Uvod

Od kad postoji ovjeanstva, naalost postoji i neslaganja meu ljudima. Ta neslaganja

su najee rezultirala ratovima koji su uvijek imali pogubne posljedice za ovjeanstvo.

Meutim, to je rat uope? Rat je organizirani skup naoruanih ljudi koji tee ostvarivanju

odreene politike, ekonomske i gospodarske dobiti.

Poetkom dvadesetih godina prologa stoljea, vicarski teolog Hans Kng prikazao

je dananjeg ovjeka kao unitavaa planeta upravo radi njegovog ponaanja prema istomu.

Ovime nas Kng upozorava na opasnost koju ovjeanstvo stvara te poziva sve velike svjetske

religije kako bi pripomogle ovjeku u stvaranju mira, a ne nadmetanja.

Teolog Hans Kng u svojoj knjizi Projekt svjetski etos poziva na postizanje mira

izmeu vjernika i nevjernika, izmeu meusobnog odnosa ljudi razliitih vjerovanja te izmeu

ovjeka i prirode. On predlae etos, odnosno humanum koji nam omoguuje da dijalogom

doemo do slaganja, ne mijenjajui pri tom postupku bit svojih vjerovanja.

Iz ove knjige bi se mogli razraditi neki stadiji o ostvarivanju mira, a to je kroz etiku,

religije openito, pomou meureligijskih dijaloga te kroz ekumenizam i mir. Naravno, knjiga

sama po sebi ne nudi savreno rjeenje za opi mir, nego nudi prikaz i temelj kojim bi se dananji

ovjek trebao sluiti ukoliko stvarno eli bolje uvijete za ivot, ne samo za sebe, ve i za one oko

njega.

1

1. ETIKA

1.1. S one strane dobra i zla

Svjetski etos je, po teologu Hansu Kngu, potreban ovjeanstvu radi preivljavanja

od katastrofalnih gospodarskih, politikih, drutvenih i ekolokih razvoja prve i druge polovice

20. stoljea. Bez morala i ope obvezujuih etikih normi, nacijama prijeti opasnost da se

akumulacijom problema desetljeima manevriraju u krizu koja moe dovesti do gospodarskog

uruavanja, odnosno do politike katastrofe.

Ljudi bi trebali promiljati etos, odnosno moralno temeljno ovjekovo stajalite, a za to

nam je potrebna etika. Etika nas pomou normi i pomou moralnih vrijednosti usmjerava na put

boljih odluka te nas samim time usmjerava smislenijim postupcima. Kriza se u bilo kojem obliku

treba shvatiti kao prilika za ispravljanje ljudskih pogreaka jer onda nastupa etika i moral koji

dovode ovjeka do poboljanja njegovih ili njezinih radnji.

Meutim, postavlja se pitanje Zato ovjek treba initi dobro, a ne zlo? Zato se ovjek

ne nalazi s onu stranu dobra i zla? To su elementarna pitanja koje je takoer dotaknuo i F.

Nietzsche u svojim govorima. Primjeujemo kroz povijest da su ta pitanja sama po sebi prije

imala odgovor te su bila razumljiva jer su bila utvrena religioznim autoritetom. No danas to nije

tako. Takva pitanja u dananje vrijeme postavlja gotovo svaki pojedinac koji nezavisno i bez

straha od autoriteta progovara o temeljima moralnosti te se usuuje postaviti etiko pitanje dobra

i zla.

2

Takoer se postavlja pitanje Zato se ovjek treba ponaati ljudski? Zato to trebaju

initi svi, a da nije izuzeta nijedna skupina ljudi? Na sva ta pitanja odgovara etika. tovie, ova

pitanja su temeljna pitanja svake etike.

1.2. Etika odgovornosti

Kada ljudima postavimo neka od temeljnih pitanja etike, veina ih ima odgovor. Mnogo

ljudi je odgovorilo kako ovjek osjea grinju savijesti prilikom svjesnog, ak i nesvjesnog

sudjelovanja u grijehu. Meutim, drugi odgovori na gore navedena pitanja su jo zanimljiviji.

Nekolicina pojedinaca kae kako je ovjeanstvo odgovorno brinuti se o prirodi i ostalim biima

jer je ovjek svjesno bie, te samim time ne bi smio initi zlo.

Uz ova istraivanja, Hans Kng nam ukazuje na dvije bitne etike. Jedna etika je etika

promiljanja, dok je druga etika, etika odgovornosti. Etika promiljanja sama po sebi ne bi mogla

snositi globalnu odgovornost jer je usmjerena na vrijednosnu ideju kao to je pravda, ljubav

i istina. Toj je etici stalo do iste unutarnje motivacije onoga koji postupa, a da se ne brine za

posljedice postupanja ili odluke.

S druge strane, etika odgovornosti koju je prikazao veliki sociolog Max Weber,

uvijek pita za posljedice nekog ina te za to preuzima odgovornost. U tom smislu su ove etike

nadopuna jedna drugoj, upravo zato to bi bez etike promiljanja propala etika odgovornosti

u etiku uspjeha bez promiljanja kojoj odgovara svako sredstvo radi posljedica. Bez etike

odgovornosti propala bi etika promiljanja u njegovanje samouvjerenoga duevnog ivota.

Ovime se eli rei kako bi se trebala naglasiti ovjekova odgovornost u svjetskom

drutvu u svrhu osiguranja bolje budunosti za sva iva bia. Ovdje se posebno izdvajaju tri

3

gospodarski vodee svjetske regije 21. stoljea, a to su: Europska zajednica, Sjeverna Amerika

i pacifiki prostor. Ove regije imaju neodgodivu odgovornost prema ostalim svjetskih regijama

kao to su Istona Europa, Latinska Amerika, juna Azija, itd.

Kng ovime naglaava kako ovjek mora postati ljudskiji, pogotovo onaj koji je preuzeo

odgovornost vladanja. Za ovjeka je dobro ono to mu omoguuje da ouva, unaprijeuje i

uspijeva u svom ljudskom bitku. Po tome u naglasak dolazi kako sve samotendencije (kao to

su samoiskustvo, samoostvarenje, samoispunjenje) moraju biti razvijene od samoodgovornosti i

odgovornosti za svijet.

Kako bi se stvorio neki red, ovjek je osmislio zakone. Meutim, zakoni nisu moral.

ovjek se ne moe popravljati stalno novim zakonima i propisima. Etiko prihvaanje zakona

je pretpostavlja svake politike kulture. to pojedinim dravama uope znae zakoni, kada ih se

veliki dio ljudi uope ne pridrava ili neprestano pronalazi dovoljno sredstava koji idu u njegovu

ili njezinu korist?

Jedno je sigurno, sve drave svijeta imaju gospodarski i pravni poredak, ali ni u jednoj

dravi to nee funkcionirati bez etikog konzenzusa, odnosno bez etosa njezinih dravljana i

dravljanki. Postmodernom ovjeanstvu trebaju zajednike vrijednosti, ciljevi, ideali i vizije.

4

2. RELIGIJA

2.1. Otpornost religije

Religija se u dananje vrijeme sve vie zanemaruje, potiskuje i naposljetku progoni. To

je tako zato to je u opreci s prirodoslovljem, tehnologijom, industrijom i demokracijom. No,

postavlja se pitanje: kakvu budunost ima religija?

Kng smatra da je religija poput umjetnosti i prava te da je ona univerzalni fenomen

koje je ispunjenje izvornih elja ovjeanstva. Samim time, Hans Kng smatra kako je

vremenska analiza nedostatna ukoliko iskljuuje religioznu dimenziju. Zanemarivati ovaj ope

ljudski fenomen zbog nemara ili ignorancije u analizi, znailo bi ne udovoljavati bitnoj dimenziji

ljudskoga ivota i povijesti ovjeanstva bez obzira na to da li se ona potvruje ili negira.

Meutim, ni ateistiki humanizam, ni ateistiki socijalizam, nisu uspijeli zamijeniti

religiju. Upravo je suprotno - to su se vie ideologije javljale, to su vjerska uvjerenja gubila na

vjerodostojnosti. Samim time su nova i stara vjerska uvjerenja dobivale zamaha.

Danas su zapadne religije suoene s problemom sekularizacije, ali to ne znai da bez

daljnjega nema religije. Ne moemo niti govoriti o odumiranju religije openito uz ar obraenja

fundamentalistikih ili alternativnih zajednica. Nihilizam, koji je potaknut od Nietzschea, jest

injenica gdje se izgubila vjera u Boga. Meutim, ako vjera u Boga nije za mnoge ljude mrtva,

onda nije ni nihilizam openito u pravu.

Kao to i sami znamo, religije mogu biti autoritarne, tiranske i reakcionarne. One mogu

izazvati strah, uskogrudnost, nepravdu te mogu nadahnjivati nemoral. Meutim, one mogu

djelovati i oslobaajue, orijentirano na budunost te samim time mogu biti prijateljske prema

5

ljudima.

Ovime nam Kng eli rei kako se izvan religija moe poticati etos kakav se do sada

u tom obliku jedva mogao primjeivati. Religije su nam bitne kako bi mogle nadhnuti ljude u

promicanju etosa, bez obzira to neki ne vjeruju ili se ne slau sa religijama.

Mnogi religiozni ljudi 20. stoljea mogu primjetiti kako se manje uzimaju fiksna

moralna rjeenja s neba ili iz Biblije kao to je to neko bilo. Taj sluaj takoer mogu

razumijeti kao problem. To je tako zato to su ljudi uvijek iznova morali iskuavati etike

norme i etika naela te su ih kroz narataje morali uvjebavati i potvrivati. Nakon razdoblja

potvrivanja i navikavanja dolazi do priznavanja zaivjelih normi, ali i do njihovih slabljenja i

raspadanja.

No, to nije jedini sluaj. Kao drugu tekou, Kng istie kako za sve probleme i

sukobe moramo traiti i razraditi diferencirana rjeenja na Zemlji. Ljudi su sami odgovorni

za konkretno oblikovanje svoga morala. Ni religiozni ljudi ne mogu gubiti vrijeme na traenje

provjerene informacije za sva podruja bilo kakvih problema kako bi doli do izvedivih rjeenja.

Upravo religiozni ljudi ne smiju apelirati na tako visoki autoritet. Upravo zato postoji etiko

samo-zakonodavstvo koje biva u svijesti i postoji samo-odgovornost za nae samo-ostvarenje te

oblikovanje svijeta. Ova zadnja misao je praktina te ju je razradio I. Kant.

Nadalje, trea bi tekoa bila ta da radi tehnolokog drutva religije ne mogu

izbjei primjenu znanstvene metode u istraivanju stvarnosti prema njezinim zakonitostima

i mogunostima za budunost. Dakako, ne mora svaki religiozni ovjek primjenjivati te

znanstvene metode. Meutim, suvremeni je ivot postao sloen da bi se pri odreivanju

konkretnih etikih normi smjeli zanemariti znanstveno utemeljeni empirijski podaci i uvidi.

6

Pozitivna strana je ta da je etika danas upuena u vezu s prirodnim i humanistikim

znanostima. To znai da upravo humanistike znanosti religijama pruaju sve vee mnotvo

relativno utemeljenih antropolokih spoznaja i informacija. Te se informacije mogu

upotrebljavati kao provjerive, ako ne i zamjenjive u normiranju ljudskog etosa. U tom odnosu

moemo primjetiti kako se svaka etika uvijek iznova nalazi suoena s konfliktnim situacijama

na individualnom i drutvenom planu. Rijetko je neka situacija tako jednoznana da nema

proturazloga za moralnu odluku.

Kako bi se olakao izbor u vaganju dobra, dananja je etika razvila cijeli niz pravila o

prednosti i sigurnosti.

1) Pravilo rjeavanja problema; ne priznaje se nikakav znanstveni ili tehnoloki

problem koji stvara vie problema nego rjeenja.

2) Pravilo tereta dokaza; onaj tko iznosi novu znanstvenu spoznaju zagovara

odreenu tehnoloku inovaciju te mora dokazati da njegov ili njezin pothvat nee

prouzroiti ni socijalne ni ekoloke tete.

3) Pravilo opeg dobra; interes opeg dobra ima prednost pred individualnim

interesom, dok osobno dostojanstvo i ljudska prava ostaju sauvana.

4) Pravilo nunosti; nunija vrijednost kao to je preivljavanje ovjeka, ima

prednost pred po sebi vioj vrijednosti kao to je samoostvarenje nekog ovjeka ili

skupine.

5) Ekoloko pravilo; ekoloki sustav koji se ne smije unititi ima prednost pred

drutvenim sustavom (preivljavanje je bitnije od boljeg ivota).

2.2. Religija kao mogui temelj etosa

ovjek moe bez religije voditi ljudski, humani i moralni ivot, ali on ne moe

utemeljiti bezuvjetnost i univerzalnost etike obveze.

7

Religije govore apsolutnim autoritetom, racionalno i emocionalno. One imaju sredstva

kako bi oblikovale cijelu ovjekovu egzistenciju. Time se eli rei kako religija moe dati

specifinu dimenziju dubine u tumaenju odnosa patnje, nepravde i besmislenosti te posljednji

ivotni smisao u odnosu na smrt. Religija moe jamiti najvie vrijednosti, bezuvjetne norme i

najdublje motivacije za etiku odgovornost. Religija takoer moe svojim simbolima, obredima i

iskustvima stvoriti povjerenje, sigurnost i jaanje ega. Uz sve to religija moe utemeljiti prosvjed

i otpor protiv odnosa nepravde. Ovime moemo uvidjeti kako religija ima veliki utjecaj na cijelo

ovjeanstvo.

Religije su oduvijek u kunji da svrhu stjecanja vlasti nad svojim institucijama ostvare.

Meutim, one ipak ele pokazati da im je stalo do dobrobiti ovjeka. Upravo onom tko u

prorokoj tradiciji istinski vjeruje u Boga, u praksi treba teiti dobrobiti ovjeka. To znai da se

ljudsko dostojanstvo, ljudska sloboda i ljudska prava ne mogu samo pozitivistiki postaviti, nego

se trebaju utemeljiti u krajnjoj dubini, odnosno trebaju se vjerski utemeljiti.

Isto tako moemo rei kako su religije oduvijek bile u kunji da se fiksiraju na specijalne tradicije, misteriozne dogme, odnosno da se na neki nain zatvore u ahuru. Meutim, one

mogu svojim autoritetom i snagom uvjerljivosti istaknuti temeljne elementarne ovjenosti. Ovo se konkretno odnosi na pet velikih zapovijedi ovjeanstva koje su oduvijek aktualne u svim

velikim svjetskim religijama:

8

1) Ne ubij!

2) Ne lai!

3) Ne kradi!

4) Ne bludnii!

5) Potuj roditelje i ljubi djecu!

No, uvijek valja imati na umu da etika nije ni tetika ni taktika. To znai kako niti treba

vladati samo zakon niti samo situacija. Norme su bez situacije prazne, a situacija bez norme

je slijepa. Samo u odreenoj situaciji obveza postaje konkretna. Dakle, u svakoj konkretnoj

moralnoj odluci treba povezati opu normativnu konstantu s posebnom varijablom koja je

uvjetovana odreenom situacijom.

Sve religije zahtijevaju odreena pravila koja mogu iznutra upravljati ponaanjem

ovjeka, a to je sve ono to zakonski propisi ne mogu obaviti na isti nain. Po tome bi razuman

put sredine bio put izmeu povjerenja u znanost i sotonizacije znanosti, izmeu euforije nad

tehnikom i neprijateljstva prema tehnici te izmeu obine formalne demokracije i totalitarne

narodne demokracije. Razuman put sredine je vaan u odnosu na sloenost individualnih i

kolektivnih sklonosti, emocija i interesa, a to je ono to sve religije potiu.

Dakle, za zajedniki svjetski etos nije potrebna samo velika opa koalicija vjernika

i nevjernika, nego je potreban i poseban angaman razliitih religija. Bez potpore velikih

religija koje se mogu obraati pojedincu u njegovoj savijesti, jedva bi se obveza dobrovoljnog

ogranienja mogla pretoiti u praksu na irokoj osnovi.

Ovime Kng istie kako su religije bitan i vrlo mogui temelj etosa zato to upravo radi

dobrobiti ovjeka one mogu, uz etiku, sluiti kao temelj, produbljenje i konkretizacija za ljudska

prava i moralnost.

Svi zajedniki posjedujemo:

9

uvjerenje o jednakosti i dostojanstvu svih ljudi

uvjerenje o fundamentalnom jedinstvu ljudske obitelji

osjeaj za vrijednost ljudske zajednice

spoznaju da mo nije jednaka pravu te da ljudska mo ne moe biti dovoljna sama

sebi i da nije apsolutna

vjeru da ljubav, milosre, nesebinost i snaga duha imaju veu mo od mrnje,

neprijateljstva i vlastitih interesa

duboku nadu da e napokon pobijediti dobro.

Iako su ovi izriaji previe openiti, podsjeaju nas da svi teimo istome, te nam religija

i etika samo pomau u ostvarenju tih normi.

2.3. Kranstvo

Kranske crkve su postale svjesne da su zakazale u prolosti, ali se one ne

zadovoljavaju priznavanjem krivnje, nego trae radikalne promjene. Radikalne promjene su

promjene svijesti, psihikog stajalita, odnosno promjene ovjeka u njegovoj konfrontaciji s

bezuvjetnim i apsolutnim Bogom.

Kranstvo ovime potie poseban odnos izmeu ovjeka i Boga te naglaava potivanje

onih naelnih normi, a to su:

neraspoloivost ljudske osobe

neotuiva sloboda ovjeka

naela jednakosti svih ljudi

nuna solidarnost svih ljudi meusobno

10

Ove openite stavove Crkva nadopunjuje te time naglaava kako nije bitna samo

sloboda, ve i pravednost. Nije bitna samo jednakost, ve i pluralnost. Nije bitno samo bratstvo,

nego i sestrinstvo. Nije bitna samo koegzistencija ve i mir. Uz produktivnost, bitna je i

solidarnost s okolinom te nije bitna samo solidarnost, nego i ekumenziam.

Upravo radi ovih stavova koje kranstvo nalae, Kng smatra kako je kranstvo dobar

primjer da je religija mogui temelj za svjetski etos. Dakle, kranstvo izriito naglaava kako bi

novi svjetski poredak trebao biti socijalni, pluralni, partnerski, prijateljski raspoloen, ekumenski

te onaj koji potie mir.

3. MEURELIGIJSKI DIJALOG

U odnosu na znanstvene predrasude nekih neutralnih znanstvenika religije treba

naglasiti kako se objektivna spoznaja religiozne stvarnosti i subjektivno religiozno iskustvo

mogu nadopunjavati i obogaivati.

U odnosu na dogmatske predrasude nekih teologa koji normativno razmiljaju treba se

drati toga da znanstvena nepristranost i objektivni opisi pretpostavka predlau procjenu koja

subjektivno ocjenjuje.

Kng kae: Nema svjetskoga mira bez mira meu religijama. On smatra da religije

imaju najsnaniji utjecaj na svijet upravo zato to ni analize tekstova, arheoloka nalazita,

nizanje injenica, prikaz osoba i dogaaja, nisu dovoljni kako bi se shvatile te visokosloene

veliine poput idovstva, kranstva, islama te religije indijskog i kineskog podrijetla. Drugim

rijeima, treba se prikazati cjelina neke religije o emu stalno treba biti govora. Cjelina neke

religije ne pokazuje samo razvoje, ve i strukture miljenja, osjeaja i postupanja.

11

Prema Kngu, treba se traiti novi religijski sveukupni pogled te se trebaju traiti novi

putovi kojima bi teili prema novom religijskom otvaranju, susretanju i povezivanju. Kada bi

ostvarili ove osnovne toke, projekt etos bi se mogao i ostvariti. Prema teologu Hansu Kngu, za

takav jedan pothvat, potrebno je mnogo ljudi koji su voljni taj projekt pokrenuti.

Trebaju nam ljudi na svim kontinentima koji primaju poticaje iz drugih religija te

u isto vrijeme produbljuju razumijevanje i praksu vlastite religije.

Trebaju nam, takoer, mukarci i ene iz politike koji ne vide novonastale

probleme svjetske politike, nego nastoje ostvariti meunarodnu koncepciju mira.

Trebaju nam ljudi iz gospodarstva koji ljude iz drugih zemalja i kultura ne

zapoljavaju kao uslunu radnu snagu.

Trebaju nam politiari, diplomati, poslovni ljudi, slubenici i znanstvenici koji

nemaju samo kvantitativno-statistiko pozadinsko znanje, nego oni koji imaju i

povijesno, etiko te vjersko znanje.

Kroz ove toke nam je Kng objasnio kako bi se politiari, poslovni ljudi i znanstvenici

trebali ponaati u ostvarenju meureligijskog dijaloga, odnosno u ostvarenju mira openito. Oni

bi se trebali ponaati dostojanstveno upravo radi svog poloaja i znanja, a ne bi trebali gledati

vlastitu korist.

to se tie Crkve, teologije i vjeronauka, Kng smatra kako nam treba teologija i

teoloka literatura koje duhovno-intelektualno unapreuju meureligijski razgovor u interesu

mira. Takoer, u vjeronauku nam trebaju vjerouitelji i vjerske knjige koji su u slubi

meureligijskoga prenoenja znanja. Vjerouitelji moraju svoj posao prosvjeivanja shvaati kao

praktini odgoj za mir.

12

Pogotovo nam treba svakodnevni dijalog svih ljudi razliitih religija koji se

svakodnevno susreu u svim moguim prilikama te tada razgovaraju. Na taj nain Kng

meureligijski dijalog dijeli na vanjski i unutarnji dijalog. Vanjski dijalog se odnosi na one koji

recimo stanuju u istoj ulici ili ive u istom selu ili rade na istom radnom mjestu, dok je unutarnji

dijalog opisao kao sueljavanje koje se dogaa u nama samima, odnosno u naem umu i srcu kad

god nailazimo na stranca, osobu ili knjigu. Primjer toga bi bila situacija u kojoj krani uju za

Kuran ili muslimani za evanelja.

Vieslojnost meureligijskoga dijaloga ima za posljedicu da za meusobno

razumijevanje na svim razinama nisu potrebni samo dobra volja i otvoreno dranje, nego i

solidno znanje. Zato je ova pragmatika saeta u tri temeljne tvrdnje:

1. Nema ljudskoga suivota bez svjetskog etosa nacija.

2. Nema mira meu nacijama bez mira meu vjerama.

3. Nema mira meu vjerama bez dijaloga meu vjerama.

13

4. KRITIKA PROJEKTA SVJETSKI ETOS

U svom izvornom lanku Neki od problemaskih aspekata Projekt svjetski etos dr. sc.

Stjepan Radi je iznio kritike na samu knjigu Projekt svjetski etos. Radi ukazuje na to kako

ve u samom poetku moemo uoiti kako teolog Hans Kng postavlja velike ciljeve. Da bi ih

ostvario, on u svom razmatranju kree od etikog preko religijskog, pa sve do pravno-politikog

diskursa.

Jedna od glavnih zamjerki Kngovoj tezi jest njegova povrna i letimina analiza nekih

od temeljnih problema dananje etike, a meu koje pripada i postmoderni stav o moralu te njegov

moralni relativizam.

Nadalje, osnovna zamjerka koja se Kngu ve na poetku upuuje u suoavanju s

temeljnim etikim problemima jest ponajprije stanovita povrnost u odreivanju moralnog

relativizma i krize morala te izvjesni redukcionistiki put. S time je povezana cirkularna

argumentacija kada se radi o pokuaju davanja rjeenja. Tako Kng svojim redukcionistikim

putem nije uspio odgovoriti zahtjevima koje je sam sebi postavio na poetku, a vezano je uz

spomenuti moralni relativizam.

Osim pozitivne elje za religijskim dijalogom, Kng se prihvatio i autoritarno-

hijerarhijske forme utemeljenja moralnog te je time jednostavno izbrisao razliku izmeu

hermeneutskog i normativnog postupka u etici.

Nadalje moemo uvidjeti poseban problem vezan uz kreiranje Projekta svjetski etos,

a ono dolazi s pojmom humanuma koji se postavlja kao okosnica Projekta. Kada se radi o

humanumu, onda na autor Kng zahtjeva da kriterij pojedinih religija bude ono to ovjeku

14

istinski pomae da bude ovjek, te pri tome donosi primjere iz Svetog Pisma i drugih religija. Pri

tome se misli na primjere u kojima on pojam humanuma direktno povezuje s jednom ili drugom

religijskom tradicijom kao njenom bazom, a primjere za to donosi pozivajui se na pojedina

mjesta unutar njihovih svetih pisama.

Takoer, pojam religijskog dijaloga ekumenski teolog promatra prilino jednoznano,

ne pravei razlike u svojem Projektu izmeu dijaloga meu monoteistikim zajednicama te

dijaloga meu religijskim zajednicama openito. Dakle, prema doktoru Stjepanu Radiu, ovako

postavljen dijalog moe rezultirati samo openitou i neodreenou u pitanjima morala.

15

Zakljuak

Knjiga Projekt svjetski etos potie razumijevanje, razgovor i prihvaanje ljudi

meusobno u svrhu postizanja svjetskog mira. Etos izvorno znai ukupnost moralnog ponaanja.

Dakle, Kng potie moral jer nema preivljavanja bez svjetskog morala.

Kng objedinjuje etiku, religiju i meureligijski dijalog u stjecanju novog svjetskog

poretka. Etika je filozofska disciplina koja se bavi smislom, ciljevima moralnih htjenja te

utvruje temeljne kriterije za moralno vrednovanje. Religija je sustav vjerovanja i obreda po

kojima ovjek pokuava ui u odnos s Bogom i osigurati svoje spasenje. Na autor smatra kako

je religija potrebna za etiku i obrnuto.

Etika nalae norme i moralne vrijednosti ovjeka, dok religija te norme i moralne

vrijednosti potie. Iako je razum sam po sebi bitna osnova ovjeka, on nije dovoljan za

razlikovanje dobra i zla. Potrebna nam je svijest o dobru kojemu ovjek po svojoj prirodi tei,

odnosno ovjek tei miru i razumijevanju onoga to mu je novo i strano. Na taj nain teolog

Hans Kng zahtjeva koaliciju vjernika i nevjernika.

Iako je knjiga Projekt svjetski etos dobila mnogo kritika, ona je sama po sebi dobra

smjernica za ivot u meusobnom potivanju ljudi, te potivanju ovjeka prema prirodi. Knjiga

je dosta generalizirana, odnosno openita. Meutim, kada se shvati cilj ove knjige, a to je

ostvarivanje mira u svijetu kroz meusobni dijalog, onda moemo primjetiti da nije bitno je li

ona openita ili nije. Poruka knjige je vana te bi svi trebali teiti takvom nainu razumijevanja,

odnosno ivljenja.

16

Projekt svjetski etos govori o ekumenskoj teologiji za mir u svijetu, a njega nema bez

svjetskog morala, etike i meureligijskog dijaloga.

Literatura:

Hans Kng: Projekt svjetski etos, Miob naklada, Velika Gorica, 2003.

Stjepan Radi: Neki od problemskih aspekata Projekt svjetski etos (I). Jedan

analitiko-filozofski pristup problemu, Filozofska istraivanja, Vol. 29 No. 4,

2010.

Stjepan Radi: Neki od problemskih aspekata Projekta svjetski etos (II). Jedan

analitiko-filozofski pristup problemu, Filozofska istraivanja, Vol. 30, No. 1-2,

2010.

Sekundarna literatura:

Anto Mii: Meureligijski dijalog - prinos opoj kulturi dijaloga, Obnovljeni

ivot, Vol. 57 No. 4, 2002.

Matko Zovki: Meureligijski dijalog kranskih strunjaka s islamom,

hinduizmom i budizmom, Crkva u svijetu, Vol. 26, No. 4, 1994.

Mladen Karaole: Mir kroz osloboenje i razvitak, Crkva u svijetu, Vol. 10, No.

1, 1975.

Ivan Dugandi: Kranski moral i Isusova etika. Posebnost Isusove etike u

usporedbi s opom racionalnom etikom, Bogoslovska smotra, Vol. 66, No. 4,

1996.

17

18