Lekcija 01

Lekcija 01

Meunarodni financijski sustav

U ovoj lekciji emo se upoznati sa nekoliko najpoznatijih svjetskih financijskih organizacija i vidjeti kako one utjeu na svjetsko gospodarstvo.

Meunarodni monetarni fond (MMF) www.imf.org

MMF je stvoren 1945 zbog potrebe promicanja i boljeg funkcioniranja svjetskog gospodarstva. Centrala se nalazi u Wahingtonu, SAD, voen je i nadziran od strane 184 zemlje-lanice.

Osmiljen je na UN-ovog konferenciji u Bretton Woodsu, New Hampshire, SAD 1944. godine od strane 45 drava sudionika, s ciljem da se izgrade temelji nove ekonomske politike koja bi sprijeila velike gospodarske katastrofe nalik onima iz 1930-tih.

Po svom lanku 1 MMF-ove glavne odgovornosti su:

promicanje meunarodne monetarne suradnje

pomo pri irenju i ravnomjernom rastu meunarodne trgovine

promicanje valutne stabilnosti

pomo pri utemeljenju multilateralnog sustava plaanja

osiguravanje resursa lanicama sa problemima u plaanju obveza.

Trenutno ima 184 zemlje-lanice, i osoblje od 2680 djelatnika iz 139 zemalja. Trenutno kreditira 82 drave s ukupno 71 milijardu US$, a istovremeno nadzire financijsko stanje 129 drava.

Direktor MMF-a je po dogovoru uvijek Europljanin, a trenutno je to Christine Lagarde, biva francuska ministrica vanjske trgovine.

Svjetska Banka (SB)

www.worldbank.org

SB je izvor financijske i tehnike pomoi zemljama u razvoju irom svijeta. To nije banka u tipinom smislu rijei, ve se sastoji od dvije zasebne razvojne institucije koje se brinu za 184 zemlje-lanice. To su: Meunarodna Banka za Obnovu i Razvoj (IBRD) koja je orijentirana na siromanije zemlje srednjeg ranga i dobrih financijskih pokazatelja, i Meunarodna razvojna Udruga (IDA) koja nadzire najsiromanije zemlje svijeta.

Te dvije institucije zajedno slue kao izvor nisko-kamatnih kredita, beskamatnih kredita i donacija zemljama u razvoju, koje one koriste za obrazovanje, zdravstvo, infrastrukturu, komunikacije i druge aktivnosti bitne za razvoj zemlje.

Kao i MMF, osmilen je u Bretton Woodsu 1944., i njezin prvi zadatak je bio obnova poslijeratne Europe. tako je i njihov prvi zajam bio Francuskoj u visini 250 milijuna tadanjih amerikih dolara. Takoer, kao i MMF ima sjedite u washingtonu, i ak oko 10.000 zaposlenih u uredima preko 100 zemalja irom svijeta. Po dogovoru iz Bretton Woodsa, direktor je uvijek Amerikanac, a trenutno je to Jim Yong Kim, bivi predsjednik Dartmouth Collega, lana Ivy League.

Svjetska Trgovinska Organizacija (WTO)

www.wto.org

WTO je jedina globalna organizacija koja se bavi meunarodnom trgovinom. osnova organizacije su meunarodni ugovori, koji moraju biti potpisani i ratificirani u parlamentima ugovornih drava. Cilj organizacije je pomo proizvoaima dobara i usluga, izvoznicima i uvoznicima pri sklapanju poslova u meunarodnoj sferi.

WTO je ujedno i najmlaa meunarodna organizacija ove veliine, i osnovan je tek 1994. godine kao nasljednik poslijeratnog Opeg Sporazuma o Tarifama i Trgovini (GATT).

Trenutno se WTO sastoji od oko 150 zemalja-lanica (koje ine 97% svjetske trgovine), uz jo 30-tak zemalja-kandidata (podatci WTO-a). Odluke se donose konsenzusom, a iznimno su rijetki sluajevi donoenja odluka veinom glasova. Glavno tijelo je Ministarska konferencija, koja se sastaje svake dvije godine i donosi sve odluke, a razinu ispod je Opi Savjet koji se sastoji od diplomata sa sjeditem u enevi, i sastaje se tamo vie puta godinje.

Najvaniji ugovor je GATT, koji se u svojoj sadanjoj formi primjenjuje jo od 1947, uz manje izmjene donesene na povremenim konferencijama. Cjelokupni ugovor je zapisan na 30.000 stranica. Ovaj ugovor je vezan najvie za proizvedena dobra. Za usluge je najrelevantniji GATS, a za intelektualno vlasnitvo najnoviji ugovor TRIPS.

WTO za sebe tvrdi da svijetu pridonosi boljitak u deset toaka:

1. Sustav promie mir u svijetu

2. Konstruktivno rjeavanje nesuglasica

3. Pravila koja svima olakavaju ivot

4. Slobodna trgovina smanjuje ivotne trokove

5. Vei izbor proizvoda i bolja kvaliteta

6. Trgovina povisuje novana primanja

7. Trgovina stimulira gospodarski rast

8. Osnovna pravila ine ivot efikasnijim

9. Vlade su zatiene od lobiranja

10. Sustav potie kvalitetniju Vladu

WTO svoje sjedite ima u enevi, vicarska, a predsjednik je bivi naelnik za trgovinu u Europskoj Komisiji, Francuz Pascal Lamy.

G8

www.g7.utoronto.ca

Poevi od 1975., efovi vlada glavnih industrijaliziranih demokracija se svake godine sastaju s ciljem usaglaavanja o glavnim gospodarskim i politikim problemima u njihovim dravama i svijetu u cijelosti. Prvi sastanak je odran u Rambouilletu, Francuska u studenom 1975., u prisustvu est zemalja (Francuska, SAD, Velika Britanija, Njemaka, Japan i Italija), koje su dobile naziv G6. Sljedee godine im se na sastanku u San Juanu, Portoriko, pridruila i Kanada, a od Londona 1977. sastancima prisustvuje i predstavnik Europske Zajednice. Od tada se ustalilo lanstvo tih 7 drava u organizaciji G7, a 1994. u Napulju im se kao pridruena lanica prikljuuje i Rusija. Tek 1998. u Birminghamu, Engleska, Rusija dobija punopravno lanstvo u sada nazvanom G8, iako se originalnih 7 lanica i dalje neovisno o Rusiji povremeno sastaje. 2007. domain je bila Rusija, ime je ispunila i posljednji zahtjev punopravnog lanstva.

Njihove konferencije za temu imaju gospodarstvo, meunarodnu trgovinu i odnose sa zemljama u razvoju. esto se spominju gospodarski odnosi Istoka i Zapada, energetika i terorizam, a na nioj razini i zapoljavanje, informatizacija, ekologija, kriminalitet, ljudska prava i slino.

G8 nema posebne zaposlenike, niti predsjednika, ve se odgovornost za vodstvo i organizaciju susreta rotira u godinjem ritmu: ove godine je domain SAD (Chicago svibanj 2012.), a zatim redom Velika Britanija, Rusija, Njemaka, Japan, Italija, Kanada, Francuska. Tijekom godine, Vlade tih drava organiziraju manje sastanke, kojima prisustvuju posebni dravni izaslanici, zvani erpe, po uzoru na nepalske vodie pri usponu na Mt. Everest.Lekcija 02Odnos razvijenih i nerazvijenih gospodarstava

Trei svijet je kao termin prvi put spomenut 1952., kad je francuski demograf Alfred Sauvy pokuao razlikovati drave koje se nisu svrstale ni sa Zapadnim niti sa Sovjetskim blokom za vrijeme Hladnog rata. Mnoge zemlje, voene Egiptom, Indijom i Jugoslavijom, su tada vjerovale da mogu uspjeno balansirati izmeu obje strane, i razviti kljuna ekonomska partnerstva bez pada pod niiji utjecaj. U praksi to i nije uspjeno funkcioniralo, jer su oba bloka sabotirali "nesvrstane" iz straha da ne potpadnu pod sferu utjecaja druge strane.

U isto vrijeme, neke zemlje nisu bile Trei svijet, iako su ispunjavali iste kriterije. To su neutralne vicarska, vedska i Irska, te Finska koja nije bila komunistika ali pod kontrolom SSSR-a, i Austrija koja je od proglaenja drave 1955. bila neutralna, ali pod amerikom kontrolom.

Danas se pojam Trei svijet odnosi iskljuivo na siromane, loe razvijene zemlje, pa tako i neke tada svrstane zemlje mogu dobiti taj naziv (Kina, Rusija, Meksiko). Meutim, kako se i te zemlje brzo razvijaju, takvi primjeri nisu zahvalni. Pogotovo kad se uzme u obzir da velika veina zemalja treeg svijeta ima teku kolonijalnu povijest, te se taj termin izbjegava kad je god to mogue.

Neki stariji teoretiari (Robert Knox, Benjamin Kidd, Comte de Gobineau) su takoer dijelili svijet na tri Prvi svijet je bila "napredna" Europa, Drugi svijet "uti barbari", a trei svijet "crni divljaci".

Trenutno se koristi i naziv etvrti svijet, i to dvojako. Prvo kao opis izrazito siromanih zemalja (Benin, Mauretanija, Banglade), ali ee kao opis ugroeih domorodaca ili potlaenih manjinskih skupina unutar zemalja Prvog svijeta.

Teorija ovisnosti tvrdi da mnoge multinacionalne kompanije (MNK) i organizacije kao Svjetska banka i MMF ire ovisnost zemalja treeg svijeta o bogatim zemljama. Teorija kae da se ova ovisnost odrava automatski, jer ekonomski sustavi idu u korist bogatih. Najei nain je jeftina eksploatacija sirovina, te skupa preprodaja gotovih proizvoda, ime se zemljama treeg svijeta onemoguava razvoj, te im se konstantno poveava dug. A za irenje utjecaja se koriste i streotipi o stanovnicima treeg svijeta kao neobrazovanima, bespomonima i nazadnim u svakom smislu, za to se koriste zapadnjaki kriteriji. Tako se tradicija ocjenjuje kao zaostalost, a odbijanje novih tehnologija kao glupost.

Opasne tehnologije i proizvodi

Mnoge MNK su svoju proizvodnju prebacile u Trei svijet, gdje su pravila o sigurnosti i ekologiji labava ili nepostojea. Time su stanovnici tih siromanih zemalja sve izloeniji vrlo otrovnim ili opasnim tehnologijama, koji imaju potencijal za ogromnu katastrofu. Primjer je kemijska tvornica u Bhopalu, Indija, u kojoj je poginulo est tisua ljudi, te jo dvjesto tisua doivjelo znaajna zdravstvena oteenja, ime je ta tragedija viestruko premaila ernobil.

MNK svoje kodljive proizvode guraju u trei svijet. Pesticid DDT, iako zabranjen u SAD i EU ve etrdeset godina, se i dalje odlino prodaje u siromanim zemljama. Cigarete su jo jedan primjer, a takoer i hrana za bebe. Tu veliki svjetski proizvoai te hrane alju proizvode loije kvalitete, dok istovremeno zagovaraju prestanak dojenja. Time se njihovi profiti viestruko poveavaju nautrb zdravlja djece. Takoer, velike industrije zapoljavaju velik broj jeftine radne snage, i time unitavaju lokalnu tradicionalnu industriju (npr. ribarstvo)

Zelena revolucija

Moderna agrarna industrija pretvara tradicionalnu poljoprivredu (okrenutu prema vlastitoj potronji) u profitnu izvoznu industriju, koja je iznimno osjetljiva na pomake u tritu. Tako da se farmeri angairaju za uzgoj trenutno najprofitabilnijeg proizvoda, no kad uskoro doe do zasienja trita, farmeri ne mogu u kratkom periodu prenamijeniti proizvodnju te uglavnom nakon kraeg perioda (dvije-tri godine) uspjeha propadaju.

Zelena revolucija u svrhu bolje proizvodnje je u stvari program sjetve viskorodnih usjeva nekoliko puta godinje. Time se kratkorono dolazi do ogromne proizvodnje, no to dovodi i do zasienja trita, a to je najloije i do zagaenja zemlje uslijed velike uporabe umjetnih gnojiva i genetski modificiranog sjemena. Koritenje vee koliine pesticida samo teti bilju, a ujedno se i nametnici prilagoavaju, te je potrebno konstantno poveavati koliinu.

Biotehnologija

Umjetna proizvodnja prirodnih sastojaka donosi velike gubitke industrijama siromanijih zemalja, kojima su ti prirodni sastojci vrlo esto i jedini izvor prihoda.

Umjetno dobivena fruktoza trenutno dri 10 posto svjetskog trita eera, ime desetci tisua radnika gube posao zbog pada cijene eera.

Sedamdesetak tisua farmera na Madagaskaru je uniteno kad je teksaka firma pronala nain proizvodnje umjetne vanilije. Takoer je i Sudan izgubio cijeli svoj izvoz gumi-arabike kad su Amerikanci sintetizirali gumu.

Biotehnologija danas nadomjeta 14 milijardi dolara godinje, koje siromane zemlje gube.

Moderno ribarstvo

Tradicionalno ribarstvo je mudro i selektivno izlovljavalo samo odraslu ribu u koliinama dovoljnim za odrivi razvoj. Moderne koarice hvataju znatno veu koliinu ribe, bez selekcijskog procesa, pa tako ne samo obaraju cijenu, ve i istrijebljuju mla, te u buduim godinama smanjuju ulov. A najgora injenica je to se sad ta riba niti ne koristi samo za prehranu ljudi, ve se u velikim tvronicama melje u hranu za ivotinje. Tako tradiocionalni ribari ne samo da ekonomski i financijski propadaju, ve i gladuju.

Tropske ume

Tradicionalno, u tropskim umama su domorotci prakticirali samo-odrivi razvoj, te ekoloki ispravno koristili zemljita s minimalnim utjecajem erozije tla. Danas se praume sijeku ubrzanim tempom, te se iskoritava drvo, a nastale povrine pretvaraju uglavnom u panjake. Zapanjuju je podatak da najveu korist izvlae fast-food kompanije, koje koriste panjake za svoja goveda.

1965. je svjetska povrina uma bila samo pola od povrine u 1900,, a od tada se proces ak i ubrzao. Posljedice su erozija tla, kojom se unitava i najplodnije tlo, smanjeno navodnjavanje zbog otjecanja, poplave u dolinama rijeka koje primaju taj viak vode, te istrebljenje ili reduciranje broja domorodaca kojima je oduzeto pravo na zemlju.

Moderna industrija i energetski megaprojekti

Moderna industrija je istisnula tradicionalni obrt. Lokalni proizvodi tako postaju skuplji i manje kvalitetni, ime se istiskuju sa globaliziranog i marketiziranog lokalnog trita. Velik broj zaposlenih obrtnika gubi posao, te se zapoljava u mega-tvornicama uz loije uvjete rada.

Tome kumuju i lokalni politiari, koji inzistiraju na pribliavanju zapadnim standardima, da bi se stanovnitvu pokazalo kako i njihova zemlja napreduje. tako se u tim zemljama masovno kopiraju veliki infrastrukturni objekti, kao npr. eliane, cementare, auto-ceste, veliki mostovi i super-visoke zgrade.

No, sve to dovodi do problema energije. Tako se dolazi do ubrzane gradnje elektrana, posebno hidro-elektrana. Velike brane tada poplavljuju obradivo zemljite, milijuni stanovnika se iseljavaju, uglavnom u gradove na rad u velikoj industriji. (Kao upravo sada u Kini na rijeci JangCe).

Druga popularna energija dolazi iz nuklearnih elektrana. No, iako se te elektrane smatraju najsigurnijim i najiim na svijetu, njihova kvaliteta sigurno nije na zapadnoj razini, jer zapadne kompanije pokuavaju zaraditi ekstra-profit i zaobilaze mnoge sigurnosne zakone. Tako je i taj posao osjetljiv, a najosjetljivije je to to se sve te siromanije drave za elektrifikaciju moraju zaduiti na Zapadu, te nikad ne dostignu potpunu korist od projekta.

Put resursa sa juga na sjever

Jedna petina ljudi na svijetu koristi etiri petine resursa, uglavnom za proizvodnju luksuznih dobara. Ostatak koristi jednu petinu, a i to na nain da uglavnom uvoze ta luksuzna dobra za veu cijenu.

Osnovnije, ogromna veina drvne grae seli na sjever, gdje se prerauje, ali svo to preraeno drvo ostaje na sjeveru. Time se domorotcima-junjacima onemoguuje tradicionalna gradnja nastambi, ve im se naplauje po skupljoj cijeni i u ne-tradicionalnim oblicima.

Masovno izrabljivanje junjakih resursa takoer i obara njihovu cijenu, pa se gubitci procijenjuju u desetcima milijardi dolara godinje, to za posljedicu ima poveane dugove i rapidne promjene u funkcioniranju industrije i rasporedu radne snage.

GATT

Iako je o njemu ve bilo govora, potrebno je podsjetiti da on promie slobodnu trgovinu meu nacijama, no zbog velikog nerazmjera meu dravama u stvari samo omoguuje bogatijima ulazak na manje trite i kupnju svih vanijih resursa. Najvie su okupirane usluge, investicije (bankarstvo), zdravstvo, osiguranje i intelektualno vlasnitvo.

Lekcija 03Organizacija i djelotvornost meunarodnog bankarstva

Eurodollar je amerika valuta poloena na bankovne raune izvan SAD-a. Ameriki dolar je ujedno i najee koritena strana valuta irom svijeta, poevi jo od 1944. i sastanka u Bretton Woodsu, SAD, gdje je dogovoreno novano poslovanje po zlatnom standardu, tj. svaka drava je smjela tiskati onoliko novca koliko je posjedovala zlata u protuvrijednosti. Kako mnoge drave ipak nisu mogle imati dovoljnu koliinu zlata na "lageru", a SAD su imale, tako se i dolar poeo koristiti za meudravnu razmjenu dobara i usluga. Dolar se utemeljio i kao standard za trgovinu naftom, te je postao sve traeniji.

Kako ak ni SAD nije mogla pratiti rast trgovine i rast potranje za svojom valutom, poetkom 70-tih je dogovoreno da se ukine zlatni standard, te da se novac tiska na isto povjerenje. Od tada pa do danas novac je podloniji naglim promjenama vrijednosti, i valuta svake zemlje funkcionira na principu povjerenja u dravnu vlast i dravnu financijsku stabilnost. Mnoge drave i dalje svoju valutu veu za neku jau valutu, uglavnom ameriki dolar ili u posljednje vrijeme Euro.

Eurodollar nije jedina valutu kojom se moe trgovati i koju se moe tediti. Svaka druga valuta koja je na depozitu izvan domicilne drave dobija prefiks euro-. Euroyen, Eurofunta i sl. Osobna devizna tednja pojedinaca u banci je takoer ta eurovaluta, meutim se u svakodnevnom govoru taj izraz ne koristi.

Financial Action Task Force (FATF) je meunarodna organizacija koja se bori protiv pranja novca. Osnovana je 1989, a uz manje izmjene tijekom 1996. i 2003. i danas funkcionira kao nadleno tijelo za borbu protiv kriminala u financijskim transakcijama, te studiozno prouava sve tehnike pranja novca. sastoji se od 33 zemlje-lanice, te od mnotva dravnih i meunarodnih organizacija koje sudjeluju u njezinom radu. Rad organizacije je cijenjen, te se preporuke dravama smatraju ozbiljne. Zemlje koje dospiju na crnu listu imaju velikih problema da opravdaju svoje financijske transakcije, te se uz znaajan pritisak svjetske finanijske javnosti lista zemalja koje vre sumnjive transakcije svela na samo dvije: Myanmar (Burma) i Nigerija. Nedavno je s liste skinut Nauru, a prole godine Indonezija, Filipini i Cookovi Otoci. To je bio i znaaj uspjeh FATF-a, jer su samo prije nekoliko godina na listi bile ak 23 drave. To su: Bahami, Kajmanski Otoci, Cookovi Otoci, Dominica, Izrael, Libanon, Liechtenstein, Marshallovi Otoci, Nauru, Niue, Panama, Filipini, Rusija, St. Kitts &Nevis, St. Vincent i Grenadini, Egipat, Grenada, Guatemala, Maarska, Indonezija, Myanmar, Nigerija i Ukrajina.

Lekcija 04Protekcionizam i otvoreno gospodarstvo

Protekcionizam je ekonomska politika ograniavanja trgovine izmeu drava, kroz metode kao to su visoke carine (porez na uvoz), restriktivne kvote (ograniavanje uvezene koliine), subvencije (pomo domaim proizvoaima), i mjere za sprjeavanje dumpinga (prodavanje po znatno nioj cijeni, esto jeftinije od troka proizvodnje), a sve u cilju zatite domae industrije.

Moderni protekcionizam je noviji standard u kojem dravi nije cilj zaraivanje novca na carini, ve nametanje svojih standarda rada i zatite okolia, kako bi oteali ulazak stranih proizvoda u dravu. Primjer je Pliva, koja mora zadovoljiti odreene amerike standarde ako eli prodavati lijekove na amerikom tritu.

Tradicionalni protekcionizam koristi carine kako bi pomogao domaoj industriji, koja bi tako imala mogunost traiti niu cijenu na tritu. Ujedno bi prihod od carine dovodio do smanjenja dravnih poreza (porez na dobit, PDV kao primjeri). Primjer je SAD, koje su od svog utemeljenja do 2. svjetskog rata funkcionirale bez poreza na promet, oslanjajui se iskljuivo na carine. Naravno, to ujedno i stvara ovisnost dravne blagajne o uvoznim proizvodima, a i zahtjeva razumno carinjenje radi maksimiziranja dobiti.

Pobornici protekcionizma tvrde da carine spaavaju poslove u domaoj industriji, jer ne dozvoljavaju uvoz jeftinih proizvoda iz zemalja s jeftinijom radnom snagom. Teoretski, neka domaa industrija bi bez carina u potpunosti propala, a tada bi zemlja postala potpuno ovisna o uvozu, to bi u sluaju rata ili politikih previranja ostala bez tog resursa. Takoer se koristi i metoda tipa "oko za oko", gdje se carine nameu u reciprocitetu sa carinama u drugim zemljama, i tada koriste kao srestvo trgovine. Pregovaranja se vre tako da se nudi smanjenje carina za neki proizvod u zamjenu za smanjenje za neki proizvod u stranoj zemlji.

Protivnici tvrde da se poslovi uope ne spaavaju, ve da se nezaposlenost prenosi iz jedne industrije u drugu. Prvo i logino je da zbog carina roba kota vie nego to bi trebala, i time kupcu ostaje manje novca za preostalu kupnju. Drugo, zatita jedne industrije (to jest, vie cijene nekog proizvoda) dovodi do slabljenja drugih industrija koje koriste taj zatieni proizvod. Primjer je zatita eline industrije, zbog ega elik postaje skuplji od normale, i svi poslovi koji koriste elik postaju odjednom skuplji (brodogradnja, auto-industrija, graevina...). Ameriko Ministarstvo rada je izraunalo da protekcionizam za svako spaeno radno mjesto uniti osam drugih radnih mjesta.

Visoke cijene osjeaju krajnji kupci, koji ponekad plaaju viestruke cijene zbog carina i kvota.

Takoer se, paradoksalno, mogu poveati porezi. Umjesto da prikupljanje carina smanjuje porezno optereenje graana, mogue je poveanje zbog porasta administracije, a i birokracije, kao i porast pregleda individualaca na granicama (vie carinika).

Najvei problem je taj to zemlje s jeftinom radnom snagom uglavnom imaju velike dugove (siromane su), pa im nametanje carina onemoguuje da ostvare najveu moguu dobit, a time im i onemoguuje vraanje duga.

Valjan argument je da od protekcionizma profitiraju samo jake interesne skupine (lobiji), koji imaju snage, utjecaja i novca da izbore zatitne mjere za svoju industriju. Manje industrije su tada ugroene, a zakljuak je da protekcionistike mjere tite samo djelatnosti koje su rastrote i ne-ekonomine. Odgovor bi bio da je tada najbolji princip slobodne trgovine, bez carina, kvota i subvencija.

Taj sustav, kojeg propagira WTO, takoer ima znaajnih nedostataka. Slobodna trgovina daje znaajnu prednost razvijenim zemljama, koje imaju vie novca i moi da se natjeu na slobodnom tritu. te zemlje takoer ne igraju uvijek potenu igru, pa kroz nametanje raznih standarda (kvaliteta rada, zatita okolia) onemoguju ulazak jeftinijoj robi na svoje trite. Istodobno mogu po cijenama manjim od troka proizvodnje (dumping) zasipati siromanije trite, sebi namjerno stvarajui manji gubitak, i pritom unitavajui lokalne proizvoae.

Lekcija 05Tranzicijski procesi

Zemlje u tranziciji je popularan naziv za bive komunistike drave koje su nakon raspada istonog bloka bile prisiljene odustati od promaenog principa komandne privrede, te su prele na trinu privredu. Tranzicija je tako njihov proces prilagodbe novim pravilima gospodarstva, poetak funkcioniranja stvarne krivulje ponude i potranje, i suoavanje sa svim prednostima i nedostatcima koje nosi moderni kapitalizam. mnoge drave se jo uvijek, nakon skoro puna dva desetljea, ne snalaze u novom sustavu, koji je vrlo brzo iznjedrio moderne kapitaliste, ali i modernu radniku klasu s puno manje prava, a puno vie obveza nego u starom sustavu.

etiri najvea problema s kojima se susreu zemlje u tranziciji su:

1. Dravna administracija zemlje u tranziciji su ujedno bile i zemlje s najveim postotkom dravnih slubenika (naravno, kako su sve tvrtke bile dravno vlasnitvo, ovdje mislim samo na birokratski aparat). Veliina tog aparata, nezamjenjivost osoba, te relativan utjecaj u drutvu su doprinijeli visokom stupnju korumpiranosti. U tranziciji, mnogi privatni poduzetnici ovise o uslugama dravnih slubenika, pa tako mito i korupcija dodatno poveavaju trokove poslovanja.

2. Zakonodavstvo pravilno funkcioniranje trine ekonomije zahtjeva uvoenje i primjenu zakona potpuno drugaijih od dotadanjih marksistikih. Mnoge drave se nisu uspijevale snai u silnoj lavini promjena, pa su se obratili za pomo vanjskim savjetnicima. Drave sada imaju udnu mjeavinu zakona, ovisno o tome odakle su savjetnici dolazili, pa se mijeaju anglosaksonsko, francusko i rimsko pravo u odreenim omjerima. No, pravni strunjaci su tim zakonima i otvorili prolaze stranim tvrtkama da se u periodu tranzicije to bolje pozicioniraju na tim tritima.

3. Bankarstvo primjer iz druge toke je najvidljiviji u bankarskom sektoru, gdje su zapadne banke naprosto okupirale cijelu granu industrije. Iako strateki izuzetno vane za pravilan razvoj drave kroz kontrolirana ulaganja i kreditiranja, nedostatak novca i veliki vanjski dug je te zemlje prisilio da prvo prodaju najvrjedniju imovinu, a uz savjete zapadnih strunjaka jedan dio te imovine su bile banke. Time se npr. danas u hrvatskoj dolo do 92 posto bankovnog sustava u vlasnitvu inozemnih ulagaa, kojima je jedini interes dobit, a u vrlo malom omjeru interes drave. Tako se strateki razvoj usporio, a individualna zaduenost poveala.

4. Slobodna trgovina Tranzicijske zemlje su uglavnom nastale raspadom velikih unija. Prije raspada, proizvoai i trgovci u tim zemljama su imali prilino vee trite. To trite se nije smanjilo fiziki, ali su ti dravni razlazi bili poprilino nemirni (blago govorei), pa je tako i pristup ostalim tritima postao ogranien, zabranjen ili otean. Time su mnogi proizvoai i trgovci izgubili dobar dio trita na koji su uli zapadni trgovci. Dobar primjer je srpski Eurokrem, koji je do 1990. bio brand u cijeloj Jugoslaviji. Nakon raspada drave, i nemogunosti pristupa bivim republikama, na trita dolazi njemaka Nutella i preuzima cijelu Eurokremovu klijentelu. slini primjeri se mogu pronai posvuda u istonoj Europi, to je za posljedicu imalo propast velikog broja industrijskih i trgovakih poduzea.