Uvod u Tora-antropologiju Eliezer Papo

PLOD DRVETA POZNANJA DOBRA I ZLA I IZGON IZ EDENA - MIT, ISTORIJSKI DOGAAJ ILI UVOD U JEVREJSKU ANTROPOLOGIJU

Posebnu zahvalnost dugujem Branki Pavlovi ije su biljeke sa predavanja odranog u Jevrejskoj Optini Beograd posluile kao osnova za ovaj esej.

Kako pisana rije zahtijeva potpuno drugaiji stil od izgovorene - pomenute biljeke pretrpjele su velike izmjene - no nema sumnje da bez njih ovog eseja ne bi bilo.

Pria o uzbiranju ploda drveta dobra i zla i izgonu iz Edena nejasna je sama po sebi - a injenica da joj u Tori prethode dvije razliite verzije stvaranja ovjeka, u najmanju ruku, ne dodaje na jasnoi.

Time je storena prava prilika za lovce u mutnom. "Kontradikcija" izmeu dva izvjetaja o stvaranju ovjeka obskurnom kultu biblijske kritike jedna je najdraih biblijskih kontradikcija. Svetenici i svetenice reenog kulta svojim ritualnim ubistvima biblijskog teksta esto daju formu teze zasnovane na rjeavanju nesuglasica izmeu razliitih biblijskih iskaza koji govore o istim dogaajima. Za razliku od iskrenih tragaa za istinom koji tekstu (ili bilo kom drugom predmetu istraivanja) pristupaju bez predrasude i linih agendi, preputajui radije unutranjim i spoljanjim znakovima da ih vode ka skromnim i nenametljivim zakljucima ovi savremeni inkvizitori koji su zaposjeli katedre biblijskih studija po univerzitetima i akademskim ustanovama irom svijeta, upravljeni su prije svega (ako ne samo i jedino) na "dodatno ilustrovanje" unaprednih tvrdnji i retroaktivno "dokazivanje" ve poznatih neupitnih rezultata. Jedan od lanova simbola vjere ove fanatine sekte je dogma po kojoj razliita hebrejska imena za Boga ukazuju na to da je konani (dananji) tekst Tore rezultat stapanja raznorodnih tekstova koji su nastali u razliitim kultovima. Odjeljci u kojima se spominje termin Elohim (Bog) razvili su se unutar Elohistikog kulta koji je djelovao u jednom dijelu biblijskog Izraela - dok su oni odjeljci u kojima se Bog radije naziva vlastitim imenom JHWH nastali unutar JHWH-istikog kulta koji je djelovao u drugom podruju biblijskog Izraela. injenica da se u u mnogim stihovima pojavljuju oba imena (najee jedno do drugog) po savremenim biblijskim kritiarima samo ukazuje na nerafiniranost konanih svetenikih redaktora koji su tekstove kasapili i skrajali na brzinu i nespretno, sasvim nesvjesni injenice da ostavljaju otiske prstiju na osnovu kojih e u dalekoj budunosti nepristrasni strunjaci otkriti razliito porijeklo tekstova. Meutim, tekst Tore ne potie samo iz ova dva izvora. U procesu stapanja Elohistikim i JHWH-istikim izvorima dodati su i sveteniki izvori koji su (po biblijskim kritiarima) usmjereni prevashodno na osiguravanje svetenikih privilegija i regulisanje optenarodnih obaveza prema njima. Uz sve ove izvore Tori je dodan jo i pokoji ne do kraja preraeni mit a ponekad i razliiti mitovi na iste teme. Svaki nauni rad koji ne bi sadrao ritualne formule poput "prema Elohistikim izvorima", "istovremeno JHWH-istiki izvori ukazuju" i slino - unaprijed je osuen na neobjavljivanje - a jeretika koji bi se usudio sumnjati u sveti nauk akademije oekuje etiketiranje kojim e biti oznaen kao njekatelj oiglednog ili kao slabi koji vue unatrag. Ako bi i pored svega kod zabludjele ovice izostalo javno kajanje i ritualno zaklinjanje u buduu vjernost dogmi - dalje dovoenje u pitanje stubova na kojima sve poiva bie sprijeeno energinom ekskomunikacijom kojom nenauni element biva izbaen iz krila Svete Majke Akademije izvan koje nema spasenja. Ova sankcija povlai za sobom i zastraujue i nepodnoljivo uskraivanje sakramenata (doktorata, stipendija, katedri, profesura, objavljivanja radova i slino). Jednaka sudbina oekuje i onog ko bi se usudio tvrditi da egipatski lingvistiki tragovi kojih je tekst Tore pun ukazuju na vrijeme Izlaska iz Egipta kao na stvarno vrijeme nastanka Tore. Onaj kome iz samog biblijskog teksta nije jasno da je nekolicina ljudi koja je u razliitim periodima (u razmacima od po nekoliko desetina godina) djelovala pod konspirativnim imenom Isaija kumovala stvaranju ilegalnog anti-vladinog materijala koji e kasnije biti objavljen pod ifrom "Knjiga Proroka Isaije" takoer nema mjesta u ovom fundamentalistikom kultu koji se regrutuje samo iz redova vrstih momaka jake vjere koji su spremni na potpunu poslunost.

Ako se ono to je o stvaranju ovjeka reeno u prvom poglavlju I Knjige Mojsijeve uporedi sa onim to je na istu temu reeno u drugom poglavlju iste knjige neumitno se dolazi do zakljuka da izmeu ovih dvaju izvjetaja zapravo i nema slinosti. Tekstovi su kontradiktorni do te mjere da, ili su nastali kao konani rezultat timskog rada potuno slijepih ljudi - ili, u najmanju ruku, potpuno nezainteresovanih plaenih radnika od kojih je svaki odradio svoj dio posla bez i najmanjeg uvida u to kako su drugi odradili svoj dio, i bez ikakve svijesti o cjelini koja obuhvata sve etape projekta ili, moda, treba traiti druge razloge diskrapanciji izmeu dvaju tekstova.

ta, meutim, ako "kontradikcija" nije sluajni propust aljkavih i lampavih redaktora? ta ako se radi o svjesnoj i namjernoj kontradikciji usmjerenoj na dijalektiko usuproavanje dvaju razliitih pogleda teocentrinog i antropocentrinog?

Zapravo, jedina slinost izmeu ova dva teksta svodi se na injenicu da i jedan i drugi govore o stvaranju ovjeka.

Moda "kontradikcija" i nije sluajni propust aljkavih i lampavih redaktora? Moda se radi o svjesnom i namjernom usuproavanju dvaju razliitih pogleda teocentrinog i antropocentrinog?

Nakon svega to je stvoreno u prvih pet razdoblja stvaranja. Naravno, ne radi se o danima od dvadeset i etiri sata jer, prema samom biblijskom izvjetaju, sunce i mjesec su stvoreni tek treeg dana.

Po tom ree Bog: da nainimo ovjeka po svom obliju kao to smo mi. ta Bog ima na umu kad kae: Hajde da nainimo ovjeka po svome obliju? Kome se Bog obraa? Najdublji mogui odgovor i vjerovatno onaj kojega je Tora imala na umu je: B. obraca ovjeku, drugim rijeima hajde da ja i ti napravimo ovjeka. Znai, ovim odbacujemo tumaenje po kome se radi o kraljevskoj mnoini (Mi, kraljica Engleske..). Takoe odbacujemo pretpostavku po kojoj se B. obraca anelima i aneli su sudionici u stvaranju. B. se , zapravo, obraca ovjeku, iz ega proizilazi jedna vrlo zanimljiva teorija: da sama injenica da je neko roen od oca, ovjeka i majke, ene, uopste ne znai da je on ovjek. Znai da on ima anse da bude ovjek koliko aba ili krava ali to uopte ne znai da e on da ih iskoristi vie nego to bi aba ili krava. Potom ree Bog: Da nainimo ovjeka po svome obliju, kao to smo mi Hebrejski original kae becalmenu u kidmutenu, to bi znailo, ajd nek bude, po naem obliju i kao naoj podobnosti. E, sad se postavlja pitanje ta to znai oblije, po naem obliju, da li B. ima oblije, otkud Bogu oblije..do principa da je bestjelesan .U principu, dakle, odgovor na ovo pitanje glasi : radi se o predlogu osnivanja zajednike firme, u zajednikoj firmi ja ulaem, recimo novac, vi ulaete, recimo, mozak i onda to definiemo: zna ta emo da uradimo sa naim parama i naim mozgom. Svo imanje se obino definie kao zajedniko. Tako je i ovde. B. kae hajde da ja i ti, ovjee, napravimo ovjeka po naem obliju a, de fakto, radi se o ljudskom obliju o i izvoenju ovjeka iz potencijala u ostvarenost. Kao to smo mi ili po na naoj pododobnost ili kao naoj podobnosti, to se ve odnosi na Boga ali to je ono to daje ovjek. B. se obraa ovjeku i kae mu hajde da ja i ti napravimo ovjeka po naem obliju, dakle po ljudskom obliju, a da bude nama podoban, to jest da bude meni podoban, ili Bogu podoban. Nastavak glasi koji e biti gospodar., dakle funkcija ovjeka u ovom prvom opisu stvaranja je vlast nad zemljom. I stvori B. ovjeka po obliju svojemu. Gdje je ovdje podobnost. Nema podobnosti jer podobnost je ono to ovjek treba da napravi. Znai B. kae hajde da napravimo firmu, ja u dati 50% , ti es dati 50%. Evo tvojih 50% odmah. Onih tvojih 50%, ako hoes, daj. Ja sam svoj ulog dao. Bog je dao svoj ulog time to nas je stvorio i dao nam potencijal. Svako od nas moe na osnovu boanskog uloga da ostvari bogopodobnost ili slinost Bogu. B. predlae dvije stvari od kojih jedna zavisi samo od njega i nju automatski ispunjava a druga stvar koja ovisi o ovjeku, preputena je ovjeku na izbor. I stvori Bog ovjeka njegovom po boanstvenom obliju, muko i ensko stvori (interesantna stvar ovde su dakle ve u prvom momentu stvaranja opisani muko i ensko, kao jednaki i istobitni, istovremeni ). I ree Bog i raajte se i mnoite (ovde je, dakle, druga funkcija oveka, prva funkcija je bila vladanje zemljom, druga funkcija, premda se ovo moe doivjeti kao da se ne radi o funkciji nego kao da se radi o sredstvu ostvarivanja funkcije. Funkcija je ponovno ovladati zemljom, meutim ljudska vrsta moe vladati zemljom samo ako se namnozi u dovoljnoj mjeri).. i budite gospodari

Sada slijedi drugo poglavlje koje nije moglo biti bolje prevedeno nego to je prevedeno, s obzirom da u srpskom jeziku ne postoji odreeni lan, koji ima vlo bitnu ulogu u ovom stihu. Na hebrejskom stih glasi: ovo je pripovijest o the nebu i the zemlji. U prvom dijeli stiha smo imali nebo i zemlju, u drugom dijelu stiha imamo zemlju i nebo, podvlaim jo jedanput da prvi deo stiha govori sa odreenim lanom. Drugi deo stiha, meutim, govori bez odreenog lana i obrnutim redoslijedom, dakle, govori prvenstveno o zemlji, pa onda o nebu. To bi moglo da znai da prvi deo stiha govori o nekom kosmikom nebu i zemlji, ili o principu neba i zemlje, a drugi govori o stvarnom, ili ostvarenom nebu ili zemlji. Zato je to bitno, vidjeemo. I, sad se opisuje, kae ovako i svog bilja poljskog Znai ranije smo imali priu kako je u prvi dan stvorena svijetlost. U drugi dan razdvojene vode pod svodom od voda nad svodom i tako ima itav postepeni opis stvaranja dok, na koncu konca, nismo dosli do toga da je estog dana, kao kruna stvaranja, stvoren ovjek. Dakle neposredno prije toga stvorene su ivotinje, zvijeri i tako dalje. Od biljnog svijeta preko faune. Ovdje, meutim, imamo sasvim drugaiji izvjetaj. U drugom izvjetaju stoji: I svaku biljkuDakle prije ovjeka nije bilo bilja poljskog, . dakle prije ovjeka nema dada,.ovde vidimo da je ak i funkcija ovjeka sasvim drugaija nego u prvom. U prvom izvejstaju o stvaranju, funkcija ovjeka je osvajanje planeta. U drugom izvjetaju o stvaranju, funkcija ovjeka je raenje zemlje. Prvi izvjetaj o stvaranju je teocentrian. Drugi izvjetaj o stvaranju je antropocentrian. Sada je suprotnost upravo u tome to ovaj drugi izvjetaj, koji je antropocentrian (bilo bi logino da u jednom antropocentrinom izvjetaju imamo jednu visoku fukciju za ovjeka , funciju tipa da osvoji cijeli zemlju. a da u onom prvom izvejstaju, koji je teocentrian imamo funkciju tipa: Ajd, bogati, stvorio ga Bog da obrauje zemlju). Meutim, postoji oevidna diskrapancija izmeu onog ko je u centru prve pripovijesti i onog ko je u centru druge pripovjesti i funkcije propisane ovjeku u oba izvjetaja o stvaranju. E sad, obratite panju - kae: nego se stvori para .(ovde se po prvi put spominje pria o prahu zemaljskom, ne zaboravite da u prvom izvjetaju o stvaranju mi govorimo o celem i kdmut, dakle o obliju boanskom i podobnosti boanskoj, uopste nije pomenut nikakav prah zemaljski, nikakvi bakraci) i posta ovjek dua iva. Dua iva, kao to je u prvom izvjetaju o stvaranju, obratite paznju, je termin koji se koristi za ivotinje. Covjek uopste nije opisan ni putem praha ni putem due ive. ovjek je opisan iskljuivo kao stvoren na priliku i podobnost Boju. Sad ide jo ljepe. i nasadi Gospod Bog.. i sad o boanskim hortikulturalnim aktivnostima preko 10 stihova. Isto tako Bog je vrlo materijalistiki nastrojen, sobzirom na injenicu da on, kao Tvorac, ne zaboravlja da naznai gdje je kristal a gdje je zlato, gdje je srebro i tako dalje, to isto dovodi u pitanje ko je zapravo pravi tvorac ovog poglavlja. I drvo ivota usrjed vrta, (obratite panju da je drvo ivota usred vrta i, uzgred, drvo od znanja dobra i zla, ono uopte nije opisano kao usred),(zato Bog koristi priliku da nam skrene panju na to gdje ima zlata, antisemiti bi imali na to ta da kazu,bedel je kristalDruga funkcija ovjeka u drugom izvjetaju o stvaranju).namjesti Gospod Bog ovjeka u vrtu Edenskom da ga radi i da ga uva. Znai konstantno u ovom drugom, antropocentrinom izvjetaju, imamo to da je funkcija ovekova rad, rad, rad. Rad je stvorio ovjeka. Poznato mi je. I zaprijeti Gospod Bog ovjeku: jedi. (ovo je Bog malo Crnogorac : -slobodno). Bog oigledno fenomenalno poznaje psihologiju i ne formulise zabranu prije nego to je dozvolio sve ostalo . To zvui daleko optimistikije kada kaete nekome:Gledaj, sve to ima ovdje, sve je tvoje, samo, zna, ima ovdje jedna stvar koju nebi bilo zgoreg da ne dodirujes. Dobro, Bog zna psihologiju. I zaprijeti gospod Bog..(ovo je prijetnja).(i pazite sad ovo. Vrhunac. Nema nikakve veze ne samo sa prvim poglavljem nego i sa zdravim razumom ) nije dobro da je ovjek sam. Drugim rijeima, sve osim drveca je nastalo kao neuspijeli boanski pokusaj, kako se to zove, provodadzisanje. Zasto bog stvara kompletnu prirodu. E sad i Bogu kad je stvarao ovjeka jedanput mu se omaklo sad ne moe ponovo da stvori zenu nego od istog tog materijala, od kog je mapravljen ovjek, i to pod uslovom da ovek zaspe, pa mu otme deo materijala. U prvom izvjetaju o stvaranju je ena opisana kao, uopste se ne radi o ovjeku i eni nego muskarcu i eni. Jer tamo su termini musko i zensko. Stvori, ne oveka i zenu stvori, nego musko i zensko stvori, znai dvije razliite strane iste medalje. Postoji ljudska vrste koja se ostvaruje u dva oblika: muski i zenski. Tamo su termini zahar i neqeva.

neka joj ime bude ovjeica jer je uzeta od ovjeka .ovdje ena ima prvenstveno, samo i iskljuivo seksualnu ulogu .nema ni raajte se i mnoite se, iskljuivo lepljenjem ..E sad, ja mislim da ne treba dodeljivati Nobelovu nagradu za percepciju nekome ko uoi razlike izmeu ova dva izvjetaja a ja bi definitivno dodelio Nobelovu nagradu za percepciju onome ko uoi slinost, jer ih nema, tako da bibliski kritiari moraju potraziti neku malo manje oiglednu stvar. Jer, ako misle da su ovde pronali nesto to se nepazljivom omaklo, onda su grdno u krivu, iz prostog razloga to ove vidimo da se radi o svjesnom karikiranju i svjesnom usuproavanju dveju potpuno razliitih predstava. Sada se, naravno, postavlja pitanje, osim toga to moemo da kaemo da biblijska kritika nije u pravu iz prostog razloga to pria nije ni pretendovala na to da bude identina, a Bog da je htio, znao bi da ponavlja priu do u besvjest. Moemo rei neto o pozitivnom aspektu ovih dviju usuproenih pria. Drugim rijeima, bez ikakve veze sa biblijskom kritikom, ta je zapravo Biblija imala na umu da jedan poteni intelektualac shvati kad proita ovih par redaka u prvom i drugom poglavlju. Prvo poglavlje opisuje intelektualno stvaranje ovjeka, meutim, opste je poznato da, sa stanovista Tora, Bog ne moe razgovarati sa osobom koja bi zivjela u svetu maste. Ako mi znamo da je Bog razgovarao sa Adamom, onda to znai da je Adam bio racionalna intelektualna osoba koja je dosegla vrhunac ljudskog razvoja u njegovom istorijskom periodu. ta to znai? Postoje etiri predstave o eventualnom razgovoru izmeu Boga i ljudi. Jedna predstava je agnostika. Ona glasi: nema razgovora izmeu Boga i ljudi i time je pria zavrsena. Postoji predstava, kao Grka, po kojoj, onog momenta kada ovek sebe usavrsi do odreene mjere, nedvojbeno mora mu se objaviti Bog. Drugim rijeima to je fiziko pravilo, nesto kao snimljena traka u svemiru, i kad ovjek sam sebe razvije u dovoljnoj mjeri, onda uje glas koji kae birali ste nepostojeci broj, Bog trenutno nije kod kue. Postoji treca pretpostavke po kojoj se Bog objavljuje ljudima kad mu nesto treba. Pa onda prvi ko naie-naie. Ili u zavisnosti od toga da li mu trebaju cigare u datom momentu, poslae prvog ko je najbizi trafici. Jevrejska predstava, meutim, ne slae se ni sa jednom od ove tri iz prostog razloga to smatra da nije veca mogucnost da Bog razgovara sa ovjekom koji nije dostojan nego da Bog razgovara sa zabom. Znai, ako je mogue zamisliti abu koja bi postala prorokom, tako je mogue zamisliti ovjeka koji ivi opsjednut mitoligijom ili ivi opsjednut iluzijom, ivi u iracionalnom svijetu, koji bi postao prorok. Istovremeno, meutim, sama cinjenica da je neko postao racionalnim biem, jo uvijek ne garantuje da e Bog govoriti s njim. Dakle, on prvenstveno treba da radi na svom karakteru. Mi znamo da su 3 diskvalifikaciona momenta u razgodvoru na relaciji ovek-Bog : mudrac, hrabar i bogat. Haham, dakle, ovjek koji je ovladao naukom. GIBOR, JUNAK, OVJEK KOJI JE OVLADAO SOBOM, ZNAI VLADA SVOJIM STRASTIMA. Ashir, ovek koji je bogat. ta to znai BOGAT. Bogatstvo je subjektivna, ne objektivna kategorija. ZNAI OVJEK KOJI JE ZADOVOLJAN SVOJIM ELOM I SAMIM TIM NEPODMITLJIV. E sad, mi znamo da je Bog govorio sa nekim Adamom, iz ega, dakle, proizilazi da je taj Adam zadovoljavao ove 3 stvari: morao je biti mudar, morao je vladati vlastitim karakterom i morao je biti zadovoljan svojim dijelom. U principu, nacin da se ova dva poglavlja shvate kao dvije pripovijesti o istoj kontinuiranoj stvari, to se shvata u pripovijedackoj harmoniji to je Bog definitivno imao na umu objavivsi Tora, jedan od nacina je da predpostavimo da cijelo drugo poglavlje zapravo ne govori iz persprektive Boga. Zapravo ove su dve potpuno razlicite perspektive. Drugo poglavlje Prve knjige Mojsijeve govori iz ljudske perspektive. Tim smo rekli da je ovjek, ako je uopste bio u prilici da razgovara sa Bogom, morao ovdladati prije dakle relevacije dolazi racio, prije objave dolazi razum. Na ovakakav nacin je prvi ovjek koji je uopste smislio, jer nije bitno samo ucestvovati, bitno je pobijediti. Dakle, prvi ovjek koji je mislio bez boanskog upliva i bez boanske intervencije, ovo su zakljui do kojih je doao. Ako uporedite sa nekim teorijama, koje su bile popularne poetkom stoljea, ustanoviete da taj prvi ovjek i nije bio mnogo primitivniji od naih otaca i djedova na poetku ovog stoljea. Znai, onog momenta kada ne postoji objektivna informacija o nastanku svijeta, ovjek aplicira zdrav razum na prirodu koja ga okruzuje. Naravno, buduci da mu oci ne stoje na grani, vec na njemu, da mu usi ne stoje na grani, nego na njemu, on sebe doivljava kao arsin i sebe kao centar. Drugim rijecima cijeli svet oko sebe merio je sobom. Taj i takav prvi racionalni ovjek, bez obzira na to da li mu je prethodilo 40.000 ovekolikih majmuna ili 40 milijardi, sasvim nebitno, prvi, meutim, racionalni ovjek, dosao je do ovih zakljucaka : da je on najsavrsenije bie na planeti da sve ivotinje postoje iskljucivo kao neuspeo boanski pokusaj da se njemu nae partner, da ena nije drugo nego seksualni objekt, da je sve to je stvoreno, stvoreno tek nakon to je on stvoren i, unatoc cinjenici da je on centar takvog svijeta, njegova funkcija je, meutim, da radi. Rad je stvorio ovjeka. Dakle, ovjek je istovremeno dragulj prirode i podrijeen prirodi i cela ta zavrzlama nam je poznata pod terminom Materijalisticko shvatanje istorije-jedan pokusaj od Kauckog. Mnogi su ostavili Tora kad su procitali prve tri i po reenice u toj knjizi. Vidimo dakle da taj prvi adam nije nije bio ni izbliza tako primitivan, barem nije bio primitivniji od Kauckog.

Sva su slova u Tora napisana odreenom veliinom. Ovo He i jo na par mjesta napisano je manjom velicinom. Postavlja se pitanje o cemu se radi? Odgovor je ako cijelu rijec citamo kao da slovo HE postoji, dobijamo jedno tumacenje, jedno znacenje rijeci, a ako cijelu rec citamo kao da ne sadrzi slovo HE, dobijamo drugo tumacenje. Ukratko, dilema koju je Adam, taj prvi racionalni ovjek imao, glasi iskljucivo ovako: da li nebo i zemlja postoje oduvijek, da li vijecni ili su stvoreni u odreenom momentu? To je cuvena poela u misljenjima izmeu filozofa Grcke i filozofa Izraela. Ocigledno kroz cijelo srednjevekovlje, smatralo se da ne postoje dokazi u prilog jednoj ili drugoj tvrdnji. Veci broj ljudi prihvata teoriju trenutnog stvaranja. Ocigledno, onom Adamu o kome se ove radi, stvari nisu bile sasvim jasne i on se dvoumio izmeu mogucnosti da je svijet oduvjecan, da postoji oduvijek i da je svijet stvoren u jednom momentu. Ako citam sa HE : be hitbaream , onda je: kad su bili stvoreni. Ko citam bez HE onda je :be boream-ovo je stvaranje neba i zemlje sa njihovim tvorcem. Znai nebo i zemlja su istovremeni tvorcu, znai kao to ovjek ima sjenku koja ne nastaje nakon njega, nego je istovremena njegovom bitku, tako je i svijet istovremen boanskom bitku. Sad se pojavljuje naa tema: Ali zmija bijae lukava.Oni koji u Bibliji trae mitove i koji na takav nain pokuavaju da se jeftino istupe od micvot, procitaju cijelu pricu, posvete joj, izmeu jedne do dve jedinice za intelektualni napor, zatvore knigu i sretni su to ne moraju drzati micvot, jer ova i niz drugih Crvenkapica, koje se nalaze na pocetku Tore dokazuju da je cijela stvar napisana od strane ljudi. Meutim, ako se pozabavimo dubljom porukom, a ona definitivno postoji, ta zapravo znai ali zmija bijese lukava.. Obratite paznju da je Bog upravo rekao suprotno:jedite sa svakog drveta.(ali ne moes sa jednog-ne moes ni sa jednog). Kad je Bog rekao :ne dirajte u nj?. Rekao je : u onaj dan u koji okusite, umrijeete.

3.6: :I vidje ena da je drvo dobro(kako se vidi da je nesto dobro za jelo? Kako se to moe ustanoviti okom, to je pitanje koje emo ostaviti enama).i da je milina ocima . i lijepo je drvo da se njime prosvijeti. Kakve veze ljepota i prosvijeta imaju?..i videse da su goli. Kad bi u srpskom jeziku postojao odreeni clan, ustanovili bi da ove neradi o Adamu vec o HAAdamu ili the ovjeku, to znai ne o istorijskoj licnost,i nego o principu ovjeka. Ne pise Adam nego HA Adam. HA Adam bi bilo blize. Ove vidimo iz ove pripovjesti da zmija govori, kasnije, kada Bog kaznjava zmiju, on govori sa zmijom, to bi znacilo dakle, jo jedna potvrda u prilog tezi da je zmija intelektualno bie. Meutim, kada je kaznjava, on je uopste ne kaznjava oduzimanjem govora. Ako zmija zaista govori, iz toga bi proizaslo da sve zmije, nekad su hodale dvonoske, danas se vuku po zemlji , S obzirom da nije jasno naglaseno da im je nije Bog oduzeo govor, onda bi sve zmije mogle da govore. Znai, pod jedan, sama cinjenica da nije naglaseno oduzimanje onoga to je ocigledno da zmija danas ne posjeduje, i sama cinjenica da Tora nige ne opravdava a, odkud bi bas ta zmija mogla da govori, sama cinjenica da Tora ne govori o odreenom ovjeku, nego o bilo kom ovjeku, zapravo ukazuje na to da se ove zapravo uopste ne radi, pod jedan o istorijskom dogaaju. Ovde sa radi o necemu to se odvija u svakome od nas svakodnevno. Bio musko ili zensko, Jevrejin ili nejevrejin, svi su ljudi stvoreni od strane jednog te istog Boga i svi imaju istih pet elova duse. To su :

1. vegetativno-kardiovaskularni

2. cula,

3. imaginacija

4. volja

5. racio

Ako obratite paznju na ovo to se odvija ovde, radi se o snaznim simbolima u kojima Adam ili HA Adam predstavlja intelekt. Zena predstavlja volju. A zmija predstavlja mastu. Zasto zmija predstavlja mastu? Zbog igre rijeci. Vrlo je ocigledno, na Hebrejskom jeziku prestpostaviti, gatati, bacati kockice se kae lenahesh. Zmija se kae nahash. Jedan od naiva za imaginaciju na hebrejskom je koah ha nikoush ili sposobnost unaprednog vienja, pretpostavljanja. Razlog zasto je imaginacija predstavljena zmijom je vordstih(ili vordspil. Zasto je razum predstavljen ovjekom a ena voljom to je valjda jasno ko dan i prosto ko pasulj. Pod jedan ima generalno pravilo nemojte Boga optuivati za predrasude, Bog samo govori jezikom kojim govore ljudi. Znai ako postoje predrasude u Tori, one su nae, nisu Bozje. Bog nema nikakve potrebe da vlastite kompleks prenosi na covjecanstvo. Prema tome sve predrasude koje se pojavljuju u Bibliji su zbog toga ukalkulisane u razgovoru izmeu Boga i ljudi. Bog zna da ljudi imaju takve predrasude. Opste je predrasuda, uopste ne znam u kojoj je mjeri predrasuda a u kojoj stvarna, da se muskarci mahom ravnaju po raciju, pod uslovom da ga imaju, a zene mahom po intuiciji, pod uslovom da je imaju, to je cesca pojava nego racio kod muskaraca.

Rekli smo, ne samo da ne postoji kontradikcija izmeu Biblijskog izvestaja o stvaranju i evolucije, nego ta vise Biblija ima par primedbi na najsavremenije teorije, ali u biti se slae i verifikuje. Ako prepricamo cijeli ovaj nesklad izmeu dva poglavlja onda to izlazi otprilike ovako: Bog je u 6 razlicitih razmaka prouzrokovavao ili obezbeivao uslove da se razvije, razliciti nivoi stvaranja. U 6. periodu stvaranja nastalo je bie, obdareno intelektom. Desetine stotina hiljada godina su prosle dok se nije akumuliralo dovoljno znanja da ovek sebe ne posmatra kao dio prirode, nego kao bie ili stvarnost za sebe. Prvi ovjek koji se izdvojio iz prirode je onaj koji o prirodi govori u 2. poglavlju druge knjige. Time on prelazi iz pasivnog uma u oelotvoreni um, dakle postaje subjektom u diajlogu s Bogom. Tako da, de fakto, hronoloski, drugo poglavlje bi trebalo da prethodi prvom. Jer, hronoloski, prvo je ovjek postao racionalnim biem izdvojenim iz prirode, a tek mu se onda objavio Bog. Prvo poglavlje koje govori o stvaranju ovjeka po oblicju i kao po podobnosti bozjoj, zapravo govori o prelasku iz potencijala u ostvarenost. Zapravo govori o stvaranju nacionalnog ovjeka. Zapravo i ne govori ni o emu drugom. Prvo poglavlje uopste ne govori o materijalnom aspektu, ono ne pominje ni prah zemaljski ni dusu zivu ni nista. Ono spominje iskljucivo priliku i kao podobnost, to znai da je sav materijal za stvaranje oveka postojao od ranije. Kad kaem materijal, onda prvenstveno mislim na ovekolike majmune, polunacionalne, koji se setaju. To je materijal. Jedan od takvih ostvari sebe i time doe do toga da bude kao stvoren na priliku boju i podoban Bogu.

Gan znai vrt i u biblijskom jeziku, bilo koje mesto. Cesto moe da se prebaci sa opsteg na pojedinacno, znai sa geografije na individualnost . Mjesto vrlo cesto simbolizira stepen licnog razvoja. Znai vrt moe da bude stepen licnog razvoja oveka. Even dolazi od hebrejske recimeudan. Adin-suptilan. Meudan-uravnotezen, kao meuzan. Znai gan Ha Eden, zapravo, u prevodu sa simbolickog jezika, ustvari ne znai nista drugo nego stepen licnog razvoja, opisan kao uravnotezen. U tom i takvom stanju, ovjek jede sa drveta ivota. ta znai da ovjek jede sa drveta ivota? To znai da je ovjek za prave iv. ta znai da je ovjek zaprave iv . Covjek je iv, kad ne ivi u proslosti, ovjek je iv kad ne ivi u buducnosti, ovjek je iv kad ne ivi u masti. Covjek je dakle iv samo kad ivi samo sada, ove i svjesno. Da li biste ovjeka koji ivi u komi , odrzavajuci se na apratima, zvali ovjekom. Da li je to ivot. Ako je to ivot onda nema nikakve razlike da preferiramo nikakve definitivne odreene razlike..

Pimer koji sam ja hteo da navedem je ono to mi naivamo vegetiranjem. Dakle ne radi se o stvarnom ivotu. Iskljucena je svijest. To je u polusnu.

Covjek jede sa drveta ivota u svakom momentu kad je svjestan ili u svakom momentu kad prelazi iz potencijala u ostvarenost. U svakom momentu kad njegov potencijalni um postaje oelotvoreni um. Obaratite paznju na cinjenicu da postoji drvo ivota i postoji plod drvaeta poznanja dobra i zla. U jednom slucaju govorimo o drvetu a u drugom govorimo o plodu drveta. Znai drvo ivota i plod drveta poznanja dobra i zla. To su dvije razlicite stvari. Ova prica se uopste ne uklapa u filozofiju Biblije. Iz prostog razloga to preoizilazi pod jedan: da se boanska prijetnja nije ostvarila jer ovjek nije umro. Pod dva : proizilazi da Bog mora sprijeciti ovjeka da sada, kada je spoznao dobro i zlo, ne posegne i za drvetom ivota te da ne bi ivio zauvijek. Tako proizilazi. Pod tri, prizilazi da je covijek dobio nagradu za .Cijela prica se uopste ne uklapa u Tora predstavu Boga i ovjeka. Iz prostog razloga to pod 1. ispada da postoji snaga izvan Boga o kojoj ovisi i Bog sam, za kojom ovjek moe posegnuti iako je dohvati on postaje identican Bogu, a Bog se toga boji. Iz tog prizilazi da Bog uopste nije Bog nego je Bog samo prva osoba koja je jela sa drveta dobra i zla i jela sa drveta ivota, nakon to je jela sa drveta dobra i zla. Proizilazi, dakle, da Bog nije autonomna snaga koja prethodi svemu. Proizilazi, dakle, da, na izvjestan nacin, Tora verificira iskaz zmije, jer se Bog boji znanja kojega e ljudi doci u posijed, proizilazi da covijek biva spreen i onemoguen necemu to mu je, de fakto, bilo na dohvat ruke i to iskljucivo boanskom surevnjivoscu, zavidnoscu i samovoljom. Sve te stvari se u principu uopste ne uklapaju u Tora vienje ovjeka i svijeta. Da je ovu pricu ispricao neko drugi, pa hajde de. Ali ako Tora pise sebe samu, onda je suludo da sama sebi puca u koljeno. Nego cijelu pricu treba shvatiti na jednom dubljem nivou. A on glasi otprilike ovako: Tora kae: U MOMENTU KAD COVJEKOM VLADA RACIO, COVJEK JEDE SA DRVETA OD IVOTA JER JE SVIJESTAN SEBE I STVARNO POSTOJI. U TOM MOMENTU NJEGOV POTENCIJALNI UM POSTAJE NJEGOV OTJELOTVORENIM UMOM I ON STVARNO POSTOJI JER JE PROZET VJECNO. COVJEK SE OKRECE ZA IMAGINATIVNIM VRIJEDNOSTIMA, TIPA DOBRA I ZLA. DOBRO I ZLO SA STANOVISTA TORE UOPSTE NISU BOGU IMAMNENTNE KATEGORIJE. KATEGORIJE U KOJIMA SE IZRAZAVA BOG SU ISTINA I LAZ. DOBRO I ZLO UOPSTE NE MORAJU BITI ISTINITE. DOBRO NE MORA NUZNO BITI ISTINITO, NITI ZLO NUZNO MORA BITI LAZ. NEKAD JE ISTINA LOSA. NEKAD JE LAZ DOBRA. BOGA MEUTIM NE ZANIMA AMERICKI PRAGMATIZAM. Na nau srecu, Bog nije Bil Klinton. Bog se ne vlada po pragmaticnim principima ljudskih konvencija. Boga ne zanimaju dobro i zlo. Boga zanimaju istina i laz. Dobro i zlo su plod imaginacije. E sad, obratite paznju na jednu vrlo interesantnu cinjenicu. Pod jedan, Tora govori o raciju, imaginaciji i volji. Interesantno je da zmija ne poseze sama za plodom drveta poznanja dobra i zla. Interesantno je se zmija ne obraca ni raciju. Ne obraca se dakle oveku da ga nagovori da posegne za plodom drveta poznanja dobra i zla. Ona se obraca volji. Po Tora teoriji o psihologiji ovjeka zasto i racio i imaginacija u principu salju svoje mandate ili svoje komande volji. Covjek moe racionalno da zna da e za 5 minuta ove eksplodirati bomba ali da uopste nema volje da se makne. Dakle, racio ne znai automatski i elovanje. Volja je odvojena kategorija. Covek s jedne strane spoznaje racionalno. S druge strane ovjek poseduje imaginaciju. I jedno i drugo salju impulse. Volja moe da odgovori na impuls racija, moe da odgovori na impuls imaginacije. Vrlo cesto volja odgovara cas na impuls jednog, cas na impuls drugog. Covek, meutim, moe i da se navikne i izdresira volju da odgovara samo, jedino, iskljucivo ili prvenstveno na impulse jednog. Bog dakle kae, kada se ovek nalazi u idealnom stanju, njegova imaginacija, naravno ne miruje. Meutim imaginacija se uopste ne moe optuziti. Ako obratite paznju negiranje krivice je islo sve do imaginacije, ali imaginaciju Bog nije pitao zasto. Nakon to je uzabran plod drveta dobra i zla, pita Bog ovjeka ta si to uradio, on kae nisam ja nego ena, a ona kae nisam ja nego zmija, Bog zmiju ne pita nista. Zasto? Apsolutno je smesno pitati imaginaciju zasto si to uradila kad je to njena osnovna funkcija. Jel mi moemo pitati racio zasto se nije upetljao i sprijecio relaciju imaginacija-volja. Mi moemo postaviti pitanje volji zasto je popustila pod impulsom imaginacije, ne moemo pitati imaginaciju: to si ti bila imaginacija?. Imaginacija se obraca ovjeku i predstavlja mu stvari na drugaciji nacin, iz perspektive dobra i zla, iz perspektive ljudskih konvencija i iz perpektive uputnog, neuputnog, pozeljnog, nepozeljnog i tako dalje. Imaginacija kae biete kao Bogovi znajuci dobro i zlo. Treba znati da je u hebrejskom originalu ovde upotrebljen termin Elohim. Meutim termin Elohim uopste ne oznacava samo Boga. Moe da oznacava Boga, moe da oznacava anela, moe da oznacava sudiju. Sudiju u smislu uglednog ovjeka. Dakle ovim ove iskazom imaginacija ne govori o Bogu, imaginacija govori o uglednom ovjeku. Tacno je da ovjek koji se vlada racijem, ne moe biti ugledan ovjek u drustvu koje se vlada imaginacijom. Covjek koji se vlada racijem ne moe trcati za stvarima koje odusevljavaju siroke narodne mase. E sad, postavljaju se dva vrlo bitna pitanja. Pod jedan, koji e avo uopste imaginacija? Imaginacija samo zbunjije. Kao da salje signale ometanja. I zbunjuje ovjeka! Zasto e nam uopste imaginacija? Zar ne bi bilo bolje da imamo volju i racio. Racio procijeni situaciju, kae volji:ajd bogati tako. Volja odradi svoje i zavrsena prica. Koji e nam avo imaginacija? ta je funkcija imaginacije? Funcija imaginacije je politika. Funkcija imaginacije je ostvarenje ljudskog dustva. Zasto je imaginacija neophodna za ostvarenje ljudskog drustva. Iz prostog razloga to ocigledno ovjek ima izbor slobodne volje. Kad ovjek ne bi posjedovao izbor slobodne volje, ovek uopste nebi bio ovjek, i u tom slucaju mi bismo govorili o robotima i planetama, ne bismo govorili o ljudima. Meutim ako bi ja ovjeku oduzeo izbor slobodne volje, onda bi zapravo ljudsko drustvo bilo mogue tek kad vecina pojedinaca u odreenom vremanu, dostigne takav nivo svijesti i razvoja da se rukovodi samo jedino i prvenstveno racionalnim motivima i da se dogovore stvari koje odgovaraju svima. Nema sansi! Ako bi ljudsko drustvo ovisilo o tome da se ljudi racionalno sloze o principima, a ovjek ima izbor slobodne volje, nema teorije Vecina ljudi bi, koristeci izbor slobodne volje uvek odabirala pravo da odaberu nesto drugo. Imaginacija je jedini nivo svijesti koji omogucuje da se ljudi organizuju prije nego to shvate. Celokupno politicko organizovanje nije zapravo nista drugo nego organizovanje prije nego to ste shvatili. To politicari kazu:hajmo tamo, bie.. Ljudi ko ljudi, zapravo ne moe se reci ljudi ko stoka. To je ono to ih cini ljudima. Upravo to je nepravilno reci: ljudi idu za njim ko stoka. Ljudi idu za njim ko ljudi. Dapace, bilo bi ispravo reci da stoka ida za pastirom ko ljudi za politicarem. To je jedini nacin da ljudsko drustvo opstane kao takvo. Jer prosec racionalnog shvatanja je dugotrajan proces i traje desetinama hiljada godina. Pojedinac moe da napreduje, ljudsko drustvo mora biti usklaeno na nekom minimalnom stepenu. Mora da se zna da ja proizvodim opanke, da ti proizvodis sir, evo tebi opanci, daj meni sir i niko nas ne potkrada. Znai drustvo mora biti organizovano na nekom minimalnom nivou da postoji red, rad, disciplina. To volim. Meutim ako bi takva organizacija drustva zavisila prvenstveno o tome da se svaki pojedinac racionalno, licno uvjerio i uopste mu ne smeta i bas misli da tako treba, ljudsko drustvo nikad ne bi postojalo. Zasto? Ucenje je dugotrajan proces. Zamislite da vi date 10-20 godina covecanstvu da svi nauce, dotle bi oni to im se ne uci pobili ostale. Dovoljno je da ima jedan kome se ne uci uopste. Zato postoji imaginacija. Imaginacija je, dakle, iskljucivo ljudska kategorija, neophodna ovjeku zato to ovjek prije nego ovjek shvata(godinama), moe da zamisli(odmah). E sad, dou politicari i kazu vam:Zamislite. Mi zamislimo, napravimo ljudsko drustvo i to nam omogucuje da se kolko - tolko funkcionise. Kad kae:I zmija bijase lukava. to zapravo ne znai nista drugo nego da je imaginativna sposobnost bila obdarenija vecom snagom dokaivanja nego druge snage koje stoje na raspolaganju ovjeka, pa ree volji i kaza: jel istina da je bog kazao.Ovo je ono to imaginacija cini sa svakim pojedinim alkoholicarem, sa svakim pojedinim lopovom. U principu imaginacija vam uvijek predstavi cijelu stvar kao kosmicku gresku. I onda vi zapravo uopste ne radite niste protivzakonito, mozda je formalno protivzakonito ali u principu vi samo ispravljate greske. Vi ispravljte nepravdu koja vam je nanesena. Bog, kao veliki poznavalac ljudske psihologije, kae:Jedi sa svakog drveta u vrtu, uzmi, sve je tvoje samo od drveta poznanja dobra i zla, snjega ne jedi Imaginacija kae:Jel istina da ne moete jesti sa svakog drveta. Jer objektivno, ako ne mogu jesti sa jednog, znai da ne mogu jesti sa svakog. Nije sve moje, nista nije moje. Ima gazda. A volja odgovori imaginaciji: Mi jedemo ploda sa svakog drveta, samo. to usred vrta? Usred vrta je bilo drvo ivota. Drvo poznanja dobra i zla uopste nije bilo usred vrta. Al sobzirom da je zabranjeno, nekako se sve koncentrisalo oko njega.Samo drvo u sred vrta..nedirajte. Zasto ne dirajte? Kad je Bog rekao ne dirajte? Da ne umrete! A zmija ree eni, ili u prevodu imaginacija ree volji:Ma, neeee. Nego zna Bog da e vam se u onaj dan kad okusite.., dakle kad se dohvatite konvencija, otvoriti oci, pa ete postati kao sudije, namerno ne koristim rec Bog, znajuci to je dobro, to li zlo. Videci da je rod na drvetu dobar za jelo.Kako moe neko vieti da nesto dobro za jelo. Ja danas pred vas stavljam blagoslov i probleme. Blagoslov da slusate moje zapovesti. Svak bi normalan ocekivao da tekst glasi : Blagoslov, ako budete slusali moje zapovesti. Uslovljeno, slusas zapovesti imas blagoslov, ne -ne. Samo slusanje zapovesti je blagoslov. Ne slusas : nees imati prilku da slusas. Plata za zapovest : zapovest, plata za prestup : prestup. Bog se ne izdrzava od naih micvot, niti mu one produzavaju vijek. Nisu su mu neophodne uopste. Nae micvot, nae zapovesti su za nae licno dobro. Ako ih ostvarujemo, biemo blagosloveni prilikom da ih ostvarimo. Ako ih ne ostvarujemo, bie nam uzeta prilka da ostvarujemo i ono malo to smo ostvarivali. To je najveca kazna. Upravo se ona desila jugoslovenskom drustvu. I ena videci da je.Ove vidimo da je, de fakto, cijela kazna - kazna za ta? Prijestup je kazna za prijstup. Volja je vec prestupila, jer volja se vec ravna po principima konvencije. Ako ja kaem da je plod dobar za jelo, ta znai plod je dobar za jelo? To znai da se ja vec ne ravnam po istini i lazi, ja se vec ravnam po dobru i zlu, prije nego to sam okusio plod drveta poznanja dobra i zla, ja vec koristim termin dobar i to u kontekstu koji je imaginativan. Znai, de fakto, vidimo da je volja prestupila zapovijest o bivanju racionalnim i prepustila se imaginativnom nagonu, zasto je, na koncu konca, bila kaznjena mogucnoscu da to i obavi, da to do kraja sprovede. U principu mi vidimo da je kurs koji je volja zauzela, ove se radi o dugotrajnom procesu, tu se neradi o tome da je volja bila pod uticajem racija, pa je onda u jednom momentu, kao nestalo je struje. Nego radi se o dugotrajnom procesu, volja sama sebe svjesno, iz bilo kojih razloga, izlaze propagandi imaginacije zbog osjecaja ugode koji joj imaginacija pruza kao protiv uslugu. I tad, u tom momentu, ena, dakle, volja , vievsi da je plod dobar za jelo,(ona je vec izgubila, vec je pokleknula, vec se opredijelila za konvenciju, vec se opredijelila za dobro i zlo, ne za laz i stinu)uzabra roda sa njegai dade i muzu svojemu. ta sada znai i dade i muzu svojemu? Rekli smo da cio dogaaj nije istorijski dogaaj, da gan eden ne znai, zapravo nista drugo, nego stepen razvoja ovekov, ta onda znai da ena daje ovjeku? Racio je ostvaren u tijelu i on kao takav, neosporno, kusa iz iste cinije iz koje i ostale snage, koje borave u tijelu. Znai racio ne moe reci:puj, pike, toje imaginacija, mene se to ne tice. Sobzirom na cinjenicu da je racio ostvaren unutar tijela, svaka imaginativna odluka na osnovu koje cijelokupno tijelo eluje. Na koncu, imaginacija kae, ubi tog i tog, nee te niko vieti, uzees 100.000 maraka, na koncu konca i racio sjedi u zatvoru zajedno. E sada :tada im se otvorise oci.. Ovo je sada glas savjesti i sad bi se racio, to je beg racija od savesti, to je opstepoznata stvar i sakri se Adam i ena mu, sakri se racio i sakri se volja. A savjest viknu Adamu:Ge si? Valjda Bog zna ge je Adam. U smislu zasto si tamo ge nisi trebao biti. Rece:Glas tvoj cuh u vrtu, pa se poplasih, jer sam go, te se sakrih. A Bog ree... Dakle racio se izrazava u imaginativnim konceptima, koji definitvno ukazuju na cinjenicu da je ovjek skrenuo sa puta racija. Racio utjelovljem u tijelu, koje eluje pod impulsima imaginacije, kako racio funkcionise. Ne moemo reci da je takav ovjek iskljucivo iracionalno bie. Kod njega racio ima funkciju politickog komesara imaginacije. Imaginacija je ta koja donosi odluke, a onda racio sluzi da opravda zasto je to bila najpametnija moguca odluka. Jeste druze Simo vi ste u pravu, sad emo videt zasto. Racio odgovara, on sada mora da opravda, imaginacija stoji na kormilu, racio je mali od palube. On sada treba da objasni zasto je imaginacija u pravu. Adam ree:nisam ja, ena..A gospod Bog ree eni: Zasto si to ucinila? Zmija me prevari, dakle imaginacija je prevari. Tada ree Bog zmiji:e, kad si to ucinila da si prokleta.svako zivince, to preneseno znai mimo svaku snagu u ljudskom organizmu i na trbuhu da se vuce..Kao i SVAKA KAZNA I OVA JE SAMO OPIS STANJA U KOJI JE OVJEK DOVEO SEBE. Koje stanje ovde Bog opisuje? i jo mecem neprijateljstvo izmeu izneu tebe(imaginacije) i zene (volje) i izmeu potomstva tvojega (potomtstvo i imaginacija to su imaginativni koncepti) i sjemena njezina(potomstva volje-to su planovi). Ono e ti na glavu stajati (znai ostvareni ljudski planovi e unistavati mastarije), a ti es je za petu ujedati. Taman kad ovjek racionalno i do kraja sprovede plan, oedamput se prepusti mastariji zbog koje ponovo prepusti kormilo zmiji.A eni ree: tebi u mnoge muke zadati kad zatrudni, znai kad ovek odlui da neto hoe, to je volja, smukama es raati djecu. ovjek ne moe odluiti i onda otii spavati poto je ve odluio. Nego smukama es ecu raati, i volja e tvoja stajati pod vlascu muza tvojega , odnosi se na racio i on e ti biti gospodar(racio). Pa onda ree raciju:to si poslusao zemlja da je prokleta s tebe. Adam je napravljen od zemlje, znai tijelo tvoje da je prokleto stebe. Smukom es se od nje hraniti. Raciju e biti tesko da izae na kraj sa potrebama tjela u kome boravi(taman je isplanirao da narednih 12 sati provede obezbeivanju ne znam ega, i u to proe zgodna zenska). I na koncu konca, i ree gospod Bog: eto ovjek posta kao jedan od nas. Taman smo skontali da je ovjek pao ne moe nize, kad kae Bog eto i sam tu i ja sam pao nemoe bit nize. Ne, pogresan prevod. U originalu stoji, eto ovjek posta JEDISTVEN, po tome to sam po sebi znade to je dobro a to zlo. Drugim rijecima to su imaginativni koncepti, koje ovek moe sam od sebe da proizvede,( uz ljudsko drustvo to ide brze i usmerenije), ali ono to je interesantno imaginacija je dovoljna da ovek sam sebi moe da priozvede sliku o tome ta je dobro a ta zlo.