1

PROSTORNA PODJELA STANIŠTA KAO POSLJEDICA CESTOGRADNJE

SPATIAL DIVISION OF HABITATS AS AN EFFECT OF ROAD CONSTRUCTION

Mario Zovko, dipl.ing.stroj. IGH-Mostar, Bišće Polje bb, 88000 Mostar e-mail:mario.zovko@igh.ba

mr. sc. Krešimir Šaravanja,dipl.ing. IGH-Mostar, Bišće Polje bb, 88000 Mostar e-mail:kresimir.saravanja@igh.ba

Sažetak: Predstavljanje rada

U ovom radu je dat osvrt na problematiku posljedica izgradnje cesta na prostornu podjelu staništa. Podjela staništa (razbijanje, dijeljenje, fragmentacija) je proces kojim čovjek velike prirodne površine koje se sastoje od jednog ili više ekoloških sustava, podijeli na manje dijelove (fragmente) uslijed čega dolazi do velikog gubitka staništa. Često se to čini izgradnjom prometnica. Broj vrsta i stabilnost samog ekološkog sustava smanjuje se smanjenjem površine na kojoj taj sustav postoji. To je razlog zašto podjela staništa predstavlja veliku prijetnju biološkoj raznolikosti i to je vrlo je važan problem glede zaštite prirode. U Federaciji Bosne i Hercegovine uz postojeće Smjernice za projektiranje, građenje, održavanje i nadzor na putovima (2005.), u 2013. godini donesen je novi Zakon o zaštiti prirode (SN F BiH broj 66/13) a 2014. godine donesena je Crvena lista ugroženih divljih vrsta i podvrsta biljaka, životinja i gljiva (SN F BiH broj 7/14). Ovi novi propisi na samom početku projektiranja pomažu odabir najmanje štetne varijante buduće prometnice kako bi se smanjio problem prostorne podjele staništa . Ključne riječi: stanište, podjela, crveni popis, cestogradnja, zeleni most, IUCN

Abstract: Introduction of the paper

This paper presents an overview of the consequences of road construction on the spatial division of habitats. Division of habitats (splitting, fragmentation, distribution) is a process by which man divides a large natural area or space consisting of one or more ecosystems, into smaller parts or fragments, thereby causing a large scale loss of habitats . This is frequently caused by road construction. The number of species and stability of the ecosystem itself decreases with the size of the surface where the ecosystem abides. This is precisely why the division of habitats is a great threat to the biological diversity and a big problem regarding environmental and nature protection. The Federation of Bosnia and Herzegovina applies not only the existing Guidelines for design development, construction, maintenance and supervision of roads (2005.), but in 2013 a new Nature Protection Act was adopted (OG F B&H, no. 66/13) and in 2014 a Red List of Threatened Species and Varieties of plants, animals and fungi was adopted (OG F B&H no. 7/14). These new regulations help the designers to select the least harmful alternative of the future road at the very beginning of the design process, in order to reduce the problem of spatial division of habitats. Key words: habitat, division, red list, road construction, wildlife crossing, IUCN

2

1.OSNOVNI POJMOVI I DEFINICIJE „Stanište" ili prirodni životni prostor je kopneno ili vodeno područje određeno njenim geografskim abiotičkim i biotičkim svojstvima, bilo da su potpuno prirodna ili djelomično prirodna. „Stanje očuvanosti staništa" znači zbir utjecaja koji djeluju na staništa i njegove tipične vrste, a koji mogu uticati na njegovu dugoročnu rasprostranjenost, uređenost i funkcije, kao i na dugoročni opstanak njegovih tipičnih vrsta unutar teritorija koje navodi članak 2. Direktive o staništima. „Vlažna staništa" uključuju područja močvarnih zemljišta, ritova i cretova, krške hidrološke sustave i druge vode, prirodne ili umjetne, stalne ili povremene, sa stajaćom ili tekućom vodom, slatkom ili slanom, uključujući područja morske vode čija dubina za vrijeme oseke ne prelazi šest metara. „Zaštićeno područje" je jasno definiran geografski prostor, prepoznat i namijenjen dostizanju dugoročnog konzerviranju prirode, općekorisnih funkcija prirode, i kulturalnih vrijednosti, a kojim se upravlja legalnim i drugim efektivnim mehanizmima. „Biološka raznolikost" je sveukupnost svih živih organizama koji su sastavni dijelovi ekoloških sustava, a uključuje raznolikost unutar vrsta, između vrsta te raznolikost između ekoloških sustava. „Krajobraz" je sustav eko sustava određenog prostora, viđen ljudskim okom, čija su obilježja nastala međudjelovanjem prirodnih i/ili ljudskih faktora. „Krajobrazna raznolikost" je prostorna strukturiranost prirodnih i antropogenih krajobraznih dijelova (bioloških, geoloških, geomorfoloških i kulturnih vrijednosti). „Rizik za prirodu" je vjerojatnost da će neki zahvat posredno ili neposredno prouzrokovati štetu prirodi. „Vrsta" je sustav populacija koje žive u određenom vremenu na određenom prostoru, a sposobne su da međusobno razmjenjuju genetički materijal.

„Ugrožene vrste" (označene posebnom oznakom (*) u Aneksu 2 Direktive o staništima) su vrste za čiju zaštitu Europska unija ima posebnu odgovornost u pogledu veličine njihovog prirodnog područja koje se nalazi unutar teritorija na koje se odnosi članak 2. Direktive o staništima. „Zahvat u prirodu" je svako privremeno ili trajno djelovanje čovjeka na prirodu koje može narušiti prirodnu ravnotežu, ako to djelovanje nije u cilju zaštite i očuvanja prirode. „Zaštićene prirodne vrijednosti" su prirodne vrijednosti proglašene zaštićenima od tijela utvrđenog Zakonom o zaštiti prirode i upisane u registar zaštićenih prirodnih vrijednosti, a odnose se na zaštićena područja, zaštićene biljne, i životinjske vrste i podvrste, i gljive te zaštićene minerale i fosile. „Ekosustav“ je osnovna prostorna ili organizacijska jedinica organizama i nežive tvari između kojih se stvaraju, kruže i izmjenjuju tvari i energija.

„Nežive tvari“ ili abiotski čimbenici su voda, tlo, zrak, sunčeva energija i temperatura.

„Zajednica“ je skupina jedinki svih živih bića koje ne žive izolirano nego se životni interesi pojedinih skupina isprepleću i utječu jedni na druge bez utjecaja abiotskih čimbenika. „Biocenoza“ je skupina jedinki (biljke, životinje i ostala živa bića) različitih populacija koje žive u određenom staništu (biotopu) stvarajući životnu zajednicu i usko su povezane različitim međuodnosima. „Crvena lista-popis ugroženih vrsta/podvrsta", je službeni dokument koji sadrži popis ugroženih divljih vrsta/podvrsta, raspoređenih po kategorijama ugroženosti. Predstavlja osnovu za izradu Crvenih knjiga. „Crvena knjiga" je službeni dokument koji sadrži opširne podatke o osnovnim karakteristikama vrste, o stupnju njene ugroženosti, faktorima ugrožavanja, kao i prijedloge mjera za zaštitu same vrste/podvrste. Predstavlja znanstvenu osnovu za pokretanje konkretnih vidova zaštite.

3

2. POSLJEDICE GRADNJE, UPORABE I ODRŽAVANJA CESTA

Bosnu i Hercegovinu u svim njenim područjima, nizinskim, planinskim i obalnim, karakterizira velika raznolikost staništa. Bogatstvo geomorfoloških formi, iznad i ispod zemlje, omogućuje trodimenzionalnu rasprostranjenost staništa pridonoseći njihovu bogatstvu. Iznimno se rijetko može pronaći takva raznolikost staništa na prostoru površinom tako male zemlje kao što je Bosna i Hercegovina. Zakon o zaštiti prirode S.N. F BiH broj 66/13 definira stanište kao jedinstvenu funkcionalnu jedinicu ekološkog sustava, određenu zemljopisnim, biotičkim i abiotičkim svojstvima. Sva staništa iste vrste čine jedan stanišni tip. Stanišni tipovi opisani su sustavima klasifikacije staništa. U Europi je razvijeno nekoliko sustava klasifikacije staništa. Klasifikaciju CORINE razvila je Europska unija a primjenjuje se u provedbi Direktive Vijeća broj 1992/43/EEZ od 21.5.1992. o očuvanju prirodnih staništa i divljih životinja i biljaka (Direktiva o staništima). Ta klasifikacija proširena je za čitavu Europu kao palearktička klasifikacija staništa a kasnije je razvijena klasifikacija EUNIS. Sve zemlje razvijaju svoju Nacionalnu klasifikaciju kako bi naglasile raznolikost staništa svog teritorija te neke specifičnosti kao što je recimo područje krša u BiH. S pomoću ključa za pretvaranje jedne klasifikacije staništa u drugu, može se nacionalna klasifikacija pretvoriti u bilo koji europski standard. Pojačana izgradnja mreže prometne infrastrukture predstavlja jedan od glavnih čimbenika koji uzrokuju razdvajanje prirodnih staništa i ekosustava na manja i razdvojena područja. Ova pojava se na globalnoj razini smatra jednom od najvećih prijetnji za očuvanje bioraznolikosti. COST 341 – Divlje životinje i promet rezultat je opsežnih istraživanja na ovu temu. U Europi još nisu usvojeni zakoni koji reguliraju pitanje prelaska životinja preko prometnica i koji smanjuju utjecaje na prirodu ali postoji europska smjernica COST 341 – Europski priručnik za utvrđivanje konflikata i pronalaženje rješenja. Cestogradnja uzrokuje podjelu staništa. Izgradnjom autocesta kroz područje rasprostranjenosti velikih zvijeri pojavila se opasnost znatnijeg fragmentiranja staništa tih vrsta. U proteklom razdoblju u Bosni i Hercegovini intenzivirana je gradnja putne infrastrukture od koje je najznačajnija gradnja koridora Vc.

Velike zvijeri, koje su u pravilu na vrhu ekoloških piramida, za život trebaju relativno velike površine staništa. Veličina teritorija samo jednog vučjeg čopora je od 150 km2 do 350 km2 . U Skandinaviji, gdje je stanište siromašnije, veličina teritorija veća je i od 1000 km2. Jedan ili samo nekoliko vučjih čopora ne smiju biti izolirani od drugih čopora. U suprotnom došlo bi do prekida protoka gena, parenja u srodstvu i posljedično smanjene raznolikosti u tako izoliranom dijelu populacije, čineći je osjetljivom na promjene u staništu. Prisutnost velikih zvijeri u nekom staništu pokazatelj je njegove očuvanosti. Ako uspijemo sačuvati zvijeri, znači da smo uspjeli sačuvati i stanište sa svom raznolikošću biljnog i životinjskog svijeta koje ono podržava. Podjela staništa je proces kojim čovjek velike prirodne cjeline koje se sastoje od jednog ili najčešće više ekoloških sustava, podijeli na manje dijelove (fragmente). Već odavno je poznata činjenica da se broj vrsta i stabilnost nekog ekološkog sustava smanjuje smanjenjem površine na kojoj taj sustav postoji i zbog toga usitnjavanje staništa predstavlja jednu od najvećih prijetnji biološkoj raznolikosti. Veoma opasna posljedica podjele staništa je takozvani rubni efekt. Tu se radi o promjenama na granicama odnosno rubovima staništa. Kao očigledan i lako prostorno shvatljiv slučaj rubnog efekta možemo uzeti rubove šume. U njima su mikroklimatski uvjeti drugačiji nego u unutrašnjosti što može dovesti do jačih oštećenja šume. Biološke posljedice vidljive su u rasporedu, raznolikosti i brojnosti biljnih i životinjskih vrsta. Stabilnost biljnih zajednica se može očitovati u njihovoj otpornosti na invazivne vrste pa će stabilni ekosustav biti puno teže zauzeti od strane tih invazivnih vrsta. Podjelu odnosno fragmentaciju staništa pokušat ćemo objasniti na slijedećem primjeru (Martinko, 2008) na slici 1. Prikazano je jedno stanište površine 64 ha. Iako bi se moglo pretpostaviti da je cijela ta površina stabilna i homogena, to u prirodi nije slučaj. Ono je okružen zonom od 100m („pufer zona“) u kojoj biotički (brojnost, raspored i gustoća organizama itd.) i abiotički čimbenici (temperatura, vlažnost, prodiranje svjetlosti, ..) jako odudaraju od originalnog staništa u kojem je postojala ravnoteža u kruženju tvari i energije. Kada takvo područje presiječemo dvjema cestama, stanje se rapidno pogoršava jer svaki od četiri nastala fragmenta dobije

4

svoju pufer zonu od 100 m te se promatrano stanište, od početnih 64 ha, smanjilo na četiri fragmenta od samo 8,7 ha (a ne od 16 ha što bi se moglo očekivati na temelju jednostavne matematike). Što je površina nekog staništa manja, manja je i vjerojatnost da će ono moći održavati svoju prirodnu stabilnost. Zbog toga je od izuzetne važnosti izbjegavati presijecanje netaknutih dijelova prirode vještačkim barijerama odnosno u ovom slučaju cestama.

Slika 1.Primjer fragmentacije staništa (Martinko

2008)

Fragmentacija staništa je proces koji je neminovan kada je u pitanju izgradnja novih prometnica, osobito najviše kategorije prometnica – autocesta koje zauzimaju i najveći prostor pri svojoj gradnji i uporabi. Najbolje što se može učiniti kako bi se smanjile posljedice fragmentacije je da se planiranje izgradnje prometnica vrši u suradnji sa stručnjacima različitih oblasti (biolozima, hidrolozima, geolozima, itd) kako bi se štetne posljedice po stanište svele na minimum. Svakom zahvatu u prirodi (osobito onima velikog opsega) trebalo bi pristupati s oprezom i prvo provesti temeljita istraživanja jer se štetne posljedice nastale uništenjem nekog ekološkog sustava uglavnom ne mogu sasvim ispraviti.

3.NOVA REGULATIVA u F BiH

Svjetska udruga za zaštitu prirode (The World Conservation Union, IUCN) utvrdila je kriterije prema kojima se utvrđuje ugroženost biljnih i životinjskih vrsta i izrađuje tzv. Crveni popis vrsta. Glavna je svrha crvenog popisa da usmjeri pozornost državnih organa, znanstvenih institucija, nevladinih udruga i šire javnosti na vrste koje se smatraju ugroženima i potrebu poduzimanja mjera zaštite. Drugim riječima, na temelju ovog popisa, utvrđuju se prioriteti u izradi i provedbi planova za zaštitu ugroženih vrsta. Povjerenstvo IUCN-a za opstanak vrsta svake godine izrađuje Svjetski crveni popis, a pojedine države izrađuju nacionalne crvene popise. Ugrožena vrsta je naziv za vrste za koje postoji određena vjerojatnost da će u bliskoj budućnosti izumrijeti u divljini. Prema IUCN vrsta je ugrožena:

- Ako je doživjela smanjenje populacije od najmanje 50 % u posljednjih deset godina ili u tri generacije.

- Ako je suočena sa smanjenjem populacije od najmanje 50 % u slijedećih deset godina ili u tri generacije.

- Ako je područje na kojem se pojavljuje procijenjeno na manje od 5.000 km2 .

- Ako je područje koje zauzima manje od 500 km2.

- Ako je brojnost populacije procijenjena

na manje od 2.500 zrelih jedinki s tendencijom daljnjeg smanjivanja od najmanje 20 % u idućih 5 godina ili u dvije generacije .

- Ako je brojnost populacije procijenjena

na manje od 250 zrelih jedinki.

- Ako kvantitativne analize pokazuju da je vjerojatnost da će vrsta izumrijeti u divljini u slijedećih 20 godina ili pet generacija najmanje 20 % .

Slika 2. Kategorije ugroženosti prema IUCN-u

(verzija 3.1.)

5

Zakonom o zaštiti prirode Federacije Bosne i Hercegovine uređuju se nadležnosti tijela koja vrše poslove zaštite prirode, opće mjere očuvanja prirode, ocjena prihvatljivosti zahvata u prirodi, tipovi staništa i ekološki značajna područja, vrste i podvrste, zaštita divljih ptica, zaštita i očuvanje bio raznolikosti, šumskih eko-sustava, krških eko-sustava, vode i vlažnih staništa, zaštita morskih i obalnih prirodnih vrijednosti, uspostava europske ekološke mreže posebno zaštićenih područja - Natura 2000, mjere zaštite vrsta i podvrsta, prekogranični promet zaštićenim divljim vrstama i podvrstama, mjere zaštite minerala i fosila, zaštićene prirodne vrijednosti, naknada štete, poticajne mjere, davanje prijedloga za koncesije na zaštićenim prirodnim vrijednostima i zaštićenim prirodnim objektima, planiranje i organizacija, inventarizacija i monitoring, pristup informacijama i sudjelovanje javnosti, znak zaštite prirode, promocija odgoja i obrazovanja u zaštiti prirode, priznanja i nagrade za postignuća u zaštiti prirode, financiranje zaštitite prirode, inspekcijski nadzor kao i kaznene odredbe. Novi Zakon o zaštiti prirode S.N. F BiH broj 66/13, članak 73., jasno kaže: Javne ceste, drugi putovi ili druge građevine koje prelaze preko poznatih migracijskih putova divljih životinja grade se na način da se omogući sigurno prelaženje divljih životinja na odgovarajućim prostornim razmacima, monitoringom utvrđenih. Izgrađeni prijelazi kojima se osigurava nesmetano i sigurno prelaženje divljih životinja uživaju zaštitu kao prirodne vrijednosti. Mjere zaštite, subjekte odgovorne za provođenje zaštite i način održavanja prijelaza iz stavka 2. ovog članka Federalni ministar će propisati pravilnikom.

Na temelju ovog zakona Federalno ministarstvo okoliša i turizma je donijelo Crvenu listu ugroženih divljih vrsta i podvrsta biljaka, životinja i gljiva (S.N. F BiH, broj 7/14).

Slika 3. Crvena lista faune Federacije BiH

Slika 4. Crvena lista flore Federacije BIH

Slijedeći koraci u smjeru potpunije zaštite trebaju biti donošenje Crvene knjige i provedbenog propisa (Pravilnika) kojim će se detaljno propisati mjere zaštite kao i subjekte odgovorne za provođenje zaštite i način održavanja prijelaza za životinje.

.

6

4.TEHNIČKE MOGUĆNOSTI SMANJENJA NASTALIH ŠTETA FRAGMENTACIJOM STANIŠTA

Svaka intervencija u prostoru zahtijeva stručnu procjenu o utjecaju na okoliš i procjenu prihvatljivosti s obzirom na prirodu već u fazi projektiranja. Osnovu za pravilno donošenje odluke o potrebnim mjerama za ublažavanje, nadoknađivanje za izvedene intervencije zamjenom staništa i mjere za nadoknađivanje ili čak promjenu lokacije intervencije predstavlja opis stanja okoliša prije intervencije. Nakon toga slijedi procjena očekivanog utjecaja, koja je specifična s obzirom na pojedine lokacije i koja mora biti pripremljena za svaku životinjsku vrstu a naročito za ugrožene vrste. Procjenu utjecaja je potrebno izvršiti sa i bez mjera za ublažavanje utjecaja. Izbor odgovarajuće mjere za ublažavanje ovisi od ciljne životinjske grupe, vrste prebivališta i ekosustava koji je predmet zaštite. Prometnice mogu utjecati na sve grupe životinja. Naročito veliki utjecaj imaju na kopnene kičmenjake sa najvećim opsegom aktivnosti kojima su putovi za kretanje često odsječeni prometnicama. Mjere možemo podijeliti u dvije glavne grupe:

1.mjere za sprječavanje/smanjenje ugroženosti i smrtnosti životinja koje uzrokuju izgradnja, održavanje i uporaba prometnica. 2.mjere kojima se omogućava očuvanje veza između staništa (smanjenje fragmentacije staništa).

Obje grupe mjera nisu jasno razdvojene i međusobno se prepliću. Prva grupa obuhvata različite ograde (zaštitne ograde, električne ograde sa regulatorom), koje sprečavaju ulazak životinja na kolovoz. Zaštitne ograde moraju biti u skladu sa određenim tehničkim karakteristikama (odgovarajuća visina i stabilnost, prilagođena gustoća mreže, promjer žice i sl.), dok se električne ograde sa regulatorom koriste uglavnom u središnjim i tranzitnim područjima u kojima se javljaju krupne zvijeri (medvjedi, risovi), koje bi se mogle popeti na običnu ogradu.

Posebne ograde za akustičnu zaštitu se također uglavnom koriste za zaštitu ljudi od buke ali mogu služiti i kao zaštitne ograde ili kao zaštita od buke za životinje (područja u kojima ptice savijaju gnijezda). Zbog velike opasnosti od udara ptica preporučuje se da se koriste neprovidne ili na odgovarajući način označne (vertikalne linije odgovarajućeg rastera) providne ograde za akustičnu izolaciju. Ostale mjere koje se odnose na zaštitu životinja obuhvaćaju uporabu odgovarajućih prometnih znakova, prilagođavanje objekata koji omogućuju sklanjanje životinja koje se nalaze na kolovozu, odgovarajuće osvjetljenje objekata itd. Drugu grupu čine mjere koje omogućavaju očuvanje veza između staništa. Ove mjere obuhvaćaju različite nadvožnjake i podvožnjake za kretanje životinja, koje istovremeno mogu koristiti različite grupe životinja ili koji mogu biti određeni za jednu grupu životinja (na primjer podvožnjaci za vodozemce). Namjenski izgrađeni objekti koji omogućavaju povezanost ekosustava su zeleni mostovi ili ekodukti. Mogu biti različitih dimenzija, u ovisnosti od lokacije, ciljne životinjske grupe, troškova itd. Takvi namjenski izrađeni objekti, slični vijaduktima i produženim mostovima, omogućavaju prolaz onim vrstama životinja koje izbjegavaju kontakt s ljudima a rijetko koriste druge prolaze ili ih uopće ne koriste (vukovi, veprovi, crveni jeleni). Svi prolazi preko prometnice moraju biti ispravno postavljeni u prostoru, moraju biti odgovarajućih dimenzija (naročito je značajan odnos između širine i duljine) te u slučaju nadvožnjaka moraju na odgovarajući način biti ozelenjeni te ih je potrebno redovito održavati. Monitoring je jako bitan pri izgradnji prometnica s obzirom da on predstavlja mehanizam provjere efikasnosti mjera glede smanjenja utjecaja prometnica za prirodu. Svrha monitoringa je: 1.Utvrđivanje nedostataka u postavljanju, izgradnji i održavanju mjera zaštite. 2.Utvrđivanje efikasnosti mjera s obzirom na njihovu namjenu. 3.Utvrđivanje da li mjera dugoročno smanjuje utjecaja intervencije na vrste i staništa.

7

5.MJERE ZA OČUVANJE VEZA IZMEĐU STANIŠTA

Današnji pristup izgradnji cesta a osobito najvećih i najsloženijih – autocesta, je neusporedivo suvremeniji i manje štetan za prirodu nego prijašnji pristupi. Prije svake izgradnje autocesta rade se opsežne studije o utjecaju na okoliš pri čemu se nastoje implementirati sva istraživanja koja postoje o nekom području koristeći interdisciplinarni pristup. Suvremene autoceste imaju cijeli niz mjera kojima se sprječava fragmentacija staništa, odnosno to je niz mjera kojima se umanjuju posljedice fragmentacije staništa. Neke od njih su: zeleni mostovi, vijadukti i mostovi, površine iznad tunela, podvožnjaci za sitne životinje. Zeleni mostovi su namjenski izgrađene konstrukcije koje su predviđene za prelazak životinja preko prometnica. Oni predstavljaju skup ali efikasan metod smanjenja razdvajanja populacije koje uzrokuju prometnice. Veličina i konstrukcija zelenih mostova ovisi od ciljne životinjske grupe za koju je konstrukcija prvenstveno namijenjena. Obično su to veliki sisari ali prijelaz mogu koristiti i druge životinje. Prilikom planiranja zelenog mosta neophodno je izvršiti analizu šireg prostora kao i analizu stanja populacije ciljnih životinjskih grupa. Zeleni mostovi imaju karakteristike mikro koridora preko kojih prelaze mnoge jedinke. Crveni jelen, vepar, vuk i ris su naročito osjetljivi na ljude i najčešće ne žele koristiti druge mogućnosti prijelaza prometnice koje su predviđene i za prijelaz ljudi. Zeleni mostovi obično spajaju odvojene dijelove staništa te stoga imaju značajnu ulogu u prolazu brojnih beskičmenjaka i kičmenjaka. Na žalost ovakve konstrukcije su veoma skupe pa se predviđaju samo za brojčano najveću moguću ciljnu životinjsku grupu. Cilj je prije svega povezati staništa na razini ekosustava a to zahtijeva znanje a potrebno je uzeti u obzir karakteristike postojeći staništa, kao i karakteristike projektiranja, izgradnje i ozeljenjavanja zelenog mosta. Objekt treba biti smješten u području postojećih koridora krupnih sisara a treba izbjegavati područja u kojima bi znatan utjecaj ljudi mogao umanjiti funkcionalnost prolaza. Preporučena širina zelenih mostova treba biti veća od 80 metara kako bi se omogućilo uspostavljanje veze u ekosustavu. Prolazi za životinje imaju dugoročnu funkciju (više desetaka godina) pa ih je potrebno pažljivo i dugoročno planirati. Ciljne životinjske grupe su sisari , vodozemci i gmizavci, beskičmenjaci i ptice.

Slika 5. Zeleni most

Na lokalnim putovima, šumskim i drugim putovima često postoji dosta mostova koji se rijetko koriste kao prolazi za životinje. Ukoliko se ovi objekti dopune zelenim površinama može se znatno poboljšati prikladnost objekata za prolaz životinja, osobito velikog broja sisara u periodima migracija. U ovisnosti od širine i projektiranog produženja te u slučaju niskog prometnog opterećenja, (naročito u noćnom periodu) ovakve prelaze koriste različite vrste sisara (lisice, zečevi, divlje mačke, kune, lasice,jazavci i vidre). U slučaju odgovarajućeg okruženja iste mogu koristiti i srne, medvjedi pa čak i crveni jelen, ris i vuk. Vijadukti i mostovi su vrlo pogodni kao mjesta ispod kojih je omogućeno slobodno kretanje životinja iako je njihova primarna svrha zaobilaženje, odnosno nadsvođenje, nekih reljefnih oblika. Njihova izgradnja je također izuzetno skupa i grade se samo kad je to neophodno. Što je vijadukt ili most viši (jer su na taj način životinje udaljenije od izvora buke) i što je prostor ispod njega veći, to je njegova funkcionalnost kao koridora za kretanje životinja puno bolja. Također ne treba zanemariti izuzetnu važnost obnove ekosustava ispod vijadukata i mostova (npr. pošumljavanje) nakon izvedenih radova prilikom izgradnje autocesta kako bi svi oblici prijelaza bili prirodni za životinje (ali i za održavanje kontinuiteta biljnih vrsta) Prilikom projektiranja vijadukta ili mostova u obzir je potrebno uzeti postojeće putove kretanja životinja koji se ne smiju prekidati. Vijadukti su prikladniji za okoliš i prirodu čak i kad je moguće na istom mjestu izgraditi nasip. Izgradnjom nasipa trajno se prekidaju putovi za kretanje mnogih životinja. I u slučaju ukoliko se radi o visoko vrijednim močvarnim prebivalištima izgradnja vijadukta je bolje rješenje nego izgradnja nasipa. Svaka intervencija u području ispod vijadukta mora

8

biti minimalna a za vrijeme izgradnje i u toku korištenja oštećeno područje treba vratiti u prvobitno stanje. Područje ispod vijadukta ili mosta ne treba koristiti za skladištenje građevinske opreme i strojeva, poljoprivrednih strojeva ili drugih vozila, niti je ispod vijadukta dozvoljeno postavljanje ograda ili prepreka koje bi spriječile prolazak životinja.

Slika 6. Vijadukt kao prolaz za životinje

Površine iznad tunela su jako dobar prostor za prelaze životinja i osobito duži tuneli u stvari i nemaju funkciju presijecanja staništa. Osobito u zaštićenim područjima pri projektiranju prometnica treba voditi računa da se tamo gdje je to prometno i ekonomski prihvatljivo projektiraju tuneli. Taj posao u F BiH će olakšati izašli Crveni popis ugrožene faune, flore i gljiva. Ukoliko se već u fazi projektiranja vodi računa o ugroženim vrstama na budućem putnom pravcu veća je mogućnost kasnijeg smanjenja troškova a i manjeg utjecaja na prirodu.

Slika 7. površine iznad tunela kao prolaz za životinje

Podvožnjaci za sitne životinje - za sitne sisare (kune, ježeve) takvi prolazi su uglavnom kanali ili cijevi za promjerom od 0,4 – 2 metra. Kanali podvožnjaka mogu imati različite oblike (pravokutni, kvadratni, okrugli itd.) i mogu biti izvedeni od različitih materijala (beton, drvo , plastika). Dno treba biti ispunjeno odgovarajućom podlogom kao što su zemlja, pijesak ili kamen kako bi se dobila površina za kretanje životinja. Ulaz u podvožnjak mora biti slobodan i bez vještačkom osvjetljenja. Životinje treba usmjeravati na podvožnjak preko usmjeravajuće ograde.

6.ZAVRŠNA RAZMATRANJA

Sve vrste prometne infrastrukture: ceste, željeznice i plovni kanali, značajno utječu na staništa životinja kroz koja prolaze, a samim tim i na opstanak tih životinja. Učinci barijere pojavljuju se tamo gdje životinje zbog strukture putova, ograda ili samog prometa ne mogu jednostavno prijeći cestu. Prelaskom ceste na nezaštićenom mjestu životinje ugrožavaju sigurnost prometa a i stradavaju u jako velikom broju.

Slika 8. Medvjed prelazi cestu na nezaštićenom

mjestu

Glavni negativni učinci su: direktni gubitak staništa, fragmentacija staništa i populacija, degradacija kvalitete staništa, neposredno stradavanje životinja u pokušaju prelaska te

9

rizik ugrožavanja sudionika u prometu (sudar s velikom životinjom). U BiH se gradi koridor Vc koji na nekim svojim dijelovima prolazi kroz staništa velikih zvijeri i svih drugih životinja uzduž i poprijeko. U BiH od velikih zvijeri stalno žive medvjedi, vukovi, baš njihova prisutnost, kao ugrožene i zaštićene vrste, je argument za gradnju zelenih mosta i vijadukata. Kvaliteta izgradnje autocesta danas je jako napredovala tako da danas imamo puno sigurnije i kvalitetnije autoceste na kojima postoje vrlo složeni sustavi (npr. kanalizacija, nadzorni sustav, ograde itd.) koji, osim omogućavanja kvalitetnije vožnje, služe i očuvanju prirode, odnosno smanjenju štetnih posljedica na prirodu. Uvjetno rečeno „prednost“ za BiH je što se razvoj infrastrukture događa u novije vrijeme u kojem je jako porasla svijest o važnosti zaštite prirode te smo tu u prednosti nad mnogim razvijenijim zemljama koje su ranije izgradile svoje autoceste. Nakon što je u prošloj (2013.) godini donesen novi Zakon o zaštiti prirode i u ovoj 2014. godini Crvena lista (popis) ugroženih divljih vrsta i podvrsta biljaka, životinja i gljiva, znatno

je olakšan posao projektantima jer sada imaju potrebne podatke kako bi na mikro i makro razini preusmjeravali trasu budućih prometnica u cilju što manjeg ugrožavanja prirode i okoliša odnosno vršile podjelu (fragmentaciju) postojećih staništa. Slijedeći koraci u smjeru potpunije zaštite trebaju biti donošenje Crvene knjige i provedbenog propisa (Pravilnika) kojim će se detaljno propisati mjere zaštite kao i subjekte odgovorne za provođenje zaštite i način održavanja prijelaza za životinje

7.POPIS KORIŠTENE LITERATURE

[1] Zakon o zaštiti okoliša („SN F BiH“, broj 33/03, dopuna 38/09)

- Pravilnik o pogonima i postrojenjima za koje je obvezna procjena utjecaja na okoliš i pogonima i postrojenjima koji mogu biti izgrađeni i pušteni u rad samo ako imaju okolišnu dozvolu („SNF BiH“, broj 19/04)

- Pravilnik o izradi godišnjih/polugodišnjih programa inspekcije zaštite okoliša („Službene novine F BiH“, broj 68/05)

- Pravilnik o sadržaju i načinu izrade plana upravljanja zaštićenim područjima (S.N. F BiH, broj 65/06)

[2] Zakon o upravljanju otpadom („Službene novine F BiH“, broj 33/03)

- Pravilnik o uvjetima za prijenos obaveza upravljanja otpadom sa proizvođača i

prodavača na operatera sistema za prikupljanje otpada („SN F BiH“, broj 9/05)

- Pravilnik o kategorijama otpada sa listama („SN F BiH“, broj 9/05)

- Pravilnik o postupanju s otpadom koji se ne nalazi na listi opasnog otpada ili čiji je sadržaj nepoznat („SN F BiH“, broj 9/05)

- Uredba o selektivnom prikupljanju, pakovanju i označavanju otpada („SN F BiH“, broj 38/06)

[3] Zakon o zaštiti prirode („Službene novine F BiH“, broj 66/13)

- Pravilnik o uspostavljanju i upravljanju informacionim sistemom za zaštitu prirode i vršenju monitoringa („SN F BiH“, broj 46/06)

- Pravilnik o sadržaju i načinu izrade Plana upravljanja zaštićenim područjima („SN F BiH“, broj 65/06)

10

- Pravilnik o novim mjerama za istraživanje ili očuvanje kako bi se spriječio značajan negativan utjecaj na životinjske vrste namjernim hvatanjem ili ubijanjem („SN F BiH“ broj 65/06) Zakon o NP Una (S.N. F BiH broj 44/08)

- Pravilnik o uspostavljanju sistema praćenja namjernog držanja i ubijanja zaštićenih životinja (S.N. F BiH, broj 46/05)

- Pravilnik o uvjetima pristupa zaštićenom području (S.N. F BiH, broj 69/06)

- Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja registra zaštićenih područja (S.N. F BiH, broj 69/06)

- Uredba NATURA 2000 – zaštićena područja u Europi (S.N. F BiH, broj: 43/11)

- Crvena lista ugroženih divljih vrsta i podvrsta biljaka, životinja i gljiva (S.N. F BiH, broj 7/14)

a)Crvena lista flore F BiH b)Crvena lista faune F BiH c)Crvena lista gljiva F BiH -

[4] Zakon o vodama („Službene novine F BiH“. broj 70/06)

[5] Zakon o šumama („Službene novine F BiH“, broj 4/06) [6] Zakon o lovstvu („Službene novine F BiH“, broj 4/06)

- Pravilnik o vremenu lova lovostajem zaštićene divljači i popis vrsta ptica i sisara koje se smatraju korisnim za poljoprivredu i šumarstvo („Službene novine F BiH“, broj 05/08)

- Pravilnik o načinu određivanja i obilježavanja granica lovišta i postupak osnivanja lovišta u FB iH ("Službene novine F BiH“, broj 5/08)

- Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja katastra lovišta ("SN F BiH", broj 5/08)

[7] Smjernice za projektiranje, građenje, održavanje i nadzor na putovima , Direkcija cesta F BiH & JP Putevi RS, Sarajevo/ Banjaluka, 2005. [8] Kusak, J., 2007: Prijelazi za životinje [9] Martinko, M., 2008: Fragmentacija staništa i rubni efekt [10] Puž, G., Petrović, D., Omogućavanje prirodnih migracija životinja preko autoceste,