projekat ena mandic
DESCRIPTION
ULOGA FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA KOD UPRAVLJANJA BUDŽETOM PROJEKTATRANSCRIPT
STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA: I CIKLUS; III. godina
SMJER: MENADŽMENT BANKARSTVA, FINANSIJA I OSIGURANJA
ULOGA FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA KOD
UPRAVLJANJA BUDŽETOM PROJEKTA
PROJEKAT
STUDIJ I CIKLUSA; GODINA STUDIJA: I CIKLUS; III godina
SMJER: MENADŽMENT BANKARSTVA, FINANSIJA I OSIGURANJA
ULOGA FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA KOD
UPRAVLJANJA BUDŽETOM PROJEKTA
PROJEKAT
STUDENTI: Ena Mandić
3
SAŽETAK
4
Financijski izvještaji pravnih lica odražavaju proces transformacije resursa u gotove
proizvode ili usluge koji se odvija u preduzećima i ujedno bazu za analiziranje
transakcija i poduzimanje bilo kakvih aktivnosti u preduzeću.
Poznato je da su financijski izvještaji pojedinačnih članica grupe nedovoljni kao
izvori informacija potrebnih za donošenje poslovnih odluka, pa se isti moraju
dopuniti informacijama o grupi preduzeća kao jedinstvenoj ekonomskoj cjelini a koje
se nalaze u konsolidovanim financijskim izvještajima.
Svrha i ciljevi istrživanja, odnosno projekta su istražiti i analizirati sve relevantne
karakteristike upravljanja budžetom projekta, odnosno koja je uloga financijskih
izvještaja kod upravljanja budžetom projekta.
Ključne riječi: financijsko izvještavanje, projekat, upravljanje budžetom projekta
5
SADRŽAJ:
SAŽETAK
1. UVOD.......................................................................................................................6
1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA....................................6
1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE..............................................7
1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA...............................................................7
1.4. ZNANSTVENE METODE................................................................................7
1.5. STRUKTURA RADA.......................................................................................7
2. FINANCIJSKO IZVJEŠTAVANJE.........................................................................8
2.1. VRSTE FINACIJSKIH IZVJEŠTAJA............................................................10
2.1.1. Interno pripremljeni financijski izvještaji.................................................10
2.1.2. Eksterni financijski izvještaji....................................................................11
2.1.3. Kompilacija financijskog izvještaja..........................................................11
2.1.4. Revidirani financijski izvještaji.................................................................12
2.2. DIJELOVI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJA.......................................................13
3. POJAM, CILJEVI I BUDŽET PROJEKTA..........................................................22
3.1. POJAM I CILJEVI PROJEKTA......................................................................22
3.2. BUDŽET PROJEKTA.....................................................................................24
4. ULOGA FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA KOD UPRAVLJANJA BUDŽETOM PROJEKTA.........................................................................................25
4.1. PROCESI UPRAVLJANJA PRORAČUNOM PROJEKTA..........................25
4.2. PROCJENA TROŠKOVA...............................................................................26
4.3. UTVRĐIVANJE PRORAČUNA PROJEKTA...............................................29
4.4. UPRAVLJANJE BUDŽETOM PROJEKTA..................................................30
5. PRIMJER ULOGE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA KOD UPRAVLJANJA BUDŽETOM PROJEKTA.........................................................................................32
ZAKLJUČAK.............................................................................................................39
LITERATURA:..........................................................................................................41
1. UVOD
Preduzeća stvaraju vrijednost za svoje vlasnike upotrebom i preradom resursa radi
proizvodnje i prodaje gotovih proizvoda ili pružanja usluga sposobnim kupcima.
Preduzeća mogu razmišljati i raditi na procesu prevazilaženja granica samog
preduzeća u cilju stvaranja veće vrijednosti za svoje vlasnike. Jedan odnačina
prevazilaženja granica samog preduzeća jesu poslovne kombinacije, odnosno
ulaganja u druga preduzeća.
Financijski izvještaji pravnih lica odražavaju proces transformacije resursa u gotove
proizvode ili usluge koji se odvija u preduzećima i ujedno bazu za analiziranje
transakcija i poduzimanje bilo kakvih aktivnosti u preduzeću. Poznato je da su
financijski izvještaji pojedinačnih članica grupe nedovoljni kao izvori informacija
potrebnih za donošenje poslovnih odluka, pa se isti moraju dopuniti informacijama o
grupi preduzeća kao jedinstvenoj ekonomskoj cjelini a koje se nalaze u
konsolidovanim financijskim izvještajima.
Ukoliko bi preduzeće izvještavalo samo o svom imovinskom, prinosnom i novčanom
poloţaju, bez uzimanja u obzir potencijala kreiranog putem svojih aktivnih ulaganja,
ono ne bi dalo mnogo korisnih informacija korisnicima financijskih izvještaja, jer
priroda preduzeća, njegov potencijal, ali i rizici povezani sa poslovanjem ovog
preduzeća, ne bi se vidjeli iz na takav način sastavljenih financijskih izvještaja.
Stoga, ovaj rad pažnju usmjerava upravo na izvještavanje preduzeća sticatelja o
potencijalu stvaranja vrijednosti grupe preduzeća.
1.1. PROBLEM, PREDMET I OBJEKT ISTRAŽIVANJA
Problem, predmet i objekt ovog istraživanja jeste istražiti aktuelne teorijske i
praktične probleme sa aspekta uloge financijskog izvještavanja kod upravljanja
budžetom projekta.
6
1.2. RADNA HIPOTEZA I POMOĆNE HIPOTEZE
Radna hipoteza ovog projekta glasi: „Upravljanje budžetom projekta nemoguće je
zamisliti bez odgovarajuće informacijske podloge, a najveći dio informacija za
potrebe upravljanja i donošenja poslovnih odluka nalaze se u financijskim
izvještajima“.
1.3. SVRHA I CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Svrha i ciljevi istrživanja, odnosno projekta su istražiti i analizirati sve relevantne
karakteristike upravljanja budžetom projekta, odnosno koja je uloga financijskih
izvještaja kod upravljanja budžetom projekta.
1.4. ZNANSTVENE METODE
Prilikom istraživanja i formuliranja rezultata istraživanja korištene su sljedeće
znanstvene metode: anketiranje, retrospektivna studija, analiza, sinteza, metoda
indukcije i dedukcije, te metoda deskripcije.
1.5. STRUKTURA RADA
Ovaj diplomski rad sastoji se od pet osnovih dijelova rada. Prije samog uvoda
prikazan je sažetak rada, te sadržaj istog. U uvodnom dijelu rada prikazani su
predmet, problem i objekt istraživanja, svrha i ciljevi istraživanja, hipoteze, te
znastvene metode rada.
Drugi dio projekta bavi se financijskim izvještavanjem, njegovim ciljevima i
podjelama, dok treći dio prikazuje pojam, ciljeve i budžet projekta. Četvrti dio bavi
se ulogom financijskog izvještavanja kod upravljanja budžetom projekta, dok su u
petom dijelu prikazani praktični primjeri. U posljednjem dijelu rada naveden je
zaključak, kao i popis korištene literature.
7
2. FINANCIJSKO IZVJEŠTAVANJE
Financijski izvještaj je formalna bilješka o financijskim aktivnostima jednog
poduzeća. On daje uvid u pregled financijskih okolnosti poduzetništva. Sve
relevantne financijske informacije jednog poduzetništva su prezentirane u
strukturalnom smislu i vrlo jednostavno, tako da osoba koja ih analizira može
razumijeti. Financijski izvještaj je glavni izvor informacija o poslovanju poduzeća.
Cijelokupna informacija o prošlom poslovanju poduzeca, njegovim rezultatima,
potraživanjima i rashodima, finacijskim usponima i padovima, dobitku i gubitku, su
prezentirani u financijskom izvještaju, i bazirajući se na te rezultate, dobar analitičar
ili menadžer može da ima jasan uvid u nacin poslovanja tvrtke i plan za korake koje
poduzeće mora da napravi da se cijelokupna situacija poboljša, greške da se isprave, i
da ide ka boljim i većim financijskim uspjesima. Temeljni financijski izvještaji su
određeni zakonom o računovodstvu. Korporatizacija privrede, koja donosi sa sobom
drugačiji model uređenja poduzeća, novi sustav vlasničkih odnosa i
profesionalizaciju menadžmenta, značajno proširuje važnost financijskog,
računovodstvenog i revizorskog izvještavanja. Specifična pozicija vlasnika, kao
nosioca imovinskih rizika, uvjetovana često značajnom disperzijom vlasništva i
posljedičnom udaljenošću od stvarnih poslovnih dešavanja u poduzeću, postavlja
financijsko izvještavanje na mjesto najvažnije informacijske podrške u procesu
odlučivanja.
Uloga financijskog izvještavanja do sada je bila neprirodno pojednostavljena, jer je
prevladavalo mišljenje da je financijsko izvještavanje jednostavno nametnuto kao
zakonska obaveza koju treba ispuniti u propisanom periodu, ne razumijevajući pravu
potrebu i suštinu financijskog izvještavanja. Tome su doprinijeli nedefinirani
vlasnički odnosi, nepostojanje financijskih tržišta, nedovolnjno shvaćanje važnosti
financijskih izvještaja za donošenje poslovnih odluka kao i drugi razlozi . Također,
može se reći da su tome doprinijeli odsustvo korporativne kontrole i odsustvo
odgovornosti menadžera. Financijsko izvještavanje se primarno svodilo na polaganje
računa o ostvarenim rezultatima imaginarnom vlasniku kapitala poduzeća, tj.
društvenoj zajednici.
8
Kvalitativne karakteristike FI predstavlja one kategorije koje se moraju zadovoljiti
prilikom pripreme i prezentacije financijskih izvještaja. Kvalitativna obilježja su ona
svojstva, koje informacije prezentirane u FI čine korisnim za njihove korisnike.
Kvalitativna svojstva su:
- raumljivost,
- relevantnost,
- pouzdanost i
- uporedivost
Razumljivost - da korisnici posjeduju dovoljno znanja o poslovnim i ekonomskim
transakcijama i računovodstvu te da imaju volju proučavati informacije. Načela ga
definišu kao osnovni kvalitet i najosjetljiviji element FI u uslovima propisanih šema
FI najveći broj podataka je unaprijed definisan te je time i dovoljno razumljiv za
stručna lica. FI se prave za široki krug korisnika koji ne moraju posjedovati stručna
znanja niti sposobnosti da razumiju propisane FI. Ipak, ovaj kvalitet ne smije biti
razlog da se bilo koja relevantna informacija izostavi iz FI. U takvim slučajevima za
korisnike se pružaju dodatna pojašnjenja i tumačenja u okviru zabilješki.
Relevantnost - Ovaj kriterij određuje korisnost informacija za donošenje poslovnih
odluka. Informacija je relevantna ako pomaže potpunom sagledavanju već nastalog
poslovnog događaja i njegovih ekonomskih posljedica, te ako omogućuje
predviđanje budućih događaja i njihovih posljedica. Okvir ukazuje na povezanost
dvije uloge informacija:
- Potvrđujuće
- Predviđajuće
Pouzdanost- Informacija je pouzdana onda kada je vjerodostojna i objektivna, kada u
njoj nema značajne greške ili predrasude. Posebno je ovaj kvalitet potreban u slučaju
da se neka stavka u FI procjenjuje. Insistiraneu na razumnoj procjeni koja odlučuje
da li će se nešto uopšte evidentirati u FI ili ne. Ako takva transakcija i zadovoljava
npr uslove priznavanja kao sredstva ili prihoda ona se neće priznati ako je procjena
budućih koristi nepouzdana. Kada u informaciji nema značajne pogreške i
predrasuda i u koje se korisnici mogu pouzdati, informacija može biti relevantna ali
nepouzdana i obratno.
9
Uporedivost - FI trebaju biti sastavljeni tako da osiuravaju uporedivost informacija
tokom vremena, ili između preduzeća. Uporedivost se ostvaruje dosljednošću u
primjeni. Dozvoljeno je detaljnije prikazivanje ali samo ako je u skladu sa sintetikom
kontnog plana. Bilansne šeme se ne trebaju mijenjati unutar jedne godine osim ako je
došlo do značajne promjene ili promjene zakona, promjene bilansnih šema se
obavezno moraju objaviti kao i razlozi za to. Računovodstvene politike se moraju
dosljedno primjenjivati iz godine u godinu, računovodstvene politike se moraju
objaviti inače se ne bi mogao ostvariti faktor uporedivosti.
2.1. VRSTE FINACIJSKIH IZVJEŠTAJA
2.1.1. Interno pripremljeni financijski izvještaji1
Interno pripremljeni financijski izvještaji su najmanje pouzdani jer većina vlasnika
preduzeća ne posjeduje odgovarajući nivo znanja iz računovodstva da bi ih pravilno
pripremili. Mnoga preduzeća nemaju vanjskog računovođu ili računovodstvenu
firmu koja bi pripremala njihove financijske izvještaje jer kažu da ne mogu opravdati
troškove njihovog sastavljanja, pregleda ili revizije. Izvještaji koji se sastavljaju
unutar preduzeća iz knjiga i podataka koji nisu zasebno verifikovani mogu ali i ne
moraju biti tačni. Interno pripremljene informacije uključuju:
1. Porezne prijave (U nekim slučajevima, može se koristiti umjesto financijskog
izvještaja. Informacije koje sadrži porezna prijava mogu biti pouzdanije nego
one iz izveštaja menadžmenta)
2. Periodični financijski izvještaji (Oni se pripremaju na mjesečnoj ili
tromjesečnoj osnovi i pružaju uvid u financijske uspone i padove preduzeća)
3. Izvještaji uprave (Ovi izvještaji mogu dati dodatni uvid, ali format izvještaja
varira od preduzeća do preduzeća)
1 http://www.rs.cest.gov.ba/USAID/stecajne_sudije/modul1/loc/files/Program%20obuke%20II.pdf, 01.05.2012.
10
2.1.2. Eksterni financijski izvještaji2
Eksterno priremljeni financijski izvještaji se obično pripremaju od strane ovlaštenog
javnog računovođe (CPA). Da bi stekao zvanje ovlaštenog računovođe, računovođa
mora da zadovolji standarde profesije te da ima certifikat ili dozvolu. Njihovi
financijski izvještaji moraju biti pripremljeni u skladu sa GAAP-om. (Međunarodni
računovodstveni standardi).
Financijski izvještaji koje pripremi ovlašteni računovođa mora da sadrži slijedeće
komponente:
1. Mišljenje
2. Bilans stanja
3. Bilans uspjeha
4. Izvještaj o zadržanoj dobiti
5. Izvještaj o protoku gotovine
6. Napomene (da revizor može komentarisati izjave vezane za GAAP standarde)
Eksterni izvještaj može se pripremiti na tri načina:
1. kompilacija
2. pregled
3. revizija
2.1.3. Kompilacija financijskog izvještaja3
Kompilacija financijskog izvještaja predstavlja financijske podatke koji se dobiju od
predzeća u osnovnom obliku. Ovlašteni računovođa ne daje uvjeravanja u nikakvom
pogledu u vezi ovih podataka. Ova vrsta financijskog izvještaja može uključivati i
napomene. Šta je potrebno za kompilaciju financijskog izvještaja:
1. Posjedovati opšte znanje o klijentovim poslovnim transakcijama, i obliku
njegovih računovodstvenih podataka.
2. Biti upoznat sa navednim kvalifikacijama računovodstvenog osoblja klijenta
kako bi se razmotrila potreba za prilagođavanjem računovodstvenih podataka.
2 Ibid.3 Ibid.
11
3. Čitati financijske izvještaje i razmotriti da li oni odgovaraju oblikom i
sadržajem i da li u njima postoje očigledne materijalne greške.
Kod pregleda finasijskih izvještaja, ovlašteni računovođa ne daje bilo kakvo
mišljenje o financijskim izvještajima. Pregled financijskih izvještaja predstavlja
drugi najčešći oblik izvještaja koje vjernovnici dobijaju.
2.1.4. Revidirani financijski izvještaji4
U procesu revizije, ovlašteni računovođa izražava nezavisno mišljenje o tačnosti
prikazanih financijskih izvještaja. Kako bi donio mišljenje, računovođa mora
procijeniti kvalitet računovodstvenog sistema klijenta. Računovođa također mora
provjeriti cifre verifikovanjem računa potraživanja, robe i računa obaveza.
U revidiranim financijskim izvještajima, računovođa može izraziti revizorsko
mišljenje da su financijski izvještaji klijenta tačni, modifikaciju revizorskog
izvještaja koje objavljuje suzdržanost revizora obzirom na neke aspekte revizije,
mišljenje revizora da financijski izvještaji ne udovoljavaju kriterijima, ili izvještaj
revizora u kojem se izjavljuje da revizor ne izražava mišljenje o financijskom
izvještaju. Revizorsko mišljenje da su financijski izvještaji klijenta tačni znači da
uprava zaslužuje najviše priznanje za «tačno prikazivanje financijskih pozicija i
rezultata poslovanja, kao i promjena financijskih pozicija u dotičnom periodu.» Tri
paragrafa takvog mišljenja mogu se opisati kao: šta su to revizori našli, kako su to
revizori našli, i šta revizori misle o tim nalazima.
Modifikacija revizorskog izvještaja koje objavljuje suzdržanost revizora obzirom na
neke aspekte revizije znači da izvještaji tačno prikazuju financijske pozicije i
rezultate poslovanja – sa rezervom. Ova rezerva može se odnositi na određene
kvalifikacije o obimu aktivnosti revizora u dotičnom preduzeću ili o budućoj
neizvjesnosti koja se ne može riješiti ili efektima koji se ne mogu procijeniti.
Mišljenje revizora da financijski izvještaji ne udovoljavaju kriterijima, znači da
izvještaji ne prikazuju objektivno financijske pozicije ili rezultate poslovanja u
skladu sa opšteprihvaćenim računovodstvenim principima.
4 Ibid.
12
Oblik izvještaja revizora u kojem se izjavljuje da revizor ne izražava mišljenje o
financijskom izvještaju, je takav da računovođe ne mogu izraziti svoje mišljenje
zbog ograničenja obima revizije, zbog neizvjesnosti o budućnosti koja ne može biti
riješena ili efekta koji se ne može procijeniti.
2.2. DIJELOVI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJA
Potpuni set financijskih izvještaja sadrži sljedeće komponente:
1. bilans stanja
2. bilans uspjeha
3. izvještaj novčanih tokova
4. izvještaj o svim promjenama u vlasničkom kapitalu
5. računovodstvene politike i zabilješke uz financijske izvještaje
„Bilans stanja predstavlja financijsku sliku preduzeća u jednoj vremenskoj tački,
obično na zadnji dan fiskalne godine preduzeća. Osnovna struktura bilansa stanja
može se izraziti putem jednostavne jednadžbe AKTIVA = PASIVA + NETO
VRIJEDNOST.
Analiza putem bilansa stanja obuhvata procjenu svake stavke aktive i pasive
preduzeća (ili njegovih dugova) i razliku između te dvije kategorije – njegovu neto
vrijednost (ili kapital). Razlog za bilansnu analizu jeste da se odredi likvidnost i
solventnost preduzeća. Likvidnost predstavlja sposobnost preduzeća da svoju aktivu
unovči na vrijeme radi otplate potraživanja kada pristigne rok otplate. Solventnost
predstavlja sposobnost preduzeća da proda svoju aktivu za dovoljan novčani iznos
kako bi otplatilo sve svoje obaveze.
Gotovina - kod držanja prioriteta likvidnosti, gotovina se nalazi na prvom mjestu u
bilansu stanja. Preduzeća mogu držati gotovinu u različitim oblicima, od čega su neki
određeni za posebnu namjenu (npr. neka preduzeća mogu držati samo mali dio u
blagajni u svojim prostorijama da bi namirili manje troškove koji se ne mogu plaćati
čekom ili kreditnom karticom).
13
Utrživi vrijednosni papiri - drugu kategoriju aktive na bilansu stanja predstavljaju
utrživi vrijednosni papiri. Preduzeća često privremeno investiraju višak sredstava u
potvrde o depozitu, vrijednosne papire, itd. Ove investicije zarađuju prihod kao
kamate ili dividende sve dok gotovina ne bude potrebna za poslovanje.
Računi potraživanja od kupca - kada preduzeće prodaje robu ili uslugu na kredit, ono
nudi uslove plaćanja koji omogućuju kupcu da izvrši plaćanja u određenom roku i
može ponuditi popust kao poticaj za brzo plaćanje. Kreditna prodaja prikazuje se
kao račun potraživanja na bilansu stanja do momenta naplate.
Zalihe - tri komponente zaliha su repromaterijal, radovi u toku i završeni proizvodi.
Veletrgovci, trgovci na malo i uslužna preduzeća ne drže repromaterijal. Proizvodna
preduzeća su jedina vrsta preduzeća koja imaju radove u toku. Također, za
proizvodno preduzeće, zalihe završenih proizvoda uključuju bilo koji završeni
proizvod koji još uvijek nije prodan. Zastarjele zalihe ne predstavljaju likvidnost
preduzeća, niti dobru kolateralnu vrijednost koje bi povjerilac mogao pretvoriti u
likvidno sredstvo da otplati dug. Ostala tekuća aktiva jeste obično zanemariv račun
(npr. iznosi plaćeni unaprijed za rashode i životno osiguranje u gotovinskoj
vrijednosti).
Stalna sredstva - se odnose na zemljište, zgrade, automobile, mašine i opremu,
ulaganje u zakupljenu imovinu, i namještaj. Račun stalnih sredstava može biti veoma
značajan ili manje vrijednosti, zavisno od vrste poslovanja. Financijski izvještaji
pripremljeni prema međunarodnim računovodstvenim standardima prikazuju
vrijednost stalnih sredstava prema knjigovodstvenoj vrijednosti. Knjigovodstvena
vrijednost se predviđa prema računovodstvenim pravilima prema kojima se
vrijednost sredstava zasniva na njihovoj prvobitnoj istorijskoj vrijednsoti (nabavna
cijena koju je preduzeće platilo), umanjena za dopustivu amortizaciju do tog datuma.
Metode amortizacije za stalna sredstva - osim zemljišta, pretpostavlja se da stalna
sredstva gube na svojoj ekonomskoj vrijednosti tokom procijenjenog perioda
korištenja. Svake godine nakon tog perioda, ona se amortizuju, tj. djelimično se
otplaćuju na bilansu uspjeha i procjenjuju na progresivno manju svotu
(knjigovodstvena vrijednost) u bilansu stanja.
14
Ostala netekuća sredstva su ona sredstva za koja se ne očekuje da će biti pretočena u
novac u toku jedne godine (nedostatak prave likvidnosti). Nematerijalna sredstva
predstavljaju najkonfuzniji dio na bilansu stanja. Stavke koje se identifikuju kao
nematerijalna sredstva su premije, patenti, trgovačko ime ili poslovna prava (npr.
telefonske kompanije, zračne kompanije i televizijske stanice moraju dobiti poslovna
prava za njihovo područje djelovanja).
Za razliku od aktive, koja može varirati u tržišnoj vrijednsoti, većina pasive je
fiksirana i mora biti plaćena u toj vrijednosti. Aktiva se smatra alatom pomoću kojeg
preduzeće funkcioniše, dok pasiva i neto vrijednost predstavljaju izvor gotovine za
financiranje tih sredstava.
Tekuće obaveze - tekuća pasiva je ona koja dospijeva u roku jedne godine ili kraće.
Tekuća pasiva preduzeća uključuje izdane zadužnice bankama, obaveze prema
dobavljačima, obračunate a neplaćene obaveze, otplate kredita vlasnicima ili
djelimičnim vlasnicima, tekuća dospjela potraživanja dugoročnih dugovanja i porez
na dobit za tekuću godinu.
Mjenice za isplatu - bankama često predstavljaju kratkoročno financiranje tekućih
sredstava preduzeća (potraživanja od kupaca i zalihe).
Obaveze prema dobavljačima - trgovinske obaveze prema dobavljačima
predstavljaju uobičajene pozajmnice prema dobavljačima za kupovanje robe i usluga.
Uslovi za potraživanja variraju zavisno od djelatnosti (obično 7 do 10 dana), dok
kod prodaje namještaja na malo dobavljači daju 30 do 45 dana roka. Odlaganje
između datuma kupovine i plaćanja zove se «riding the trade», a može sugerisati loše
upravljanje ili nedovoljnu likvidnost.
Dugovanja prema službenicima i suvlasnicima - bilo koji iznos koji se duguje
službenicima preduzeća, partnerima ili drugim vlasnicima, kao i dugovanja
povezanim preduzećima smatraju se tekućim obavezama ako prema redosljedu
plaćanja nisu na prvom mjestu (sekundarni znači kada imatelj prava ima
drugorazredno pravo naplate u odnosu na ostale povjerioce).
15
Obračunati rashodi - predstavljaju neisplaćene troškove koje je preduzeće
rashodovalo u bilansu uspjeha. Ovi troškovi se odnose na stavke poput plata,
komunalnih režija, poreza na kamate, doprinose, itd.
Tekuća dospijeća dugoročnog kredita - predstavlja glavni dio rate za otplatu
dospjelog dugoročnog duga. Dospijeće otplate glavnice može biti na godišnjoj,
tromjesečnoj ili mjesečnoj osnovi u roku narednih 12 mjeseci.
Naplata poreza na dobit - predstavlja stvarnu prispjelu poresku obavezu, vjerovatno
do slijedeće datuma za naplatu poreza. Većina banaka ne posuđuju novac
preduzećima koja nisu izmirila svoje poreske obaveze.
Dugoročno dugovanje - predstavlja obavezu za koje je dospijeće duže od 12 mjeseci.
Obično se koristi za finasiranje zemljišta, zgrada, opreme, stalnog povećanja zaliha i
računa potraživnja.
Drugorazredni dug - je sekundarna obaveza (obično prema službenicima preduzeća
ili povezanim preduzećima) koji se mogu otplatiti samo kad se određene dugovne
obaveze ispune – uslovi sekundarnog ugovora. Ako je zajam osiguran, sredstva
obezbjeđenja također mogu biti sekundarna.
Razlika između ukupne aktive preduzeća i ukupnih obaveza preduzeca jeste njegov
kapital ili neto vrijednost (također se zove vlasnički ili akcionarski kapital). Neto
vrijednost ili kapital se izračunava UKUPNA AKTIVA – UKUPNE OBAVEZE
Dionice - redovne dionice predstavljaju minimalnu zakonsku vrijednost dionica u
vlasništvu dioničara. Redovne dionice omogućuju njihovom vlasniku pravo glasa na
skupštini dioničara i obezbjeđuje potencijalni prihod investitoru putem objavljenih
dividendi i porasta vrijednosti. Povlaštene dionice ne nose pravo glasa, ali se
dividende nakupljaju prema fiksiranoj stopi (koja je fiksirana u vremenu izdavanja).
Zadržana dobit - predstavlja post-poreske neto dobitke ili gubitke koji se zadržavaju
u preduzeću kao izvor financiranja. Mnoga preduzeća zadržavaju određeni dio dobiti
kako bi smanjila zavisnost od vanjskog tržišta kapitala. Mnoga preduzeća plaćaju
16
dividende svojim vlasnicima (vlasnicima dionica). Zadržana dobit može bit
negativna ako je preduzeće iskusilo više neto gubitaka nego neto zarade tokom
nekog vremenskog perioda.“5
Grafikon 1. – Primjer bilansa stanja za 2009.
Grafikon 2. – Primjer bilansa stanja za 2010.
Grafikon 3. – Primjer bilansa stanja za 2011.
5 Ibid.
17
„Bilans uspjeha – također poznat i kao izvještaj o dobitku i gubitku – je jedan od
najvažnijih izvora informacija o preduzeću. Bilans uspjeha ima uticaja na većinu
komponenti bilansa stanja.
U određenom vremenskom periodu bilans uspjeha reflektuje kako ukupni prihodi (ili
prodaja) i troškovi vode do neto profita (ili gubitka) za taj period. Analiza se sastoji
od provjere kvalitete i konzistentnosti prodaje/prihoda i tačnosti troškova. Bilans
uspjeha bilježi rast kompanije kako se prikazuje povećanjem prodaje/prihoda i
također otkriva sposobnost preduzeća kroz profitabilne djelatnosti. Analiza bilansa
uspjeha uključuje analiziranje količine proizvodnje preduzeća kod koje je dobit
jednaka nuli. To je tačka gdje su prihodi od prodaje jednaki ukupnim troškovima.
Ispod te tačke, preduzeće gubi novac.
Treći financijski izvještaj koji treba analizirati jeste izvještaj o novčanim tokovima.
Kao što mu i ime govori, ovaj izvještaj o poslovanju preduzeća pokazuje kako
preduzeće dobiva i koristi svoje gotovinske izvore. Podaci od kojih se sastoji
izvještaj o novčanim tokovima dolaze iz bilansa uspjeha i bilansa stanja. Pošto se
dugovanja otplaćuju gotovinom, izvještaj o novčanim tokovima pomaže analitičaru
da odredi financijske potrebe preduzeća i izvore otplate.
Kapital je kategorija kojoj se u računovodstvenom smislu poklanja značajna
pažnja. Računovodstveni kapita je veličina koja diše, tj. povećava se i smanjuje, sa
18
svakim poslovnim događajem koji uzrokuje prihode ili rashode. Mada se ove
transakcije ne knjiže pojedinačno, svaki prihod je u krajnjoj instanci povećanje
kapitala a svaki rashod njegovo smanjenje.
Svaki presjek stanja imovine pokazuje kakavo je stanje kapitala, koji je,
(računovodstveno), jednak razlici između imovine i obaveze društva. Iako obrazac
bilans stanja prikazuje osnovnu strukturu kapitala, nužno se trebaju prezentirati i
vrijednosti svih sastavnih elemenata kapitala, osnovni capital, revalorizacione i druge
reserve, akumularni dobitak/gubitak), ove informacije pruža izvještaj o promjenama
u kapitalu.
Informacije koje korisnik dobija iz izvještaja bilans stanja jesu značajne ali
imajuograničavajući faktor a to je: pružaju podatke o imovini, kapitalu i obavezama,
ali samo napočetku, (stanje prethodne godine), i na kraju obačunskog perioda, ( na
dan bilansiranja). zato je kao obavezan dio seta financijskog izvještaja i izvještaj o
promjenama u kapitalu. obrazac federacije bosne i hercegovine «promjene u
kapitalu» sastoji se od jednog djela za razliku od prethodnog obrasca koji se sastojao
iz dva zasebna djela. (prvi dio ranijeg obrasca odnosio se na broj i vrtu dionica koji
podaci se prema sada propisanom obrascu ne zahtjevaju ), a drugi dio se odnosio na
vrjednosne pokazatelje promjena u kapitalu. prema sadržini finasnijskog izvještaja o
promjenama u kapitalu odvojeno se iskazuju.
Obrazac zahtjeva da se odvojeno iskaže dio ukupnog kapitala koji pripada
vlasnicimakapitala, a posebno dio koji se odnosi na manjinski interes - manjinski
dioničari. Izvještaj o promjenama u kapitalu je dinamički izvještaj, jer on prikazuje
stanje i promjene ukapitalu, ne samo na kraju obračunskog perioda nego i u periodu
od dvije godine.
Računovodstvene politike i zabilješke uz financijske izvještaje obavljaju se uz
prethodne financijske izvještaje iz 2 djela: značajne računovodstvene politike -
računovodstvene politike su metode, načela, postupci na temelju zakona i
računovodstvenih standarda koji su korišteni u sastavljanju i objavljivanju
financijskih izvještaja, računovodstvene politike se obično objavljuju u bilješkama uz
19
financijske izvještaje, te pojašnjenja pojedinih pozicija financijskih izvještaja - bolji
pregled detalja.“ 6
Grafikon 4. – Primjer bilansa uspjeha za 2009.
Grafikon 5. – Primjer bilansa uspjeha za 2010.
Grafikon 5. – Primjer bilansa uspjeha za 2011.
6 Ibid.
20
3. POJAM, CILJEVI I BUDŽET PROJEKTA
21
3.1. POJAM I CILJEVI PROJEKTA
„Projekat je provedba prethodno planiranih aktivnosti i zadataka da bi se ostvario
određeni cilj u definiranom vremenskom slijedu i sa određenim sredstvima
(proračun) koristeći ljudske i fizičke resurse.
Projekti koji se financiraju od strane EU moraju biti izrađeni u skladu s pravilima
Europske komisije o upravljanju projektnim ciklusom. Upravljanje projektnim
ciklusom je termin koji se koristi za opisivanje upravljačkih aktivnosti, procedura za
donošenje odluka koje se koriste tijekom životnog ciklusa projekta.
Glavne razvojne faze projekta jesu:
1. Identifikacija projekta
2. Priprema projekta
3. Analiza projekta
4. Provedba projekta
5. Vrednovanje.
Prva faza, faza identifikacije projekta, obuhvaća donošenje višegodišnjih
programskih dokumenata na razini države koji definiraju strateške ciljeve države u
određenom vremenskom razdoblju.
Faza pripreme projekta podrazumijeva identifikaciju projektne ideje koja treba biti u
skladu s razvojnim prioritetima države (definiranim u SOR-u). U ovoj fazi važno je
procijeniti važnost kao i izvedivost projektne ideje te izraditi sažetak projekta tzv.
Project Fiche koji sadrži osnovne informacije o projektu uključujući pozadinu,
aktivnosti i ciljeve.
Svrha faze analize projekta je potvrditi važnost i izvedivost projektne ideje. U ovoj
fazi potrebno je izraditi detaljnu razradu projekta u kojoj će biti uključen plan
upravljanja i koordinacije projektom, financijski plan, upravljanje rizikom, nadzor i
revizija. U ovoj je fazi potrebno izraditi financijski prijedlog (Financing Proposal).
Faza provedbe i praćenja projekta počinje potpisom ugovora. Ovo je ključna faza u
životnom ciklusu projekta jer se u toj fazi postižu zacrtani ciljevi projekta, odnosno
22
to je faza u kojoj se napokon vide rezultati projekta. Vrlo je važno tijekom ove faze
efikasno upravljati resursima te pratiti proces provedbe projekta.
Faza vrednovanja projekta ima za cilj utvrditi da li se provode potrebne aktivnosti, da
li aktivnosti koje se provode u sklopu projekta odgovaraju potrebama, da li se
aktivnosti provode učinkovito, je li projekt održiv, koji su učinci njegove provedbe
itd.. Važno je napomenuti da faza vrednovanja projekta uključuje i reviziju koju
provode vanjski stručnjaci a cilj joj je utvrditi jesu li sredstva utrošena efikasno i
ekonomično za ono za što su prvobitno i namijenjena te jesu li pri tome poštivani
relevantni zakoni.“7
„Projekat je vremenski određena aktivnost s ciljem da se proizvede jedinstven
proizvod, usluga ili rezultat. Za razliku od operacija, koje su neprekidne i mogu se
ponavljati, projekti su vremenski ograničeni i jedinstveni. Projekti se poduzimaju na
svim razinama organizacije i mogu uključivati od jedne osobe do više tisuća osoba u
nekoliko različitih timova.
Osnovna razlika između projekta i operacije je u tome što su operacije neprekidne i
mogu se ponavljati, a projekti su vremenski ograničeni i jedinstveni. Svrha im je
također različita. Namjera projekta je postići zadane ciljeve i završiti. Svrha operacije
je podupiranje i održanje poslovanja, čak i kada se ciljevi promijene.“8 Projekti
uglavnom budu odobreni kao posljedica strateškog plana kao odgovor odn. reakcija
na:
1. potražnju na tržištu,
2. organizacijske potrebe,
3. zahtjeve kupaca odn. korisnika,
4. formalno-pravne zahtjeve i dr.
3.2. BUDŽET PROJEKTA
7 http://www.ra-sb.hr/hrvatska_i_eu/vodic_za_izradu_projekata_u_eu/default.aspx, 10.05.2012.8 http://hr.wikipedia.org/wiki/Projekt, 10.05.2012.
23
„U proračunu, odnosno budžetu se detaljno prikazuju svi troškovi projekta. Ako je
potrebno, treba dati i narativno objašnjenje pojedinih stavki. Proračun se obično
dijeli na tri kolone:
1. traženo (requested) - to je ustvari iznos koji se traži od donatora kojem se
obraćate ovim prijedlogom
2. učešće u troškovima/podjela troškova na više donatora (cost sharing) - to je
planirano učešće drugih donatora u ukupnim troškovima
3. ukupno (total) - to je zbroj prve dvije kolone
Proračun mora biti napisan tako da pruži sve odgovore na moguća pitanja donatora.
U proračunu ne smije biti nikakvih iznenađenja ni novina - on proizlazi iz svega
onoga što je napisano u prethodnim poglavljima, naročito iz aktivnosti. Ne smijete
tražiti sredstva za neku aktivnost koja već nije opisana u projektu. Npr. ako u
aktivnostima niste naveli transport, nemojte u proračunu tražiti sredstva za novi
minibus.“9 Ovo su još neki savjeti za sastavljanje proračuna:
- podijelite proračun na troškove osoblja (osobni dohodci i honorari) i
indirektne troškove (troškovi telefona, pošte, uredskog materijala i drugo)
- izbjegavajte uopćene kategorije kao “različito”, “ostalo” neka opis svake
stavke u proračunu bude što detaljniji, tako da ne zahtjeva posebno
objašnjenje
- ostali nespomenuti troškovi (to su nepredviđeni ili hitni izdaci vezani za
projekt - npr. ako imamo projekt koji predviđa kupovinu novih računala, bit
će potrebno kupiti hardver, softver, angažirati nekoga da ga instalira računalo,
itd. - kako ne možemo izravno predvidjeti visinu ovih troškova, uzima se
određen postotak od vrijednosti računala - ograničite na 10-30% ukupnih
troškova
9 http://www.sih.hr/dokumenti/download/projekti/Pisanje%20projekta.pdf, 10.05.2012.
24
4. ULOGA FINANCIJSKOG IZVJEŠTAVANJA KOD UPRAVLJANJA BUDŽETOM PROJEKTA
„Aktivnosti u okviru funkcionalne oblasti upravljanje troškovima se odnose na
procjenjivanje troškova svih projektnih resursa, utvrđivanje proračuna projekta i
praćenje ovih troškova kako bi se projekt realizirao u okviru predviđenog budžeta.
Iako se ova funkcionalna oblast primarno bavi troškovima resursa, ne treba
zanemariti i druge troškove (npr. treba obuhvatiti i troškove održavanja i korištenja
softvera kao podrške projektu). Projekt mora biti dobro definiran kako bi se precizno
odredilo vrijeme potrebno za njegovu realizaciju i samim tim i realan proračun.“10
4.1. PROCESI UPRAVLJANJA PRORAČUNOM PROJEKTA
Procesi upravljanja proračunom projekta su slijedeći:
1. Procjena troškova - izrada procjene ili približnog iznosa troškova resursa
neophodnih za završetak projekta.
2. Utvrđivanje proračuna - alociranje ukupne vrijednosti procijenjenih troškova
na pojedinačne radne jedinice kako bi se stvorila osnova za praćenje radnog
učinka ..
3. Kontrola troškova - kontroliranje promjena u proračunu projekta.
Tabela 1. – Procesi upravljanja budžetom projekta
Naziv procesa Grupa procesa
Procjena troškova Planiranje
Utvrđivanje budžeta Planiranje
Kontrola troškova Praćenje i kontrola
Izvor: predmet.singidunum.ac.rs/.../Upravljanje.troskovima, 10.05.2012.
10 predmet.singidunum.ac.rs/.../Upravljanje.troskovima, 10.05.2012.
25
„Trošak je resurs koji je žrtvovan ili potrošen radi postizanja konkretnog cilja.
Troškovi projekta su novčana sredstva koja su potrebna i koja se troše tijekom
realizacije projekta i jedan od osnovnih faktora upravljanja. Profit je razlika između
ukupnih prihoda i ukupnih rashoda. Analiza novčanih tijekova je metoda kojim se
utvrđuju procijenjeni godišnji troškovi i koristi od projekta, čime se dobiva godišnji
prikaz novčanih tokova.
Opipljivi troškovi ili koristi su oni troškovi ili koristi koje organizacija lako može
izmjeriti u novčanim jedinicama. Neopipljivi troškovi ili koristi su troškovi ili koristi
koje je teško izmjeriti u novčanim jedinicama. Direktni troškovi su troškovi koji se
mogu izravno povezati sa izradom proizvoda i pružanjem usluga na projektu.
Neizravni troškovi su troškovi koji nisu izravno povezani s izradom proizvoda i
pružanjem usluga na projektu, ali su indirektno povezani s njegovim izvođenjem.
Teorija krivulje učenja kada se proizvodi veliki broj proizvoda, jedinični troškovi
proizvoda opadaju pravilnim tempom s povećanjem broja proizvedenih jedinica.
Rezerve su novčani iznosi uključeni u procjenu troškova, radi smanjenja troškovnog
rizika, ostavljanjem prostora za buduće situacije koje je teško predvidjeti.
Kontigencijske rezerve su ostavljaju prostora za buduće situacije koje se djelomično
mogu planirati (poznate nepoznanice) i uključene su u osnovni plan troškova
projekta. Menadžerske pričuve ostavljaju prostora za buduće situacije koje nije
moguće predvidjeti (nepoznate nepoznanice).“11
4.2. PROCJENA TROŠKOVA
„Procjena troškova se vrši nakon što se analizom strukture ili na drugi način projekt
razradi do najelementarnijih zadataka koji se zovu aktivnosti. Zatim se za svaku
aktivnost procjenjuje koliko je vremena i ljudi potrebno za obavljanje promatrane
aktivnosti i koliko je potrebno materijala, opreme, dijelova, i dr. Potrebni radni sati
se pretvaraju u novčane iznose uz pomoć definirane cijene radnog sata za određenu
vrstu posla, a za materijal i opremu se uzimaju stvarni troškovi nabave materijala.
Tri osnovna tipa procjene troškova su:
11 Ibid.
26
1. Gruba procjena ima cilj utvrditi koliko će projekt koštati. Može nazvati
približnom, odokativnom, nagađanjem ili širokim rasponom. Obavlja se i
prije zvaničnog početka projekta.
2. Proračunska procjena se koristi za alociranje novčanih sredstava u proračunu
organizacije. Proračunske procjene se izrađuju godinu ili dvije prije
realizacije projekta.
3. Konačna procjena daje točnu procjenu troškova projekta. Koriste se za
donošenje mnogobrojnih odluka o nabavkama za koje su potrebni precizni
podaci i utvrđivanja konačnih troškova projekta.
Tabela 2. – Tipovi procjene troškova
Tip procjene Kada se obavlja Zbog čega se obavljaKoliko je
tačna
Gruba
Veoma rano u životnom
ciklusu projekta,
najčešće 3-5 godina
prije realizacije projekta
Daje procjenu troškova
za donošenje odluka o
izboru projekta
- 50 % do
+ 100 %
BudžetskaRano, 1-2 godine prije
realizacije projektaDefinisanje budžeta
- 10 % do
+ 25 %
Konačna
Kasnije tokom projekta,
do 1 godine prije
realizacije
Pruža detalje za nabavku,
daje stvarnu procjenu
troškova
- 5 % do +
10 %
Izvor: predmet.singidunum.ac.rs/.../Upravljanje.troskovima, 10.05.2012.
Najčešće korištene metode i tehnike za procjenu troškova su:
1. analogna procjena troškova "odozgo na dole"
2. procjena troškova "odozdo na gore"
3. parametarsko modeliranje
Procjene odozgo na dole koriste stvarne troškove prethodnih, sličnih projekata kao
osnovu za procjenu troškova tekućeg projekta. Podrazumijeva značajnu razinu
ekspertnog razmatranja i generalno je jeftinija od ostalih, ali je i njena točnost manja.
Najpreciznije kada su prethodni projekti u suštini slični, a ne samo naizgled. Ljudi
27
koji izrađuju procjene moraju posjedovati potrebnu stručnost da bi utvrdili da li će
određeni dijelovi tekućeg projekta biti skuplji ili jeftiniji nego kod sličnih projekata.
Zasniva se na procjeni troškova za svaki pojedinačni zadatak ili aktivnost, da bi se
zatim zbrajanjem tako dobivenih troškova dobili ukupni troškovi faze, a potom i
projekta u cjelini. Neophodno je da imamo prethodno urađen WBS, tj.. da imamo
određene sve neophodne aktivnosti. Korištenjem manjih elemenata rada povećava se
točnost procjene troškova, jer procjene formiraju ljudi kojima je posao dodijeljen, a
ne netko tko nije upoznat s poslom. Nedostatak ovih procjena je u tome što najčešće
zahtijevaju dosta vremena i dobro poznavanje svih detalja projekta.
Tabela 3. - Metoda procjene troškova "odozgo"
Izvor: predmet.singidunum.ac.rs/.../Upravljanje.troskovima, 10.05.2012.
Parametarsko modeliranje koristi karakteristike (parametre) projekta u
matematičkom modelu za procjenu troškova projekta. Parametarski model može dati
procjenu u određenom iznosu na temelju jediničnih troškova resursa koji se koriste,
razina stručnosti angažiranih kadrova, veličine i složenosti pothvata i slično.
Parametarski modeli su najpouzdaniji kada su pouzdani povijesni podaci na temelju
28
kojih je model kreiran, kada su parametri mjerljivi i model fleksibilan u smislu
veličine projekta. U praksi se pokazalo da primjena kombinacije navedenih metoda
daje najpreciznije rezultate kod procijene troškova na različim projektima.“12
Najčešće razlozi za netočne procjene:
1. Procjene se prebrzo obavljaju - Izrada procjene za veliki projekt predstavlja
složen zadatak, koji zahtijeva ulaganje značajnih napora.
2. Manjak iskustva u vršenju procjena - procjenitelji troškova najčešće nemaju
dovoljno iskustva u ovoj oblasti, naročito kod većih projekata.
3. Ljudi često potcjenjuju - procjenitelji mogu zaboraviti ostaviti prostora za
dodatne troškove dodatnih aktivnosti u velikim projektima.
4. Rukovodioci zahtijevaju točnost - Rukovoditelji zahtijevaju procjenu, au
stvari žele preciznu brojku koja će im pomoći da izrade ponudu kojom bi
osvojili veliki ugovor.
4.3. UTVRĐIVANJE PRORAČUNA PROJEKTA
„Utvrđivanje proračuna podrazumijeva alociranje procijenjenih troškova projekta na
pojedinačne stavke rada, koje se zasnivaju na WBS strukturi projekta. Osnovni cilj
procesa je izrada osnovnog plana troškova koji će se koristiti za mjerenje učinka
projekta i definiranje zahtjeva za financiranje projekta.
Budžetni troškovi mogu odnositi na troškove zarada zaposlenih na projektu, troškove
rada dobavljača ili nabave dobara i usluga, putne troškove, amortizaciju, zakupe i
druga obrtna sredstva itd.. Proces utvrđivanja proračuna daje informacije potrebne za
izradu zahtjeva za financiranje projekata.“13
4.4. UPRAVLJANJE BUDŽETOM PROJEKTA
12 Ibid.13 Ibid.
29
„Upravljanje proračunom projekta obuhvaća praćenje realizacije troškova, osiguranje
da se u temeljni plan troškova uvedu samo adekvatne promjene i informiranje
stejkholdera o usvojenim promjenama koje će utjecati na troškove projekta.
Softverski paketi posjeduju obilje alata koji pomažu u unosu budžetiranih troškova,
definiranju osnove, unosu stvarnih troškova, izračunavanju odstupanja i izradi
raznovrsnih izvješća o troškovima.
Pored primjene softvera, mora postojati sustav za kontrolu promjena, koji će
definirati procedure za izmjenu osnovnog plana troškova. Bitan alat za kontrolu
troškova jeste mjerenje troškovnog učinka pomoću metode ostvarene vrijednosti.
Tehnika za mjerenje učinka, koja usporedbom stvarnih informacija s osnovnim
planom troškova, utvrđuje u kojoj mjeri projekt ispunjava ciljeve u pogledu opsega,
vremena i troškova.
Upravljanje ostvarenom vrijednošću obuhvaća izračunavanje tri vrijednosti za svaku
aktivnost WBS strukture projekta:
1. Planirana vrijednost (PV) - dio odobrene ukupne procjene troškova, koja po
planu treba da se potroši na određenu aktivnost u danom razdoblju.
2. Stvarni troškovi (AC) - suma izravnih i neizravnih troškova koji nastaju
prilikom obavljanja posla na aktivnosti u danom razdoblju.
3. Ostvarena vrijednost (EV) - procjenu vrijednosti stvarnog rada koji je
obavljen, zasniva se na prvotno planiranim troškovima za aktivnost i stopi po
kojoj tim završava posao do promatranog datuma.
Odstupanje troškova (CV) je razlika između ostvarene vrijednosti i stvarnih troškova.
CV <0 - obavljanje posla košta više nego što je planirano, CV> 0 obavljanje posla
košta manje nego što je planirano. Odstupanje od vremenskog plana (SV) je razlika
između ostvarene i planirane vrijednosti.
SV <0 - za obavljanje posla trebalo više vremena nego što je planirano; SV> 0 - za
obavljanje posla trebalo manje vremena. Indeks troškovnog učinka (CPI) je odnos
ostvarene vrijednosti i stvarnih troškova i može se koristiti za procjenu projektiranih
troškova završetka projekta. CPI = 1 - planirani i stvarni troškovi su jednaki ako je
30
CPI <1, projekt je probio budžet; a ako je CPI> 1 - projekt košta manje nego što je
planirano.
Indeks ispunjenja vremenskog plana (SPI) predstavlja odnos ostvarene vrijednosti i
planirane vrijednosti i može se koristiti za procjenu projektiranog vremena završetka
projekta. SPI = 1 - znači da se projekt izvodi sukladno vremenskim planom. CPI> 1 -
projekt se izvodi brže nego što je planirano, a ako je CPI <1 - kasni u odnosu na
osnovni vremenski plan. Generalno, negativni rezultati odstupanja troškova i
vremenskog plana ukazuju na probleme u ovim oblastima. Negativni brojevi znače
da projekat košta više ili traje duže nego što je planirano. Slično tome, ako su CPI i
SPI manji od jedan odnosno 100 posto, takve vrijednosti ukazuju na probleme.“14
Tabela 4. - Primjer izračuna ostvarene vrijednosti za određenu aktivnost
Aktivnost 1. sedmica
Ostvarena vrijednost (EV) EV = 10.000 x 50% = 5.000
Planirana vrijednost (PV) PV = 10.000
Stvarni troškovi (AC) AC = 15.000
Odstupanje troškova (CV) CV = 5.000 – 15.000 = -10.000
Odstupanje vremenskog plana (SV) SV = 5.000 – 10.000 = -5.000
Indeks troškovnog učinka (CPI) CPI = 5.000 / 15.000 = 33%
Indeks ispunjenja vremenskog plana
(SPI)SPI = 5.000 / 10.000 = 50%
Izvor: predmet.singidunum.ac.rs/.../Upravljanje.troskovima, 10.05.2012.
14 Ibid.
31
5. PRIMJER ULOGE FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA KOD UPRAVLJANJA BUDŽETOM PROJEKTA
Rezime o investiciji:
Predmet investicije: Izgradnja pogona za proizvodnju briketa
Karakter investicije: Nova djelatnost
Dinamika realizacije: 5 mjeseci od zatvaranja finansijske konstrukcije
Broj zaposlenih: 4
Naziv projekta: Izgradnja pogona za proizvodnju briketa
Tabela 5. – Godišnji obim djelatnosti i prihodi
Vrijednost investicije Uloženo Nova ulaganja Ukupno
Nematerijalna ulaganja 400 000 310 000 710 000
Osnovna sredstva 0 8 900 000 8 900 000
Obrtna sredstva 0 2 142 857 2 142 857
Bankarski troškovi kredita 0 59 787 59 787
Ukupno 400 000 11 412 644 11 812 644
Izvori finansiranja Uloženo Nova ulaganja Ukupno
Sopstvena sredstva 400 000 5 425 000 5 825 000
Saulagači 0 0 0
Kredit 0 5 978 716 5 978 716
Ukupno 400 000 11 403 716 11 803 716
Finasijski efekti investicije Broj
Poslvni prihodi 15 000 000
Neto dobit 4 858 348
Ekonomičnost 32%
Akumulativnost 41%
Reproduktivna sposobnost 47%
Vrijeme povrata ulaganja 2 godine
Neto sadašnja vrijednost 16 145 157
Interna stopa rentabilnosti 1,37
32
Ovom investicijom tvrtka namjerava izgraditi pogon za proizvodnju briketa na
slobodnom dijelu placa na kojem se nalazi pilana. To podrazumijeva ulaganja u
proizvodnu halu i nabavu opreme za briketiranje piljevine i drvnog otpada i za
nabavku opreme za pakiranje briketa u vreće od 10,25 i 50 kg . Planirani kapacitet je
2500 tona piljevine i drvnog otpada godišnje. Razlog pokretanja ove investicije je
iskorištenje otpadnog materijala iz tehnološkog procesa pilane i iz pilana u bližem
okruženju. Ovaj otpad svrstava se u kategoriju "opasnog otpada" jer je lako zapaljiv i
predstavlja stalni problem za tvrtku, jer zakonski propisi ne dozvoljavju odlaganje
istog u većim količinama na placu pilane, a transport i odlaganje na općinsku
deponiju iziskuje velike troškove. Analiza tržišta prodaje, koja je provedena u
predinesticionom razdoblju, ukazuje na opravdanost ulaganja, jer je tražnja za
briketima u stalnom usponu i nemože zadovoljiti kapacitete tržišta, a tehnološke i
financijske analize pokazale su da je investicija isplativa, čak is prodajnim cijenama
koje su značajno manje od konkurencije. Sa planiranom proizvodnjom briketa tvrtka
će, promatrajući prethodnu godinu, zauzeti oko šest posto tržišta Srbije.
Tabela 6. - Struktura i vrijednost investicije
Uloženo Nova ulaganja Ukupno
Nematerijalna ulaganja 400 000 310 000 710 000
Obuka zaposlenih 0 160 000 160 000
Licence, patenti 0 0 0
Standardi 0 0 0
Projekti, dozvole nadzor 400 000 310 000 710 000
Osnovna sredstva 0 8 900 000 8 900 000
Proizvodna hala 3 300 000 3 300 000
Magacin 0 1 500 000 1 500 000
Briketirka 0 2 300 000 2 300 000
Pakerica 0 300 000 300 000
Furgon vozilo 0 750 000 750 000
Obrtna sredstva 0 2 142 857 2 142 857
Bankarski troškovi kredita 0 59 787 59 787
Ukupno 400 000 11 412 644 11 812 644
33
Tabela 7. - Izvori finansiranja
Uloženo Nova ulaganja Ukupno
Sopstvena sredstva 400 000 5 425 000 5 825 000
Saulagači 0 0 0
Kredit 0 5 978 716 5 978 716
Ukupno 400 000 11 403 716 11 83 716
Tabela 8. - Plan otplate kredita po godinama
Godina Kamata Otplata Ukupno
1 0 0 0
2 621 579,46 1 352 873,68 1 974 453,14
3 490 416,71 1 352 873,68 1 843 290,39
4 355 129,34 1 352 873,68 1 708 003,02
5 219 841,97 1 352 873,68 1 572 715,65
6 84 554,60 1 352 873,68 1 437 428,28
Ukupno 1 771 522,08 6 764 368,40 8 535 890,47
Bankarska provizija 0 0 59 787,16
Ukkupno sa provizijom 0 0 8 595 677,63
Tabela 9. - Plan prihoda
Proizvod/usluga Obim djelatnosti jm Cijena Projektovani prihod
Briketi 2 500 Tona 6 000 15 000 000
Ukupno 15 000 000
Tabela 10. - Plan rashoda
34
Fiksni troškovi Iznos
Zarade 2 580 000
Održaanje 330 000
Osiguranje 300 000
Zakup prostora 0
Porezi i doprinosi 55 000
Ostali fiksni troškovi 100 000
Ukupno 3 365 000
Varijabilni troškovi Iznos
Materijal 0
Električna energija 2 520 000
Proizvodne usluge 800 000
Marketing 1 550 000
Neproizvodne usluge 520 000
Ukupno 5 390 000
Tabela 11. - Plan amortizacije
Osnovna sredstva Osnovica Stopa Godišnji iznos Ostatak vrijednsoti
Proizvodna hala 3 300 000 5 165 000 1 650 000
Magacin 1 500 000 5 775 000 750 000
Briketirka 2 300 000 10 230 000 0
Pakerica 300 000 10 30 000 0
Furgon vozilo 750 000 10 75 000 0
Furgon vozilo 750 000 10 75 000 0
Ukupno 650 000 2 400 000
Analiza tržišta prodaje, koja je sporvodena u predinesticionom razdoblju, ukazuje na
opravdanost ulaganja, jer je tražnja za briketima u stalnom usponu i nemože
zadovoljiti kapacitete tržišta.
Realnost plasmana zasniva se i na činjenici da u projektu figurišu prodajne cijene
koje su za oko 10 posto niže od realnih tržišnih cijena po kojima konkurencija
prodaje iste proizvode. tvrtka će, promatrajući prethodnu godinu, zauzeti oko šest
posto tržišta Srbije. Realnost potiskivanja konkurencije, pored nižih cijena, tvrtka
35
temelji na kvalitetnom marketing planu, koji je sačinjen prije donošenja odluke o
realizaciji ovog projekta.
Tabela 12. - Projekcija bilansa uspjeha investicije
Godina I II III IV V
Prihodi 8 750 000 15 000 000 15 000 000 15 000 000 15 000 000
Rashodi 5 107 083 8 755 000 8 755 000 8 755 000 8 755 000
Varijabilni
rashodi
3 144 167 5 390 00 5 390 000 5 390 000 5 390 000
Materijal 0 0 0 0 0
Energija 1 470 00 2 250 000 2 250 000 2 250 000 2 250 000
Marketing 904 167 1 550 000 1 550 000 1 550 000 1 550 000
Dr. usluge 303 333 520 000 520 000 520 000 520 000
Transport 466 667 800 000 800 000 800 000 800 000
Fiksni
rashodi
1 962 917 3 365 000 3 365 000 3 365 000 3 365 000
Radnici 945 000 1 620 000 1 620 000 1 620 000 1 620 000
Menadžemen
t
560 000 960 000 690 000 960 000 960 000
Održavanje 192 500 330 000 330 000 330 000 330 000
Osiguranje 175 000 300 000 300 000 300 000 300 000
Zakup 0 0 0 0 0
Porezi 32 083 55 000 55 000 55 000 55 000
Ostali fiksni 58 333 100 000 100 000 100 000 100 000
Amortizacija 3 791 145 6 500 000 6 500 000 6 500 000 6 500 000
Kamata 0 621 579 490 417 355 129 219 742
Porez 326 377 497 342 510 458 523 987 551 045
NETO
DOBIT
2 937 395 4 476 079 4 594 125 4 715 884 4 837 642
Tabela 13. - Projekcija finansijskog toka investicije
Godina I II III IV V
36
Prihodi 8 750 000 15 000 000 15 000 000 15 000 000 15 000 000
Rashodi 5 107 083 8 755 000 8 755 000 8 755 000 8 755 000
Varijabilni
rashodi
3 144 167 5 390 00 5 390 000 5 390 000 5 390 000
Materijal 0 0 0 0 0
Energija 1 470 00 2 250 000 2 250 000 2 250 000 2 250 000
Marketing 904 167 1 550 000 1 550 000 1 550 000 1 550 000
Dr. usluge 303 333 520 000 520 000 520 000 520 000
Transport 466 667 800 000 800 000 800 000 800 000
Fiksni
rashodi
1 962 917 3 365 000 3 365 000 3 365 000 3 365 000
Radnici 945 000 1 620 000 1 620 000 1 620 000 1 620 000
Menadžemen
t
560 000 960 000 690 000 960 000 960 000
Održavanje 192 500 330 000 330 000 330 000 330 000
Osiguranje 175 000 300 000 300 000 300 000 300 000
Zakup 0 0 0 0 0
Porezi 32 083 55 000 55 000 55 000 55 000
Ostali fiksni 58 333 100 000 100 000 100 000 100 000
Poslovna
margina
3 642 917 6 245 000 6 245 000 6 245 000 6 245 000
Kredit 0 1 974 453 1 843 290 1 708 003 1 572 716
Porez 326 377 497 342 510 458 523 987 551 045
GOTOVINA
NAKON
POREZA
3 316 540 3 773 205 3 891 252 4 013 010 4 134 768
37
Iz predstavljenih finansijskih izvještaja možemo zaključiti da sa aspekta uloge
finacijskog izvještavanja kod upravljanja budžetom primjećujemo da isti imaju
važnu ulogu, je te prema predstavljenim financijskim izvještajima investicija
navedenog projekta prihvatljiva za realizaciju, jer parametri kojima se ocjenjuju
investicije imaju poželjne vrijednosti. Prije konačne odluke o pokretanju investicije
poželjno je još jedanput provjeriti planirane troškove poslovanja i tržište (cijene,
konkurenciju realnost plasmana), kao i vrijednost investicije.
38
ZAKLJUČAK
„U suvremenim uvjetima poslovanja, u uvjetima djelovanja tržišta, računovodstvo
postaje sve značajnije. Nije moguće zamisliti po¬slovanje poduzeća te upravljanje
poslovanjem i razvojem poduzeća bez kvalitetnih računovodstvenih informacija.
Uobičajeno se ističe kako je računovodstvo "jezik poslovanja" ili "poslovni jezik".
Prema tome, svi oni koji zauzimaju značajnu ulogu u poslovnom procesu moraju
razumjeti taj jezik. Često se ističe kako svaki poslovni čovjek, između ostalog, mora
razumjeti logiku računovodstvenog evidentiranja poslovanja i mora znati čitati
financijske izvještaje.
Financijska analiza ovisi o posebnim interesima analitičara, ona im daje potrebne
informacije koje im koriste za donošenje poslovnih odluka. Ovisno o tome tko su
korisnici financijskih informacija ovisit će i vrsta analize koja će se koristiti, stoga je
važno da korisnici tih informacija imaju potrebna znanja vezana za analizu
financijskih izvješća, odnosno da znaju koju analizu provesti, koje podatke gledati,
sa čime ih usporediti. Samo kvalitetno napravljena analiza može donijeti željeni
rezultat, međutim neozbiljno bi bilo tvrditi da je ona dovoljna za uspješno
poslovanje, ona je jedan od načina koji to omogućuju.
Financijska izvješća temeljna su podloga i polazište za analizu poslovanja i ocjenu
stanja poduzeća. Temeljna financijska izvješća pokazuju stvarno stanje imovine
tj.izvora sredstava. Ona su sredstva za kreiranje i donošenje poslovne politike,
nezamjenjivi su u procjenama pouzdanosti tvrtke kao gospodarskog subjekta i
predstavljaju temelj za utvrđivanje društvenog bruto proizvoda i nacionalnog
dohotka. Posmatrajući vrijednosti financijskog izvješćivanja godinama unatrag,
možemo jasno zaključiti da se nije pridavala posebna važnost i značaj financijskom
izvještavanju. Informacije koje predstavljaju suštinu upravljačkog odlučivanja
krajnje skromno su korištene i analizirane od strane privrednih subjekata koji su ih
sastavljali za potrebe donošenja najvažnijih odluka o samom poslovanju poduzeća.
Uspješnost poslovanja ogleda se u pravilnim i dobro odabranim poslovnim
odlukama. U zemljama razvijene tržisne privrede postoje profesionalne organizacije
koje se bave prikupljanjem i analizom podataka iz raznih preduzeća na osnovu kojih
utvrđuju vazne pojedinačne i prosječne granske racio brojeve i objavljuju ih preko
39
svojih publikacija. U našoj praksi veoma mali broj preduzeća istinito i vjerodostojno
prikazuje svoje finansijske izveštaje. Često ih prikazuju u nerealnom svijetlu, a sve u
cilju da bi privukli strane povjerioce i investitore.
U Bosni i Hercegovini se nedovoljno teorijski izučavaju i praktično ne primjenjuju
sve odredbe Međunarodnih standarda finansijskog izvještavanja i Međunarodnih
računovodstvenih standarda, a posebno problematika računovodstva poslovnih
kombinacija kao jednog od najzahtjevnijih područja računovodstva. Posljedice
takvog stanja su izuzetno negativne za cjelokupu privredu, budući da se poslovne
odluke donose na temelju nepotpunih, neadekvatno sastavljenih, te na nedosljedan
način objavljenih finansijskih izvještaja poslovnih kombinacija.“15
Kao što je već ranije navedeno, uloga financijskog izvještavanja kod budžeta
projekta je jako značajna, te o istima može ovisiti odobravanje samog projekta.
Ukoliko se u budžetu projekta detaljno predvide budući, te ukoliko se tačno prikažu
trenutni financijski izvještaji, šanse za odobravanje projekta, odnosno investicije od
strane donatora, ili banke, su umnogome veće. Dakle, nakon svega navedenog u
ovom projektu zaključiti možemo da je naša hipoteza, koja je glasila: „Upravljanje
budžetom projekta nemoguće je zamisliti bez odgovarajuće informacijske podloge, a
najveći dio informacija za potrebe upravljanja i donošenja poslovnih odluka nalaze
se u financijskim izvještajima.“ – dokazana.
15 www.poslovni.hr/Download.ashx?FileID=1643, 10.05.2012.
40
LITERATURA:
Knjige:
1. Baruch E.: Financijsko računovodstvoII dio, Zagreb, 1996.
2. Belak V.: Financijsko računovodstvo prema MSFI i poreznim propisima
BiH/FBiH, Mostar, 2006.
3. Jahić M.: Finansijsko računovodstvo: MSFI – MRS – PDV, Sarajevo, 2008.
4. Kapić R.: Računovodstvo i revizija kapitala, Tuzla, 2002.
5. Parać B.: Poduzetničko računovodstvo i financijsko izvještavanje, Zagreb,
2004.
6. Žager K., Žager L.: Analiza financijskih izvještaja, Masmedia, Zagreb, 1999.
Internet:
1. http://www.rs.cest.gov.ba/USAID/stecajne_sudije/modul1/loc/files/Program
%20obuke%20II.pdf, 01.05.2012.
2. http://www.ra-sb.hr/hrvatska_i_eu/vodic_za_izradu_projekata_u_eu/
default.aspx, 10.05.2012.
3. http://hr.wikipedia.org/wiki/Projekt, 10.05.2012.
4. http://www.sih.hr/dokumenti/download/projekti/Pisanje%20projekta.pdf,
10.05.2012.
5. predmet.singidunum.ac.rs/.../Upravljanje.troskovima, 10.05.2012.
6. www.poslovni.hr/Download.ashx?FileID=1643, 10.05.2012.
41