projekt ukupnog razvoja - opcina- · pdf filesadnice bajama proizvodi institut za jadranske...

Projekt ukupnog razvoja – Pojedinačni razvojni projekti

34

PROJEKT UKUPNOG RAZVOJA

POJEDINAĈNI RAZVOJNI

PROJEKTI

ZA

OPĆINU NOVIGRAD

Listopad, 2006. godine.


35

UZGOJ BAJAMA (BADEMA)

1. UVOD

Bajam je vrlo hranjivo, energetski bogato, te cijenjeno i traţeno voće na domaćem i

inozemnom trţištu. Sadrţi vitamine, bjelančevine, ugljikohidrate, kvalitetne masnoće,

mineralne i aromatične tvari.

Radi visoke energetske vrijednosti i posebne ugodne arome potraţnja je u stalnom porastu.

Bajam se široko primjenjuje u prehrambenoj industriji, najviše u konditorskoj, proizvodnji

čokolade, kolača, sladoleda, farmaceutskoj industriji, kozmetici, ...

U proizvodnji bajama kao i u maslinarstvu, Sredozemlje je s Italijom i Španjolskom dugo

prednjačilo. Veći su proizvoĎači još Iran, Maroko i Portugal. U Sjedinjenim Američkim

Drţavama proizvodnja je brzo rasla, pa danas u ukupnoj svjetskoj proizvodnji koja premašuje

200.000 t, sudjeluju s više od 50%. Neke zemlje biljeţe i pad proizvodnje. Najveći pad

proizvodnje ima Italija.

U Kaliforniji, gdje u Sjedinjenim Američkim Drţavama ima najviše nasada bajama, nasadi se

natapaju. Već duţe vrijeme mi imamo oko 700.000 stabala, čiji urod od oko 700 tona zadovoljava

manje od petine potreba. Zato se, uz korištenje nadomjestaka, godišnje uvozilo i do 400 tona

jezgre. Uz to domaća proizvodnja je niska i nestabilna, jer prevladavaju ranocvatuće odlike,

koje u vrijeme cvatnje i poslije oplodnje stradavaju od niskih temperatura. Najveći dio

sadašnjih stabala bajama posaĎen je na škrtim tlima, gdje druge kulture nisu mogle rasti. Novi

bajamici sade se kasnocvatućim sortama, da bi izbjegli mrazove i dali plodove bolje kakvoće.

Obzirom da ovo područje ima prirodne uvjete za uspješan uzgoj bajama, kratko ćemo opisati

osnovne parametre ove proizvodnje.

2. TEHNOLOŠKI UVJETI PROIZVODNJE

Utvrditi uvjete za uspješan uzgoj bajama znači odrediti svojstva tla i klime pojedine lokacije.

Opće je prihvaćeno mišljenje uzgajivača o bajamu kao skromnoj kulturi. Više topline bajam

podnosi dobro.

Bajam nazivaju "kraljem sušnih predjela". Ipak, bez vode ne moţemo dobiti siguran i redovit

urod, pa ga sadimo tamo gdje moţe dobiti bar nešto padalina. Osobito su vrijedne one koje

padnu u vrijeme vegetacije. Ako je dobar raspored padalina tijekom godine, bajam intenzivno

raste, dobro i redovito rodi. To se postiţe i natapanjem dok traje rast mladica i ploda, pa je

dobra vlaţnost bajama potrebna do polovice srpnja.

Sadnice bajama proizvodi Institut za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu, proizvoĎači

u dolini Neretve, a u novije vrijeme i drugi.

2.1. Ekološki uvjeti

2.1.1. Klima

Bajam kao tipična mediteranska voćna vrsta zahtijeva dosta topline, izraziti je heliofit.

U stadiju mirovanja podnosi i temperature ispod - 20 °C, a u fazi cvjetanja cvjetovi pozebu na

-1,1 °C do – 2 oC - 2,5 °C. Za dobru oplodnju cvjetova vaţno je da skupi dovoljnu sumu


36

inaktivnih temperatura. Prema količini i vremenu oborina badem ima specifične zahtjeve u

pojedinim fenofazama, naročito početkom srpnja, kada se intenzivno nakupljaju lipidi i

proteini. Ako u tom razdoblju izostasnu oborine, natapanje bi bilo više nego potrebno.

2.1.2. Tlo

Bajam kao voćna vrsta najbolje uspijeva na dubokim, laganim, prozračnim, dobro dreniranim

tlima s dobrim vododrţnim svojstvima, dostatno opskrbljenim s humusom i mineralnim

hranjivima. Takva teksturna svojstva imaju pjeskovito-ilovasta ili ilovasta tla, kojih ima

dostatno u hrvatskom priobalju, ali isto tako uspijeva na skeletoidnim tlima s dostatno sitnog

tla (čestice pijeska, praha i gline) na otocima i uzobalju. Budući da se do sada badem uzgajao

na sjemenjaku, koji duboko i snaţno prodire u tlo, takva tla bila su predispozicija za sadnju

badema. UvoĎenjem novijih podloga (hibrida Myrobalne npr. Marianna 2624) areal uzgoja

proširio se i na nešto teţa glinasta tla.

2.1.3. Poloţaj

Budući da je izraziti heliofit, pogoduju mu juţne ekspozicije s blagom do srednjom inklinacijom, a nikako udoline, odnosno potencijalna mrazišta u vrijeme cvatnje.

2.1.4. Sortiment i podloge

Najraširenija podloga u nas jest sjemenjak gorkog badema. Danas je u svijetu najraširenija

podloga GF677 kriţanac badem-breskva, za teţa tla preporučuje se podloga šljiva

(Marianna 2624), još imamo sjemenjake pojedinih sorata bresaka i badema i niz novo

selekcioniranih podloga (Tetra, Penta, Ishtara itd.).

Od podloga u nas prevladavaju sorte (Non Pareil, Primorski, Aromatični, Priceza i sl.), a u

visokorazvijenim zemljama u 95 % novih nasada prevladavaju četiri sorte i to: Ferragnes,

Supernova, Tuono i Genko. Odlika tih sorata jest dobra i redovita rodnost, kasna cvatnja,

dobar randman jezgre (od 35-40 %), malo dvostrukih sjemenki, polutvrda koštica i dobra

kvalitativna svojstva jezgre. Zadnje tri sorte i autofertilne su. Ferragnese, podrijetlom iz

Francuske, ima srednje do bujno uspravno stablo. Cvate kasno, pa izbjegava mrazove. Dobri

oprašivači su joj odlike: Ferraduel, Filippo Ceo, Jaltinski, Texas, Tuono, Fra Giulio i Ferstar.

Rodi redovito i obilato. Plod dozrijeva početkom rujna a teţak je u suhom stanju prosječno

3,5 grama.

Od ostalih dobrih sorata valja navesti:

Ferraduel, podrijetlom iz Francuske, ima stablo srednje bujno i razgranato. Cvate kasno, a

dobri oprašivači su joj odlike: Ai, Ferragnese, Filippo Ceo, Texas i Tuono. Dozrijeva srednje

rano, redovito i obilno. Prosječna teţina suhih plodova je 4,7 grama. Prosječno ima ispod 1%

dvostrukih jezgri.

Primorski je sorta podrijetlom iz Rusije. Stablo je srednje bujno rastresite krošnje viseća

rasta. Nije samooplodna. Dobri oprašivači su joj: Ferragnese, Ferraduel i Texas, dozrijeva

srednje kasno. Umjerene je rodnosti. Prosječna teţina ploda u suhom stanju je 2,6 grama.

Nema plodova s dvostrukom jezgrom, a ljuska je polutvrda.

Nikitski, sorta podrijetlom s Krima, ima stablo umjereno bujnog rasta s okruglastom dobro

razgranatom krošnjom. Cvate kasno, a dobri oprašivači su joj: Primorski i Krimski. Plodovi

dozrijevaju srednje rano. Prosječna teţina suhoga ploda je 3,5 grama. Polutvrde je ljuske, s

randmanom jezgre do 40%.

Jaltinski, sorta podrijetlom s Krima, široke krošnje s mnogo obrastajućih izboja.


37

Stranooplodna je, a dobri oprašivači su joj: Ferragnese, Nikitski, Primorski. Dozrijeva srednje

kasno. Prosječna teţina suhoga ploda je 2,0 grama, a ljuska je polumekana s randmanom oko

50%. Mana joj je što stvara oko 10 % dvostrukih sjemenki.

Filippo Ceo, podrijetlom iz Italije, raste umjereno bujno i uspravno. Samooplodna je, ali

bolje rodi uz strano oprašivanje. Dobri su joj oprašivači: Ferragnese, Tuono i Genčo. Plodovi

dozrijevaju srednje rano, obilato, na kratkim rodnim izbojima. Prosječna teţina suhoga ploda

je 4,2 grama. Ljuska je tvrda s randmanom jezgre od 40 do 45%. Udio plodova s dvostrukom

jezgrom je dosta visok.

Troito (grčki tip Tuona), Falsa Barese (autofertilna), Francoli, Laurane Avijor (autofertilna),

Pepparudda (autofertilna), Fra Giulio Grande, itd.

2.1.5. Sustavi uzgoja

U suvremenim bademicima prevladava uzgojni oblik kotlasta krošnja ili vaza. Zapravo je to i

jedini oblik u novim suvremenim i intenzivnim nasadima. Vaţno je istaknuti da se primarne

skeletne grane formiraju na 50-60 cm visine. Razmaci sadnje variraju ovisno o plodnosti i

tipu tla, pa se na podlozi GF677 preporučuju 6-7 m x 5-6 m.

2.1.6. Štetnici i bolesti

Badem je jako osjetljiv na bolesti: sušenje grančica sa cvjetovima (Monilia laxa), kovrčavost

lista (Taphrina deformans), šupljikavost lista (Stigmina carpophila).

Štetnici badema su ţilogriz (Capnodis tenebrionis) pogotovo u mladim nasadima, lisne uši

(Myzus persicae...) i štitaste uši (Parthenolecanium persicae...).

Pri nabavi sadnog materijala valja biti vrlo oprezan radi moguće nazočnosti virusa, te na

moguću nazočnost bakterioza (Agrobacterium tumefaciens, Pseudomonas syringae).

Zaštitu od bolesti i štetnika u bajamicima treba provoditi redovito.

Zaštitu valja provoditi prema ekološkim principima ili integriranim načelima zaštite.

2.1.7. Berba

Kada plod bajama sasvim dozrije, lupina puca i plodovi ispadaju. Plodovi ne dozrijevaju

ravnomjerno. Najranije dozriju plodovi na vanjskom dijelu krošnje. Berba u malim bajamicima

obavlja se ručno u mreţe stav l jene pod stabla. Dok se u većim bajamicima primjenjuju

tresači.

3. EKONOMSKI POKAZATELJI 3.1. Ulaganje u podizanje bajamika Godina prije sadnje i prve tri godine uzgoja do početka raĎanja, troškovi se penju do 75.000 kuna

po hektaru. U ovim troškovima veliki udio je ljudskog rada.


38

Tablica: Troškovi podizanja bajamika na 1 hektaru, kroz prve 4 godine.

GODINA PRIJE SADNJE Kn/ha

Poravnavanje terena

Dovoz mineralnog gnojiva

Dovoz organskog gnoja

Dubinska obrada tla

Raspodjeljivanje mineralnog gnojiva

Raspodjeljivanje organskog gnojiva

Mineralno gnojivo

Stajski gnoj

T Troškovi analize tla

Utovar i istovar mineralnog gnojiva

1.250,00

120,00

2.400,00

10.000,00

480,00

2.100,00

5.852,00

4.550,00

700,00

200,00

UKUPNO

27.652,00

PRVA GODINA (priprema i sadnja)

Kn/ha



Poravnavanje terena

Dovoz i razvoţenje sadnica

MeĎuredna obrada

Mineralno gnojivo

Kolci

Sadnice

Vezivo

Vezivo

Sredstva za zaštitu bilja

Iskolčavanje terena

Priprema sadnica

Istovar sadnica

Sadnja

Okopavanje

Prskanje

100,00

120,00

700,00

260,00

1.600,00

260,00

1.155,00

10.000,00

200,00

1.000,00

650,00

500,00

200,00

150,00

1.485,00

1.550,00

550,00

UKUPNO 20.480,00


39

DRUGA GODINA (armatura)

kn/ha

MeĎuredna obrada

Prskanje

Stupovi za ogradu


Sadnice za nadosaĎivanje

Ţičano pletivo za ogradu

NadosaĎivanje sadnica

Rezidba zimska i povijanje mladica

Postavljanje ograde

Okopavanje u redu

1.600,00

740,00

4.760,00

880,00

700,00

4.800,00

200,00

500,00

2.835,00

950,00

UKUPNO 17.965,00

TREĆA GODINA Kn/ha

Meduredna obrada

Raspršivanje atomizerom


Rezidba zimska i povijanje mladica

Okopavanje u redu

1.600,00

1.100,00

1.500,00

1.500,00

950,00

UKUPNO 6.650,00

SVEUKUPNO 72.747,00

Pete godine i dalje potrebno je nastaviti odrţavati nasad: okopavanjem, gnojidbom,

prskanjem, rezidbom i po mogućnosti natapanjem, te pravovremeno izvršiti berbu.

3.2. Prihodi i rashodi

Redoviti troškovi proizvodnje: materijal, traktorski rad i ljudski rad, računaju se od pete

godine starosti nasada, tj. kada se postiţe trećina punoga uroda nasada i oni iznose 25.000-

40.000 kuna. Od pete do osme godine potrebno je i do 500 sati rada, te do 70 sati strojnoga

rada.

U četvrtoj godini postiţe se 25 % od ukupnog roda. Pravi rezultati vidljivi su poslije sedme

godine, kada je redovit urod preko 70% od pune proizvodnje, pa se počinju vraćati uloţena

sredstva. Puni rod nasada očekuje se u osmoj godini ekonomskog vijeka.

Četvrte godine na jednom hektaru ostvaruje se 500 kg, pete godine 1.000 kg, šeste 1.300 kg,

sedme 1.700 kg, a osme godine 2.000 kg jezgre po cijeni do 40 kuna za kilogram što iznosi

oko 80.000 kuna.

Obzirom da je ţivotni vijek bajama 25, pa i više godina, uz redovito odrţavanje bajamika,

efekti su u dugom razdoblju vrlo povoljni. Interna stopa rentabilnosti je 17%, što je godišnja

stopa prinosa investicije. U uvjetima kreditiranja kad je kratki grace period, program nije

likvidan u prvim godinama dok se ne postigne najmanje 50 % planiranog uroda.

Uzgoj na jednom hektaru traţi malo rada, pa ga lako moţe obaviti manja obitelj kao hobby.

Trţište dobiva 2.000 kg jezgre a obitelj dodatni prihod. Prodati bajam, po dobrim cijenama,

već dugo nije problem. Otkupljuju ga u ljusci i jezgri (oko 5 EUR za kilogram jezgre) brojne

poljoprivredne zadruge, tvornice čokolade, likera, kolača, kozmetike, ...

Poticaj za podizanje 1 hektara nasada bajama na ovim područjima iznosi 22.700,00 kuna.


40

4. ZAKLJUĈNA OCJENA Na temelju iznijetog valja zaključiti:

Na području općine Novigrad već stoljećima se uspješno uzgaja bajam, stoga postoje svi

preduvjeti za uspješnu proizvodnju bajama,

Bajam se ovdje uzgaja tradicionalno ekstenzivno pri čemu mu se ne pridaje velika trţišna

vrijednost,

Uz bolju valorizaciju, trţno usmjerenje, odabir kvalitetnijih sorti i poštivanje

agrotehničkih mjera suvremenog uzgoja bajam je ovdje moguće uzgajati plantaţno,

Plantaţnim sustavom uzgoja obiteljska gospodarstva se profesionaliziraju, te imaju bolji

agrotehnički nadzor uzgoja, olakšanu berbu, lakši plasman i bolje ekonomske rezultate,

Suvremeni bajamik uz poštivanje agrotehničkih mjera i rokova daje dobar urod, a

gospodarstvo ostvaruje financijsku dobit od cca 35.000 kuna po 1 hektaru nasada bajama.


41

UZGOJ SMOKAVA

1. UVOD Od oko 1.500.000 t svjetske proizvodnje smokve više od 80% proizvodi Sredozemlje. Najveći proizvoĎači i izvoznici su Turska, Grčka, Italija, Alţir, Maroko i Španjolska. Poslije masline, smokva je najraširenija voćka od Istre do Dubrovačkog primorja, a u manjoj mjeri u Dalmatinskoj zagori i neretvanskoj dolini (sve do Konjica). S oko 855.000 stabala polovicom osamdesetih godina, broj rodnih stabala smanjen je na oko 600.000. Hrvatska je 1996. godine proizvela oko 6.240 t svjeţih plodova, 3.360 t potrošeno je u svjeţem stanju, a proizvedeno je 920 t sušenih smokava. Smokve kod nas proizvode obiteljska gospodarstva bez većih preradbenih kapaciteta. Malo je voćnjaka smokve. Uglavnom raste pojedinačno ili po nekoliko desetaka stabala, često u okviru vinograda. Obzirom da postoje dobri uvjeti za uzgoj smokava na ovom području, obradit ćemo smokvu kao voćnu vrstu interesantnu za uzgoj u ovom kraju, ne samo kao nekoliko stabala, nego podizanjem i većih nasada smokava interesantnih za komercijalna gospodarstva.

2. TEMELJNE ZNAĈAJKE PLODA SMOKVE Plodovi imaju veliku dijetoterapijsku i hranjivu vrijednost, a ljekovitu na bolesti ţeluca, slabokrvnost itd.. Troše se svjeţi, suhi, kao marmelada, dţem, slatko, kompot, ţele i sok. Sok je osvjeţavajući i hranjivi napitak, koji je kakvoćom i širinom primjene jednak drugim voćnim napitcima. U njemu su lako probavljiv invertni šećer, te vaţni enzimi, koji djeluju ublaţavajuće na stjenke probavnoga sustava. Od smokve se isto tako radi dobra rakija.

3. TRŢIŠTE SMOKVE Plasman svjeţe smokve je ograničen slabom mogućnošću čuvanja, pa je trţišnost izrazito slaba u odnosu na drugo voće. Organiziran otkup i preradba daleko su ispod proizvodnih i gospodarskih mogućnosti ove voćne vrste u nas. U Europi se od nedavno sade trţišni voćnjaci gustog sklopa (kalifornijski način), a plodovi se koriste za turističku, sezonsku potrošnju i sušenje. Proizvodnja smokava smanjena je zbog promjena u prehrani. Raste potrošnja svjeţega voća na račun sušenoga i preraĎenoga. Smanjio se organizirani otkup za preradbu. Proizvodnja se zadrţala na okućnicama zbog plasmana gotovo isključivo svjeţih plodova. Manji dio se suši za vlastitu potrošnju, a lošiji plodovi su stočna hrana. Preporučuje se proizvodnja stolnih smokava namijenjenih turistima i trţištu u unutrašnjosti (najviše Zagrebu), zbog boljih prometnih veza, jer svjeţa smokva ne podnosi duţi prijevoz. Neiskorištene su velike mogućnosti preradbe (napitci, dţemovi, kompoti, rakije). Posebice je vaţno pravilno sušenje i otprema. Dobro sušena i pakirana smokva uvijek se dobro prodaje na inozemnom i domaćem trţištu kao ukusno, zdravo i hranjivo voće. Značajne količine sušene smokve se u Hrvatsku uvoze (30 % ukupnog uvoza sušenoga voća). Preradba u domaćinstvu nije isplativa zbog nedovoljne opreme i malih kapaciteta. Nabava suvremenih tehnoloških linija za preradbu i pakiranje sušene smokve u otkupnim središtima, u privatnom ili zadruţnom vlasništvu, rješenje je za oţivljavanje i razvitak proizvodnje smokve u nas.


42

4. TEHNOLOŠKI UVJETI PROIZVODNJE

4.1. Ekološki uvjeti Smokva je suptropska voćka. Pri izboru proizvodnoga prostora treba voditi računa o tomu. Područje uspješnog uzgoja smokve proteţe se do 400 m nadmorske visine. Smrzava na -10 do -22° C. Otpornost ovisi o stanju voćke, ishrani, tlu i vlazi. Starija stabla podnose bez većih oštećenja -16 do -17° C, a mlada, nenjegovana zebu već na -8° C. Na slabijim tlima i nakon sušnoga ljeta smokve su podloţnije smrzavanju. Visoke topline podnose dobro, pa su one poţeljne u vrijeme zriobe, ako nema suše. Najbolje plodove smokva daje pri toplinama od 37 do 38° C, s dovoljno vlage. Za rast i rodnost treba dosta svijetla. To treba znati pri odreĎivanju razmaka sadnje i uzgojnoga oblika. Iako je voćka semiaridnih područja, smokva povoljno reagira na navodnjavanje. Za uzgoj joj treba oko 800 mm padalina godišnje. U većim, intenzivnim voćnjacima potrebno je osigurati nekoliko navodnjavanja od početka srpnja do kraja kolovoza, radi ravnomjernog rasta, bubrenja, veličine plodova i ukupnoga uroda, bez opasnosti od raspucavanja (vaţno za stolne sorte). Sušu dobro podnose odlike Petrovača bijela i Zimnica, a Petrovača crna, Zamorčica i Tiermulica ne. Zbog čestih suša, da bismo očuvali vlagu i smanjili isparavanja, tlo moramo nastirati organskim tvarima (mulch). Najbolja su lakša, karbonatna i propusna tla. Na teškim, glinastim tlima plodovi su slabije kakvoće. Nasad na plitkim tlima, s manje hranjiva, slabo rodi i ima kraći vijek iskoristivosti. Najbolji rast i rodnost postiţe se na redovito obraĎivanim i plodnim vinogradarskim tlima. Sposobnost tla da očuva vlagu ima najveći utjecaj na količinu i kakvoću uroda. Korjenov sustav smokve ima dobru sposobnost prodiranja u dublje i bočne slojeve kroz pukotine tla pronalazeći tako potrebnu vlagu i hranjivo. Tako da završeci korjena znaju biti udaljeni od stabla i do 12 metara. Stablo u povoljnim uvjetima naraste i više od 8 m. Cvjetovi su u zatvorenim cvatovima. Postoje proljetni, ljetni i jesenski cvat. Oplodnju obavi smokvina osica, čija ličinka prezimi u jesenskom cvatu divlje smokve. Plodovi se oblikuju iz oploĎenih i neoploĎenih cvjetova (iz neoploĎenih partenokarpijom-zametanje bez oplodnje).

4.1.1. Sorte i podloge

Smokva se razmnoţava vegetativno (korištenjem zelenih dijelova) i generativno (iz sjemena).

Sadnice se najčešće proizvode oţivljavanjem reznica, a iskusno domaćinstvo moţe svoj

smokvik obnavljati i vlastitim sadnicama. Smokva se moţe cijepiti na sjemenjak ili na divlju

smokvu. Kod nas se uzgaja veliki broj sorti, različitih po vremenu zriobe (dvorotke i

jednorotke) i boji koţice ploda (crnice i bjelice). Nekima treba oprašivanje peludom divlje

smokve (kaprifikacija), koji prenosi smokvina osica (blastophaga).Od glavnih sorti

gospodarski značaj imaju dvorotke bjelice (petrovača bijela i bjeluša), dvorotka crnica

(zlatulja), jednorotka bjelica (zamorčica) i jednorotka crnica (šaraguja), od pratećih odlika

dvorotka bjelica (vodenjača), dvorotka crnica (ţentile), jednorotke bjelice (modrulja, karginja,

zimica, lopudka) i jednorotka crnica (bruţetka), a od sporednih ili lokalnih dvorotka crnica

(petrovača crna) i jednorotka bjelica. Petrovaĉa bijela, vrlo rodna, izrazito stolna odlika, najviše se uzgaja u srednjoj i juţnoj Dalmaciji, manje uz obalu i na sjevernim otocima. Bujna stabla razvijaju dva cvata. Prosječan plod prvog cvata ima 60 do 100 g. a drugog 50 g. OploĎuje se kaprifikacijom. Koţa ploda je svijetlozelena, a meso blijedo medeno ruţičasto, vrlo sočno, ugodno slatko. Plodovi se sortiraju odmah nakon berbe (u voćnjaku), jer zbog velike sočnosti ne podnose dulji prijevoz


43

i rukovanje. Odlika se preporučuje za uzgoj na plodnim tlima u blizini većih potrošačkih, turističkih središta. Bjeluša, vrlo raširena u dolini Neretve juţnoj i srednjoj Dalmaciji, bujnoga je stabla, obilno rodi, a cvate dva puta. Proljetni cvat od degeneriranih ţenskih cvjetova, omesnati i izraste do normalne veličine, ali nikada nije jestiv. Ljetni cvat razvije jestiv plod, produljen kratkim vratom, prosječne teţine od 40 do 70 g. Dozrijeva u prvoj dekadi kolovoza, a razdoblje zriobe je kratko (mjesec dana). Plodovi su dobre kakvoće, prikladni za prijevoz i potrošnju u svjeţemu stanju i sušeni. Meso je svijetlo bijelo ispod koţe i blijedo medeno u unutarnjem dijelu, vrlo sočno, ugodno slatko. Zamorĉica, naša najbolja i najraširenija odlika, uzgaja se duţ cijele obale, a najviše na Krku, Hvaru i Korčuli, oko Metkovića i u dolini Neretve do Mostara. Naši iseljenici su ju raširili Kalifornijom. Otporna je na sušu i hladnoću, bujna je i rodna, odlikuje se odličnim plodovima za potrošnju u svjeţemu stanju i za sušenje. Tipična je jednorotka s degeneriranim ţenskim cvjetovima. Kruškoliki plod ima duguljasti vrat, tanku svijetlo zelenu koţicu, a ţućkasto zelenu u vrijeme dozrijevanja. Meso je vrlo sočno i slatko, ugodne arome. Suhi plodovi ove odlike su vrlo cijenjeni zbog njeţne, tanke koţice i mekog finog mesa. Plodovi su sitniji od drugih gospodarski značajnih odlika. Da koţica ne bi tamnila nakon sušenja, prije sušenja se sumpori. Preporučuje se za uzgoj na dubljim, plodnim tlima koja dobro gospodare vlagom. Šaraguja, najbolja od crnica jednorotki, proširena je u juţnoj Dalmaciji, a najviše na Korčuli i u Konavlima. Preporuča se za trţišni uzgoj. Stabla su srednje bujna i vrlo rodna. Uspijeva i na manje plodnim tlima. Okruglasto plosnati, sivo crveno ljubičasti plodovi dozrijevaju od polovice kolovoza do polovice listopada, a nakon prvih jesenskih kiša skloni su raspucavanju. Dobri su svjeţi, a sušeni zbog debele koţice slabije kakvoće od zamorčica i bjeluša. Sočno, vrlo slatko, kiselkasto meso je bijelo ţuto, u sredini intenzivno crveno.

4.1.2. Sustavi uzgoja Nekada se preporučivao uzgoj smokava u zdruţenoj sadnji s vinovom lozom ili maslinom. Vinova loza posaĎena izmeĎu redova smokve, davala je značajan prihod do pune rodnosti smokvi, kada bi ju njezine krošnje zasjenile i smanjile joj urod. Nakon 20 godina loza bi propadala, a smokvik bi ostajao još 25 do 30 godina u punoj rodnosti. Pri sadnji s maslinama smokve su se sušile nakon 30 do 40 godina, a masline su se iskorištavale još znatno duţe. Intenzivno, namijenjeno trţištu, smokva se najviše uzgaja slobodne, prirodno oblikovane krošnje, a preporučuje se oblik popravljene vaze s tri osnovne kosturne grane. Visina debla za bujne sorte je 100, a za manje bujne 60 do 80 cm. Gustoća sklopa ovisi o bujnosti sorte i plodnosti tla. Zbog poluekstenzivnog uzgoja ili zdruţene sadnje s maslinom i vinovom lozom, ranije se sadilo na veće razmake (od 7 x 6 do 10 x 10 m). Novi voćnjaci smokava se sade s razmakom od 6 m izmeĎu redova i od 4 do 5 m u redu (od 330 do 460 stabala po hektaru). Gusti sklop daje ranije i prosječno veće urode.

4.1.3. Odrţavanje smokvika Smokovik treba tri do četiri puta godišnje kositi i nastirati. Gnoji se sa 150 do 300 kg fosfornog i 200 do 400 kg kalijeva gnojiva. Ore se samo kad se sijanjem obnavlja zeleni pokrov. U aridnijim područjima nastire se sijenom i slamom. Rezidbom se potpomaţe oblikovanje krošnje jer smokva prirodno dobro oblikuje krošnju i ima grane otklonjene pod većim kutom. Pri rezidbi se ne trebaju rezati deblje grane koje teško zacjeljuju, jer se povećava opasnost od truleţi ili nekroze tkiva. Zato se krošnja oblikuje, redovito prije kretanja vegetacije, samo rezanjem tanjih izboja.


44


Češče bolesti smokve jesu šupljikavost (Phillosticta sycophilia) i rĎa lista (Uredo fici).

Od štetnika nalazimo smokvinu buhu (Homotoma ficus), smokvina moljca (Simaethis

nemorana), smokvina medića (Ceroplastes rusci), mediteransku voćnu muhu (Ceratitis

capitata), cvrčke (Empoasca flavescens) te smokvina podkornjaka (Hypoborus ficus).

Zbog utjecaja kiše, vjetra, sunca, mraza i dugotrajne suše plod puca, nastaju sunčane

oţegotine, oštećenja od mraza. Zaštitu provoditi prema ekološkim principima ili integrirano ovisno o opredjeljenju uzgajivača.

4.1.5. Berba i prirodi Smokva počinje raĎati treće godine nakon sadnje. Gospodarsku vrijednost smokvik dobiva, ovisno o sorti i tehnologiji, pete ili sedme godine. Redovita rodnost počinje nakon osme godine i traje dulje od 50 godina. Plodovi se beru u više navrata, jer ne dozrijevaju u isto vrijeme. Vrlo su osjetljivi, pa ih treba paţljivo brati. Za sušenje se beru kada se počinju smeţuravati. Na trţište se iznose plodovi prve, druge i ekstra klase.

5.1. EKONOMSKO-FINANCIJSKI ELEMENTI

PROGRAMA 5.1. Visina investicije u podizanje smokvika Prosječna ulaganja u hektar smokvika su oko 98.000 kuna. Budući da ulaganje traje četiri godine, manje je od uobičajenih za osnutak voćnjaka drugih voćnih vrsta u sredozemnoj Hrvatskoj. Smokva je nezahtjevna suptropska voćka. Koristi li se vlastiti rad uz racionalizaciju utroška materijala, novčani izdaci kod osnutka smokvika su oko 65.000 kuna. Tablica: Troškovi podizanja smokvika na 1 ha površine

GODINA PRIJE SADNJE kn/ha

Poravnavanje terena


Dovoz organskog gnoja

Dubinska obrada tla


Raspodjeljivanje organskog gnojiva

Mineralno gnojivo

Stajski gnoj

Troškovi analize tla

Utovar i istovar rnineralnog gnojiva

1.250,00

120,00

2.400,00

10.000,00

480,00

2.100,00

5.852,00

4.550,00

700,00

200,00

UKUPNO 27.652,00


45

PRVA GODINA (priprema i sadnja) kn/ha



Poravnavanje terena

Dovoz i razvoţenje sadnica

MeĎuredna obrada

Mineralno gnojivo

Kolci

Sadnice


Iskolčavanje terena

Istovar i postavljanje kolaca

Priprema sadnica

Istovar sadnica

Sadnja

Okopavanje

Prskanje

100,00

120,00

700,00

260,00

1.600,00

260,00

945,00

8.100,00

110,00

500,00

1.125,00

200,00

150,00

1.290,00

1.550,00

200,00

UKUPNO 17.210,00

DRUGA GODINA (ograda) kn/ha

Dovoz sadnica za nadosaĎivanje

MeĎuredna obrada

Prskanje

Stupovi za ogradu


Sadnice za nadosaĎivanje

Ţičano pletivo za ogradu

Istovar i raznošenje stupova i ţice


Rezidba

Postavljanje ograde

Okopavanje

100,00

800,00

400,00

4.760,00

180,00

525,00

4.800,00

400,00

200,00

660,00

2.835,00

950,00

UKUPNO 16.610,00

TREĆA GODINA kn/ha

MeĎuredna obrada

Raspršivanje atomizerom



Rezidba zimska

Okopavanje

800,00

400,00

260,00

60,00

660,00

950,00

UKUPNO 3.130,00

SVEUKUPNO 64.602,00


46

5.2. Prihodi i rashodi U punoj proizvodnji su prosječni godišnji troškovi rada i materijala oko 25.000 kuna po hektaru. Veleprodajne cijene svjeţih plodova smokve su posljednjih godina od 6,00 do 8,00 kuna za kilogram. Prosječni godišnji prihodi su u razdoblju pune rodnosti (7. do 35. godine) od 60.000 do 80.000 kuna, ukupni rashodi oko 35.000 kuna, očekivani godišnji bruto dobitak od 30.000 do 35.000 kuna po hektaru voćnjaka.

Poticaj za podizanje 1 ha smokvika na ovim područjima iznosi 22.700 kuna.

6. ZAKLJUĈNA OCJENA Na temelju iznijetog valja zaključiti:

Na području općine Novigrad već stoljećima se uspješno uzgaja smokva, stoga postoje

svi preduvjeti za uspješnu proizvodnju ove voćne vrste,

Smokva se ovdje uzgaja tradicionalno ekstenzivno pri čemu joj se ne pridaje velika

trţišna vrijednost,

Uz bolju valorizaciju, trţno usmjerenje, odabir kvalitetnijih sorti i poštivanje

agrotehničkih mjera suvremenog uzgoja, smokvu je ovdje moguće uzgajati plantaţno,

Plantaţnim sustavom uzgoja obiteljska gospodarstva se profesionaliziraju, te imaju

bolji agrotehnički nadzor uzgoja, olakšanu berbu, lakši plasman i bolje ekonomske

rezultate,

Suvremeni smokvik uz poštivanje agrotehničkih mjera i rokova daje dobar urod, a

gospodarstvo ostvaruje financijsku dobit.


47

UZGOJ VIŠNJE-MARASKE

1. UVOD

Višnja "Maraska" (botanički naziv Prunus marasca odnosno Cerasus marasca) je značajna i

od davnine poznata voćna vrsta Dalmacije. Uzgoj maraske u Dalmaciji je vezan uz likerski

proizvod "Maraschino" čija proizvodnja datira od početka 16. stoljeća.

Pradomovina maraske je Srednja Azija, gdje raste kao divlja. U šumama sjeverne Dalmacije,

kao divlja potpuno je nestala 1901. godine. Uzgoj je povijesno ograničen na dio srednje i

sjeverne Dalmacije. Godine 1776. se Vodice, Tribunj i Brela spominju kao glavna mjesta

uzgoja maraske. Kasnije se maraska proširila na dio Makarske, Omiša, Splita, Šibenika i

Zadra, te na Brač: Pučišće, Postiru i Nereţišće.

U Zadarskoj ţupaniji mjesta značajnijega uzgoja maraske su: Stankovci, Smilčić, Biljani,

Škabrnja, Sukošan, Zemunik, Bibinje. Na području grada Obrovca do sada nije bilo

značajnijeg uzgoja, iako postoje svi preduvjeti za uspješnu proizvodnju.

Na širenje voćnjaka zasaĎenih maraskom i veću proizvodnju djeluju:

visoke otkupne cijene ploda, jer je pojačano zanimanje u svijetu,

skromni zahtjevi maraske u odnosu na tlo i klimu,

rentabilnost proizvodnje u dalmatinskom kršu,

rana i redovita rodnost,

male potrebe suzbijanja bolesti i štetnika u odnosu na vinovu lozu i maslinu, glavne

jadranske kulture.

Proizvodnja maraske posljednjih godina stagnira, jer opada zanimanje proizvoĎača. U

posljednje vrijeme tvrtka „Maraska“ulaţe velike napore u obnovu ove proizvodnje na

vlastitim plantaţama, ali i davanjem sadnog materijala budućim kooperantima uzgajivačima.

Tvrtka „Maraska“ garantira otkup, a otkupne cijeni su postigle solidnu razinu 6,00 kn/kg, te

su dosta stabilne.

Od 7.000 tona maraske početkom osamdesetih godina, proizvodnja je pala na cca. 1.000 tona.

Oko 80% proizvodnje maraske se izvozi u obliku likera, najviše u SAD i Italiju, a manje u

Njemačku, Austriju, Francusku, Dansku, Nizozemsku,...

Maraska se uzgaja i u drugim zemljama. No, kakvoća dalmatinske maraske nadvisuje sve

druge. Izvan dalmatinskoga uzgojnoga prostora u Hrvatskoj (Podravina), ali i u Sloveniji

(primorje), te Italiji i Austriji nisu postignuti tako dobri proizvodni rezultati niti višestrukim

pokušajem prenošenja naše maraske.

2. TEMELJNE ZNAĈAJKE PLODA MARASKE

Posebna aroma ploda, koja se prenosi na liker "Maraschino" svojstvena je samo maraski

uzgojenoj na području sjeverne i srednje Dalmacije.

U industriji se rabi meso ploda, koštica i list. Paletu proizvoda čine likeri Cherry brandy i

Marasca cherry, destilat, desertna višnjina vina, bezalkoholni vitaminski sirup (Amarena),

konzervirani plod u likeru, aromatizirana čokolada, kompot, ţele i pekmez. Maraska ima

veliku vrijednost i kao dodatak poboljšivač u prehrambenoj industriji.


48

3. TEHNOLOŠKE KARAKTERISTIKE UZGOJA MARASKE

3.1. Ekološki uvjeti

3.1.1. Klima

Maraska kao heliofit preferira sunčane poloţaje. U odnosu prema temperaturama ovaj

varijetet višnje moţe uspijevati i u hladnijim krajevima i na većim nadmorskim

visinama, ali ona svoja osnovna svojstva zbog kojih se uzgaja postiţe samo u krajevima

toplijeg i sušnog podneblja (visok sadrţaj suhe tvari i šećera te specifična aroma).

Rasprostranjena je u području Dalmacije do preteţno 200 m nadmorska visine. Srednje

mjesečne temperature u uzgojnom području maraske kreću se od 13 °C do 18 °C.

Apsolutne maksimalne temperature penju se u ljetnim mjesecima i do 40 °C, a apsolutne

minimalne temperature spuštaju se zimi i do -18 °C. Voda joj je potrebna u svim

fazama vegetacije od cvatnje do zriobe plodova, a njezin nedostatak uzrokuje slab

rast nadzemnih i podzemnih dijelova stabla, nizak prirod i sitan plod, te slabu

diferencijaciju cvjetnih pupova za iduću godinu. Ukupna količina oborina koja

padne godišnje u područjima Dalmacije u kojima se većim dijelom uzgaja maraska

(900 - 1200 mm) uglavnom je dovoljna za njezin uzgoj, ali samo ako je raspored

oborina povoljan. Pravilnim agrotehničkim mjerama u obradi čuva se vlaga u

tlu, a nedostatak se nadoknaĎuje navodnjavanjem. Suvišna vlaţnost tla

sprječava razvitak korijenova sustava maraske (osobito na podlozi rašeljka) i vrlo brzo

dovodi do ugušenja zbog čega najčešće propada. U trenutnom uzgojnom području

maraske, kao i na ovom području glavni su vjetrovi bura i jugo. Bura jakog intenziteta moţe

biti štetna za višnju marasku jer isušuje tlo, uzrokuje eolsku eroziju tla, vrši

mehanička oštećenja, uzrokuje pojavu posolice isušuje zelene dijelove stabla

ako puše u razdoblju vegetacije. U fazi cvatnje bura ometa oplodnju i

sprječava let pčela. Poţeljno je izbjegavati poloţaje koji su izvrgnuti njezinim izravnim i

snaţnim udarcima, a za ublaţavanje njezinih udara podiţu se vjetrozaštitni

pojasevi. Jugo niske vlaţnosti, tzv. suho ili bijelo jugo ("palač") moţe biti štetno u fazi

cvatnje maraske, jer isušuje njuške tučka i pogoršava uvjete oplodnje, čime uvelike

smanjuje prirode.

3.1.2. Tlo

Lakša ilovasta tla, odnosno pjeskovito-ilovasta ili ilovasto-pjeskovita tla najbolji su supstrat

za višnju marasku. U tim tlima korijenov sustav rašeljke snaţno se razvija, ta tla imaju dobru

propusnost za vodu i zrak, a ipak dosta dobro drţe vlagu i laka su za obradu.

3.1.3. Poloţaj

Najbolju kvalitetu plodovi višnje maraske postiţu na nadmorskoj visini do 200 m. Poloţaj za

nasad višnje maraske treba imati dobro osvjetljenje, zaklonjenost od štetnog utjecaja vjetra,

mogućnost učinkovite primjene agrotehničkih mjera i zaštite od štetnih eolskih erozija,

odgovarajuću temperaturu, te dobre prometnice i blizinu trţišta. Najpovoljniji su blago

nagnuti tereni izloţeni jugu do 3 %, najviše do 5 %.

4.1.4. Sorte i podloge

Kao podloga za marasku rabi se uglavnom rašeljka (Prunus mahaleb). Ona dobro podnosi


49

suha, vapnena, šljunkovita i skeletna tla. Ima vrlo dobar afinitet s maraskom. Razvija snaţan,

razgranat korijen, a osjetljiva je na vlaţna tla i na suvišak vode u tlu. Moţe se rabiti i podloga

višnje (Prunus cerasus) za uzgoj maraske na nešto vlaţnijim tlima, ali na takvim tlima

plodovi maraske imaju manji sadrţaj suhe tvari. Višnja kao podloga stvara mnogo

korijenovih izdanaka.

3.1.5. Tipovi (klonovi) maraske

Za daljnje širenje preporučuju se autofertilni tipovi: Brač 2, Brač 6, Sokoluša, Recta i Vodice

1.

3.1.6. Sustavi uzgoja

U daljnjem širenju i sadnji novih površina marasku treba saditi u čistim voćnjacima koji će

omogućiti barem polumehaniziranu berbu tresačima.

Maraska se uzgaja u prostornim uzgojnim oblicima i to kotlasta krošnja (vaza) i popravljena

piramidalna krošnja. Radi mehanizirane berbe visina debla treba iznositi oko 1 m (0,50 - 0,80

cm). Razmak sadnje višnje maraske na podlozi rašeljke i eventualno višnje treba biti 5,5

- 6,0 m (izmeĎu redova stabala) i 4,0 - 4,5 m (izmeĎu stabala u redu) na dubokim i srednje

dubokim tlima i 5,0 - 5,5 m (izmeĎu redova stabala) i 3,5 - 4,0 m (izmeĎu stabala u redu) na

plitkim tlima.


Najvaţnije bolesti i štetnici na višnji marasci jesu kozičavost višnje (Blumeriella jappii),

sušenje mladica s cvjetovima i truleţ plodova (Monilia spp.), ţilogriz {Capnodis tene-

brionis), osa trešnjarica (Caliroa cerasi) i crna trešnjina uš (Myzus cerasi).

Zaštitu provoditi prema principima ekološke i integrirane zaštite, a u suradnji sa stručnjakom

agronomom.

4. EKONOMSKA OBILJEŢJA UZGOJA MARASKE

4.1. Troškovi investicije

Potrebna ulaganja za nasad su 70.000 do 90.000 kuna. Udio troškova rada je oko 40%.

Radom članova domaćinstva za taj se postotak smanjuju novčani izdatci. Najveće troškove

sadnje čine priprema tla (obrada i meliorativna gnojidba), sadnice i njega do pune rodnosti.

U ukupnim potrebnim troškovima za novi nasad udio prve godine je 65%, druge 30%, treće

15%, četvrte godine 10%.

4.2. Prihodi i rashodi

Tehnološka obiljeţja su slična onima kod višnje, jer je maraska njezin varijetet. Maraska

dolazi u rod u četvrtoj godini. U početnom razdoblju urod je do 10 kg po stablu, a prosječan

urod je oko 20 kg po stablu do 25. godine starosti stabla.

U punoj proizvodnji prosječni godišnji troškovi uzgoja, rad, materijal i amortizacija, su oko

60.000 kuna po hektaru. Više od 50% troškova rada odnosi berba. Veleprodajne cijene

maraske su od 5 do 7 kuna za kilogram. Prosječan godišnji prihod je od 90.000 do 110.000


50

kuna. Ukupni rashodi su od 50.000 do 70.000 kuna. Godišnje moţemo očekivati dobitak

izmeĎu 35.000 i 50.000 kuna po hektaru proizvodnje.

Poticaj za podizanje 1 hektara višnje maraske na ovim posebnim područjima iznosi 22.700

kuna.

5. ZAKLJUĈNA OCJENA Na temelju naprijed iznijetog valja donijeti slijedeće zaključke:

Zbog široke trţišne primjene i posebne arome plodova, uzgoj maraske je značajna

prednost naše obale,

I u današnjim uvjetima uzgoj maraske je vrlo isplativ za proizvoĎače koji marasku

izravno prodaju ili sami preraĎuju,

Uzgoj maraske osigurava stabilnu zaradu i zbog sigurnog plasmana za preradu u

tvornicu »Maraska« Zadar,

Iako uzgoj maraske nije značajno zastupljen na području općine Novigrad postoje svi

uvjeti za uspješan uzgoj ove voćne vrste,

Uzgojem maraske zapošljava se stanovništvo, obiteljska gospodarstva ostvaruju dobit,

stoga je ova proizvodnja društveno korisna i ekonomski isplativa.


51

UZGOJ MASLINA

1. UVOD

Vrijednost masline kao mediteranske voćne vrste, hranjiva i ljekovita vrijednost ploda

masline i maslinova ulja, tradicija uzgoja maslina u našem priobalju, te visoka cijena ulja,

razlog su za donošenje odluke o podizanju novih maslinika i obnovi starih maslina.

Maslinarstvo je danas iznimno profitabilna grana. Da bi posve uspjeli u ovoj proizvodnji

potrebno je puno znanja, strpljivosti i marljivog rada, te prihvaćanja suvremenih načela

proizvodnje maslinova ploda i ulja.

Ovdje ćemo kratko opisati tehničko-tehnološke karakteristike podizanja maslinika i njegove

njege i odrţavanja, te ukazati na odreĎene ekonomske pokazatelje isplativosti ove vrste

proizvodnje. Ekonomskom analizom prikazat ćemo maslinik na prostoru od 1 ha u

intenzivnom nasadu, broj stabala 200, trajnost nasada 50 godina.

Ova proizvodnja na ovim prostorima moguća je na prostorima zaklonjenim od direktnog

utjecaja bure, gdje bi bilo moguće osim na vlastitim površinama pokrenuti ovu proizvodnju i

na dijelovima prostora Hrvatskih šuma omogućujući poduzetnicima dugogodišnju koncesiju

zemljišta.

Na prostorima gdje nije moguća intenzivna proizvodnja, uzgoj će biti poluintenzivan, što

podrazumijeva manji broj stabala po hektaru, pa s tim u svezi i nešto lošiji prinos i financijski

rezultat.

2. TEHNOLOŠKO-TEHNIĈKE KARAKTERISTIKE

UZGOJA MASLINA

2.1. Potrebna mehanizacija

Ako se maslinik podiţe na tlima, gdje se moţe obaviti duboko oranje, tzv. rigolanje na 60-90

cm dubine, priprema tla obavlja se jakim traktorima snage od 80-200 KS.

U tlima tzv. kamenjarima moţe se takoĎer obavljati duboko oranje snaţnim traktorima, tzv.

riperima, nakon čega slijedi usitnjavanje kamena koji pri oranju izbije na površinu. Kamen se

usitnjava s pomoću snaţnih traktora od najmanje 100-250 KS i drobilice kamena radnog

zahvata 1-2 m u širini i 20-30 cm u dubini.

Jame se kopaju bagerom ili pikamerom na jako skeletnim tlima.

Ovi strojevi specijalnih namjena vrlo su skupi, te se u pripremi tla koriste iz usluge.

Za agrotehniku odrţavanja maslinika do 200 stabala potrebno je imati slijedeću opremu i

strojeve.

Male i velike škare za rezidbu

Malu ručnu pilu

LeĎnu prskalicu

Mreţe za berbu

LeĎni raspršivač

Veliki motokompresor s malim i velikim škarama, tresač grana sa štapom, te

motokultivator s priključcima za obradu tla ovisno o terenu

Prijevozno sredstvo za odvoz i dovoz materijala


52

Maslinari koji imaju više od 200 stabala moraju imati profesionalniju opremu, tj. strojeve za

rezidbu, berbu i zaštitu većih kapaciteta, a za obradu tla traktor najmanje 40 KS s potrebnim

priključcima.

Maslinari ne moraju imati sve potrebne strojeve, jer ih mogu koristiti iz usluge ili

udruţivanjem kroz udruge ili zadruge.

2.2. Morfološka svojstva masline

Maslina je zimzelena biljka koja raste u umjerenom pojasu i uzgaja se kao stablašica ili grm.

Korijen je razgranat i nalazimo ga na dubini 15-80 cm, ovisno o osobinama tla. Deblo je

krivo, kvrgasto, a smješteno je izmeĎu panja i krune krošnje. Krošnju formiramo ovisno o

sorti i uzgojnom obliku, a formira se rezidbom. Listovi su duguljasto-eliptičnog oblika

nasuprotno rasporeĎeni i imaju ulogu asimilacije, disimilacije i transpiracije. Listovi ostaju na

maslini 2-3 godine. Cvjetovi su dvospolni, bijeli, udruţeni u uspravne cvatove-rese. Maslina

stvara normalne cvjetove i „morfološki-sterilne“ cvjetove. Pripada neplodnim voćnim

vrstama, pa sorte za optimalnu oplodnju zahtijevaju prisustvo oprašivača. Oprašivanje se vrši

vjetrom, pa raspored oprašivača u nasadima treba podrediti smjeru vjetrova koji vladaju u

odreĎenom mikroklimatu. Plod je koštičasta bobica jajasta oblika dug 1-3 cm, debeo 1-5 cm u

početku je zelene boje, kad dozrije crvenkaste do crne boje.

2.3. Fiziološka svojstva maslina

Maslina počinje vegetirati pri temperaturi većoj od 5 °C. Diferencijacija pupova počinje

početkom veljače pri temperaturi oko 7 °C. Da bi maslina imala dovoljno cvjetnih pupova, u

ovom periodu zahtjeva dovoljno optimalnih hraniva i vlage u tlu. Pupovi izbijaju pri

temperaturi od 10 °C, ovaj period traje oko 60 dana kada dolazi do cvatnje. Cvatnja se odvija

pri temperaturi 15-20 °C i traje samo nekoliko dana. Oplodnja i razvoj plodova traje od 01.

lipnja do 15. listopada, tada je potrebno vršiti navodnjavanje. Dozrijevanje plodova počinje u

listopadu, a berba se nekad produţi i do siječnja. U intenzivnim nasadima ţivotni vijek

maslina traje oko 50 godina i moţe se podijeliti na nekoliko razdoblja. Neproizvodno

razdoblje do 5. godine. Od 6. do 7. godine je razdoblje početne rodnosti. Od 7. do 30. godine

je razdoblje pune rodnosti i sa gospodarskog stanovišta je najvaţnije razdoblje. Od 30. do 50.

godine je razdoblje smanjene rodnosti.

2.4. Razmnoţavanje maslina

Generativno sa sjemenom, primjenjuje se jedino kod proizvodnje podloga za navrtanje,

Vegetativno dijelom stabla gdje se vjerno prenose svojstva roditelja, pa se ono u praksi

jedino primjenjuje. Poznato je više načina vegetativnog razmnoţavanja: gukom,

izdankom, dijelom panja, reznicama i cijepljenjem (navrtanjem).

2.5. Podizanje nasada i uzgoj maslina

2.5.1. Izbor poloţaja i priprema tla za sadnju

Poloţaj maslinika odreĎuje se na temelju raspoloţivog zemljišta, utjecaja dominantnih

vjetrova i vodno-zračnog reţima u tlu. Stoga maslinu valja saditi na juţnim dispozicijama, na


53

prozračnim i procjeditim tlima. S obzirom da stablo masline ostaje dugo godina na jednom

mjestu pripremi tla potrebno je pokloniti posebnu paţnju.

a) Ĉišćenje terena

Potrebno je očistiti sav korov, grmlje, drvenaste kulture, iskopati korijenje i poravnati

površinu tla.

b) Melioracijska gnojidba

U cilju povećanja plodnosti tla, na temelju pedološke analize dodajemo NPK mineralno

gnojivo u omjeru 7-20-30.

c) Rigolanje i duboko oranje

Traktorom velike snage vrši se rigolanje na dubinu 50-80 cm. Ovom metodom se razbije

struktura donjih dijelova tla, regulira vodo-zračni kapilaritet, što je preduvjet intenzivne

proizvodnje.

2.5.2. Sadnja

Sadnja se vrši najčešće u smjeru sjever-jug. Razmak izmeĎu redova i razmak izmeĎu sadnica

je 7 m. Na 1 ha uzgaja se 200 maslina-intenzivna proizvodnja.

Sorta se izabire ovisno o mogućnosti nabavke (Orkula, Sitnica, Leccino, Coratina, Carolea,

Pendolino…). U sklopu je potrebno posaditi 10% oprašivača .

Sadnja se vrši na jesen ili u rano proljeće. Na pripremljenom tlu iskopa se jama odgovarajuće

veličine, na dno jame razaspe 20 dkg mineralnog gnojiva NPK 7-14-21 za zalihu. Zatim se u

jamu doda nove zemlje 10-15 cm ovisno o visini rupe, vodeći računa da korjenov vrat sadnice

bude zasaĎen kako je prije rasla. Zatim se sadnica u gornjoj trećini stabalca priveţe uz kolac i

zatrpa dijelom zemlje koja se pritisne uz korjenov sistem. Nakon toga u jamu se sa strana

unosi 20 kg stajskog gnoja na kojega se pospe 15 dkg KANA 27% N, jama se sasvim zatrpa

preostalom zemljom i polagano se ponovo nagazi. Na osnovi jačine korjenova sistema

nadzemni dio sadnice se prikraćuje, lošiji korjenov sistem zahtjeva jači rez nadzemnog dijela

sadnice.

2.5.3. Njega nasada

Uspjeh nasada ovisi o njezi sadnica u prvim godinama ţivota. Ako ne uspijemo instalirati

sistem navodnjavanja morat ćemo svaki tjedan dovoziti vodu i zalijevati nasad. To je

potrebno činiti i u drugoj vegetacijskoj godini, dok maslina ne razvije dovoljan korjenov

sistem za samostalno odupiranje suši. Obradu zemljišta potrebno je vršiti na cijeloj površini

maslinika, gnojiti sa stajskim gnojem, KAN-om i NPK gnojivom. U narednim godinama, do

prvog uroda – peta godina, količinu gnojiva povećavamo. Tijekom lipnja, kada prestanu

oborine, obavlja se plitka obrada tla, radi uništavanja korova i odrţavanja vlage u tlu.


54

2.5.4. Agrotehniĉke mjere

a) Obrada tla

Obradu tla u masliniku vršimo u svrhu poboljšanja fizikalnih, kemijskih i mikrobioloških

svojstava tla, te očuvanja vlage u tlu. Ona omogućuje veći pristup zraka u tlu, koji pozitivno

utječe na razvoj korjenovog sustava i na procese iskorištenja gnojiva. Obradu tla vršimo

traktorom ili motokultivatorom ovisno o cilju i dubini obrade.

U praksi provodimo slijedeće obrade tla:

Jesenska duboka obrada

Proljetna plitka obrada

Ljetna obrada (prašenje)

b) Gnojidba

Maslinik se redovito gnoji svake godine, ovisno o plodnosti tla, starosti biljke i planirane

rodnosti. Za izgradnju tkiva i ţivotne funkcije maslina zahtjeva u tlu optimalne količine

osnovnih elemenata (dušik, fosfor, kalij, kalcij, magnezij, ţeljezo i sumpor ), kao i mikro

elemente u manjim količinama (bor, bakar, aluminij, cink, jod, klor, mangan, molibden, silicij

i natrij ). Svi navedeni mikro i makro elementi moraju biti zastupljeni u dovoljnim količinama

i meĎusobno uravnoteţeni. Uspješnost gnojidbe ovisi o vlaţnosti tla, pa je najbolje gnojiti pri

optimalnoj vlaţnosti.

Imamo slijedeće vrste gnojidbe:

Gnojidba stajskim gnojem (10 t / ha, u jesen )

Zelena gnojidba

Redovita godišnja gnojidba(150 kg/ha N, 60 kg/ha P2O5, 100 kg/ha K2O u jes. i pro.).

Jesenska gnojidba ( NPK 6-18-36 , 2 kg po rodnom stablu ).

Proljetna gnojidba ( UREA 46% N, 2 kg po stablu ).

Dopunska gnojidba- prihranjivanje ( UREA 1 kg na 100 l otopine, pri zaštiti u svibnju i

srpnju ).

c) Navodnjavanje Maslina za odrţavanje ţivota, oplodnju i plodonošenje zahtjeva optimalne količine vlage u

tlu i u zraku. Maslina donosi cvjetne pupove na jednogodišnjim grančicama, pa ako ih u

prethodnoj godini biljka nije odgojila, ne moţe se očekivati urod. S obzirom na mogućnosti

predlaţemo slijedeće vrste navodnjavanja:

kap po kap

mikroorošivači

d) Rezidba

Rezidbom se uspostavlja ravnoteţa izmeĎu porasta i rodnosti biljke, usklaĎuje lisnu površinu

sa ostalim uvjetima koji doprinosi efikasnijoj fotosintezi te uspostavlja odnos izmeĎu

kapaciteta korjenovog sistema i nadzemnog dijela biljke. Umjeren vegetativni porast donosi

dobar urod i meĎu ostalim faktorima regulira se rezidbom. Osnovni cilj rezidbe je što više

produţiti fazu jake reproduktivne i umjerene vegetativne aktivnosti, tj. da maslina dobro i što

duţe raĎa. Imamo više vrsta rezidbe od kojih izdvajamo: uzgojnu rezidbu, formiranje krošnje,

rezidbu na rod i rezidbu radi pomlaĎivanja i regeneracije. S obzirom na vrijeme izvoĎenja

rezidbu smo podijelili:

Tijekom listopada i studenog odstranjujemo suhe grane, suvišne grane, prstenovane i

oštećene grane i izboje iz panja. Ove radnje se obavljaju nakon berbe.


55

U siječnju i početkom veljače obavljamo rezidbu u cilju obnove krošnje i regeneracije

stabla, odstranjujemo vodopije i suvišne grane ili cijela stabla.

Tijekom oţujka nakon diferencijacije pupova obavljamo rezidbu radi uroda.

Rezidba se vrši voćarskim škarama, ručnim, električnim ili motornim pilama. Po završetku

rezidbe nastalu ranu potrebno je premazati voćarskim voskom.

e) Zaštita maslina Maslinu napadaju mnogi štetnici i biljne bolesti od kojih su gospodarski najznačajniji:

maslinina muha, maslinin moljac, crni medič, crna uš, potkornjaci, rak masline, siva pjegavost

(paunovo oko) i čaĎavica. Program zaštite maslinika provoditi prema stručnim pokazateljima

ovisno o vremenu, jačini i vrsti štetnika, što podrazumijeva integriranu zaštitu ili ekološku

zaštitu ovisno o opredjeljenju za način proizvodnje. Zaštitu svakako provoditi u suradnji sa

stručnim sluţbama za zaštitu bilja.

f) Berba i prerada maslina Berba se obavlja kada plodovi postignu punu pigmentaciju, jer tada sadrţe najveću količinu

ulja, a ujedno su najkvalitetniji. Po potrebi berba se obavlja u više navrata ovisno o

dozrijevanju plodova. Berbu ćemo obaviti upotrebom stroja tresača koji trese grane ili cijelo

stablo pri čemu plodovi padaju na prostirku postavljenu ispod krošnje. Nakon berbe plodove

ćemo čim prije preraditi u ulje. Zreli plodovi masline sadrţe 40-45 % vode i 18-25 % ulja

ovisno o osobinama sorte. Ambalaţa za čuvanje ulja treba biti od plastike ili stakla tamne boje

i mora biti besprijekorno čista. Posude u kojima se nalazi ulje potrebno je dobro zatvoriti bez

prisustva zraka. Skladište za čuvanje ulja do prodaje mora imati ujednačenu temperaturu i biti

zasjenjeno.

3. FINANCIJSKA OPRAVDANOST ULAGANJA U

PODIZANJE MASLINIKA (intenzivna proizvodnja)

3.1. Troškovi podizanja i odrţavanja nasada prve 4 godine

TROŠKOVI RADOVA IZNOS kn/ha

Priprema tla 16.000,00

Sadnja 16.500,00

Radovi u masliniku I god. 21.000,00

Radovi u masliniku II god. 8.000,00

Radovi u masliniku III god. 8.500,00

Radovi u masliniku IV god. 9.000,00

Ukupno radovi 79.000,00

Zakup zemljišta za 4 god. 4.000,00

Kamata 4 god. 9.600,00

Amortizacija 4god. 6.400,00

Ostali troškovi 4 god. 4.000,00

Sveukupno troškovi 102.000,00

Izvanredni prihod (poticaj) - 27.000,00

Razlika za 4 god. do rodnosti 75.000,00


56

3.2. Raĉun dobiti i gubitaka (Puna rodnost)

PRIHODI KOLIĈINA PROIZVODA CIJENA IZNOS

Djevičansko ulje 1.200 l 70,00 kn 84.000,00 kn

Poticaj za preradu 200 stabala 35,00 kn 7.000,00 kn

UKUPNI PRIHODI - - 91.000,00 kn

RASHODI

Mineralno gnojivo 1.500,00 kn

Stajski gnoj 1.500,00 kn

Sredstva za zaštitu bilja 400,00 kn

Različiti radovi (obrada, rezidba, berba) 20.000,00 kn

Plastične vreće 250,00 kn

Usluga prerade ploda 7.000 kg 0,90 kn/kg 6.300,00 kn

Ostali troškovi - - 1.500,00 kn

UKUPNI RASHODI 31.450,00 kn

Amortizacija linearna (stopa 2% godišnje, vijek trajanja nasada 50 god.) 1.600,00 kn

Kamata na sredstva zaduţenja (3% godišnje) 2.400,00 kn

SVEUKUPNO RASHODI 35.450,00 kn

BRUTO DOBIT 55.550,00 kn

Napomena: Kod poluintenzivnog nasada imamo manji broj stabala po hektaru, kao i manji

prinos, ali isto daje dobre financijske rezultate.

4. ZAKLJUĈNA OCJENA

Iz navedenog moţemo zaključiti:

Ovo područje je pogodno za uzgoj maslina,

Ulaganje se vraća za dvije godine pune rodnosti maslina,

Mala su ulaganja u osnovna sredstva mehanizacije,

Maslinik je trajni nasad koji traje 50 godina, te osigurava egzistenciju i slijedećim

generacijama,

Do 200 stabala je hobi proizvodnja, stoga preporučujemo poduzetnicima povećanje

proizvodnje na 2 ha i više, čime će akumulirati dodatna financijska sredstva,

komercijalizirati se i zaposliti nove djelatnike,

Uz primjenu integrirane, te ekološke zaštite, ovisno o izboru proizvodnje, nema

opasnosti od zagaĎenja okoliša.


57

POVRĆARSKA PROIZVODNJA NA OTVORENOM

1. UVOD Za zdravu prehranu potrebno je na godinu oko 110 kg povrća po stanovniku ne računajući

krumpir. Trenutno se troši oko 70 kg što svakako nije dovoljno.

Sa stanovišta prehrane povrćem se u organizam unose mnoge tvari i elementi, koji su od

esencijalne vaţnosti za organizam. Povrćem se u organizam unose proteini, vlakna, škrob,

šećer, kalcij, ţeljezo, kalij, fosfor, razni vitamini, organske kiseline, aromatske tvari, fitoncidi

itd. Povrće kao niskokalorična namirnica dobiva sve veće značenje, jer suvremeni čovjek sve

manje treba visokoenergetsku hranu. Glavninu nutritivnih tvari organizam moţe podmiriti iz

povrća i tako sačuvati vitalnost i zdravlje.

Ovdje ćemo prikazati najvaţnije povrćarske kulture koje se mogu uspješno i ekonomski

isplativo uzgajati na otvorenom sustavu na području općine Novigrad.

Kad se odlučujemo za proizvodnju povrća treba znati slijedeće:

Trţište, jer proizvodnja većih količina povrća za nepoznatog kupca sakriva u sebi velik

rizik, pa preporučujemo organiziranje prodaje preko trţnih zadruga ili kooperantski odnos

sa većim distributerima i preraĎivačkim tvornicama,

Čuvanje povrća kroz sustav hladnjača i plasman u najboljem trenutku, smanjujući tako

kalo, a povećavajući prodajnu cijenu,

Klimu područja, koja podrazumijeva temperaturu, oborine, vlagu zraka i glavne vjetrove,

Raspoloţive površine, poloţaj i kvalitetu tla o čemu ovisi izbor kultura i opseg

proizvodnje,

Blizina vode za navodnjavanje,

Potrebnu radnu snagu koja je danas sve veći problem pogotovo kod radno intenzivnih

kultura gdje je veći utrošak ljudskog rada,

Potrebna ulaganja u strojeve, mehanizaciju itd.,

Znanje kao jedan od najvaţnijih čimbenika uspješnosti povrćarske proizvodnje.

2. KUPUSNJAĈE

2.1. KUPUS

Kupus se proizvodi za svjeţu potrošnju, za kiseljenje (kao glavice ili ribani), te za sušenje.

Svjeţ kupus moţe se dobro čuvati u hlaĎenim skladištima radi produljenja potrošnje, što kod

nas nije potrebno, jer se kupus za svjeţu potrošnju bere u mediteranskom podneblju tijekom

cijele godine. Mogućnost mehanizacije postoji od sjetve do berbe, ali se berba još i sad

najčešće odvija ručno.

2.1.1. TEHNOLOŠKI UVJETI PROIZVODNJE 2.1.1.1. Klima i tlo

Kupus najbolje uspijeva u prohladnom i vlaţnom podneblju. Optimalna temperatura rasta i

razvoja kreće se od 15° do 18°C. Biljke mogu rasti i na niţim temperaturama, ali sporije. Za


58

kupus su opasne visoke temperature, iznad 30°C, pogotovo ako ih prati suša. Otpornost prema

niskim temperaturama različita je u raznim periodima razvoja. Najmanja je za vrijeme nicanja

i u stadiju prijesadnica, a najveća u tehnološkoj zriobi. Za kupus je opasno smrzavanje i

odmrzavanje glavica, pri čemu vanjski listovi ugibaju.

Krupno i bujno lišće kupusa znak je njegovih velikih zahtjeva prema vlazi u tlu i zraku, te mu obavezno treba osigurati dovoljne količine vode.

Kupus nema specijalne zahtjeve prema tlu, ali najbolje uspijeva na nanosnim, humusnim,

srednje teškim i dubokim tlima. I na teţim tlima mogu se postići dobri rezultati uz obilnu

gnojidbu organskim gnojivima. Ne podnosi duţe zadrţavanje vode, ni isušivanje tla. Za uzgoj

ranog kupusa vrlo su dobra lakša ilovasto-pjeskovita tla, dok su za srednje rani i kasni kupus

najpodesnija nešto teţa tla, s optimalnim kapacitetom za vodu. Ne uspijeva dobro na vrlo

kiselim tlima, te takva tla treba kalcificirati. Najpovoljniji je pH 5,5 do 6,5. U plodoredu

smije doći na istu površinu tek nakon 3-4 godine.

2.1.1.2. Gnojidba

Ovisi o kvaliteti tla, a okvirne potrebe hranjiva u kg/ha za rani kupus iznose: 120 kg N, 70 kg

P2O5, 200 kg K2O, a za kasni kupus: 180 kg N, 100 kg P2O5, 300 kg K2O, te 300 kg CaO.

Prije sadnje daje se na 1 ha oko 1.200 kg NPK 7:14:21 ili sličnog sastava, te još 500 kg KAN-

a u dva navrata: nakon sadnje i prije početka formiranja glavica.

2.1.1.3. Sjetva i sadnja

U mediteranskom području rane sorte kupusa siju se u siječnju i veljači, dok se kasne sorte

siju u lipnju i srpnju, a presaĎuju 45-55 dana nakon sjetve.

Kupus se sije u topla klijališta ili plastenike, a za kasniji uzgoj na otvorenom, sijati je najbolje

u redove, na razmake od 20 cm red od reda. Najpovoljniji je sklop od 250 prijesadnica/m2, za

što se utroši oko 2,5-3 g sjemena.

Rane se sorte sade na manje razmake, a kasne na veće. Uz razmak od 40 x 40 cm postiţe se

sklop od oko 62.500 biljaka/ha, a uz razmak od 65 x 65 cm oko 23.800 biljaka/ha. Sjeme zavisi

o broju biljaka po ha, krupnoći sjemena i njegovoj uporabnoj vrijednosti. Količina sjemena za 1

ha kreće se od 400 do 500 g.

2.1.1.4. Berba i prirodi

U mediteranskom području najranije sorte stiţu za berbu na početku svibnja, a

zimske se sorte beru tijekom zime, pa sve do travnja. Prinosi variraju od oko 20 do 40 t/ha za

rane sorte, i od 40 do 80 t/ha za kasne sorte.

2.1.1.5. Sorte

Za ranu proizvodnju uzimaju se sorte tipa Ditmar i Parel F1, Fieldsport F1. Za srednje ranu

proizvodnju kopenhaški, slava, higusta, histanda, hisepta. Od kasnih sorti, zavisi o regiji

uzgoja, raširene su: varaţdinski, futoški, ogulinski, a još imamo i langedijker dauer, hidenu,

minikol (Mini-cole).

Sorte tipa celza (Celsa) kriţanci su izmeĎu kupusa i kelja, te se mogu preporučiti kao kasne

zimske sorte za mediteransko područje. Tvore teške glavice poput kupusa, ali su im listovi

lagano naborani te su otpornije prema niţim temperaturama.

Još su poznate sorte Castello F1, Farao F1, Nordi F1 i Rodeo F1.


59

2.2. KELJ

Kelj se najčešće konzumira svjeţ, a rjeĎe se suši ili smrzava. Kod nas je proizvodnja kelja

preteţno za svjeţu potrošnju. Sjetva i presaĎivanje lako se mogu mehanizirati, dok je berba

zavisna o ručnoj radnoj snazi.

2.2.1. TEHNOLOŠKI UVJETI PROIZVODNJE

2.2.1.1. Klima i tlo

Klimatski uvjeti uzgoja kelja slični su kao i za kupus, samo što je kelj otporniji prema niskim

temperaturama (mrazu), a i prema ljetnoj ţezi.

TakoĎer ima slične zahtjeve prema tlu. Bolje prirode daje na dubokim, humusnim srednje

teškim tlima, dobre strukture i povoljnog vodnog reţima.

2.2.1.2. Gnojidba

Potreba čistih hranjiva u kg/ha za rani kelj iznosi oko 120 kg N, 70 kg P2O5, 200 kg K2O i 100

kg CaO, a za kasni 180 kg N, 100 kg P2O5, 210 kg K20 i 100 kg CaO. Kao i kupus, dobro

reagira na gnojenje organskim gnojivima.


Rokovi sjetve i sadnje gotovo se poklapaju s rokovima uzgoja za kupus. U mediteranskom

području kelj za proljetni uzgoj sije se u siječnju i veljači, a presaĎuje u veljači i oţujku.

Zimski kelj sije se u lipnju i srpnju, a presaĎuje u srpnju i kolovozu.

Za rani uzgoj kelj se sije u klijalište ili pod plastiku, na razmake kao i kupus. Utrošak sjemena

je takoĎer isti. Rane sorte, manje zelene mase, sade se na razmake 50 x 50 cm što odgovara

sklopu od oko 40.000 biljaka/ha. Kasne i zimske sorte kelja sade se na veće razmake, npr. 65

x 50 cm, a to znači do 30.800 biljaka/ ha.


U mediteranskom području rani, proljetni kelj se bere u svibnju i lipnju, a zimski se kelj bere

od listopada do travnja. Prirodi ranih sorti kreću se od 10 do 20 t/ha, a kasnih i zimskih sorti

od 20 do 30 t/ha.

2.2.1.5. Sorte

Od ranih sorti imamo: forbote (Vorbote) i kapucinski, od srednje ranih sortu ţeljezna glava,

od kasnih sortu vertus, a za zimski uzgoj sorte advent boner (Advent Bonner), algro.

Najtraţeniji F1 hibridi kelja su: Promasa, Novusa, Wirosa i Polasa.

2.2.1.6. Štetnici i bolesti

Najznačajniji štetnici kupusnjača koji ţive u tlu su: ţičnjaci, rovac i grčice. Česti su štetnici

kupusnjača i sovice pozemljuše. Rasad i mlade biljke često napadaju i oštećuju kupusne

ciganke (plosnate stjenice), kupusna lisna uš, kupusni buhači, kupusne muhe, puţevi i

gusjenice u koje spadaju kupusni bjelac, lisne sovice i kupusni moljac.

Od bolesti su najčešće peronospora, kupusna kila, bakterioze i polijeganje uzrokovano


60

napadom gljiva.

Bolesti i štetnike treba gdje je god to moguće suzbijati po principima ekološke zaštite, ako to

nije moguće treba provoditi program integrirane zaštite.

3. LUKOVIĈASTO POVRĆE

Povrće iz te skupine uzgaja se radi podzemne stabljike - lukovice. Upotrebljava se u svjeţem

stanju za salate i kao začin jelima, moţe se konzervirati kiseljenjem i sušenjem. Suhi luk se

upotrebljava kao dodatak u mesopreraĎivačkoj industriji.

3.1. LUK

Pri uzgoju luka nastojat ćemo da se što bolje razviju mesnati listovi lukovice koji imaju

specifičnu aromu i hranjiva i ljekovita svojstva.



Optimalna je temperatura nicanja sjemena 15°C, minimalna je 1-2°C, a maksimalna 30°C.

Optimalna temperatura za uzgoj luka kreće se izmeĎu 18 i 22°C. Luk reagira nepovoljno na

visoke temperature u razdoblju rasta nadzemnog dijela lukovice. U početku vegetacije luk treba

dosta vode, ali u fazi formiranja lukovice prevelika vlaga moţe biti štetna.

Luk je osjetljiv prema velikoj kiselosti tla, pa treba izbjegavati takva tla.

3.1.1.2. Gnojidba

Luk vrlo dobro reagira na gnojidbu kompostiranim gnojem. Organskim je gnojivima dobro

gnojiti na mineralnim tlima, a na tresetnim humus nije potreban, pa se dušik, fosfor i kalij daju

mineralnim gnojem. Mineralna gnojiva P i K daju se prije sjetve ili sadnje, a N se daje u dva

navrata. Kasnu gnojidbu s dušikom (N) treba izbjegavati, jer moţe produţiti vegetaciju. Luk

naročito dobro reagira na dodavanje K gnojiva. Preporučuje se gnojiti sa 100 kg/ha N u dva

navrata, 80 kg/ha P2O5 i 200 kg/ha K20. Izraţeno u kompleksnom mineralnom gnojivu iznosi

oko 1.200 kg/ha NPK 7:14:21. Na početku vegetacije moţe još dodati 200 kg/ha KAN-a.

3.1.1.3. Rokovi sjetve i sadnje

Luk se moţe uzgajati iz lučica, iz sjemena i iz rasada.

a) Uzgoj iz luĉica

U mediteranskom području sadi se što ranije u proljeće, u veljači. Sadi se na ravnim

površinama i gredicama. Razmaci meĎu redovima najčešći su od 20 cm i u redu 10-15 cm.

Radi lakše obrade tijekom vegetacije moţe se saditi u dvoredove i troredne trake na razmak od

50 cm i od 15-20 cm unutar trake. Na 1 ha treba 500-1.200 kg lučice, što zavisi o razmaku i

teţini lučice.


61

Berba i prirodi

Tehnološki sazrije na koncu srpnja ili početku kolovoza, što se vidi po sušenju vrhova

listova. Bere se čupanjem ili laganim potkopavanjem ili posebnim strojevima za vaĎenje luka.

Na 1 ha mogu se postići prirodi od 15-40 t.

b) Uzgoj direktnom sjetvom Na ovom području sije se u veljači. Sijanje se vrši na razmake redova od 35 cm ali moţe i na

razmake 45-50 cm radi lakše kultivacije tijekom vegetacije. Potrebno je 4-5 kg sjemena po ha.

Dubina sjetve je od 1 do 2 cm.

Berba i prirodi

Bere se u kolovozu, a prirodi se kreću od 30 do 40 t/ha.

3.1.1.4. Proizvodnja mladog luka

Sadi se u proljeće iz lučica promjera 2,5-3 cm. Sadi se dosta gusto, 10 x 6 cm i za 1 ha treba

2.000-6.000 kg lučica. Bere se kad lišće naraste od 25 do 40 cm duţine, obično 1,5-2 mjeseca

nakon sadnje.

3.1.1.5. Ĉuvanje luka

Nakon berbe luk se ostavi nekoliko dana da se dobro prosuši, nakon čega se probire, sortira i

stavlja u vreće. Prostor u kojem se čuva luk treba biti suh i dobro provjetravan. Bilo bi dobro

da se temperatura kreće od 1 do 2°C i da vlaga nije veća od 60%. Optimalni uvjeti za čuvanje

lučice jesu na temperaturi od 18-20°C i 60-70% vlage.

3.1.1.6. Sorte

Ptujski-pogačastog oblika ljutog okusa; nizozemski ţuti-plosnati; higro (Hygro) F1,hiduro

(Hyduro) F1, Daytona, Albion i Red Baron Sorte za uzgoj iz prijesadnica: srebrenac

svibanjski i srebrenac travanjski.

3.2. ĈEŠNJAK



Češnjak je mnogo otporniji prema zimi i mrazu od crvenog luka, i to zbog čvršćih ovojnih

listova. Ako je dobro zakorijenjen, izdrţi do -25°C. Češnjak počinje klijati već na 3-5°C.

Optimalna je temperatura rasta češnjaka od 18 do 22°C, a u razdoblju dozrijevanja 26°C.

Češnjak treba jako puno svjetla, pa ne smije biti ničim zaklonjen. Treba takoĎer dosta vlage u

tlu (slično kao luk). O tipu tla vrlo mnogo zavisi kakav će se češnjak razviti. Na tlima koja

lako gube vlagu dobije se loš češnjak. Češnjak zahtijeva nešto teţe tlo, ali zato vrlo dobro

obraĎeno.

3.2.1.2. Gnojidba

Češnjak ne podnosi gnojidbu svjeţim stajskim gnojem. Prije sadnje treba gnojiti mineralnim

gnojem ili kompostom. Mineralnog kompleksnog gnoja NPK 12:12:12 ide 700-750 kg/ha.

Vrlo dobro reagira na gnojidbu kompostom, pa se gnoji sa 20-40 t/ha komposta.


62

3.2.1.3. Rokovi sadnje

Jesenski se češnjak sadi u listopadu, a proljetni se sadi u veljači. Sadi se na razmake od 15-20

cm izmeĎu redova i 10-15 cm u redu. Moţe se uzgajati i u trakama (slično kao luk). Za 1 ha

treba 500-800 kg češnjeva. Jesenski se češnjak sadi dublje (4-5 cm), a proljetni 2-3 cm.

Češnjak niče već za 10-15 dana.

3.2.1.4. Berba

Jesenski češnjak dozori na koncu srpnja i u prvoj polovici kolovoza, a proljetni dozori u

srpnju. Berba u pravo vrijeme mnogo znači za količinu i kvalitetu. Bere se za suha vremena.

Vadi se motikom ili rukom (ako je suho) ili pak posebnim strojevima, kao i luk. Na 1 ha

dobije se prirod do 10 t. Češnjak se mora čuvati na suhom i zračnom mjestu, po mogućnosti

na temperaturi od 0°C do 3°C.

3.2.1.5. Sorte

Jesenski - ima krupnije češnjeve i sadi se na jesen u listopadu, i proljetni češnjak - nešto

sitniji, za ranu proljetnu sadnju. 3.2.1.6. Štetnici i bolesti

Najčešći štetnici su lukova muha, lukov moljac, lukova pipa i nematode.

Najopasnija i najčešća bolest je peronospora.

Zaštitu provoditi po ekološkim ili integriranim principima u suradnji sa stručnjacima

agronomima.

4. PLODOVITO POVRĆE

Brojne su vrste od kojih se kao povrće troši zreo ili još nedozreo plod, ovdje ćemo prikazati

dvije najznačajnije koje se mogu uspješno uzgajati na ovom području: rajčica i paprika.

4.1. RAJĈICA

Rajčica je jedna od najraširenijih povrtnih kultura u svijetu zbog svoje višestrane upotrebe.

Nutritivno vrlo bogata i hranjiva namirnica.



Rajčica potječe iz tropskih područja Amerike, pa je prema tome vrlo osjetljiva prema niskim

temperaturama. Već pri temperaturi od 0°C biljka je više ili manje oštećena, a pri -1,5°C do

2°C strada. Zato se uzgaja na otvorenom onda kad nema mraza. Za cvatnju je potrebno

najmanje 15°C, a za zriobu plodova više od 20°C. Rajčici treba dosta vlage u tlu, a moţe se

koristiti i vlagom iz dubljih slojeva. Ne voli veliku vlagu iz zraka. Na poloţajima s dosta

magle cvjetovi se slabo oploĎuju i često otpadaju, a cijela biljka više strada od gljivičnih

bolesti. Za rajčicu su najprikladnija duboka strukturna, srednje teška, slabo kisela tla, ali uz

dobru pripremu uspijeva gotovo na svim tlima.


63

4.1.1.2. Gnojidba

Rajčica moţe dati velik prirod, ali zato treba obilnu gnojidbu. Najbolje je gnojiti sa 30 t/ha

stajskog gnoja još u jesen ili rano proljeće, a pred sjetvu dodati još 70 kg N, 140 kg P2O5 i 210

kg K20. Kad prvi plodovi dostignu veličinu oraha, treba prihraniti prvi put sa 50 kg N, a drugi

put sa 100 kg kad se prvi plodovi počnu crveniti.


Najčešće se uzgaja iz rasada, ali se moţe uzgajati i direktnom sjetvom. Za ranu proizvodnju

na otvorenom ima prednost ovo područje gdje je moguća ranija sadnja i raniji početak zriobe,

pa prema tome postizanje bolje cijene na trţištu.

Na našem području za ranu proizvodnju na otvorenom sije se na koncu siječnja ili početku

veljače u topla klijališta ili u sandučiće u stakleniku ili grijanom plasteniku obično rane

hibridne sorte. Ako je temperatura 18-20°C, za 3-4 tjedna pikira se u prešane blokove, lonce

ili polietilenske vrećice. U prvoj polovici travnja, kad proĎe opasnost od mraza, sadi se na

stalno mjesto. Za 1 ha potrebno je oko 40.000 prijesadnica. Treba posijati oko 30 m2 klijališta

ili 120 sandučića (60 x 40 cm) sa po 5-6 g sjemena po 1 m2, tj. potrebno je 150-200 g sjemena

za 1 ha. Kad biljka razvije prvi pravi list, pikira se u drugo toplo klijalište na razmak od 10 x

10 cm ili, kako je već spomenuto, u blokove ili lončiće.

Prijesadnica prije presaĎivanja treba imati čvrstu stabljiku sa 6-7 listova i zametnutu prvu

cvjetnu grančicu. Za ranu proizvodnju obično se sadi ručno, s grudom zemlje oko korijena,

nastojeći da se što manje poremeti korijen kako bi biljka odmah nastavila rasti. Sadi se na

razmak od 80 x 30 cm. Poslije sadnje treba odmah dobro zaliti.

Ljetna proizvodnja iz rasada

Sije se u polutopla klijališta ili zaštićene gredice pokrivene niskim tunelom od polietilenske

folije u drugoj polovici oţujka ili na početku travnja, a presaĎuje u prvoj polovici svibnja kad

proĎe opasnost od mraza.

Za 1 ha potrebno je oko 25.000 prijesadnica visokih sorata. Sije se u redove na razmak od 7-

10 cm red od reda i 2-3 cm sjemenka od sjemenke. Potrebno je posijati 80-100 m2 klijališta.

Uz dobru njegu prijesadnice su čvrste, visoke oko 25 cm i imaju 5-6 listova.

Sade se na razmak 80-100 cm red od reda i 40-50 cm biljka od biljke. Takve se prijesadnice

mogu saditi i mehanizirano.

Uzgoj direktnom sjetvom

Obično se sije u kućice na razmak od 80 x 30 cm sa po 3-5 sjemenki u kućicu 2-3 tjedna prije

eventualnog posljednjeg proljetnog mraza, tj. kad biljke mgu nicati pa nema opasnosti da će

ozepsti. Za taj uzgoj najprikladnije su niske sorte.

Jesenski uzgoj

U mediteranskom području moţe se uzgajati iz rasada ili direktnom sjetvom.

Iz rasada: sjetva na gredice u polovici svibnja, sadnja na početku srpnja.

Direktnom sjetvom na koncu svibnja.

4.1.1.4. Njega usjeva

Visoke sorte trebaju potporu, kolac ili špalir kao za vinograd ili špalir sa jednom ţicom na

koju se biljke veţu špagom.


64

4.1.1.5. Pinciranje

U ranoj proizvodnji uklanjaju se svi zaperci iz pazuha lista, a nakon zametanja četvrte plodne

grančice zakida se vrh. Iznad grančice mora ostati 3 lista. Sorte u ljetnom uzgoju pinciraju se

obično »na dva izboja«, tj. ostavlja se najjači zaperak koji uskoro počinje cvasti.


U ranom uzgoju na ovom području berba počinje na početku lipnja i traje do konca srpnja.

Ljetni uzgoj počinje na početku srpnja i traje do prvog mraza. Berba usjeva iz direktne sjetve

počinje oko mjesec dana kasnije. Jesenski uzgoj moţe dati vrlo dobre plodove od rujna do

prvog mraza. Zelene plodove koji su potpuno razvijeni treba pobrati prije jačeg zahlaĎenja ( +

5° C) pa mogu u skladištu naknadno dozrijeti. Prirodi ranih sorata kreću se od 15 do 30 t/ha, a

u ljetnom uzgoju do 50 t/ha.

4.1.1.7. Sorte

Hibridi rajčice su: Monroe, Belle, Durasol i Mijane itd.. Za rani uzgoj hibridne sorte: rapid,

(No 10 x bizon). Mi 10 i Mi 13 itd.. Za ljetni uzgoj visoke sorte: rodţers (Rutgers), sen

pjer (Saint Piere), itd..

Niske sorte: zagrebačka rana, hajnc (Heinz), kambel (Cambel) itd..

Poznate su još sorte: Monroe ez F1 Tm F2, Belle ez F1 Tm F2 itd..

Stalno se uvoze nove produktivnije sorte i hibridi, pa je prilikom nabavke potrebno o tome

voditi računa.

4.2. PAPRIKA

Paprika je jedna od vrsta plodovitog povrća najbogatijih vitaminima, vrlo traţena i cijenjena

u kulinarstvu.



I paprika potječe iz tropskih područja Amerike, pa podjednako treba toplinu kao i rajčica.

Još je osjetljivija prema niskim temperaturama, čak i one iznad 0° C mogu izazvati velike

zastoje u rastu. Paprika najbolje uspijeva na laganom tlu bogatom humusom, neutralne ili

blago kisele reakcije.

Treba mnogo vode, pa se bez navodnjavanja samo na rijetkim lokalitetima moţe uzgajati. Ali

u tom slučaju ne moţe ostvariti odgovarajuću rodnost.

4.2.1.2. Gnojidba

Paprika ima velike potrebe u pogledu gnojidbe. Stajski gnoj ili kompost 40-60 t/ha uz

mineralnu gnojidbu sa 50 kg N, 110 kg P2O5 i 160 kg K20 prije sadnje daje dobre rezultate. U

2-3 prihrane daje se još 100-150 kg N.


65


Najčešće se uzgaja iz rasada. Za 1 ha potrebno je 60.000-110.000 prijesadnica, što zavisi o

sorti. Na ovom području moţe se uzgajati rana paprika na otvorenom, a uzgoj prijesadnica

sličan je uzgoju rajčice. Rokovi sjetve, pikiranja i sadnje isti su kao i za rajčicu. Razmak za

pikiranje je manji od 5x5 cm, ili se pikira u manje kocke ili lončiće.

Sadi se na razmak od 50 x 15 cm manje bujne sorte, odnosno od 60 x 30 cm za bujnije sorte.

Najbolje je sijati u redove na razmak od 7-10 cm red od reda, 1-2 cm sjemenka od sjemenke.

Za 1 ha potrebno je oko 1 kg sjemena, a treba posijati 150-250 m2

klijališta ili gredica da bi se

dobilo 500 prijesadnica/m2.


Rana paprika iz mediteranskog područja počinje se brati u drugoj polovini lipnja i bere se do

prvog mraza, ako se intenzivno navodnjava i prihranjuje. Ako ţelimo brati crvene plodove,

berba počinje oko tri tjedna kasnije, a ukupni prirod je za 20 %-30% manji nego ako se beru

tehnološki zreli (ţuti ili zeleni) plodovi. Uz dobru njegu, paprika moţe dati prirod od 30-50

t/ha.

4.2.1.5. Sorte

Babure: šorokšari, Albaregia, Bianca, Blondy, Istra, Niva sve ţutog ploda i tamnozelena

kalifornijsko čudo.

Kapije - plosnate paprike sa jednim vrhom: zlatna medalja, Stella i kurtovska kapija.

Paradajz paprika - Rotund ţuti i Rotund zeleni, te botinečka ţuta.

Feferoni: Karmen, feferoni ţuti.

Začinska paprika: horgoška slatka 1, 2 i 3.

4.2.1.6. Štetnici i bolesti plodovitog povrća

Najčešći su štetnici: korijenove nematode, gusjenice kukuruznog moljca, krumpirova zlatica

(rajčica) itd.

Najčešće bolesti su: plamenjača (fitoftora), siva pjegavost i pepelnica.

Štetnike, bolesti i korove suzbijati ovisno o proizvodnom opredjeljenju po načelima ekološke

i integrirane zaštite, a u suradnji sa agronomom.


Uzgoj povrća na otvorenom je jedna vrlo dohodovna grana poljoprivredne proizvodnje.

Obzirom da na području općine Novigrad imamo neiskorištena polja, postoji mogućnost i

navodnjavanja, stoga ovoj proizvodnji dajemo veliki značaj.

U Općem dijelu PUR-a tablice: 14, 15, 16 i 17. obradili smo ekonomske aspekte proizvodnje

najznačajnijih povrtnih kultura. Ovdje smo prikazali tehnološke parametre uzgoja kupusa i

kelja, uzgoja luka i češnjaka, te uzgoja rajčice i paprike kao vrlo rentabilnih kultura koje se

mogu uspješno uzgajati na ovom području. Pri tome obiteljska gospodarstva mogu ostvariti

financijsku dobit, zaposliti odreĎeni broj djelatnika, turističkom trţištu ponuditi kvalitetne

proizvode ovog kraja i tako postati trţišno i ekonomski učinkoviti, te društveno korisni. Na taj

način ona pridonose razvoju ovog kraja i ostanku ljudi u njemu, a lokalna zajednica

osigurava sredstva potrebna za razvoj komunalne i društvene infrastrukture, poboljšavajući

tako uvjete ţivota svojih graĎana.


66

PLASTENIĈKA ILI STAKLENIĈKA PROIZVODNJA

POVRĆA

1. UVOD

Prikazat ćemo proizvodnju povrća (rajčica, krastavac i salata) u zatvorenom plasteničkom

prostoru, izmjenjujući kulture (salata-rajčica-krastavac) u najoptimalnijim vremenskim

razdobljima. Time se omogućuje popunjavanje kapaciteta plastenika, upotpunjavanje ponude i

stabilnost poslovanja tijekom cijele godine. Visina investicije, tehničko-tehnološki i

ekonomski pokazatelji prikazani su kako bi poduzetnik stekao dojam o ovoj vrsti proizvodnje,

te se odlučio na ovakav poduzetnički poduhvat. Prikazat ćemo proizvodnju na manjoj površini

zbog usitnjenosti privatnog posjeda, ali svakako preporučujemo povećanje površina kako bi

ova proizvodnja postala još isplativija.

2. PROIZVODNJA RAJĈICE U ZATVORENOM

2.1. TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE

2.1.1. Izbor sorti

Kod izbora sorti stakleničkih (plasteničkih) vrsta rajčice, treba voditi računa o nekoliko osnovnih svojstava, a to su:

Visoka rodnost,

dobra oplodnja,

krupnoća i ujednačenost ploda,

otpornost prema bolestima itd.

Pokusna su ispitivanja pokazala, da su za zimsku proizvodnju najpogodnije nizozemske plasteničke sorte. Odlikuju se visokom rodnošću, a neke i ranim dospijevanjem. U staklenicima treba uglavnom uzgajati Fl hibride. Danas ima nekoliko komercijaliziranih sorti, a dosta ih se nalazi u eksperimentiranju što znači da će ih u komercijalnoj primjeni biti još i više. To pospješuje izbor, ali i odluke pri izboru asortimana postaju sve sloţenije. Uobičajene sorte za stakleničku proizvodnju rajčice su: Petula Fl RS (rana sorta), Terra Fl RS, Astona Fl RS, Monroe Fl i dr.

2.1.2. Sjetva i uzgoj Proizvodnja rasada za plasteničku (stakleničku) proizvodnju ima veliki značaj jer se u ovoj fazi vegetativnog razvoja formiraju osnove budućeg prinosa (broj cvjetova u cvjetnim granama, fertilnost peluda i dr.). Za grijane staklenike tijekom zime, rasad se za proljetni uzgoj proizvodi u tijeku studenog i prosinca. Zbog kratkog dana prostor se dodatno osvjetljava fotoasimilacijskim svjetiljkama. Sjetva sjemena rajčice obavlja se u pripremljen supstrat za tu svrhu (pH 6,5) na stolovima s podnim grijanjem. Do nicanja sjemena potrebno je 3-4 dana uz temperaturu od 22°C do 24°C, i relativnu vlaţnost zraka od 92-95%. Deset do dvanaest dana nakon nicanja u fazi trećeg lista biljke se presaĎuju u plastične lončiće promjera 10 cm, u kojima je supstrat koji sadrţi sva potrebna hranjiva za početak rasta. Pored načina uzgoja rasada u PVC loncima moguća je i proizvodnja prijesadnica pikiranjem u tresetne posude poznate pod nazivom JIFFI (DIFI). Prave se specijalnim strojem od smjese treseta bogatog humusom i celuloznim tvarima obogaćenim lako topivim umjetnim gnojivima. Presadnice odgajane u njima sade se skupa s posudom koja se u zemlji postupno raspadne. RasaĎivanje treba obaviti u jutarnjim satima ili predvečer. Oko usaĎene biljke treba dobro utisnuti smjesu supstrata, ali pri tome treba paziti da se ne povrijedi stabalce.


67

Poslije rasaĎivanja biljka se zalije, pri čemu se uspostavlja čvrsta veza biljke i zemljišnog supstrata. RasaĎivanje se obavlja ručno ili strojno. Rasad se dalje briţljivo nadgleda i njeguje, zalijevanje se vrši orošavanjem ili sistemom kap po kap. Nadalje, treba odrţavati optimalni temperaturni reţim i relativnu vlaţnost zraka koja ne smije biti veća od 80%. Ovdje ostaje biljka do prve cvjetne grančice. Iza toga se sadi na stalno mjesto u staklenik. Priprema zemljišta vrši se sa rotofrezom uz prethodno unošenje zrelog stajskog gnoja (10-20 t/ha) i već prema agrokemijskoj analizi tla odreĎuju se potrebna hranjiva i dodaje NPK formulacija gnojiva. Rajčica zahtjeva vrlo plodno tlo, lako topiva i dostupna hranjiva te rastresitu strukturu. IzmeĎu prisutnih hranjiva treba odgovarajući odnos, jer velike količine N uz male količine P i K djeluju depresivno na biljku, dok skladan odnos N i K pospješuje ranije sazrijevanje plodova. Vertikalni uzgoj rajčice u stakleniku postiţe se tako da se svaka biljka veţe za ţicu vodilicu iznad reda koja se nalazi na 2,5 m visine. Ovim načinom uzgoja osigurava se više osvjetljenja, lakša oplodnja i bolja berba. Tijekom rane proljetne proizvodnje potpomaţe se oplodnja cvjetnih grančica električnim vibratorima, ili biokukcima (najnovija metoda), te manje popularna mjera pomoću kemijskih preparata. Temperatura za uzgoj rasada za vrijeme sunčanog dana treba biti 22-25°C, a relativna vlaţnost zraka od 65-75%, a noćna temperatura od 16-18°C. Dnevna temperatura za vrijeme oblačnog dana mora biti od 18-20°C, noćna 16°C, a relativna vlaţnost od 60-80%. U ovim uvjetima posebno je potrebno dobro prozračivanje nasada kako ne bi došlo do razvoja bolesti. Suvremeni način proizvodnje rajčice je na hranjivoj podlozi ili u kamenoj vuni, a zalijevanje hranjivom otopinom s točnim omjerima hranjivih elemenata i pH vrijednošću odvija se sistemom preko kapaljke. Rajčica se bere od oţujka do srpnja. Za to vrijeme uzgoj se odvija na 10-12 etaţa, a prinos stakleničke rajčice kreće se od 22-40 vagona/ha.

3. PROIZVODNJA KRASTAVACA U ZATVORENOM

PROSTORU

3.1. TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE

Krastavac je poslije rajčice najznačajnija povrtlarska kultura u stakleničkoj (plasteničkoj)

proizvodnji. U našim uvjetima uzgaja se u zimskom razdoblju jer dosta dobro podnosi nedostatak

svjetlosti. Uzgoj ove kulture trebao bi dati dobre proizvodno-financijske učinke.

3.1.1. Sjetva, sadnja i njega nasada

Podešavanje rokova sjetve, odnosno prispijeća uroda, veoma je bitna činjenica, kako sa stajališta proizvodno-tehnoloških uvjeta, tako i sa stajališta financijske koristi. Prema vremenu prispijevanja većeg dijela proizvodnje, razlikuje se jesenska, zimska i proljetna proizvodnja krastavaca. S obzirom na potraţnju proizvodnja je najpogodnija i ekonomski najprihvatljivija. u razdoblju od mjeseca veljače do kraja svibnja. U tom razdoblju potraţnja zelenih krastavaca je najveća, pa je i cijena najpovoljnija. Za proizvodnju u ovom razdoblju sjetva se obavlja krajem 11. mjeseca, a sadnja 4-5 tjedana poslije. Sto se tiče sorti, najčešće se koriste uvozne hibridne sorte podrijetlom iz Nizozemske koja je poznata kao proizvoĎač kvalitetnih hibrida. U novije vrijeme sve češće se upotrebljava tzv. ţenski hibrid, čija je odlika da se na ovim biljkama stvaraju isključivo ţenski cvjetovi. Uzgojem takvih sorti postiţe se značajna ušteda ručnog rada oko svakodnevnog uklanjanja muških i kastriranja ţenskih cvjetova. Postoji nekoliko načina uzgoja rasada, ali se svi zasnivaju na načelu da se prilikom rasaĎivanja, na stalnom mjestu što bolje očuva korijenov sustav mlade rasadne biljke. U suvremenoj plasteničkoj proizvodnji krastavaca, rasad se proizvodi u kockama od treseta i celuloznih tvari izraĎene specijalnim strojem poznate još i po nazivu JIFFI (difi). Dimenzije jiffi lonaca najčešće su 10x10 ili 10x12. Uobičajeni način proizvodnje rasada je tako da mehaničkim prešanjem treseta istodobno se obavlja i sjetva (1 sjemenka u jednu kocku). Suvremeni način je uzgoj rasada u kamenoj vuni gdje se hrana dozira putem kompjutora i tu se rasad odgaja do faze berbe. U vrijeme kad je rasad prispio za rasaĎivanje, staklenik već treba biti na odgovarajući način


68

pripremljen za rasaĎivanje. Uz uobičajene radnje kao što su graĎevinski popravci, provjeravanje

ispravnosti instalacija i ureĎaja, dezinfekcije i sl., naročitu brigu treba priprema zemljišta, koje

treba biti razrahljeno i snabdjeveno gnojnim mješavinama organskog i mineralnog sastava. Poslije

uklanjanja prethodne kulture, u ovom programu zelene salate, zemljište treba poorati do 20-25 cm, a

zatim ga dezinficirati i odrţavati do trenutka rasaĎivanja u vlaţnom i rastresitom stanju.

Dezinfekcija tla se vrši kemijskom metodom, a staklenici koji imaju priključak mogu putem

pregrijane pare dezinficirati tlo, što je i najbolje. RasaĎivanje stasalih biljčica na stalno mjesto u

stakleniku, kao i gnojidba, gotovo je istovjetna kao i kod rajčice. Uz optimalno odrţavanje

vodozračnog reţima, pravilnu njegu i uzgoj biljke, optimalan sklop i način drţanja, pravilnu

osnovnu gnojidbu koja mora obilovati velikim količinama organskih gnojiva uz skladan odnos

hranjivih komponenti te uz pravovremeno navodnjavanje i prehranjivanje, oblikovanje vrijeţa i

visokorodnih sorti, moguće je postići urod ove kulture od 22-35 vagona/ha.

Kvaliteta rasadnog materijala u znatnoj mjeri ovisi o pravilnom odrţavanju i usklaĎivanju

čimbenika koji utječu na intenzitet vegetiranja. Prije svega za pravilan razvoj potrebno je osigurati

optimalne toplinske uvjete, pravilan reţim odrţavanja zemljišta i vlaţnosti zraka, te prisustvo

dovoljnih količina svjetlosti. Za vrijeme od sjetve do nicanja, u stakleniku s rasadom krastavca

treba odrţavati temperaturu oko 25°C. Nakon nicanja 50% sjemena, temperature se sniţavaju

danju na 18-20°C, a noću na 16-17°C. Tako se izduţivanje tek izniklih biljčica svede na najmanju

mjeru. Poslije se temperatura treba odrţavati na 22-25°C preko dana, a noću 18-20°C. Sniţavanje

noćnih temperatura kao i dnevnih za oblačnog vremena, od posebnog je značaja za ravnomjeran

rast mladih biljaka u svim fazama njihova razvoja. Osim temperature, za normalan razvoj rasadnih

biljaka u loncima vaţno je odrţavati optimalnu vlaţnost. Zalijevanje se obavlja prema potrebi i

uvijek pravovremeno, ali se mora paziti da se prilikom zalijevanja nakvase biljke. Relativnu

vlaţnost zraka treba po mogućnosti odrţavati na razini 90-95%. Tijekom cijelog razdoblja

vegetiranja rasad treba prskanjem štititi od raznih bolesti i štetočina, te svakako treba postaviti

ţute i plave ljepljive lovne ploče.

4. UZGOJ ZELENE SALATE U ZATVORENOM PROSTORU 4.1. TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE

4.1.1. Osnovne znaĉajke i izbor sorti

Salata (Lactuca sativa) dijeli se na nekoliko varijeteta. Salate glavatice dijele se u dva tipa: - KRISTALKE - fine salate, rubovi listova jače su nazubljeni (kristal ljetna zagrebačka i ljubljanska ljetna)

- MASLENKE - (puterice) njeţnih su listova i ravnog lisnog obruba (Nansen, Ravel, Vanity) Sorte salate uglavnom su proizvod stranih proizvoĎača. Iz Nizozemske to je firma Enza Zaden, Royal Sluis, Bruinssma, Rijk Zwaan, S&G Seeds i dr. Najčešće se kod nas uzgajaju puterica: Renata, Resanija, Rafir, Ravel, Jessy, a od tipa kristalke poznate su sorte Kelvin-rana sorta, Calgarv, Sprinter, Vanity i dr. Salata se lako i uspješno moţe uzgajati u plastenicima koji su prvenstveno namijenjeni uzgoju osjetljivih plasteničkih kultura (rajčice, krastavaca, paprike itd.). Kao kultura s relativno kratkim vegetiranjem (55-65 dana) veoma se uspješno uklapa u plasteničke plodorede. To je osobito vaţno za racionalizaciju proizvodnog prostora, radne snage i dr. Zbog skromnijih potreba za toplinom i svjetlošću vrlo uspješno se moţe uzgajati u zimskom razdoblju. U našim krajevima najčešće se uzgaja kao pred usjev ostalih povrtlarskih kultura, kao što su rajčica i krastavac, čiji se rokovi sadnje i berbe mogu idealno podesiti za predsezonsku proizvodnju nakon berbe salate.

4.1.2. Priprema tla

Salata najbolje uspijeva na plodnom i rastresitom zemljištu, bogatom organskim tvarima. Tla u


69

plastenicima uglavnom su pripremljena tako da se na njima salata veoma uspješno uzgaja i razvija. Treba imati na umu da je ova biljka veoma osjetljiva na visoku koncentraciju soli u tlu. Optimalne vrijednosti pH tla za salatu su 6,0-6,5-7. Tlo se obraĎuje na dubini 20-25 cm, a mineralna gnojiva ne treba zaoravati, jer se korijenov sustav salate razvije dosta plitko pa se uslijed čestih zalijevanja mineralna hranjiva lako spuste do potrebne dubine. Kako je u zaštićenom prostoru uglavnom kvalitetan supstrat (humus 6-8%), obrada tla ne predstavlja poseban problem. Na mjestima gdje je došlo do zbijanja tla prilikom uzgoja prethodne kulture obavezna je mjera podrivanje sa specijalnim strojem - podrivačem. Ova mjera omogućava rahljenje tla i prozračivanje do 35-40 cm dubine.

4.1.3. Gnojidba

Gnojidbu uglavnom treba zasnivati na prethodnoj analizi tla. Pred sadnju salate unijeti umjerene količine dušika (20-30 kg/ha) i fosfora (40-50 kg/ha). Prihranjivanje kalijem nije potrebno, pošto se kod nas u staklenicima najčešće salata sije poslije rajčice, krastavaca i paprike pod koje se unosi velika količina stajskog gnoja i kalija. RasaĎivanje salate, ako se radi o ranim sortama, obavlja se na razmak 20-15 cm, dok se poslije uglavnom krupnije biljke rasaĎuju na razmak 20-25 cm. MeĎutim, ako je rasad proizveden u kockicama, onda se nakon pripreme zemljišta površina markira valjkom s kockastim izbočinama koje u zemljištu ostavljaju otiske veličine 4x4 cm. U ovakve jamice spuste se kockice sa zasijanim biljkama. U obiteljskim gospodarstvima najčešće se sije salata u posebne plitice od plastike ili stiropora, različitih veličina, ali najpopularnije je korištenje plitica sa 104 sjetvena mjesta, a veličina sjetvenog mjesta promjera 2 cm. Što se tiče uroda, moţe se ostvariti 4 kg po m

2, ako se odrţavaju

optimalni uvjeti za proizvodnju u svim fazama razvoja. Posebno se moţe postići odreĎena sigurnost navedenih uroda, ako se primjenjuje postupak obogaćivanja atmosfere C02. Osobito je vaţan čimbenik temperatura. Po sunčanom vremenu treba odrţavati temperaturu izmeĎu 12 i 20°C, a ako je oblačno vrijeme 10-12°C. Noćne temperature trebaju biti za 4°C niţe od dnevnih. Što se tiče vlaţnosti tla u prvim fazama razvoja treba biti 75-80% maksimalnog vodnog kapaciteta, a u vrijeme oblikovanja glavica 60-65%. Relativna vlaţnost zraka treba biti 70-80%. Preporuča se navodnjavanje biljke sustavom orošavanja, ali jednako dobar je i sistem kap po kap. Ovo su vaţni tehnološki momenti kako ne bi došlo do pojave i razvoja bolesti sive truleţi, Botritis cinerea, koja je ujedno najčešća i ekonomski najznačajnija bolest.

4.1.4. Sjetva, sadnja, rasaĊivanje i njega nasada

Da bismo salatu brali početkom 12 mjeseca u zaštićenom prostoru, potrebno je sjetvu salate obaviti oko 20. listopada, a presad salate rasaditi mjesec dana poslije. Kako ova kultura ima dosta kratko vrijeme vegetacije, moţe se očekivati početak skidanja, odnosno berbe, oko 20. prosinca, što posebno ovisi o sunčanom ili oblačnom vremenu. Berba se uglavnom obavlja kroz 5-10 dana. Iz navedenog je vidljivo da se rokovi sjetve najčešće prilagoĎavaju ţeljenim rokovima sadnje, odnosno berbe kao pretkulture, a da se istovremeno ne ugrozi pravovremenost ostalih kultura koje dolaze iza proizvodnog ciklusa salate. U suvremenoj plasteničkoj proizvodnji, rasad salate uzgaja se u specijalno pripremljenim prešanim tresetnim kockicama veličine 3-4 cm. Sjetva se obavlja pomoću specijalnog stroja koji ulaţe jednu po jednu sjemenku u svako konusno udebljenje kockica. Zasijane kocke treba zaliti, pokriti plastičnom folijom dok sjeme ne počne nicati. Uz optimalne uvjete presadnice su spremne za rasaĎivanje za 20-ak dana. Da bi se postigao navedeni rok prispijeća sadnica, bitno je da se do nicanja odrţava temperatura 15-18°C, a poslije nicanja 10-12°C. Relativna vlaţnost zraka odrţava se izmeĎu 60-70%. Rasad se proizvodi i u plastičnim saćima ili u saćima od stiropora, te je na ovaj način velika ušteda u potrošnji supstrata.

4.1.5. Berba

Berba se vrši u nekoliko navrata. Glavice se sijeku kada su postigle odreĎeni oblik, veličinu, čvrstoću, a često puta berba se vrši i ranije ako su cijene povoljne i ako je potraţnja na trţištu. Blagim dodirom dlana na vrh glavice odreĎuje se njezina zrelost. Kako su glavice salate gotovo uvijek vlaţne vrlo je osjetljiva na mehaničke dodire i prilikom sječe glavice treba biti vrlo paţljiv.


70

Salata se siječe odmah iznad prvog prstena - lišća u rozeti. Berači salatu okreću glavicom prema dolje, obrana se salata slaţe u kutije ili u gajbe letvarice koje se prenose u hladnjače. Salata se moţe uspješno očuvati 2-3 tjedna na temperaturi 1-2°C i pri relativnoj vlaţnosti zraka od 95%. Berba salate obavlja se ručno ili mehanički.

5. FINANCIJSKI ELEMENTI PROJEKTA

5.1. Visina investicije

Tablica: Visina investicijskog ulaganja

ELEMENTI IZNOS U KN

PLASTENIK 271.700

SKLADIŠTE 64.000

PRIPREMNI RADOVI 91.200

OSNOVNA SREDSTVA 426.700

TRAJNA OBRTNA SREDSTVA 41.500

UKUPNO: 468.400

Osnovna sredstva:

Kupnju i montiranje plastenika čelične konstrukcije, ukupne površine 1.200 m2, sa svom

potrebnom opremom (termogen, sustav za navodnjavanje i fertirigaciju),

Izgradnju priručnog skladišta - sortirnice površine cca 60 m2,

Pripremne radove na terenu koji obuhvaćaju: Zemljane radove ( iskop temelja ogradnog

zida u tlu, i zbrinjavanje materijala sa iskopa na mjesni deponij), te betonske radove

(betoniranje temeljne ploče ogradnog zida)

5.2. Troškovi

Tablica: Struktura troškova

R.b. Opis iznos/kn

1

1 Materijalni troškovi 71.900

1.1. Nabavna cijena repromaterijala 40.900

1.2. Struja, voda, gorivo 26.000

1.3. Ostali materijalni trošak 5.000

2 Nematerijalni troškovi 14.000

2.1. Premija osiguranja 10.000

2.2. Odrţavanje, ured, marketing 3.000

2.3. Ostali nematerijalni troškovi 1.000

UKUPNO 85.900


71

5.2.1. Troškovi proizvodnje

a) Repromaterijal

Osiguranje repromaterijala za pokretanje proizvodnje u prvoj godini (organsko i mineralno

gnojivo, sredstva za zaštitu bilja i sjemenski materijal),

Nabavna cijena repromaterijala za sve tri poljoprivredne kulture je 40.900,00 kn (rajčica cca

13.740,00 kn, krastavac 10.400,00 kn i salate cca 16.760,00 kn).

b) Troškovi energenata

Troškovi struje, vode, goriva, ulja i maziva iznosili bi cca 26.000,00 kn godišnje.

c) Ostali troškovi

Ostali materijalni troškovi bili bi cca 5.000,00 kn godišnje.

d) Djelatnici i bruto plaće

Dva stalno zaposlena djelatnika sa ukupnom bruto plaćom od 120.000,00 kuna godišnje.

5.2.2. Nematerijalni troškovi

Kod nematerijalnih troškova najveća stavka je osiguranje plastenika u iznosu od cca 10.000,00

kn a preostali dio se odnosi na troškove odrţavanja, čišćenja, reklame i dr.

5.2.3. Amortizacija

Osnovica: 426.700,00 kuna

Stopa: 5%

Amortizacija: 21.335,00 kuna

Ostatak vrijednosti: 256.020,00 kuna

5.2.4. Uvjeti financiranja i visina godišnjeg povrata

Iznos: 468.400,00 kuna,

Kamata: 5% promjenjiva,

Rok povrata: 8 godina uključujući i poček od godinu dana,

Visina povrata glavnice: 66.914,30 kuna na godinu,

Najviša kamata prve godine: 23.420,00 kuna

Prosječna kamata: 11.710,00 kuna na godinu

Prosječni ukupni godišnji povrat kamata i glavnice: 78.624,30

5.3. Formiranje ukupnog prihoda i njegova raspodjela

Kod formiranja prihoda kalkuliralo se sa prosječnom cijenom proizvoda dobivenom kroz

višegodišnje praćenje cijena na trţištu.

U predviĎenom prostoru - plasteniku uzgajale bi se tri kulture: rajčica, krastavac i salata tako

da se i prihod formira po tri osnove - prodajom navedenih proizvoda:

1) Prinos rajĉice (turnus od II - V mjeseca) iznosi od 15-50 kg/ m2, a za kalkulaciju su

uzeti prosječni prinosi od 35 kg/ m2 i prodajna cijena od 4,0 kn/kg, što bi iznosilo:

35.000 kg x 4,00 kn = 140.000,00 kn,


72

2) Berba krastavaca bi se planirala za period kada vanjska proizvodnja prestaje a raste

potraţnja (turnus VIII - X mjesec), sa prosječnim prinosom od 55 kg / m2 i prosječnom

cijenom od 3,00 kn / kg, što bi iznosilo:

55.000 kg x 3,00 kn = 165.000,00 kn,

3) Salata se bere jednokratno i to preteţito u trenutku kada su glavice oko 300 grama teţine

(turnus XI - I mjesec), što bi iznosilo 4,8 kg/m2 (16 biljaka /m

2) i prosječnom cijenom

od 6,00 kn/ kg odnosno:

5.000 kg x 6,00 kn = 30.000,00 kn

Na taj način ukupni prihod od proizvedene i prodane rajčice, salate i krastavaca na površini

plastenika od 1.200 m2 iznosio bi 335.000,00 kn, a njegova raspodjela daje se u slijedećoj

tablici:

Tablica: Raĉun dobiti i gubitaka-primitci i izdatci u ĉetvrtoj proizvodnoj godini

OPIS kuna

Ukupan prihod 335.000,00

Ukupan rashod 305.859,30

Troškovi proizvodnje 191.900,00

Nematerijalni troškovi 14.000,00

Amortizacija 21.335,00

Povrat glavnice i kamata 78.624,30

Razlika primitaka i izdataka 29.140,00

Kalkulacija pokazuje da projekt ostvaruje pozitivan financijski rezultat, te da će poduzetnik moći

otplaćivati kredit i podmirivati druge obveze.


Na temelju iznijetog valja zaključiti:

Projekt ostvaruje pozitivan financijski rezultat, te će poduzetnik moći otplaćivati kredit i

podmirivati druge obveze,

Proizvodnja povrća u manjim plastenicima interesantna je i kao dopunska djelatnost, jer

gospodarstvo ostvaruje dodatne izvore prihoda,

Plastenička proizvodnja je interesantna jer poduzetnik moţe imati robu kad je inače nema

na trţištu, te tako postići bolju cijenu i višestruko bolje financijske efekte,

Ovim proizvodima se obogaćuje trţište, te je dobra mogućnost njihova plasmana,

Projektom se zapošljavaju djelatnici, pa je on i društveno koristan.


73

KOZARSKA FARMA

1. UVOD

Područje Zadarske, Ličko-Senjske i Šibensko-Kninske ţupanije raspolaţe sa nekoliko pogona

za preradu mlijeka. Svi oni imaju veliku potrebu za nabavkom sirovog kozjeg mlijeka kojega

na ovim područjima nema u dovoljnim količinama, iz razloga što do sada nije bio kvalitetno

organiziran otkup. Ako se kvalitetno organizira prikupljanje i skladištenje kozjeg mlijeka, te

motivira uzgajivače na muţu, kozarska proizvodnja će dati znatno veće rezultate nego ako se

samo proizvode jarad za meso. PUR-om smo predvidjeli izgradnju minisirane za opskrbu

koje će biti potrebna odreĎena količina kozjeg mlijeka. Na cijelom ovom području postoje

odlični preduvjeti za bavljenje ovom proizvodnjom.

Izgradnjom objekata, te nabavkom opreme stvaraju se uvjeti za kupnju rasplodnog stada, čime

bi proizvodnja mlijeka i jarećeg mesa na farmi mogla započeti. Treba predvidjeti mogućnost

proširenja kapaciteta i povećanja broja grla, jer je bolje da uzgajivač počne sa manjim stadom,

kako bi naučio o ovoj proizvodnji, time i smanjio rizik od neuspjeha.

Kozarstvo na ovim područjima je ekstenzivno, slabo organizirano i nisko produktivno, iako

uz bolju organizaciju ima povoljne uvjete za razvitak. Poboljšanje pasmina, intenzivnije

korištenje grla na velikim napuštenim pašnjačkim površinama i suvremeniji tehničko-

tehnološki pristup osiguravaju budućnost razvoja ove stočarske grane. Ovčarstvo i kozarstvo

u Hrvatskoj dugo nisu smatrani razvojnom granom, stoga treba i dalje nastojati na povećanju i

osuvremenjivanju ove proizvodne grane kako bi ona dobila mjesto u gospodarstvu koje

zasluţuje. Za ovo područje i njegov gospodarski poloţaj oţivljavanje ovčarstva i kozarstva

ima osobiti značaj. U Hrvatskoj, osobito u područjima s manjom mogućnošću uzgoja krupne stoke, koze se uzgajaju stoljećima. To se poglavito odnosi na priobalje, Bukovicu i Dalmatinsku Zagoru. Nezamisliva je uspješna i rentabilna kozarska proizvodnja bez dovoljno pašnjaka (trave i brsta), najjeftinije hrane za koze. Cijelo područje izrazito je bogato grmolikim raslinjem. Osnovno stado kod nas na Jadranu treba činiti domaća šarena koza nekada nazvana Balkanska ili domaća oplemenjena koza, podjednakih mogućnosti proizvodnje mlijeka i mesa, pa su proizvodni i uzgojni ciljevi proizvodnja mesa, mlijeka i sira za koje se moţe reći da su ekološki čisti. Nakon klanja i odbića ţenske rasplodne jaradi, izmuţeno mlijeko kao značajan izvor dohotka se preraĎuje u punomastan tvrdi i meki kozji sir ili prodaje sirani. Osnovni ţivot domaćinstva osigurava kod nas oko 120 rasplodnih grla s pomlatkom. Ovisno o klimi, veličini i kakvoći zemljišta, ovdje se preporučuju farme 120-300 grla, sukladno čimbenicima učinkovitosti kozarske proizvodnje obiteljskoga gospodarstva (proizvodni kapaciteti, stalna uposlenost 2 radno djelatna člana, trţište nabave i prodaje, visina ulaganja, itd.).

2. OPIS DJELATNOSTI POSLOVANJA

Proizvodnja jarećeg mesa, svjeţeg kozjeg mlijeka kao primarne djelatnosti i proizvodnja

ţenskog rasplodnog pomlatka, te proizvodnja stajskog gnoja kao sekundarne djelatnosti.

Trenutno su u Hrvatskoj meso i mlijeko osobito kozje traţeni proizvodi, pa se ovoj

proizvodnji pridaje velika vaţnost.


74

3. OCJENA RAZVOJNIH MOGUĆNOSTI ULAGANJA

Otvorene su razvojne mogućnosti ovog projekta koncepcijom izgradnje farme. Uz malu

nadogradnju povećava se kapacitet za 50 %. Proizvodnjom vlastitog rasplodnog pomlatka,

koji djelom sluţi za remont stada, a djelom se stvara višak čime se omogućuje prodaja ili

povećanje matičnog stada ovisno o potrebama.

4. ANALIZA LOKACIJE

4.1. Opis lokacije objekta

Farme ovog tipa mogu biti locirane na cijelom ovom području u blizini seoskih naselja. Teren

treba biti blago nagnut na juţnu stranu te zaklonjen od bure.. Farme trebaju biti okrenute

sjever-jug pri čemu je zapadni dio otvoren prema ispustu ili zapad-istok pri čemu su sa

sjeverne, istočne i zapadne strane zatvorene i zaštićena od bure, juţna strana je otvorena sa

mogućnošću montaţnog zatvaranja u zimskom periodu i zasjenjivanja od sunčeve insolacije u

ljetnom periodu. Ispust treba biti veličine kao unutrašnjost objekta. Nove farme trebaju biti

udaljene od najbliţih susjednih kuće cca 200 m. Izbor smještaja kozarnika ovisi o raspoloţivosti struje, vode, udaljenosti od naselja, vlaţnosti terena, utjecaju vjetra... Koze su osobito osjetljive na vanjsku vlagu i vlagu u kozarniku. Farma mora u zimskom periodu biti dobro zatvorena jer su koze znatno osjetljivije na zimu od ovaca. 4.2. Opis zaštite i utjecaja okoline i zaštite na radu

Farme trebaju biti 200 m udaljene od najbliţih kuća, pa je time onemogućen svaki utjecaj

buke, mirisa i drugih faktora na ljude. Blizu farme bila bi izgraĎena deponija za stajski gnoj

kapaciteta prihvata za 6 mjeseci, čime bi riješili skladištenje fekalnog otpada. Nakon

fermentacije stajski gnoj bi se djelom prodavao voćarima i povrtlarima, a djelom

upotrebljavao za gnojidbu krmnog bilja na korištenim poljoprivrednim površinama.

Strojevi i ureĎaji koji će se koristiti na farmi tipske su proizvodnje i zadovoljavaju propisima

zaštite na radu. Svi dijelovi kao što su spojke, prijenosnice, rotori i puţni transporteri,

propisno su zaštićeni zaštitama koje sprečavaju mogućnost ozljeda. UreĎaji i instalacije biti će

uzemljeni. Uz sve strojeve i ureĎaje predviĎa se ploča s upozorenjima.

Osiguranje odgovarajućih mikroklimatskih uvjeta u štali regulirano je prirodnom ventilacijom

jer je štala poluotvorenog tipa. UreĎaji i strojevi neće stvarati opasnu buku. Otpadne vode

deponirat će se u taloţnik. Stajski gnoj ako je dobro skladišten ne predstavlja opasnost za

onečišćenje okoliša.

5. ANALIZA TEHNIĈKO-TEHNOLOŠKIH RJEŠENJA

5.1. Tehniĉke karakteristike farme kao uvjeti zacrtane

tehnologije

a) Pozicioniranje štale

Poluotvorena štala koja bi bila okrenuta u smjeru sjever-jug pri čemu je zapadna strana

potpuno otvorena prema ispustu prilagoĎena okolnim objektima i stanju na terenu. Ako je


75

okrenuta zapad-istok, tada su zapadna, istočna i sjeverna strana zatvorene sa dugačkim

prozorima koje je vrlo lako skinuti ovisno o vremenskim uvjetima. Juţna strana bila bi

potpuno otvorena, zagraĎena na 1,5 m visine montaţnim materijalom radi sprečavanja izlaza

koza, a do vrha su po potrebi specijalne mreţe koje sprečavaju direktan prodor sunčevih zraka

i negativan utjecaj vjetrova, u zimskom razdoblju i donja strana štale zatvara se lako

montirajućim materijalom. Na istočnoj strani farme bila bi deponija za stajski gnoj. Jama bi

imala kapacitet skladištenja gnoja 6 mjeseci. Jama bi bila udaljena 5-10 m od istočnog

pročelja farme. Izgnojavanje bi se vršilo traktorskom daskom ili posebnim

lakomanevrirajućim strojem, ili ručno kod farmi manjeg kapaciteta..

b) Konstrukcija i izgled štale

Štala će biti veličine 250-500 m2 prostora ovisno o veličini stada.. Dimenzije: duţina 25 m,

širina 20 m, visina do oluka 3 m. Štala će se sastojati od metalne konstrukcije. Na juţnoj i

sjevernoj strani krova će biti oluci koji odvode oborinske vode. Krov bi bio nagiba 25 %, a

štala pokrita sendvič (panel) pločama debljine 3 cm. Da bi se omogućio odvod vrućine

nastale od sunca u gornjem djelu krova treba biti ugraĎen otvor za protok zraka, te mora biti

natkrit.

Unutrašnjost štale treba biti podijeljena na dva djela izmeĎu kojih je valov i krmne jasle. Sa

sjeverne strane krmnog stola treba biti prostor za sjeno i krepka krmiva, a sa juţne strane

jasala prostor za smještaj koza koji se pregraĎuje drvenim letvama ovisno o proizvodnom

stadiju i veličini stada. Svi podovi trebaju biti betonirani grubljim betonom. Stočar uzgajivač treba osigurati oranice, pašnjake, livade, staje, spremnik koncentrirane hrane, sjenik, silos, osnovnu poljoprivrednu mehanizaciju i muznu opremu. Uz prostor za stoku, u staji se moţe urediti izmuzište i spremnik koncentrirane stočne hrane. Staja za koze (kozarnik) iznimno je vaţan ekološki činitelj za zdravlje, proizvodne sposobnosti grla i ustroj proizvodnih postupaka. U samim objektima odvija se jarenje i odgoj jaradi, tov, muţnja, ..., pa objekti u svemu tomu moraju omogućiti maksimalnu proizvodnost. Kozarnik mora biti od čvrstog materijala i zadovoljiti mikroklimatske zahtjeve koza. Budući da koza ne traţi veliki komfor i skupa rješenja, funkcionalni objekti se mogu graditi i od jeftinijih materijala ili postojeći prilagoditi uvjetima drţanja koza. Po kozi je potrebno od 1,4 do 1,8 četvorna metra podne površine, 0,5 po jaretu i od 2 do 4 četvorna metra po jarcu. Kozarnik za osnovno stado mora imati hranidbeni hodnik, s valovom za koncentrat, jasle za sijeno i pojilice za stalnu opskrbu pitkom vodom. Objekt mora imati mjesta za 12 do 20 prostora za jarenje koji se mogu demontirati odmah nakon jarenja. Jarci su cijelu godinu s kozama, mjesec dana prije pripusta potrebno ih je odvojiti od koza kako bi se boljom hranidbom pripremili za mrkanje. Na sjevernoj strani kozarnika, odmah do hranidbenog hodnika smješta se sijeno i slama, a uz kozarnike su predviĎeni ispusti za koze, najčešće na juţnoj strani u skladu s terenom i klimom.


76

5.2. Tehnološki proces proizvodnje Hranidba koza se temelji na voluminoznoj krmi: sijenu i zelenoj krmi (brstu i paši). Kada koza neće moći namiriti potrebe, obroci će sadrţavati odreĎene količine krepke krme (kukuruza, zobi, ječma, sojine sačme...). Na ovom području pašno razdoblje traje čitavu godinu. Najkritičnije razdoblje je 120 dana u zimskom periodu, kad opadne lišće pa se smanjuje izdašnost krških pašnjaka, te je potrebna dohrana koza sa sjenom, krepkim krmivima i vitaminsko-mineralnim preparatima. Tijekom 30 dana prije sezone mrkanja i 10 do 15 dana nakon mrkanja kozama se dnevno daje u prosjeku 300 g koncentratnih krmiva (prekrupe kukuruza, zobi i ječma, te do 10% sojine sačme uz dodatak vitaminsko-mineralne smjese). Tijekom posljednjih 30 dana graviditeta i prvih 40 do 50 dana laktacije koze se prihranjuju dnevno s 400 do 600 g krepkih krmiva. Količine ovise o kondiciji koza i broju jaradi po kozi. Jarad se hrani za rasplod i tovi do teţine od 24 do 28 kg. Na trţište se iznose u dobi od 4 do 6 mjeseci. Jarad siše po volji do 60 dana. Nakon toga dodaje im se po volji koncentrat za jarad i najbolje sijeno. U tovu se u prosjeku po jaretu potroši 20 kg koncentrata, 20 do 25 kg sijena i


77

oko 210 kg paše. Jarčevivi se hrane na dobroj paši i sijenu po volji, 60 dana prije mrkanja i u vrijeme mrkanja trebaju dobiti dnevno 0,5 kg krepkih krmiva i sijena leguminoza, te 40 g vitaminsko mineralne smjese. Osnovno stado će se sastojati od rasplodnih koza domaće šarene pasmine ranije poznate kao balkanska, ili oplemenjene domaće koze sanskom ili alpskom kozom i odraslih jarčeva. Ako bi naglasak bio na proizvodnju mesa onda bi se kao rasplodnjaci mogli koristi ti jarčevi drugih mesnih pasmina npr. burske, a jarad F-1 kriţanci dalje bi se koristili za tov i klanje. Za navedene veličine osnovnoga stada struktura stada koza je slijedeća:

Sastav stada kozarske farme za proizvodnju mlijeka i jarećeg mesa-prosjeĉan broj grla

po kategorijama

Vrsta / broj grla I II

---------------------------------------------------------------------

Koze 120 250

Jarci 4 8

Jarice za remont stada 18 38

---------------------------------------------------------------------

Ukupno: 144 296

Tehnološki proces proizvodnje kozjeg mesa i mlijeka obuhvaća sljedeća razdoblja: pripust, jarenje, laktaciju, tov jaradi i suhostaj ili priprema za sljedeće jarenje i laktaciju. Kozarska proizvodnja (mesa i ml i j eka) počinje pripustom. Prevladava li kombinirani cilj proizvodnje, koze su uglavnom monoestrične pa se pripuštaju jednom godišnje, u jesen. Ako je osnovni cilj uzgoja proizvodnja mlijeka, poţeljan je raniji pripust, odnosno jarenje (od prosinca do veljače), jer tada ojarene koze imaju veću proizvodnost mlijeka od kasnije ojarenih. Ako se proizvodi jarad, najbolji je pripust s jarenjem krajem zime ili početkom proljeća, kako bi se mogao provoditi najrentabilniji pašni tov jaradi, koji daje meso najbolje kakvoće.

5.2.1. Tehnološki procesi i uvjeti proizvodnje mlijeka

Shema tehnologije

Suhostaj 60 dana

Porod i dojenje jaradi 60 dana

Proizvodnja mlijeka za prodaju 100-245 dana

Osnovne faze tehnološkog procesa proizvodnje mlijeka definirane su biološkim fenomenom

vezanim uz reprodukciju. U biološkom, a onda i proizvodnom pogledu proces je jarenja

početna točka proizvodnje.

U tom pogledu je vrlo vaţan i period nakon poroda PURPERIJ u kojem na reproduktivnim

organima rodilje nastaju promjene. Praktično se moţe smatrati da taj period traje oko 24 dana

nakon poroda. Frekvencija gubitaka jaradi u porodu ne smije biti veća od 0,5-1 % ili

računajući i kasnije u tijeku uzgoja do 5 %. Za buduću proizvodnju kao i za porod, koze se

moraju posebno pripremiti. Pripremni period traje cca 60 dana i nazvan je SUHOSTAJ.

Za suhostaja plod se najintenzivnije razvija, a mliječna ţlijezda i cijeli organizam fiziološki se


78

pripremaju za jarenje i novu laktaciju. Da bi koze što spremnije dočekale stres jarenja i laktacije, a jarad bila vitalnija i veće porodne mase, tijekom cijeloga graviditeta, a osobito na kraju (suhostaj), moramo uskladiti obroke količinski i kakvoćom: uz voluminozna, prihranjivati i s minimalnim količinama koncentriranih krmiva. Jarenje koza je najvaţniji dio kozarske proizvodnje. Neposredno prije jarenja mora se pripremiti kozarnik. Osobito dio za jarenje treba temeljito očistiti i dezinficirati. Poţeljno je napraviti pojedinačne (stalne ili pokretne) odjeljke u kojima će se koze jariti, ili biti s jaradima odmah nakon jarenja. Jarenjem počinje proizvodni postupak (dobivanje jaradi za tov, rasplod i prodaju) i izlučivanje mlijeka. U prvim danima laktacije osnovna hrana jaradi je mlijeko. Vrijeme odbića ovisi o cijenama na trţištu (mlijeka, mesa itd.) i mogućnosti plasmana. Ako su cijene kozjeg mlijeka ili sira povoljne, te je dobro organiziran otkup i prerada mlijeka, preporučuje se ranije odbiće jaradi i njihova dohrana koncentratima i sijenom. Nakon odbića koze se muzu do kraja laktacije, a mlijeko se preraĎuje u punomasni, tvrdi ili meki kozji sir. Prvih 2 do 3 tjedna ţivota mlijeko je jedina hrana jaradi. Što prije ga se mora početi privikavati na dopunski obrok tako da mu se već nakon prvog tjedna ponudi dobro livadno sijeno ili otava i koncentrat. Postupno se suhih krmiva daje sve više, da bi sukladno uzrastu i razvoju predţeludaca zadovoljili hranidbene potrebe i osigurali što veći prirast.

U tijeku i nakon purperija do cca 50 dana razvija se mliječnost do vrha, kada nastojimo da se

jare što više razvije, te da koza nastavi davati mlijeko i dalje. Za to vrijeme koza traţi posebnu

njegu, hranidbu, higijenu i brigu.

5.2.2. Osnovne radne operacije u proizvodnji mlijeka

a) Muţnja

Musti dva puta i to u jutro i na veče, ovisno o organizaciji ručno ili strojno.

Muţnju provesti brzo i kvalitetno.

b) Sustav hranidbe

Sustav hranidbe bi se zasnivao na slobodnoj ispaši tijekom cijele godine, uz dohranu sijenom i

koncentriranim krmivima u kritičnim fazama proizvodnje.

c) Zasušivanje

Nakon sezone mrkanja najčešće se znatno smanjuje mliječnost, te koze najčešće same zasuše.

Kod problema sa vimenom dati adekvatne antimikrobne preparate.

d) Rad u porodu

Kvalitetno pripremiti kozu za porod, te joj pruţiti posebnu njegu i paţnju u samom porodu. U

slučaju problema upotrijebiti specijalne zaštićene vitaminsko-aminokiselinske dodatke i

visokoenergetske dodatke radi sprečavanja puerperalnog kolapsa.

e) Reprodukcija

Slobodni pripust jaraca u stadu. Obavezna zamjena jaraca svake druge godine iz drugog stada.

Valja odabrati najkvalitetnije rasplodnjake kao garanciju uspješne reprodukcije i genetskog

poboljšanja proizvodnih svojstava stada.


79

f) Njega koza

Osnovni problem njege koza jest njega papaka. Ona se sastoji od redovitog obrezivanja i

dezinfekcije. Budući da su ovi pašnjaci izrazito suhi kameniti, dolazi do trošenja papaka pa je

manja mogućnost obolijevanja Udobnost koza odrţat će se redovitim čišćenjem štale ili

steljom ovisno o mogućnostima.

Na ulazu u štalu potrebno napraviti dezinfekcijsku barijeru kako bi koze svaki put

dezinficirale papke. Time bi se smanjila učestalost zarazne šepavosti, koja je najveći uzročnik

slabije kondicije, a time i slabijeg zdravlja stada.

Kupanje i čišćenje od ektoparazita u proljeće, od endoparazita u jesen nakon prestanka muţe.

Provoditi redovitu mjesečnu dezinfekciju, dezinsekciju i po potrebi deratizaciju štale.

5.2.3. Krmna baza za predviĊenu strukturu stada Nezamisliva je uspješna i rentabilna kozarska proizvodnja bez odgovarajućih pašnjačkih površina. Najveći dio ukupnoga godišnjega obroka koza je paša. Travnjaci, grmoliko raslinje i oranice moraju zadovoljiti potrebe koza za voluminoznim krmivima (paši, sijenu, slami) i koncentratima (ječam, zob, kukuruz i u kritičnim razdobljima do 10% sojine sačme ili tostirane soje). Za proizvodnju sve potrebne voluminozne i veći dio koncentratne krme, za osnovno stado od 120 koza, pripadajući rasplodni pomladak i jarce potrebno je oko 30 hektara poljoprivrednih površina: pašnjaci i livade za pašu i sijeno za zimu. Oko 5 ha oranice za proizvodnju koncentratne krme. Za stado od 250 koza potrebno je oko 80 ha, a za 500 koza oko 140 ha oranica, pašnjaka i livada. Ovi podatci se teško mogu primijeniti na ovim krškim i ekstenzivnim pašnjacima, stoga preporučujemo kupnju koncentriranih krmiva, a ispašu i proizvodnju voluminozne krme na vlastitim površinama.

5.2.4. Potrebni strojevi i mehanizacija

Za osnovno stado od 120 rasplodnih grla s pomlatkom i jarčevima dovoljna je osnovna, kod

nas uobičajena poljoprivredna mehanizacija (traktor, kosa, sakupljač sijena i traktorska

prikolica). Za uzgoj većega broja grla potrebno je proširiti strojni park, posebice opremom za

spremanje stočne hrane (balirka, prevrtač sjena). Od opreme za koze najvaţniji su oprema za

pregonske pašnjake, gdje je to moguće (električni pastir, ţica s izolacijom) i muzna oprema

(muzni ureĎaj s elektromotorom, vakum crpka i hladnjak za mlijeko).

5.2.5. Utrošak vode

Farma bi imala automatska pojila na bazi plovka ili sa hidrostatskim ventilima, tako da bi

koze imale vode po volji.

Koze popiju dnevno od 5 do 8 litara vode (ovisno o udjelu suhe tvari u obroku, klimi i masi

ţivotinje). Manje količine utroše se za odrţavanje čistoće i pripremu za muţnju.

6. DJELATNICI

Za predviĎene poslove na farmi za proizvodnju jarećeg mesa i kozjeg mlijeka kapaciteta 300

rasplodnih koza potrebni su sljedeći djelatnici:


80

Radno mjesto Stručna sprema Broj izvršitelja Broj mjeseci

Voditelj-vlasnik SSS 1 12

Muzač KV 1 8

Radnik u proizvodnji NKV 1 12

Ukupno: 3 32

Honorarni suradnici dipl. ing. agronomije-stočarstva i veterinar.

Kod farmi manjeg kapaciteta radna snaga se smanjuje na pola.

Za farmu kapaciteta 300-500 koza proizvodnog usmjerenja samo za meso, dovoljan je jedan

djelatnik i vlasnik, uz angaţman sezonski još jednog djelatnika.

7. ANALIZA TRŢIŠTA

7.1. Trţište nabave repromaterijala

Koncentrate bi farma radila sama, a komponente za njih kupovali bi na slobodnom trţištu.

Komponente sačinjavaju slijedeća krmiva: kukuruz, ječam, zob, pšenične posije, sojina

sačma, ekstrudirana soja, repini rezanci, vitaminsko-mineralni dodaci i drugo. Voluminoznu

krmu bi sami proizvodili s tim da bi se dio sjena ako gospodarstvo nema dovoljno vlastitih

površina mogao kupiti u Lici. Sredstva i rezervne dijelove strojeva i mehanizacije nabavljala

bi se od njihovih zastupnika i proizvoĎača. Nema nikakvih problema za nabavku

repromaterijala za potrebe farme.

7.2. Trţište prodaje Uz ovcu, koza je na ovim područjima bila glavni opskrbljivač pučanstva mlijekom i mliječnim proizvodima, poglavito sirom. Koza, osim što daje bjelančevinama bogato meso i mlijeko, sluţi i kao čistač od nepoţeljnog raslinja, grmlja i korova, te tako izravno smanjuje mogućnosti izbijanja poţara. Mogućnosti plasmana domaćim i stranim turistima izrazito su visoke. Inozemni gosti upravo traţe izvorne proizvode (meso, kruh, sir, med, masline, ulje, vino, ...). Sredozemlje ima povoljne uvjete za proizvodnju jaretine i drugih kozjih proizvoda i preraĎevina (sir, sušena kozovina, ....) besprijekorne kakvoće. Zato je pravi trenutak da obnovom i razvitkom vlastite proizvodnje ponudimo trţištu autohtone domaće proizvode visoke kakvoće. Porastom turističke potrošnje potraţnja će još više porasti upravo na jadranskomu području, gdje postoje dobre proizvodne mogućnosti za uzgoj koza. Gospodarski je značajno povezivanje proizvodnje s turističkom potrošnjom, te izravna prodaja registriranih proizvoĎača ugostiteljstvu. Jednako je na istom trţištu lako ostvariv plasman kozjeg sira iz domaće proizvodnje (na tradicionalan način). Zbog sve većih zahtjeva i potreba na higijeni preporučujemo prodaju mlijeka obliţnjoj sirani ili otvaranje vlastite mini sirane kapaciteta do 50.000 litara na godinu.

Stajski gnoj se dijelom koristi za gnojidbu vlastitih površina za proizvodnju krmnog bilja, a

dijelom prodaje obliţnjim voćarima, vinogradarima i povrtlarima.


81

8. STRUKTURA ULAGANJA Cijena objekata primjerenih suvremenom uzgoju koza su od 1.500 do 2.800 Kuna (7,3 Kuna = 1 EUR) po rasplodnom grlu. Iznos se moţe smanjiti do 50% štednjom materijala i vlastitim radom. Osnovni strojevi i oprema vrijede oko 220.000 kuna, a sva preporučena mehanizacija za stado od 500 rasplodnih koza 390.000 Kuna. Vrijednost osnovnoga stada računamo na temelju prosječne veleprodajne cijene za domaću kozu 800-1.000 kuna po grlu i 1.200 kuna za rasplodnoga jarca. Muznu opremu odabiremo prema kapacitetu farme, a nabavne cijene su od 20.000 kuna za jednostavniji sustav, do 50.000 kuna za sloţeniji sustav. Ukupna ulaganja u preporučene kapacitete farme kreću se od 500.000 kuna do 1.700.000 kuna.

Pravilnikom o poticajima u poljoprivrednoj proizvodnji za kreditirana kapitalna ulaganja

predviĎen je povrat 25% sredstava, što svakako treba uzeti u obzir prilikom analize ove

investicije.

9. TROŠKOVI PROIZVODNJE I PRIHODI

9.1. Formiranje ukupnog prihoda Knjiga-Opći dio PUR-a, tablica 22. "Proizvodna obiljeţja farme koza" kapaciteta 120 grla prikazuje proizvodne učinke farme koza, na temelju tehnoloških normativa za suvremeni uzgoj gospodarskih odlika visoke kakvoće, koji se pravilnom tehnologijom mogu dobiti i kod nas.

U prihode farme se druge godine nakon ulaganja uračunava sva proizvedena jarad, a nakon

pete godine se od proizvedene jaradi odbija jarad koja se rabi za obnovu (remont) stada. Isto

tako, u prihode se uračunava prodaja izlučenih koza, te drţavna naknada po rasplodnom grlu. Iz tablice 23. iste knjige "Proračun gospodarskoga učinka proizvodnje jaradi i mlijeka" vidimo ekonomske efekte ove proizvodnje. Za naše jadransko područje su osnovna ograničenja veličina poljoprivrednih površina i njihova kakvoća.

Na osnovu podataka o formiranju ukupnog prihoda, materijalnih troškova, bruto plaća,

amortizacije i kamata na kredit izračunali smo račun dobiti i gubitaka kojega smo prikazali u

Općem djelu PUR-a u navedenoj tablici, stoga ovdje nema potrebe ponavljati isto.

10. ZAKLJUĈNA OCJENA PROJEKTA

Ovim investicijskim programom izvršena je analiza preduvjeta za pokretanje Kozarske farme

kapaciteta 120-300 rasplodnih koza. UtvrĎena su investicijska ulaganja, tehničko-tehnološke

karakteristike farmi, zaštita okoliša, a prethodno je u Općem djelu PUR-a izraĎena analiza

ekonomske efikasnosti najniţeg predviĎenog kapaciteta od 120 rasplodnih koza.

Osnovni preduvjeti rentabilne proizvodnje s tehnološkoga stajališta su: kakvoća osnovnoga stada, teţište na vlastitoj proizvodnji stočne hrane i pašnjačkom načinu drţanja koza, dosljedno provoĎenje potrebnih tehnoloških postupaka korištenje većinom vlastite radne snage. S ekonomskoga stajališta vaţna je prije svega izravna prodaja proizvoda ili organizirana


82

prodaja bez većega lanca posrednika. Ostvarenjem tehnoloških normativa suvremenoga uzgoja koza mogu se postići visoki gospodarski učinci. Prevladavanjem temeljnog ograničenja, neadekvatnog načina drţanja i proizvodnje jaradi, proširivanjem proizvodnje muţnjom i prodajom mlijeka ili proizvodnjom kozjega sira, te povećanjem kapaciteta i okrupnjavanjem poljoprivrednih površina, relativno visoka ulaganja u farmu koza su gospodarski jako isplativa. Sa stajališta sigurnosti proizvodnje značajna je mogućnost povoljnoga kreditiranja ulaganja u objekte, opremu i grla visoke kakvoće, potpomognutoga djelovanjem drţavnih institucija, te stalna drţavna potpora za obnovu i razvitak osnovnog stada.

Stoga iznosimo osnovne razloge za ovu proizvodnju:

Projekt se realizira u tradicionalno stočarskom području, na područjima posebne

drţavne skrbi gdje je ratom uništeno gospodarstvo.

Po ovoj investiciji predviĎeno je zapošljavanje 2-4 stalna djelatnika, stoga ako se u

narednom razdoblju na ovom području izgradi ovakvih 3-6 farmi moguće je

zapošljavanje cca 15 stalnih djelatnika

Cilj investiranja je izgradnja Kozarske farme, popunjavanje s matičnim stadom, te

stvaranja preduvjeta za proizvodnju jarećeg mesa i kozjeg mlijeka ili sira kao

tradicionalnih proizvoda ovog kraja.

U trećoj proizvodnoj godini kada dospijevaju financijske obveze prema kreditorima,

ostvarena neto dobit znatno premašuje obveze, što je jamstvo financijske stabilnosti

projekta.

Ako bi analizirali financijski tijek, vidljivo je da je projekt cijelog ţivotnog vijeka

likvidan, što znači da je u stanju podmirivati obveze prema dobavljačima, uposlenim

djelatnicima i kreditorima.

Na osnovu izloţenog moţe se zaključiti, da je ulaganje u izgradnju Kozarske farme

ekonomski opravdano, trţišno efikasno i društveno korisno.


83

OVĈARSKA FARMA

1. UVOD

Područje Zadarske, Ličko-Senjske i Šibensko-Kninske ţupanije raspolaţe sa nekoliko pogona

za preradu mlijeka. Svi oni imaju veliku potrebu za nabavkom sirovog ovčjeg mlijeka kojega

na ovim područjima nema u dovoljnim količinama, iz razloga što do sada nije bio kvalitetno

organiziran otkup. Ako se kvalitetno organizira prikupljanje i skladištenje ovčjeg mlijeka, te

motivira uzgajivače na muţu, ovčarska proizvodnja će dati znatno veće rezultate nego ako se

samo proizvode janjci za meso. PUR-om smo predvidjeli izgradnju minisirane za opskrbu

koje će biti potrebna odreĎena količina ovčjeg mlijeka. Na cijelom ovom području postoje

preduvjeti za bavljenje ovom proizvodnjom.

Izgradnjom objekata, te nabavkom opreme stvaraju se uvjeti za kupnju rasplodnog stada, čime

bi proizvodnja mlijeka i janjećeg mesa na farmi mogla započeti. Treba predvidjeti mogućnost

proširenja kapaciteta i povećanja broja grla, jer je bolje da uzgajivač počne sa manjim stadom,

kako bi naučio o ovoj proizvodnji, time i smanjio rizik od neuspjeha.

Ovčarstvo na ovim područjima je ekstenzivno, slabo organizirano i nisko produktivno, iako

uz bolju organizaciju ima povoljne uvjete za razvitak. Poboljšanje pasmina, intenzivnije

korištenje grla na velikim napuštenim pašnjačkim površinama i suvremeniji tehničko-

tehnološki pristup osiguravaju budućnost razvoja ove stočarske grane. Ovčarstvo i kozarstvo

u Hrvatskoj dugo nisu smatrani razvojnom granom, stoga treba i dalje nastojati na povećanju i

osuvremenjivanju ove proizvodne grane kako bi ona dobila mjesto u gospodarstvu koje

zasluţuje. Za ovo područje i njegov gospodarski poloţaj oţivljavanje ovčarstva i kozarstva

ima osobiti značaj. U Hrvatskoj, osobito u područjima s manjom mogućnošću uzgoja krupne stoke, ovce se uzgajaju stoljećima. To se poglavito odnosi na priobalje, otoke, Bukovicu, Dalmatinsku Zagoru, Liku i Gorski kotar. Početkom šezdesetih godina samo na širem prostoru Dalmacije uzgajalo se oko milijun ovaca (dva puta više nego danas u cijeloj Hrvatskoj). Postoji mišljenje da je ona i dobila ime po staroilirskoj riječi delma (ovca). Ovčarstvo je po broju grla najmanje bilo izloţeno oscilacijama. Do 1991. godine broj ovaca je stalno rastao. IzmeĎu 1981. i 1990. godine zabiljeţen je porast za 27.000 grla (3,73 %), a broj ovaca za rasplod za 13.000 grla (2,35 %). Početkom 1992. godine u odnosu na 1991. godinu broj je smanjen za 214.000, a broj ovaca za rasplod za 171.000 grla. Veći dio je poklan, ukraden i uništen tijekom borbi i ratnih razaranja. Stoga je potrebno nadoknaditi broj rasplodnih grla. Sada je u primorskom dijelu Hrvatske manje od 300.000 grla. Prosječno osnovno stado je u gotovo 2/3 obiteljskih gospodarstava manje od 50 grla, što je premalo za trţišnu proizvodnju. Na cijelom području prevladava domaća pramenka, a uvozom vunskih tipova ovnova različitih pasmina tijekom 18. i 19. stoljeća razvijeni su današnji sojevi primorske i otočne pramenke: dubrovačka, paška, creska, krčka, zlarinska, bračka, olibska, sinjska, podgorska ... Nezamisliva je uspješna i rentabilna ovčarska proizvodnja bez dovoljno pašnjaka, najjeftinije hrane za ovce. Osnovno stado kod nas na Jadranu treba činiti domaća pramenka ili domaća oplemenjena ovca, podjednakih mogućnosti proizvodnje mlijeka i mesa, pa su proizvodni i uzgojni ciljevi proizvodnja mesa, mlijeka i sira za koje se moţe reći da su ekološki čisti. Nakon klanja i odbića ţenske rasplodne janjadi, izmuţeno mlijeko kao značajan izvor dohotka se preraĎuje u punomastan tvrdi ovčji sir ili prodaje sirani. Vuna za sada nije proizvodni cilj, ali uskoro moţe biti. Osnovni ţivot domaćinstva osigurava kod nas oko 120 rasplodnih grla s pomlatkom. Ovisno o klimi, veličini i kakvoći zemljišta, kod nas se preporučuju farme 120-300 grla, sukladno čimbenicima učinkovitosti ovčarske proizvodnje obiteljskoga gospodarstva (proizvodni


84

kapaciteti, stalna uposlenost 2 radno djelatna člana, trţište nabave i prodaje, visina ulaganja, itd.).


Proizvodnja janjećeg mesa, svjeţeg ovčjeg mlijeka kao primarne djelatnosti i proizvodnja

ţenskog rasplodnog pomlatka, te proizvodnja stajskog gnoja kao sekundarne djelatnosti.

Trenutno su u Hrvatskoj meso i mlijeko osobito ovčje deficitarni proizvodi, pa se ovoj

proizvodnji pridaje velika vaţnost.


Otvorene su razvojne mogućnosti ovog projekta koncepcijom izgradnje farme. Uz malu

nadogradnju povećava se kapacitet za 50 %. Proizvodnjom vlastitog rasplodnog pomlatka,

koji djelom sluţi za remont stada, a djelom se stvara višak čime se omogućuje prodaja ili

povećanje matičnog stada ovisno o potrebama.

4. ANALIZA LOKACIJE

4.1. Opis lokacije objekta

Farme ovog tipa mogu biti locirane na cijelom ovom području u blizini seoskih naselja. Teren

treba biti blago nagnut na juţnu stranu te zaklonjen od bure.. Farme trebaju biti okrenute

sjever-jug pri čemu je zapadni dio otvoren prema ispustu ili zapad-istok pri čemu su sa

sjeverne, istočne i zapadne strane zatvorene i zaštićena od bure, juţna strana je otvorena sa

mogućnošću postavljanja zaštitnih mreţa od sunčeve insolacije. Nove farme trebaju biti

udaljene od najbliţih susjednih kuće cca 200 m. Izbor smještaja ovčarnika ovisi o raspoloţivosti struje, vode, udaljenosti od naselja, vlaţnosti terena, utjecaju vjetra... Ovce su osobito osjetljive na vanjsku vlagu i vlagu u ovčarniku. Zbog vlage češće obolijevaju od zarazne šepavosti.

4.2. Opis zaštite i utjecaja okoline i zaštite na radu

Farme trebaju biti 200 m udaljene od najbliţih kuća, pa je time onemogućen svaki utjecaj

buke, mirisa i drugih faktora na ljude. Blizu farme bila bi izgraĎena deponija za stajski gnoj,

čime bi riješili skladištenje fekalnog otpada. Nakon fermentacije stajski gnoj bi se djelom

prodavao voćarima i povrtlarima, a djelom upotrebljavao za gnojidbu krmnog bilja na

korištenim poljoprivrednim površinama.

Strojevi i ureĎaji koji će se koristiti na farmi tipske su proizvodnje i zadovoljavaju propisima

zaštite na radu. Svi dijelovi kao što su spojke, prijenosnice, rotori i puţni transporteri,

propisno su zaštićeni zaštitama koje sprečavaju mogućnost ozljeda. UreĎaji i instalacije biti će

uzemljeni. Uz sve strojeve i ureĎaje predviĎa se ploča s upozorenjima.

Osiguranje odgovarajućih mikroklimatskih uvjeta u štali regulirano je prirodnom ventilacijom

jer je štala otvorenog tipa sa vanjskom klimom. UreĎaji i strojevi neće stvarati opasnu buku.

Otpadne vode deponirat će se u taloţnik. Stajski gnoj ako je dobro skladišten ne predstavlja

opasnost za onečišćenje okoliša.


85


5.1. Tehniĉke karakteristike farme kao uvjeti zacrtane

tehnologije

a) Pozicioniranje štale

Poluotvorena štala koja bi bila okrenuta u smjeru sjever-jug pri čemu je zapadna strana

potpuno otvorena prema ispustu prilagoĎena okolnim objektima i stanju na terenu. Ako je

okrenuta zapad-istok, tada su zapadna, istočna i sjeverna strana zatvorene sa dugačkim

prozorima koje je vrlo lako skinuti ovisno o vremenskim uvjetima. Juţna strana bila bi

potpuno otvorena, zagraĎena na 1,5 m visine montaţnim materijalom radi sprečavanja izlaza

ovaca, a do vrha su po potrebi specijalne mreţe koje sprečavaju direktan prodor sunčevih

zraka i negativan utjecaj vjetrova. Na istočnoj strani farme bila bi deponija za stajski gnoj.

Jama bi imala kapacitet skladištenja gnoja 6 mjeseci. Jama bi bila udaljena 5-10 m od

istočnog pročelja farme. Izgnojavanje bi se vršilo traktorskom daskom ili posebnim

lakomanevrirajućim strojem, ili ručno kod farmi manjeg kapaciteta..

b) Konstrukcija i izgled štale

Štala će biti veličine 200-500 m2 prostora ovisno o veličini stada.. Dimenzije: duţina 25 m,

širina 20 m, visina do oluka 3 m. Štala će se sastojati od metalne konstrukcije. Na juţnoj i

sjevernoj strani krova će biti oluci koji odvode oborinske vode. Krov bi bio nagiba 25 %, a

štala pokrita sendvič (panel) pločama debljine 3 cm. Da bi se omogućio odvod vrućine

nastale od sunca u gornjem djelu krova treba biti ugraĎen otvor za protok zraka, te mora biti

natkrit.

Unutrašnjost štale treba biti podijeljena na dva djela izmeĎu kojih je valov i krmne jasle. Sa

sjeverne strane krmnog stola treba biti prostor za sjeno i krepka krmiva, a sa juţne strane

jasala prostor za smještaj ovaca koji se pregraĎuje drvenim letvama ovisno o proizvodnom

stadiju i veličini stada. Svi podovi trebaju biti betonirani grubljim betonom. Stočar uzgajivač treba osigurati oranice, pašnjake, livade, staje, spremnik koncentrirane hrane, sjenik, silos, osnovnu poljoprivrednu mehanizaciju i muznu opremu. Uz prostor za stoku, u staji se moţe urediti izmuzište i spremnik koncentrirane stočne hrane. Staja za ovce (ovčarnik) iznimno je vaţan ekološki činitelj za zdravlje, proizvodne sposobnosti grla i ustroj proizvodnih postupaka. U samim objektima odvija se janjenje i odgoj janjadi, tov, muţnja, šišanje, ..., pa objekti u svemu tomu moraju omogućiti maksimalnu proizvodnost. Ovčarnik mora biti od čvrstog materijala i zadovoljiti mikroklimatske zahtjeve ovaca. Budući da ovca ne traţi veliki komfor i skupa rješenja, funkcionalni objekti se mogu graditi i od jeftinijih materijala ili postojeći prilagoditi uvjetima drţanja ovaca. Po ovci je potrebno od 1,2 do 1,5 četvorna metra podne površine, 0,5 po janjetu i od 2 do 4 četvorna metra po ovnu. Ovčarnik za osnovno stado mora imati hranidbeni hodnik, s valovom za koncentrat, jasle za sijeno i pojilice za stalnu opskrbu pitkom vodom. Objekt mora imati mjesta za 12 do 20 prostora za janjenje koji se mogu demontirati odmah nakon janjenja. Ovnovi su cijelu godinu s ovcama, mjesec dana prije pripusta potrebno ih je odvojiti od ovaca kako bi se boljom hranidbom pripremili za mrkanje. Na sjevernoj strani ovčarnika, odmah do hranidbenog hodnika smješta se sijeno i slama, a uz ovčarnike su predviĎeni ispusti za ovce, najčešće na juţnoj strani u skladu s terenom i klimom.


86

5.2. Tehnološki proces proizvodnje Hranidba ovaca se temelji na voluminoznoj krmi: sijenu i zelenoj krmi (paši). Kada ona neće moći namiriti potrebe, obroci će sadrţavati odreĎene količine krepke krme (kukuruza, zobi i ječma). Na ovom području pašno razdoblje traje čitavu godinu, uz uvjet pregona ovaca u 7 i 8 mjesecu na Velebit ili Liku. Još je kritično razdoblje 120 dana u zimskom periodu, kad se smanjuje izdašnost krških pašnjaka, pa je potrebna dohrana ovaca sa sjenom, krepkim krmivima i vitaminsko-mineralnim preparatima. Tijekom 30 dana prije sezone mrkanja i 10 do 15 dana nakon mrkanja ovcama se dnevno daje u prosjeku 300 g koncentratnih krmiva (prekrupe zobi i ječma uz dodatak vitaminsko-mineralne smjese). Tijekom posljednjih 30 dana graviditeta i prvih 40 do 50 dana laktacije ovce se prihranjuju dnevno s 400 do 600 g krepkih krmiva. Količine ovise o kondiciji ovaca i broju janjadi po ovci. Janjad se hrani za rasplod i tovi do teţine od 24 do 28 kg. Na trţište se iznose u dobi od 3 do 5 mjeseci. Janjad siše po volji do 60 dana. Nakon toga dodaje im se po volji koncentrat za janjad i najbolje sijeno. U tovu se u prosjeku po janjetu potroši 20 kg koncentrata, 20 do 25 kg sijena i oko 210 kg paše.


87

Ovnovi se hrane na dobroj paši i sijenu po volji, 60 dana prije mrkanja i u vrijeme mrkanja trebaju dobiti dnevno 0,5 kg krepkih krmiva i sijena leguminoza, te 40 g vitaminsko mineralne smjese. Osnovno stado će se sastojati od rasplodnih ovaca domaće pasmine poznate kao pramenka, ili oplemenjene domaće ovce i odraslih ovnova. Ako bi naglasak bio na proizvodnju mesa onda bi se kao rasplodnjaci mogli koristi ti ovnovi drugih mesnih pasmina, a janjad F-1 kriţanci dalje bi se koristili za tov i klanje. Za navedene veličine osnovnoga stada struktura stada ovaca je slijedeća:

Sastav stada ovĉarske farme za proizvodnju mlijeka i janjećeg mesa-prosjeĉan broj grla

po kategorijama

Vrsta / broj grla I II

--------------------------------------------------------------------------

Ovce 120 250

Ovnovi 4 8

Šiljeţice za remont stada 18 38

--------------------------------------------------------------------------

Ukupno: 144 296

Tehnološki proces proizvodnje ovčjeg mesa i mlijeka obuhvaća sljedeća razdoblja: pripust, janjenje, laktaciju, tov janjadi i suhostaj ili priprema za sljedeće janjenje i laktaciju. Ovčarska proizvodnja (mesa i mli j eka) počinje pripustom. Prevladava li kombinirani cilj proizvodnje, ovce se pripuštaju jednom godišnje, u jesen. Ako je osnovni cilj uzgoja proizvodnja mlijeka, poţeljan je raniji pripust, odnosno janjenje (od prosinca do veljače), jer tada ojanjene ovce imaju veću proizvodnost mlijeka od kasnije ojanjenih. Ako se proizvodi janjad, najbolji je pripust s janjenjem krajem zime ili početkom proljeća, kako bi se mogao provoditi najrentabilniji pašni tov janjadi, koji daje meso najbolje kakvoće.

5.2.1. Tehnološki procesi i uvjeti proizvodnje mlijeka

Shema tehnologije

Suhostaj 60 dana

Porod i dojenje janjaca 60 dana

Proizvodnja mlijeka za prodaju 100-245 dana

Osnovne faze tehnološkog procesa proizvodnje mlijeka definirane su biološkim fenomenom

vezanim uz reprodukciju. U biološkom, a onda i proizvodnom pogledu proces je janjenja

početna točka proizvodnje.

U tom pogledu je vrlo vaţan i period nakon poroda PURPERIJ u kojem na reproduktivnim

organima rodilje nastaju promjene. Praktično se moţe smatrati da taj period traje oko 24 dana

nakon poroda. Frekvencija gubitaka janjadi u porodu ne smije biti veća od 0,5-1 % ili

računajući i kasnije u tijeku uzgoja do 5 %. Za buduću proizvodnju kao i za porod, ovce se

moraju posebno pripremiti. Pripremni period traje cca 60 dana i nazvan je SUHOSTAJ.

Za suhostaja plod se najintenzivnije razvija, a mliječna ţlijezda i cijeli organizam fiziološki se pripremaju za janjenje i novu laktaciju. Da bi ovce što spremnije dočekale stres janjenja i laktacije, a janjad bila vitalnija i veće porodne mase, tijekom cijeloga graviditeta, a osobito na


88

kraju (suhostaj), moramo uskladiti obroke količinski i kakvoćom: uz voluminozna, prihranjivati i s minimalnim količinama koncentriranih krmiva. Janjenje ovaca je najvaţnoji dio ovčarske proizvodnje. Neposredno prije janjenja mora se pripremiti ovčarnik. Osobito dio za janjenje treba temeljito očistiti i dezinficirati. Poţeljno je napraviti pojedinačne (stalne ili pokretne) odjeljke u kojima će se ovce janjiti, ili biti s janjcima odmah nakon janjenja. Janjenjem počinje proizvodni postupak (dobivanje janjadi za tov, rasplod i prodaju) i izlučivanje mlijeka. U prvim danima laktacije osnovna hrana janjadi je mlijeko. Vrijeme odbića ovisi o cijenama na trţištu (mlijeka, mesa itd.) i mogućnosti plasmana. Ako su cijene ovčjeg mlijeka ili sira povoljne, te je dobro organiziran otkup i prerada mlijeka, preporučuje se ranije odbiće janjadi i njihova dohrana koncentratima i sijenom. Nakon odbića ovce se muzu do kraja laktacije, a mlijeko se preraĎuje u punomasni, tvrdi, ovčji sir. Prvih 2 do 3 tjedna ţivota mlijeko je jedina hrana janjadi. Što prije ga se mora početi privikavati na dopunski obrok tako da mu se već nakon prvog tjedna ponudi dobro Livadno sijeno ili otava i koncentrat. Postupno se suhih krmiva daje sve više, da bi sukladno uzrastu i razvoju predţeludaca zadovoljili hranidbene potrebe i osigurali što veći prirast.

U tijeku i nakon purperija do cca 50 dana razvija se mliječnost do vrha, kada nastojimo da se

janje što više razvije, te da ovca nastavi davati mlijeko i dalje. Za to vrijeme ovca traţi

posebnu njegu, hranidbu, higijenu i brigu.

5.2.2. Osnovne radne operacije u proizvodnji mlijeka

a) Muţnja

Musti dva puta i to u jutro i na večer, ovisno o organizaciji ručno ili strojno.

Muţnju provesti brzo i kvalitetno.

b) Sustav hranidbe

Sustav hranidbe bi se zasnivao na slobodnoj ispaši tijekom cijele godine, uz dohranu sijenom i

koncentriranim krmivima u kritičnim fazama proizvodnje.

c) Zasušivanje

Kod ovih pasmina ovaca, kod kojih nije izrazitija mliječnost dešava se samozasušenje.

Kod problema sa vimenom dati adekvatne antimikrobne preparate.

d) Rad u porodu

Kvalitetno pripremiti ovcu za porod, te joj pruţiti posebnu njegu i paţnju u samom porodu. U

slučaju problema upotrijebiti specijalne zaštićene vitaminsko-aminokiselinske dodatke i

visokoenergetske dodatke radi sprečavanja puerperalnog kolapsa.

e) Reprodukcija

Slobodni pripust ovnova u stadu. Obavezna zamjena ovnova svake druge godine iz drugog

stada. Valja odabrati najkvalitetnije rasplodnjake kao garanciju uspješne reprodukcije i

genetskog poboljšanja proizvodnih svojstava stada.


89

f) Njega ovaca

Osnovni problem njege ovaca jest njega papaka. Ona se sastoji od redovitog obrezivanja i

dezinfekcije. Udobnost ovaca odrţat će se redovitim čišćenjem štale ili steljom ovisno o

mogućnostima.

Na ulazu u štalu potrebno napraviti dezinfekcijsku barijeru kako bi ovce svaki put

dezinficirale papke. Time bi se smanjila učestalost zarazne šepavosti, koja je najveći uzročnik

slabije kondicije, a time i slabijeg zdravlja stada.

Šišanje ovaca, kupanje i čišćenje od parazita u proljeće.

Provoditi redovitu mjesečnu dezinfekciju, dezinsekciju i po potrebi deratizaciju štale.

5.2.3. Krmna baza za predviĊenu strukturu stada Nezamisliva je uspješna i rentabilna ovčarska proizvodnja bez odgovarajućih pašnjačkih površina. Najveći dio ukupnoga godišnjega obroka ovaca je paša. Travnjaci i oranice moraju zadovoljiti potrebe ovaca za voluminoznim krmivima (paši, sijenu, slami) i koncentratima (ječam, zob, kukuruz i u kritičnim razdobljima do 10% sojine sačme ili tostirane soje). Za proizvodnju sve potrebne voluminozne i veći dio koncentratne krme, za osnovno stado od 120 ovaca, pripadajući rasplodni pomladak i ovnove potrebno je 31 hektar poljoprivrednih površina: oko 28,5 ha činil i bi pašnjaci i livade za pašu i sijeno za zimu, oko 2,5 ha oranice za proizvodnju koncentratne krme. Za stado od 250 ovaca je potrebno oko 80 ha oranica, pašnjaka i livada. Ovi podatci se teško mogu primijeniti na ovim izrazito krškim i ekstenzivnim pašnjacima, stoga preporučujemo kupnju koncentriranih krmiva, a ispašu i proizvodnju voluminozne krme na vlastitim površinama.

5.2.4. Potrebni strojevi i mehanizacija Za osnovno stado od 120 rasplodnih grla s pomlatkom i ovnovima dovoljna je osnovna, kod nas uobičajena poljoprivredna mehanizacija (traktor, kosa, sakupljač sijena i traktorska prikolica). Za uzgoj većega broja grla potrebno je proširiti strojni park, posebice opremom za spremanje stočne hrane (balirka, prevrtač sjena). Od opreme za ovce najvaţniji su oprema za pregonske pašnjake gdje je to moguće (električni pastir, ţica s izolacijom) i muzna oprema (muzni ureĎaj s elektromotorom, vakuum crpka i hladnjak za mlijeko).

5.2.5. Utrošak vode

Farma bi imala automatska pojila na bazi plovka ili sa hidrostatskim ventilima, tako da bi

ovce imale vode po volji.

Ovce popiju dnevno od 4 do 7 litara vode (ovisno o udjelu suhe tvari u obroku, klimi i masi

ţivotinje). Manje količine utroše se za odrţavanje čistoće i pripremu za muţnju.

6. DJELATNICI

Za predviĎene poslove na farmi za proizvodnju janjećeg mesa i ovčjeg mlijeka kapaciteta 300

rasplodnih ovaca potrebni su sljedeći djelatnici:


90

Radno mjesto Stručna sprema Broj izvršitelja Broj mjeseci

Voditelj-vlasnik SSS 1 12

Muzač KV 1 8

Radnik u proizvodnji NKV 1 12

Ukupno: 3 32

Honorarni suradnici dipl. ing. agronomije-stočarstva i veterinar.

Kod farmi manjeg kapaciteta radna snaga se smanjuje na pola.

Za farmu kapaciteta 300-500 ovaca proizvodnog usmjerenja samo za meso, dovoljan je jedan

djelatnik i vlasnik, uz angaţman sezonski još jednog djelatnika.



Koncentrate bi farma radila sama, a komponente za njih kupovali bi na slobodnom trţištu.

Komponente sačinjavaju slijedeća krmiva: kukuruz, ječam, zob, pšenične posije, sojina

sačma, ekstrudirana soja, repini rezanci, vitaminsko-mineralni dodaci i drugo. Voluminoznu

krmu bi sami proizvodili s tim da bi se dio sjena ako gospodarstvo nema dovoljno vlastitih

površina mogao kupiti u Lici. Sredstva i rezervne dijelove strojeva i mehanizacije nabavljala

bi se od njihovih zastupnika i proizvoĎača. Nema nikakvih problema za nabavku

repromaterijala za potrebe farme.

7.2. Trţište prodaje Uz kozu, ovca je na ovim područjima bila glavni opskrbljivač pučanstva mlijekom i mliječnim proizvodima, poglavito sirom. Ovca, osim što daje bjelančevinama bogato meso i mlijeko, sluţi i kao čistač od nepoţeljnog raslinja, grmlja i korova, te tako izravno smanjuje mogućnosti izbijanja poţara. Danas je u Hrvatskoj ukupno oko 550.000 ovaca. Oko 380.000 je rasplodnih grla, a ostalo je janjad i šiljeţad. Prema domaćoj potrošnji od oko 2 kg janjetine po stanovniku i ukupnoj potrošnji oko 8,8 tisuća tona, danas za domaću potrošnju nedostaje izmedu 4.000 i 4.300 t janjetine. Veći dio potreba namiruje se uvozom iz Bosne i Hercegovine, Rumunjske, Novog Zelanda i iz nekih drugih zemalja. Mogućnosti plasmana domaćim i stranim turistima izrazito su visoke. Inozemni gosti upravo traţe izvorne proizvode (meso, kruh, sir, med, masline, ulje, vino, ...). Sredozemlje ima povoljne uvjete za proizvodnju janjetine i drugih ovčjih proizvoda i preraĎevina (sir, sušena ovčetina, ....) besprijekorne kakvoće. Zato je pravi trenutak da obnovom i razvitkom vlastite proizvodnje prekinemo uvoz rumunjske, makedonske, bugarske, novozelandske i inih janjetina, koje se kod nas prodaju kao paška, lička i dalmatinska. Domaća proizvodnja janjadi i ovčjega mlijeka u Hrvatskoj sada podmiruje oko polovice domaće potrošnje. Porastom turističke potrošnje potraţnja će još više porasti upravo na jadranskomu području, gdje postoje dobre proizvodne mogućnosti za uzgoj ovaca. Gospodarski je značajno povezivanje proizvodnje s turističkom potrošnjom, te izravna prodaja registriranih proizvoĎača ugostiteljstvu. Jednako je na istomu trţištu lako ostvariv plasman ovčjega sira iz domaće proizvodnje (na tradicionalan način). Zbog sve većih zahtjeva i potreba na higijeni preporučujemo prodaju mlijeka obliţnjoj sirani ili otvaranje vlastite mini sirane kapaciteta do 50.000 litara na godinu.


91

Stajski gnoj se dijelom koristi za gnojidbu vlastitih površina za proizvodnju krmnog bilja, a

dijelom prodaje obliţnjim voćarima, vinogradarima i povrtlarima.

8. STRUKTURA ULAGANJA Cijena objekata primjerenih suvremenom uzgoju ovaca su od 1.500 do 2.800 Kuna (7,3 Kuna = 1 EUR) po rasplodnom grlu. Iznos se moţe smanjiti do 50% štednjom materijala i vlastitim radom. Osnovni strojevi i oprema vrijede oko 220.000 kuna, a sva preporučena mehanizacija za stado od 500 rasplodnih ovaca 390.000 Kuna. Vrijednost osnovnoga stada računamo na temelju prosječne veleprodajne cijene za domaću ovcu 800-1.000 kuna po grlu i 1.200 kuna za rasplodnoga ovna. Muznu opremu odabiremo prema kapacitetu farme, a nabavne cijene su od 20.000 kuna za jednostavniji sustav, do 50.000 kuna za sloţeniji sustav. Ukupna ulaganja u preporučene kapacitete farme kreću se od 500.000 kuna do 1.700.000 kuna.

Pravilnikom o poticajima u poljoprivrednoj proizvodnji za kreditirana kapitalna ulaganja

predviĎen je povrat 25% sredstava, ovo svakako treba uzeti u obzir prilikom analize ove

investicije.

9. TROŠKOVI PROIZVODNJE I PRIHODI

9.1. Formiranje ukupnog prihoda Knjiga-Opći dio PUR-a, tablica 19. "Proizvodna obiljeţja farme ovaca različitih kapaciteta" prikazuje proizvodne učinke farmi ovaca, na temelju tehnoloških normativa za suvremeni uzgoj gospodarskih odlika visoke kakvoće, koji se pravilnom tehnologijom mogu dobiti i kod nas.

U prihode farmi se druge godine nakon ulaganja uračunava sva proizvedena janjad, a nakon

pete godine se od proizvedene janjadi odbija janjad koja se rabi za obnovu (remont) stada.

Isto tako, u prihode se uračunava prodaja izlučenih ovaca, te drţavna naknada po rasplodnom

grlu. Iz tablice 20. iste knjige "Proračun gospodarskoga učinka proizvodnje janjadi i ovčjega sira" vidimo povećanje gospodarske učinkovitosti na farmi ovaca na kojoj se povećava kapacitet uzgoja. Za naše jadransko područje su osnovna ograničenja veličina poljoprivrednih površina i njihova kakvoća.

Na osnovu podataka o formiranju ukupnog prihoda, materijalnih troškova, bruto plaća,

amortizacije i kamata na kredit izračunali smo račun dobiti i gubitaka kojega smo prikazali u

Općem djelu PUR-a u navedenoj tablici, stoga ovdje nema potrebe ponavljati isto.


Ovim investicijskim programom izvršena je analiza preduvjeta za pokretanje Ovčarske farme

kapaciteta 120-300 rasplodnih ovaca. UtvrĎena su investicijska ulaganja, tehničko-tehnološke

karakteristike farmi, zaštita okoliša, a prethodno je u Općem djelu PUR-a izraĎena analiza

ekonomsko efikasnosti predviĎenih modela.

Osnovni preduvjeti rentabilne proizvodnje s tehnološkoga stajališta su: kakvoća osnovnoga stada, teţište na vlastitoj proizvodnji stočne hrane i pašnjačkom načinu drţanja ovaca,


92

dosljedno provoĎenje potrebnih tehnoloških postupaka korištenje većinom vlastite radne snage. S ekonomskoga stajališta vaţna je prije svega izravna prodaja proizvoda ili organizirana prodaja bez većega lanca posrednika. Ostvarenjem tehnoloških normativa suvremenoga uzgoja ovaca mogu se postići visoki gospodarski učinci. Prevladavanjem temeljnog ograničenja, neadekvatnog načina drţanja i proizvodnje janjadi, proširivanjem proizvodnje muţnjom i prodajom mlijeka ili proizvodnjom ovčjega sira, te povećanjem kapaciteta i okrupnjavanjem poljoprivrednih površina, relativno visoka ulaganja u farmu ovaca su gospodarski jako isplativa. Sa stajališta sigurnosti proizvodnje značajna je mogućnost povoljnoga kreditiranja ulaganja u objekte, opremu i grla visoke kakvoće, potpomognutoga djelovanjem drţavnih institucija, te stalna drţavna potpora za obnovu i razvitak osnovnog stada.

Stoga iznosimo osnovne razloge za ovu proizvodnju:

Projekt se realizira u tradicionalno stočarskom području, na područjima posebne

drţavne skrbi gdje je ratom uništeno gospodarstvo.

Po ovoj investiciji predviĎeno je zapošljavanje 2-4 stalnih djelatnika, stoga ako se u

narednom razdoblju na ovom području izgradi ovakvih 4-6 farmi moguće je

zapošljavanje cca 15 stalnih djelatnika

Cilj investiranja je izgradnja Ovčarske farme, popunjavanje s matičnim stadom, te

stvaranja preduvjeta za proizvodnju janjećeg mesa i ovčjeg mlijeka ili sira kao

tradicionalnih proizvoda ovog kraja.

U trećoj proizvodnoj godini kada dospijevaju financijske obveze prema kreditorima,

ostvarena neto dobit znatno premašuje obveze, što je jamstvo financijske stabilnosti

projekta.

Ako bi analizirali financijski tijek, vidljivo je da je projekt cijelog ţivotnog vijeka

likvidan, što znači da je u stanju podmirivati obveze prema dobavljačima, uposlenim

djelatnicima i kreditorima.

Na osnovu izloţenog moţe se zaključiti, da je ulaganje u izgradnju Ovčarske farme

ekonomski opravdano, trţišno efikasno i društveno korisno.


93

TEHNIĈKO-TEHNOLOŠKI PROJEKT

POKRETNOG PĈELARSTVA

1. UVOD

Cilj je formiranje suvremenog pčelinjaka kapaciteta 200-500 AŢ ili LR košnica koje bi bile

sloţene na kontejnerima koje bi prevozio kamion. Prednost je jer pčele moţemo seliti bez

dodatnih komplikacija, a istovremeno kamion moţemo koristiti i u druge svrhe. Sve košnice

pčela trebaju biti pod kontrolom i u sustavu poticaja HSC-a. Očekivani prinos meda po

košnici bio bi 40-70 kg, ovisno o pašnoj godini, tj. o izdašnosti nektara medonosnog bilja. Na

području gdje bi pčele bile ili se selile glavno medonosno bilje su kadulja, vrisak i livadne

trave. Ove vrste meda su izrazito ljekovite, cijenjene i traţene. Istraţivanja su pokazala da

med od kadulje i vriska ima bakteriostatska svojstva, što znači da zaustavlja razmnoţavanje

mnogih gram pozitivnih i gram negativnih bakterija.

Osim meda kao glavnog proizvoda moguće je još proizvoditi propolis, pelud, matičnu mliječ i

pčelinji otrov kao vrlo traţene proizvode u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji. Vosak se

uglavnom reciklira u satne osnove.

Obzirom da smo u Općem dijelu PUR-a analizirali visinu potrebnih ulaganja u zasnivanje

pčelinjaka ovih kapaciteta i ekonomske pokazatelje učinkovitosti modela pokretnog

pčelarenja, ovdje ćemo opisati ostale parametre potrebne za uspješnost ove proizvodnje.

2. OSNOVNE ZNAĈAJKE

Pčelarenje kod nas ima dugu tradiciju. Suvremeni uzgoj primjenjuje se tek nešto kraće nego u

razvijenim pčelarskim zemljama. U Hrvatskoj je raširena europska siva pčela Apis mellifica

carnica najmirnija i najblaţa pasmina pčela u svijetu. Vrlo je marljiva i produktivna, a zimuje

dobro i u lošim klimatskim uvjetima. Prije domovinskog rata u Hrvatskoj je bilo oko 180.000

košnica pčela, od čega je preko polovice zimovalo u priobalju. Temeljna obiljeţja

dosadašnjeg pčelarenja su niska produktivnost rada i mali broj profesionalnih pčelara.

Prevladavao je stacionarni način pčelarenja, gdje su prinosi samo 10-20 kg meda po košnici.

MeĎutim u novije vrijeme sve više dalmatinskih pčelara seli košnice za boljom pašom, čime

osigurava prinose meda i do 80 kg po košnici. Pojava varooze krajem osamdesetih godina i

domovinski rat, prouzročili su značajno smanjenje broja košnica i trţnu vaţnost proizvoĎača

meda. Posljednjih godina djelomično se obnavlja domaće pčelarstvo. MeĎutim još uvijek su

ograničavajući faktori: slabo korištenje suvremenih tehnoloških rješenja u proizvodnji i

preradi pčelinjih proizvoda, različito kretanje cijena meda i repromaterijala, te slaba

akumulacija sredstava za samofinanciranje i reinvestiranje u pčelarsku proizvodnju.

Posljednjih nekoliko godina se mjerama drţavnih potpora pokušava obnoviti pčelarska

proizvodnja Obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Na drţavnoj razini izraĎen je uzgojni

program, kojim se uz stalan selekcijski rad strukovnih i znanstvenih ustanova pokušava

pridonijeti boljim gospodarskim rezultatima u pčelarskoj proizvodnji.

Ovo područje ima velike mogućnosti razvoja pčelarstva. Bogate paše medonosnog i

ljekovitog bilja nisu dobro iskorištene. Konfiguracija terena podnosi znatno povećanje broja

košnica, pogotovo selećih. Na ovom području treba u većini napustiti stacionarno pčelarenje i


94

prijeći na mobilno, jer je ljeti bespašno razdoblje kada pčelar mora hraniti pčele ili ih pustiti

da troše zalihe meda. Selidbom se osigurava cjelogodišnja paša.

Proizvodnja peluda, voska, propolisa, matične mliječi, pčelinjeg otrova, matica i rojeva mogla

bi pčelarstvo ovog područja učiniti još privlačnijim.

Osim primarne proizvodnje vrlo je interesantna i prerada meda u medenjake, licitare i

proizvodnja medovine (šerbet, gverc) kao atohtonog pića Hrvata iz pradavne domovine, te

proizvodnja medom zaslaĎene rakije.

Na cijelom području Sredozemlja med s podrijetlom od sredozemnog medonosnog i

ljekovitog bilja i voća je privlačna dopuna turističke ponude. Kakvoća meda se mjeri

kakvoćom pčelinje paše. Od mediteranskog meda na trţištu je posebno traţen livadni,

kaduljin i vriskov med s Velebita.

2. TRŢNA OPRAVDANOST

2.1. Trţište prodaje

Nema nikakvih problema sa plasmanom ovih kvalitetnih i cijenjenih proizvoda. Trenutna

proizvodnja ne zadovoljava potrebe trţišta, pa je i sa ovog aspekta opravdano ulaganje u ovu

vrstu proizvodnje. Potrošnja pčelinjih proizvoda višestruko se povećava u ljetnim turističkim

mjesecima. Cijena je cca 6 EUR po kg meda.

Sa stajališta proizvoĎača vaţno je da pravilno uskladišten med nije kvarljiv, pa se moţe

relativno lako čuvati do povoljne prodaje kupcu.

Gospodarska isplativost, osobito većih proizvoĎača moţe se dodatno povećati ulaganjem u

dodatnu doradu i pakiranje, čime se povećava broj kupaca i obujam trţišta, kao i prodajna

cijena proizvoda.

3. ORGANIZACIJA POSLA

Pčelinjak je obiteljskog tipa, pri čemu je jedan ili dva zaposlena ovisno o kapacitetu

proizvodnje, a u slobodno vrijeme pomaţu i ostali članovi domaćinstva, te se po potrebi kod

vrcanja ili selidbe angaţira dodatna radna snaga. Poljoprivredno gospodarstvo ostvaruje dobru

suradnju s poljoprivrednim, veterinarskim i drugim stručnim sluţbama.

3.1. Kalendar osnovnih radnih postupaka u pĉelarstvu

Sijeĉanj: Čišćenje i popravak pribora, popravak i oţičenje satnih osnova, obnova košnica i

pregled pčelinjaka.

Veljaĉa: Pregled pčelinjaka, liječenje pčela, zamjena podnica, priprema okvira

Oţujak: Pregled pčelinjaka, prihranjivanje, zamjena okvira i nastavaka, umetanje satnih

osnova i sumporenje pričuvnog saća.

Travanj: Moguća selidba, zamjena okvira i nastavaka, sušenje peludi

Svibanj: Zamjena okvira i nastavaka, proširenje prostora, dodavanje okvira, vrcanje, pregled

pčelinjaka.

Lipanj: Vrcanje, uzgoj matica, selidba, pregled pčelinjaka

Srpanj: Selidba, proširenje prostora za leglo, zamjena matice, vrcanje, pregled pčelinjaka.

Kolovoz: Selidba, vrcanje, zamjena okvira i nastavaka, liječenje.

Rujan: Pregled pčelinjaka, kontrola grabeţi, postavljanje češljeva.


95

Listopad: Kontrola društava, pregled pčelinjaka, stavljanje hranilica.

Studeni: Pregled pčelinjaka, dohranjivanje, odjeljivanje pričuvnog saća.

Prosinac: Obnova i ureĎenje pčelinjaka, pregled pčelinjaka, čišćenje isp košnica, zaštita

košnica od hladnoće.

5. TEHNIĈKO-TEHNOLOŠKI ELEMENTI

PROGRAMA

4.1. Opis tehnologije

„Pčelinjak na kotačima“ ili kontejnerski pčelinjak je noviji fenomen u pčelarstvu. Kad pčelar

odluči seliti, jednostavno sjedne za volan, upali motor, pod kontejner podvuče nisku šasiju

kamiona i kreće na bolju pašu. Ne treba nikakve potrebne ventilacije jer se pčele „ubrade“ na

košnici, ako im je vruće. Košnice su sloţene u dva reda, ovisno o duţini kontejnera

prilagoĎava se broj košnica. Košnice AŢ se sastoje od plodišta ( donjih 10 okvira ) , medišta (

gornjih 10 okvira ) koji su pregraĎeni matičnom rešetkom i od hranilice za dohranu pčela . U

medište kroz rešetku mogu proći samo pčele radilice koje donose nektar za med . Med se

vrca samo iz medišta . Vrcanje se vrši 3-5 puta ovisno o godini .U plodištu su matica ,trutovi i

radilice . U plodištu matica polaţe jaja , ostale pčele radilice plodište opskrbljuju sa dovoljno

meda i peluda , te se brinu o matici . Trutovi samo sluţe za kvalitetnu oplodnju matice . Svaki

okvir se sastoji od voštanog saća u kojem se nalazi med , pelud i jaja . Matica u veće stanice

polaţe neoploĎena jaja iz kojih se legu trutovi ( partenogeneza ) , a u manje stanice saća

polaţe oploĎena jaja iz kojih se razvijaju radilice . Pčele se opskrbljuju s vodom iz pojilica

različitih izvedbi . Jačina zajednice se odrţava dobrom pašom , a u zimskom periodu

dohranom sa mednim pogačama . Kao lijekovi se upotrebljavaju različiti preparati protiv

najčešćih bolesti kao što su varoza , nozemoza i vapnenasto leglo. Staro saće se mijenja za

nove satne osnove koje se ugraĎuju u okvire . Pčelinjak se pomlaĎuje izmjenom matica ili u

manjoj mjeri rojenjem . Pčelar mora nabaviti proporcionalan broj nukleusa za pojačavanje

zajednica, tj. za umjetno razrojavanje, čime se omogućuje da zajednice imaju snagu potrebnu

za što bolju i intenzivniju proizvodnju .

Dosadašnja tehnologija pčelarenja i tipovi košnica ograničuju broj pčelinjih zajednica koje

pčelar moţe opsluţiti. Uz odgovarajuću mehanizaciju za prijevoz i vrcanje, uporaba

suvremenih košnica nastavljača na paletama osigurava profitabilniju proizvodnju s većim

brojem zajednica, a suvremena tehnologija iskorištenje i nisko produktivne paše zanimljivih

medonosnih i ljekovitih biljaka, te pojedinih voćnih vrsta.

Pčelarstvo po mjerilima suvremene tehnologije zahtjeva veliku specijaliziranost, visoku

proizvodnost, odgovarajuće objekte i opremu, te usklaĎenost prirodnih mogućnosti pčela sa

proizvodnim obiljeţjima šireg područja. Ne moţemo govoriti o gospodarski učinkovitom

pčelarenju bez nekoliko paša godišnje i prinosa manjeg od 50 kg meda po košnici (pokretno

pčelarenje). Pokretno pčelarenje zahtjeva veća ulaganja i veći napor pčelara, ali se uz

povoljne uvjete višestruko veći rezultati nego pri stacionarnom pčelarenju.

Košnica mora omogućiti pčelama najbolje uvjete rada i razvoja. O izboru košnice ovisi

ostvarenje cilja. Najpovoljnija košnica za pokretno pčelarenje je AŢ (Alberti-Ţnidaršičeva)

košnica. Nedostatak joj je što ima samo jedno medište, pa je manjeg proizvodnog kapaciteta.

Košnica LR (Langstroth-Rotova) ili tzv. nastavljača najbolja je za intenzivno pčelarenje, jer

moţe imati i nekoliko nastavaka (medišta), čime se u intenzivnoj paši znatno povećava prinos

meda. Nedostatak joj je što se otvara odozgo i neprikladnija je za transport u odnosu na AŢ

košnicu koja se otvara otraga, te moţe stalno biti na kontejneru. U novije vrijeme LR košnice

se stavljaju na palete koje se samo viličarom utovare na prikolicu i sele bez posebnih


96

priprema. Još imamo pološke i DB (Dadant-Blatove) košnice koje su manjeg značenja. Još

valja spomenuti košnice sa nepokretnim saćem koje se kod nas zovu Ulišta. Danas je ovakav

način pčelarenja potpuno nestao, jer je sa ekonomskog i praktičnog stajališta bio teţak i ne

učinkovit.

Preporučeni kapaciteti koji u našim uvjetima omogućuju učinkovitu proizvodnju, punu

uposlenost i ţivot cijelog domaćinstva su od 200-500 proizvodnih košnica. U mobilnom

pčelarenju s takvim kapacitetom ne gradi se stalan pčelinjak-paviljon, jer često ni društva ne

prezime na istom mjestu.

Osnovnu opremu pčelinjaka čine: pribor za otklapanje saća, stalci za otklopljene okvire,

vrcaljke za med, posuda, cjedila, dimilice i zaštitne odjeće. Često je sastavni dio pčelareve

opreme stolarski alati, jer popravke i obnovu košnica najčešće obavljaju sami pčelari u

zimskom periodu kada pčele miruju i nema nekih drugih poslova oko njih.

5. LOKACIJA PĈELINJAKA

Pčelinjak se locira na juţnim dispozicijama okrenutim prema suncu i zaštićenim od sjevernih

dominantnih vjetrova, te po mogućnosti uz drveće ili grmlje, kako bi prirodno bio što bolje

zaštićen. Područje općine Novigrad pogodno je za pčelarsku proizvodnju, pogotovo ako se

pčele u ljetnom periodu sele na ličku i velebitsku pašu.

6. ZAŠTITA OKOLINE

Vosak se reciklira u satne osnove, a drugi nusprodukti koji bi ugrozili prirodni okoliš u

pčelarstvu ne postoji. Kamion se mora servisirati u ovlaštenoj radioni, koja ima sve propisane

uvjete za zbrinjavanje starog ulja i otpadnih dijelova.

Pčele su prirodni oprašivači, te na taj način doprinose oplodnji, razmnoţavanju i opstanku

pojedinih biljnih vrsta. Stoga ovaj projekt ima pozitivan utjecaj na prirodni okoliš.

Pčele su nezamjenjivi oprašivači u voćarskoj proizvodnji, omogućujući tako bolju oplodnju

voćaka, time i bolju rodnost pojedinih voćnih vrsta.


Na temelju iznijetoga moţemo zaključiti:

Ulaganja u osnutak suvremenog pokretnog pčelinjaka su znatno viša nego kod

stacionarnog pčelinjaka, no suvremenom tehnologijom i dobrom organizacijom ostvaruju

se dobri profiti.

U pčelarskoj proizvodnji ključni proizvod je med, meĎutim suvremenim postupcima moţe

se proizvoditi i propolis, pelud, matična mliječ, pčelinji otrov, vosak, pčelinje matice i

rojevi, te niz drugih proizvoda kao rezultat prerade primarnih pčelinjih proizvoda.

Preradom meda moţe se proizvoditi medovina (šerbet) i razni kolači, a ostali pčelinji

proizvodi upotrebljavaju se u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji.

Područje općine Novigrad ima dobre uvjete za pčelarsku proizvodnju, te je moguće

osnivanje 5-7 suvremenih pčelinjaka čime bi se zaposlilo 10-15 djelatnika.

U općini Jasenice PUR-om smo planirali projekt suvremene punionice i pakirnice meda

čime se povećava mogućnost plasmana i efikasnost ove proizvodnje.

Pčele su prirodni oprašivači bilja te je njihova višestruka korist u prirodi.

Pčelarskom se proizvodnjom štiti, a ne zagaĎuje okoliš.


97

MRJESTILIŠTE LUBINA I PODLANICE

1. UVOD

Na planom predviĎenom prostoru u općini Novigrad tvrtka Marikultura d.o.o. namjerava

izgraditi mrjestilište kapaciteta 8.000.000 komada mlaĎi, od toga 5.000.000 komada lubina i

3.000.000 komada podlanica. PredviĎen je uzgoj 600 matica, od toga 60% lubin i 40 %

podlanica. MlaĎ se prodaje pri starosti od 120 dana i masi 2,5 g.

Površina planiranog objekta je 2.500-2.900 m2, a visina investicije u objekt i opremu (pumpe,

bazeni, filtri itd.) iznosila bi oko 2.000.000 eura.

Ovaj pogon bi zapošljavao cca 15 djelatnika i ostvarivao bi godišnji prihod od cca 1.600.000

eura. Budući investitor će prethodno izraditi elaborat u kojem će obraditi sve parametre i aspekte ove proizvodnje. Mi ćemo ovdje prikazati tehnološke parametre mrjestilišta kao svojevrsnu podlogu za isti.

2. TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE

Za razliku od induciranog mrijesta slatkovodnih riba, gdje ličinke nakon valjenja ostaju svega

nekoliko dana u mrjestilištu, morske ribe nakon inkubacije ikre provode u mrjestilištu još 3 do 4,

pa i više mjeseci. Za to vrijeme potrebno im je, naravno, odrţavati optimalne uvjete za ţivot, kao

što su kvaliteta i količina morske vode, njezina temperatura, opskrba ţivom i umjetnom hranom i

dr. Zbog toga su zgrade mrjestilišta za potrebe marikulture načelno znatno veće od onih na

slatkovodnim ribnjacima. Mrjestilišta se obično sastoje od 4 osnovne proizvodne zone:

Zona proizvodnje planktona (fitoplanktona i zooplanktona), Zona za mrijest i uzgoj mlaĎi (bazeni za mrijest ili emisiju, inkubaciju, te mlaĎ, s biofilterima), Tehničke prostorije i laboratorij, Zona za drţanje matica, Izvan zgrade mrjestilišta nalaze se još kotlovnica i postrojenja za usisavanje i

ispuštanje morske vode. Kako bi se konstantno odrţavali najpovoljniji uvjeti za proces fotosinteze, zona za proizvodnju planktona zapravo je termostatska komora. Ovdje se odrţava stalna temperatura od 20 ± 2°C, kao i odgovarajuća rasvjeta (2.500 do 10.000 lux) s pomoću fluorescentnih cijevi. Morska voda koja u tu komoru ulazi iz reciklaţnog sustava prije toga prolazi kroz mikrofiltere i sterilizaciju UV (ultravioletnim, ultraljubičastim) svjetiljkama. Njezina je slanost 35%o, a budući da su ovdje potrebe za količinom vode manje, ali za njezinom čistoćom izuzetno velike, moţe se rabiti i sintetska morska voda. Posude u kojima se uzgaja fitoplankton različita su volumena. Uzgoj počinje u manjim PVC bocama od 2 1 te se povećanjem koncentracije nastavlja u okruglim staklenim bocama (stakleni baloni) od 10 1, a završava u prozirnim PVC vrećama od oko 30 1. U sličnim posudama odvija se i proizvodnja kolnjaka (Rotifera), a priprema cisti Artemia salina (hidratacija i dekapsulacija) obavlja se u bocama nalik na cuger-aparate. Samo pak valjenje obavlja se u bazenima volumena od više stotina, pa i tisuća litara.

Osim na takav način, fitoplankton se moţe proizvoditi i u velikim bazenima volumena i više od tisuću litara, izvan zgrade mrjestilišta. Takva je proizvodnja znatno veća i jeftinija, ali zbog promjenljivih ekoloških uvjeta, te mogućnosti infekcije nepoţeljnim organizmima, i znatno rizičnija.

Zona za mriješćenje i uzgoj mlaĎa zauzima najveći dio mrjestilišta. Ovamo su smješteni bazeni od različita materijala i oblika, kao i biofiltri, te sustavi za dovod i odvod vode,


98

rasvjetu, aeraciju, hranidbu i manipulaciju. Mrijest se odvija u okruglim bazenima zapremnine oko 10 m

3. IzraĎeni su od betona ili salonita, a najčešće od PVC-a. U njima se moţe uzgajati

mlaĎ, te drţati matično jato izvan sezone mriješćenja.

Bazeni za inkubaciju okrugli su i manjih dimenzija. Obično u većini mrjestilišta dolaze uronjeni u bazenima za uzgoj ličinki koji su u prosjeku zapremnine 10 m

3. Nakon izvaljivanja

ličinke se broje metodom uzorka te jednostavno lagano istoče u uzgojni bazen. U tim bazenima ličinke ostaju nakon izvaljivanja, prvih 45 do 60 dana ţivota. Nakon toga prebacuju se u bazene za mlaĎ, koji takoĎer mogu biti okrugli i od neprozirne stakloplastike, najčešće boje okera i volumena više od 10 m

3. Ti bazeni mogu biti i četvrtasta oblika, izraĎeni od

betona.

S obzirom na to da se za zagrijavanje mora koje ulazi u mrjestilište rabi znatna količina vrlo skupe energije, u mrjestilištu je uveden sustav za stalno recikliranje te vode uz njezine samo manje izmjene s vanjskim morem. Ovakvo mrjestilište reciklirajućeg tipa dnevno uzima reciklirajućeg mora 7-10 % svojeg kapaciteta. Budući da pritom u sustavu zaostaju velike količine produkata metabolizma riba i ostataka hrane, potrebno ih je neutralizirati. To se čini s pomoću bioloških filtara ili biofiltara. Njima se ubrzava prirodni proces autopurifikacije ili samopročišćenja. Dok u prirodi mnogi organizmi sudjeluju u tom procesu, ovdje se on prije svega koncentrira na rad bakterija, koje obavljaju oksidaciju štetnih nitrita i amonijaka u neopasne nitrate. Kako bi rad bio što učinkovitiji, kontrolira se konstantnost svih bitnih parametara, kao što su protok vode, temperatura, količina kisika, vrijednost pH, salinitet i dr. Kao podloga bakterijama sluţe inertni materijali, a to mogu biti krupno mljevene ljušture školjaka, ekspandirana glina i sl. U biofiltrima se odvija i djelomična izmjena vode s onom iz mora, radi osvjeţenja.

Voda iz bazena za mrijest, inkubaciju ili uzgoj mlaĎa ne dolazi odmah u biofiltre. Prije toga ulazi u bazene za taloţenje, gdje se skupljaju veće otpadne čestice koje se zatim mehanički odstranjuju. Nakon toga voda se dogrijava na potrebnu temperaturu pa tek tada ulazi u biofilter. Odavde polazi na sterilizaciju s pomoću tubnih UV-svjetiljki. Crpljenjem se zatim skladišti u piezometričkoj posudi, odakle slobodnim padom dospijeva u bazene za uzgoj riba.

2.1. Mrijest

Budući da je marikultura ipak relativno mlada grana ribarstva, još se uvijek samo dio matica drţi stalno, a znatan se dio svake godine lovi iz prirode, pa ozbiljan selekcijski rad tek predstoji. Matice se često drţe u vanjskim bazenima, površine oko 200 m

2 i dubine 1,5 m.

Dnevno se odvija do pet izmjena morske vode, a matice, koje uglavnom teţe 1 do 3 kg, nasaĎuju se u gustoći od 2-4 kg x m

-3. Prehrana se provodi koncentriranom peletiranom hranom,

bogatom bjelančevinama i svjeţom ribom, a nuţno je i preventivno djelovanje protiv bolesti. Matice se redovito pregledavaju, pribliţno dvaput na mjesec. Prije sezone mriješćenja, koja kod lubina traje od prosinca do oţujka, obavlja se koncentracija rasplodnih riba u manji prostor bazena, radi lakšeg odreĎivanja spola i daljnje manipulacije. Matice se prilikom rukovanja anestetiziraju. Uz spol i zdravstveno stanje, odreĎuje se i stupanj zrelosti ţenki, ikra kojih varira u veličini izmedu 1.100 za lubina i 800 mikrometara za podlanicu. Zrelija su jaja veća i prozirna. U ovom se razdoblju obavlja i prethodna obrada ţenki gonadotropnini hormonima kako bi se pospješilo njihovo sazrijevanje. Injekcije se obično daju intramuskularno ispod kraja zadnje leĎne peraje, a obrada se poduzima bez obzira na kasniji način mrijesta. Muţjake nije potrebno tretirati jer su sposobni za oplodnju u tijeku cijelog razdoblja mrijesta. Podlanica je puno kompliciranija za mrijest od lubina zbog veličine jaja i biologije vrste, te potrebe primjene fitoplanktona i rotifera. Rotiferi se moraju stalno drţati u kulturi u kojoj se oni partenogenetski dijele. Fito se u današnje vrijeme počeo proizvoditi u reaktorskim jedinicama koje su jeftinije, produktivnije i zauzimaju manje prostora. Neka mrijestilišta koriste tzv. umjetne alge koje se koriste u gotovim pakiranjima. Postotak preţivljavanja kod podlanice je znatno manji od lubina za 15-25 %. Prije nastupa potpune spolne zrelosti dio se matica (ovisno o potrebi) unosi u odgovarajuće


99

bazene u mrjestilištu kako bi se prilagodile na novu sredinu. Temperatura je mora 14 do 18°C. Ovdje se mrijest moţe odvijati spontano ili inducirano, ako se ţenkama ponovno injiciraju gonadotropni hormoni. Najčešće se, upotrebljava humani gonadotropni hormon (HCG), zatim luteinizirajući hormon (LHRH) i dr. Prije samoga mrijesta (emisije) muţjaci prate ţenku glavama usmjerenima prema njezinom genitalnom otvoru. Nakon 36 do 48 i više sati iza hormonalne obrade dolazi do ovulacije, te do istodobne oplodnje s mliječi muţjaka. Ţenke lubina, koje postaju spolno zrele s 3 do 4 godine ţivota i pri masi od 400 do 500 g daju oko 150.000 do 200.000 jaja po kilogramu svoje mase. Muţjaci sazrijevaju prije, kao dvogodišnjaci, teški oko 200 do 250 g. Matice podlanice su do 330 g muţjaci i veće od 300 g ţenke. Podlanica je praterandrični hermafrodit a lubin gonorhist (odvojenog spola). Promjer jaja je oko 1,1 do 1,2 mm, a u sebi sadrţe više uljnih kapi koje ih odrţavaju na površini vode. NeoploĎena se ikra sedimentira na dno. Ova pelagičnost oploĎene ikre rabi se za njezino lako skupljanje mreţicom s površine vode ili preljevom u bazene gdje će se, osim inkubacije i valjenja, provesti i uzgoj ličinki. Za razliku od tog načina, mrijest se kod nekih drugih vrsta riba moţe provesti i suhom metodom. Tada se manualno iz abdomena matica istiskuju gamete te se nakon miješanja na suho dodaje voda i odvija oplodnja. Ovakav proces zahtijeva više radne snage, ali omogućuje i veći postotak oplodnje, koji uz velike varijacije kod mokre metode prosječno iznosi 60 do 70%, te ozbiljniji rad na selekciji riba. Suha metoda se ne koristi kod lubina i podlanice. U svim novim mrijestilištima praksa je da se matično jato drţi u zatvorenom tijekom cijele godine radi kondicioniranja. Na taj se način mogu napraviti nekoliko ciklusa tijekom godine, ne oviseći o biologiji vrste i njezinom prirodnom vremenu mrijesta. 2.2. Inkubacija i uzgoj liĉinki

U prvim fazama ţivota riba dogaĎa se nekoliko značajnih promjena, koje ih meĎusobno

razgraničuju. To su prije svega prelazak na aktivnu prehranu, potpun gubitak ţumanjčane vrećice

te prelazak na prehranu hranom specifičnom za odreĎenu vrstu, odnosno dodatnom neţivom

hranom u uzgoju.

U marikulturi se stadiji predličinke i ličinke nazivaju larva (ličinka), jer se početak aktivne

prehrane u praksi bitno ne razlučuje od potpune resorpcije ţumanjčane vrećice, pošto ribice

ostaju u bazenu, mladunci se nazivaju postlarva (poslijeličinka), i to takoĎer do nešto iznad

mjesec dana. Inkubacija jaja lubina, kao i ostalih riba, ovisi o temperaturi, a kod 16°C traje oko

72 sata. Pri tome je potrebno provoditi aeraciju, protok vode (jedna izmjena u 1,5 do 2 sata),

kontrolirati temperaturu i osvjetljenje, a prema potrebi djelovati i na zdravstveno stanje, prije

svega na jači razvoj bakterija. Postotak valjenja obično iznosi više od 50%, a vrlo je dobar ako

dostigne 70 do 80%. Larve su tada dugačke oko 3,5 mm (3,1 do 3,7 mm), smještene uz

površinu vode i tek povremeno pokreću rep. Usta im nisu razvijena pa se hrane isključivo iz

ţumanjčane vrećice. I duţina tog perioda prije svega ovisi o visini temperature, te nakon 3 do 5

dana dolazi do otvaranja usta, pigmentacije očiju i aktivnijeg kretanja po čitavom bazenu, a

ţumanjčana se vrećica postupno gubi. Larve dostiţu duţinu od oko 5 mm (4,7-5,1 mm), pa se

uz alge koje mu sluţe kao hrana, započinje davanjem hrane-kolnjaka Brachionus plicatilis.

Ribice tako prelaze u stadij postlarve. Ovo je jedna od najkritičnijih faza uzgoja, kada

mortaliteti mogu biti vrlo veliki.

Kolnjaci svojom veličinom i kvalitetom zadovoljavaju u prehrani u prvih tjedan do deset dana ţivota postlarvi. Tada im se kroz nekoliko dana smanjuje koncentracija u bazenu, do potpunog isključivanja iz prehrane. Istodobno se započinje uvoĎenjem nauplius ličinki račića Artemia solina u sve većoj gustoći. Rastom postlarvi dodaju se krupnije dvodnevne nauplius ličinke, a i niţi rakovi iz podrazreda veslonoţaca {Copepoda). Veslonošci su inače glavna komponenta u zooplanktonu mora, no za tu se svrhu mogu i uzgajati, a najbolji je rod Calanus. U tom razdoblju ţivota lubina dobro je odrţavati konstantno slabo osvjetljenje, a, naravno, i dalje, sve do kraja boravka u mrjestilištu, kontrolirati aeraciju, protok i temperaturu vode, koja se


100

postupno diţe na 20°C (5. do 15. dan), te dalje do 24°C (oko tridesetog dana ţivota postlarvi).

Primjenom novih tehnologija mrijestu lubina više se ne koristi ni fitoplankton ni Rotiferi, nego se larva direktno hrani Artemiom. Artemia za prve dane ishrane lubina (AF Artemia) je dosta manja i skuplja od EG Artemie kojom se poslije hrani lubin. Vrlo bitna karika je obogaćivanje Artemie sa HUFA (Highly unsaturateo fatly acids) obogaćivačima u povoljnom omjeru EPA/DHA kiselina u hrani. To je najvaţnija stvar za postotak preţivljavanja uz naravno visoku higijenu o kojoj sve ovisi, jer je i u današnje vrijeme pojava bolesti najveći problem svih u tom poslu. Bolest za dva dana moţe uništiti cjelokupnu proizvodnju i izazvati milijunske štete.

Što je prije moguće skupa ţiva hrana zamjenjuje se jeftinijom i praktičnijom neţivom hranom. Već potkraj stadija postlarve započinje se s tom zamjenom, tako da se isprva dodaju smrznute odrasle Artemia salina, Copepoda i usitnjeni oslići, uz istodobno smanjenje koncentracije ţivih nauplius ličinki Artemia salina. Moguće je započeti i prihranu prvim količinama specijalnih brašnastih startera (suhe hrane), s plutajućim česticama veličine do 500 mikrometara i vrlo visokim udjelom proteina od oko 65%. Oko Četrdesetog dana ribice doseţu duţinu od pribliţno 1,5 cm i masu od 30 mg. Postupno dolazi do potpunog formiranja njihova tijela, te ulaze u novu fazu svojeg ţivota, postajući mlaĎ, pa ih se prebacuje u odgovarajuće veće bazene. Svi ti prelazi riba iz bazena u bazen, kao i dimenzije bazena, nisu naravno strogo zadani, nego variraju od mrjestilišta do mrjestilišta, a ovdje se iznose orijentacijski podaci, temeljeni prije svega na iskustvima mrjestilišta u Ninu.

2.3. Uzgoj mlaĊi

Prelazak iz stadija postlarve u stadij mlaĎa u prvome je redu postupni prelazak s prehrane ţivom hranom na prehranu neţivom (vlaţnom i suhom) hranom. Unatoč postupnosti, svaka promjena u prehrani riba uzrokuje svojevrstan šok, čije posljedice mogu biti znatni mortaliteti, pa se to moţe dogoditi i ovdje. To je ipak nuţan korak, jer se prvom fazom uzgoja mlaĎa, koja se odvija u mrjestilištima, lubini privikavaju na peletiranu hranu i dovoljno odrastaju kako bi spremno ušli u završni dio proizvodnje-uzgoj u kavezima u moru.

Oko šezdesetog dana ţivota mlaĎ dostiţe masu od 300 do 500 mg i tada se prelazi na prehranu većim starterima u obliku mrvica i s nešto manje bjelančevina, oko 55%. Ribe se u mrjestilištu zadrţavaju različito dugo, najčešće od 3 do 4 mjeseca, kada dostiţu duţinu od 4 do 5 cm i masu oko 1 g (0,9-1,2 g). Budući da su lubini karnivorni, a rast je nejednolik, sa znatnim razlikama u veličini pojedinih primjeraka, u tom razdoblju znatni gubici mogu nastati i od kanibalizma. Da bi se on sveo na minimum, svakih petnaestak dana potrebno je provoditi razvrstavanje (klasiranje) mlaĎa prema veličini, a i dodavanje dovoljnih količina visokokvalitetne hrane smanjuje izraţenost te pojave.

U cijelom razdoblju uzgoja u mrjestilištu, od valjenja pa do transporta u kaveze u moru, mortaliteti su lubina znatni, najčešće osjetno iznad 50%, tako da se preţivljavanje obično kreće izmeĎu 20 i 40%.

2.4. Prodaja mlaĊi

Uobičajeno je da kupac ima pravo pogledati i odabrati mlaĎ prije kupnje. Dobro je da se tom prilikom napravi i osnovna biometrija na mlaĎi vezana za masu te odredi postotak deformacija. Mrjestilišta moraju što više izići u susret kupcu prikazujući mu, naravno, pravo stanje ribe. Sva mlaĎ, ovisno o masi, dobi, postotku deformacija i kategoriji nema istu cijenu. Kupac mora voditi računa o kategoriji koju će kupiti radi postizanja što boljeg krajnjeg učinka u uzgoju. Potrebno je istaknuti da broj mlaĎa ne govori ništa ako se ne zna struktura mlaĎa, ovisno o veličini i postotku deformacija. Ugovoreni mlaĎ obično isporučuje proizvoĎač. MlaĎ se transportira ili u specijalnim kamionima s ugraĎenim bazenima koji mogu i ne moraju imati mogućnost izmjene mora ili u posebnim neovisnim bazenima koji se prevoze na kamionu uz dodavanje čistog kisika ili zraka. Uobičajena je praksa da je mlaĎ vlasništvo proizvoĎača još nekoliko dana nakon isporuke uzgajivaču.


101

UZGOJ DAGANJA

1. UVOD

Obzirom da je izvršeno zoniranje područje za komercijalnu proizvodnju školjki u morskom

akvatoriju, stvorili su se uvjeti za ozbiljnije pomake u ovoj grani gospodarske djelatnosti. Ovo

područje je posebno interesantno zbog miješanja slatke i slane vode, te zbog obilja planktona

kao hrane za školjkaše. Novigradsko more je najbogatije lovište samoniklih daganja u

Hrvatskoj.

Za komercijalnu proizvodnji školjaka najznačajnije su kamenice i dagnje. Zbog tradicije i

lakše organizacije uzgoja ovdje ćemo obraditi samo uzgoj dagnji, premda je uz poštivanje

tehnoloških normativa moguć i uzgoj kamenica.

Hrvatska danas uzgaja oko 2.500 t dagnji i oko 1.000.000 komada kamenica.

Hranidbena vrijednost školjaka se temelji na odnosu količine bjelančevina i masti. Bolje

kakvoće su školjke s više bjelančevina. Za razliku od mesa drugih ţivotinja, meso školjaka

sadrţi velike količine glikogena. Obzirom na nutritivnu vrijednost školjki, poboljšava se raznolikost i kakvoća prehrane domicilnog stanovništva, a u turističkoj sezoni obogaćuje se raznolikost ponude posjetiteljima ovog područja. 2. TEMELJNE ZNAĈAJKE Dagnja (Mytilus galloprovincialis) pripada obitelji Mytilidae. Uzgaja se još i Mytilus edulis. Ljušture su joj jednake, a oblika je lepeze. Izvana je crno modra, a iznutra blijedo sedefasta. Za podlogu se prihvaća pomoću bisusnih niti koje luči bisusna ţlijezda tijekom cijelog ţivota dagnje (za razliku od kamenice). Obično se ne pokreće ili to čini jako sporo. Hrani se planktonom i suspendiranom organskom tvari. Moţe narasti do 15 cm i postići masu od 200 g. U povoljnim uvjetima uzgoja (manja napučenost) trţišnu veličinu od 6 cm postiţe već nakon prve godine. Dobrog okusa i jako hranjivo meso dagnje čini od 17 do 20% ukupne mase. Sadrţi 82% vode, 10% bjelančevina, 1% masti, 5% ugljikohidrata i 2% anorganskih spojeva. Troši se svjeţe i kuhano. Dagnje se i konzerviraju, a mljevene ljušture se koriste kao ţivotinjska hrana, umjetni gnoj i dodatak materijalima u graditeljstvu (izrada asfaltnih putova). Dagnja ima dosta neprijatelja, posebice u ranom razdoblju kada pliva kao ličinka. Odraslu dagnju napadaju ribe jakih zubala, osobito podlanica, te morske zvijezde i rakovi. Dagnje se mrijeste u oţujku i listopadu. Odvojenih su spolova i vrlo plodne, zrela ţenka izleţe do 25.000.000 jaja. Samouzgojenu dagnju nalazimo duţ cijele naše obale. Plodnija je i manje osjetljiva od kamenice, pa su naseobine dagnji vrlo guste i prostrane (osobito u Novigradskom moru, Šibenskom zaljevu i kanalu, te Malostonskom i Pulskom zaljevu). Nešto manje ih ima na uţem području Splita, Zadra i Limskoga kanala. Dagnja ţivi na priobalnom kamenom području. Prihvaća se na kamenu podlogu i plutajuće predmete do 15 m dubine, najčešće u pojasu plime i oseke i 1 m niţe od najniţe oseke. Preduvjeti razvitka i ţivota dagnje su zaštićenost od jačeg kretanja mora, blizina slatke vode i stalno blago strujanje.

3. TEHNOLOGIJA UZGOJA DAGNJI Tehnologija uzgoja je prilično jednostavna i kod nas dobro poznata. Na dobro odabranim mjestima proizvodni rezultati su visoki i stalni, bez većih kolebanja.


102

Kontrolirani uzgoj dagnji je puno jednostavniji i jeftiniji od uzgoja kamenica (50% jeftiniji), jer nema troškova osiguranja mlaĎi, a dagnja se sama u gustim grozdovima dobro prihvaća za pergolare. U prvom razdoblju uzgoja mlaĎ se prikuplja pomoću debljih plastičnih konopaca tzv. kolektora. Oni se postavljaju na površinu mora, gdje se l ičinke dagnji nalaze sve dok ne oteţaju. Proces skupljanja mlaĎi traje oko 6 mjeseci. Nakon toga se dagnje prvom preradom skidaju s kolektora i pune u mreţaste pletenice, pergolare duge 2,5 do 3,0 m, promjera oka 2 do 3 cm. Pergolari se vješaju na parkove u moru. Šest mjeseci nakon prve prerade slijedi druga, kada se dagnje vade iz pergolara i premještaju u pergolare sa širokim otvorom oka (4 do 5 cm). Tu nakon 6 mjeseci postiţu trţišnu veličinu. Prihvat mlaĎi i prva dorada odvija se na kolektorima postavljenima pri površini mora. Kolektori ili skupljači mlaĎi su konopci ili plastične mreţaste cijevi promjera 40 do 60 mm. Za proljetno hvatanje mlaĎi kolektori se postavljaju u oţujku, a za jesensko krajem listopada. Kolektori se postavljaju na istomu mjestu, pa se proljetni postavljaju 2 m dublje od jesenski. MlaĎ ostaje na kolektorima 6 mjeseci, dok ovisno o klimi, ne naraste do veličine 2 do 3 cm. Zatim se skida i u manjim grumenima stavlja u mreţaste cijevi (pergolar) duţine 2 do 3 m, promjera oka 2 do 3 cm. Ovako pripremljena mlaĎ se vješa na parkove u razmacima 30 do 50 cm. Tu se nastavlja razvijati sljedećih 6 mjeseci pri čemu im se masa poveća do 3 puta. Druga dorada dagnji počinje oko 6 mjeseci nakon prve dorade. Dagnje se selekcioniraju po veličini i stavljaju u mreţasta crijeva iste duţine s mreţicama veličine oka 4 do 5 cm. Ovako pripremljene nedozrele dagnje vješaju se na plutajuće parkove gdje ostaju slijedećih 6 mjeseci da narastu još 2,5 puta. Na kraju 16 mjesečnog ciklusa proizvodnje dagnje narastu do veličine izmeĎu 5 i 7 cm. Tada su spremne za trţište. Prema zakonu dagnja se moţe stavljati u promet veća od 6 cm. Na jednom pergolaru se dobije 12 do 13 kg trţišnih dagnji. Dagnje se mogu staviti u šire mreţaste cijevi s većim okom, radi odgaĎanja prodaje do sezone veće potraţnje. Za prodaju i jelo najbolje su od lipnja do početka listopada. Tada su najpunije i imaju najviše mesa, što se poklapa sa turističkom sezonom kada se one mogu najbolje plasirati. U uzgojima imamo problem prevelikog hvatanja mlaĎi na već nasaĎenim dagnjama u pergolarima koja zagušuje njihov rast. Isto tako javlja se i problem prevelikog obraštaja crva (polyhaeta) na ljušturi školjke što je potrebno riješiti tehnološki tako da se regulira dubina, pere se za vrijeme uzgoja i čisti i pere prije plasmana. Prvi postupak prerade je pranje jakim mlazom vode. Zatim se ubacuju u protočni tunelski vibrator, u koji se pod tlakom od 4 bara uvodi vodena para. Radna temperatura koagulacije bjelančevina i inaktivnosti enzima, koji bi kasnije mogli uzročiti kvarenje mesa, je 140° C. Pod utjecajem vodene pare dagnje se postupno otvaraju. Meso se vadi ručno i stavlja u aluminijske posude, vaţe se i pakira u polietilenske vrećice od 0,5 i 1 kg. Mesu se dodaje do 25% vlastitog slanog soka. Nakon toga se dagnje smrzavaju na -70° C, te pakiraju u kartonske kutije i skladište u hladnjači. Čuvaju se do 36 mjeseci na -18° C (na -12° C Čuvaju se do 1 mjesec, a na -6° C do 1 tjedan). Prosječna, veleprodajna, otkupna cijena svjeţih dagnji pri ugovaranju proizvodnje je od 5 do 8 kn/kg. Otkupne cijene, mala pojedinačna i ukupna proizvodnja obiteljskih gospodarstava značajno su smanjili kooperativan uzgoj. Izravnom prodajom na područnomu trţištu proizvoĎači postiţu bolju prodajnu cijenu (do 12,00 kn/kg svjeţe dagnje). Bolji financijski učinci se ostvaruju uzgojem na plutajućim parkovima (niţi troškovi zasnivanja, materijala i rada). Zbog velike količine mlaĎi, postoji mogućnost prodaje čime bi uzgajalište povećalo profit. Cijena 1 kg mlaĎi je nešto veća nego konzumnih dagnji, a prodaje se u rinfuzi bez prethodne obrade.


103

Slika: Shema fiksnog parka za uzgoj školjaka

Slika: Shematski prikaz plutajućeg parka za uzgoj dagnji i kamenica

3.1. Higijensko - sanitarni aspekti uzgoja školjkaša

Unaprijed eliminirati zone koje su u doticaju s izvorima onečišćenja kao što su luke, urbana naselja,

industrijski centri, intenzivna poljoprivredna proizvodnja i dr. U eutrofnim područjima premda

poţeljnim za uzgoj školjkaša treba računati s toksičnim algama koje mogu imati štetan utjecaj na

školjkaše kao i na zdravlje ljudi.


104

Za ocjenu pogodnosti zona za uzgoj školjkaša, posebno kamenica, dagnji i kućica (vongola) treba

obratiti pozornost na niz specifičnih biotskih i abiotskih čimbenika, a posebno na higijensko sanitarnu

kvalitetu mora (tablica ).

Tablica: Glavni ĉimbenici koji odreĊuju povoljnost zona za uzgoj školjkaša - kamenica,

dagnji i kućica (vongola).

Indikator

povoljnosti

Općenito Kamenice Dagnje Kućice

(vongole)

PH 6.0-8.5 6.8 7.0-8.5 6.8-8.8

ToC 15-24 15-22 15-22 21-27

Slanost 0/00 20-35 25-35 20-35 18-20 idealno

Suspendirana

tvar (mg/l)

<10

Otopljeni

kisik

(mg/l)

>5 >3.6

Klorofil (ug/1) 2-8 4-8

Dubina (m) >10 >2

Struktura dna Čvrsto dna,

meki

sediment,

mulj

Mekani

sediment,

pjesak, mulj

Izloţenost Zaštićena

područja s

plimnim

stmjama

Fekalni koliformi

E.colli 100 ml >300

>230

Nitrati mg/l 0.8

Fosfati mg/l 0.08

Turbiditet <25

Teški metali

(mg/kg tkiva)

ţiva: 0.5

kadmij:

2 olovo:

2

S higijensko-sanitarnog aspekta broj fekalnih koliforma (FK) u 100 ml homogeniziranog tkiva školjke

je opće prihvaćeni kriterij karakterizacije i eliminacije nepovoljnih zona (tablica).


105

Tablica: Kategorizacija podruĉja podesnih za uzgoj školjkaša

Obalno

područje

Dozvoljeno

FK/100ml

Školjkaši iz uzgoja i ulova

A-zdravo <300 dozvoljena izravna potrošnja

B-nezdravo 300-6000 dozvoljeno nakon

pročišćavanja ili 2-mjesečnog

drţanja u zoni A

C-nezdravo 6000-

60 000

zabranjeno, osim u izuzetnim

slučajevima

D-apsolutna

zabrana

>60000 bezuvjetna zabrana

Zone za uzgoj i sakupljanje školjkaša moraju biti pod stalnom kontrolom koja podrazumjeva praćenje

stanja patogenih bakterija, virusa, biotoksina i rezidua u tkivu i morskoj vodi. Prema standardnoj

mikrobiološkoj klasifikaciji školjke je moguće stavljati izravno na trţište, a pogodne su za izravnu

potrošnju ukoliko su uzgojene ili sakupljene na prirodnim staništima koja ispunjavaju kriterije

propisane za zona „A“, tj. ukoliko sadrţe manje od 300 fekalnih bakterija u 100 g tkiva ili manje od

230 E. Coli. Podrazumijeva se da ovi školjkaši ne sadrţe toksične spojeve kao što su teški metali i naftne

supstance, a razina paralitičkog otrova (PSP) ne smije prelaziti 80ug/100g tkiva, amnestičkog

(ASP) 20 ug/100g/tkiva, a test ne smije biti uopće pozitivan na diaretički otrov (DSP).

„B“ zone ne smiju premašiti 6.000 fekalnih koliforma ili 4.600 E. coli u 100g tkiva. Školjke uzgojene

ili sakupljane u ovoj zoni moraju se prije stavljanja u promet prethodno pročistiti u purifikacijskim

centrima ili drţati najmanje 2 mjeseca u zoni „A“ kako bi zadovoljile postavljene standarde propisane

za zonu „A“.

Zona «C» je ona u kojoj broj fekalnih bakterija ne prelazi 60.000/100 g tkiva. Ove školjke mogu se

plasirati na trţište tek nakon intenzivnog pročišćavanja ili toplinskog tretmana. Konačno zona »D» u

kojoj broj fekalnih koliforma prelazi 60.000/100 ml tkiva je zona apsolutne zabrane.

4. VISINA ULAGANJA I POTREBNE POVRŠINE Postavljanje uzgojnih parkova ne traţi velika ulaganja, a cijela se proizvodnja moţe bez teškoća plasirati na područnom trţištu (najviše od svibnja do rujna u tijeku turističke sezone). Na područjima najvećeg uzgoja dugoročno se ugovara prodaja s ugostiteljskim i trgovačkim poduzećima. Temeljni kriteriji izbora opsega proizvodnje su uposlenost radne snage, troškovi ulaganja i stupanj povrata uloţenih sredstava. Troškovi osnutka uzgojnih parkova se, ovisno o veličini, za kapacitete od 50 do 420 t konzumnih školjki kreću od 20.000 do 85.000 kn za plutajuće i od 42.000 do 124.000 kn za fiksne parkove. Cijena kilograma mesa dagnji je deset puta veća od cijene svjeţih školjaka, a tehnološki postupak prerade je dosta jednostavan i lagan. S obzirom na randman mesa (odnos ukupne mase školjaka i mesa), od 15 do 18%, moţe se većim uzgajivačima preporučiti ulaganje u preradu. Veličinu, potrebne prostore preradbenih objekata i uvjete u njima propisuje zakon. U objekte i opremu za navedena uzgajališta treba uloţiti od 430.000 do 650.000 kn. Ulaganja su tijekom iskorištenja uzgajališta isplativa na razini prerade većoj od 300 t godišnje. Potrebne vodene površine za ustroj parkova su u intenzivnoj proizvodnji, prema suvremenim tehnološkim mjerilima, od 7.000 do 50.000 m

2.


106

5. DJELATNICI

Za obraĎene kapacitete uzgojnih parkova potrebno je 1 do 2; 3 do 4 i 5 do 6 stalnih radnika,

te po potrebi dodatni radnici.

6. FINANCIJSKI ELEMENTI PROGRAMA

6.1. Raĉun dobiti i gubitaka

U prihodu nisu uračunati drţavni poticaji koji po novom iznose 0,80 kn/kg daganja. Ako bi

još i ovo pribrojili kao izvanredan prihod dobit bi se znatno povećala.

Tablica: Raĉun dobiti i gubitaka pri uzgoju dagnji u fiksnim parkovima

Proizvodnja daganja (kg) 50.000 225.000 423.000

Prihod 300.000 1.350.000 2.538.000

Troškovi proizvodnje 115.000 285.000 470.000

Materijal 15.000 75.000 150.000

Vlastiti rad ili djelatnici 100.000 210.000 320.000

Koncesija na pomorsko dobro 6.000 15.000 37.000

Amortizacija 4.212 7.668 15.300

Investicijsko odrţavanje 1.500 23.000 60.000

Ostali troškovi 1.000 20.000 40.000

Ukupno rashodi 127.712 350.668 622.300

Bruto dobit 172.288 999.332 1.915.700

Porezi 34.458 199.866 383.140

Neto dobit 137.830 799.466 1.532.560


107

Tablica: Raĉun dobiti i gubitaka pri uzgoju dagnji u plutajućim parkovima (kn)

Proizvodnja školjaka (kg) 50.000 225.000 423.000

Prihod 300.000 1.350.000 2.538.000


Materijal 15.000 75.000 150.000

Vlastiti rad ili djelatnici 80.000 190.000 300.000

Koncesija na pomorsko dobro 6.000 15.000 37.000

Amortizacija 3.406 6.933 14.105

Investicijsko odrţavanje 1.000 23.000 60.000

Ostali troškovi 1.000 20.000 40.000

Ukupno rashodi 106.406 329.933 601.105

Bruto dobit 193.594 1.020.067 1.936.895

Porezi 38.719 204.013 387.379

Neto dobit 154.875 816.054 1.549.516

7. EKOLOŠKA OCJENA PROJEKTA

Uzgoj školjaka je čista tehnologija koja zahtjeva čistu prirodnu sredinu, koja se ne zagaĎuje

tijekom uzgoja.


Na temelju iznijetoga mogu se donijeti slijedeći zaključci:

Na osnovu dosadašnjih iskustava ovaj akvatorij je vrlo povoljan za uzgoj dagnji,

Ovom proizvodnjom se ne zagaĎuje okoliš,

Ova proizvodnja je društveno korisna jer zapošljava nove djelatnike i osigurava prihode

lokalnoj i široj društvenoj zajednici,

Obogaćuje trţište raznolikošću i kakvoćom proizvoda,

Poduzetniku osigurava dobit, te vrlo brzo amortizira ulaganje.


108

UZGOJ KAMENICA 1. UVOD Hrvatska je jedno od rijetkih područja gdje je opstala europska kamenica (Ostrea edulis), koja je u ostatku Europe početkom prošlog stoljeća uništena bolešću. Radi toga se u ostatku Europe uzgaja uglavnom japanska kamenica (Crossostrea giegas), koja za razliku od naše kamenice ima vanjsku oplodnju. Ova delikatesa, koja se jede sirova s dodatkom limunova soka, jako je hranjiva, jer meso sadrţi puno bjelančevina, ugljikohidrata i vitamina (A, B1, B2, C i D). Najukusnija je zimi. Sive kamene je boje, nejednake i hrapave, višeslojne ljušture. Naraste do 13 cm. Ţivi isključivo prilijepljena na tvrde podloge u rijetkim kolonijama. Sakuplja se samonikla ili se uzgaja. Dvospolac je, a mrijesti se u svibnju i rujnu. Hrani se planktonom. Osobito je napadaju morske zvijezde, puţ volak, razni rakovi i ribe a najčešće komarča. Najveći neprijatelj je planarija koja moţe napraviti velike štete u uzgajalištima. Hrvatska ima mnogo dobrih poloţaja za ţivot kamenice. Ističu se: svi zaljevi i kanali Istre, Creska uvala, Klimno (Krk), Novigradsko more, Pirovački zaljev, Pašmanski kanal, Šibenski zaljev, manje uvale oko Splita, Malostonski zaljev i Mljetska jezera. Veća uzgajališta postoje u Limskom kanalu, Pulskom i Malostonskom zaljevu, uvali Klimno i Pirovačkom zaljevu. Samonikla je oduvijek bila tek u Malostonskom zaljevu, Limskom kanalu, Pulskom i okolnim zaljevima. Ţivi u plitkim, priobalnim vodama do 10 m dubine. Poloţaji moraju biti dobro zaštićeni od jačih udara mora, a potreban je priljev slatkih voda i lagano strujanje bez kojega nemoţe opstati. Optimalni salinitet je 25-35

0/00, sa temperaturnim rasponom 2-22

0C.

Takvi poloţaji obiluju hranjivim solima i posebice fitoplanktonom vaţnim za ţivot kamenice. Hrvatska je mnogo uloţila u Razvojno Istraţivački Centar Bistrina, koji je uspio izmrijestiti

kamenicu, odnosno dobiti mlaĎ u kontroliranim uvjetima. To konkretno znači da će u

budućnosti postojati pristup neograničenim količinama mlaĎi, čiji nedostatak je glavni

limitirajući čimbenik u proizvodnji.

2. TEHNOLOGIJA UZGOJA Uzgoj kamenica se dijeli u tri razdoblja: hvatanje i uzgoj mlaĎi, prerada snopića u pletenice i prerada pletenica mlaĎi u pletenice cementiranih kamenica. Za prihvat mlaĎi kamenice od davnina se u more bacaju snopovi grana ("fašine") od trišlje (Pistacea lentiscus) i česvine (Quercus illex). Granje za izradu snopova sječe se u vrijeme mirovanja vegetacije, jer grane pune sokova brzo trunu, pa nisu prikladne za očuvanje mlaĎi. Grane duljine do 1 m se osuše, a lišće se otrese. Pocinčanom ţicom se uveţe u snopiće promjera 0,5 m. Oni se priveţu krajevima ţice za tvrdo upleten i prije konzerviran kokosov konopac debljine 2 cm, na razmak od 2 m. Snopovi se polaţu u more, na dubinu od 5 do 15 m, kada u populaciji kamenica ima najmanje 5% jedinki u stanju mrijesta i kada je broj ličinki oko 15.000 kom/m

3 (u l ipnju i rujnu). Snopovi postavljeni u travnju vade se od rujna do

listopada iste godine, a snopovi postavljeni u rujnu vade se od travnja do lipnja slijedeće godine. Veličina kamenica pri vaĎenju snopova je od 8 do 20 mm. Nakon vaĎenja iz mora snopići se reţu na komade duljine 20 cm, pri čemu se mlaĎ ravnomjerno rasporeĎuje, tako da na svaki odrezak dolazi 10 do 15 mladih kamenica. Odresci se u raznim pravcima upletu u meko upleten kokosov konopac duljine 2,5 do 3,0 m, na razmaku 2 do 3 cm. Upletene pletenice mlaĎi se vješaju u parkove na dubini 0,5 m i dalje u odnosu na razinu mora, tako da ne dodiruju dno zbog lošeg utjecaja mulja i veće mogućnosti šteta od štetnika. Pri kraju drugoga razdoblja uzgoja (u dobi 12 do 18 mjeseci), veličina kamenica je 4 do 6 cm i dozrele su za cementiranje. Najpovoljnije razdoblje za cementiranje je od početka lipnja. Kamenice se skidaju s pletenica,


109

peru i sortiraju prema veličini u tri razreda. Sitne, zakrţljale i nepravilne kamenice se odbacuju, jer nisu pogodne za daljnji uzgoj. Krupne i srednje krupne kamenice se ostavljaju u košarama u moru, a u roku tri dana se mora obaviti cementiranje (inače ugibaju). Mlade kamenice se cementiraju po dvije na krajevima štapića od vrijesa ili česvine. U posljednje vrijeme se kamenice cementiraju na konopac, umjesto na štapiće. Kamenice treba tako postaviti da su im tupi krajevi (umbo) nasuprot, a cementiraju se uvijek izbočene strane ljušture. Cementiraju se po dvije nasuprot na razmaku 15 do 20 cm, a zatim se konopac veţe na mjesto gdje će kamenice narasti do trţišne veličine. Cementirane kamenice se suše jedan dan, a zatim upliću u meko upredeni konopac duljine 2,5 m, te vješaju na parkove u razmacima od 0,5 m. Kamenice su spremne za sakupljanje (izlov) 6 do 12 mjeseci nakon cementiranja. Ovaj način uzgoja se s manjim promjenama kod nas primjenjuje gotovo tisuću godina. Danas se sve više u uzgoju dagnji i kamenica primjenjuju plutajući parkovi. Prihvat mlaĎi pomoću plastičnih mreţa, umjesto štapića, značajno je smanjio utrošak rada i troškove proizvodnje, jer se jeftine plastične mreţe rabe više godina, a jednako i mreţe korištene prethodne godine. Danas se i kamenice u zadnjem razdoblju uzgoja stavljaju u okrugle kaveze. U njima stoje do konzumne veličine. Uzgoj kamenica traje najviše tri godine. Trţišna veličina od 6 cm se obično postiţe nakon dvije godine. Kamenice se skidaju, očiste i šalju na trţište. 3. TRŢIŠTE KAMENICA Hrvatska danas uzgaja 800.000-1.200.000 komada kamenica godišnje. Tehnologija uzgoja kamenica je sloţenija od tehnologije uzgoja dagnji, ali i kod nas je dobro poznata. Proizvodni rezultati su na dobro odabranim mjestima visoki i stalni. Postavljanje uzgojnih parkova ne traţi velika ulaganja, a cijela proizvodnja se lako moţe prodati na područnom trţištu (najviše od srpnja do rujna turistima). Manja ponuda je od oţujka do svibnja. Tehnologija proizvodnje kamenica omogućuje ravnomjernu ponudu tijekom cijele godine. Zimi, kada je meso kamenice najbolje veći dio kamenica se prodaje u unutrašnjosti (najviše u Zagrebu). Na područjima najvećeg uzgoja već postoji dugoročno ugovaranje proizvodnje školjaka s trgovačkim društvima koja se bave trgovinom ili ugostiteljstvom. Problem je što naši uzgajivači za vrijeme sezone prodaju cjelokupnu proizvodnju kamenica, što utječe na biomasu »mrijesnog štoka« utječući tako direktno na prihvat mlaĎi slijedeće sezone. 4. FINANCIJSKI ELEMENTI PROGRAMA Za ocjenu učinkovitosti uzgoja proračunati su troškovi osnutka uzgojnih parkova i proizvodnje kamenica s 3 obujma proizvodnje. Temeljni kriteriji izbora obujma su uposlenost radne snage, troškovi ulaganja i stupanj povrata uloţenih sredstava. Troškovi osnutka uzgojnih parkova se, ovisno o veličini, za kapacitete od 130.000 do 610.000 komada dozrelih i konzumnih školjki, kreću od 23.000 do 101.000 kuna za uobičajene plutajuće parkove, te od 45.000 do 162.000 kuna za fiksne parkove. Za pretpostavljene kapacitete uzgojnih parkova potrebna su 1-2, 3 i 5-6 stalnih radnika i povremeno dodatna radna snaga. Potrebne vodene površine za ustroj ovakvih parkova su u suvremenoj intenzivnoj proizvodnji od 8.000 do 50.000 m

2.

Prosječna, veleprodajna otkupna cijena svjeţih kamenica je 2,00 kn/kom. Izravnom prodajom postiţu se više cijene oko 4 kn/kom.. Najbolja kakvoća i najviša cijena kamenice postiţe se zimi. Potraţnja je puno veća od domaće proizvodnje. Poslovni rizik uzrokuju značajno veća osjetljivost kamenica, te veći utrošci rada i materijala nego pri uzgoju dagnji. Učinkovitost uzgoja kamenica moţe se povećati izravnom prodajom ekskluzivnijim ugostiteljskim objektima zimi. Porastom standarda pučanstva i povećanim prometom bogatije inozemne klijentele mogla bi se "zimska" proizvodnja po značajno višim cijenama plasirati na kontinentalnom trţištu, prije svega grada Zagreba.


110

Tablica: Pribliţna struktura kamenica u uzgajalištu (u kom)

I II III

Sjeme kg Prema potrebi Prema potrebi Prema potrebi

Nedozrele 77.000 160.000 488.000

Dozrele 60.000 124.000 285.000

Konzumne 70.000 146.000 325.000

Ukupno (prodaja) 130.000 270.000 610.000

Pri podizanju uzgajališta valja voditi računa o kapacitetima i zbog zakonske regulative, pri

čemu je iznad 500.000 komada (ekvivalent 50.000 kg) potrebno raditi studiju utjecaja na

okoliš koja je vrlo skupa i zahtjevna, te startno investicijska ulaganja znatno povećava.

4.1. Raĉun dobiti i gubitaka

U prihode nije uračunata drţavna potpora koja je 0,50 kn/kom, uvrštavanjem koje bi se znatno

povećala dobit projekta.

Tablica: Račun dobiti i gubitka u uzgoju kamenica na fiksnim parkovima (kn)

I II III

Proizvodnja školjki (kom) 130.000 270.000 610.000

Prihod 260.000 540.000 1.220.000


Materijal

Vlastiti rad i djelatnici 20.000

150.000

55.000

240.000

130.000

480.000

Amortizacija

Investicijsko odrţavanje

Ostali troškovi

Koncesija na pomorskom dobru

4.464

2.000

1.000

6.000

8.820

5.000

3.000

15.000

16.200

10.000

6.000

37.500

Ukupni rashodi 183.464 326.820 679.700

Bruto dobitak 76.536 213.180 540.300

Porezi 15.307 42.636 108.060

Neto dobitak 61.229 170.544 432.240


111

Tablica: Račun dobiti i gubitka pri uzgoju kamenica na plutajućim parkovima (kn)

I II III

Prihod 260.000 540.000 1.220.000


Materijal

Vlast rad i djelatnici

15.000

150.000

45.000

240.000

115.000

480.000

Amortizacija

Investicijsko odrţavanje

Ostali troškovi

Koncesija na pomorsko dobro

3.884

1.000

1.000

6.000

8.068

2.000

2.000

15.000

16.733

6.000

5.000

37.500

Ukupni rashodi 176.884 312.068 560.233

Bruto dobitak 83.116 227.932 659.767

Porezi 16.623 45.586 131.953

Neto dobitak 66.493 182.346 527.814

7. EKOLOŠKA OCJENA PROJEKTA

Uzgoj školjaka je čista tehnologija koja zahtjeva čistu prirodnu sredinu, koja se ne zagaĎuje

tijekom uzgoja.


Na temelju iznijetoga mogu se donijeti slijedeći zaključci:

Na osnovu dosadašnjih iskustava ovaj akvatorij je vrlo povoljan za uzgoj školjkaša,

Ovom proizvodnjom se ne zagaĎuje okoliš,

Ova proizvodnja je društveno korisna jer zapošljava nove djelatnike i osigurava prihode

lokalnoj i široj društvenoj zajednici,

Obogaćuje trţište raznolikošću i kakvoćom proizvoda,

Poduzetniku osigurava dobit, te vrlo brzo amortizira ulaganje.


112

TEMELJNI UVJETI ZA OTPREMNI I

PURIFIKACIJSKI CENTAR ZA ŠKOLJKAŠE

1. UVOD

Ulaskom u EU i u Hrvatskoj se neće moći stavljati u promet riba i školjke bez prolaza kroz

otpremni centar, gdje će školjke biti isprane, pakirane i deklarirane kako bi krajnji kupac

dobio točne podatke o podrijetlu, čistoći, ispravnosti itd.. Za školjkaše podrijetlom iz mora

lošijeg od prvog stupnja čistoće biti će obavezno pročišćavanje u purifikacijskom centru.

Budući da još u Hrvatskoj nije zaţivjela ova djelatnost, te nemamo komercijalnih podataka za

kompletan idejni projekt, prikazujemo ovdje osnovne uvjete za otpremni i purifikacijski

centar za školjkaše, koji bi bio smješten i Novigradu u za to PP-om predviĎenom prostoru.

Sukladno smjernicama iz Općeg djela PUR-a, to bi ujedno bio veleprodajni centar za ribu i

školjke za područje cijelog Podvelebitskog prostora obraĎenog PUR-om. Centar treba krenuti

s manjim kapacitetom, predviĎajući proširenje ovisno o okolnostima. Nositelj ovog projekta

trebala bi biti Zadruga koja bi ujedno organizirala i veleprodaju ribe i školjaka.

Visinu iznosa za uslugu ispiranja, pregleda, pakiranja, deklariranja i otpreme odredit će

poduzetnik vodeći računa da cijena bude pristupačna korisnicima i da se pokriju svi troškovi,

te da centar moţe uspješno i pozitivno poslovati.

2. POPIS PROSTORIJA ZA OTPREMNI I PURIFIKACIJSKI

CENTAR

Otpremni centar prema pravilniku minimalno treba imati slijedeće prostorije:

Sanitarne prostorije,

Svlačionica površine 4 m2/osobi,

Prostor za prijem školjki površine 8 m2,

Prostor za čišćenje i pakiranje sa ugraĎenim rešetkastim postoljem za ispiranje mlazom

vode površine 16 m2 i ostalom opremom potrebnom za ovu djelatnost,

HlaĎeni prostor sa visokom relativnom vlagom za skladištenje površine 8 m2,

Prostor za veterinara površine 4 m2,

Ukupna površina za manji centar iznosila bi cca 50 m2, a izgradnja takvog centra iznosila bi

cca 200.000,00 kuna, ne računajući potrebni teren za izgradnju.

Ako je uz to i purifikacijski centar potreban je još:

Prostor za purifikaciju (površina-ovisno o kapacitetu čišćenja)

Postrojenje za purifikaciju


113

3. UVJETI ZA CENTRE ZA PROĈIŠĆAVANJE I OTPREMNE

CENTRE (Pravilnik)

3.1. Opći uvjeti

Članak 8.

1) Otpremni centri i centri za pročišćavanje moraju biti izgraĎeni na području na kojem

nisu ugroţeni, niti ugroţavaju, industrijske, stambene i druge objekte u okolini.

2) Objekti iz stavka 1. ovoga članka moraju biti izgraĎeni na kompaktnom i ocjeditom tlu

s niskom razinom podzemnih voda, te izvan područja ugroţenog poplavama i

klizanju terena.

3) Otpremni centri iz stavka 1. ovoga članka mogu biti smješteni i na plovilima.

Članak 9.

Objekti iz članka 8. ovog Pravilnika moraju imati:

čvrstu konstrukciju;

čvrstu podnu površinu koja se lako čisti, pere i dezinficira, s nagibom za odvod vode u

kanalizaciju;

dostatan radni prostor;

glatke zidove koji se lako čiste, peru i dezinficiraju;

osigurano osvjetljenje tijekom rada jačine 550 luxa;

opremu i pribor izraĎene od nehrĎajućeg materijala;

garderobne i sanitarne prostorije za muške i ţenske djelatnike, meĎusobno odvojene;

odgovarajuću opremu i pribor za čišćenje, pranje i dezinficiranje objekta, opreme i pribora

za rad;

opremu za dopremu i uskladištenje pitke vode ili ureĎaje za dopremu čiste morske vode.

Članak 10.

U objektima iz članka 8. ovog Pravilnika moraju se ispunjavati sljedeći uvjeti:

zaposleni djelatnici moraju biti obučeni za posao koji obavljaju;

zaposleni djelatnici moraju nositi čistu radnu odjeću, a kada je to potrebno i rukavice

pogodne za rad;

sve prostorije moraju biti čiste, a oprema i pribor moraju se detaljno očistiti i

dezinficirati na kraju radnog dana, a po potrebi i tijekom rada;

zabranjeno je dovoĎenje u objekt domaćih ţivotinja, a glodavci, insekti i druge štetočine

moraju se uništavati te spriječiti njihov ulazak u objekt;

objekt se ne smije upotrebljavati u druge svrhe;

otpadne tvari moraju se skladištiti na higijenski način na posebnom prostoru, u

posebnim pokrivenim spremnicima, te redovito uklanjati iz objekta;

pročišćeni školjkaši spremni za otpremu moraju se čuvati na način koji

onemogućava kontaminaciju i naknadnu promjenu njihove zdravstvene ispravnosti.


114

3.2. Centri za proĉišćavanje (purifikaciju)

Članak 11.

1) Ţivi školjkaši moraju se prije početka postupka pročišćavanja isprati od mulja, upotrebom

čiste morske ili pitke vode. Početno pranje moţe se obaviti i u spremnicima za

pročišćavanje.

2) Spremnici za pročišćavanje moraju imati dostatan protok morske vode, s obzirom na svoj

kapacitet.

3) Za pročišćavanje ţivih školjkaša mora se upotrebljavati čista morska voda, odnosno

morska voda pročišćena prije uporabe.

4) Rad sustava za pročišćavanje mora omogućiti ţivim školjkašima uspostavu prirodnog

načina ishrane, te onemogućiti njihovo onečišćenje.

5) Postupak pročišćavanja mora trajati dok školjkaši ne ispune mikrobiološke standarde

propisane člankom 21. ovog Pravilnika.

6) Ako se istodobno pročišćava više serija školjkaša, one moraju biti od iste vrste i dolaziti iz

istog područja, ili iz različitih područja koja imaju iste epizootiološke uvjete.

7) Debljina naslaga ţivih školjkaša u spremniku ne smije spriječiti njihovo

otvaranje tijekom postupka pročišćavanja.

8) Nakon završetka postupka pročišćavanja ţivi školjkaši moraju se isprati pitkom

ili čistom morskom vodom.

Članak 12.

1) Centri za pročišćavanje moraju imati vlastite odobrene laboratorije ili osigurati

usluge drugih laboratorija odobrenih od nadleţnih tijela.

Centri za pročišćavanje moraju voditi evidencije o:

rezultatima mikrobioloških pretraga nepročišćenih ţivih školjkaša;

rezultatima mikrobioloških pretraga pročišćenih ţivih školjkaša;

rezultatima mikrobioloških pretraga vode koja se koristi u spremnicima;

dopremljenim ţivim školjkašima;

otpremljenim ţivim školjkašima;

vremenu punjenja i praţnjenja sustava za pročišćavanje;

utrošenim propisanim deklaracijama.

2) Evidencije iz stavka 2. ovoga članka moraju se čuvati jednu godinu.

3) Svi pročišćeni školjkaši prilikom pakiranja označavaju se etiketom na pakovini (PRILOG

4. ovog Pravilnika).

3.3. Otpremni centri

Članak 13.

Odrţavanje ţivih školjkaša u otpremnim centrima ne smije prouzročiti njihovo

kontaminiranje.

Tijekom rukovanja i kalibracije školjkaša mora se spriječiti njihovo

kontaminiranje ili bilo kakve promjene njihovih svojstava.

Pranje ili čišćenje ţivih školjkaša mora se obavljati uporabom čiste morske

vode ili pitke vode pod tlakom, a voda za čišćenje ne smije se reciklirati.


115

Članak 14.

1) Otpremni centri moraju imati vlastite odobrene laboratorije ili osigurati usluge drugih

laboratorija odobrenih od nadleţnih tijela.

2) Odredba stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se u slučaju kada su propisane pretrage

prethodno obavljene u centru za pročišćavanje.

3) Otpremni centri moraju voditi sljedeće evidencije:

evidenciju o rezultatima svih propisanih pretraga na ţivim školjkašima iz

proizvodnog područja;

evidenciju o rezultatima svih propisanih pretraga na ţivim školjkašima iz

područja za ponovno polaganje;

evidenciju o dopremljenim ţivim školjkašima.

4) Evidencije iz stavka 3. ovoga članka moraju se čuvati godinu dana.

3.4. Ĉuvanje i pakiranje ţivih školjkaša

Članak 15.

Prostorije za čuvanje i pakiranje ţivih školjkaša moraju biti u sastavu otpremnog centra.

Članak 16.

Ţivi školjkaši moraju se pakirati na higijenski ispravan način, a materijal koji se koristi za

pakiranje:

mora biti dovoljno čvrst;

ne smije ugroţavati organoleptička svojstva ţivih školjkaša;

ne smije biti štetan po ljudsko zdravlje.

Članak 17.

Kamenice se moraju pakirati na način da je njihov konkavni dio ljušture okrenut prema dolje.

Članak 18.

Zatvorena pakiranja ţivih školjkaša ne smiju se otvarati do isporuke trgovcu na malo,

odnosno krajnjem potrošaču.


Zbog sve većeg zahtjeva potrošača o higijenskoj ispravnosti namirnica, njihovog podrijetla i

kvalitete, te zakonskih uvjeta nameće se potreba izgradnje Otpremnog centra za školjke i ribu,

koji bi se kasnije proširio i na purifikaciju.

Lokacija projekta je u Novigradu tradicionalnom ribarskom centru ovog dijela Zadarske

ţupanije.

Centrom se konkretiziraju strateške odrednice PUR-a koje se odnose na razvoj ribarstva i

marikulture ovoga područja.

Centrom bi se riješio problem otpreme školjaka i ribe, koju bi uzgajivači i ribari morali

voziti na udaljene lokacije, pa bi time oteţali manipulaciju i smanjili zaradu.

Centar bi zapošljavao djelatnike, zadrugarima bi osiguravao dobit, a krajnjim

potrošačima garantirao kvalitetu i ispravnost proizvoda.

Zbog svih navedenih čimbenika, ovaj program u narednom razdoblju ovisno o okolnostima

koji će odrediti brzinu realizacije, svakako treba podrţati


116

PROIZVODNJA VINSKOG GROŢĐA

1. UVOD Ekonomski značaj proizvodnje groţĎa i vina za hrvatsko gospodarstvo je jako velik. Vinogradarstvo ne ostvaruje značajan dohodak po jedinici proizvodnje, ali preradbom groţĎa, te proizvodnjom i punjenjem vina, obiteljska gospodarstva mogu ostvariti značajno veću dobit, nego u bilo kojoj voćarskoj proizvodnji. U ovim područjima nema posebnih klimatskih ograničenja za intenzivan uzgoj vinove loze na vinogradarskim poloţajima. Pravilnim izborom kultivara i podloge, te redovitim agrotehničkim i ampelotehničkim postupcima ostvaruje se profitna proizvodnja groţĎa. Cijepljena loza se dobro prilagoĎuje različitim tlima: jako pjeskovitima, šljunčanima, kamenitima. Treba paziti na količinu aktivnoga vapna i fizikalna svojstva tla. Kultivari vinove loze u vinogorjima dijele se na preporučene (od kojih se preradbom mogu dobiti vrhunska i kvalitetna vina s oznakom kontroliranog podrijetla), dopuštene (ne ističu se posebice u odreĎenim vinogorjima u proizvodnji vina), privremeno dopuštene (zatečene u pojedinim vinogorjima, a uzgoj je dopušten samo do biološkog iskorištenja). Domaća proizvodnja groţĎa i vina se stalno smanjuje. Nekada značajni izvoz kakvoćom je izmijenjen i količinski znatno smanjen. Izvozi se vino u rinfuzi i ostvaruju manji prihodi po jedinici proizvoda. Strategija razvitka našega vinogradarstva i vinarstva usmjerena je na obnavljanje postojećih i zasnivanje vinograda na zapuštenim poloţajima. Trenutno se kreditira osnutak vinograda u vlasništvu obiteljskih gospodarstava, a drţava visokim poticajima nastoji obnoviti hrvatsko vinogradarstvo, jer se ulaskom u EU dobivaju kvote na zatečeno stanje. Sadnjom kultivara visoke kakvoće nastoji se popraviti strukturu vina u nas. U zemljama, ranijim uvoznicama našega vina, postoji sigurno prodajno trţište, no posljednjih godina nismo pratili promjenu zahtjeva probirljivih potrošača vina u svijetu. Dugoročno se moţe povećati izvoz samo vina visoke kakvoće. Ograničenja su: starost vinograda, male površine, tehnološka zastarjelost preradbe groţĎa i proizvodnje vina, slaba opremljenost manjih preraĎivača. Male količine vlastite prerade onemogućuju malim proizvoĎačima višegodišnju stalnu ponudu većih količina vina ujednačene kakvoće, što je posebno značajno na trţištu vina. S obzirom na velik značaj groţĎa i vina na domaćem i svjetskom trţištu poljoprivrednih proizvoda, velike hrvatske usporedne prednosti i mogućnosti, ulaganje u vinogradarstvo je gospodarski vrlo opravdano. U sadašnjim uvjetima ulagač mora zatvoriti proizvodni krug, koji ne završava berbom groţĎa, već preradbom i plasmanom vina što bolje kakvoće. Sve više pojedinci sami preraĎuju groţĎe, flaširaju vino i plasiraju ga sami na trţište. Posebno se to odnosi na proizvoĎače predikatnih vina. Stoga OPG-a moraju imati vlastitu preradu ili preradu putem zadruge ili udruge. Strojevima za mala gospodarstva moţemo sniziti troškove proizvodnje. Ipak, obiteljsko gospodarstvo, samo paţljivim gospodarenjem moţe postići niţe proizvodne troškove od velikih vinarija. Rješenje je u udruţivanju malih ili u poslovnoj suradnji s većim vinarima. Tako se moţe ostvariti ime i znamenka. Posebno značenje za trţište i promidţbu je boca u kojoj se prodaje vino. Ako se plasira u bačvi, onda bačva mora biti zaštićena. Taj dio plasmana proizvoda moţe preuzeti udruga, zadruga ili pojedinac poduzetnik. Domaći poduzetnici još nisu počeli ulagati u profitnu proizvodnju vinskih destilata, posebice za konzerviranje hrane, gdje se takoĎer otvaraju velike mogućnosti.

2. EKOLOŠKI UVJETI UZGOJA VINOVE LOZE

Za normalan rast i razvoj vinove loze te visok prinos kvalitetnoga groţĎa potrebni su povoljni uvjeti tla i klime.


117

Prije podizanja vinograda na odreĎenom poloţaju, potrebno je dobro upoznati klimu, napose

mikroklimu vinogorja, jer o tome često ovisi postizanje odgovarajućih prinosa i kvalitete

groţĎa. Klimu vinogorja čine: temperatura (toplina), sunčeva svjetlost, vlaga (oborine), vjetrovi, naoblaka i dr.

2.1. Utjecaj topline na vinovu lozu

Ţivotni procesi tijekom vegetacijskog razdoblja mogu se odvijati samo uz dovoijnu količinu

topline, a vinova loza ima vrlo velike zahtjeve prema toplini. Količina topline izraţava se

zbrojem aktivnih temperatura u vrijeme vegetacije (od travnja do rujna) i čini zbroj svih

srednjih dnevnih temperatura viših od 10 °C. Taj zbroj temperatura od 3.200 do 4.000 °C,

koliko se i skupi u vinorodnim područjima Hrvatske, idealan je za visok prinos i dobru

kakvoću groţĎa.

Temperature niţe i više od optimalnih negativno djeluju na rast i razvoj loze: niţe usporavaju

procese rasta, cvatnje i oplodnje (ispod 15 °C usporava se ili prekida cvatnja i oplodnja loze),

a više temperature usporavaju proces fotosinteze. Temperature više od 40 °C izazivaju

oţegotine na lišću i bobicama. Pri takvim se temperaturama ne ulazi u vinograd, niti se

obavljaju bilo kakvi radovi u njemu.

U kontinentalnoj Hrvatskoj veće štete lozi nanose niske temperature. Najveće štete nastaju u kasno proljeće i ranu jesen. Više štete nastaje na kraju zime nego na početku zime, a uzrokuju ih kasni proljetni i rani jesenski mrazovi te zimske temperature niţe od -15 °C.

Kasni proljetni mrazovi najčešći su uzročnici velikih šteta zbog pozebe tek krenulih pupova i mladica. Nabubreni pupovi stradaju na -3 °C, mladice i lišće na -2 °C. Rani jesenski mrazovi izazivaju prijevremeno opadanje lišća, pucanje bobica ili pozebu lucnjeva: lišće u jesen stradava na -4 °C, a bobice pucaju pri -1 do -2 °C.

Najosjetljiviji je cvat vinove loze, koji strada već pri 0 °C, pupovi tijekom zimskog mirovanja stradaju pri -15 do -18 °C, rozgva na -22 do -25 °C, a staro drvo od -24 do -26 °C. Korijenov sustav strada na -8 °C (u zoni korijena), ali to se u nas dogada vrlo rijetko.

Nisu sve sorte jednako osjetljive na niske temperature. Otpornost ovisi o kondiciji trsa, svojstvima sorte, ishranjenosti trsa, bujnosti, vremenu reza, o poloţaju i o starosti trsa.

2.2. Utjecaj sunĉeve svjetlosti na vinovu lozu

Sunčeva svjetlost prijeko je potrebna za procese stvaranja organske tvari, zagrijavanje tla i zraka, razvoj, rast i redovit prirod vinove loze. Pri većoj količini svjetla pravilnije se odvijaju sve faze rasta, osobito cvatnja i oplodnja te dozrijevanje groţĎa.

Vinova loza traţi mnogo sunčeve svjetlosti. Potrebno joj je tijekom vegetacije od 1.500 do 2.500 sati sunčeve svjetlosti. Na juţnim, jugozapadnim ili jugoistočnim ekspozicijama osvijetljenost je bolja za 20 - 30 % u odnosu na ostale ekspozicije.

Smjer pruţanja redova sjeverozapad - jugoistok osigurat će bolju osvijetljenost u vinogradu.

Razmak izmeĎu redova, visina stabla trsa, mjere zelene rezidbe, kao što su uklanjanje suvišnih izboja i prorjeĎivanje listova, parametri su o kojima ovisi bolja osvijetljenost trsa.

Stolne sorte groţĎa traţe više sunčeve svjetlosti od vinskih sorti, iako unutar svake skupine ima razlika. Lozi je za razvoj potrebno 150 - 170 vedrih i mješovitih dana, a krajevi s dosta oblačnih dana tijekom vegetacije nisu pogodni za proizvodnju stolnoga groţĎa.


118

2.3. Utjecaj vlage na vinovu lozu

Vinova loza uspješno se uzgaja i u krajevima s relativno malom količinom oborina, pa joj često pripisuju izvjesnu otpornost prema suši. Istina je da bolje podnosi takve uvjete proizvodnje nego niz drugih poljoprivrednih kultura. Snaţnim korijenom vinova loza prodire duboko i dolazi do vode i u sušnim područjima. Ipak su, meĎutim, u svim vinogradarskim proizvodnim područjima evidentirani smanjeni prinosi i lošija kvaliteta groţĎa onih godina kad je nedostajalo oborina ili su bile loše rasporeĎene, a vinograd nije navodnjavan. Kvalitetne i redovite proizvodnje stolnoga groţĎa nema bez osigurane vode za navodnjavanje.

U vodi se nalaze otopljene hranjive tvari koje se korijenovim sustavom prenose do trsa, a vodom se u ostale dijelove biljke prenose i hranjive tvari nastale asimilacijom. Nedostatak vlage uzrokuje smanjeni porast izboja i trsa, kasnije i bobica, pa bobice ostaju sitne, bez dovoljno soka. U ekstremnim uvjetima suše se izboji, najprije rubovi listova, pa čitavi listovi, suše se bobice, opadaju grozdovi i suši se čitavi trs.

Povećana količina vlage, opet, prije cvatnje loše utječe na snaţan porast izboja i listova, za što se troši velika količina organske tvari,koja ne dolazi do cvata.

Česte kiše u vrijeme cvatnje oteţavaju oplodnju, uzrokuju osipanje cvjetova i pojavu

rehuljavosti grozdova, što osjetno smanjuje prinos. U vrijeme zriobe groţĎa, povećana vlaţnost praćena i niţim temperaturama ometa dozrijevanje i pravilan raspored nakupljanja šećera i razgradnje kiselina. Osim toga, veliko pritjecanje vode u bobice groţĎa, naročito u drugoj fazi dozrijevanja, uzrokuje pucanje pokoţice. U pukotine se naseljavaju razni štetni mikroorganizmi. Najopasnija je siva plijesan (Botrytis cinerea), koja uzrokuje truljenje i propadanje groţĎa. U fazi zriobe velika vlaţnost uzrokuje pojačani rast mladica (rozgve), koje, osim što troše hranjive tvari, sporo dozrijevaju pa se lakše smrzavaju. U našim vinogorjima godišnje padne od 600 do 1.300 mm oborina.

2.4. Utjecaj vjetrova na vinovu lozu

Vinovoj lozi odgovaraju samo blaga strujanja zraka. Lagani vjetrovi pridonose brţem sušenju suvišne vode i rose s lišća, boljem oprašivanju i procesu oplodnje, sprečavaju pojavu kasnih proljetnih mrazova. Jaki vjetrovi lome mladice loze, povećavaju osipanje cvjetova i isušuju zemljište.Suhi i topli umjereni vjetrovi u fazi cvatnje i oplodnje takoder su nepovoljni, jer isušuju njuške tučka i time onemogućavaju normalnu oplodnju. Za zaštitu vinograda od jakih vjetrova potrebno je podizati vjetrozaštitne pojaseve.

2.5. Tlo Loza uspijeva na različitim tipovima tala i vrlo se dobro prilagoĎava u različitim supstratima. Unatoč tome, nisu sva tla jednako preporučljiva za uzgoj vinove loze. Najbolja tla jesu hranjivima bogata tla, propusna tla, tla lakšeg mehaničkog sastava i visoke mikrobiološke aktivnosti. To su različita skeletoidna, šljunkovita, pjeskovita tla i tla na lesu, u koja korijen loze prodire duboko i osigurava dovoljno vlage. Samo na takvim tlima proizvodi se i stolno groţĎe. Teška tla, gline i ilovače, nisu osobito preporučljiva, jer su ta tla hladna, slabo prozračna i slabo biološki aktivna. Takva tla traţe stalno prozračivanje, a to se postiţe zatravljivanjem, košnjom trave i malčiranjem, pa se uz dobar izbor podloge i vrste, na ocjeditim poloţajima, i s takvih tala mogu dobiti vina dobre kakvoće.

3. PRIPREMNI RADOVI ZA PODIZANJE NASADA VINOGRADA Vinova loza višegodišnja je kultura koja ostaje na zasaĎenom mjestu od 25 do 30, a katkad i više godina, što ovisi o intenzitetu proizvodnje. Zbog toga se pri podizanju novog nasada


119

vinograda pripremnim radovima trebaju stvoriti najpovoljniji uvjeti za razvoj korijena i nadzemnih dijelova loze. Samo dobro razvijeni trsovi mogu biti otporni u svim nepovoljnim uvjetima sredine i donositi visoke i redovite prirode. Prije podizanja novog nasada vinograda svakako treba obaviti odreĎene pripreme, a to su:

ureĎenje proizvodnoga prostora: krčenje prethodne vegetacije, planiranje terena, hidromelioracija;

agromelioracije: meliorativna gnojidba, rigolanje; priprema tla za sadnju vinograda.

3.1. UreĊenje proizvodnoga prostora

Krĉenje prethodne vegetacije Vinogradi se često podiţu na površinama gdje je bio stari vinograd ili voćnjak ili šikara. Na takvim površinama treba obaviti krčenje i očistiti tlo od svih ostataka prethodne vegetacije (panjevi, korijenje i dr.). U starim vinogradima često su više ili manje raširene virusne bolesti, osobito infektivna degeneracija vinove loze. Stoga se nakon temeljitog krčenja starog vinograda tlo mora odmarati najmanje pet-šest godina ili se mora obaviti dezinfekcija tla prije sadnje novog vinograda. Krčenje se obavlja ručno, strojno ili kombinirano.

3.2. Planiranje terena Nakon obavljenog krčenja i odstranjivanja prethodne vegetacije i kamenja, ako ga ima, pristupa se planiranju (ravnanju) terena. Ta se agrotehnička mjera obavlja i onda ako na odabranoj površini za podizanje novog nasada vinograda nije bilo prethodne vegetacije ili drugih ostataka. Planiranje moţe izostati samo ako je površina tla potpuno ravna ili ako ima blag nagib. Planiranjem terena nasipavaju se udubine, mikrodepresije i vododerine, te skidaju odreĎene izbočine (breţuljci). Cilj je, dakle, da se onemogući zadrţavanje oborinskih voda, koje duţim stajanjem mogu ugroziti normalan razvoj korijena, a time i cijelog trsa. Ti poslovi izvode se buldoţerima s ugraĎenim daskama za ravnanje, a za manja planiranja (niveliranje terena) rabe se posebni ravnjači, koji se mogu priključiti na traktore s odgovarajućom hidraulikom. Na nagnutim terenima povoljne ekspozicije, gdje pad terena prelazi 12 - 15 %, izraĎuju se terase. To je vrlo skup i zahtjevan posao i provodi se samo ako ima ekonomsko opravdanje: proizvodnju vrhunskih i visokokvalitetnih vina.

3.3. Hidromelioracije Ta agrotehnička mjera provodi se radi odvodnje suvišnih površinskih i podzemnih voda. Suvišak voda odvodi se otvorenom kanalskom mreţom ili podzemnim drenaţama. Vaţno je naglasiti da vinova loza teško podnosi visoke podzemne vode i da dugo stajanje tih voda u zoni korijenova sustava uzrokuje fiziološke poremećaje, zbog čega moţe nastati zagušenje - asfiksija korijena i propadanje nasada. Dobro izvedeno planiranje i kvalitetna odvodnja suviška vode jamstvo su uspjeha podignutog vinograda. U protivnom, ako se ti poslovi zbog bilo kojih razloga ne mogu izvesti kvalitetno, bolje je na takvim terenima ne podizati nasad vinograda. Otvorenom kanalskom mreţom odvode se slivne i vlastite površinske vode, a manjim dijelom i podzemne vode. Suvišak podzemnih voda odvodi se isključivo podzemnim drenaţama. Podzemnom drenaţom sniţava se razina podzemne vode, ali i odvodi suvišak površinske vode. Ona se postavlja na 1,0 do 1,2 m dubine, da korijenov sustav vinove loze ne bi bio


120

ugroţen. Podzemnom drenaţom brzo se odvodi suvišak vode ispod razine razvoja glavne mase korijenova sustava, a znatno se popravlja i vodozračni reţim tla. Podzemnim drenaţama vrlo se uspješno rješava i problem tzv. pištavaca.Pištavci su mjesta na kojima se zadrţava odreĎena količina vode zbog postojanja vodonepropusnog sloja tla, odnosno mjesta gdje nisu uspostavljeni normalni tokovi podzemnih voda. Takva mjesta bila bi stalna smetnja radu mehanizacije i zato taj problem treba riješiti još u pripremnim radovima postavljanjem odgovarajuće drenaţe. 3.4. Agromelioracije Agromelioracije jesu skup mjera kojima se poboljšava tlo, da bi novi nasad dao što bolje proizvodne rezultate. Jedna od najvaţnijih agromeliorativnih mjera jest meliorativna gnojidba.

Meliorativna gnojidba Za postizanje redovitih i visokih priroda, tlo u vinogradu mora biti dovoljno opskrbljeno svim potrebnim hranivima i organskim tvarima. Prije podizanja nasada potrebno je obaviti kemijske analize tla, osobito utvrĎivanje fosfora, kalija, CaC03 i organske tvari (humusa). Gnojidba organskim i mineralnim gnojivima obavlja se prema preporuci laboratorija koji je obavio analizu tla. To unošenje potrebnih količina gnojiva u tlo naziva se meliorativna gnojidba. Mineralna gnojiva, a po mogućnosti i organska, rasipaju se po cijeloj površini prije rigolanja da bi se gnojivo pravilno rasporedilo po čitavom profilu tla. Prema potrebi, temeljem rezultata analize tla, obavlja se kalcifikacija. Procijenjeno je da vinogradarsko tlo treba sadrţavati 10 - 15 mg/l00g tla P205; 20 - 40 mg/l00g tla K20, te 2 - 3 % humusa. U praksi se u meliorativnoj gnojidbi najčešče daju čista fosforna i kalijeva gnojiva (superfosfat i kalijeva sol), u novije vrijeme kompleksna gnojiva NPK s niskim sadrţajem dušika (NPK 5:20:30, NPK 7:20:30), a u tla s dovoijnim sadrţajem kalija unosi se formulacija NPK 12:52:0 (MAP).

Većina naših vinogradarskih tala siromašna je humusom. Zato je nuţno u takvim tlima povećavati njegov sadrţaj unošenjem u tlo organskih gnojiva (stajski gnoj, kompost, treset), ili zasijavanjem kultura za tzv. «zelenu gnojidbu». Time se znatno popravljaju fizikalna, kemijska i biološka svojstva tla (stabilnost strukture, vodozračne i toplinske prilike, energetski izvori za niz organizama tla).

3.5. Rigolanje (duboko oranje)

Duboka obrada tla koja prethodi podizanju vinograda naziva se rigolanje ili duboko oranje. Rigolanjem se stvaraju povoljni uvjeti za brţi početni razvoj mladog trsa.

Rigolanjem se: • prorahljuje tlo na dubini većoj od 50 cm, čime se popravlja struktura tla, vodozračni uvjeti i biološka aktivnost; • odstranjuju ostaci korijenja prethodne vegetacije;

• miješaju horizonti tla; • rasporeĎuju unesena organska i mineralna gnojiva u dublje horizonte gdje se razvija korijen.

Rigolati se moţe u drugoj polovici ljeta ili u jesen. Ako se vinograd sadi u jesen, rigolanje treba obaviti 2-3 mjeseca prije sadnje. Za sadnju vinograda u proljeće, rigolanje treba obaviti u jesen, do početka zime i jačih mrazeva. Tijekom zime tlo je izloţeno smrzavanju pa do proljeća postaje dobro usitnjeno.

Dubina rigolanja kreće se od 60 do 100 cm, što ovisi o svojstvima tla i klimatskim uvjetima. Plitka propusna tla rigolaju se do 60 cm, a u vlaţnim krajevima, gdje su tla plodnija, dovoljno je rigolati na 70 cm dubine.


121

Rigolanje se obavlja traktorima većih snaga od 90 do 150 KW, buldoţerima, bagerima, podrivačima, riperima ili kanalokopačima.

3.6. Priprema tla za sadnju

Rigolano tlo ostavlja se odreĎeno vrijeme u otvorenoj brazdi. Na taj se način akumuliraju dovoljne zalihe vlage u tlu, a pod utjecajem niskih temperatura (mrazeva) stvara se povoljna struktura tla. Prije sadnje, kada se tlo dovoljno prosuši, potrebno je obaviti tanjuranje, a potom fino planiranje ravnjačem. S time su glavni pripremni radovi završeni.

Na tako ravnoj površini obavlja se: • iskolčavanje parcela, • ureĎenje glavnih i sporednih puteva, • odabir smjera redova, • odabir razmaka sadnje, • obiljeţavanje (markiranje) sadnih mjesta.

a) Iskolĉavanje parcela

Na većim površinama potrebno je odrediti širinu i duţinu tabli. Najpovoljnija duţina reda jest

100 - 130 m. Duţi redovi nisu preporučljivi radi odrţavanja stabilnosti armature. Na to treba

paziti naročito u područjima gdje su jaki udari vjetra, koji mogu izazvati velike štete. Dugi

redovi nisu prikladni ni za izvlačenje rozgve zbog više praznih hodova.

b) UreĊenje glavnih i sporednih putova Glavni putovi postavljaju se okomito na smjer redova. Njihova je širina 5 - 7 m da bi se omogućio normalan prolazak svih strojeva i vozila. Sporedni putovi izvode se okomito na glavni put, a usporedno sa smjerom redova. Njihova je Širina 3 - 5 m.

c) Smjer redova Smjer redova ovisi o konfiguraciji terena i ekološkim uvjetima poloţaja. Općenito se moţe reći da je u sjevernim krajevima povoljniji smjer redova sjever - jug radi bolje osvijetljenosti, a u juţnim krajevima, gdje je veći broj sunčanih sati, smjer redova nije tako bitan. Tu treba paziti na smjer i intenzitet vjetra karakterističnog za to područje, i na temelju toga odrediti smjer redova. U takvim krajevima preporučuje se sadnja vjetrozaštitnih pojaseva. Na malim površinama smjer redova ograničen je oblikom parcele pa se stoga redovi gotovo uvijek postavljaju smjerom duţine parcele. Na većim vinogradarskim površinama treba paziti da se pri izboru smjera redova racionaliziraju svi radovi: obrada, gnojidba i zaštita. Na nagnutim terenima smjer redova mora biti postavljen tako da se smanju erozijski procesi. d) Razmak sadnje Razmak sadnje ovisi o mnogim čimbenicima: • ekološkim uvjetima staništa, • konfiguraciji terena, • uzgojnom obliku, • bujnosti podloge i sorte, • tehnološkoj liniji strojeva. Danas se pri izboru sadnje najviše pazi na to s kakvom će se mehanizacijom obavljati obrada i zaštita vinograda. Za male traktore (traktori do 30 KS i motokultivatori) razmaci se kreću od 1,2 do 2,2 m izmeĎu redova, ovisno o specifičnostima pojedinih vinogradarskih krajeva, te od 0,7 do 1,2 m unutar reda. Za veće traktore (iznad 50 KS) razmaci se kreću od 2,4 do 3,0 m izmedu redova i od 0,9 do 1,0 m u redu.


122

Pri uzgoju stolnih sorata razmaci su najčešće ograničeni uzgojnim oblikom i kreću se od 2,8 - 3,5 m izmeĎu redova i od 1,3 - 2,0 m unutar reda. e) Obiljeţavanje (markiranje) sadnih mjesta Prije sadnje potrebno je obiljeţiti sadna mjesta. Na većim površinama redovi se obiljeţavaju s pomoću geodetskog instrumenta, tzv. teodolita, tako da se odredi pravac prvog reda, a drugi redovi moraju biti pod pravim kutom u odnosu na prvi red. Ako se sadi u jame, svako sadno mjesto označava se kolčićem, a ako se sadi u brazde, kolce je dovoljno postaviti na 20 - 30 m udaljenosti. Na manjim površinama, koje su često i nepravilnog oblika, iskolčavanje se obavlja tako da se odredi prvi red (prvi osnovni) na najduţem dijelu parcele, a ostali redovi odreĎuju se prema njemu. Za markiranje se obično rabe dobro nategnute ţice koje se označe lako vidljivom bojom.

f) Izbor podloge i kultivara

Na temelju sveukupnih spoznaja o kultivarima ovog područja, koja se temelje na mnogim

istraţivanjima i praktičnim spoznajama moţe se zaključiti da glavni kultivari vinove loze

trebaju biti:

Bijele sorte: debit bijeli, maraština bijela i ugni blanc, te nakon dopune Pravilnika

chardonnay bijeli i greneche bijeli.

Crne sorte: syrah crni, grenache crni, cabernet sauvignon crni, carignan crni i plavina crna.

Kakav će pojedinačni odnos ovih kultivara biti na odreĎenom poloţaju ovisi od bezbroj

čimbenika, koji trebaju biti analizirani u svakom konkretnom slučaju. Svi drugi kultivari, koji

su predviĎeni pravilnikom mogu biti samo kao prateći i zastupljeni u manjem opsegu.

Izbor lozne podloge je, kao i izbor kultivara, u vinogradarstvu jako vaţan. Dobra podloga

mora imati odgovarajući afinitet (srodnost) sa kultivarom, dobru adaptabilnost

(prilagodljivost) na tlo i klimu, a u ovom području posebno treba voditi računa o otpornosti na

sušu. Dugogodišnja istraţivanja na loznim podlogama dala su sigurne odgovore na ovu

problematiku. Mnoge podloge koje su se smatrale univerzalnim, kao na primjer Berlandieri x

Riparia kober 5BB, morale su biti napuštene, radi, u prvom redu, slabe otpornosti na sušu.

Lozne podloge koje se mogu preporučiti za ovo područje bez sumnje su:

- Berlandieri x Rupestris Richter 99 i 110

- Berlandieri x Rupestris Paulsen 1103

- Chasselas x Berlaudieri 41B.

Koja će od ovih podloga biti primjenjena ovisi o više čimbenika: ukupnom i fiziološki

aktivnom vapnu (CaCO3 i CaO), dubini tla, vlaţnosti i dr.

3.7. Sadnja

Vinograd se moţe saditi u jesen ili na proljeće. U jesen je preporučljiva sadnja u mediteranskom dijelu tj. samo ondje gdje vlada posve blaga zima, odnosno gdje ne prijeti opasnost od jake smrzavice. Za prilike kontinentalne Hrvatske, gdje su moguće vrlo oštre zime, bolje je saditi u proljeće, od oţujka pa do kraja svibnja, i to ranije na lakšim (pjeskovita tla), a kasnije na teţim tipovima tala (ilovasta tla).

Prije sadnje loznim cjepovima treba prikratiti korijen do zdravog dijela i odstraniti ono korijenje koje je oštećeno.

Cjepove je poţeljno 24 sata prije sadnje namočiti u vodu.


123

Neposredno pred sadnju cjepove treba neko vrijeme drţati u mješavini napravljenoj od vode, zemlje i svjeţe kravlje balege u omjeru 1:1:1.

Sadi se po lijepom, toplom i suhom vremenu. Saditi u mokro tlo, veliki je rizik. Ako je vlaga tla optimalna, tlo ureĎeno i kvalitetno pripremljeno za sadnju, redovi označeni postavljenim kolcem uz svako sadno mjesto, pristupa se sadnji.

Razlikuje se: • ručna sadnja kopanjem jama, • ručna sadnja uz pomoć hidro-ureĎaja, • ručna sadnja u redove, • strojna sadnja

4. NJEGA NASADA VINOGRADA

Prve godine se u proljeće plitko kultivira neposredno prije sadnje vinograda, ručno okopa u redu, kultivira 2 do 3 puta tijekom vegetacije, veţu mladice uz kolac, odgrću cjepovi uz drugo okopavanje i rez brandusa, uobičajeno štiti od bolesti i štetnika, da rastu i razviju se veće mase zdravog lišća, u jesen se obradi na dubinu 20 do 30 cm, time se zagrne osnova mladog trsa i akumulira veća količina vlage tijekom mirovanja. Druge godine se reţe i iznosi rozgva, postavlja armatura, proljetno obradi (razbaca 200 kg KAN/ha), ručno obradi u zoni trsova sa skidanjem brandusa, kultivira 2 do 3 puta tijekom vegetacije, veţu mladice uz kolac i uvlače meĎu ţice, pljevi i vršika, štiti od bolesti i štetnika radi očuvanja što veće mase zelenoga lišća (osobito u prvoj polovici vegetacije), jesenski obradi i poloţi oko 900 kg NPK gnojiva deponatorom u dva reda (40 cm od trsova, na dubinu od 40 cm).

4.1. Armatura

Vinova loza biljka je penjačica te se za njezin uspješan uzgoj u modernim vinogradima

postavlja oslonac - potporanj. RjeĎi je uzgoj vinove loze bez oslonca, gotovo se isključivo

primjenjuje u vrlo toplim podnebljima (Dalmacija). Danas je podizanje modernih vinograda

nezamislivo bez oslonca - armature. Armatura se sastoji od stupova, ţice, sidara (ankera),

različitih zatezača ţice i dodatnih pomagala (kukice, lanci, inox-nosači i sl.).

Temelj armature čine stupovi. Postavljaju se u paralelnim pravcima, a svaki pravac

predstavlja zaseban red vinograda. Na početku i kraju reda postavljaju se tzv. "čeoni" stupovi,

a unutar reda, na odreĎlenom razmaku postavljaju se i ostali stupovi. Stupovi se postavljaju u

iskopane jame ili se zabijaju u tlo bez prethodnog kopanja jama. Na stupove se pričvršćuju i

zateţu ţice na koje se kasnije penje vinova loza. Radovi u trećoj godini: rez (ostavi se jedna rozgva koja će se rezati na visinu uzgoja od 70 do 100 cm, time počinje oblikovanje uzgoja) i iznošenje rozgve, vezanje mladoga stabla trsa uz kolac, natezanje ţice na armaturi, proljetna obradba (prihrana s KAN), kultiviranje 2 do 3 puta radi suzbijanja korova, ručna obrada korova ispod trsova, zeleni rez, vezanje i provlačenje mladica meĎu ţice, zaštita od bolesti i štetočina, jesenska berba (poslije prve berbe) uz gnojenje s NPK gnojem na dubinu od 40 cm u dva reda oko 40 cm od trsova. Tijekom vegetacije nerodne mladice iz starog drva se pljeve, pinciraju rodne, veţu ili umeću izmeĎu ţica. Zaperci se prema potrebi zalamaju, a vršika se obvezno krajem srpnja do polovice kolovoza ostavljajući rodne mladice s 8 do 10 listova. Najvaţnije su jesenska i pro-ljetna obrada meĎurednoga prostora. Jesenska se obavlja odmah nakon berbe (dubina 25 do


124

39 cm), a proljetna (dubina 15 do 20 cm), nakon rezidbe i vezanja lucnjeva. U jesen se oranjem unosi stajsko i mineralno PK gnojivo, a u proljeće dušična gnojiva. Tijekom vegetacije se 3 do 4 puta plitko obradi meĎuredni prostor kultivatorom. Unutar reda se okopava. Od bolesti i štetnika u primorskoj podregiji loza se štiti zimskim prskanjem organofosfornim sredstvima s dodatkom bakrenih (siječanj, veljača), prskanjem modrom galicom pred otvaranje pupova i tijekom vegetacije 2 ili 3 puta protiv peronospore i pepelnice. U vegetaciji se štiti od ţičnjaka. Vinogradi u početnu rodnost dolaze treće godine nakon sadnje, a u punu nakon sedme ili osme. U četvrtoj godini nakon sadnje je urod od 10 do 12% uroda u punoj rodnosti. Polovica pune rodnosti se ostvaruje u šestoj godini nakon sadnje. Vijek isplativoga korištenja plantaţnoga vinograda je oko 30 godina (ţivotni vijek loze je puno dulji). Urod vinskih kultivara se planira prema proizvodnim svojstvima, uzgojnom obliku i korištenoj agrotehnici, eko uvjetima vinogorja i vinorodnog poloţaja. Urod ovisi o broju ostavljenih pupova po trsu, prosječnoj masi grozda i broju grozdova po jednomu pupu (koeficijent rodnosti pupa). Na Sredozemlju vinski kultivari rode od 8 do 18 t/ha. Pravilnik o vinu odreĎuje najviše urode: za proizvodnju stolnih vina s kontroliranim podrijetlom do 13 t/ha u zoni C2 i 14 t/ha u zoni C3, za proizvodnju kvalitetnih vina do 12 t/ha u zoni C2 i 13 t/ha u zoni C3, za vrhunska vina do 1 t/ha u zoni C2, 2 t/ha u zoni C3.

4.2. Uzgojni oblici O uzgojnom obliku izravno ovisi kakvoća i količina uroda. On mora odgovarati ekološkim uvjetima, svojstvima kultivara i načinu reza, te uporabom mehanizacije, omogućiti veću proizvodnost rada. Loza se dobro prilagodila različitim zahvatima vinogradara. Oblik uzgoja najviše ovisi o klimi, plodnosti tla, te bujnosti i svojstvima podloge i kultivara. Na oblik uzgoja djeluje agrotehnika. Uzgojni oblici se prema visini stabala i razvijenosti trsova dijele na niske, srednje, povišene i visoke. U primorskoj podregiji za uzgoj vinskih odlika koriste se niski i srednji uzgojni oblici. Povišeni i visoki uzgojni oblici omogućuju veću uporabu mehanizacije, ali daju visoke urode slabije kakvoće. Od niskih i srednjih uzgojnih oblika preporučuju se račvasti (stablo visoko 20 do 40 cm), te Guyotov i dvokraki uzgoj. Pri račvastom na stablu se uzgoji 3 do 6 krakova s kratkim rodnim drvom. Primjenjuje se u područjima s jačim vjetrovima (bura). Razmaci sadnje su 1,2 do 1,4 x 1,1 do 1,2 m. Nisu potrebni nasloni (armatura). Opterećenje je malo (8 do 12 rodnih pupova ili 12 do 18 grozdova po trsu). Manji prirodi mogu biti visoke kakvoće. Guyotov uzgoj (visina stabla 50 do 80 cm) ima jednostavno stablo na kojem se ostavljaju dugo (lucanj) i kratko (reznik) rodno drvo (mješovita rezidba). Po trsu je 8 do 12 pupova na lucnju i 2 do 3 na rezniku. Razmaci sadnje su najmanje 1,2 x 1,2 m, a najbolji 1,4 x 1,2 m, pri čemu je potrebna armatura. Modifikacija, "istarski uzgoj" (samo kratki lucanj s 5 do 7 rodnih pupova), prikladan je za vinske odlike Istre i sjeverne Dalmacije. Razmak sadnje kod njega je 2,0 do 2,2 x 0,8 do 1,0 m. U ovoj podregiji se još primjenjuje dvokraki uzgoj (dvostruki Guyot sustav). Razmaci sadnje su 1,8 do 2,0 x 1,2 do 1,3 m. Po hektaru je od 3.500 do 4.630 trsova. U juţnijim dijelovima podregije stabla su niska (20 do 30 cm), ne treba armatura, već se lucnjevi podupiru kolčićima ili ukopaju u zemlju ("splitski rez"). Samo neke vinske odlike se mogu uspješno uzgajati na visokim (kordonci i pergole) oblicima: malvazija, teran, trbljan i kujundţuša.

4.3. Rezidba Rezidbom se prikraćuje jednogodišnja rozgva na odreĎenu duţinu, odnosno na odreĎeni broj pupova. Na taj način regulira se vegetativni rast vinove loze i prinos groţĎa te odrţava uzgojni oblik.Vrijeme rezidbe moţe utjecati na kretanje i bujnost vegetacije, na rodnost i kvalitetu prinosa.Vinova se loza, ovisno o pojedinom kraju, moţe rezati od kasne jeseni do


125

proljeća. U Primorju se vinograd reţe uglavnom tijekom zime ili u rano proljeće. Vrlo rana rezidba (u jesen nakon opadanja lišća) i vrlo kasna rezidba (u rano proljeće kad vegetacija već krene) djeluju na kasnije kretanje vegetacije, a time i na kasnije dozrijevanje groţĎa, ali i veći prinos. Rezidba zimi, dok loza potpuno miruje, utječe na ranije kretanje vegetacije i bolje dozrijevanje groţĎa. Rezidba se obavlja vinogradarskim škarama (s jednim sječivom) te vinogradarskom pilom. Rezidbu treba obaviti educirana osoba.

4.4. Berba

a) Odredivanje optimalnog roka berbe Primjerena zrelost i zdravstveno stanje groţĎa u vinogradu osnovni su preduvjeti za dobivanje vina zadovoljavajuće kakvoće. Tijekom feno faze dozrijevanja groţĎa u bobicama se dogaĎaju kemijske promjene zbog čega opadaju ukupne kiseline, raste količina šećera, nakupljaju se aromatske tvari i dr. Razlikuje se fiziološka ili puna zrelost i tehnološka zrelost groţĎa.

Fiziološka ili puna zrelost groţĎa nastupa kada sjemenke u bobici završe razvoj i postanu klijave, količina šećera u bobici prestane se povećavati, a sadrţaj ukupnih kiselina prestane opadati. GroţĎe je tehnološki zrelo u trenutku kada sadrţi optimalan odnos šećera i ukupnih kiselina. Tehnološka zrelost ovisi o namjeni groţĎa odnosno vrsti vina koje ţelimo proizvesti. Tehnološka zrelost groţĎa namijenjena proizvodnji svjeţih i manje alkoholičnih vina, a nastupa ranije, za proizvodnju predikatnih vina groţĎe mora biti prezrelo i bere se nakon fiziološke ili pune zrelosti.

Prema vremenu dozrijevanja, a vezano na broj potrebnih dana od pune cvatnje do zrelosti, razlikuju se ove grupe sorata:

rane sorte - 110-120 dana,

srednje kasne sorte - 140-150 dana,

kasne sorte - 180-210 dana.

Na kvalitetu groţĎa i vrijeme tehnološke dozrelosti utječu klimatske prilike tijekom cijele

vegetacije, a naročito u fazi dozrijevanja (temperatura, količina oborina, svjetlost).

Optimalni rokovi berbe za pojedine sorte odreĎuju se mjerenjem šećera i kiselina u groţĎu tijekom njegova dozrijevanja.

Količina šećera u groţĎu (i moštu) odreĎuje se na nekoliko načina:

refraktometrom,

Oechsleovim moštomjerom,

Baboovim moštomjerom (Klosterneu-burgerova mostna vaga).

Danas se u vinogradarskoj i vinarskoj praksi daje prednost mjerenju šećera s pomoću refraktometra, jer je to najbrţi način izmjere šećera u groţĎu.

b) Pripreme za berbu Prostorije za prijem groţĎa i kompletna oprema (bačve, kace, preša, muljača, runjača, pumpe

za pretok i dr.) prije berbe moraju biti pripremljene da bi berba i prerada groţĎa tekle

nesmetano.

GroţĎe do mjesta za preradu mora doći neoštećeno i što brţe, da se ne bi razvila neţeljena mikroflora (bakterije octenog vrenja, nepoţeljni sojevi kvasaca), oksidacija i neţeljena


126

maceracija. Stoga je u ručnoj berbi groţĎe najbolje brati u drvene sandučiče zapremine oko 10 do 15 kg za dobivanje kvalitetnih vina te male plitke letvarice oko 5,5 do 6,5 kg za vrhunska vina. Berbu je poţeljno obaviti za suha vremena pri niţim temperaturama zraka, a za visokih temperatura zraka potrebno je groţĎe što prije ohladiti primjenom rashladnih ureĎaja, suhim ledom i sl. Ako je groţĎe zaraţeno sivom plijesni, poţeljno je odvajati zdravo od bolesnoga groţĎa i obaviti sumporenje groţĎa još u vinogradu primjenom kalijeva metabisulfita.

Stolno groţĎe bere se takoĎer u male plitke drvene sandučiće ili u kartonske kutije po 5,5 do 6,5 kg.

c) Zakonska regulativa Novi Zakon o vinu (NN, br. 96/03) propisuje minimalnu količinu šećera u groţdanom soku namijenjenom proizvodnji vina od 64 Oe°. Odluka o početku berbe prepuštena je proizvoĎačima ovisno o namjeni i ţeljenoj kvaliteti vina.

Za vina predikatnih berbi propisana je ova minimalna količina šećera:

kasna berba - najmanja količina šećera u moštu 94 Oe°;

izborna berba - najmanja količina šećera u moštu 105 Oe°;

izborna berba bobica - najmanja količina šećera u moštu 127 Oe°;

izborna berba prosušenih bobica -najmanja količina šećera u moštu 154 Oe°;

ledena berba - najmanja količina šećera u moštu 127 Oe° i groţĎe ubrano pri temperaturi od najmanje -7°C i preraĎeno u smrznutom stanju.

5. EKONOMSKO-FINANCIJSKI ASPEKTI PROGRAMA

O ekonomskim aspektima i potrebe ulaganja i isplativosti bilo je već riječi u Općem dijelu

PUR-a, pod temom «Model proizvodnje vinskog groţĎa» str.162., stoga ovdje isto nećemo

ponavljati.


Na temelju tehničko-tehnoloških pokazatelja naprijed iznijetih i prethodno obraĎenih

ekonomsko-financijskih aspekata valja zaključiti:

Podizanje nasada vinograda za proizvodnju vinskog groţĎa je trţišno, ekonomski i

društveno opravdano,

Obnova i podizanje novih nasada vinograda je strateški interes drţave Hrvatske, Zadarske

ţupanije kao i ovog područja,

Uz poštivanje agrotehničkih mjera uzgoja i preporučenih kapaciteta, ovom proizvodnjom

se ostvaruje dobit,

Prije ulaska u EU potrebno je podići što više nasada vinograda, kako bi dobili što veće

kvote,

Iz navedenih razloga ovu proizvodnju i dalje treba maksimalno poticati i kreditirati,

Vinogradarstvo je usko vezano uz vinarije, stoga otvaranje suvremenih preradbenih

pogona treba poticati,


127

PODRUM-VINARIJA

1. UVOD Temeljni nedostatak hrvatskoga vinarstva su mali preraĎivački kapaciteti. Vinarska oprema je često istrošena i zastarjela. Veće količine se preraĎuju u privatnim, manjim podrumima koji nisu odgovarajuće opremljeni. Pravilnik o vinu (NN 96/96) točno utvrĎuje obvezu proizvoĎača groţĎa i vina da se upisuju u registar i posjeduju potrebne objekte i opremu za preradbu groţĎa, proizvodnju vina i drugih proizvoda od njih. Podrumom nazivamo prostoriju u kojoj se preraĎuje, njeguje i uskladištava vino. Podrumi se mogu razlikovati prema načinu gradnje, svrsi i veličini, ali svaki mora odgovarati nekim osnovnim uvjetima što ih je utvrdila suvremena vinarska znanost i podrumarska praksa, da bi se omogućila provedba minimalnih enotehničkih mjera naprednog podrumarenja. Starija je vinarska znanost i praksa postavljala čvrst zahtjev da podrumi imaju odreĎenu temperaturu i vlaţnost zraka, što se postizavalo skupim ukapanjem podruma duboko u zemlju. Suvremeno vinarsko graditeljstvo, naprotiv, izgraĎuje nadzemne, mnogo jeftinije i prikladnije podrume, tako da se mnogi spori i skupi zahvati u proizvodnji vina, po načelima stare vinarske škole, uspješno nadomješćuju brţim i jeftinijim metodama, upotrebom suvremenih, visokomehaniziranih naprava i ureĎaja. Da bi se smanjili investicijski troškovi izgradnje podruma, a time i troškovi proizvodnje vina, u suvremenim je podrumima drveno posuĎe osjetno potisnuto jeftinijim betonskim, metalnim i plastičnim posuĎem. I klasična podjela podruma na preradionicu, vrionicu, odjel za mlada vina, odjel za stara vina, odjel za vino u bocama itd., u industrijskim vinarijama, zbog pojeftinjenja gradnje, boljeg iskorištavanja prostora, ubrzanja radova, olakšanja nadzora, pojednostavljena je kombinira-njem pojedinih odjela, a sve to zahtijeva i potpuna mehanizacija rada u suvremenim podrumima. Proizvodnja i potrošnja vina poslije drugoga svjetskog rata u svijetu, a i u nas, pokazuje neznatan porast. U potrošnji se javlja tendencija količinske stagnacije, ali i sve veća potraţnja za kvalitetnijim vinima. Osim vinogradarskih mjera poboljšanja sorti, te pojave zahtijevaju i kvalitetno unapreĎenje prerade groţĎa, a to je jedino moguće ako suvremeni podrumi preradom zahvate sve proizvedene količine vinskih sorti groţĎa. Kvalitetna, tipizirana proizvodnja po regijama sigurno bi se lakše plasirala na trţištu i to pod povoljnijim ekonomskim uvjetima. U naprednijim vinorodnim zemljama sva je prerada groţĎa koncentrirana u velikim, odnosno dobro opremljenim podrumarstvima, tako da sitni proizvoĎači čak i vlastite potrebe vina namiruju iz velikih podrumarstava u kojima preraĎuju sve svoje groţĎe. Na taj način proizvoĎači se rješavaju velike brige i rizika prerade u lošim uvjetima. Njihovo groţĎe maksimalno je iskorišteno, kao tipizirano i kvalitetno vino, na trţištu postiţe povoljniju cijenu, a svi nusproizvodi najpovoljnije se iskorištavaju. U našim prilikama relativno veliki dio proizvedenog groţĎa još uvijek se preraĎuje u podrumima sitnih proizvoĎača, a ti podrumi ni izdaleka ne zadovoljavaju minimalne tehničke uvjete za napredno podrumarenje. U takvim uvjetima, uslijed neznanja, griješi se mnogo više nego što bi trebalo, a na štetu samih proizvoĎača i dakako, šire zajednice.

2. TEMELJNE ZNAĈAJKE Temeljne karakteristike programa Vinarije su: Vinarija-podrum kapaciteta 60.000 litara vina, Visina investicije u objekt 1.095.000,00 kuna, Visina investicije u opremu 821.761,00 kuna, Potrebna obrtna sredstva do početka naplate 284.054,00 kuna,


128

Popunjenost kapaciteta 83% ili 50.000 litara kvalitetnog crnog i bijelog vina sa geografskim podrijetlom,

Količina preraĎenog groţĎa 72.000 kg, sa randmanom cca 69%.

3. TEHNOLOGIJA PROIZVODNJE VINA Podrumarske prostorije trebaju udovoljavati slijedećim uvjetima:

ne smiju biti suviše izloţene svjetlu; temperatura ne smije varirati u suviše širokom rasponu, a najpovoljnija je od 10

do 15°C; relativna vlaţnost zraka ne smije prelaziti 80 posto; prostorije moraju imati mogućnost provjetravanja; podovi moraju biti prikladni za odrţavanje čistoće, a najprikladniji su

betonski podovi; prostorije moraju imati tekuću vodu; u podrumskim prostorijama, osim vina, podrumskih sprava i posuĎa, ne smiju se

drţati nikakvi drugi proizvodi (npr. kiseli kupus, krumpiri itd.), zato što vino intenzivno upija strane mirise, pri čemu se smanjuje njegova kvaliteta.

Podrum svake godine obvezatno sustavno očistiti i dezinficirata, kako bi se smanjili

nepoţeljni utjecaji mikroorganizama.

3.1. Tehnološki slijed postupaka kod proizvodnje crnoga i bijeloga

vina

1. Vaganje sirovine

Vaganje je nuţno radi uvida u iskorištenje polazne sirovine i urod groţĎa po hektaru.

2. Ruljenje i muljenje

Postupak odvajanja peteljke od bobica, nuţan je za proizvodnju bijeloga, a pogotovo crnoga

vina visoke kakvoće. UreĎaj za ruljenje mora imati mogućnost njeţnog laganog rada (radi što

manjega oštećenja peteljkovine). Muljača mora biti pomična da bi se dio groţĎa mogao

poslati bez gnječenja na fermentaciju. Sastavni dio ureĎaja za muljanje i ruljanje je pumpa za

masulj (piston pumpa) koja takoder ima njeţan reţim rada.

3. Stiskanje (prešanje)

Kod tehnologije obrade bijeloga groţĎa predviĎeno je prešanje izruljanoga i izmuljanoga

groţĎa. Manjim dijelom (oko 30 %) se moţe prešati neizmuljano groţĎe. Koristi se prešanje

do niskih tlakova do 1,5 bara, sa pneumatskom prešom kapaciteta 1.200 - 2.000 kilograma

(ovisno o groţĎu).

Kod tehnologije obrade crnoga groţĎa preša se nakon maceracije pri tlakovima do 1,5 bara.

4. Taloţenje (Tehnologija bjelog vina)

Mošt dobiven prešanjem se sulfitira dozama od oko 50 mg/lit (u slučaju zdravoga groţĎa) i to

neposredno ispod preše. Dobiveni mošt se pripumpa u tank gdje se koncentracija SO2

namješta na 50 mg/lit (kod zdravoga groţĎa). Mošt se zatim hladi do oko 14° C. Nakon 18 do

24 sata odvoji se bistri dio od mutnoga. Bistar mošt i talog idu na odvojenu fermentaciju.

Talozi iz svih spremnika se skupljaju u posebni spremnik gdje fermentiraju.

5. Alkoholno vrenje

Mošt bijeloga groţĎa fermentira uz dodatak selekcionirane kulture (soj kvasca ovisno o biru


129

groţĎa, regiji i ţelji enologa), pri toplini od 12-18° C (ovisi o enologu).

Masulj crnog groţĎa takoder moţe fermentirati uz dodatak selekcioniranih kvasaca uz

nadziranu toplinu izmedu 25 i 30° C. Maceracija moţe trajati od 4 do 21 dan, uz svakodnevnu

remontaţu (potapanje klobuka nastaloga fermentacijom) najmanje tri puta tijekom burne

fermentacije, a kasnije rjeĎe.

6. Malolaktiĉko vrenje

Nakon alkoholnog vrenja mlado crno vino obvezno ide na malololaktičnu fermentaciju, koja

se najsigurnije provodi uz dodatak selekcioniranih kultura, i pri toplini od oko 20° C

(spremnici imaju mogućnost grijanja). Malolaktična fermentacija se moţe odvijati i u

bačvama.

7. Njega i ĉuvanje vina

Oko mjesec dana nakon završenog alkoholnog vrenja bijelo vino se pretače, namješta

slobodni SO2 na 20 mg/lit, te stavlja u spremnike ili barrique bačve u obvezno pune posude.

Vremensko razdoblje moţe biti od 1 mjesec do 6 mjeseci, a u slučaju uporabe novih bačava

savjetuje se oko 1 mjesec. MeĎutim, to ovisi o senzorskoj procijeni enologa.

Kao poseban način dozrijevanja bijelih vina se koristi sur lie metoda kojom se mutno vino

(talog kvasaca) stavlja na odleţavanje u barrique bačve uz miješanja svakih desetak dana.

Nakon završene malolaktične fermentacija crno vino se pretače u barrique bačve uz

namještanje slobodnog SO2 u koncentraciji od oko 20 mg/lit. Trajanje odleţavanja vina u

bačvama se odreĎuje senzorskim ispitivanjem i ovisi o enologu. Barrique bačve se moraju

nadopunjavat svakih petnaestak dana.

8. Stabilizacija vina

Nakon odleţavanja u barrique bačvama (vremensko razdobije moţe biti od 1 mjesec do 6

mjeseci, a u slučaju uporabe novih bačava savjetuje se oko 1 mjesec) bijelo vino se pretače u

spremnike od nehrĎajućeg čelika. HlaĎenjem vina pri toplini od oko 0° C za 15 dana se

postiţe taloţenje soli vinske kiseline ili hladna stabilizacija. Nakon hladne stabilizacije vino

moramo stabilizirati i na termolabilan talog (bjelančevine). To postiţemo dodatkom pentagela

u dozama od 20 do 100 g/hl. Ovom postupku prethodi bentonit test, kojim se odreĎuju

dovoljne doze pentagela.

9. Kupaţiranje vina

Svako pojedino vino (u slučaju da se proizvodi više crnih ili bijelih vina) se obvezno pred

punjenje u boce kupaţira (miješa), da bi se osigurala jednaka kakvoća vina u svim bocama

iste berbe. Pri tom postupku se namjesti slobodni SO2 u ovisnosti o pH vina i predviĎenom

trajanju odleţavanja vina u bocama prije puštanja na trţište (od 20 do 25 mg/lit).

10. Punjenje vina u boce

Nakon odleţavanja, stabilizacije i kupaţe vino se moţe puniti u boce. Kod punjenja je vaţno

da se osigura visoka razina higijene, radi smanjenja rizika od kontaminacije u bocama. U

slučaju crnoga vina, koje je prošlo malolaktičnu fermentaciju ovaj rizik je niţi, te se moţe

vino puniti bez sterilne filtracije. Bijelo vino se puni uz obveznu sterilnu filtraciju. Kod

punjenja je vaţno osigurati odgovarajuće količine boca, čepova. Čepovi moraju biti

odgovarajuče kakvoće u odnosu na predviĎeno vrijeme trajanja dozrijevanja vina u bocama.

Ţeli li se odmah spremiti bocu za trţište potrebno je osigurati etikete, kapice, te markice za

promet (uz prethodnu suglasnost Drţavnoga zavoda za vinarstvo i vinogradarstvo).


130

3.2. Tehnološka shema kod proizvodnje crnog vina

Runjenje groţĎa,

Muljanje bobica groţĎa,

Sumporenje masulja,

Provedba alkoholnog vrenja,

Otakanje i prešanje,

Taloţenje mladog vina,

Dovrijavanje mladog vina,

Daljnja njega mladog vina.

3.3. Tehnološka shema kod proizvodnje bijelog vina Muljanje groţĎa,

Sumporenje masulja,

Prešanje masulja,

Taloţenje mošta,

Odvajanje mošta od taloga u posudu za vrenje,

Provedba alkoholnog vrenja,

Dolijevanje mladog vina,

Njegovanje mladog vina.

3.4. Opis potrebne tehnološke opreme

1. Vaga

Vaga za vaganje groţĎa u gajbama, predviĎene odvage do 500 kg.

2. Muljaĉa - ruljaĉa

kapacitet od 3 do 5 tona na sat

varijator motora sa sedam brzina

promjer rotirajućega koša 30 x 1.000 mm

potpuno od nehrĎajućega čelika

lopatice jeţa zaštićene posebnom prehrambenom plastikom

veličine 900 x 900 x 1.800 mm

valjci pomični s regulatorom

teţina 220 kg

izlaz crijeva fi 100

3. Preša pneumatska

potpuno od nehrĎajućeg čelika

opremljena vlastitim kompresorom i vakum pumpom

automatika sa standardnim programom, programom za ledeno vino, fazni

program

mogućnost promjene parametara programa

maksimalan pritisak 1,5 bara

postavljena na kotače

veličine 2.550 x l.110 x 1.400 mm


131

prihvatno korito za mošt kapaciteta 400 litara

kapacitet prešanja cijeloga groţĎa 450 do 700kg, bijeloga masulja od 1.300 do

2.200 kg, fermentiranoga masulja od 2.000 do 3.100 kg

teţina 520 kg

4. Spremnici od inoxa

Posuda je opremljena robusnim ovalnim otvorom na plaštu dimenzije 340 x 440 mm,

izvučenog okvira tako da su izbjegnuti svi kutovi na kojima bi se mogla zadrţavati nečistoća.

Otvor je veličinom prilagoĎen tako da čovjek moţe lako ući i izaći iz njega.

Na gornjem poklopcu je ugraĎen otvor promjera 200 mm, koji se hermetički zatvara. Na

njemu je ugraĎen odzračni ventil.

Gornji poklopac je izraĎen ekscentrično, tako da je najviši dio s otvorom pomaknut prema

prednjem dijelu posude, što znatno olakšava rad.

Donja podnica izvedena je ekscentrično, i zbog toga je cijev potpunoga ispusta kratka, što

iznimno olakšava pranje posuĎe.

Čisti ispust je postavljen ispod razine ovalnoga otvora, a ujedno iznad razine mogućega taloga

kod fermentacije.

Posuda nigdje s unutarnje strane nema oštre uglove i rubove.

Na posudu je ugraĎen duplikator za hlaĎenje ili grijanje. Konstruiran je tako da se hlaĎenje

lagano odvija, bez obzira koja je količina mošta ili vina u posudi.

5. Drvene baĉve

6. Pumpa za masulj (piston)

specijalna pumpa za masulj

potpuno od nehrĎajućega čelika

kapacitet od 10 do 12 tona/h

najveća visina crpljenja je 16 m

dvije brzine pri radu

teţina 200 kg

7. Centrifugalna pumpa

pumpa s posebnim reduktorom

izlaz crijeva fi 60

bypas sustav

glavna pumpa od inoxa s posebnim rotorom

mogućnost crpljenja lijevo-desno

kapacitet do 120 hl/h

8. Glava za pranje baĉava i spremnika

Inox glava za rasprskavanje tekućina u cilju pranja bačava i spremnika ili njihovu

dezinfekciju.

9. Oprema za hladnu fermentaciju

10. Oprema za hlaĊenje podruma

11. Punilica, poluautomatska

potpuno od inoksa


132

crpka ebara s posebnim rotorom i bypasom

mogućnost punjenja boca od 0,5 do 2,0 1

filter pločasti 20 x 20 s 20 ploča

mogućnost pojedinačnoga korištenja sastavnih dijelova

kapacitet 400 l/h

veličine 50 x 60 x170 cm, teţina 57 kg

12. Ĉepilica, poluautomatska

za plutene i sintetičke čepove

od 500 do 900 boca na sat

teţina 75 kg

veličine 60 x 60 x 180

13. Etiketirka, poluautomatska

kapacitet od 500 do 900 boca na sat

mogućnost lijepljenja prednje i zadnje etikete istovremeno

samoljepljive etikete namotane na kolut

najveća visina etikete 145 mm

posebno osjetljiva foto ćelija

teţina 45 kg

3.5. Ambalaţa

Staklene boce volumena 750 ml i 1.000 ml. Kartonska ambalaţa za 6, odnosno 12 boca,

etikete, te metalni i pluteni čepovi.

3.6. Opis funkcionalne povezanosti prostorija

Prostor za prihvat i preradu (natkriveni otvoreni prostor) (A)

U njemu su smješteni: vaga, ruljača muljača, preša i pumpa za masulj.

Ruljača, preša i pumpa za masulj su smješteni u sniţenoj razini radi lakšega punjenja

groţĎem, odnosno masuljom crnoga vina nakon maceracije. Ispred ruljače i muljače je

smješten stol za odvajanje groţĎa loše kakvoće.

Peteljkovina i trop dobiven prešanjem se iznosi u prostor za kompost.

Preša i pumpa za masulj se, nakon kampanje prerade, unose u prostor za repromaterijal.

Prostor za fermentaciju i dozrijevanje vina (B)

U njemu se nalazi 5 tankova za crno vino i 5 tankova za bijelo vino s dvostrukim stijenkama

za hlaĎenje, odnosno grijanje. U sredini se nalazi veći prostor, u kojemu se mogu smjestiti 4

plastične posude. One se mogu koristiti za maceraciju crnoga vina. Ovaj prostor ima

mogućnost povećanja kapaciteta spremnika. Najjednostavnije povećanje kapaciteta bi se

dobilo zamjenom postojećih spremnika većim spremnicima. Ovaj prostor je povezan s

prostorom za preradu otvorom za komunikaciju.

Prostor za odleţavanje vina u barrique baĉvama (C)

U njemu je smješteno 100 barrique bačava, od kojih je tridesetak predviĎeno za bijela vina.

Ovaj prostor je klimatiziran s odrţavanjem vlaţnosti podruma. Bačve su sloţene tako, da je

omogućeno njihovo odrţavanje bez pomicanja.


133

Prostor za starenje vina u bocama (D)

Ovaj prostor ima smještajni kapacitet vina u kartonskoj ambalaţi po 12 boca od oko 27.000

boca. Dozrijevanje vina u bocama je nuţno radi postizanja visoke kakvoće i radi osiguranja

jednake kakvoće vina iste etikete iz odreĎene berbe. Zbog pravilnoga starenja vina ovaj

prostor je klimatiziran pri toplini od 16° C (±1° C).

U ovom prostoru je predviĎeno i punjenje vina u boce poluautomatskim uredajima. Po

završenom punjenju, boce se spremaju u prostor za repromaterijal.

Iz prostora za fermentaciju i dozrijevanje vina, vino se doprema kroz otvor za komunikaciju.

Prostor za pomoćni materijal

U njemu se čuvaju ureĎaji za punjenje vina, preša, crpka za masulj i potrošni materijal. Ovaj

prostor se moţe iskoristiti i za pripremu kartonskih kutija kod punjenja vina.

Slika: Tlocrt vinarije


134

3.7. Energetska bilanca

Redni

broj

Naziv stroja Instalirana snaga

(kW)

1 Muljača – ruljača 3,80

2 Pumpa za masulj (10-12 t/h) 4,00

3 Pneumatska preša (volumen 900 L) 3,10

4 Centrifugalna pumpa (120hL/h) 1,50

8 Punilica sa 4 mjesta 1,25

9 Čepilica, poluautomatska 0,50

10 Etiketirka, poluautomatska 0,25

11 Klima ureĎaj 12 kW 3,40

12 Oprema za hladno vrenje (fermentaciju) 5,00

4. SANITARNO-TEHNIĈKI I HIGIJENSKI UVJETI POGONA

Tankovi izraĎeni od nehrĎajućeg čelika visoke kakvoće lagani su za odrţavanje, peru se

korištenjem pare kao sredstva za pranje ili sredstvima na osnovi luţine.

Hrastove bačve je nuţno odrţavati i to: u slučaju da su prazne pranjem vodom i sulfitiranjem

jednom mjesečno, a nakon svakog pretakanja obvezno ih treba prati i sulfitirati. Sugerira se

njihova uporaba do 5 godina.

Podovi moraju biti izraĎeni od materijala koji se lako odrţavaju (pločice ili epoksi smola), a

otporni su na mehanička oštećenja. Moraju biti protuklizni, ali se moraju dobro i lako prati, te

moraju biti svijetle boje.

Zidne obloge moraju biti izraĎene od vodootpornoga materijala do visine od najmanje 500

mm od poda. Ostatak zida treba premazati fasadeks premazom za unutarnju uporabu.

Svod treba obraditi jednako kao i dio zida iznad 2.000 mm visine, znači fasadeksom za

unutarnju uporabu.

Na prozorima, koji se otvaraju moraju biti postavljene mreţice ili treba na drugi način

osigurati učinkovito sprečavanje ulazaka insekata i glodavaca.

Na slivnicima moraju biti osigurani sifoni radi sprječavanja ulazaka insekata i glodavaca.

5. UTJECAJ NA OKOLIŠ I NJEGOVA ZAŠTITA

Kao nusprodukt u proizvodnji vina pojavljuje se trop (komina), koju će vinar reciklirati i

vratiti u vinograd kao kvalitetno organsko gnojivo. Ostalih eventualnih nusprodukata u ovoj

proizvodnji nema, pa je ona sa ekološkog stanovišta vrlo prihvatljiva.


135

6. TRŢIŠTE VINA

Njegovanju kulta vina pogoduje spoznaja da tehnološki razvitak pred današnjim potrošačem

otvara perspektivu rastućeg izobilja. U uvjetima visokog standarda, trendovi potrošnje i sustav

potreba za ovim proizvodom mnogo se brţe razvijaju nego u siromašnim društvima.

Marketing vina sadrţi posebnosti koje mu nameće značajka vina kao posebnog proizvoda.

Ono se tretira i kao dobro luksuzne potrošnje, a i kao prehrambeni artikl, zatim kao proizvod

prestiţa, kao potvrda ukusa i sl.

Trţišna politika mora polaziti od kakvoće kao temeljnog kamena budućeg programa

proizvodnje i prodaje vina.

U stvaranju asortimana vina mogućnosti su goleme. Koliko god postoji različitih potrošačkih

skupina vina toliko treba pripremiti proizvoda vina koji odgovaraju samo odreĎenom skupini

potrošača, naravno ako je ona dovoljno velika i plateţno sposobna. Stoga je potrebito znati

ciljno trţište potrošača za koga proizvodimo, da bi se uopće mogao stvarati odreĎeni proizvod

vina.

Asortiman proizvoda vina morao bi biti:

standardna kakvoća stolnih vina za masovnu potrošnju (boce 1 litra),

kvalitetna vina kontroliranog podrijetla ovog vinogorja (boce 0,75 litara),

O ekološkim uvjetima proizvodnje i odgovarajućoj sortnoj politici u vinogradarstvu ovisi

kakvi će biti odnosi u količinama izmeĎu jednih i drugih vina, ali glavni utjecaj na strukturu

proizvodnje imat će ţelje i zahtjevi potrošača.

Traţe se bijela aromatizirana vina voćnog okusa. U zadnje doba zdravstveni čimbenici u prvi

plan stavili su na trţište skupinu crnih vina zbog pozitivnih svojstava u borbi protiv klijenuti

srca, što proizvoĎači moraju iskoristiti. U asortimanu vina pred poduzetnicima stoje nemale

mogućosti proizvodnje originalnih vina čistih područja, tzv. “eko vina”, vina biološke

proizvodnje bez uporabe kemijskih sredstava, vina ljekovitih svojstava, vina kasne berbe,

prirodnog prošeka, aromatiziranih i desertnih vina, pjenušaca, arhivskih vina i mladih svjeţih

vina.

Obzirom na različite mogućnosti, proizvoĎač bi se trebao opredijeliti za jednu od mogućnosti

pri čemu sugeriramo proizvodnju kvalitetnih crnih i bijelih vina ovog geografskog podneblja,

čime bi se osigurala prepoznatljivost kvalitete, a time i prodaja turističkom trţištu.

7. FINANCIJSKO-EKONOMSKI ELEMENTI PROGRAMA

7.1. VISINA INVESTICIJE

Osnovna sredstva kuna

Objekt 1.095.000,00

Oprema 821.761,00

Ukupno 1.916.761,00

Obrtna sredstva 284.054,00

Sveukupno sredstva 2.200.815,79

Osnovna sredstva su prikazana bez gradilišta koje će se osigurati iz vlastitih izvora.

Obrtna sredstva su potrebna kako bi vinarija mogla funkcionirati od početka proizvodnje do

prve naplate prodanog vina (cca 120 dana).


136

7.2. FORMIRANJE UKUPNOG PRIHODA

Naziv Količina (kom) Cijena (kuna) Iznos (kuna)

Vino 1 lit. 20.000 15,00 300.000,00

Vino 0,75 lit. 40.000 25,00 1.000.000,00

Ukupno 60.000 1.300.000,00

7.3. TROŠKOVI PROIZVODNJE

Naziv Iznos (kuna)

Troškovi sirovine i reproma. 494.236,00

Troškovi djelatnika 170.000,00

Troškovi struje i vode 84.000,00 Ukupno 748.236,00

7.3.1. Troškovi sirovine i repromaterijala

Naziv Količina Cijena (kuna) Iznos (kuna)

GroţĎe 72.000 kg 4,00 288.000,00

Boce 1 lit. 20.000 kom 2,50 50.000,00

Boce 0,75 lit. 40.000 kom 2,50 100.000,00

Čepovi 60.000 kom 0,50 30.000,00

Etikete 60.000 kom 0,20 12.000,00

Vinobran 28 kg 27,00 756,00

Filter ploče 70 pak. 130,00 9.100,00

Ţelatina 1,4 kg 200,00 280,00

Pentagel 21 kg 100,00 2.100,00

Analiza 2.000,00

Ukupno 494.236,00

7.3.2. Struktura i troškovi djelatnika

Naziv Broj Bruto plaća (kuna)

Voditelj 1 80.000,00 (stalni)

Radnik u proizvodnji 1 60.000,00 (stalni)

Radnik u proizvodnji 2 30.000,00 (povremeni)

Ukupno 4 170.000,00

7.3.3. Troškovi struje i vode

Naziv Iznos (kuna)

Struja 72.000,00

Voda 12.000,00

Ukupno 84.000,00


137

7.4. AMORTIZACIJA

Naziv Osnovica Stopa (%) Amortizacija (kn) Ostatak vrijednosti (kn)

Objekt 1.095.000,00 3 32.850,00 766.500,00

Oprema 821.761,00 10 82.176,10

Ukupno 115.026,00 766.500,00

7.5. OSTALI TROŠKOVI

Ostale troškove čine: troškovi marketinga, knjigovodstveni troškovi i ostali troškovi

poslovanja, a oni iznose 50.000,00 kuna.

7.6. UVJETI KREDITIRANJA

Visina kredita 2.200.815,79 kuna (Osnovna i obrtna sredstva)

Godišnja kamata (5%) 110.040,79 kuna ( U 1. godini kada je najveća glavnica)

Povrat glavnice 220.081,58 kuna

Rok povrata 10 godina, plus 1 godinu počeka

GraĎevinska parcela na kojoj će biti izgraĎen objekt nije uračunata, jer će istu osigurati

investitor.

7.7. RAĈUN DOBITI I GUBITAKA

Ukupni prihod 1.300.000,00 kuna

Troškovi proizvodnje 748.236,00 kuna

Amortizacija 115.026,00 kuna

Ostali troškovi 50.000,00 kuna

Kreditne obveze 330.122,37 kuna

Ukupni rashodi 1.243.384,37 kuna

Razlika primitaka i izdataka 56.615,63 kuna

Odnosi se na drugu proizvodnu godinu, a nakon isteka počeka kada je ujedno najveća kamata

na kredit. Za sve ostale godine kako se smanjuje otplatna glavnica proporcionalno se

smanjuju troškovi financiranja (kamate), pa je i financijski rezultat bolji.


Temeljem izloţenog u prijašnjim poglavljima moţe se zaključiti slijedeće:

Budući investitor namjerava realizirati investicijski poduhvat "Izgradnja Podruma-Vinarije"

na području općine Novigrad,

Ako se poslovi oko izrade potrebne dokumentacije i osiguranja sredstava obave na vrijeme


138

za provoĎenje ove investije trebalo bi oko šest mjeseci,

Po ovoj investiciji predviĎeno je zapošljavanje 2 stalna i 2 sezonska djelatnika,

Cilj investiranja je izgradnja pogona za preradu groţĎa u kvalitetno vino, te njegovo

njegovanje, čuvanje, punjenje u boce i plasman na trţiište,

Ovaj projekt preporučujemo vinogradarima koji imaju 3 i više hektara vinograda, a sa 8-

10 ha vinograda bili bi popunjeni kapaciteti vinarije,

Ovdje smo radili kalkulaciju na temelju nabavne cijene groţĎa, ako bi vinariju radio

vinogradar sa vlastitim groţĎem, uzeli bi u obzir cijenu koštanja groţĎa, pa bi financijski

rezultat bio znatno bolji,

Ako bi analizirali financijski tijek vidljivo je da je projekat cijelog ţivotnog vijeka likvidan

i da akumulira financijska sredstva.

Na osnovu iznijetog moţe se zaključiti, ukoliko se ostvari zacrtano, da je ulaganje u izgradnju

pogona vinarije ekonomski opravdano, trţišno efikasno i društveno korisno.


139

ULJARA ZA PRERADU MASLINA

1. UVOD

Hrvatska raspolaţe velikim brojem stabala maslina, ali i pored toga vlastitom proizvodnjom

ne podmiruje vlastite potrebe za maslinovim uljem. Osim potreba stanovnika u prehrani ,

potrebne su veće količine u ribljoj i farmaceutskoj industriji. Stoga se svake godine u

Hrvatsku uvozi oko 500 tona maslinovog ulja iz Italije, Španjolske ili drugih mediteranskih

zemalja. Razvitkom turizma, potrebe za ovim uljem će se svake godine povećavati. Zato

proizvedene količine ulja u našoj zemlji imaju dvostruku vrijednost i to:

što se koriste prirodni i ljudski resursi u područjima koja nemaju drugih značajnijih izvora

prihoda ( posebo ovo krško područje)

što se smanjuju potrebe za uvozom.

Uzgoj maslina i proizvodnja visokokvalitetnih ulja postaje strateški interes Hrvatske na

jadranskom području, a osobito na ovim područjima od posebne drţavne skrbi. Stoga sve što

se ulaţe u maslinarstvo i uljarstvo, ovoga područja uklapa se u program optimalnog

regionalnog razvoja Hrvatske. Izgradnja uljare na području općine Novigrad ima posebno

značenje u razvitku toga područja. Uljara bi svojim kapacitetom i asortimanom proizvoda

ponudila ulja tipična za ovo područje, zaštićenog geografskog i sortnog podrijetla.


Prerada ploda maslina i proizvodnja kvalitetnog maslinova ulja.


Linija postrojenja je modularno izgraĎena, te se u razvoju moţe dodati još jedan dekanter s

pripadajućim dodatnim dijelovima. Postojeći kapacitet bi se na taj način udvostručio.

4. ANALIZA LOKACIJE

4.1. Opis lokacije projekta

Uljara bi se trebala izgraditi na području općine Novigrad u mjestu Pridraga. Dakle na

području u kojem najvećim dijelom i prevladavaju ovdašnji maslinici.

Zemljište treba imati blagi pad prema jugu kako bi se mogle cijediti oborinske vode.

Uljara će biti u poduzetničkoj zoni ili prostoru koji je udaljen od stambenih kuća prvog

naselja, pa rad strojeva neće narušavati mir ţitelja, a isto tako neće onečišćavati okoliš

otpadnim vodama i drugim tvarima.

4.2. Opis zaštite i utjecaja na okolinu i zaštite na radu

Tehnološki ureĊaji i inastalacije

Tehnološki ureĎaji koji će se izgraditi tipske su proizvodnje i zadovoljavaju propisima zaštite


140

na radu. Svi dijelovi kao što su spojke, prijenosnice, rotori i puţni transporteri, biti će propisno

zaštićeni elementima koji sprječavaju mogućnosti ozljeda. UreĎaji i instalacije će biti

uzemljeni. Cjevovodi tehnoloških medija izvest će se u nepropusnim izvedbama, a ispusti

ureĎaja i posuda spustit će se do 300 mm od poda i spriječiti će se polijevanje radnika.

Tehnološki mediji su u potpunosti neopasni. Uz sve strojeve i ureĎaje predviĎa se ploča s

upozorenjima.

Mikroklima i buka

Osiguranje odgovarajućih mikroklimatskih uvjeta regulirat će se prikladnom ventilacijom.

UreĎaji ne stvaraju opasnu buku.

Podesti i hodne staze

Svi podesti i penjalice izvesti će se u skladu s tehničkim normama i propisima zaštite na radu.

Penjalice će se opremiti ledobranima. Gazišta podesta izradit će se od rebrastog lima, koji

spriječava klizanje. Podesti će se zaštititi propisanim ogradama visine 1,1, m. Svi čelični

podesti, penjalice i konstrukcije bit će propisno uzemljeni.

Energetska bilanaca

Ovaj pogon je oslonjen preteţno na el. Energiju koju koriste slijedeći potrošači:

-elavator na traku inst. Snaga 0,55 kW

-odstranjivač nečistoća " 3,00 "

-praonik model A komplet " 2,00 "

-elevator za grupu mlin i mješalica 1,10 "

-grupa strojeva mlin-mješalice 14,50 "

-centrifugalni ekstrator Ml-I 7,75 "

-horizontalni puţni vijak 1,10 "

-centrifugalni separator 1500/2000 7,50 "

-kotao za toplu vodu 1,00 "

-elevator za ukrcaj komina 1,50 "

Ukupna instalirana snaga 40,00 kW

Faktor istobonosti 0,8 - utrošak 32,00 kW

Ekološki zahtjevi

U sustavu postrojenja nalazi se ekološki centrifugalni ekstraktor koji radi u dvije faze. U prvoj

fazi izdvaja ulje, a u drugoj komine i vegetabilne vode. Smjesa komine i vode se posebnim

transporterom odvodi iz uljare. Prema tome u radu uljare nema otpadnih tehnoloških voda.

Manje količine otpadnih voda dolaze od ispiranja strojeva i pranja prostora, ali se rješava

izgradnjom taloţnika za pročišćavanje tih voda prije ispuštanja u kanalizaciju (depo).

Budući da se u tehnološkom postupku ne koriste nikakve kemikalije dobiveni nusproizvodi

ne predstavljaju opasnost za onečišćenje okoliša. Maslinova komina je inače vrlo korisna za

zastiranje zemljišta maslinika (sprječava isparavanje vode iz tla) i kao organsko gnojivo, a

jednim dijelom se koristi i kao gorivo za grijanje vode u postrojenju.


141


5.1. Tehnološki proces proizvodnje

Prerada maslina u našim uvjetima počinje u studenom i traje neprekidno 60 do 90 dana.

Trajanje sezone prerade maslina ovisi o urodu.

Da bi se proizvelo ulje primjerene kakvoće, potrebno je imati dobru zdravu sirovinu i nakon

berbe što prije obaviti preradu na suvremenim postrojenjima, koja omogućuju primjenu

cjelokupnog tehnološkog postupka ( od prihvata i pranja maslina do separacije uljnog mošta).

U današnjim uvjetima ţivota, prilikom izgradnje industrijskih pogona, valja poduzimati i

odgovarajuće mjere za zaštitu okoliša.

Iz navedenih razloga preporučujemo nabavku najmodernije linije za kontinuiranu preradu

maslina, u koju je ugraĎen ekološki dekanter. PredviĎa se nabava opreme od talijanske tvrtke

PIERALISTI, "v2" s jednim dekanterom "Ml-I" (integrale-ekološki).Ovaj dekanter radi bez

dodavanja tople vode, a maslinovo tijesto razdvaja na dva dijela: ulje i smjesu komina s

vegetabilnom vodom. Prema tvorničkim podacima postrojenje ima kapacitet prerade od 650-

950 kg ploda maslina na sat. Ako se u račun uzme prosječna prerada od 800 kg na sat,

proizlazi da dnevno (24 sata na dan) moţe preraditi 18 tona plodova masline.

Planirani pogon bi u prosjeku radio najmanje 60 dana , pa se kod obračuna njegove

rentabilnosti moţe računati s godišnjom preradom maslina u količini od oko 1.000 tona.

Uljara bi bila smještena u mjestu Pridraga, a zadovoljavala bi potrebe i ostalih proizvoĎača -

maslinara cijelog okolnog područja.

Proizvodnim programom uljare predviĊa se:

prerada ploda masline na suvremeni i ekonomičan način , čime se smanjuje razdoblje

od berbe do prerade, što utječe na bolju kakvoću ulja,

u kontinuiranom postrojenju za preradu maslina postiţe se veća iskorištenost

(randman), a smanjuju troškovi energenata i vode,

smanjuju se troškovi radne snage u preradi kao i naporan rad izvršitelja,

maslinari ovog područja neće morati prevoziti plodove maslina na velike udaljenosti

čime će štedjeti novac i vrijeme,

komine koje nastaju preradom koristiti će se kao organska materija u gnojidbi

poljoprivrednih tala,

suvremenom i racionalnom preradom stvorit će se uvjeti za tipizaciju ulja iz ovog

područja , njegove geografske i sortne zaštite, punjenja u boce te bolje promidţbe i

prodaje,

uljara će pomagati različitim mjerama u obnovi starih maslinika, primjeni veće i bolje

agrotehnike u postizanju redovitih, visokih i zdravih uroda ploda masline.


142

Kontinuirana prerada pomoću ekoloških dekantera

doprema i prihvat maslina u skladištu , vaganje;

priprema tople vode;

punjenje prihvatnog koša linije postrojenja,

prijenos plodova do stroja za odstranjivanje nečistoća i pranje plodova;

prijenos opranih plodova elevatorom do grupe strojeva za mljevenje i pripremu tjesta;

mljevenje plodova i priprema tijesta;

prijenos pripremljenog tijesta do cetrifugalnog ekstraktora (el.sisaljkom);

izdvajanje ulja te vegetabilne vode i komine u smjesi (centrifugalnim ekstraktorom);

prijenos smjese komine i vegetabilne vode izvan prostora uljare (horizontalnim puţnim

vijkom);

prihvat ulja i prijenos do centrifugalnog separatora (el.sisaljkom);

pročišćavanje ulja pomoću centrifugalnog separatora;

zapremanje i odvoz ulja u skladište.

Tehnološki postupci do pripreme maslinova tijesta jednaki su za sve tipove postrojenja

kontinuirane prerade, sa starim i novim dekanterima, a sastoje se od: pranja plodova,

mljevenja u mlinu čekićaru i pripremi tijesta u sustavu mješalica.

Izdvajanje ulja odvija se pomoću centrifugalnog dekantera (ekološkog). Pripremljeno tijesto

se dovodi u dekanter specijalnom sisaljkom (mono pumpa ugraĎena na donjem dijelu bloka za

mljevenje plodova i miješanje tijesta), u prirodnom stanju i bez dodavanja tople vode.

Dekanter razdvaja prirodnu smjesu maslinova tijesta (ulje, voda, komina) na dva dijela. Ulje

se izdvaja kao zasebna faza, a komina s vegetabilnom vodom kao druga faza. Izlučeno ulje

prolazi kroz vibrirajuće sito (odstranjivanje čestica) i zaprima se u ugraĎenu posudu odakle se

sisaljkom upućuje na automatski separator u svrhu pročišćavanja. Proizvedeno ulje se zaprima

u odgovarajuću posudu, vaţa se i odlaţe na skladište. Smjesa komine i vegetabilne vode

odvodi se pomoću ugraĎenog transportera izvan uljare.


143

Novi ekološku dekanter je izgraĎen tako, da moţe raditi u dvije i tri faze, ovisno o

specifičnim potrebama proizvoĎača maslina. Prelazak s dvofaznog na tradicionalni trofazni

način rada, ili obrnuto, moţe se obaviti za oko 30 minuta. Novim postupkom centrifugiranja

maslinova tijesta objedinjene su sve prednosti tradicionalnog cijeĎenja ulja hidrauličnim

presama i uklonjeni nedostaci starog načina rada. Prednosti prerade s ekološkim dekanterom

ogledaju se u slijedećem:

otpadna voda je smanjena na simbolične količine pa izostaju troškovi pročišćavanja i

neonečišćava se okoliš;

u tehnološkom postupku se ne upotrebljava topla voda, proizvodi se ulje prirodnog

sastava, odgovarajućih oragnoleptičkih svojstava i s većim sadrţajem antioksidansa. Zbog

toga je ulje kvalitetnije i stabilnije u odnosu na kvarenje;

dobivaju se veći prinosi (bolje iskorištenje ulja i visoka kakvoća);

smanjuje se potrošnja tople vode za najmanje 30 litara na 100 kg maslina;

potrošnja el.energije smanjuje se za 30%;

modularno postrojenje omogućava dopunjavanje i kompletiranje; Navedene prednosti potvrĎene su u proizvodnji kroz proteklih nekoliko sezona

prerade maslina na području Dalmacije.

U sustavu postrojenja nalazi se kotao za proizvodnju tople vode kapaciteta 35.000 Kcal /sat.

PrilagoĎen je za loţenje kominama od maslina ili na loţ ulje. Topla voda je potrebna za

zagrijavanje tijesta u postupku miješanja, zatim za ispiranje i čišćenje prostorija uljare. Topla

voda proizvedena u sustavu kotla ima temperaturu od 35-40 °C, a tehnološka temperatura

tijesta pri centrifugiranju treba biti oko 25° C. Upravljanje postupkom prerade maslina na

opisanoj liniji obavlja se s jednog mjesta. Glavni upravljački pult s komandnom pločom

sastavni je dio linije. Postoje zasebne komandne ploče grupe strojeva za prihvat i pranje

maslina, kao i ureĎaja za proizvodnju tople vode. Svi strojevi su povezani spojnim kablovima.

Potreban je samo jedan priključak na trofaznu el. mreţu 220/380V.

5.2. Potrebni strojevi

Specifikacija opreme

Kompletna linija navedenog postrojenja za kontinuiranu preradu maslina "V2"+ dekanter sastoji se od slijedećih dijelova:

kosa transportna staza duţine 5,5 m s prihvatnim košem za dopremu maslina u

praonik .................................................................................................................... .1 kom

centrifugalni aspirator za odstranjivanje lišća i drugih lakših primjesa ............. ........1 kom

hidropneumatski stroj, model A, za kontinuirano pranje maslina i odvajanje teţih

primjesa .................................................................................................................. ..1 kom

kosi elevator s puţnim vijkom za transport maslina .......................................... ...... 1 kom

grupa strojeva mlin miješalice.............................................................................1 kom

centrifugalni dekanter "M-I".................................................................................1 kom

horizontalni puţni vijak s elektromotorom za transport komina .......................... ....1 kom

kosi elevator za ukrcaj komina............................................................................1 kom

sisaljka za transport ulja za separataor ................................................................... ...1 kom

centrifugalni separator "P. 1500/2000" s automatskim praţnjenjem .................... ......1 kom

kotao za proizvodnju tople vode, kompletiran s pripadajućim dijelovima. .......... ......1 kom

el.ureĎaj i grupa pokrova za model 84/3"V2"...........................................................1 kom

vaga s kruţnom skalom nosivosti 1.000 kg .............................................................1 kom

vaga s kruţnom skalom nosivosti 500 kg ......... .......................................................1 kom


144

transportna kolica-tip kornjača.................................................................................1 kom

posude za ulje od prokroma zapremnine 1801itara ................................................ .....1 kom

laboratorijska oprema

Potrebni radni prostor:

A . prostor za prijem i preradu maslina ...................................................................... ...170 m2

(Odjel uljare u kojem se zaprima,vaga i skladišti maslina do prerade. Tu su smješteni strojevi

za pripremu mase tijesta, centrifugalni dekanter i separator)

B. Pomoćni prostori.......................................................................................................50 m2

(kancelarija,garderoba,sanitarije i priručni laboratorij)

C. Ostava,skladište, punjenje i pakiranje ulja .......................................................... ....185 m2

Vrijeme prerade maslina Prerada maslina u našim uvjetima počinje u studenom i traje neprekidno 60-90 dana. Trajanje sezone prerade ovisi o urodu, odnosno raspoloţivim količinama sirovine u datoj godini. Za proizvodnju ulja primjerene kakvoće potrebno je imati zdravu sirovinu, koju nakon berbe treba što prije preraditi kako bi se dobila visoka kakvoća ulja.

6. DJELATNICI

Za predviĎene poslove potrebno je uposliti stalno i sezonsko osoblje.

Radno mjesto Struĉna sprema Broj izvršitelja Plaća (kuna)

stalno osoblje

operatiivni tehničar VKV 1 72.000,00

stalno osoblje ukupno 1 72.000,00

sezonsko osoblje

prihvat sirovine PKV 2 24.000,00

opsluţivanje postrojenja

i prihvat ulja PKV 2 24.000,00

sezonsko osoblje ukupno 4 48.000,00

Ukupno djelatnici 5 120.000,00

Za potreba uljare potrebno je zaposliti jednog stalnog djelatnika (24 mjeseca) i četiri sezonska

(3x4mj=12 mj) što daje ukupno 24 radnih mjeseci godišnje. Stalno osoblje bi se izvan sezone

koristilo za druge poslove (priprema, sreĎivanje, odrţavanje, pruţanje odgovarajućih usluga

drugim pogonima i korisnicima), dok bi sezonsko osoblje zapošljavalo u sezoni prerade

maslina iz okruga lokalnog stanovništva. Još bi kao savjetnik povremeno bio angaţiran dipl.

ing. agronomije.



Maslinarstvo je tradicionalna grana poljodjelstva na novigradskom i okolnim područjima uz

more. Ono danas poprima značajniju gospodarsku vrijednost, zahvaljujući akciji općine

Novigrad i Zadarske ţupanije poticanja podizanja novih maslinika za nekoliko puta se je

povećao broj maslina na ovom području , čime se stvaraju preduvjeti opravdanosti otvaranja

pogona za preradu ploda masline u maslinovo ulje. Prema procjeni općinske uprave sada već


145

na području općine ima preko 15.000 stabala maslina, ako računamo po svakom stablu prirod

od cca 35 kg dobije se vrijednost od cca 500 t ploda za preradu, što je ako računamo još i

okolna mjesta dostatno za popunjavanje preradbenih kapaciteta uljare.

Valja istaknuti da se maslini u zadnje vrijeme posvećuje veća paţnja na ovom području.

Ogledni objekti obnove starih maslinika i sadnje novih, dobiveni rezultati i stečena iskustva u

primjeni suvremenih agrotehničkih mjera, bili su najbolja potvrda o mogućnostima veće i

rentabilnije proizvodnje maslina.

Danas su već uobičajeni postupci i obnove i dosadnje starih nasada maslina. Obnovom

(pomlaĎivanjem krošnje ili obnovom cijelog stabla) postiţe se revitalizacija stabla za veću

produktivnost, a dosadnjom novih sorti maslina povećava se broj stabala po jedinici površine

i unose se oprašivači za bolju oplodnju postojeće sorte Oblice, koja je u starim nasadima

zastupljena s 90%.

Uz redovitu primjenu suvremenih agrotehničkih mjera, u obnovljenim maslinicima postiţu se

prirodi od 35 kg ploda po stablu.

Na temelju navedenih podataka, moţe se zaključiti da u projekciji razvoja maslinarstva,

postojat će dovoljne količine sirovina za rad predviĎenog pogona uljare.


Svjetska proizvodnja masline kreće se oko 7 milijuna tona. Za konzerviranje odnosno za

potrošnju plodova za jelo koristi se oko 450.000 tona godišnje, što je oko 7% od ukupne

proizvodnje. Ostatak se preraĎuje u maslinovo ulje.

Proizvodnja maslina u nas porasla je od 13 tisuća tona na preko 22 tisuće tona . Prerada

maslinova ulja povećala se od oko2.200 na oko 3.000 tona, dok se potrošnja svjeţe masline

kreće oko 300-400 tona godišnje.

Velike su mogućnosti u obnovi starih maslinika i sadnji novih, u povećanju potrošnje ulja i

maslina za jelo. TakoĎer su znatne mogućnosti za izvoz maslinova ulja.

U mnogim zemljama Sredozemlja i u svijetu maslinovo ulje temeljno je ulje u prehrani

pučanstva. Primjerice , potrošnja maslinova ulja po stanovniku u Grčkoj je oko 20 litara, u

Španjolskoj 11 1itara, u Portugalu 7,5 1itara, u Tunisu 6,5 1itara itd. U tim zemljama

maslinarska proizvodnja ima vaţno gospodarsko značenje. U nas je potrošnja maslinova ulja

vrlo mala oko 0,6 1itara uz tendenciju povećanja. Asortiman i kakvoća Najčešća je podjela maslina prema namjeni ploda i područjima uzgoja. Značajna odlika za jelo je krupan plod s malim sadrţajem ulja. Teţina je ploda od 6 gr na više, a sadrţaj ulja od 12-18%. Odlike za jelo traţe bolje agrotehničke mjere. Različite su otpornosti i dozrijevaju kasnije. Odlike za ulje imaju većinom sitan plod, a veći sadrţaj ulja u plodu. Teţina ploda u nekih

odlika iznosi samo 1,5 gr., a sadrţaj ulja od 18-28%. Ove odlike redovito su rodnije, otpornije

na vanjske nedaće, manjih su ţivotnih zahtjeva.

Maslinovo ulje kemijskim sastavom predstavlja spojeve trovaljanog alkohola glicerola s višim

masnim kiselinama. U prirodnom ulju ima još mnoštvo drugih organskih spojeva u malim

količinama koje dopunjavaju njegovu hranjivu vrijednost i daju mu znakovitu boju , okus i

miris.

Postojeću proizvodnju ulja, osim što je moguće povećati potrebno je poboljšati proširenjem

asortimana proizvodnjom djevičanskog i ekstradjevičanskog ulja , kao i ulja ljekovitih svojstava

, te pojačati promidţbu hvarskog ulja kao ulja posebnih svojstava.


146

8. STRUKTURA ULAGANJA

8.1. Predraĉunska vrijednost ulaganja u osnovna sredstva

8.1.1. GraĊevinski objekti

GraĎevinski objekti 1.181.920,00 kuna

Infrastruktura 277.680,00 kuna

Ukupno graĎevinski objekti 1.459.600,00 kuna

8.1.2. Oprema

Ukupna vrijednost 1.988.260,00 kuna

8.1.3. Sveukupno ulaganje u osnovna sredstva

Sveukupna vrijednost 3.447.860,00 kuna

9. OBRAĈUN TROŠKOVA PROIZVODNJE I PRIHODA

9.1. Formiranje ukupnog prihoda

Ukupni prihod formiran prema tehnološkim vrijednostima bio bi slijedeći:

Opis Količina (tona) Cijena

Kuna/t

Vrijednost

Kuna

Godišnja prerada ploda maslina 1.000 900 900.000

UKUPNO 900.000

Ovakav ukupni prihod bio bi ostvaren treću godinu proizvodnje kada se stabilizira

proizvodnja, a kreditne obveze dolaze na naplatu.

9.2. Materijalni troškovi

Materijalne troškove potrebne za bilancu uspjeha čine troškovi:

Opis Ukupno u kunama

Tr.vode i energije 54.200,00

Tr.tuĎih usluga 6.950,00

Ostali mat.tr. 15.630,00

Ukupno materijalni troškovi 76.780,00

http://mat.tr/


147

10. RAĈUN DOBITI I GUBITKA

Na osnovi podataka o formiranju ukupnog prihoda, materijalnih troškova, bruto plaća i

rashoda financiranja izračunali smo račun dobiti i gubitka treće godine projekta kada dolaze

kreditne obveze na naplatu.

Tablica: Raĉun dobiti i gubitaka pri preradi ploda masline u ulje

OPIS IZNOS (kuna)

UKUPNI PRIHOD 900.000,00

POSLOVNI RAHODI 445.480,60

Materijalni troškovi 76.664,60


Bruto plaće 120.000,00

RASHODI FINANCIRANJA 92.677,48

UKUPNI RASHODI 557.054,08

BRUTO DOBIT 342.945,92

11. ZAKLJUĈNA OCJENA PROJEKTA Temeljem izloţenog u prijašnjim poglavljima moţe se zaključiti slijedeće:

Budući investitor namjerava realizirati investicijski poduhvat "Izgradnja uljare za maslinovo

ulje" Pridraga područje općine Novigrad,

Ovim investicijskim projektom predviĎena su slijedeća ulaganja:

Osnovna sredstva Iznos u kunama

GraĎevinski objekti 1.459.600,00

Oprema 1.988.260,00

UKUPNO OSNOVNA SREDSTVA 3.447.860,00

Ako se poslovi oko izrade potrebne dokumentacije i osiguranja sredstava obave na vrijeme

za provoĎenje ove investicije trebalo bi oko šest mjeseci,

Po ovoj investiciji predviĎeno je zapošljavanje 1 stalnog i 4 sezonska djelatnika, te

povremeni angaţman jednog stručnjaka agronoma,

Cilj investiranja je izgradnja uljare kako bi se osigurala usluţna proizvodnja

visokokvalitetnog maslinovog ulja.

Prema računu dobiti i gubitaka u trećoj proizvodnoj godini osigurava se bruto dobit od

342.945,92 kune.

Ako bi analizirali financijski tijek vidljivo je da je projekt cijelog ţivotnog vijeka likvidan i

da akumulira financijska sredstva.

Na osnovu iznijetog moţe se zaključiti, ukoliko se ostvari zacrtano, da je ulaganje u izgradnju

uljare za maslinovo ulje ekonomski opravdano, trţišno efikasno i društveno korisno.

Valja isto tako napomenuti da ne bi bilo dobra realizacija više od jednog ovakvog projekta na

ovom području, jer još uvijek količine ploda masline nisu dostatne za veće preradbene

kapacitete.


148

SEOSKI TURIZAM

1. UVOD Cjelogodišnje pruţanje usluga smještaja i prehrane u adaptiranom dijelu seoskog

gospodarstva za odmor prve kategorije. Dio seoskog gospodarstva ureĎen za potrebe seoskog

turizma sluţi za smještaj i prehranu gostiju tijekom provoĎenja godišnjeg odmora na selu.

Vlasnik seoskog gospodarstva priprema i posluţuje hranu i piće, te osigurava odgovarajuće

čišćenje prostorija i zamjenu posteljine.

Primjer se odnosi na seosko gospodarstvo sa 5 dvokrevetnih soba prve kategorije, s pratećim

prostorijama, koje se godišnje iznajmljuju 200 dana. Profitabilnost bi se mogla povećati

većim brojem dana korištenja. Mikrolokacija ovisi o zdravom okolišu, blizini turističkih

atrakcija, te komunalnoj i društvenoj infrastrukturi, posebice kvalitetnim prometnicama.

2. TEMELJNE ZNAĈAJKE

Veličina prostora: 150 m2

neto površine.

Djelatnici: Vlasnik i još jedan član stalno zaposleni, prema potrebi rade i svi drugi ukućani.

Ulaganje kapitala: 333.000 kuna ( adaptacija 67 %, oprema 26 %, ostalo 7 % )

Razdoblje izvedbe: 3 mjeseca

3. PREDMET POSLOVANJA

3.1. Opis djelatnosti projekta

Budući da je trend povratak zdravijem načinu ţivota, povratak prirodi i tradiciji, ruralna

područja (selo) postaje nova atraktivna destinacija modernog turizma. Prema iskustvima i

tendencijama na trţištu, ponuda ovog seoskog turističkog gospodarstva imat će slijedeće

sadrţaje:

Smještaj na seoskom gospodarstvu s programom boravka i aktivnostima,

Posluţivanje jela i pića na imanju uz razne manifestacije,

Prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda,

Prema ţelji posjet kulturno-povijesnim znamenitostima i razne sportsko-izletničke

aktivnosti,

Ponuda ovisi o kreativnosti domaćina i gostiju, tradiciji i specifičnosti okruţenja i

sastoji se od: domaćeg vina i rakije, svjeţeg povrća i voća tek ubranog iz vrta, posebne

vrste biljaka i ţivotinja, specifična seoska arhitektura, stari običaji i svetkovine,

specifični zanati, organiziranje izleta, seoski idilični pejzaţi i okolina koja

podrazumijeva doline, planine, jezera, rijeke, prirodni endemi itd. Sve je na dohvat

ruke i pruţa mnogo mogućnosti za specifičnost ponude, sadrţaja osnovnih i dopunskih

aktivnosti.

Turizam je na takvom gospodarstvu dopunska djelatnost vlasnika i članova njegove obitelji.

Ugostiteljske usluge članovi ovog seljačkog domaćinstva pruţati će sukladno Zakonu o

ugostiteljskoj djelatnosti. Ovo seosko obiteljsko gospodarstvo pruţat će slijedeće ugostiteljske

usluge:

Iznajmljivanje gostima 5 dvokrevetnih soba,


149

Pripremanje i usluţivanje toplih i hladnih jela, te pića i napitaka iz preteţito vlastite

proizvodnje,

Pruţanje usluga kušanja vina ili rakije, te usluţivanje domaćih narezaka iz vlastite

proizvodnje,

Gostima će se osigurati zajednička prostoriju za jelo i dnevni boravak u kojoj će biti

smješteni peć ili kamin, stol s klupama i suveniri.

Osim ugostiteljskih usluga, ovisno o ţelji gostiju moguće je organizirati i turističke usluge u

ovom seljačkom domaćinstvu kao što su: iznajmljivanje konja za jahanja, foto-safari, branje

plodova, berba voća i povrća, ubiranje ljetine, hranidba i muţnja domaćih ţivotinja, te druge

usluge ovisno o mogućnosti seljačkog domaćinstva, a u skladu sa zakonom o turističkoj

djelatnosti.

Na ovom seoskom gospodarstvu posluţivat će se poljoprivredni proizvodi proizvedeni

isključivo na ovom gospodarstvu, kao i proizvodi proizvedeni na drugom gospodarstvu s

kojim će ovo gospodarstvo zaključiti ugovor o razmjeni proizvoda. Tu spadaju autohtoni

proizvodi kao što je sir, skorup, kiselo mlijeko, pršut, koštradina, teletina, jaretina, janjetina,

domaća perad, kruh ispod peke, vino, rakija, med, voćni sokovi, te gljive i drugo samoniklo

bilje, puţevi, ţabe, voće, povrće, šumski plodovi, ribe i drugi morski organizmi i divljač koju

će jedan od članova seljačkog domaćinstva razmijeniti, ubrati i uloviti sukladno posebnim

propisima iz područja zaštite prirode, poljoprivrede, šumarstva, lovstva i ribarstva.

Obiljeţavanje objekta i ugostiteljski normativi biti će u skladu sa zakonskim propisima.

4. LOKACIJA PROJEKTA

4.1. Atraktivnost kraja

U Temeljnom djelu PUR-a procijenili smo atraktivnosti novigradskog kraja i okruţenja i dali

visoku ocjenu. Osim dobre klime, nezagaĎenog zraka i vode, odsutnosti buke i vibracije,

očuvane prirode, očuvanog graditeljskog nasljeĎa, očuvane socio-kulturne značajke, kulturne

tradicije kraja, slikovitosti krajolika, područje projekta mora ispunjavati i slijedeće zahtjeve:

Uvjete za rekreaciju, razonodu i posjete znamenitostima,

Ugostiteljske objekte,

Infrastrukturu,

Dobru cestovnu povezanost,

Telefonsku povezanost,

Udaljenost do prve ambulante i pošte manja od 15 km,

Udaljenost do prve trgovine i gostionice manja od 5 km.

4.2. Atraktivnost turistiĉkog obiteljskog seoskog gospodarstva

Da bi se ovaj program uspješno proveo, vlasnik mora procijeniti atraktivnosti svog turističkog

seoskog obiteljskog gospodarstva.

Procjena atraktivnosti seoskog obiteljskog gospodarstva uključuje slijedeće elemente:

Posjedovanje poljoprivrednog zemljišta i proizvodnje,

Posjedovanje gospodarskih zgrada uz stambeni objekt,

Posjedovanje stoke,

Mogućnost prezentacije poljoprivredne proizvodnje,


150

Atraktivnost lokacije samog objekta,

Osiguran automobilski pristup do kuće,

Osigurana električna struja, tekuća voda, telefonska veza,

Mogućnost preureĎenja u turističko seosko gospodarstvo u okviru ekonomski

prihvatljive investicije,

Broj, dob i sklonost članova seoskog domaćinstva za pruţanje turističkih usluga.

4.3. Opis zaštite i utjecaja na okolinu

Djelatnost nema značajnijih negativnih utjecaj na okolinu. Štoviše, vodit će se velika briga,

poticati i podizati moralna svijest korisnika turističkih programa i cijele javnosti.

Zaštita ekoloških interesa u cilju je razvoja ovog poduzetničkog programa.

Većina korisnika ovakvih aranţmana je izrazito ekološki svjesna, stoga i idu na selo da bi se

što bolje saţivili sa prirodom i izvornim ambijentom.

Otpadne kanalizacijske vode skupljat će se u vodonepropusnoj septičkoj jami.

5. TEHNIĈKO-TEHNOLOŠKI ELEMENTI ULAGANJA

5.1. Struktura ulaganja

Strukturu ulaganja čine slijedeći elementi:

Predmet ulaganja Iznos Postotak

Adaptacija objekta 223.110,00 kuna 67%

Oprema 86.580,00 kuna 26%

Ostalo 23.310,00 kuna 7%

Ukupno 333.000,00 kuna 100%

Objekt će nakon rekonstrukcije imati 5 dvokrevetnih soba prve kategorije, s pratećim

prostorijama, koje će se godišnje iznajmljivati 200 dana. Investicija uključuje i potrebnu

opremu za namještanje soba, uredski i drugi materijal neophodan u ovoj djelatnosti. U blizini

objekta je štala, vrt, voćnjak i potrebni sadrţaji.

5.2. Struktura i broj zaposlenika

Stalno zaposlena su dva člana domaćinstva, a po potrebi pomaţu im i ostali članovi.

Ukupna bruto plaća za dva stalno zaposlena člana domaćinstva godišnje iznosi 144.000,00

kuna.

6. TRŢNA OPRAVDANOST

6.1 Trţište nabave

Većinu namirnica seljačko turističko gospodarstvo pripremit će na vlastitom imanju i kupiti

na susjednim imanjima, a ostalo što se mora kupiti nabavit će na slobodnom trţištu.


151


Vlasnik će provoditi marketinške i druge aktivnosti, kako bi što bolje predstavio svoje

obiteljsko turističko gospodarstvo, koristeći pri tome Internet i sva druga medijska sredstva.

Očekuje se posjet i domaćih i inozemnih gostiju, jer je sve više svjetski trend ovakva vrsta

odmora.

6.3. Procjena ostvarenja prihoda-trţišta

U 5 dvokrevetni soba stane 10 osoba, očekivana popunjenost 200 dana, a umnoţak daje 2.000

osoba godišnje, što je baza za izračun troškova i prihoda. Cijena aranţmana po osobi je

400,00 kuna, a umnoškom sa brojem dobijemo ukupni prihod koji iznosi 800.000,00 kuna.

7. FINANCIJSKI ELEMENTI PROGRAMA

7.1. Potrebna osnovna sredstva

Adaptacija objekta, opremanje prostorija i ostalo potrebno za pokretanje djelatnosti bavljenja

seoskim turizmom u vrijednosti od 333.000,00 kuna.

7.2. Ukupni troškovi

Tablica: Prikaz troškova

Opis iznos (kuna)

Sirovine, energenti i materijal 291.000,00

Usluge 30.000,00

Ostali troškovi 50.000,00

Ukupno 371.000,00

Osoblje 240.000,00

Troškovi financiranja 16.650,00


Sveukupno troškovi 655.514,00

7.2.1. Troškovi sirovine i materijala

Tablica: Kalkulacija troškova hrane (kuna)

Opis Koliĉina Trošak Iznos

Obrok

Doručak 2.000 30 60.000,00

Ručak 2.000 50 100.000,00

Večera 2.000 30 60.000,00

MeĎuobroci i ostale namirnice 2.000 30 60.000,00

Ukupni troškovi hrane - - 280.000,00


152

7.2.2. Proraĉun amortizacije

Proračun amortizacije stalnih sredstava izvršen je linearnim otpisom vodeći brigu o

dopuštenoj stopi amortizacije. Godišnji plan amortizacije osnovnih sredstava naveden je u

tablici koja slijedi.

Vrsta sredstava Osnovica (kn) Stopa (%) Amortizacija (kn)

Objekt 562.500,00 3 16.875,00

Oprema 86.580,00 10 19.300,00

Ostalo 23.310,00 10 2.331,00

Ukupno: 27.864,00

Proračun amortizacije osnovnih sredstava izveden je temeljem njihovih nabavnih vrijednosti i

odgovarajućih godišnjih stopa otpisa. Kod objekta je uračunato ulaganje, te je procijenjena

nova vrijednost Proračunati iznos amortizacije su nenovčani izdaci i sastavni su dio rashoda

poslovanja u računu dobiti i gubitka.

7.3. Projekcija raĉuna dobiti i gubitaka

Nakon što su ukupni rashodi odbijeni od ukupnih prihoda, dobiven je iznos bruto dobiti na

koji je obračunat porez po stopi od 20%. Nakon odbitka poreza na dobit dobiva se iznos neto

dobiti kao prvi indikator učinkovitosti.

Stavka Iznos (kuna)

Ukupni prihod 800.000,00

Ukupni rashod 559.514,00

Bruto dobit 240.486,00

Porez na dobit 48.097,20

Neto dobit 192.748,00

Temeljem podataka o neto dobiti iz zadnje kolone prethodne tablice, zaključuje se da ovaj

poslovni plan u godini normalnog poslovanja ostvaruje prihvatljivu neto dobit, koja zajedno s

amortizacijom čini slobodna novčana sredstva. Podaci o neto dobiti ukazuju na profitabilnost

poslovnog plana.


U nastavku se saţimlju bitne odrednice koje usmjeravaju odlučivanje o prihvatljivosti

pothvata i opravdavaju očekivanja potpore za financiranje dijela ulaganja:

Sredstva su namijenjena za pokretanje djelatnosti “seoskog turizma”, koja ima

ekonomski i socijalni karakter,

Ciljevi i svrha ovog projekta su na liniji zapošljavanja radnika, njihovog stručnog

osposobljavanja, te poticanja poduzetništva,

Područje provoĎenja projekta, kao područje od posebne drţavne skrbi, takoĎer je

u skladu s programom Ministarstva mora, turizma, prometa i razvitka, temeljem

poticanja, zaštite, obnove i uključivanja u turizam prirodne baštine u turistički

nerazvijenim područjima,

Prema analizi učinkovitosti, poslovnim se planom ostvaruju vrlo prihvatljivi

pokazatelji rentabilnosti, ekonomičnosti i proizvodnosti.


153

HOTEL KAPACITETA 60 LEŢAJA

1. UVOD

Primjer se odnosi na hotel sa 25 dvokrevetnih i 10 jednokrevetnih soba prve kategorije s

pratećim prostorijama, koje se godišnje iznajmljuju 100 dana. Profitabilnost bi se mogla

povećati većim brojem dana korištenja. Mikrolokacija ovisi o zdravom okolišu, blizini

turističkih atrakcija, te komunalnoj i društvenoj infrastrukturi, posebice kvalitetnim

prometnicama. Općina Novigrad je svojim prostornim planom predvidila takve lokacije.

2. TEMELJNE ZNAĈAJKE

Veličina prostora: 900 m2

neto površine, od toga 100 m2 restoran i caffe bar, te 800 m

2

hodnici i sobe sa sanitarnim čvorovima . Prostor je podijeljen na tri etaţe sa po 300 m2.

Djelatnici: Vlasnik i još 10 stalno zaposlenih tijekom cijele godine.

Ulaganje kapitala u objekt i opremu: 4.672.000,00 kn, a potrebe za obrtnim sredstvima

100.000,00 kn.

Razdoblje izvedbe: 8 mjeseci.

3. PREDMET POSLOVANJA

3.1. Opis djelatnosti projekta

Iznajmljivanje 25 dvokrevetnih i 10 jednokrevetnih hotelskih soba oko 100 dana u godini

tijekom ljetnog razdoblja, te ugostiteljska djelatnost u caffe baru i restoranu. Ovim projektom

se omogućuje odmaranje uz more, kupanje, prehrana u vlastitom restoranu sa izvornim

domaćim gastro-specijalitetima, razgledavanje okolice, te druge dokoličarske aktivnosti i

sadrţaje ovisno o ţelji turista i mogućnostima organiziranja domaćina. Poduzetniku je

svakako u interesu organizirati dodatne sadrţaje čime će povećati prihode hotela, ali i duţe

zadrţati goste, te ih pridobiti za ponovni dolazak. Svjetski trend je aktivni odmor, sa puno

dodatnih sadrţaja.


4.1. Trţište nabave

Namirnice i repromaterijal nabavit će se na slobodnom trţištu, uz davanje prednosti domaćim

proizvoĎačima ovoga kraja.


Vlasnik (direktor) će provoditi marketinške i druge aktivnosti, kako bi što bolje predstavio

svoj hotel na domaćem i inozemnom trţištu, koristeći pri tome Internet i sva druga medijska

sredstva. Potpisat će se ugovor sa nekoliko turističkih agencija koje će pravovremeno

organizirati aranţmane. Naša je procjena da destinaciji Novigrad nedostaje ovakvih objekata,


154

stoga bi bilo potrebno izgraditi nekoliko hotela na lokaciji bliţe mora, jer manje atraktivne

lokacije u drugim mjestima to imaju i ostvaruju znatno bolje turističke rezultate. Stoga bi bilo

dobro izgraditi ovaj objekt, kako bi se ovi neiskorišteni prirodni resursi mogli iskoristiti.

4.3. Procjena ostvarenja prihoda-trţišta

U 25 dvokrevetni soba boravi 50 osoba, očekivana popunjenost 100 dana, a umnoţak daje

5.000 osoba godišnje, što je baza za izračun troškova i prihoda. Cijena aranţmana po osobi je

250,00 kuna, a umnoškom sa brojem dobijemo prihod koji iznosi 1.250.000,00 kuna.

U 10 jednokrevetnih soba boravi 10 osoba, očekivana popunjenost je 100 dana, a umnoţak

daje 1.000 osoba godišnje. Cijena aranţmana po osobi je 350,00 kuna, a umnoškom sa brojem

dobijemo prihod po ovoj osnovi koji iznosi 350.000,00 kuna.

Restoran će raditi za goste hotela, uz mogućnost manjim djelom i za ostale goste, računamo

na bazi 7.000 gostiju tijekom 100 dana, pri tome bi se trebao ostvariti godišnji prihod od

1.050.000,00 kuna ili 150,00 kn po osobi dnevno. Caffe bar će raditi tijekom cijele godine, a očekivani prihod je dnevno 1.500,00 kuna ili

547.500,00 kuna na godišnjoj razini.

Na taj naĉin ukupan prihod po svim osnovama iznosi: 3.197.500,00 kn

5. LOKACIJA

Hotel bi se gradio u zoni turističke izgradnje ili drugdje gdje je dozvoljena gradnja ovakvih

tipova objekata na području općine Novigrad u blizini mora. Mikrolokaciju odreĎuje sam

poduzetnik i usklaĎuje je sa prostorno-planskim dokumentima općine Novigrad.

U prethodnim poglavljima PUR-a analizirali smo atrakcijsku osnovu općine Novigrad i

njezinog okruţenja, pri čemu smo utvrdili prirodne i ostale resurse, te da postoje svi

preduvjeti za uspjeh ovakvog programa.

5. ZAŠTITA I UTJECAJ NA OKOLIŠ

Djelatnost ovog programa nema negativnih utjecaja na okoliš, što više u cilju razvoja turizma

bitno je očuvati sve prirodne resurse kako bi gosti i u budućnosti rado dolazili u ovaj kraj.

Posebno je vaţno sačuvati čisto more kao vaţan resurs i preduvjet za ovu djelatnost koja je

sezonskog karaktera. Objekt i sve aktivnosti u njemu biti će usklaĎeni sa svim zakonskim

propisima za takvu vrstu objekata. Higijenske mjere, mjere zaštite na radu i protupoţarne

mjere će se provoditi prema zakonskim odredbama.

Otpadne kanalizacijske vode skupljat će se u vodonepropusnoj septičkoj jami sa

pročišćivačem. Krupni i drugi komunalni otpad odvozit će komunalna tvrtka.

Drugih potencijalnih opasnosti za zagaĎenje okoliša u ovom programu nema.

7. TEHNIĈKO-TEHNOLOŠKI PRIKAZ INVESTICIJE

Tip objekta je hotel visoke kategorije, karakter graĎevine-novogradnja čvrsti materijal.

Hotel bi imao 900 m2 prostora na tri etaţe svaka po 300 m

2, u najdonjoj etaţi bio bi caffe bar i

restoran, te bi imao ukupno 35 soba sa kupaonom i WC-om, od čega bi 10 soba bile

jednokrevetne, a 25 dvokrevetnih što daje ukupan kapacitet od 60 kreveta. Gradilište veličine

2.000 m2 sa ureĎenim parkirnim prostorom i okolišem, te pristupom za dovoz repromaterijala,

vodo nepropusnom septičkom jamom sa prelivnicima i filtrima.


155

Godišnja popunjenost hotela je 100 dana. Restoran je namijenjen za goste hotela sa

mogućnošću primanja i vanjskih gostiju, a radio bi kao i hotel. Caffe bar bi radio tijekom

čitave godine.

8. PREDRAĈUNSKA VRIJEDNOST INVESTICIJE

Objekt bez graĎevinske parcele 3.942.000,00 kuna (4.380,00 kn/ m

2 gradnja).

Oprema objekta 730.000,00 kuna (namještaj, oprema za kuhinju, dostavno vozilo i sl.).

Ukupna predračunska vrijednost investicije je 619.000 eura ili 4.518.700,00 kuna.

Potrebna obrtna sredstva do prve naplate 100.000,00 kn (potrošni materijal i sl.).

Stoga je za izgradnju i početak rada hotela potrebno uloţiti sveukupno 4.611.280,00 kuna.

9. OBRAĈUN TROŠKOVA

9.1. Troškovi djelatnika

Stalni djelatnici 10 x 5.840,00 kn bruto mjesečno x 12 mjeseci = 700.800,00 kn.

Strukturu zaposlenih sačinjavali bi slijedeći djelatnici:

VSS-1 djelatnik

SSS-6 djelatnika

NKV-3 djelatnika

9.2. Materijalni i nematerijalni troškovi

Tablica: Materijalni i nematerijalni troškovi

Opis iznos/kn

1 Materijalni troškovi 1.540.000

1.1. nabavna cijena hrane i pića 1.200.000

1.2. Struja, telefon, voda 200.000

1.3. Čistoća 70.000

1.4. Odrţavanje 50.000

1.5. Komunalije 15.000

1.6. Ostali materijalni trošak 5.000

2 Nematerijalni troškovi 65.000

2.1. Osiguranje 40.000

2.2. Reklama 20.000

2.3. Ostali NMT 5.000

UKUPNO 1.605.000

Ukupni troškovi iznose cca 40% u odnosu na prihod, a najveća stavka su troškovi nabavne

cijene hrane i pića (37%).


156

9.3. Troškovi amortizacije

Tablica: Troškovi amortizacije

kuna

VRSTA MAT. STOPA Am god. OSTATAK

IMOVINE Osnovica AMORTIZ. Iznos VRIJED.

GRAĐEVINSKI OBJEKT

3.942.000

4

157.680

2.365.200

OPREMA

730.000

10

73.000

UKUPNO

4.672.000

230.680

2.365.200

PredviĎeni vijek trajanja projekta je 10 godina, godišnji iznos amortizacije prema zakonski

dozvoljenim stopama iznosi 230.680,00 kn, a ostatak vrijednosti projekta je 2.365.200,00 kn

(oprema se u cijelosti amortizira u 10 godina).

9.4. Troškovi financiranja

Investitor planira koristiti kreditnu liniju za poticanje turizma u suradnji sa nadleţnim

Ministarstvom, uz slijedeće uvjete:

Rok otplate 9 godina uključujući jednu godinu počeka

Kamatna stopa 4% godišnje, promjenljiva

Otplata u tromjesečnim ratama

Godišnje obveze po kreditu nakon počeka iznose za prvu godinu 713.000,00 kn, a

samo obveze po kamati u prvoj godini iznose 182.000,00 kn.

10. FORMIRANJE UKUPNOG PRIHODA

U 25 dvokrevetni soba boravi 50 osoba, očekivana popunjenost 100 dana, a cijena aranţmana

po osobi je 250,00 kuna, što daje prihod koji iznosi 1.250.000,00 kuna.

U 10 jednokrevetnih soba boravi 10 osoba, očekivana popunjenost je 100 dana, a cijena

aranţmana po osobi je 350,00 kuna, te dobijemo prihod po ovoj osnovi koji iznosi 350.000,00

kuna.

Restoran računamo na bazi 7.000 gostiju tijekom 100 dana, pri tome bi se trebao ostvariti

godišnji prihod od 1.050.000,00 kuna ili 150,00 kn po osobi dnevno.

Caffe bar će raditi tijekom cijele godine, a očekivani prihod je dnevno 1.500,00 kuna ili

547.500,00 kuna na godišnjoj razini.

Na taj naĉin ukupan prihod po svim osnovama iznosi: 3.197.500,00 kn


157

11. RAZLIKA PRIMITAKA I IZDATAKA

Ukupni prihod: 3.197.500,00 kn

Trošak plaća 700.800,00 kn

MT i NM troškovi 1.605.000,00 kn

Kreditne obveze 713.147,00 kn

Ukupno troškovi: 3.018.147,00 kn

Razlika primitaka i izdataka: 179.353,00 kn.


Na temelju iznijetoga valja zaključiti:

Potrebna je izgradnja ovakvih hotela radi proširenja turističke djelatnosti na ovom

području,

Ako se poštivaju zakonske odredbe izgradnje i rada ovim projektom se ne zagaĎuje

okoliš,

Hotel će zapošljavati 11 djelatnika, pa je on društveno koristan,

Analizom ekonomsko-financijskih čimbenika poduzetničkog pothvata utvrĎeno je da

projekt ostvaruje dobit, te da će poduzetnik bez problema moći podmirivati obveze prema

kreditorima, djelatnicima i dobavljačima,

Projekt je trţišno koristan jer povećava smještajne kapacitete u turizmu i jer omogućuje

plasman domaćih proizvoda ovog kraja, pridonoseći time razvoju i opstanku OPG-a ovog

područja.

projekt ukupnog razvoja - opcina- · pdf filesadnice bajama proizvodi institut za jadranske...

Documents