PROJEKT “SAY HELLO TO THE WORLD – POZDRAV SVIJETU”

O PROJEKTU

“Say hello to the world – Pozdrav svijetu” međunarodni je interkulturni projekt u

organizaciji FINI zavoda Radeče koji zainteresiranim vrtićima u svijetu pronalazi vrtić-

partnera za komunikaciju putem zaštićene “May hello” web-aplikacije. Vrtići se povezuju

preko video-poziva u kojem djeca mogu međusobno komunicirati na različite načine, na siguran

način.

Projekt se temelji na spoznavanju vlastitog identiteta i kulturnog okruženja djeteta,

upoznavanju drugih kultura, običaja i načina života djece. Djeca međusobno pokazuju kako se

igraju, što znaju, gdje i kako žive, kojim jezikom govore, predstavljaju svoju obitelj i vrtić,

promoviraju svoj grad i državu. Učeći o sebi i o drugima, djeca se pozitivno afirmiraju, razvijaju

toleranciju, komunikacijske i socijalne vještine. Projekt potiče i različite načine stvaralačkog

izražavanja i komuniciranja na „sto jezika djece“.

Cilj projekta je da, koristeći različite zanimljive aktivnosti, motivira djecu na suzbijanje

stereotipa, predrasuda, netrpeljivosti prema onima koji misle, govore ili izgledaju drugačije,

imaju različite sposobnosti ili ograničenja, dolaze iz drugačijeg kulturnog okruženja u korist

poštivanja i uvažavanja drugih i drugačijih, kulturnog ophođenja, suradnje, nenasilja. S

međunarodnim sudjelovanjem i povezivanjem, djeca osvješćuju kako mogu graditi mostove

prijateljstva s djecom drugih zemalja na kreativan i zabavan način. Uz razvoj interkulturnih

kompetencija, projekt razvija i digitalnu kompetenciju jer djeca uče kako koristiti suvremene

komunikacijske tehnologije (Internet) na siguran i društveno prihvatljiv način.

Projekt je osmišljen kroz pet tema: “To sam ja”, “Ja i moja obitelj”, “Ja i moj vrtić”, “Ja

i moje mjesto/grad”, “ Ja i moja država”. Svaka tema odgovara jednom prstiću ruke koja je

vizualni logo projekta. Za svaku temu predviđena su dva video javljanja. Za vrijeme jednog

javljanja jedan vrtić se predstavlja, a drugi promatra, a u drugom javljanju je obrnuto. Pojedino

javljanje traje od pet do petnaest minuta, način predstavljanja djece je slobodan izbor svakoga

vrtića, a naglasak je na kreativnom izražavanju djece.

Cjelokupan projekt je određen Ugovorom koji se potpisuje s nositeljem projekta uz

suglasnost roditelja djece, komunikacija djece je sigurna i zaštićena posebnom web-

aplikacijom, svako javljanje praćeno je evaluacijskim upitnikom, a Stručni tim FINI Zavoda

na osnovu evaluacija dodjeljuje Međunarodni certifikat " Tolerantan vrtić".

U projekt su bile uključene skupine E1 Amy&Zak i E2 Leptirići. Vrtići partneri: za

skupinu E1 bio je vrtić Puriena iz grada Klaipeda u Litvi, a za skupinu E2 je skupina Čeveljčki

iz vrtića Otona Župančiča iz Ljubljane, Slovenija.

TIJEK PROJEKTA

Prva javljanja (Palac – To sam ja) realizirana su u studenome.

Prije prvog javljanja djeca skupine E2 upoznala su se s idejom projekta, pojmom

različitosti kao bogatstva koje može povezivati, a ne razdvajati ljude i proučili su informacije o

Sloveniji iz koje dolazi njihov vrtić-partner. U prvom javljanju predstavila su se uz plakat–

osobnu kartu (svoje ime i dob), izveli su recitaciju „Svi smo isti a različiti“, dvije pjesmice na

engleskom, a na kraju su zajedno sa slovenskim prijateljima otpjevali „Kad si sretan“. Utvrdili

su da neka djeca imaju ista imena i da su neke riječi iste na slovenskom i hrvatskom jeziku, a

naučili su i nekoliko slovenskih riječi. Nakon javljanja poštom su razmijenili poklone –

crteže/fotografije sebe i svoje grupe.

Priprema za projekt i prvo javljanje

Djeca skupine E1 prije svog prvog javljanja istražila su gdje se nalazi Litva, što su njene

osobitosti, naučila su pozdraviti na litvanskom i sve su to prikazala na plakatu. U prvom

javljanju predstavila su se uz veliku samostojeću slikovnicu–osobnu kartu, recitacijom na

engleskom jeziku i pjesmicom „Kad si sretan“, a na kraju su plesali uz pjesmicu koju su izvela

djeca litvanskog vrtića.

Druga javljanja (Kažiprst – Moja obitelj) bila su u prosincu.

Djeca skupine E2 predstavila su svoju obitelj uz plakat, potom su otpjevali pjesmicu

„Zvončići“ i naučili slovenske riječi: obitelj, tata, roditelji. Slovenskim prijateljima poštom su

poslali poklon: crteže obitelji i licitarska srca.

Djeca skupine E1 predstavila su svoju obitelj putem plakata-kućica, prezentirali su

litvanske riječi koje su naučili i otpjevali pjesmicu o obitelji uz aplikacije koje su sami izradili.

Treća javljanja (Srednjak – Moj vrtić) bila su u veljači i ožujku.

Djeca obje skupine obišla su sve zaposlenike vrtića i upoznala njihov posao,

fotografirala ih na radnom mjestu, a potom i nacrtala: djeca skupine E2 izradila su veliku

slikovnicu o vrtiću s fotografijama, crtežima i opisima poslova svih zaposlenika, a djeca

skupine E1 maketu vrtića s foto-montažama djece i zaposlenika.

Na javljanju prijateljima iz Slovenije djeca skupine E2 predstavili su vrtić uz pomoć

slikovnice, pjevali pjesmice o vrtiću na engleskom i hrvatskom i prezentirali svoju slikovnicu

o dječaku koji nije volio spremati igračke (prethodno su je poslali prijateljima u Sloveniju pa

su je naizmjence čitali na hrvatskom i slovenskom jeziku). U međusobnom razgovoru, upoznali

su nove slovenskih riječi, a dogodilo se i spontano pjevanje rođendanske čestitke dječaku koji

je imao rođendan.

Djeca E1 predstavila su svoj vrtić i sve zaposlene putem makete. Odgojiteljice su

pročitale slikovnicu o Šegrtu Hlapiću koju su izradila djeca (prethodno su je poslali u litvanski

vrtić s prijevodom pa je čitanje bilo naizmjenično na litvanskom i hrtvatskom). Djeca su izvela

igru s pjevanjem.

Četvrta javljanja (Prstenjak – Moj grad) bila su u ožujku i travnju.

Djeca obje skupine upoznala su svoj grad putem posjete Muzeju Grada Zagreba,

šetnjom Gornjim i Donjim gradom i obilaskom značajnih mjesta u zagrebu. Svoje impresije i

iskustva izrazili na različite stvaralačke načine.

Djeca skupine E1 predstavila su svoj Grad obučena u narodne nošnje i uz licitarska srca

na kojima su bile fotografije i crteži značajnih građevina. Izveli su brojalicu „Pliva patka preko

Save“, igru s pjevanjem „Ja sam mužikaš“ i pjesmicu „Zakaj volim Zagreb“.

Djeca skupine E2 predstavila su svoj Zagreb kroz slikovnicu s fotografijama i dječjim

crtežima značajnih mjesta u Zagrebu. U razgovoru s prijateljima u Ljubljani utvrdili da oba

grada imaju ZOO-vrt, uspinjaču, crkve, muzeje, kazališta, sportske terene, parkove… Djeca

su otpjevala pjesmice „Zakaj volim Zagreb“ i „Lepe ti je Zagorje zelene“.

Peta javljanja (Mali prst – Moja domovina) bila su u travnju i svibnju.

Djeca skupine E2 predstavila su svoju domovinu slovenskim prijateljima okićeni

kravatama pri čemu su im objasnili nastanak tog modnog detalja. Republiku Hrvatsku prikazali

su na velikoj zemljopisnoj karti na kojoj su bila označena najznačajnija mjesta i znamenitosti.

Uz veliku slikovnicu predstavili su zastavu, grb, predsjednicu, otpjevali himnu, a potom su

prezentirali znamenitosti i zanimljivosti pojedinih regija, kulturnu i prirodnu baštinu, značajne

osobe. Prezentirali su i svoj hrvatsko-slovensko-engleski rječnik koji su poslali kao poklon

slovenskim prijateljima zajedno s izrađenom kravatom.

Djeca skupine E1 predstavila su svoju domovinu djeci iz Litve uz pomoć zemljopisne

karte na kojoj su bili označeni zastava i grb te crteži znamenitosti, prirodne i kulturne baštine

Hrvatske. Pokazali su kravate i replike tradicionalnih drvenih igračaka Hrvatskog Zagorja koje

su sami izradili. Predstavili su izumitelje N. Teslu, S. Penkalu i F. Vrančića. Izveli su

tradicionalnu pjesmu „Plakala mala Vidica“, a potom su dječaci obučeni u stiliziranu odoru

prikazali kako se trči Sinjska alka.

Šesta javljanja (Dlan – Pozdrav svijetu) bila su u lipnju.

Djeca obje skupine sa svojim su prijateljima iz Litve i Slovenije otpjevala himnu

„Pozdrav Svijetu“ te se dogovorila za daljnji način komunikacije izvan projekta koji se ugasio

u kolovozu te o eventualnim međusobnim posjetima.

Odgojiteljice Blaženka Šipek i Tatjana Škrlec u dva su navrata pozvane od organizatora

da prezentiraju svoj projekt: prvi put na Međunarodnoj konferenciji mentora u projektu Say

hello to the world, a drugi put na prezentacijskom skupu za potencijalne nove sudionike

projekta. Odgojiteljice su postavile izložbu dječjih izrađevina kojima su se predstavljali vrtiću-

partneru te prikazale realizaciju projekta putem ppt-prezentacije.

Po završetku projekta vrtić je dobio zastavu i priznanje tolerantnog vrtića.