SVHtT FA&IZMU — SLOBODA NABODU I

Š I B E NI Ksrijeda,

10. studenoga 1954.Izlazi tjedno

God. III. Broj 117 Cijena 10 dinara

ORGAN SOCIJALIST IČ KOG S A V E Z A R AD N O G NARODA ZA GRAD I KOTAR ŠIBENIKM __ ::_____ . — ■ i ...................................... ........................ .................................................. ....... ........... .................. ............. - ____________

Vodičani svečano proslavili 30-godišnjicu osnivanja

organizacije KP u mjestuU Vodicama je u nedjelju

nj-ica osnivanja organizacije Kom oslobođenja mjesta.

U svečano ukrašenoj dvorani -stanak organizacije SK, ikojem rukovodioci grada i kotara, ,pred

Nakon Iriternaoionale, koju kretar osnovne organizacije SK svečani sastanak, te je pozvao š utnj e odadu .počast palima u Rev izgradnji.

Zatim -je drug Tomislav Mar Nakon kraćeg pozdravnog g

tara Kotarskog komiteta SK, up SKJ i drugu Titu, 'te OK SKH i

svečano proslavljena 30-godiš- umstiiSke partije i 10-godiSnjice

zadružnog doma održan je ša­šu osim mještana prisustvovali atavnici općina te brojni gosti, je intonirala vodičlta glazba, se-

drug Mate Jurićev otvorio je prisutno da jednom minutom olucij-i i umrlima u poslijeratnoj

koč održao opsežan referat, ovora druga Pere Škarice, sekre- u'ćeni su pozdravni telegrami CK

drugu Vladimiru Bakariću.

Iznoseći u kratkim crtama bo­gatu borbenu prošlost naroda Vodica, drug -Markoč je, između ostalog, iznio glavine momente, koji su upravo pridonijeli stva­ranju organizacije KP u mjestu. 1. studenoga 1924. godine saku­pili su se na Srimiskoj lokvi Jo- so Dunat, Jotso Bareća, Markijol Ju-ričev, Dane Juričev, Paško Roca, Ante Udovičić, Befljamin Udovičić, Stiipe Zore, Grgo Roca, Roko Roca, Sime Mačukat, Ro- ko Roca (Rokica), Jakov Ivas, Ante Spanja, Cvitan Špan ja, Jo- so Zanze, Mile Talijaš, iMijo Spanja i 17-godišnji Milo Vla- hov i Roko Spanija, i oni su uz pomoć drugova iz grada izvršili historijski čin. — osnovali su or­ganizaciju Komunističke partije u Vodicama.

Stari 'borac i revolucionar Gu- šte Spaljan nije - prisustvovao tom sastanku, jer se nalazio u zatvoru.

Od toga dana počinje da se or­ganizirano odvija borba ' naroda Vodica. Sve akcije, koje se po-- duzimlju, predvođene su organi­zacijom KP. Borba partijske or­ganizacije u Vodicama za prido­bivanje narodnih masa bila je ži­lava i teška. Partija nije lako krčila put svojim idejama Opra­vo zato što je narod izgubio sva­ko‘povjerenje u dotadašnje gra­đanske stranke, koje su ga ob­manjivale raznim obećanjima, a i zbog zaostalosti širokih narod­nih Slojeva na koje je religija vršila, jak utjecaj. Narod je bio sit obećanja i propagande i on je očekivao djela. Organizirane su demonstracije protiv nenarodnih režima, protiv nepodnosivog po­reza i nesavjesnih trgovaca. Or­ganizirane su akcije protiv se­ljačkih dugova, -za agrarnu reforr mu i tome slično. Pisale su se parole, lijepili letci, isticane su crvene zastave i t. .d. -Na čelu svih. tih akcija nalazila se par­tijska organizacija sa svojim članovima kao i napredna omla­dina, kasnije skojevci. Trebalo je nesebičnom i upornom -bor­bom uvjeriti radni narod, da je jedino Komunistička partija nji­

hova narodna organizacija, koja se samoprijegorno 'bori za ostva­renje njihovih težnja: nacional­nog oslobođenja i socijalne pravde.

Potrebno je istaknuti, da je Svaka akcija, koju je u našoj zemlji provela radnička klasa, i- mala svog odaziva i u Vodicama. I -borbene žene Vodica uvijek su bile'aktivne učesnice u svim ak­cijama i demonstracijama koji­ma jo rukovodila organizacija KP u mjestu.

U referatu je, između ostalog, iznijeto da je neposredno nakon upada zavojevača na našu zem­lju, partijska organizacija u Vo­dicama vršila pripreme za pred­stojeći narodni ustanak. Ne sa­mo da su komunisti svbjim poli­tičkim radom podizali borbeni duh -naroda, nego su naveliko sakupljali i oružje. Tako je or­ganizacija, u Vodicama u kra’tko vrijeme prikupila 200 pušaka, 7 puiškomitraljeza, 1 laki mitra­ljez, mnogo bombi, veliku koli­činu municije i druge vojničke opreme. Kasnije se nastavilo sa­kupljanjem i sređivanjem oru­žja.

Svojim radom partijska orga­nizacija vrši sve jači utjecaj na mase u selu. Koliki je taj utjecaj vidi se i po tome, što se na po­ziv organizacije KP, mjeseca srp­nja 1941. godine, odazvalo 120 naoružanih Vodičana, koji su bi­li spremni da se bore protiv o- kupatora.

Narod Vodica ̂ pod vodstvom svoje partijske organizacije, dao je značajan prilog Narodnooslo- bodilačfcoj borbi. Preko 350 mještana palo je u ratu za oslo­bođenje svoje domovine, a od toga 150 članova KP i Skoja.

Odajući priznanje svim onim mještanima, 'koji su s oružjem ili u pozadini pridonosili pobjedi naše revolucije, drug Markoč je posebno priznanje odao drugu Gušti Sprljanu, koji je oio naj­zaslužniji borac i revolucionar. On je svojim herojskim drža­njem .pred klasnim neprijate­ljem, svojom odanošću i samo-

(Nastavak na 2. strani)

Wr,

Svečanost u Pirovcu

Narod -seta Pirovac proslavio je 31. X. 1954. desetgodišnjicu svog oslobođenja. Cijelo selo bilo je okićeno zastavama i zeleni­lom. Sufootnje večernje vatre oz­načile su početak svečanosti. Na sam dan proslave održano ije -na­rodno veselije, a navečer sveča­na akademija. Na programu je-na­stupio po iprvi put i tamburaški Zbor. T. Jurleka .

U Rasi mama će se otkriti

spomen-pločaU nedjelju 14. o. mj. narod u-

-staniSkog sela Rasline otkrit će spomen ploču mještanima,- koji su pali u Narodnooslobođilač- kom ratu.'

Da bi se našim ljudima omo­gućilo prisustvovanje . proslavi naroda iRasliina, bit će priređeni izleti iz Šibenika, Zatona i Skra­dina. Tvornica lakih metala »Boris Kidrič« - Unutrašnjost valjaonice

Proslava oslobođenja ŠibenikaŠibenik je na svečan način

proslavio 10-godilšmjicu svog oslobođenja. Već nekoliko dana ranije grad je poprimio nesva­kidašnji izgled. Brojne državne i nacionalne zastave, svijetleći natpisi na tvrđavama i nekim javnim zgradama, rasvijetljena obala i brodovi, a izlozi okićeni

i u njima postavljene slike mar­šala Tita, te ostalih državnih ru­kovodilaca i pa-lih boraca, kao i •proizvodi raznih poduzeća — sve je to davalo jednu impo­zantnu sliku. Uoči 3. studenoga navečer pisak sirena tvornica i 'brodova u luci najavio je poče­tak proslave, a na Poljani mar-

Zajednička sjednica NO-a kotara i gradske općine

Pogled na Vodice

3. studenoga o, g., na Jeselgo- d'išnjicu oslobođenja grada i ko­tara, održana je ujutro u Narod­nom kazalištu svečana zajednič­ka sjedinica obaju Vijeća NO-a kotara i Gradiške općine.

Za predsjedničkim stolom bili su: Petar -Romčević, -predsjednik NO-a gradsko općine, Nikola Spirić, predsjednik N'O-a kotara i Dean Tomislav, -tajnik NO-a ko­tara.

Sjednicu je otvorio drug -Pe- ta-r Rončević, koji je pozdravio prisutne goste, Nikolu Setaulića- Bu-nlka, potpredsjednika Sabora NR Hrvatske, Vioka Krstulovića, organizatora ustanka u Dalma­ciji i člana CK SKJ, dra. Ivana Ribara, narodnog zastupnika, Jo­sipa Cerni'ja, viceadmirala, Ljubu Trutu i Stanka Parmača, kontra­admirale, predstavnike NO-a Splita i -Zadra, te NO-a kotara Split, Zadar, Drniš, Makarska i sve ostale prisutne, a zatim pre­dao riječ drugu Nikoli Spiriću.

U -svom referatu, drug Spirić prikazao je žrtve naroda grada i kđta'nntl Narodnooslobodilačkoj bunbT'i uspjehe na sivkn pođru- ćj irrRTlTriJštveinog* života, naroči-

NASTUP TAMBURAŠKE SEKCIJE »KOLA« U

LOZOVCU

U okviru 10-godiSnjice Šibeni­ka* tamburaška sekcija RKUD »Kolo« posjetila je Tvornicu glinice i aluminija u Lozovcu, gdje je održala veoma uspjeli koncert za radni kolektiv i mje- štane. Nakon koncerta priređena je žalbava, koja je potrajala do kasno u noć.

to u privredi, u ovih deset godi­na nakon oslobođenja. Referent je ukratko označio -i osnovne za- da'Ilke, koji danas i u bližoj bu­dućnosti stoje pred narodnom vlasti i radnim narodom.

Poslije završetka sjednice u i- me obaju NO-a drug Petar Ron­čević položio oe vijenac na spo­men ploču oslobodiocima Šibeni­ka ispred zgrade kazališta. -Minu­tom šutnje odana je počast pali­ma u Narodnooslolbodi'lačkuj borbi.

šala Tita našlo se nekoliko hi­ljada građana-, koji su s velikim interesom posmatrali veličan­stven vatromet. Istovremeno ši­benska narodna glazba, priredila je koncert, a u Narodnom kaza­lištu održana je svečana akade­mija.

Na sam dan oslobođenja šiben­ska narodna glazba, svirajući 'borbene pjesme, Obišla je grad. Poslije održane zajedničke sjed­nice NO-a gradske općine i ko­tara, i -polaganja vijenca na spo­men ploču, upriličena je impo­zantna parada, Ikoja je prošla pored svečano ukrašeno tribine, na kojoj su se nalazili drugovi Nikola Sekulić-Bunko, potpred­sjednik Sabora NR Hrvatske, za­tim Vidko Krstulović, organiza­tor ustanka u Dalmaciji i član CK SKJ, dr. Ivan Ribar, narod­ni zastupnik, viceađmiral Josip Cemi, kontraadmirali Ljuibo Tru­ta i Stanko Parrnač, brojni go­sti-i uzvanici, kao i predstavnici narodne vl-asiti, političkih i dru­štvenih organizacija našeg gra­da i kotara. U paradi su učestvo­

vali pripadnici naše Mornarice, vatrogasci, pripadnici predvoj- ničke obuke, PAZ-a, članovi toc vačtoog društva, šibenska narod­na glazba, članovi DTO »Par­tizan«, veslači, nogometaši, ko­šarkaši, odbojkaši, plivači, šahi­sti, biciklisti kao i članovi auto- moto društva i Aerokluba te je­driličari. Na kraju su neka naša veća poduzeća prikazala na pa­radi svoja dostignuća -na polju proizvodnje. U okviru proslave priređena su tih dana razna sportska takmičenja.

Svečaniprijem

'U domu JINA 3. o. mj. poslije podne priređen je prigodom go­dišnjice oslobođenja Šibenika svečani prijem kojem su prisu­stvovali mnogi gosti i uzvanici.

Prijem su priredili predsjed­nici NO-a gradske općine i -NO-a kotara.

Prve sjednice Vijeća proizvođačaD o b a r p

Novoizabrano vijeće proizvo­đača orV žalo je svoju prvu i dru­gu sjednicu. Na prvoj sjednici je izvršena verifikacija mandata, izbor predsjednika (presjedate- lja) za 6 mjeseci, i stalnih komi­sija. Dru-ga sjednica je već bila radnog karaktera. Vijeće proiz­vođača" je održalo svoju odvoje­nu sjednicu, a zatim zajedničku sa kotarskim vijećem.

Rješenja i odluke koje su do­nijete uglavnom se odnose na davanje garancija za Obrtna sredstva trgovačkom poduzeću »Sloga«, ugostiteljskom poduzeću »Prokdjan« i -poljoprivrednoj zadruzi M-urter. Također je do­nijeta nova odluka o općinskim taksama i općinskom porezu na promet. Još je donijeto rješenje o prodaji zgrada općenarodne i- movine privatnim licima.

Prva diskusija na odvojenoj sjednici vijeća proizvođača daje garanciju da će se vijeće proiz­vođača kao cjelina, a i preko

stalnih komisija i. zajedničkih komisija dobro zauzeti na rješa­vanju problema, koji će se jav­ljati u daljnjem radu vijeća.

Važno je istaći, da je vijeće proizvođača donijelo zaključali da se dade preporuka narodnim zastupnicima vijeća proizvođača u Saveznoj narodnoj skupštini i Saboru da se zauzmu, da bi se što prije donio Zakon o proiz­vodnji i prodaji prirodnih vina. Preporuka je rezultat diskusije oko donošenja rješenja o dava­nju garancije ugostiteljskom po­duzeća »Prokljan« koje uglav­nom prodaje vino u unutrašnjost naše zemlja.

Kotarsko vijeće i vijeće proiz­vođača na prvoj zajedničkoj sjednici 'izabrali su zamjenika predsjednika NOK Vinka Petri- nu i donijeli rješenje o izmjeni rješenja o izboru savjeta za na­rodno zdravlje i socijalnu politi­ku. Izabrana je 1 zajednička ko­misija za 'budžet i financije, dok

će se oštale zajedničke komisije izabrati na narednoj zajedničkoj sjednici. Usklađene su i razlike u donijetim rješenjima Obaju vi­jeća.

'Ne možemo govoriti o postig­nutim rezultatima, ali je točno ako kažemo, da je početak do­bar.

Izabrane stalne komisije vije­ća proizvođača treba da se što prije- sastanu i izaberu predsjed­nika i dogovore se o svom radu. Od tog zavisi kako će se pripre­mati sjednice, jer je to zadatak izalbranih komisija.

Na drugoj sjjednici je odloženo donošenje rješenja o povećanju prosjeka plaća poduzeću »Teh­nika« i Električnom poduzeću Šibenik, a stvorena je komisija koja će ispitati opravdanost zah­tjeva tih poduzeća i pripremiti izvještaj za slijedeću sjednicu, na kojoj će se donijeti odluka.

S. Bijellć

Strana 2 Šib e n s k i l is t Srijeda, 10. studenoga 1954.

Piše: Narodni heroj pukovnik Obrad Egić

Epopeja arama fct:-" '.. r : v ;'i • •

(Svršetak)Kad su se Nijemci uvjerili da

— r pored avijacije, artiljerije i minobacačke vatre — s općim napadom ne mogu postići želje­ni cilj, oni mijenjaju taktiku. O- ■brazuju više jurišnih grupa, ta ­ko zvane trupove, i sa nj«iima poduzimaju napade preko jaru­ga, mrtvih uglova i teško prolaz­nog zemljišta, da probiju našu oibranu u unutrašnjost naših po­ložaja. Vjerovali su da će na taj način iznenadno napadati štabo­ve bataljona i brigada i ' .time

-stvoriti zabunu u našim jedini­cama i omogućiti svojim "bata- ljonima* prodor u dolinu Sutje­ške. Ali, i ti pokušaji uspješno su .odbijeni.

Neuobičajeno kod Nijemaca, oni su poduzimali čalk i nekoliko ■noćnih napada i juriša. Pritom su se izmiješali naši borci sa Nijemcima i borba se vodi na ži­vot i smrt. U ti,m noćnim okr­šajima poginuli su ham koman­diri četa: Boško Zunić i Danilo Tarta'lja; puškomitrajesci: Vilmo Jelič i Dušan Bukarica; borci: Vel'jko Ravdnjkin, Jeronije Du­natov, (Ulij a Vještica, Zekan No­vak o v ^ Roman Dunatov, Ajsije Peričić, Stanko Dunatov, Marija Dumić, Sime Milinković, Zorka Jelić, Metod Rokov, Joso Lukin, Josip Jelić, Slavko Milinković, •Marijan Lukin, Vinko Knjazo,

. Roman Medanić, Anđelo, Mari­jan i Dinko Martinović, Vinko Lukin, Bepo. Marelić Nada Pe- triči£, Toman Božo i mnogi drugi neustrašivi borci. Ranjen je i ko-

. mandant brigade Ljubo Vučković •i 4oš_ ipeki. borci i rukovodioci.. jyLi §nio tako čitavog dana pro- tunapadima odbijali niiz nje-

stalo teško hrvanje. Izmiješali se naši borci * sa Nijemcima i borba se vodi na život i -smrt. Neprijatelj je uspio da nešto po­tisne 1. i 4. baitaljon, ali naši brzo uvedoše bataljcnske rezerve i energičnim protunapadom, uz osjetne guibitke, odbaciše nepri­jatelja prema Vukovim stijena­ma.

8. lipnja brigada je proživlja­vala tešku situaciju. 'Izgleda­lo je da ćemo biti opkoljeni i da će neprijatelj nadjačati. Nijemci su u toku noći privukli svježe ešalone i proširili uspjeh, postig­nut prethodnog dana.

Ostaci naših bataljona su is­crpljeni, gladni. Već nekoliko dana jedemo samo komadić konjskog mesa i koprivu. Ni­jemci su znali za naše teškoće i zato su poduzimali razne pod- hvate sa svim sredstvima, koja su im stajala na raspola­ganju, da bi slomili našu upor­nost i ostvarili cilj. A pred svaki napad i juriš koji su poduzimali, prethodila je jaka artiljerijska i minobacačka vatra, koja ;ie tra­jala dugo i pravila pustoš na n a­šim položajima; Val za valom bombardera i »štuka« lanosdo nam je osjetne guibitke. Čitave bataljone opremljene za borbu u planinskim predjelima bacali su u prve redove, radi proširi­vanja već postignutih uspjeha, i evo, ozbiljno potiskuju 2. 3., i 4. bataljon. Naši se odupiru, u - lažu posljednje napore, ali Švabe nasrću kao- 'gladni vuikovi, ne o- bazirući se na žrtve. Ipak su bili zaustavljeni. Komandir naše 2. čete, Jovo Četnik, poveo je o- stafcke svoje čete na -juriš da toi odbio Nijemce, ali poginuše mu

još jedan dan i da zadržimo Ni­jemce na dostignutoj Liniji. Naši redovi, iako prorijeđeni i ' bez municije, bez artiljerije li avija­cije, borili su se do krajmih gra­nica ljudskih ̂ mogućnosti. A kad je borcima ponastao i posljednji metak, stavljali su nož na pušku i bacali se bajonetom i grudima na 'podivljale neprijatelje. Jer, zadržati ‘Nijemce još danas — značilo' je pobijediti! Izgubiti, palk, Bare znači pretrpjeti stra­šan i nepopravljiv iporaz. Do mraka ostaje još samo nekoliko sati. Ne raspolažemo sa rezer­vama koje b i nam mogle pomo­ći.

Na Barama smo prolili mnogo krvi. Izgubili smo mnogo divnih drugova, ali smo sačuvali naro­du i revoluciji druga Tita i Vr­hovni štab, sačuvali glavninu vojake i itako osigurali rast na^ ših snaga, pobjedu i konačno oslobođenje.

Nakon četiri’ dana i noći ne­prekidnih borbi — 8. lipnja oko 20 sati — po naređenju štaba 2. proleterske divizije, 2. dalmatin­ska brigada povlači se sa Gor­njih i Donjih B ara ,' na kojima je ostavila cvijet mladosti. Preko 250 heroja — boraca zauvijek čuva u svojim njedrima Zelengo- ra, kao simbol najsavršen'ijeg izraza ljubavi, kao prim jer poko­ljenjima kako se gine za slobodu i spas domovine.

Osjetno prorijeđeni bataljoni 2. dalmatinske .brigade, praćeni nje­mačkom avijacijom, povlače se 9. lipnja sa Bara dolinom Sutje- ske prema Tjentišlu. Računajući da će i dalje prema sjeverozapa­du, kao što je naređeno, ali se ka Tjentištu ne može. Nijemci -su ga

Raduišf.m, Božo Grbić i još neki drugovi i drugarice, čijih sć ime­na ne sjećam. A Nijemci su po toj planinskoj pustinjii rasuli pse, koji. će im pomoći u pronalaže­nju ranjenih partizana.

O-ko 15 sati između planinskih masiva Pleća i Ozrena brigada' je uspjela da se probije duboko ii šumu, ali tu je bila napadnuta od dvije eskadrdle njemačkih bombardera. Bombardiranjem iz niskog leta neprijatelji su napra­vili pustoš na terenu kroz koji se brigada probijala. Zajedno su tu i ljudi i konji i mazge u pa­nici i samrtnom strahu. Koman­diri četa d- bataljona ne mogu da održe ljudstvo pod komandom. Neki pokušavaju da krenu desno, neki 'lijevć, ne b i li ižbjegli s tra ­hote, ali nema se kuda. Njemač­ka avijacija i artiljerija nemi­losrdno obasipaju taj prostor, dok njihove jedinice sve više suzu ju obruč oko nas.U itaikvoj situaciji evo što je rekao

šef engleske vojne misije, ko­ji. je bio prli Vrhovnom štabu, kapetan Diken: »»Pa šta se ne predajemo, kad se ne možemo probiti«. »Drug Tito mu je preko tumača odgovorio: »Reci mu ne­ka ode »kod Prve proleterske di­vizije, koja je u prethodnici, pa ako se oni' slože da se predaju, slažem se i ja«.

U gotovo bezizlaznoj situaciji, a da bi postala još gor.a;i teža, sa­znajemo da je tu, prije jednog sata, ranjen i drug Tito. Teško nam je palo to saopćenje. Ono bi­jaše teže od svih dotadašnjih pat­nji i napora.

Pritisnuti brojnim njemačkim snagama sa svih strana i pustom planinom — a da *bi se ibrže i lakše izvukli iz pakla — morali smo sm anjiti komoru, ostavljati konje, koji su nosili teška oru­žja i ranjene drugove. Pored to­ga, stiže naređenje da se zakopa sve teško oružje. Teška je to od­luka. Teško se rastati s oružjem sa kojim smo pravili lom od Ta­lijana i četnika u do'ldnii Drine i Neretve. Teško se rastati s oru­žjem, koje je pridonijelo pobjedi na Barama. Sahranjujemo to o- ružje i plačemo, jer vrlo dobro znamo koliko smo krvi prol'ili dok smo ga oteli Švabi i Talija­nu. /

O ko-17 sati, uz neopisive n a ­pore, uspjeli smo izaći , iz tog pakla. Prešli smo potok, Hrčavku i popeli se gustom šumom na br­da Debela Ravan i Katumšte.

Preko veze prenosi se koman­da — brže! Ali se brže ne može. Uskoro smo izašli na vrh. Srca nam postadoše radosna, jer smo shvatili da smo izbjegli ‘najteže u tim tmurnim danima. Ali, sa n a­porima i borbom nije svršeno. Trebalo je još na Lučkim Koli­bama izdržati užasno bombardi­ranje. Trebalo je probiti još ne­koliko njemačkih obruča kroz Zelengoru, proći drum Foča — Kalinovik, pa tek onda reći —

izbjegli smo sm rtnu opasnost!U neprekidnim napadima i ju­

rišima, danju i noću od 5. do 9. lipnja Druga dalmatinska (briga­da odigrala je jednu od naj­značajnijih uloga u epopeji bor­be glavne grupacije za izlazak iz okruženja. To je ibio n jen treći veliki podvig u sastavu glavne operativne grupe. Treći p u t b ri­gada rješava takav »borbeni zada­tak, koji je u operativnim pla­novima glavne operativne grupa­cije predstavljao, čvornu točku — rješenje i pobjedu! A .to je je­dinica čijli su borci prvi prepli­vali Neretvu, bombama i nože­vima razbili četnički front na lijevoj oballi Neretve. To je jedi­nica »čiji su borci prvi savladali nabujalu Drinu, pred kojom je general Poćorek, 1915. godine, sa najmodernijim sredstvim a' za forsiranje rijeka, uz m anji otpor crnogorske vojske, punih /p e t mjeseci nemoćno stajao. A -Dal­matinci, junačkim srcima d sa ne­što starih dasaka, herojski pre- brodiše Drinu, savlađujući težak otpor četnika i Talijana.

Bare su velika slava našeg o- ružja, našeg heroja partizana — borca. To *je oličenje ne samo junaštva, nego i plemenitosti n a ­šeg čovjeka, koji je svi jesno žrt­vovao najdraže za velike ljudske ideale — za slobodu, za neza­visnost, za mir na ognjištu!

mačkuh pokušaja, lomili im živu dva borca i tako je neprijatelj o- zauzeli i pod svaku cijenu hoće silu i tehniku. Ogromna. Ibojna d 13 sati uspio da zauzme Gor- da nam presjeku odstupnicu. Ali,* tehnička .nadmoonost daleko- nje Bare, da odbaci 2. i 3. ba- jiu jg slavna Druga srpska .prole- metni topovi, mnogobrojna avi- taljon prema Maloj SiljeVdci, a 4. tonska brigada, koja muški odbija jaci ja i naročite jedinice izvjez-- u rajon Donjih Bara. 'Naš 1. ba- sve napade Nijemaca i sigurno bane za planinsko ratovanje taljon ostao je i dalje u Planini- osigurava naš desni bok.govori rječito o velikoj predno- ci, položaju što ga je posjeo još Probijali smo se kroz nepro- sti neprijatelja. Iaiko smo bili prvog dana. hodnu planinsku pustinju, izme-svijesni važnosti, položaja i de- Svakog dana i svake noći re- điu Pleća i Ozrena, kroz jedini likatnpsti izvršenja zadatka, iiscr- dale su se strašne bitke i p ri ti- tjesnac širine 500—600 metara, a pljeni dugim 'borbama, oslab- skala sve jača glad. Broj ranje- koji Nijemci nisu uspjeli osvojiti ljeni gubicima, nedostatak muni- njika, posebice teških, naglo je ni zatvoriti. Tuda će proći još pije i druge okolnosti uslovili su rastao. Toga dana, porod onih či- neke naše jedinice, da je predveće naša obrana i u- lse ip en a ne sjećam, poginu- U štabu Druge proleterske di- ponnost na desnom (krilu brigade ge puškomitraljesci: Mladen Du- vizije drugovi nisu krili sumnju počela da popušta. Nijemci su to - Dušan Novaković, Arnka Pe- da je naša brigada opkoljena i osjetili i uvodeći svježa pojača- tr-ičević, Stanko i Augustin Ma- njezina sudbina »neizvjesna. A nja,.postaju u napadima sve dr- r g ^ Krste Kitarević, Marcelo drug Tito jednako se interesirao skiji. .Čitavog dana avijacija ih Medanić, iMilka, Marija, i Stevo za brigadu, sve dok nije bio iz- je opskrbljivala municijom. Ce- .Lukin, Dušan Toman, M arija vješten da je pristigla za glavni- •sto su se naši 'borci hvatali sa Gačina, Boško Jurić, Mladi Ci- nom Druge divizije, njemačkim vojnicima za gušu ggrić, Mile Budimir, Ive Đukić, Povlačimo se pred lavinom ne-

-oko bačenih padobrana sa muni- Ante Kronja, Ivo Gojanović, prijateljske vatre. Danima i no­ći jom. Predveče Nijemci su ima- Frane Baranović (Vodnik), Božo cima bez sna — oči se same zak- li izvjestan u.pjeh, ali smo dh i- j Josip Petričić, Mile Bumibak, iapaju, razdire glad, premoreni, pak spriječili da .se (probiju u Smilja Stupin, Daro Lučev, Ivo ran javih nogu — naše povlače- do-linu Sutjeske. Marelić i još mnogi znani i ne- nje dobrano je natopilo krvlju

Oko 22 sata Nijemci ,— kori- znani. U tom času pristiže nam, planinu Zelengoru. U tiim straho- šteći noć — uspjeli su nepri- »izmorena u neprekidnim borba- tama, po bespuću planine nestali mjetmo se privući položajima 1. i ma, Majevička brigada, uz čiju su 'borci: Mirko Bogdanović, Mi- 4. bataljona, gdje je ponovo na- pomoć uspijevamo da izdržimo loš Ilijić, »Luka Vještica, Ilija

Pi oni r i b r a t s t v a i j e d i n s t v ašibenskih partizana 1941 u LiciZnačajna ulog %

• ■AJVECE zlo, naslijeđenoM od stare Jugoslavije, bio

je postojeći antagonizamI I između Srba i Hrvata,

koji se više nego igdje, ;- spoljavao baš u Lici. Zbog toga šu ustašo i našle tamo onako pogodno, tlo za vršenje užasnih zločina već u prvim danima ra-

Proslava u Vodicama

(Nastavak sa 1. strane) prijegorom davao prim jer člano­vima Partije i Skoja kao i osta­lom narodu.

U referatu je, osim toga, na­glašeno da je organizacija KP u mjestu već u mjesecu studenom 1941. godine uputila 15 svojih članova za formiranje I. hrvat­ska čete u Lici, a početkom 194". godine p ri formiran i ;i fr­talj om a »Bude Borjan« dala je 18 članova Partije i Skoja. Isto toliko članova KP i Skoja upu­ćeno je mjeseca svibnja 1942. u I. primorsku četu. U toku 1942. godine oko 200 boraca i? Vodica pošlo je u srpske i crnogorske proleterske brigade ili su kao popuna stupili u I. i U. dalma- timifku udarnu brigadu.

U referatu su, nadalje, iznijeti rezultati koje je narod Vodica sa svojom partijskom organiza­cijom postigao nakon oslobođe­nja. Na »kraju je drug Markoč rekao da svi ti rezultati treba da bud'u podstrelk za daljnje po­bjede u izgradnji Vodica i naše socijalističke domovine.

Svršetak referata popraćen je klicanjem Savezu komunista Ju ­goslavije, socijalističkoj domovi­ni, te (organizatoru i inspiratoru svih naših .pobjeda drugu Titu.

spadanja stare Jugoslavije, što je više produbilo jaz.

Stvoriti most nad nastalom dubokom provalijom, bio je ne­obično težak i delikatan put, 'ko­me jt. jedino Komunistička par­tija bila u stanju postaviti zdra­ve temelje. ^

Plamen ustanka zahvatio je svom snagom gotovo čitavu Li­ku već prvih dana. Samostalna ustaška uporišta 'likvidirana su za svega nekoliko dana, a njiho­ve posade dobrim dijelom uni­štene. Ostaci tih izroda zavukli su se pod prljave skute svojih fašističkih gospodara u njihove garnizone, od kuda su povreme­no pravili ispade u nezaštićena sela.

No i pored tih sjajnih uspjeha, ostalo je i nadalje kao goruće pitanje odnos Srba i Hrvata. I tada, kao melem na tešku ranu, »pada dolazak Hrvata partizana iz Šibenika i okoline.

Nekako pod konac studenog 1941. stigla je u Liku prva gru­pa od oko 120 boraca s odličnim naoružanjem za tadanje naše prilike.*Pored vojničkih pušaka, oni su donijeli i 4 puškomitra1 je­za. Jezgro tih boraca sačinjavali su Šibenčani, Vodičani i Zatonja- ni. Nešto kasnije stigla je i dru­ga manja skupina njih oko 30 i to Ižana na čelu s A nton. Bani- nom i Stankom Parmačem. Tada je stvorena Dalmatinska četa, koja je ušla u sastav KoreniČkog bataljona »Ognjen Priča«.

Dolazak tih grupa u centar Like izazvao je neqpisivo odu­ševljenje ličkog stanovništva. Nezaboravne će ostati njihove riječi, upućene okupljenom na­rodu u Knbavici, nedaleko Ko- renice, gdje je bilo sjedište šta­ba za Liku. Tom prilikom reče­

no (je: »»»Braćo (Srbi!, čuli smC za vaše patnje i stradanja, koja ste dgživljeli od odvratnih izroda hrvatskog naroda - ustaša. Mi dalje nismo mogli podnositi tu sramotu, već smo, evo, na po^iv naše Partije ostavili naš divni Jadran i došli među vas, da vam pomognemo u pravednoj borbi i da našom krvlju zamijenimo va­šu krv! .

Opisati djelovanje tih riječi, mislim ne bi bilo. u stanjp ni pero najboljih majstora. Uzbu­đenje je doseglo svoj vrhunac, kada su se niz izfbrazdana lica mrkih ličkih gorštaka zakotr­ljale suze- radosnice, čije je srce po prvi puta u njihovom mužev­nom dobu malaksalo pred nago­nom osjećaja.

■Prisutnost tih sjajnih boraca, njihova politička izgrađenost i žarki jugoslavenski patriotizam imali su silan učinak na pro- rijemtaciju i srpskih i hrvatskih masa. Zbog toga nije neskromno reći, da su oni bili pioniri brat­stva i jedinstva i to na najosjet­ljivijem području, — u Lici.

Kao prva mjera protiv tali­janskog garnizona u Korenici, primjenjena je s naše strane ?e- konomska blokada«. Ni najma­nja stvarčica nije smjela doći u ruke Talijana . . . Ta mjera sil­no jo ozlojedila talijansku ko­mandu, koja je preko šačice svo­jih doušnika lansirala prijetnju, da će početi za odmazdu sa paljenjem okolnih sela, ukoliko se odmah ne • ukine »blokada«. Cak su bili odredili dan i na­veli selo, koje će prvo postati zgarište. Talijani su još u rujnu iste godine Ibili već spalili dva sela u okolini Korenice povodom jedne naše akcije n a njihovu.

(Nastavak na 3. strani)

Srijeda, 10. sluđenoga 1954. »š ib e n s k i l is t « Strnu s

Povodom „Tjedna Crvenog križa4*

10 godina rada Jugosla­venskog Crvenog križa

Duboka povezanost Armije i naroda u našoj 'velikoj borbi protiv fašizma, bila je jedan od važnih uslova da je naša Revolu­cija uspješno završila, izvoje- •vavši; 9lobodu.- Rukovođeni našom- Partijocn, drugom Titom i ljubavlju prema svojoj zemlji i slobodi, naši nar •rodi su u toku cijelog rata po­magali svoju Anmiju u zbrinja­vanju ranjenika i vodili brigu o ratnoj siročadi, pomagali stare, bolesne i iznemogle. U tom ple­menitom zalaganju nije bilo raz­like između Armije i naroda.

Crveni križ Obnovljen u, Drvaru 1944. godine, preuzeo je u djelo­krug svoje organizacije mnoge od tih zadataka.

Cd mah .u početku svoga ra­da, još u toku "žestokih borbi s neprijateljem, Crveni križ posta­vio je sebi u zadatak: sprema­nje bolničarki za front i danje sanitetskog materijala, brigu o djeci paii.i boraca, organiziranu evakuaciju djece s ugroženih te­ritorija, brigu o invalidima, po­moć vojnim bolnicama, smještaj staraca, i. iznemoglih, kao i po­moć onim. porodicama koje su zbog ratnog pustošenja ostale bez krova. Crveni križ je organizirao prihvaćanje ratnih zarobljenika i interniraca koji su se vraćali u otadžbinu kao i primanje i po­djelu materijala koji je dolazio iz inozemstva.

Među prve zadatke Crvenog križa spadala je suradnja s or­ganima narodne vlasti, Jugosla­venskom narodnom armijom i masovnim organizacijama.

Od početka se u našoj novoj otadžbini^ u kojoj se izgrađuje socijalizam, posvećivala velika pažnja čuvanju narodnog zdrav­lja i mnogo je napora bilo u- sredređeno na ostvarenju istin­ski zadravstvene pomoći dostup­ne najširim narodnim masama.

Jugoslavenski Crveni križ ' u okviru svoje zdravštene djelat­nosti, postavlja sebi u zadatak da služi kao pomoć' i oslonac or­ganima narodne vlasti u podiza­nju narodnog zdravlja. U tu svr­hu se neprestano ‘bavi Zdravstve­nim prosvjećivanjem, osposob­ljavanjem kadrova za zdravstve­nu službu, postavlja seil̂ i u zada­tak da služi kao pomoć i oslonac organima narodne vlasti u podi­zanju narodnog zdravlja. U tu svrhu se neprestano bavi Zdrav­stvenim provjećivanjem, ospo- • sobljavanjem kadrova za zdrav­stvenu službu, borbom protiv tu­berkuloze i ostalih epiđemičnih i endemičnih bolesti i formira­njem aktiva Crvenog križa.

Da bi rad organizacije na zdravstvenom polju bio uspje­šan, u toku cijelog vremena po­svećeno je mnogo pažnje ospo­sobljavanju kadrova. Tečajevima, seminarima i povremenim savje­tovanjima učinjeno je da Crve­ni križ danas raspolaže stotinama hiljada pomoćnih zdravstvenih kadrova, da bi u 1952. godini dvogodišnjim školovanjem seoske omladine dospjeo do mnogo efi­kasnijeg formiranja zdravstvenih aktivista obuhvaćanjem istih ka­drova dugotrajnijom kontinuira­nom nastavom. Naravno, da je krajnji cilj ovoga posla postig­nut tek primjenom stečenog zna­nja i stalnim angažiranjem tako osposobljenih kadrova.

Svoju djelatnost Jugoslavenski Crveni križ nije ograničio sa­mo na odrasle, već je uvijek o- ■buhvaćao i omladinu, organizi­ranu u podmlatku Crvenog kri­ža, koji čina sastavni dio organi­zacije. I u okviru te organizacije zadaci su bivali sve veći i o- bimnijd i angažirah iz godine u godinu sve veći broj djece i omladine. Aktivnost organizacije na prikupljanju dobrovoljnih da­valaca krvi koristit će ne samo zemlji, već će pridonijeti i daljem

jačanju organizacije i usavrša­vanju organizacionih sposobnosti naših odbora i aktivista.

Đesetgodišnjica rada ove organi­zacije nije ostala bez koristi za naše narode. Moramo biti svijasni to­ga, da je rad Jugoslavenskog Crvenog križa veoma težak, da njegovi rezultati nisu, doduše, uvijek odmah vidljivi, ali mu je krajnji cilj, da zajedno sa cije­lim narodom poboljša zdravstve­ne prilike u našoj zemlji, da do­prinese boljem životu svakog čovjeka, a time i izgradnji soci­jalizma'.

To je samo jedan dio onoga, što je Jugoslavenski Crveni križ u toku proteklog đesetgodišnjeg rad učinio, ali ako rezimiramo 1 ono što je ovdje izloženo, može se zaključiti, da je Jugoslavenski Crveni križ imao korisne rezulta­te u radu, krupno korakniuo na­prijed, uzeo aktivnog učešća u izgradnji socijalizma, časno iz­držao sve teškoće naše zemlje i naših naroda, pridonio razvija­nju čovjekoljublja, poštivanju i- stine i obrani mira u zemlji i svijetu, .

gradske vi jest i

N arodno sv eu č ilište započelo rad

Draga (Primošten) — osnovna škola

Na području prosvjete za ovih 10 godina u našem, gradu i ko­taru postignuti su zaista krupni uspjesi. Razvila se i ojačala ma­terijalna baza prosvjete, izmije­nio se i usavršio sistem školova­nja a niklo je i nekoliko novih kultumo-prosvjetnih ustanova.

Tako u gradu, osim postignute nove modeme zgrade, adaptirana je još jedna, i na taj način, je

Pioniri bratstva i jedinstva(Nastavak sa 2. strane)

motoriziranu kolonu. Zbog toga mi smo odmah poduzeli mjere o- preza, pa smo u navedeno selo Bijelopo'lje uputili jako osigu­ranje i to .baš Dalmatinsku četu.

Kolika je bila uzajamna ljubav i prisno prijateljstvo između sta­novništva li boraca, najbolje govori činjenica, da je to osigu­ranje vršeno u selu udaljenom svega 5 km od Korenice i to kroz punih 15 dana, a da Tali­jani, i pored svoje obavještajne službe, nisu o tome ama baš ni­šta doznali. v

Talijanski garnizon u Korenici brojao je oko 1.300 vojnika i ofi­cira s odličnim vanjskim i unu­trašnjim utvrdama, a računali su i sa skorim našim napadom na garnizon.

Te godine zima je počela ne­što ranije nego obično. Visoki

""snijeg zapao je ‘polovinom pro­sinca i potrajao sve tamo do svibnja 1942. Zimski dani su bili neobično hladni, tako da se temperatura spuštala preko 30 stepena ispod nule. Nama je ta­kovo vrijeme odgovaralo, jer smo ibili vrlo dotoro obučeni, dok se se Talijani smrzavali kao muhe na mrazu.

Došao je konačno i dan, koji su Talijani odredili za svoj po­hod i ipaljenje sela Bijelopolja. Bila je nedjelja, 29. prosinca. 1941. Oko dva sata poslije pod­ne, naše isturene izvidnice pri­mijetile su, kako se. od Korenice odvajaju dvije crne mrlje, koje su se kotrljale po bijeloj sniježnoj površini. Nije bilo sumnje, da je to nagovještena talijanska ek­spedicija.

Prema ugovorenom znaku, na­še su zasjede bile obavještene o dolasku Talijana za svega, nekor liko minuta i svaki je borac zau­zeo svoje unaprijed određeno mjesto. U selu je zavladala grob­na tišina kao da u njemu ne­ma 'nigdje žive duše.

Dvije saonice, pune talijanskih vojnika, stigle su već u nepo­srednu blizinu. Bežbrižini i ba­hati, uz pjesmu i podcikivanje pružali su oni više sliku vesele - svatovske povorke nego »kaz­nene ekspedicije«. Dobro uzob- ljeni konji jurili su po kliskoj površini kao vihor, „ ostavljajući iza sebe .bijele oblačke sniježne prašine. S njihovim približava­njem raslo je i uzbuđenje naših boraca. Mišići su zatitrali, pe­snice su samovoljno stezale kun­dak, a kažiprst je neodoljivo tra­žio obarač. Ta svaki naš borac je gorio od želje, da on bude prvi, koji će kazniti fašističkog nasil­nika i palikuću. Ali svijest o potrebnoj disciplini iZadržavala

je tu želju.Talijani su se zaustavili usred

sela. Brzo su iskočili iz saonica i kao po komandi, ali bez nje, razmili]! se po obližnjim kućama noseći svaki pod rukom praznu vreĆU. Nije potrajalo dugo i eto ih sa punim vrećama opljačkane slanine i mesa, a zatim su, odlo­živši to u saonice, ponovno se raštrkali po kućama u namjeri da izvrše i drugi zadatak. Ali kad su se pojavili s ugarcima i pokušali ih podmenuti pod krov, dotadašnju tišinu prekinuo je snažni poklik: »pali«. Bio je to poklik komesara čete Ante Ba- nine.

'Prvi plotun pokosio je desetak »veselih delija«, dok su ostali digli ruke u vis, moleći milost.

Naslućujući, da se dogodilo ■nešto neobično, - pošto se »ek­spedicija« nije vraćala, Talijani su u predvečerje uputili M Ko­renice jedan odred od oko 100 vojnika u potragu. No i to je bi­lo predviđeno s naše strane, pa su naši iborci poslije završene prve akcije, odmah krenuli bliže prema Korenici i zauzeli široko razvijen front na brisanom pro­storu. Duboki snijeg im je od­lično poslužio za kamufliran je, pa su tako skriveni dočekali na malom razmaku i tu grupu. Ishod i tog sušreta ibio je kata­strofalan za Talijane, jer se spasilo bježanjem svega desetak vojnika, dok su drugi pobijeni i'li zarobljeni.

I tako je počela bitka za Kore- nicu, koja je trajala točno tri mjeseca do 29. IH. 1942., kada je konačno oslobođena, a čast je zapala baš Dalmatince, da je za­počnu.

Trećeg dana nakon tog počet­ka, u jednom snažnom jurišu na Korenicu, položili su svoje živote i petorica dalmatinskih boraca. Pomiješana tora tiska krv dala je snažan pečat započetom djelu .bratstva i jedinstva. Među« sobna ljubav i pažnja razbukta­la se' još većim žarom. Majka .po­ginulog jedinca- u tome jurišu, jednakom majčinskom toplinom cjelivala je hladno tijelo svog jedinca Jove, kao i do njega po­loženog Dalmatinca Ive, koji je zadnjih dana bio nastanjen kod nje.

Mnogi od učesnika spomenutog vremena i događaja nisu imali sr.eću, da se vrate u svoj divni kraj na obale plavog Jadrana, koji danas proslavlja desetgodil- •njicu svog oslobođenja. Ali u- spomena na njih trajat će vječ­no, jer su oni svojim životima uitrli put sretnije i ljepše buduć­nosti svojih naroda u slobodnoj socijalističkoj domovini.

Stvoren prostor za dvije velike osmogodišnje škole.

Osnovano je nekoliko novih kulturnih ustanova kao na pr.: Muzička škola, Gradski muzej i Narodno kazalište, a gradska bi­blioteka, koja je u toku rata bila uništena, razvila se u .suvreme­nu ustanovu sa 9.000 svezaka.

Na prosvjećivanju naroda us­pješno radi Narodno sveučilište, koje je dosada dalo 340 preda­vanja.

Do sada je u gradu bilo orga­nizirano 70 analfaibetiSkih tečaje­va.

Osobito krupni uspjesi na po­lju prosvjete i kulture postig­nuti su na području našeg ko­tara. S ponosom možemo da kon­statiramo, da se za ovih 10 go­dina napravilo u tom pogledu vi­še nego što su to- postigli svi režimi koji su u prošlosti vladali ovim krajevima.

Prije rata na području našeg kotara radilo je 35 škola,, od to­ga 22 u državnim zgradama, a ostale u privatnim. U te škole bilo je upisano oko 4.300 učeni­ka, a redovno je pohađalo jedva 85 odsto učenika školskih o- ib veznika.

Zagora je u tom pogledu naro­čito bila zapuštena. Na prosto­ru od Zatona, Vodica i Pirovca, pa do Đevrsaka — na udaljeno­sti od gotovo 30 km, gdje ima 14 sela — nije bilo nijedne škole. Isto tako od Dubrave pa do gra­nice splitskog i drniškog kotara — na udaljenosti od skoro 20 km —niije bilo nijedne škole. Se­la, kao Lozovac, gidije je podig­nuta tvornica aluminija ili Per- ković sa svojim željezničkim čvorištem, bila su bez školske o- buike. Pa i ovo malo školskih zgrada rat je osjetno opustošio. Sedam škola je zapaljeno, osam ■demolirano a i ostale su više manje bile jako oštećene. Skol- sk: arhivi, biblioteke, namještaji, učila i ostala školska imovina uglavnom je bilo uništeno. Ra­zumljivo je da je-trebalo uloži'i ogromne napore ne samo za to da se otvore škole koje su radile pv>;e rata, nego i da se provede nova prosvjetna politika i ostva­ri izreka: »Kulturu i prosvjetu širokim narodnim masama«. U tome se mnogo uspjelo. Otvorene su škole ne samo tamo, gdje su radile prije rata, nego i u još 33 seja, tako da škole sada rade u 68 naših sela.

U ovih 10 godina obnovljene se sve zapaljene i oštećene škol­ske zgrade, sagrađeno 26 novih, 6 je adaptirano i sada se gradi još 6 novih.

'Dosadašnja vrijednost izvede­nih radova iznosi 205 milijuna dinara, a sam narod je dao svoj prilog u dobrovoljnim radovima i dijelom u materijalu gotovo četvrtinu od te sume.

Od četverogodišnjeg i šestogo­dišnjeg sistema školovanja preš­lo se na sistem osmogodišnjeg školovanja i on je već do sada omogućen za 40 odsto djece na­šeg kotara.

■Predratni broj školske djece od 4.300 popeo s e . na 6.600, a broj prosvjetnih radnika, učitelja i nastavnika, od 73 na 185.

ii u prosvjećivanju naroda po­stignuti su značajni uspjesi. Je­dan od težih problema sa kojim

Predavanjem, koje je održano u ponedjeljak 8. o. mj. Narodno sveučilište počelo je rad u novoj sezoni. Ono bi svoju djelatnost započelo i ranije, da u sadašnjim (prostorijama (Mjesnog sindikal­nog vijeća nije otvorena izložba

Svečana akademija u gimnaziji

Povodom 10-godišnjice oslobo­đenja Šibenika, u utorak 2. o. mj. održana je u sali gimnazije sve­čana akademija. Učenici gimna­zije i učiteljske škole odali su minutom šutnje počast ućenici- ma-borcima, koji su poginuli u Narodhooslobodilačkom ratu Za­tim je predsjednik omladinske organizacije gimnazije Ante Ro- mac .položio lovor vijenac na spo­men ploču.

Nakon polaganja lovor vijenca predsjednik omladinske organi­zacije učiteljske škole Josip Go­tovac održao je (kratak referat o hrabrim šibenskim (borcima i nji­hovoj (borbi za oslobođenje na­šeg grada. M. Z.

»JAVNA EMISIJA ZA POMORCA«

Sinoć je d Narodnom kazali­štu, u organizaciji Doma JiRM, jedna ekipa Radio Zagreba pri­redila, pred dupkom gledalištem, »Javnu emisiju za pomorce«. Na programu su, pored grupe Dal­matinaca pod vodstvom Petra Tralića, nastupili kao solisti Zdenlka Račić i Boris Nikolić. Publika je s oduševljenjem poz­dravila nastup članova Radio Zagreba, koji su građanima priu­štili jedan i pol sat ugodne za­bave.

ULUH-a iz Splita. Prof. Đorđe Jordanović iz Dubrovnika održao je predavanje za učenike sred­njih škola pod naslovom: Ljepote Dubrovnika, a koje je sutradan ponovio za (građanstvo. Predava­nje je popraćeno veoma uspjelim projekcijama u prirodnim boja­ma. Danas će u 18 sati isti pre­davač odžata u prostorijama »V. Skorpik« svoje treće po redu predavanje, također sa projekci­jama, a tema je: Kroz Boku Ko­torsku.

Silili! Iriz UliliKinematografi

SLOBODA: premijera američkog filma — ŠAMPION — Doda­tak: 'Filmske novosti tor. 41. (do 15. XI.)

TESLA zatvoreno radi restauri­ranja. *

Dežurna IJakamaSlužbu vrši I. narodna ljekarna

— ulica Božidara Petranovića.

KRETANJE CIJENA NA TRŽNICI

■Nekim proizvodima cijene se stabiliziraju, dok su jabukama i jajima vidno poskočile. Krumpir se prodavao po 16 dinara kilo­gram, kupus 28, mrkva 35, ka­pula 42, bijeli luk 100, s^ata 50, zelje 30, grah 80—100, leća 65, jabuke 52—56 dinara kilogram, jaja 19—22 po komadu.

VISOKE CIJENE RIBIU posljednja tri dana dovezene

su na gradsku ribarnicu male količine ribe. Uslijed toga su i cijene još uvijek dosta visoke. Bukve su se prodavale po 50 di­nara kilogram, palamide 140, lignje 220, cipli 220 i gavuni 100 dinara kilogram.

PRIMJEDBAOmaškom je izostavljeno ime

pisca Članka »(Neprijateljski kon­voji 'nisu se probili«, a koji je objavljen u prošlom broju. Pi­sac spomenutog članka jc B. Radićević.

IZ MATIČNOG UREDA ROĐENI

Vlas ta, kći Kaje i Zdravke Ivić; Tomislav, sin Ive i Marije Gojanović; Katioa, kći Marka i Krstine Culbrić; Boris, sin Boži­dara i Ivanice Lapov; Moravka, 'kći Miljenka i Božice-Laure La­pov; Ojdana, kći Josipa i Sirnice Mitrov; Meri, kći Berislava i Gojiš lave Bašić; 'Ljubica, kći An­te i Marije Jezerac; Milena, kći Slavka i Ruže Livajić; Memica, kći Ljube i Antule Klarin; Lo­vo rka, kći Jerka i Slavke Pirija; Ante, sin Kreše i Ivanke Piljac; Ivica, sin Sime 1 Amke Glavari; Katica, kći Marina i Sinke Grgu- rina; Stipe, sin 'Ivana i Anice Orlov ić; Ante, sin Maika i Milke Orlović; Milan, sin Jovana i Ovi­te Korda; Milan, sin Ante i Ma­rije Maikoč; Ivan, sin Ivana i Marije Baranović; Radojka, kći Branko i Zdenke Juras; Zeljka, kći Branka i Šonje Pletikosa; Vinka, kći Frane i Ike Jelić; Ve­sela, kći Slavka 1 Ane Kuvač; Ljiljana, kći Ante i Marije Vu- kov i Dijana, kći Branka i Anfce Brnić-Boće.

VJENČANIKović Ivan, stolar — Orešča-

nin Ljubica, odgojiteljica; Blačić Ante, strojobravar — Erak Tan­ka, domaćica; Banić Cedomir, pi- ljar — Cirjak Ivanića, domaćica; Petković Tome, tokar — Petko- vić Frana, krojačka i Bilić Kre­šimir, motomehaničar — Urem Matilda, domaćica.

UMRLICopić Petar, star 50 godina 1

Tišma Anastazija rod. Gopčević, stara 70 godina.

se nakon oslobođenja trebalo uh­vatiti u koštac bio je problem nepismenosti. Opismenjeno je 7. 600 lica, a tečajeve općeg o- brazovamja završilo je preko 2.000 lica. U tom pravcu potreb­no je ‘izvršiti daljnje napore.

Čitaonica je prije rata bilo vr­lo malo, svega 5. Sada ih ima 30. Otvorene su 22 seoske biblioteke koje raspolažu sa 8.000. Prije ra­ta na našem kotaru nije bilo do­mova kulture, a od oslobođenja sagrađeno ih je 21. Oni omogu­ćuju svim tim selima brži pros­vjetni i kulturni razvitak. Zah­valjujući tome na našem podru­čju djeluje nekoliko diletantskih grupa i 11 tamburaških zborova. Održavaju se raznovrsna pre­davanja. Nijedno naše selo pri­je rata nije imalo kina a sada ih imaju četiri, a pokretno kino NO kotara zalazi u sva naša sela.

ZAHVALAPrigodom amrti mog nezabo­

ravnog ocaGrubišlć Dunka pok. Nike

izražavam najtopliju zahvalnost dru. Ivanoviču, šefu internog odjela Opće bolnice, kao i osta­lom (bolničkom osoblju na paž­nji, koju su poklanjali za vrije­me njegove teške bolesti.

Također zahvaljujem svoj rod­bini i prijateljima, koji su pc- ic ij.nika isprati'i do vječnog po­ći:.! a.

Nikola GrubMIČ

MALI OGLASNIK Tražim jednosobni stan ili slič­

no. Može po mogućnosti biti stan od 2 prostorije i'li jedne veće sobe. Bračni smo par bez djece.''Plaća prema sporazumu.

Elektrlčarska radionica, ulica Borisa Kldrlča 49

Strana 4 »Šib e n s k i l is t « Srijeda, 10. Studenoga 1954.

Šibenčani na filmu

Prva komična uloga Antuna NalisaO R T

Antun Nalis u ulozi Ikla

Slaveći ove godine uz deset- godišnjicu oslobođenjfc naš ej) grada i desetgodišnjicu osniva­nja profesionalnog kazališta u Šibeniku, nije suvišno evocirati poneke momente ne samo za postanka tog4 kazališta tokom NOB, nego još dalje, u doba po­kušaja za organiziranjem kaza­lišnog života u Šibeniku prije rata.

U svijetlu tih pokušaja, koji su bili s jedne strane puni entuzi­jazma, a s druge -r- uslijed on­dašnjih prilika — prekratika da­ha, postojanje današnjeg Na­rodnog kazališta u Šibeniku i uloga narodne vlaisti oko njego­vog napretka dolazi još više do izražaja.

Pioniri današnjeg kazališta re­grutirani su upravo iz redova ■predratnih amatera, naročito iz redova pjevačkog društva »Ko­lo«. Osnivanjem stalnog kazali­šta mnogi su naši sugrađani na­šli ostvarenje svog današnjeg sna, posvetivši se potpuno pozi­vu, što su ga pasionirano nosili u sebi. Jedan dio tih Šibenčana

proširio' je svoju aktivnost i na sedmu umjetnost, umjetnost koja se ‘bilježi na filmskoj vrpci.

Pored naših sugrađana, koji su glumili u pojedinim filmovi­ma, kao na pr. Ljulbomir Nalis u »Plavom 9«, Josip Vtikario i Branko Matić u »Bakonji«, neki su stalno zaposleni kod filma u svojstvu montažera (Boris Teši- ja, koji je i glumio u filmu »Ka­meni horizonti«), pomoćnog reži­sera (Mate Relja) i organizatora snimanja (Predrag Drezga).

U filmskoj komediji »Jubilej ■gospodina Ikla« — produkcija »Jadran-fiim« — našli su se na okupu trojica Šibenčana: filrpski debutant, Borna Sanić, Mate Relja i Antun Nalis. Međutim, među ■ svim Šibenčanima, koje sam spomenuo zibog filmske ak­tivnosti, foesumnje je najintere­santniji i najpopularniji lik An­tuna Nalisa, u Jugoslaviji danas jedinog glumca, koji se bavi isključivo filmskom glumom.

■Prelistavajući stranice njego­vog burnog i vrlo zanimljivog života, dolazimo 'brzo do zaključ­ka, da pojava Antuna-Tončija Nalisa na filmskom platnu nije n>i slučajna niti neopravdana. Preduslovi za filmsku karijeru rodili su se, takorekuć, sa Nali- som, oni se nalaze u jednoj ma- lisovskoj crti, zajedničkoj za či­tavu njegovu obitelj.

iNo od svih Nalisa ipak je naj­više Nalis-Tonči. Sve artističke osobine njegove familije najviše su se udomaćile u Tončijevoj lič­nosti. On je nepresušno vrelo jednog neobičnog i svježeg hu­mora. Nalis j~e pravi kapitalist smijeha^ Veliki improvizator sa puno smisla za imitaciju, paro­diju, grotesku i karikaturu, Na­lis je uvijek izazivao filmske re­žisere, da pokušaju fiksirati te njegove odlike na platnu. A kako je u njegovoj biografiji bi­lo često apsurdnih situacija i ovdje su se njegove želje iz-

Što kažu birači o pripremama za i

elektrifikaciju općine Rogoznica

Na području općine Rogoznica posljednjih dana održano je ne­koliko Zborova birača na kojima su raspravljana važna pitanja: izvještaj o radu, NO-a opčine za prvo polugodište ove godine, osnivanje školskih savjeta, ko­munalna pitanja, i pripreme za elektrifikaciju ovog kraja:

Na zboru birača u Ražnju bi­rači su živo diskutirali o svim pitanjima, a naročito o priprema­ma za elektrifikaciju. .Zaključe­no je da svakf proizvođač vlas­nik kuće u fond za elektrifikaci­ju dade 2°/o od količine ulja, koju proizvede u ovoj godini. Osno­van je pripremni odbor za elek­trifikaciju. Osim toga birači su zaključili da će dobrovoljno dati

vrgle u nešto za čim nije težio. Umjesto da dolbije uloge, kojima bi nasmijavao publiku, dobiva takove, koje ledene smijeh na usnama — Nalis postaj & ustaša na filmu. Morao je proći kroz niz ustaških činova, oblačio se i u njemačku'uniformu, bavio se švercom i uopće nizom poslova, koji su Nalisa predstavili ne kao komičara, nego kao negativca. Tek u svom najnovijem filmu »Jubileju gospodina Uda« ukaza­la se Nalisu prilika, da pred ši­rom publikom otškrine vrata svog originalnog humora. A taj je humor zaista njegov; on je rastao sa Tomčijem, sa njegovim snovima, • barbama i razočara­njima. A jednih i- drugih bilo je prilično u njegovom četrđe- setgodišnjem životu.

Rat Nalisa za tiče u Zagrebu kao pravničkog pripravnika. Bi­lo je to doba, kad je Nalis mi­slio, klapu njihovi! lanovio:glumi

»Ši b e n s k i l i s t c organ Socijalističkog saveza radnog naroda za grad 1 kotar

Šibenik

Uredništvo, štamparsko poduzeća r »Štampa«

Olavnl1 odgovorni urednik

NIKOLA BEGO

Tekući račun: Narodna banka Šibenik broj 521—T—292

Rukopisi se ne vraćaju.

Pretplata za tri mjeseca Din 120.—, pola godine Din 240.—, za l godinu Din 480.—.

radnu snagu za dovršen je seoske škole, koju su počeli graditi prije tri godine.

Na zboru birača u Podorljaku također se živo diskutiralo, a na­ročito o pripremama za elektrifi­kaciju. 1 tu je zaključeno da sva­ki vlasnik dade 2«/o od količine ulja, koju proizvede u ovoj go­dini; a izabran je i odbor za e- letatrifikaciju od pet članova. Odlučeno je da se popravi škol­sku zgradu.

Na zboru birača u Dvornicama također je osnovan odbor za e- lektrififcaciju od sedam članova. Svaki vlasnik će dati 2% od koli­čine ulja, koju proizvede u ovoj godini. Pojedini birači obvezali su se da će dati i 5<*/o od koli­čine ulja, kao, na primjer, Ivan Karabatić pok. ilvana, Marin Vi- dović pok. Marka i još neki dru­gi.

■I na zboru birača u Rogoznici zaključeno je da će birači prilo­žiti za elektrifikaciju 2°/o od proizvedene količine ulja, a oni koji ga nemaju, da će dati po­moć u novcu, i to od 500 dinara naviše. Izabran je pripremni od­bor za elektrifikaciju i školski savjet od 11 članova.

Birači općine Rogoznica živo su zainteresirana za elektrifika­ciju svoga kraja i pripravni su dati materijalnu pomoć u grani­cama -svojih mogućnosti. Oni u- jedno pozivaju i nadležne orga­ne da .pomognu izvođenje ovog značajnog djela.

Posjet navedenih zborova bio je vrlo dobar, osim u Rogoznici.

i t i . Goleš

Borna Sarić i Stcvo Vujatović kao grobari

definitivno propali. Ali tada su se zapravo stvarali uslovi, koji su i Nalisu. omogućili da nađe svoje pravo mjesto u društvu. U općoj žeđi naših masa za kulturno­mu j etničkim doživljajima osje­tila se potreba za kadrovima. Taj polet zahvatio je i Tončija i on 1947. zauzima položaj zamjenika direktora u filmskoj ekipi »Za­stava«, a zatim u oštroj konku­renciji-Tonči dobiva ulogu bojni­ka Vuksana u »Zastavi« i prem­da je osjećao sklonosti za komi-- ku, on prihvaća bilo kakovu u- logu samo da uspostavi kontakt sa filmom. Tom ulogom započi- ma Tončijeva »negativna« era na filmu. U »Zastavi« ustaša, -u nedovršenom sarajevskom filmu »Rudari«, u »Koncertu opet usta­ša, pa onda — malo »za promje­nu« — u »Krvavom putu«, filmu

mu nastupaju mnogi poznati ko­mičan: August Cilić, Borivoj Sembera, Jovan Gec, Asja Đurđe- vić, Milivoj Presečki, Zvonko Strmac, Nela Eržišnik, pa Mila- Mosinger, Martin Matoševič, Stc­vo Vu’atović i ostali u epizoda­ma U ulozi Iklove supruge de- butirat će Lila Anđres.

Kad naredne godine budu Ši­benčani gledali taj film, moći će prosuditi u kolikoj su mjeri au­tori filma i sam Nalis uspjeli u nastojanjima, da našoj publici pruže sat - dva smijeha i razonode, Nadisova je posebna želja, da Ši­benčane nasmije barem onoliko., koliko ih je nasmijavao prije rata. Smijeh te publike bit će mu jedno od najdražih priznanja.

Mate Relja

Ih Gradske bibliotekeU Gradskoj biblioteci mogu se

posuditi na čitanje ova djela:V. Woolf: Godine. U tom je

romanu punom poetskog elemen­ta, obrađen problem o djelova­nju vremena na ljude. Spisate­ljica je prikazala jednu englesku porodicu i kroz nju dala pre­sjek fouržujisko-aristokratekog društva u toku pedeset godina.

D. Ij. Laurence: Lady Chatter- ley i njezin ljubavnik. U svojem djelu pisac ustaje protiv nepri

OTKRIVENI KRADLJIVCI U VODICAMA

Već izvjesno vrijeme u Vodi­cama se događaju lakše i teže krađe. Nestajali su .ljudima dije­lovi sa bicikla, kokoše, nekome čak i ovce, a sa broda SRZ ukra­den je lanac.

Strpljivim radom pripadnici stanice Narodne milicije u Vo­dicama uspjeli su otkriti počini­telje krivičnih djela.

Okrivljeno je šest osoba, me­du njima dvađesetgodišoji zi­dar Miša Karmelo i nekoliko starijih maloljetnika. .1

Dva dana na Tanajijugoslavensko-norveške kopro­dukcije igra njemačkog koman­danta logora. Slijede nešto »hu­manije« uloge: komercijalizirani nogometaš u »Plavom 9«, švercer »U oluji«, pa još jednom šver­cer u »Sinjem galebu« a dosta ■simpatični lumpproleter u »Ka­menim horizontima«.

Deveti film donio je Nalisu konačno komičnu ulogu. U »Ju­bileju gospodina Ikla« Nalis in- tempretira glavnu, ulogu, indu­strijalca Teodora Ikla, koji um­re A bude zakopan. A kako on, zapravo, nije umro, nego samo zamro, izlazi dz groba i doživ­ljava niz dogodovština, jer ga o- bitelj više ne priznaje živim.

Film režira Vatroslav Mimica, autor filma »U oluji«. Snimatelj je Oktavijari Miletić, a scenograf Vladimir Tadej. Muziku piše Milo Cipra.

Pored Antuna Nalisa i spome­nutog Borne Sarića, u ovom fil-

U čast proslave 10-godišnjice oslobođenja Šibenika, 2. i 3. o. mj. održan je na novosagrađe- đenom igralištu SD »Galeb« egzi- foiciono takmičenje u tenisu,-na kojem su sudjelovali naši pozna­ti tenisači Palada, Jagec, Baćo i Tomljenović. U ime SD »Galeb« goste je pozdravio Zoran Culić, predavši im u znak .pažnje cvi­jeće.

Oko tristo gledalaca zadovo­ljno je napustilo Tanaju, jer su vidjeli igru koja je bila na viso­kom nivou.

Susret - između Palade i Bače bio je najuzbudljiviji i najinte­resantniji. Iskusniji i staloženiji Palada uspio je pobijediti svog mlađeg protivnika. Oni su svo­jom igrom oduševili sve prisutne, koji su svaki uspješan pc-tez bilo jednog ili drugog nagrađivali ap­lauzom.

Jagec i Tomljenović su doka­zali da stoje odmah iza našeg

najboljeg teniskog para. To su okretni i snalažljivi igrači snaž­nog i preciznog udarca. Mladi Javor i Ercegović iz Splita, iako su se trudili, nisu uspjeli da po­stignu uspjeh u takoj- jakoj kon­kurentniji.

•Na turniru su .prvog dana po­stignuti rezultati:

Jagec — Tomljenović 9:7 i Pa­lada — Bačo 6:4.

Par Palada — Bačo pobijedio je par Jagec — Tomljenović sa 6:4, 6:3.

Drugi dan turnira rezultati su iblli:

Jagec — Ercegović 6:1, Tom­ljenović — .Javor 6:2 i Palada — Bačo -7:5.

U igri parova postignuti su re­zultati:

Palaiđa, Bačo — Jagec, Tomlje­nović 6:3.

Tomljenović, Ercegović — Ja- gee, Javor 6:2, 6:0.

M. Z.

Hrvatsko-slovenačka nogometna liga

1/ M a r ib o r u b e s p o b je d n ik a

„ Šibenik" - „Branik“ 2:2

rodnog, izvještačenog života ci­viliziranih ljudi. On je smiono progovorio o seksualnom proble­mu, koji se, do njega, nije sma­trao predmetom, dostojnim da se tretira u literaturi.

A. Crondn: Citađela. U tom ro­manu autor prikazuje iborbu iz­među savjesti jednog liječnika i životnih prilika, koje, često puta, sile ljude da se odreknu svojih načela.

E. M. Remarque: Na zapadu ništa novo. U djelu je iznesen sav užas ratnog klanja.

E. Zola: Eugene Bougon, ro­man iz ciklusa »Rougon Mac- qart«, u kojemu su opisane po­litičke intrige vladajuće klase u Francuskoj.

Gradska biblioteka je otvorena od 8 do 13,30 i od 17,30 do 19 sati svakog dana, osim subote popod­ne.

Knjige se posuđuju od 10 do 13 i od 17.30 do 19 sati.

jeste li podmi­rili pretplatu?

U 'IX. kolu hrvatsko-slovenač- ke lige sastao se »Šibenik« >a »■Branikom« u Mariboru, gdje je izborio neodlučan rezultat — 2:2. Poslije nekoliko uzastopnih .po­raza u 'gostima, rezultat iz Ma­ribora primljen je kod prijatelja »Šibenika« sa zadovoljstvom. Momčad »Šibenika« vodila je čak do 75. minute sa 2:0, o onda je dozvolila protivniku, koji je kroz čitavu utakmicu bio daleko sla­biji, da izjednači. Oiba zgoditka pala su dosta nesretno, a osobito prvi, kada je Jelenković, u na­mjeri da bi loptu dodao svom vrataru, pogodio vlastitu mrežu. To je bilo u 75. minuti, a dvije milrrute prije kraja Batinica je nepotrebno loptu zadržao rukom. Udarac je izveo Gaj'šek, pogodiv­ši stativu i odbijenu loptu Hamž- ler je pretvorio u zgoditak. »Ši­benik« je inače u oba poluvre­mena bio bolja momčad i zaslu-

TURNIR U ODBOJCI

Odbojkaški turnir domaćih momčadi »Galeba«, »Metalca« I. i II. i »Univerzala«, nije dovr­šen. Odigrane su samo dvije u- tafcmiće, dok je finalni dio tur­nira izostao. To dokazuje' da se olako shvatio taj turnir.

Igrači su na te dvije utakmice prikazali dobru igru, a osobito »Univerzal« A »Metalac« II. U zanimljivoj igri pobijedila je e- fcipa »Univerzala« sa 3'2. U dru­gom susretu »Metalac« I. je po­razio »Galeba« s rezultatom 3:1.

M. Z.

žio je pobijediti. Najbolji poje­dinci bili su Iljađica, Batinica, Blažević i Stošić.

Odmah u početku »Šibenik« je izveo nekoliko snažnih napada i u 6. minuti već je -bilo 1:0.' Kod ispucavanja vratar je prešao doz­voljenu liniju i sudac je dosudio slobodan udarac sa 16 metara. Đurić je oštro tukao u sam gor­nji Iku't, tako da vratar nije mo­gao intervenirati. ■ U 16. mjnuti nakon j^dne lijepe kombinacije Zorić je postigao drugi zgoditak — 2:0. Do- kraja poluvre­mena navalni igrači pro­pustili • su dvije zrele šanse.' Nastavak ije i dalje protekao u nadmoći »Šibenika«, & onda su domaći itek pol kraju uspjeli oslo­boditi se pritiska u nepunih 12 minuta izjednačiti n a '2:2. Sudac Miiljan dobro je obavio svoj za-^ datak. Utakmici je prisustvovalo 3000 gledalaca.

U ostalim susretima postignuti, su ovi rezultati: Ljubljana — Trešnjevka 4:2, Segesta — Tek- stilac 3:1, Borovo — Split 3:1, Uljanik — Rijeka 2:1 i Kladivar — Željezničar 7:0.

T a b 1 1 c aTREŠNJEVKA 9 5 2 2 21:9 12BOROVO 9 6 0 3 17:10 12TEKSTILAC 9 5 2 2 14:11 12RIJEKA 9 4 3 2 8:6 11SPLIT 9.5 1 3 14:13 11SEGESTA 9 5 0 4 15:13 10LJUBLJANA 9 3 2 4 17:13 8SI'BENIK 9 3 1 5 13:12 7ULJANIK 9 3 1 5 10:12 7BRANIK 9 3 1 5 15:20 7ŽELJEZNIČAR 9 3 0 6 13:24 6KLADIVAR 9 2 1 6 13:27 5

ODJEĆAkrojačka radnja Šibenik O b ala o s lo b o đ en ja 14 11. k a t

IZRAĐUJEMO MUŠKA ODIJELA, ŽENSKE KOSTIME, MUŠKE I ŽENSKE KAPUTE I MANTLE PO ŽELJI I SUVREMENOJ

MODI. , | B

IZRADBA PRVORAZREDNA CIJENE SOLIDNE.