke u odnosu na određene orjentire na zemljištu. Numerišu se brojevima zdesna ulijevo.

120

Pokazivanje ciljeva prema brojčaniku sata sastoji se u određivanju položaja uočene tačke u odnosu na produžene pravce brojčanika sata. Broj 12 je okrenut prma sjeveru. Pokazivanje ciljeva u odnosu na strane sopstvene jedinice najčešće se primjenjuje u kretanju. 3.4.7. OSMATRANJE NOĆU Osmatranje noću i u drugim uslovima ograničene vidljivosti je znatno otežano, te se nadoknađuje pažljivim prisluškivanjem. Mjesto za osmatrača, odn. osmatračnicu, u slučaju kada se ne raspolaže uređajima za noćno osmatranje, bira se u podnožju uzvišenja i na mjestima odakle selakše uočavaju ciljevi koji se ocrtavaju na horizontu. Noću osmatrač treba da bude uvježban u brzom otkrivanju ciljeva po zvuku i šumovima. 3.4.8. TABLICA VIDLJIVOSTI I ČUJNOSTI 3.4.8.1. VIDLJIVOST DANJU [u km] Tvornički dimnjak i pojedinačne zgrade: 4 – 5 Srednja i velika pojedinačna stabla: 1,2 – 2 Pješadijska kolona na maršu: 1,5 Vojnik u pokretu ili cijev tenkovskog topa: 0,85 – 0,9 Pojedinačni dijelovi tijela: 0,3 – 0,4 Lice u obliku svijetle mrlje i oči ili pojedinosti na odjeći: 0,1 – 0,15 3.4.8.2. VIDLJIVOST NOĆU [u km] Bljesak vatre ili svjetlost fenjera: 2 Plamen šibice: 0,3 Zapaljena cigareta 0,05 – 0,1 Pokreti pri mjesečini: 0,2 – 0,3 Pokreti pri tamnoj noći: 0,05 – 0,07 Pokreti pri jakoj pomrčini: 0,015 3.4.8.3. ČUJNOST [u km] Pucanj iz puške: 3 Pokreti oklopnih vozila: 0,8 – 1,5 Kretanje automobila: 0,5 Neoprezno rukovanje zatvaračem: 0,4 Oprezno povlačenje zatvarača: 0,05 Zveckanje opreme: 0,3 Razgovor, kretanje po tvrdom zemljištu, suhom lišću, kamenu: 0,2

121

3.5. POSTUPCI VOJNIKA U ODBRANI 3.5.1. IZBOR I UREĐENJE MJESTA ZA ZAKLON Vojnik se brani u sastvau odjeljenja ili grupe vojnika. Vojnik na položaju za odbranu, ukoliko mu nije unaprijed određeno, sam bira mjesto za zaklon, pri čemu treba da ima u vidu slijedeće: mjesto za zaklon treba biti prikriveno, da ima prikriven prilaz iz pozadine i prema susjedu, da je pogodno za osmatranje terena ispred vojnika, da je nepristupačno ili teže pristupačno oklopnim sredstvima; da je pogodno za uređenje zaklona.

Poslije odabira mjesta za zaklon, vojnik pristupa uređenju zaklona. Odlaže oružje pored sebe i vrši utvrđivanje i maskiranje. 3.5.2. OCJENA ODSTOJANJA DO ORJENTIRA I MJESNIH

OBJEKATA Na mjestu izabranom za zaklon vojnik vrši ocjenu odstojanja do orijentira i mjesnih objekata u polju dejstva. Ocjenu vrši na jedan od načina navedenih u tački 2.1. 3.5.3. POSTUPAK ZA VRIJEME DEJSTVA NEPRIJATELJA U toku dejstva neprijatelja, aviopripreme i artiljerijske pripreme, vojnik se sklanja u podgrudobranski zaklon ili odjeljensko sklonište i stavlja zaštitna sredstva u zaštitni položaj. Ako je određen za dežrno oruđe, produžava osmatranje i o primjećenom izvještava komandira odjeljenja, a po potrebi otvara vatru na neprijatelja. Ukoliko se vojnik nalazi u odjeljenskom ili podgrudobranskom zaklonu na položaju, izlazi na signal komandira odjeljenja. 3.5.4. POSTUPAK U TOKU DJELOVANJA NEPRIJATELJA

NA PREDNJI KRAJ ODBRANE U toku djelovanja neprijatelja na prednji kraj odbrane, vojnik načelno otvara vatru po naređenju starješine. Vatru priprema ranije na mjestima moguće pojave neprijatelja. Takođe se priprema za gađanje ciljeva u vazduhu i za dejstvo noću. Čim neprijatelj počne nastupanje sa linije razvoja, vojnik otvara vatru

122

po neprijatelju. Pri otvaranju vatre neophodno je da izabere cilj, odredi odstojanje i zauzme odgovarajući nišan. Vojnik gađa cilj koji je najopasniji po njega i njegovo odjeljenje. 3.5.5. POSTUPAK U TOKU ODBRANE PO DUBINI Ukoliko neprijatelj prodre i ovlada položajem za odbranu, vojnik se u sklopu odjeljenja, tima ili grupe, a na komandu komandira odjeljenja, prebacuje na rezervni položaj, pri tom koristeći dimne zavjese, prirodne i vještačke zaklone. Sa rezervnog pložaja produžava borbu, sa ciljem da se uništi neprijatelj (prvenstveno njegova borbena vozila) i zaustavi napad. Potom, kada se neprijatelj zaustavi, priprema se i vrši kontranapad i odbacivanje neprijatelja. 3.5.6. POSTUPAK U TOKU REORGANIZACIJE I

KONSOLIDACIJE Poslije odbacivanja neprijatelja, vojnik pristupa reorganizaciji i konsolidaciji u sastavu odjeljenja. Zauzima svoj položaj u sastavu tima, koji mu određuje vođa tima. Podnosi izvještaj o utrošku municije, vrši uzajamnu i samopomoć ako je povrijeđen, izrađuje zaklon, vrši čišćenje oružja i po potrebi odmara. U toku reoganizacije i konsolidacije može biti određen za donosioca hrane, vode, municije i nošenje ranjenika. 3.6. KOMUNIKACIJE Komunikacija predstavlja sistem ostvarivanja veze i prenosa informacija između učesnika. Ona mora biti kvalitetno ostvarena, te omogućavati pravovremen i jasan protok iformacija. Komunikacija može biti: radio, vizuelna, zvučna itd. 3.6.1. ŽIČNE KOMUNIKACIJE Za ostvarivanje žičnih telefonskih veza koriste se žični spojni putevi i druga sredstva veze, kao što su induktorski telefon M 63 i FF 63M, te telefonska induktorska centrala ITC-10. Odstojanje između učesnika u neposrednom radu preko žičnih linija može biti:

123

po stalnim vazdušnim linijama, do 150 km; po dvožilnim poljskim kablovskim linijama, do 30 km; po višežilnim poljskim kablovskim linijama, do 40 km.

3.6.1.1. PRIVREMENE (POLJSKE) KABLOVSKE LINIJE

PTK-56 Poljske kablovske linije PTK-56 postavljaju se kao žični spojni putevi za vezu između pokretnih centara veze, te između pokretnih centara veze i stacionarnih elemenata. Najčešće se postavljaju kao unutrašnji spojni putevi. Za postavljanje i kupljenje privremenih kablovskih dvožilnih linija koristi se: poljski telefonski kabl PTK-56; prenosna kablovsaka motalica ML-1, ML-1A, ML-11; motka za nabacivanje kabla; linijska futrola; telefonski aparat.

Poljski telefonski kabl PTK-56 sastoji se od dvije međusobno upredene žile, a svaka žila satoji se od sedam (tri čelične pocinčane i četiri bakarne kalaisane) međusobno upredenih žica u vidu užeta izolovanog PVC-masom. Konstruktivna dužina kabla je 750 m i 250 m. Masa kabla, bez kalema, od 750 m iznosi oko 11,3 kg, a od 250 m oko 3,7 kg. Prenosna kablovska motalica služi za odmotavanje i namotavanje kabla. Motka za nabacivanje kabla služi za nabacivanje kabla na više predmete, te pri postavljanju i skidanju sa tih predmeta pri kupljenju linija. U linijskoj futroli se nalaze kombinovana klješta, džepni nož i kotur izolir-trake. Telefonski aparat služi za ispitivanje linija. 3.6.1.2. INDUKTORSKI POLJSKI TELEFONI M63-M I FF63 Induktorski poljski telefon M-63 i FF63 namjenjeni su za održavanje telefonskih veza u svim j-cama OS, a prvenstveno u poljskim uslovima rada. Postavljaju se za rad u skloništu, šatoru, motornom vozilu ili zgradi, neposredno na dohvat ruke učesnika. Postavlja se u horizontalan položaj, na drvenom podlogu (radi izolacije od zemlje), a može se vješati remnikom o drvo ili o neki drugi predmet.

124

Domet induktorskih telefona zavisi od vrste i kvaliteta spojnog puta. Prije svakog priključivanja, funkcionalnost telefona provjerava se na slijedeći način: skidanjem metalnog poklopca otvoriti telefon, staviti baterije

za napajanje 2 x 1,5V R20 (ako to nije učinjeno ranije); međusobno spojiti stezaljke na kućištu telefona, pritisnuti

prekidač na slušalici i okrenenuti ručicu induktora (tada se mora čuti rad zvonca);

držeći prekidač pritisnutim puhnuti u mikrofon - u slušalici se mora čuti šum.

Za neposredan rad između dva telefona, veza se ostvaruje na slijedeći način: staviti preklopnik "R–LB–CB" u položaj "LB" i priključiti žičnu liniju na stezaljke telefona.

Učesnik se poziva okretanjem ručice induktora oko 3-5 sekundi, pri čemu zvonce telefona učesnika mora da zvoni. 3.6.1.3. TELEFONSKA INDUKTORSKA CENTRALA ITC-10 Namijenjena je za posredovanje pri davanju veza učesnicima koji su na nju priključeni. Kapacitet centrale je 10 brojeva, a povezivanjem dvije cenrale može se povećati na 20 brojeva. Centrala ima 8 Lb i 2 AT priključka. Napaja se izvorom jednosmjernog napona od 6V (4 baterije po 1,5V). Centrala ima ugrađen telefonski brojčanik, na koji se prema potrebi može priključiti posrednički telefon. Na prednjoj strani centrale nalazi se posrednička sekcija, učesnička sekcija i pozivna sekcija. Posrednička sekcija služi za posredovanje pri uspostavljanju veza između učesnika. Na njoj se nalaze: zujalica "Z" za zvučnu indukciju poziva, dugme "TZ" za uključenje i isključenje zujalice, dugme "T-LD" za uključenje i isključenje sijalice za indukciju

zauzeća spojnog mosta, dugme "TB" za ispitivanje izvora jednosmjernog napona, dugme "T-IB" za isključenje baterije, ručica "P-Z" za podešavanje jačine zujalice, zelena sijalica 3V, koja pokazuje napajanje mikrofona kad se

pritisne prekidač na "MTK", crvena sijalica 6V (4 x 1,5V) koja pokazuje ispravnost

baterije,

125

konektor "MTK" za priključivanje mikrotelefonske kombinacije,

zelena sijalica "O" koja pokazuje zauzeće spojnog mosta s pozivno-razgovornim dugmetom na učesničkim sekcijama i

crvene sijalice "1"–"7" koje pokazuju zauzeće spojnog mosta ručnim klizačima na učesničkim sekcijama.

Učesnička sekcija služi za prijem poziva od učesnika i za uspostavljanje veze između njih: crvena sijalica "LD" koja signalizira prijem poziva od

učesnika, pozivno–razgovorno dugme "G-T" za javljanje i pozivanje

učesnika, dugme ručnog klizača koje se pomjera vertikalno, komutaciono polje "1"–"7" obojeno naizmjenično crnom i

zelenom bojom, služi za lakše odabiranje komutacionog polja pri uspostavljanju veza,

plastično bijelo polje za ispisivanje tajnog naziva stanice, odn. tajnog broja starješine čija je linija priključena,

brojčanik "BRN" za biranje učesnika automatske centrale, sijalica "OZ" koja svijetli pri pozivanju učesnika "LB"

priključka (induktorskih telefona), ručica induktora "IND" za poziv učesnika "LB" priključka.

Na poleđini centrale nalazi se: konektor "PK-10" za priključenje "PKZP-10", kada su žične

linije priključene na "PKON-10", priključnice od "1" do "10" za direktno priključivanje žičnih

linija, konektor "PR" za povezivanje sa drugom centralom, poklopac ispod koga se nalaze dva reda naponskih

osigurača od 350V, radi zaštite od atmosferskih pražnjenja, poklopac ispod koga se nalaze 4 baterije od po 1,5V R20 za

napajanje mikrofona, sijalice i tranzistora, prekidač "TP" za korištenje ugrađenog ili posredničkog

telefona. U donjem položaju ("1") koristi se ugrađeni telefon, priključnice "TLF" za priključivanje posredničkog telefona, priključnica za priključivanje uzemljenja.

Telefonska centrala ITC–10 postavlja se za rad načelno na zemljištu, u skloništu, u vozilu. Centralu za rad postavlja poslužioc na slijedeći način: skida prednji i zadnji poklopac centrale i stavlja ih na mjesto

gdje ne ometaju rad;

126

priključuje dijelove kompleta centrale (MTK, uzemljivač ZM-2 i IT) ukoliko mu se daje za rad;

priključuje nakon provjere isravnosti dolazeće linije na centralu i

priprema predviđenu staničnu dokumentaciju za rad. Centralu ispituje poslužioc odmah nakon postavljanja za rad, a prije priključivanja linija. Ispitivanje ispravnosti centrale obuhvata: ispitivanje baterija, prijem / predaju poziva, prijem / predaju govora, ispravnost ručnih klizača i spojnih mostova, ispravnost posredničkog telefona. Javljanje – kad poslužilac primjeti da svijetli sijalica s oznakom "LD" na učesničkoj sekciji, pritiska pozivno-razgovorno dugme s oznakom "G-T" učesničke sekcije i javlja se na propisani način: Pozivanje Davanje veze Prekid veze radi pradnosti u davanju hitne veze Držanje ATC veze – poslužilac stavlja ručicu klizača na jedno

od slobodnih spojnih mostova.

3.6.2. RADIO KOMUNIKACIJE 3.6.2.1. RU PRC-77 Radio-uređaj PRC-77 namijenjen je za održavanje radio veze na kratkim rastojanjima za poljske uslove rada. Uređaj poslužuje i nosi vojnik. Sastavni dijelovi: primopredajnik; antena (duga, kratka); kućište za bateriju; baterija; MTK; platnena torba; leđni nosač stanice.

Osnovni tehnički podaci: frekventni opseg: 30,000 MHz – 75,950 MHz

- niski band: 30,000 MHz – 52,950 MHz - visoki band: 53,000 MHz – 75,950 MHz

ukupan broj kanala: 920 najmanji razmak između radnih kanala: 50kHz modulacija: fekventivna domet sa kratkom antenom: 3 – 5 km

127

izlazna sanga uređaja: 1-4 W, zavisno od frekvencije masa uređaja: 10 kg radni temperaturni opseg: od –40 do +50OC

Napajanje: standardna baterija BA-5598 /U litijum - na temperaturi od -

18OC traje približno 42 sata, a na -40OC traje približno 30 sati dugotrajna baterija 4386/ U magnezij 15V baterija BB-586/ U NiCd 12V je punjiva (punjenje 200 puta)

3.6.2.2. RU AN/PRC-77 Radio uređaj AN/PRC-77 je lični, penosni, frekvento-modulisani primopredajnik koji sekoristi za dvosmjernu radio-telefonsku komunikaciju glasom kratkog dometa. Tehničke osobine: Opseg frekvencija

- donji opseg: 30,000 – 52,950 MHz ±3,5 kHz - gornji opseg: 53,000 – 75,950 MHz ±3,5 kHz

Broj kanala: 920 Prostor kanala: 50 kHz Vrste prijema i predaje:

- predaja: glas (300 – 3,500 Hz) i ton za zaštitu veze od 150 Hz

- prijem: glas (bez zaštite) ili glas sa zaštitnim tonom od 150 Hz

Sastavni dijelovi: Primopredajnik se drži u kućištu primopredajnika. Pomoću 4

potisna šarafa pričvršćen je za kućište pomoću dvije zakačke.

Kućište za baterije. Ventil za ispuštanje pritiska da bi ispustio gas hidrogen

(koji je nus-proizvod magnezijeve baterije). Na taj način se spriječava akumuliranje gasa u kućištu primopredajnika i eksplozija. Ventil je potreban da spriječi povredu osoblja, te spriječi ozbiljno oštećenje uređaja PRC-77.

Okvir za nošenje PRC-77 Platnena torba sastoji se od nekoliko džepova koji se koriste

za smještaj antena (dviju), ležišta za antenu i mikrotelefonsku kombinaciju.

Ostali dijelovi: Antena AT-892/PRC, 2T, AT-892/PRC-25

128

Postoji kratka i duga "štap-antena". Opruga na donjem dijelu dopušta podešavanje antene u vertikalan položaj bez obzira na položaj primopredajnika.

Antena AT-271A/PRC se sastoji od 6 dijelova. Svaki dio se uklapa u završetak šireg dijela. Kabl od nehrđajućeg čelika, prekriven plastikom, pod napetošću opruge provučen je kroz dijelove da bi ih držao i spriječio gubljenje pojedinih dijelova. Ova antena se koristi kada je potrebno postići maksimalan domet.

Dodatna antena AB-591A/PRC je od čvrste valjkaste konstrukcije i koristi se kao glavna podrška AT-271A/PRC.

AN PRC-77 radi sa malom snagom i visokim frekvencijama i zbog toga položaj opreme jako utiče na radni domet. Uglavnom, ukoliko se se može ostvariti vizuelni kontakt do druge stanice, uspostava veze je moguća. Brdo ili visoka zgrada koja se nalazi između stanica može spriječiti uspostavu veze. Opis gornje ploče predajnika. OFF – isključeno napajanje ON – uključeno napajanje SAULCH – aktivira prijem i potiskuje šum kad nema signala RETRANS – omogućava radio-relejni rad LITE – dugme pod oprugom osvjetljava podioke sa

frekvencijom BAND: 30 – 52, 95 i 53 – 75, 95 MHz birač frekvencije – bira frekvenciju po 1 MHz kHz birač frekvencije – bira frekvenciju po koraku od 50 kHz REC-TRANS – pokazuje radnu frekvenciju FREQUENCY – frekvencija u MHz i kHz priključak za antenu - priključak za napajanje

3.6.3. SIGNALNE KOMUNIKACIJE Signalne komunikacije predstavljaju prenos poruka pomoću ugovornih signala. Signalna sredstva mogu biti vizuelna i zvučna. U vizuelna signalna sredstva spadaju: signalne lampe, reflektori, zastavice, signalni meci, rakete, dimne kutije, vatre i slično. U zvučna signalna sredstva spadaju: pištaljke, sirene, zvona, trube, pucnji i slično.

129

3.6.4. KURIRSKE KOMUNIKACIJE Kurirske komunikacije su prenošenje poruka i ostvarivanje veze posredstvom kurira. Koristi se neprekidno, bez obzira na druge vrste veza. U pojedinim fazama borbe može biti jedina vrsta veze. Održavaju je kuriri obučeni i pripremljeni za obavljanje tog zadatka. Za kurire se biraju odani, hrabri, snalažljivi i sposobni vojnici, starješine i druga lica koja mogu izvršiti zadatak u najsloženijim uslovima. Kurir može biti svaki vojnik u odjeljenju. Dužnost kurira jeste da održava vezu (prenosi usmene i pisane poruke) između jedinica (komandi) i starješina. Kreće se pješke ili koristi najpovoljnija sredstva saobraćaja. Kuriri mogu biti redovni (upućuju se u određeno vrijeme) i vanredni (upućuju se prema ukazanoj potrebi). Zadatak kurira, načelno, sadrži: mjesto gdje se nalazi starješina kojem nosi poruku, podatke o neprijatelju, pravac kretanja, način prenošenja poruke i njen sadržaj, postupak u različitim situacijama, mjesto gdje će se nalaziti jedinica do povratka kurira, vrijeme za izvršenje zadatka, ostale podatke značajne za izvršenje zadatka.

Kurir nosi dokumente sakrivene, vodeći računa da ih ne ošteti. Dokumenti ne smiju da padnu u ruke neprijatelju. Ako za to postoji opasnost, kurir ih uništava. Kreće se prikriveno, izbjegavajući susret sa neprijateljem. Borbu prihvata samo ako je primoran, težeći da se što prije i prikriveno udalji od neprijatelja. U otežanim uslovima, naročito pri održavanju veze na privremeno zaposjednutoj teritoriji, upućuju se udvojeni kuriri. Pri kretanju po nepoznatom terenu, kuririma se mogu dodijeljivati vodiči. Kada kurir izvrši zadatak, vraća se starješini koji ga je uputio, izvještava ga o obavljenom zadatku, predaje mu poruku i potvrdu o predatom dokumentu od starješine kojem je bio upućen. 3.7. PRVA POMOĆ Prva pomoć je samo privremena pomoć, koja se pruža u hitnim slučajevima, da bi se spasio život, spriječilo dalje povrijeđivanje i olkašale patnje dok ne stigne stručna medicinska pomoć.

130

Prva pomoć se pruža mirno i odlučno prema slijedećem redoslijedu: otkloniti neposrednu opasnost pema povrijeđenome; utvrditi da li povrijeđeni daje znake života; pružiti hitne mjere prve pomoći; utvrditi opšte stanje povrijeđenog i kakve su povrede; odmah preuzeti mjere prve pomoći.

3.7.1. OSNOVNE PREVENTIVNE MJERE Osnovne preventivne mjere zaštite zdravlja vojnika već su obrađene u tački 1.16. 3.7.2. RANE Rana je povreda spoljašnjeg zaštitnog omotača ljudskog tijela, odnosno kože. Ipak, često, pored kože, povrijeđena su i ostala tkiva i organi. Osobine rane zavise od njene dubine, uzroka i načina nastanka. Prema dubini, rane mogu biti: površinske, duboke i prodorne.

Prema uzroku i načinu nastanka, rane mogu biti: posjekotine ili ubodne, razderotine i prostrijelne rane.

3.7.3. POVREDA GLAVE, LICA, VRATA I KIČME Prilikom povrede glave treba razlikovati povrede lobanje od povrede lica. Površinske povrede glave jako krvare, ali je najbolja preventiva stavljanje prvog zavoja, koji u svakom slučaju zaustavlja krvarenje. Teže povrede lobanje mogu imati za posljedicu prelom kosti i povreda mozga. Najčešći simptomi su: nesvjestica, povraćanje, usporeno bilo, krvarenje na uši i nos, grčevi i usporeno i teško disanje.

131

Prilikom povrede kičme ili vrata, zabranjeno je povrijeđenog pomjerati ili okretatii. Takav povrijeđeni, ako je pri svjesti, smije i da jede i da pije. Povrijeđenog u kičmu (vrat) potrebno je položiti na tvrdu podlogu, po mogućnosti dasku i jedino je na taj način moguć transport povrijeđenog. 3.7.4. ORTOPEDSKE POVREDE U ortopedske povrede spadaju lomovi kostiju i iščašenja i uganuća zglobova. Osnovni zadatak prilikom pružanja prve pomoći povrijeđenima jeste da se taj dio tijela učini nepokretnim, tj. da se izvrši imobilizacija. Imobilizacija se vrši pomoću raznih formacijskih i priručnih sredstava, kao što su: Kramerova udlaga, ašovčić, marama, komadić drveta, puška i slično. 3.7.5. ZAVOJI I POVEZI Zavoji mogu biti obični, sa utkanim rubom, elastični i prvi zavoj. Osim toga mogu se koristiti i priručni povezi, ali moraju biti sterilizovani. (Sterilizacija se vrši u kipućoj vodi.) Prvi zavoj se satoji od: nepromočivog gumiranog platna koji štiti zavoj od prašine i vode, voštanog papira i zavoja sa dva sterilna jastučića. Dio je osnovne opreme vojnika. 3.7.6. ZAUSTAVLJANJE KRVARENJA Zaustavljanje krvarenja se vrši: pritiskom prstiju savijanjem udova pritiskom zavoja poveskom za zaustavljanje krvarenja

3.7.7. VJEŠTAČKO DISANJE I MASAŽA SRCA Povrijeđenom, koji ne diše, najprije se pročiste disajni putevi, a potom se lijevom rukom hvata za donju vilicu i povlači naprijed. Desna ruka je na čelu povrijeđenog i glava mu se zabacuje unazad, sve dok mu brada ne bude viša od nosa. Jezik se izvlači iz grla.

132

Ukoliko povrijeđeni i dalje ne diše, pristupa se vještačkom disanju: povrijeđenom se stisnu nozdrve; duboko se udahne; stavljaju se usta na usta povrijeđenih i puše punim plućima; radnja se ponavlja svako 5 sekundi.

Navedena metoda naziva se "usta na usta". Osim ove metode, na analogan način izvodi se i metoda "usta na nos". Ako je samostalno disanje ponovo uspostavljeno, povrijeđeni se stavlja u "koma položaj". Ukoliko povrijeđenom ne radi srce, pristupa se masaži srca. Taj veoma jednostavan postupak izvodi se ovako: klekne se sa lijeve strane povrijeđenog i stavi mu se dlan

opružene lijeve ruke na gornji dio grudne kosti; dlan desne opružene ruke se stavlja na lijevu; vrši se naizmjenično pritiskanje grudne kosti u pavcu kičme;

Radnja se izvodi ujednačeno 70 – 80 puta u minuti. 3.7.8. PRVA POMOĆ KOD NAJČEŠĆIH HITNIH SLUČAJEVA Prilikom utapanja, povrijeđenog izvući na obalu okrenuti potrbuške, presaviti preko koljena glavom nadole. Ovaj položaj omogućava ispumpavanje vode iz pluća i želudca unesrećenog. Nakon toga treba što prije početi sa vještačkim disanjem i masažom srca. Prilikom povrede električnom strujom, treba biti vrlo oprezan, ali ipak postupiti brzo i odlučno. Najprije se otkloni izvor struje, a zatim pristupi mjerama prve pomoći. Najvažniji zadatak prilikom pružanja prve pomoći kod opekotina jeste spriječavanje zagađenja opečenih površina. Plikovi se nikad ne probijaju niti čiste bilo kakvim sredstvima. Previjanje se vrši samo sterilnim prvim zavojem. U slučaju smrzotina, tijelo povrijeđenog se najprije utopli i nastoji da se što bolje zagrije davajući mu tople napitke. Previjanje se vrši sterilnim prvim zavojem. Sunčanica i toplotni udar su posljedica dugotrajnog izlaganja sunčanim zracima. U težim slučajevima može nastupiti i smrt. Prva pomoć se pruža tako što se povrijeđeni sklanja od izloženosti suncu i daje mu je što više hladne tečnosti. Postavlja se u ležeći položaj, sa uzdignutom glavom.

133

Prva pomoć pri ujedu zmije, vrši se podvezivanjem dijela tijela iznad ujeda u pravcu srca. Povrijeđenom se mora u najkraćem mogućem roku ubrizgati serum. 3.7.9. EVAKUACIJA OBOLJELIH I RANJENIH Evakuacija povrijeđenog sa mjesta gdje se desila povreda može se vršiti na razne načine, u zavisnosti od toga čime raspolažemo. Transport možemo vršiti pomoću formacijskih i priručnih sredstava, kao što su: vozila prve pomoći, sanitetska i improvizovana nosila, pomoću šatorskog krila, remnika ili opasača, ručno (individualno ili u paru) itd. 3.8. NAVIGACIJA NA KOPNU 3.8.1. ORJENTACIJA NA ZEMLJIŠTU Pojam orjentacije: Orjentisati se na zemljištu znači odrediti svoj položaj i pravac kretanja (dejstva) u odnosu na strane svijeta i zemljišne objekte, a u borbenim uslovima i u odnosu na raspored dejstva i zadataka svojih i neprijateljskih jedinica. Vrste orjentacije: geografska, topografska i taktička.

Geografka orjentacija se sastoji od nalaženja strana svijeta. (Obično se na zemljištu pronalazi samo jedna strana svijeta – sjever.) Topografska orjentacija sastoji se u određivanju stajne tačke i upoznavanju okolnog zemljišta. Taktička orjentacija predstavlja procjenu svog položaja u odnosu na raspored, dejstva i zadatke svojih i neprijateljskih jedinica. Orjentacija pomoću pojava u prirodi: mravinjak je strmiji prema sjeveru; kora na drvetu je grublja i deblja prema sjeveru; krošnja drveta je siromašnija prema sjeveru; godovi panja su gušći u pravcu sjevera; pomoću zvijezde sjevernjače.

134

Orjentacija pomoću vjerskih objekata: toranj katoličke crkve je okrenut ka istoku; toranj pravoslavne crkve je okrenut ka zapadu; krstovi na grobovima su okrenuti ka zapadu; nišani na mezarju su okrenuti ka jugoistoku;

munara džamije je okrenuta ka jugoistoku. 3.8.2. RUČNI KOMPAS (BUSOLA) Ručna busola M53 namijenjena je za određivanje strana svijeta, mjerenje azimuta i održavanje pravca kretanja na nepoznatom terenu. Njeni glavni dijelovi su: poklopac, prorez (mušica, vizir), ogledalo, središnji dio busole, magnetna igla, uglomjerna skala u hiljaditim (milsima), uglomjerna skala u stepenima i index.

Busolom se pravac sjevera određuje na slijedeći način: - nula (0) uglomjerne skale poravna se sa indexom - busola se okreće dok se vrh magnetne igle, obilježen

fosforom, ne poklopi sa oznakom sjevera na rubu središnjeg dijela busole (slovo N ili vidljiva fosforna oznaka t, l i slč.)

- navedeni vrh igle pokazuje pravac sjevera. Azimut je horizontalni ugao koji zaklapa pravac sjevera sa određenim pravcem (tačkom) na zemljištu, mjeren od sjevera u smjeru kazaljke na satu. Može imati sve vrijednosti od 0O do 360O. Busolom se azimut određuje na slijedeći način: - Busola se drži u ispruženoj desnoj ruci. Poklopac sa

ogledalom je otvoren i nagnut, tako da se vidi odraz igle. Palac je na rubu središnjeg dijela busole.

- Busola se usmjeri u pravcu određenog objekta (tačke), koji se mora vidjeti kroz vizir.

- Palcem se središnji dio busole okreće, sve dok se vrh magnetne igle obilježen fosforom ne poklopi sa pravcem sjevera.

135

- Azimut se očitava sa uglomjerne skale, u vrijednosti koju pokazuje index.

Kontraazimut je ugao suprotan azimutu. Da bi se dobila njegova vrijednost: u slučaju da je vrijednost azimuta manja od 180O, dodaje se

180O, npr. ako je vrijednost azimuta 45O, vrijednost kontraazimuta je: 45O + 180O = 225O;

u slučaju da je vrijednost azimuta veća od 180O, oduzima se 180O, npr. ako azimut iznosi 214O, vrijednost kontraazimuta je: 214O – 180O = 34O.

3.8.3. ČITANJE MAPA Karta odn. mapa je umanjena slika određenog dijela zemljine površine, na kojoj su po utvrđenim pravilima uslovljenim grafičkim znacima, dovoljno tačno i pregledno prikazani raspored, stanje i uzajamna povezanost prirodnih i vještačkih objekata. Glavne karakteristike karte - marginalne informacije su: naziv serije karte (u gornjem lijevom uglu) razmjer karte - pokazuje odnos veličina na karti i u prirodi,

odn. koliko jedinica dužine na karti predstavlja istih jedinica dužine u prirodi.

naziv stranice karte (gore, na sredini) broj izdanja karte - pokazuje broj izdanja i naziv topografske

agencije dijagram spajanja karte (u donjem desnom uglu) - pokazuje

na koji se način korištena mapa povezuje sa drugim kartama iste topografske agencije

serijski broj karte (gore, desno) broj stranice karte (gore, desno) kutija za navođenje (dole, sredina) vodič za elevaciju (u donjem desnom uglu) skala za mjerenje razdaljina (dole, na sredini) interval izohipsa (dole, na sredini) - pokazuje razliku u

nadmorskoj visini između izohipsa; obično iznosi 20 m dijagram deklinacije - pokazuje odnos (uglovnu razliku)

između stvarnog (geografskog) i magnetnog azimuta legenda (obično u donjem lijevom uglu) - objašnjava

geografske simbole i znakove

136

Boje na karti: Postoji 5 (pet) osnovnih boja na karti: PLAVA - označava vodene površine ZELENA - označava vegetaciju SMEĐA - označava elevaciju i reljef CRNA - označava vještačke objekte CRVENA - označava glavne puteve

Postoji i šesta boja na karti, dodatna, tzv. SMEĐE-CRVENA. Koristi se noću uz crveno svjetlo vojne baterije, usljed čega se smeđa boja pretvara u crvenu. BIJELA boja na karti nije osnovna, iz razloga što ona označava teren, koji nema vojnih vrijednosti. Izohipsa je zatvorena kriva linija, koja spaja sve tačke iste nadmorske visine. Postoje indeksne ili osnovne, središnje i pomoćne izohipse. Terenski oblici: Podjela tereskih oblika: veće: brdo, sedlo, dolina, greben, depresija manje: usjek, klanac, litica, mamuza;

Vrste nagiba i način prepoznavanja: ujednačeno blagi nagib - izohipse razmaknute ravnomjerno ujednačeno strmi nagib - izohipse gusto raspoređene udubljeni nagib - izohipse sa strana uže, a u sredini šire

raspoređene ispupčeni nagib - izohipse sa strana šire, a u sredini šire

raspoređene 3.8.4. MJERENJA NA MAPI Mjerenje dužine na karti može se vršiti pomoću lenjira, koordinomjera ili pomoću komada papira. Metoda koju ćemo primijeniti zavisi od toga da li razdaljinu mjerimo po pravoj ili krivoj liniji. Ako se radi o pravoj liniji tada je najpraktičnije koristiti lenjir ili koordinomjer, na taj način što između zadanih tačaka direktno mjerimo razdaljinu, a zatim je pomoću razmjera pretvaramo u stvarnu veličinu. (Npr, ako smo lenjirom izmjerili dužinu od 23 mm, a razmjer karte je 1:50.000, tada je stvarna razdaljina između tačaka 23 x 50.000 = 1.150.000 mm, odnosno 1.150 m.) U slučaju da se radi o mjerenju krivih linija, najlakše je koristiti komad papira. Na ivici papira obilježimo tačku i prislonimo je uz

137

prvu posmatranu tačku na karti. Potom aproksimiramo prvi pravolinijski dio putanje i njenu dužinu zabilježimo narednom tačkom na ivici papira. Sada papir rotiramo oko nove tačke, dok se njegova ivica ne poklopi sa slijedećim aproksimiranim dijelom mjerene putanje i ponovo obilježavamo slijedeću tačku na ivici papira. Postupak ponavljamo dok ne dođemo do krajnje zadate tačke na karti. Zatim možemo ovu dužinu izmjeriti lenjirom na ranije opisan način ili pomoću skale za mjerenje razdaljina na karti. U tom slučaju, početna tačka se postavlja na "nulu" na skali i mjeri se maksimalan broj dužina, a preostali dio dužine sa papira se poredi sa jediničnim dijelovima obilježenim na lijevoj strani skale. 3.8.5. LOCIRANJE NEPOZNATIH TAČAKA NA MAPI U mrežnom sistemu se za određivanje koordinata koristi koordinomjer, koji se sastoji: od osnovnih linija, pokazivača, podjele u stepenima, podjele u hiljaditim, te skale za određivanje razmjera. Pravilo čitanja mape glasi: "Koordinate se čitaju na desno prema gore." četverocifrene koordinate dovesti na odstupanje ±1000 m od

cilja šestocifrene na ±100 m i osmocifrene na ±10 m od cilja,

Koraci u ucrtavanju azimuta: 1. korak: odrediti tačke i povući liniju između tačaka 2. korak: poravnanje indeksa sa mrežom 3. korak: ocrtavanje azimuta. "Intersekcija" i način kako se određuje nepoznata tačka na karti: 1. korak: orjentacija karte 2. korak: označiti i locirati stajnu tačku odn. sopstvenu poziciju

na karti 3. korak: odrediti azimut pomoću busole (na terenu) 4. korak: povući liniju na karti od svoje pozicije 5. korak: označiti i locirati drugu našu poziciju na karti 6. korak: ponoviti korake 3 i 4 Presjek linija daje tačnu lokaciju nepoznate tačke.

138

"Resekcija" - određivanje lokacije svoje nepoznate tačke na zemljištu i način njenog izvođenja: 1. korak: orjentacija karte 2. korak: utvrđivanje dvaju poznatih lokacija na zemljištu i

označavanje istih na karti 3. korak: izmjeriti azimut prema datim lokacijama (pomoću

busole, na terenu) 4. korak: Pretvoriti azimut u kontraazimut i nacrtati

kontaraazimut sa datim lokacijama na karti Kontrapresjek dobivenih linija daje tačnu lokaciju naše nepoznate tačke. 3.9. ODJELJENJE U NAPADU 3.9.1. POKRET ODJELJENJA DO KONTAKTA 3.9.1.1. IZBOR PRAVCA KRETANJA I SIGURNOST U TOKU

KRETANJA Sigurnost u toku pokreta uključuje akcije koje odjeljenje poduzima kako bi osiguralo sebe i zadatke koji su mu dati u cilju obezbjeđivanja sigurnosti za veće snage. Odjeljenja pojačavaju svoju vlastitu sigurnost u toku pokreta koristeći zaklonjeni i maskirani teren, korištenjem odgovarajuće formacije i tehnike kretanja, akcije poduzete u cilju osiguravanja pri prelasku opasnih područja, podsticanjem discipline u vezi sa bukom, svjetlošću i korištenjem radio-telefonskih uređaja, te korištenjem odgovarajuće individualne tehnike maskiranja. Vođa traži teren koji omogućava izbjegavanje prepreka, obezbjeđuje zaštitu od direktne i indirektne vatre, osmatranja iz vazduha i sa zemlje, izbjegavajući ključni teren koji može biti zaposjednut od strane neprijatelja. Ako se ključni teren ne može izbjeći, vođa bi trebao da planira izviđanje prije nego što započne sa kretanjem. Kada vrše operacije kao prethodnica ili bočno osiguranje većih snaga, odjeljenja mogu dobiti zadatak da zaposjednu ključni teren za kratak vremenski period, dok ga glavnina snaga ne zaobiđe. Vođe moraju obezbijediti da maskiranje koje se koristi od strane vojnika odgovara vrsti terena i godišnjem dobu. SOP odjeljenja određuje elemente za disciplinu u pogledu buke i svjetlosti, te korištenju radio-telefonskih uređaja.

139

3.9.1.2. TEHNIKE KRETANJA Tehnike kretanja su način na koji vod savladava teren. Postoje tri tehnike kretanja. To su: 1. Kretanje 2. Kretanje sa podrškom 3. Prebacivanje sa podrškom. Odabir tehnike kretanja zavisi o vjerovatnoći kontakta sa neprijateljem i potrebama u pogledu brzine. Faktori koje treba uzeti u obzir u vezi sa svakom pojedinačnom tehnikom su nadzor, disperzija (rasutost), brzina i sigurnost. Tehnike kretanja nisu fiksirane formacije. One se odnose na udaljenosti između vojnika, timova i desetina, koje su različite ovisno o misiji, neprijatelju, terenu, vidljivosti i svakom drugom faktoru koji utiče na kontrolu. Vojnici moraju biti u stanju vidjeti k-dira njihovog vatrenog tima. K-dir desetine mora biti u stanju vidjeti k-dire svojih vatrenih timova. K-dir voda bi trebao da vidi k-dira svoje prednje desetine. K-diri kontrolišu kretanje upotrebom ručnih signala. Radio-vezu upotrebljavaju samo kada je potrebno. Svaka od tri tehnike kretanja može se upotrijebiti sa bilo kojom formacijom.

Kretanje Kretanje se koristi kada kontakt sa neprijateljem nije vjerovatan, a potrebna je brzina pokreta. Kontrola k-dira nad j-com odn. timom je veća, disperzija je manja, a sigurnost najmanja. Rastojanje između vojnika je manje nego kod ostalih tehnika i iznosi 10m, dok je rastojanje između zadnjeg vojnika u alfa-timu i k-dira desetine 20m.

Kretanje sa podrškom Ova tehnika kretanja koristi se kada je kontakt sa neprijateljem moguć. Pridodata oružja blizu su k-dira desetine, kako bi ih mogao brzo upotrijebiti. Kontrola je manja, disperzija veća, dok je brzina kretanja sporija u odnosu na ranije navedenu tehniku, a sigurnost veća. Rastojanje između vojnika je 10m. K-dir desetine se nalazi 50m iza strijelca alfa-tima.

Prebacivanje sa podrškom Kada se očekuje kontakt sa neprijateljem, kada k-dir desetine misli da je neprijatelj blizu (na osnovu pokreta, zvuka, odsjaja, smeća, svježih tragova ili čak pri samoj slutnji) odn. kada treba preći veće opasno područje, koristimo ovu tehniku kretanja. Kontrola, disperzija i sigurnost su najveće, a brzina najmanja.

140

a) K-dir destine prvo nadgleda prednji vatreni tim. Vojnici osmatranjem traže neprijateljske položaje, dok k-dir desetine obično ostaje s nadzornim timom.

b) Vatreni tim na začelju nadgleda i signalom izvještava k-dira desetine da je spreman kontrolisati pokret drugog tima.

c) Oba k-dira timova moraju znati da li slijede dodatna prebacivanja uz nadgledanje i sa kojim timom će biti k-dir desetine. K-dir kontrolnog tima mora znati rutu i cilj kretanja svog tima, moguće položaje neprijatelja, te šta će poduzeti po dolasku na cilj. Takođe mora da zna gdje se nalazi kontrolni tim i kako će primiti svoje upute. Faktori zaklona i maskiranja na smjeru pokreta prednjeg tima određuju način kretanja njegovih vojnika.

d) Timovi mogu nadgledati sukcesivno ili alternativno. Sukcesivna nadgledanja se lakše kontrolišu, dok su alternativna obično brža.

3.9.2. FORMACIJE ODJELJENJA Formacije odjeljenja opisuju odnos između vatrenih timova u odjeljenju. Odjeljenje se sastoji iz dva vatrena tima: Tim A (alfa-tim) Tim B (bravo-tim)

Vatreni timovi su istog sastava i sačinjavaju ih: vođa tim grenadir puškomitraljezac strijelac.

Vatreni tim može biti u slijedećim formacijama: formacija tipa KLIN

VOĐA TIMA

PUŠKOMITRALJEZAC GRENADIR

STRIJELAC

141

formacija tima Kolona po jedan

VOĐA A-TIMA

GRENADIR PUŠKOMITRALJEZAC STRIJELAC

Udaljenost između vojnika načelno iznosi 10m, mada se u zavisnosti od konfiguracije terena ta udaljenost može mijenjati. Osnovni princip vođe tima glasi: "Slijedi me i radi ono šta ja radim!". To znači da vođa tima odgovara za sigurnost svih vojnika. Istovremeno, svi vojnici moraju pratiti vođu i raditi identične stvari u toku kretanja. Postoje tri osnovne formacije odjeljenja: kolona, linija i kolona po jedan.

3.9.2.1. ODJELJENJE U KOLONI Odjeljenje u koloni je najuobičajenija formacija. To je najbolja formacija odjeljenja, jer obezbjeđuje efikasnu vatru sa svih strana i dobru preglednost. Obezbjeđuje dobru razasutost prema bokovima i unutrašnju dubinu bez žrtvovanja kontrole, a olakšava manevrisanje. Vodeći vatreni tim je osnovni vatreni tim. Kada se odjeljenje samostalno pomjera, moguća je modifikacija formacije, tako da se strijelac vatrenog tima B pomjera u liniju sa vođom tima, te na taj način na začelju osigurava začelno osmatranje i obezbjeđuje sigurnost pozadine. Ovakva modifikovana formacija naziva se dijamant. Osim toga, uglavnom na putevima, koristi se i modificirani klin tima.

142

Odjeljenje u koloni:

VOĐA A-TIMA

PUŠKOMITRALJEZAC GRENADIR

STRIJELAC

KOMANDIR ODJELJENJA

VOĐA B-TIMA

GRENADIR PUŠKOMITRALJEZAC

STRIJELAC STRIJELAC( U "DIJAMANTU")

Modificirani klin tima: _________________________________________________

S G KO P VT-A

P VT-B S G _____________________________________________PUT_ 3.9.2.2. OJELJENJE U LINIJI Odjeljenje u liniji obezbjeđuje maksimum vatrene moći prema naprijed. Kada se odjeljenje nalazi u ulozi osnovnog odjeljenja, vatreni tim sa desne strane je osnovni vatreni tim. Odjeljenje u liniji:

VT-B VT-A P G G P

S S

KO

LEGENDA: KO – komandir odjeljenja VT – vođa tima P – puškomitraljezac G – grenadir S - strijelac

143

3.9.2.3. ODJELJENJE U KOLONI PO JEDAN Kada se ne kreće u koloni ili u liniji, u slučaju da teren ne dozvoljava uklinjavanje i u uslovima slabe vidljivosti, odjeljenje vrši pokret u koloni po jedan. Mjesto komandira unutar formacije može se mijenjati, u zavisnosti od misije i zadatka. Odjeljenje u koloni po jedan:

VOĐA A-TIMA

KOMANDIR ODJELJENJA (OPCIJA) GRENADIR PUŠKOMITRALJEZAC STRIJELAC KOMANDIR ODJELJENJA (NAČELNO) VOĐA B-TIMA (NAČELNO) GRENADIR PUŠKOMITRALJEZAC

STRIJELAC VOĐA B-TIMA (OPCIJA)

3.9.3. REAKCIJA NA KONTAKT SA NEPRIJATELJEM Kad se otkrije neprijatelj, postupak je slijedeći: vodeći elemenat reagira na neprijateljsku paljbu; komandir odjeljenja kreće naprijed prema vodećem elementu

i postavlja sebi dva pitanja: - može li održavati vatru? - može li manevrisati?

komandir odjeljenja izvještava komandira voda i traži indirektnu vatru po neprijatelju;

komandir odjeljenja organizira odjeljenje za napad: - određuje elemenat za napad, - određuje elemenat za podršku;

odjeljenje se raspoređuje za napad; elemenat za podršku isporučuje stalnu dobro usmjerenu

vatru ka neprijatelju;

144

elemenat za napad, pod nadzorom komandira odjeljenja, kreće se u visini zadnjeg zaklonjenog i skrivenog položaja prije napada;

elemenat za napad koristi dim da pokrije kretanje (ako je moguće);

komandir odjeljenja osigurava da su svi elementi na svom elementu prije napada;

odjeljenje izvodi napad; prije napada komandir odjeljenja signalizira elementu za

podršku da skrene paljbu u stranu; vojnici u napadu iskorištavaju prednosti zaklona i prikrivanja,

koristeći pretrčavanje 3 – 5 sekundi; elemenat za napad probija se kroz cilj (neprijatelja) i prolazi

ga; elemenat za napad čisti i osigurava cilj; elemenat za podršku kreće se ka cilju po naređenju

komandira odjeljenja; odjeljenje vrši konsolidaciju i reorganizaciju.

Prije izvršenja napada u odjeljenju treba odrediti: tim za prvu pomoć (iz podrške), tim za demoliranje (iz podrške), tim za pretragu zarobljenika (iz elementa za napad).

Sve ove radnje vrše se nakon uspostavljanja kružne odbrane. ACE raport sadrži: stanje municije, stanje ranjenih i poginulih, stanje ostale opreme.

Raport predaju vođe timova komandiru odjeljenja u konsolidaciji i reorganizaciji. 3.9.4. PREKID KONTAKTA Postupak kod prekida kontakta je slijedeći: prvi vatreni tim odgovara na vatru; komandir odjeljenja naređuje prekid kontakta; prvi vatreni tim prihvata vatru sa dobro usmjerenom vatrom

prema neprijatelju; komandir odjeljenja naređuje drugom timu da se izvuče na

bočni položaj; prebacivanje se vrši od 3 do 5 sekundi;

145

drugi vatreni tim otvara vatru da bi podržao povlačenje prvog vatrenog tima;

tim koristi bacač granata i dimne bombe da bi zamaskirali pokret;

komandir odjeljenja naređuje da se vrši što brže prebacivanje unazad, koristeći odgovarajuće tehnike kretanja, do mjesta okupljanja;

odjeljenje nastavlja sa prebacivanjem dok ne prekinu kontakt, a istovremeno moraju tući neprijatelja vatrom;

desetina mijenja smijer kretanja; po dolasku na tačku okupljanja vrši se konsolidacija i

reorganizacija; komandir odjeljenja šalje izvještaj komandiru voda; nastavlja misiju.

U toku prekida komandir odjeljenja može tražiti podršku indirektne vatre. U slučaju da odjeljenje bude razbijeno od strane neprijatelja, vojnici bi trebali ostati zajedno i vršiti pokret ka zadnjem dodijeljenom mjestu okupljanja. 3.9.5. REAKCIJA NA ZASJEDU Postoje dvije vrste zasjeda i to: bliska zasjeda i dalja zasjeda.

Bliska zasjeda je zasjeda neprijatelja koja je u dometu ručne bombe. Postupak jedinice na blisku zasjedu je slijedeći: Zavisno od terena, vojnici u smrtonosnoj zoni, uzvraćaju

vatru momentalno, - ako zaklon nije dostupan, odmah, bez naredbe ili signala, zauzimaju ležeći stav, bacaju rasprskavajuće i dimne bombe;

ako je zaklon dostupan, uzvraćaju vatru, bez naredbe ili signala, traže najbliži zaklon, zauzimaju ležeći stav, bacaju rasprskavajuće i dimne bombe;

odmah nakon eksplozije bombe, vojnici u smrtonosnoj zoni, uz otvaranje vatre, izvode napad kroz položaj zasjede, koristeći istovremeno pokret i vatru;

vojnici koji nisu u smrtonosnoj zoni identifikuju lokaciju neprijatelja, otvaraju preciznu potiskujuću vatru po neprijatelju, - vatra se preusmjerava kada ljudstvo u smrtonosnoj zoni započne napad;

146

vojnici u smrtonosnoj zoni nastavljaju sa napadom, dok ne eliminišu zasjedu ili dok ne prekinu kontakt;

odjeljenje vrši konsolidaciju i reorganizaciju. Daleka zasjeda je zasjeda koja je izvan dometa ručne bombe. Postupak kod dalje zasjede je slijedeći: vojnici koji su na udaru, odmah uzvraćaju vatru, zauzimaju

zaklon i poklapaju neprijatelja potiskujućom vatrom; vojnici koji nisu na udaru kreću se duž zaštićene i

zamaskirane rute do ranjivog boka neprijateljskog položaja, izvode napad, koristeći vatru i pokret;

vojnici u smrtonosnoj zoni nastavljaju sa potiskujućom vatrom i preusmjeravaju je kako drugi tim napreduje prema neprijatelju;

komandir odjeljenja poziva i podešava indirektnu vatru, te je prebacuje da bi izolirao neprijateljski položaj ili da bi ih napao sa indirektnom vatrom dok se povlače;

komandir odjeljenja izvještava komandira voda, reorganizuje ako je potrebno i nastavlja misiju.

3.9.6. ČIŠĆENJE SAOBRAĆAJNICE Odjeljenje koje napada izvodi aktivnosti za ulazak u saobraćajnicu i uspostavljanje mostobrana. Komandir odjeljenja naređuje jednom vatrenom timu da napadne, a drugom vatrenom timu da ih podrži vatrom na početku, a onda da prati i daje podršku vatrenom timu koji napada. On određuje ulaznu tačku linije saobraćajnice. Komandir odjeljenja i vatreni tim koji napada pomjeraju se do

zadnjeg zaklonjenog i maskiranog položaja nedaleko od ulazne tačke.

Komandir odjeljenja označava ulaznu tačku. Elemenat vatrene gupe prenosi direktnu vatru od ulazne

tačke i nastavlja da suzbija susjedne neprijateljske položaje, te da izolira saobraćajnicu ukoliko je potrebno.

Vođa vatrenog tima koji napada i puškomitraljezac ostaju na položaju koji je nedaleko od saobraćajnice da bi pojačali vatru za suzbijanje za početni ulazak.

Strijelac i granadir nastavljaju prema ulaznoj tački, krećući se puzeći ili brzim pretrčavanjem.

147

Komandir odjeljenja se postavlja na mjesto odakle najbolje može kontrolisati svoje timove.

Strijelac i granadir vatrenog tima koji napada se pomjeraju do ivice saobraćajnice; na leđima i paralelno sa saobraćajnicom; na komandu komandira odjeljenja bacaju bombe u saobraćajnice.

Nakon što se uvjeravaju da su obje bombe detonirale, prevrću se u tranšeje, spuštajući se na noge, leđa uz leđa. Dejstvuju iz svojih oružja niz tranšeje u suprotnim pravcima. Trenutno se počinju kretati u suprotne strane saobraćanice, nastavljajući da dejstvuju kratkim rafalima, sve dok ne dođu do prvog ugla ili raskrsnice. Tu se zaustavljaju i zauzimaju položaje da bi blokirali bilo kakve neprijateljske pokrete ka ulaznoj tački.

Odmah nakon detoniranja bombi, vođa vatrenog tima koji napada i puškomitraljezac se pomjeraju do ulazne tačke i ulaze u tranšeju. Komandir odjeljenja ih usmjerava do jednog od obezbijeđenih uglova ili raskrsnica da bi smjenio strijelca ili grenandira.

Vojnici se kreću od zauzetog do slijedećeg ugla ili raskrsnice, pri tom se smijenjujući u napredovanju, borbeno djelujući i krećući se u formaciji modifikovanog klina (tačka: 3.9.2.1) "cik-cak", sve dok ne dođu do krajeva saobraćajnice, odnosno dok je ne zauzmu.

Komandir odjeljenja izvještava o napreovanju operacije čišćenja.

3.9.7. IZVOĐENJE POČETNOG PROBOJA KROZ MINIRANU

ŽIČANU PREPREKU Komandir odjeljenja naređuje jednom vatrenom timu da daje

podršku drugom vatrenom timu dok se ovaj kreće do tačke prolaza.

Komandir odjeljenja identifikuje tačku prolaza. Drugi vatreni tim direktnom vatrom suzbija neprijatelja i izolira

tačku prolaza. Vatreni tim koji pravi prolaz, zajedno sa komandirom

odjeljenja, se pomjera do tačke prolaza koristeći zaklonjeni i maskirani pravac.

Komandir odjeljenja i vođa vatrenog tima koji pravi prolaz bacaju dimne bombe da bi onemogućili osmatranje tačke prolaza. Tim za vatrenu podršku prebacuje direktnu vatru sa

148

tačke prolaza i nastavlja da suzbija ključne neprijateljske položaje.

Vođa vatrenog tima koji pravi prolaz zajedno sa puškomitraljescom postavlja se sa strane tačke prolaza da bi vršio blisko obezbjeđenje.

Grenadir i strijelac vatrenog tima koji pravi prolaz ispipavaju teren tražeći mine i režu žičane prepreke, označavajući stazu kojom se kreću.

Kada je napravljen prolaz kroz prepreku, vođa vatrenog tima koji pravi prolaz i puškomitraljezac prebacuju se na drugu stranu prepreka i zazimaju zaklonjeni i maskirani položaj zajedno sa strijelcom i grenadirom. Vođa tima daje znak komandiru odjeljenja kada dođu na položaje i spremni su da daju podršku.

Komandir odjeljenja daje znak vođi vatrenog tima koji daje podršku da pokrene svoj tim kroz prepreke. Nakon toga se kreće kroz prepreke i pridružuje se vatrenom timu koji je pravio prolaz.

Koristeći isti zaklonjeni i maskirani pravac kao i vatreni tim koji je pravio prolaz, vatreni tim za podršku prolazi kroz napravljeni prolaz i posjeda zaklonjeni i maskirani položaj na drugoj strani.

Komandir odjeljenja izvještava nadređenog starješinu o napredovanju akcije prolaza kroz konstruisane zapreke i po potrebi vrši konsolidaciju.

3.9.8. UNIŠTAVANJE BUNKERA Pri onesposobljavanju bunkera postupak je slijedeći: odjeljenje se zaustavlja i vrši prebacivanje jednog tim na

jurišni položaj, - isto kao kod reakcije na kontakt; sve radnje su identične do linije jurišnog položaja, kao kod

reakcije na kontakt. Sa jurišnog položaja postupak je slijedeći: vođa tima upućuje granadira i strijelca bliže bunkeru, sa

bočne i zadnje strane; granadir ostaje na tom mjestu, a strijelac dolazi do samog

bunkera i baca bombu pred puškarnicu (ako je moguće ubacuje je kroz puškarnicu);

nakon toga granadir bacačem granata gađa u vrata bunkera; nakon eksplozije ostatak tima prilazi i "čisti" bunker;

149

na kraju se poziva tim za podršku i radi se konsolidacija i reorganizacija.

3.10. ODJELJENJE U ODBRANI 3.10.1. PRIPREMA ZA ODBRANU 3.10.1.1. POSTUPCI ODJELJENJA U REJONU

OKUPLJANJA Komandir odjeljenja dovodi odjeljenje na mjesto odakle se vidi položaj za odbranu, dijeli municiju i ostala materijalna sredstva, te daje vojnicima vrijeme za maskiranje. Vojnici provjeravaju ispravnost oružja i opreme, dotežu opremu, popunjavaju borbeni komplet municijom, vrše popunu vodom i hranom. 3.10.1.2. IZLAZAK I POSJEDANJE POLOŽAJA ZA

ODBRANU Nakon prethodno navedenih radnji komandir vodi odjeljenje, u koloni po jedan, sa povećanim odstojanjem, u rejon položaja. Prilikom kretanja odjeljenja, ono se kreće prikriveno i kad stignu neposredno prije odbrambenih položaja, komandir odjeljenja prikuplja odjeljenje (u ležećem stavu) i izdaje zadatak osmatraču, što prate svi vojnici, te zahtijeva od osmatrača da ponovi dobiveni zadatak. Zatim izdaje zapovijest za odbranu, tako da svi čuju zapovjest, vide položaje i ostale objekte. Kada izda zapovjest komandir odjeljenja provjerava vojnike o zadatku. Nakon toga vojnici, po naređenju komandira odjeljenja, izlaze na odbrambene položaje, pojedinačno ili grupno, vodeći računa o pravcu, odnosno prikrivenom kretanju. 3.10.1.3. OSIGURANJE POLOŽAJA Komandir odjeljenja šalje osmatrača na osmatračnicu, s ciljem izvršenja postavljenog mu zadatka.

150

3.10.1.4. UREĐENJE POLAŽAJA Kad vojnici izađu na položaje, vrše raščišćavanje, utvrđivanje i maskiranje. Prve odbrambene položaje vojnici izrađuju rovove za klečeći stav, trasiraju spajanje rovova saobraćajnicom do skloništa, koje se nalazi iza navedenih, a ispred rezervnih položaja. Kad se završe radnje na osnovnom odbrambenom položaju, vrši se ukupavanje na rezervnom položaju – vojnici izrađuju rovove za ležeći stav. 3.10.1.5. ORGANIZACIJA SISTEMA VATRE Komandir odjeljenja daje vojnicima osnovni i dopunski pravac djelovanja, a zatim svima tačno precizira liniju na zemljištu prednje granice pojasa glavne zaprečne vatre i način otvaranja vatre po komandi i samostalno. Vrši se procjena odstojanja pojedinih objekata i orjentira od odbrambenih položaja. 3.10.1.6. ZAPREČAVANJE Nakon izrade rovova vrši se zaprečavanje. Zaprečavanje se vrši postavljanjem konstruisanih zapreka, – kao što su: "ježevi" , bodljikava žica, kolčevi, hendeci, minska polja i slično, - ispred osnovnih odbrambenih položaja. 3.10.2. IZVOĐENJE ODBRANE 3.10.2.1. REAKCIJA NA NEPRIJATELJSKU ARTILJERIJSKU

VATRU U ovoj situaciji komandir odjeljenja ostavlja dežurno oruđe, a odjeljenje povlači u sklonište. Nakon prestanka neprijateljske artiljerijske vatre, odjeljenje se vraća na odbrambene položaje. 3.10.2.2. REAKCIJA NA KONTAKT S NEPRIJATELJEM Kad se napadač približi na 400 m prednje granice zaprečne vatre, komandir odjeljenja izdaje naređenje o realizaciji vatre na prednjoj granici pojasa glavne zaprečne vatre.

151

3.10.2.3. IZVLAČENJE NA REZERVNI POLOŽAJ U slučaju da neprijatelj prodre do jurišnih položaja, odjeljenje otvara brzu i jaku vatru, te se postupno izvlači na rezervne položaje, po grupama, primjenjujući odgovarajuću tehniku kretanja. 3.10.2.4. ORGANIZACIJA I IZVRŠENJE KONTRANAPADA Uz neprekidni kontakt sa neprijateljem vojnici zauzimaju rezervne položaje i uz jaku vatru odbijaju juriš neprijatelja, te se na taj način stvaraju uslovi za kontranapad. Koristeći borbeni dril kontakt-napad neprijatelj se potiskuje, nanose mu se eventualni gubici i ponovo se zaposjedaju osnovni odbrambeni položaji. 3.10.2.5. KONSOLIDACIJA I REORGANIZACIJA Nakon potiskivanja neprijatelja i povratka na osnovne položaje, vrši se zbrinjavanje i evakuacija ranjenika, utvrđuje se brojno stanje odjeljenja, vrši popuna municijom i ubojitim sredstvima, a daljnje radnje vojnici izvršavaju po uputama komandira. 3.11. BLISKA PROTIVOKLOPNA BORBA Dobre karakteristike oklopnih sredstava: velika vatrena moć

(top Ø 76mm – Ø 152mm, 1-2 mitraljeza i PV mitraljez) oklopna zaštita

(najdeblji oklop na kupoli i na čelu tenka, - najtanji oklop odozdo) pokretljivost

(na putevima 30-60 km/h, van puta 15-30 km/h i u borbi 10-15 km/h) Slabe osobine oklopnih sredstava: depresioni ugao 7-20 m

(razlog tome što je naoružanje na kupoli tenka uzdignuto od zemlje oko 1,6-2 m)

najosjetljivi dijelovi na tenku: - gusjenice - točkovi - motor - rezervoar za gorivo - transmisija

152

- periskop - farovi

Formacijska sredstva za POB:

- BsT - RRB ("OSA", "ZOLJA") - RB - PT mine - Ručne kumulativne bombe - RPG - Tromblonske kumulativne mine

Priručna sredstva za POB:

- eksplozivna punjenja - dimne kutije - ćebad - šatorska krila - flaše sa zapaljivim tečnostima - kombinacije PT mina i daske - kombinacije PT mina i sanki - kombinacije PT mina konopca i daske

Za postavljanje mine pomoću konopca i daske potrebno je na dasku širine puta pričvrstiti mine na međusobnom rastojanju od 0,8-1 m. Na suprotnoj strani puta pobije se kočić na koji se pričvrsti jedan kraj daske, dok se na suprotni kraj daske vezuje konopac koji doseže do zaklona. Mina i kanap dobro se maskiraju i kad se borbeno vozilo približi, vojnik povlači kanap i tako dasku sa minama navlači pod vozilo. Za postavljanje mine pomoću daske, mina se pričvrsti na dasku. Daska se postavi pored zaklona i dobro se maskira. Kad borbeno vozilo naiđe, daska se gurne ispod njega, tako da mina dođe pod gusjenicu, a vojnik se sklanja u zaklon. Zapaljive tečnosti se bacaju na daljinama do 20m, obično na motorni dio vozila. Dimne kutije, ćebad i šatorska krila bacaju se na prednji dio tenka da bi se smanjilo vidno polje i onemogućilo dalje kretanje tenka. Za vođenje bliske POB formiraju se grupe od 2-4 vojnika. Grupa djeluje samosatlno ili u sastavu PO grupe čete i bataljona.

153

Grupom komanduje komandir grupe, a ista dejstvuje iz zasjede sa bliskih odstojanja. Nakon upotrebe PO sredstava, grupa djeluje po pješadiji ili se izvlači i odlazi u sastav svoje jedinice. Najefikasnija je bočna vatra, pa se položaji obično biraju za bočno dejstvo u dnosu na pravac kretanja tenka. Grupe su obično nauružane kumulativnim bombama, RRB-ima, tromblonskim minama i ličnim naoruažanjem. 3.12. PROTIVVAZDUŠNA ODBRANA STRIJELJAČKIM

NAORUŽANJEM 3.12.1. SREDSTVA ZA NAPAD IZ VAZDUŠNOG PROSTORA Iz vazdušnog prostora dejstvuju avioni svih vrsta i tipova, helikopteri i druga borbena sredstva koja lete vazdušnim prostorom. Zavisno od vrste , namjene i tipova, avijacija se dijeli na: lovačku, lovačko-bombardersku, bombardersku, izviđačku, transportnu i avijaciju KoV-e.

Letjelice mogu letjeti pojedinačno i grupno i na različitim visinama. U zavisnosti od broja aviona (helikoptera) u pojedinim grupama, razlikuju se: male grupe – do 4 letjelice; srednje grupe – od 4 do 12 letjelica; velike grupe – od 12 do 30 letjelica; masovni nalet – preko 30 letjelica.

Visina leta letjelica može biti vrlo nisko – do 100m – brišući let nisko – od 100m do 1.000m; visoko – od 1.000m do 5.000m; vrlo visoko – preko 5.000m.

3.12.2. DEJSTVA NA CILJEVE NA ZEMLJI Lovačko-bombarderska avijacija i avijacija KoV-e najčešće primjenjuju dejstva sa malih visina i iz brišućeg leta.

154

Načini napada lovačko-bombarderskih aviona po objektima na zemlji mogu biti: napad iz horizontalnog leta, napad iz poniranja i napad iz propinjanja.

Napad se može izvoditi klasičnim i nuklearnim sredstvima. 3.12.3. GAĐANJE AVIONA I HELIKOPTERA Iz strijeljačkog naoružanja ciljevi u vazduhu se gađaju obično: sačekivanjem, praćenje neposrednim nišanjenjem u cilj, zaprečnom vatrom jedinice.

Puške i puškomitraljezi se upotrebljavaju za gađanje letjelica na visinama do 500m, a mitraljezi do 1000m. Na daljini do 500m uvjek se gađa nišanom 3. Gađa se municijom u kojoj ima obilježavajućih zrna. Kod puškomitraljeza i mitraljeza svaki treći metak je obilježavajući, a dva redenika od po 50 metaka (kod mitraljeza) spajaju se u jedan. Stav za gađanje ciljeva u vazdušnom prostoru, zavisno od mjesta i situacije, može biti: stojeći, klečeći, sjedeći ili ležeći.

Kao nasloni za gađanje ciljeva u vazdušnom prostoru, mogu da posluže mjesni objekti (ograda, grane drveća i slično). Sačekivanje se ostvaruje na taj način što strijelci nanišane u pravcu tačke ispred letjelice. Ovaj način se primjenjuje pri gađanju ciljeva manjih brzina. Vatra se otvara po komandi. "U avion, tri figure, dugim (plotunom) – PALI!" Praćenjem se gađa samo iz mitraljeza i to onda kad brzina aviona i uglovne veličine omogućuju praćenje. Letjelice, koje napadaju iz poniranja – obrušenja i one koje lebde, gađaju se bez preticanja – neposrednim nišanjenjem u cilj. Helikopteri se gađaju po istim načelima kao i svaka druga letjelica, s tim što se preticanje izračunava u zavisnosti od njihove brzine. Oni se mogu gađati u svim pozicijama: na zemlji, kada se penju ili spuštaju, odnosno kada lete ili lebde u vazdušnom prostoru.

155

3.12.4. GAĐANJE PADOBRANACA Padobranci se uspješno gađaju iz strijeljačkog naoružđanja zauzimanjem odgovarajućeg preticanja. Preticanje se zauzima u veličini figure padobranca, a nišanska tačka prenosi u pravcu spuštanja. Padobranci, načelno, padaju brzinom 6 m/s, pod određenim uglom, što zavisi od jačine strujanja vazduha. Preticanje se uzima od nogu padobranca, a figura se računa kao cilj visine 1,5m. Gađanje se vrši po komandi: "Odjeljenje, po padobrancima, 1,5 figura, kratkim (brzom) – PALI!" 3.12.5. PROTIVVAZDUŠNA ODBRANA ODJELJENJEM Ciljevi u vazduhu, koji lete u vazduhu velikom brzinom (preko 500 km/h), najefikasnije će se gađati ukoliko se objedini vatra iz cjelokupnog naoružanja jedinice i tako stvori zaprečna vatra ili vatrena zavjesa. Gađa se dugim rafalima, neprekidnom, brzom paljbom i plotunima. U zavisnosti od položaja letjelice prema rasporedu jedinice, zaprečna vatra može da se otvara: koso u odnosu na raspored jedinice i vertikalno iznad rasporeda jedinice.

Kosa zaprečna vatra ostvaruje se kada je avion pravovremeno otkriven, kada su izvršene sve potrebne pripreme za otvaranje vatre pod uglom od 45O, odnosno prije nego što je avion uspio da nadleti jedinicu. Da bi se počelo sa gađanjem na daljini do 500m, cilj mora biti otkriven najmanje na daljini do 1.800m. Vrijeme trajanja zaprečne vatre je 4-5 sekundi. Komanda za gađanje glasi. "Odjeljenje, kosa zaprečna vatra – PALI!" Vertikalna zaprečna vatra ostvaruje se kada avion nadlijeće jedinicu. Gađa se pod uglom od 50O – 80O. Ostvaruje se kada je avion otkriven bliže od 1.800m. Vrijeme gađanja iznosi 3-4 sekunde. Komanda za gađanje glasi: "Odjeljenje, vertikalna zaprečna vatra – PALI!" Veoma je bitno odrediti tačku u kojoj treba da se ostvari zaprečna vatra. Zato se na zemljištu, u poluprečniku od 500m – 1.000m, određuje nekoliko dobro uočljivih orjentira. Raspored orjentira mora biti poznat svakom vojniku. Pri nailasku aviona, komandir odjeljenja određuje orjentir koji se nalazi ispod putanje leđa cilja i izdaje komandu. Vojnici upravljaju cijevi u nišansku tačku koja se

156

nalazi iznad orjentira na pravcu leta aviona i čekaju komandu: "PALI!" Komanda se izdaje kada je avion udaljen od nišanske tačke za veličinu preticanja, uvećanu za 2-3 figure. Komandir odjeljenja izdaje komandu npr. "Odjeljenje, orjentir kuća, kosa zaprečna vatra – PALI!"

157

SADRŽAJ 1. SOP I VJEŽBOVNA OBUKA…………………………………………………… 1

1.1. SMJEŠTAJ I RED……………………………………………………… 2 1.2. SVEČANA ZAKLETVA………………………………………………… 6 1.3. PRAVA I DUŽNOSTI VOJNIH LICA U VF………………………….. 6 1.4. ODNOSI U VF………………………………………………………….. 9 1.5. VJEŽBOVNE RADNJE POJEDINCA BEZ ORUŽJA………………. 11 1.6. VJEŽBOVNE RADNJE POJEDINCA SA ORUŽJEM……………… 11 1.7. POZDRAVLJANJE…………………………………………………….. 15 1.8. PRILAŽENJE STARJEŠINI I OSLOVLJAVANJE………………….. 16 1.9. RAD I UNUTRAŠNJA SLUŽBA………………………………………. 17 1.10. KRETANJE……………………………………………………………… 22 1.11. OKRETANJE…………………………………………………………… 22 1.12. VOJNA TAJNA…………………………………………………………. 23 1.13. VJEŽBOVNE RADNJE ODJELJENJA………………………………. 24 1.14. OBEZBJEĐENJE OBJEKATA, MATERIJALNIH SREDSTAVA I

LJUDSTVA……………………………………………………………… 28 1.15. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA I ZAŠTITA NA RADU………………….. 31 1.16. VOJNA DISCIPLINA…………………………………………………… 33 1.17. UZBUNA………………………………………………………………… 34 1.18. PROTIVPOŽARNA ZAŠTITA…………………………………………. 36 1.19. OSNOVE RATNOG PRAVA………………………………………….. 39

2. NAORUŽANJE SA NASTAVOM GAĐANJA………………………………. 43 2.1. ODREĐIVANJE DALJINE DO CILJA……………………………….. 44 2.2. PUŠKE I PUKOMITRALJEZI 7,62 mm………………………………. 47 2.3. PUŠKA M 16 A1……………………………………………………….. 51 2.4. MITRALJEZI……………………………………………………………. 55 2.5. RUČNE BOMBE……………………………………………………….. 64 2.6. SREDSTVA ZA BLISKU PROTIVOKLOPNU BORBU…………….. 66 2.7. BESTRZAJNI TOPOVI………………………………………………… 79 2.8. MINOBACAČI………………………………………………………….. 81

3. TAKTIČKA OBUKA……………………………………………………………… 87 3.1. POSTUPCI VOJNIKA U BORBI……………………………………… 88 3.2. INŽINJERIJSKO OSIGURANJE……………………………………… 95 3.3. PROTIVNUKLEARNO, HEMIJSKO, BIOLOŠKO OSIGURANJE… 107 3.4. OSMATRANJE I TRAŽENJE CILJA…………………………………. 117 3.5. POSTUPCI VOJNIKA U ODBRANI………………………………….. 121 3.6. KOMUNIKACIJE……………………………………………………….. 122 3.7. PRVA POMOĆ…………………………………………………………. 129 3.8. NAVIGACIJA NA KOPNU…………………………………………….. 133 3.9. ODJELJENJE U NAPADU……………………………………………. 138 3.10. ODJELJENJE U ODBRANI…………………………………………… 149 3.11. BLISKA PROTIVOKLOPNA BORBA………………………………… 151 3.12. PROTIVVAZDUŠNA ODBRANA STRIJELJAČKIM NAORUŽANJEM……………………………………………………….. 153 SADRŽAJ………………………………………………………………………. 157 Prilog: Činovi u VF

ČINOVI U VOJSCI FEDERACIJE

VOJNIČKI ČINOVI

* regrut* vojnik* vojnik 1. Klase* kaplar

PODOFICIRSKI ČINOVI

* narednik* štabni narednik* narednik 1. Klase* viši narednik* glavni narednik

OFICIRSKI ČINOVI

* poručnik* natporučnik* kapetan* major* pukovnik* brigadir

GENERALSKI ČINOVI

* brigadni general* general major* general pukovnik* general

- CRNA POZADINA

- ZLATNE OZNAKE

VOJNIČKI ČINOVI

OFICIRSKI ČINOVI

- CRNA POZADINA

- SREBRENE GREDE

- DESET SREBRENIH ZVIJEZDA

NA SREBRENOJ TRACI

- CRNA POZADINA

- ZLATNI LISTOVI HRASTA

- DESET SREBRENIH ZVIJEZDA

NA ZLATNOJ TRACI

PO

RU

NIK

Č

NA

TP

OR

UN

IKČ

KA

PE

TA

N

MA

JO

R

PU

KO

VN

IK

BR

IGA

DIR

PODOFICIRSKI

- CRNA POZADINA

- ZLATNE PRUGE

- DESET SREBRENIH ZVIJEZDA

NA ZLATNOJ TRACI

GENERALSKI ČINOVI

- CRNA POZADINA

UOKVIRENA ZLATNOM LINIJOM

- SREBRENE ZVIJEZDE

- DESET ZLATNIH ZVIJEZDA

NA ZLATNOJ TRACI

BRIGADNI

GENERAL

GENERAL

MAJOR

GENERAL

PUKOVNIK

GENERAL