PROCES I VRSTE KOMUNIKACIJE

ALENA TRUTOVIĆ

PROCES KOMUNIKACIJE

Komunikacija je proces prenošenja poruka između ljudi.

Komunikacija je proces ili tok prenošenja i razumijevanja poruke.

Sastoji se iz sljedećih elemenata, kao što je prikazano na slici:

Izvor komunikacije ili pošiljalac poruke je onaj pojedinac u organizaciji koji posjeduje informacije i želi da ih prenese jednom ili većem broju drugih pojedinaca, te sa njim započinje proces komunikacije

Primalac je na drugoj strani toka komunikacije. To može biti jedan ili više pojedinaca koji primaju poruku pošiljaoca. Za efikasno prenošenje informacije potrebno je da izvor posjeduje potrebnu količinu znanja i veštine kako bi to učinio na razumljiv način.

Poruka je sadržaj onoga što se prenosi i to predstavlja proizvod pošiljaoca. To je njegova ideja ili misao.

Kodiranje je korištenje simbola da bi se prenijela poruka. Koriste se različiti simboli kao što su: govor, pisani tekst, slika, gestikulacija, pokreti ruku, izrazi lica. To će biti efikasno ako ovi simboli imaju isto značenje i za primaoca. Suprotno, neće je razumjeti.

Prijem poruke ili dekodiranje ostvaruje se kada primalac uspije da simbole poruke prevede u oblik koji je za njega razumljiv.

Kanal ili medij je sredstvo kojim poruka putuje. Pošiljalac bira kanal koji je u skladu sa sadržajem poruke, uslovima i ciljem.

Povratna sprega predstavlja povratnu informaciju od primaoca pošiljaocu i treba da pokaže da li je poruka shvaćena i koliko je komunikacija bila uspješna.

Buka je sve ono što ometa komunikaciju. Ove smetnje na vezama mogu nastati u svim fazama komunikacije, a kreću se od skrivenih faktora koje ne vidimo kao što je neakustična sala, hladna prostorija, bolestan, iscrpljen, nemotivisan i nezadovoljan radnik.

VRSTE KOMUNIKACIJE

Komunikacija se ostvaruje različitim sredstvima, pa je sa aspekta sredstava možemo podijeliti na:

1. verbalnu (usmenu) komunikaciju2. neverbalnu komunikaciju3. pisanu (vizualnu) komunikaciju.

VERBALNA (USMENA) KOMUNIKACIJA

Verbalna komunikacija je svaki proces prijenosa informacija između emitora i receptora, gdje je sredstvo riječ i kombinacija riječi, odnosno izgovorena poruka ili informacija.

To je komunikacija koja se ostvaruje putem govora.

Putem riječi mogu da se prenesu sve vrste poruka.

Uspješna verbalna komunikacija pretpostavlja upotrebu pravilnih riječi u pravo vrijeme i na pravi način. U protivnom, verbalna komunikacija može biti neuspješna, pa čak i instrument destrukcije.

Prednosti verbalne komunikacije su:

veća i neposredna mogućnost prilagođavanja poruke primateljima

diskrecija mogućnost drugih vrsta utjecaja na primatelja brzina otklanjanja nejasnoća, mogućnost

postavljanja pitanja sigurnost prijema poruke brzina prijenosa usmene poruke mogućnost sklapanja prijateljstva i kompromisa

čime se poboljšava organizacijska klima.

Nedostatak verbalne komunikacije:

Glavni nedostatak verbalne komunikacije je u situaciji kada poruka prelazi preko više distanci čime postoji mogućnost njezinog iskrivljavanja.

Što je više distanci preko kojih poruka prelazi to je veća mogućnost iskrivljenosti poruke i njezinog smisla.

NEVERBALNA KOMUNIKACIJA

Neverbalna komunikacija predstavlja prijenos informacija bez riječi, slova, znakova i simbola, a javlja se kao prateći efekt verbalnih i pisanih komunikacija.

Neverbalnu komunikaciju sačinjavaju ponašanje tijela, mimika, očni kontakt, govorno ponašanje, gestikulacija, dodirivanje, odijevanje, prostorno ponašanje, vremensko ponašanje, te vanjski kontekst.

Neverbalna komunikacija obuhvata:

komunikaciju pomoću „govora tijela“ komunikaciju putem dodira, komunikaciju pomoću izgleda, komunikaciju upotrebom vremena, komunikaciju putem prostora.

PISANA (VIZUALNA) KOMUNIKACIJA

Pisana ili vizualna komunikacija je proces prijenosa informacija preko određenih medija, a informacija se prenosi pisanom riječju i grafičkim porukama.

Pisana (vizualna) komunikacija se javlja u obliku poslovnih pisama, telefaksa, zapisnika, bilješki, izvještaja, uputa, upozorenja, priručnika, podsjetnika, oglasa, plakata, biltena, novina, knjiga, brošura, časopisa, prospekata i dr.

Pisano poslovno komuniciranje, za razliku od usmenog, ostavlja pisani trag u poslovnim aktivnostima.

Bitna prednost pisanog poslovnog komuniciranja je u tome što ostavlja dokument koji se može čuvati i koji služi kao dokaz u ostvarivanju prava, ili u međusobnom odnosu poslovnih partnera.

Poslovni iskaz se može dotjerivati i dopunjavati sve dok definitivno ne bude poslat poslovnom partneru.

Osnovni nedostatak pisanog poslovnog komuniciranja je nedostatak ličnog kontakta, pa nije moguće pratiti reagovanje poslovnog partnera, te tako korekcije u hodu nisu moguće.

Potrebno je dosta vremena i dopisivanja da bi se riješio neki problem.

Dobro napisan poslovni iskaz je precizan, jasan i gramatički tačan.

Kako oba načina komuniciranja (usmeno i pisano) imaju prednosti i nedostatke, nameće se zaključak:

Poslovni partneri treba da komuniciraju na način koji je u datim uslovima funkcionalniji i kvalitetniji, čime se izbegavaju nejasnoće i nesporazumi i obezbjeđuje optimalan protok informacija između poslovnih partnera.

Odnosno komunikaciju je neophodno dopuniti i “neverbalnim oblikom komuniciranja”.

HVALA NA PAŽNJI