PSIHOLOGIJA LIČNOSTI

Tri razine analize u psihologiji ličnosti1. Istraživanje ljudske prirode (ono što je univerzalno)

DNA govor radno pamćenje doživljavanje nekih emocija Freudova teorija predviđa da su osnovne eros i thanatos pokretačke sile čovjeka Skinnerova teorija o instrumentalnom kondicioniranju temeljne dimenzije ličnosti

studentsko istraživanje 50 kultura: procjene ličnosti varirane po spoli i dobi – otkrivena univerzalna struktura ličnosti i

univerzalne spolne i dobne razlike pad ekstroverzije i porast ugodnosti i savjesnosti

2. Istraživanje individualnih i grupnih razlika kako pronaći važne dimenzije individualnih razlika kako mjeriti individualne razlike razlike među ljudima mogu biti male, ali istovremeno mogu imati dalekosežne posljedice

3. Istraživanje na razini pojedinca nomotetički i idiografski pristup studije slučaja: npr. Leonardo da Vinci (Freud), Howard Huges (Fowler), Morgan (Nasby

and Read) Nasby and Read, Journal of Personality (1997.): Bogataš Morgan

prekinuo karijeru i promijenio život, krenuo sâm na put oko svijeta jedrilicom prije i za vrijeme puta je bio detaljno testiran najraznovrsnijom baterijom testova

Navedene 3 razine su davno prepoznate: svaki je čovjek u nekim aspektima:

kao i svi drugi ljudi (razina ljudske prirode) kao neki drugi ljudi (razina individualnih i grupnih razlika) kao nitko drugi (razina pojedinca)

Tri razine analize i psihologija ličnosti kao znanstvena disciplina PSIHOLOGIJA LIČNOSTI je znanstveno područje zbog toga što koristi znanstvene metode

za istraživanje bilo čega unutar tri spomenute razine analize razlika između svakodnevnog psihologiziranja i psihologije ličnosti Empirijski rezultati mogu biti različiti od naših očekivanja Milgram (1963.) – istraživanje o poslušnosti

Struktura područja teorije ličnosti pojedine domene istraživanja

Neke teorije ličnosti Psihoanalitička teorija (Freud), Motivacijska teorijal ličnosti (Murray), Big-Five i pet faktorski model ličnosti, Biheviorističke teorije ličnosti (Skinner, Pavlov),...Podjela osnovnih terenskih pristupa u psihologiji ličnosti1. Osobinski pristup

2. Psihoanalitički pristup3. Kognitivni pristup4. Humanistički pristup

Osobinski pristup pretpostavlja da se pojedinci ponašaju na konzistentan način, u skladu sa svojim osobinama

ili crtama ličnosti pokušava otkriti osobine ličnosti prema kojima se ljudi razlikuju i odnose između njih strukturira velik broj pojedinačnih osobina ličnosti u manji broj „bazičnih“ dimenzija

ličnosti istražuje etiologiju i razvoj osobina ličnosti razvija mjerne instrumente za mjerenje ličnostiPsihoanalitički pristup pretpostavlja da su ljudi motivirani nesvjesnim emocionalnim konfliktima koji imaju

porijeklo u djetinjstvu pokušava otkriti nesvijesne procese preko proučavanja snova, slobodnih asocijacija, omaški

u govoru, kreativnih produkata, itd. pretpostavlja univerzalnu strukturu ličnosti pretpostavlja razvoj ličnosti kroz točno određene razvojne fazeKognitivni pristup pretpostavlja da su mišljenja i uvjerenja ljudi centralna za razumijevanje ličnosti ispituje kako ljudi procesiraju informacije o sebi, drugim ljudima i svijetu koji ih okružuje razvija mjere kognitivnih varijabli u cilju razumijevanja njihove veze s ponašanjem u

specifičnim situacijamaHumanistički pristup psihologija ličnosti se mora usmjeravati na važne stvari – postizanje sreće i uspjeha,

odnosno razvijanje vlastitith potencijala ili „rast i razvoj ličnosti“ pretpostavlja da ljudi imaju urođenu tendenciju da razviju svoje potencijale, odnosno da se

samo-aktualiziraju pokušava opisati takve „potpuno razvijene“ ljude i shvatiti koji socijalni uvijeti potiču takav

osobni rast

Struktura područja psihologije ličnosti(Larsen and Buss, 2005.)1. Biološka domena2. Intrapsihička domena3. Dispozicijska domena4. Kognitivna domena5. Socijalna i kulturalna domena6. Prilagodba i ličnost

Biološka domena fiziološka istraživanja u psihologiji ličnosti

primjer: mozgovni procesi i agresivnost, hormoni i verbalne ili spacijalne sposobnosti, neurotransmiteri i emocionalna stabilnost, itd.

genetika i ličnost primjer: genetski i okolinski doprinos individualnim razlikama u ličnosti, etiologija stabilnosti ili

promjena ličnosti evolucija i ličnost

primjer: teorija evolucije i psihički procesi, bazični psihološki mehanizmi i adaptacija, standardi seksualne privlačnosti

Intrapsihička domena psihoanaliza

istraživanja Freudove teorije, obrambeni mehanizmi, potiskivanje i pamćenje, itd. motivacija i dinamika ličnosti

osnovni motivi i potrebe, potrebe za postignućem, moći i intimnošću, itd.Dispozicijska domena osobine ličnosti

taksonomija osobina, identifikacija najvažnijih osobina razvoj ličnosti

stabilnost od djetinjstva do odrasle dobi mjerenje ličnosti

razvoj upitnika ličnostiKognitivna domena ličnost i kognitivni procesi

procesiranje negativnih informacija o sebi i depresivnost, lokus kontrole, naučena bespomoćnost, itd.

emocije i ličnost sreća i bazične dimenzije ličnosti

pojam o sebi razvoj vlastitog „ja“, identitet, itd.

Socijalna i kulturalna domena interpersonalni aspekt ličnosti

agresija i prosocijalno ponašanje, privlačnost, itd. spolne razlike u ličnosti

razlike muškaraca i žena u sposobnostima i osobinama ličnosti, maskulinost i femininost, itd. kultura i ličnost

kros-kulturalne razlike u osobinam aličnostiDomena prilagodbe stres i mehanizmi nošenja sa stresom

karakteristike stresne reakcije, upravljanje emocijama ličnost i zdravlje

optimizam i fizičko zdravlje, ličnost tipa A, hostilitet i koronarne bolesti, itd. poremećaji ličnosti

uzroci psihičkih poremećaja

Povijest psihologije ličnosti predznanstveni period u razvoju psihologije ličnosti:

znanje je uglavnom bilo sadržano u okviru filozofije iz koje su se postupno diferencirale pojedine znanosti

mnogi konstrukti važni za psihologiju ličnosti spominju se u radu različitih filozofa npr. Aristotel u „Nikomahova etika“ spominje konstrukte koji su zapravo crte ličnosti:

inteligencija, druželjubivost, sklonost srdžbi,...

Hipokratova tipologija1. Kolerik

agresivan, impulzivan, optimističan2. Sangvinik

ležeran, druželjubiv, pristupačan3. Flegmatik

suzdržan, pažljiv, miran4. Melankolik

pesimističan, nedruštven, krut

Znanstveni period u razvoju psihologije ličnosti razvoj se odvijao u okviru dvije vrlo različite tradicije

klinička psihologija kraja 19. i početka 20. stoljeća (Freud, Jung, Adler; Rogers, Kelley) akademska psihologija (Allport, Murray; kasnije Eysenck, Cattell, Bandura, Costa,

McCrae)

Određenje ličnosti postoje brojne definicije ličnosti ali neki misle da nam one i nisu potrebne (G. W. Allport

1927. godine nabrojao 50 definicija; Burnham – „Svi znaju što je ličnost, ali nitko to ne zna dobro izreći“)

mnogi autori ličnost definiraju u kontekstu svoje teorije Skinner – „ličnost=ponašanje“ Cattell – „Ličnost je ono što omogućuje predviđanje ponašanja.“ Allport – „Ličnost je dinamička organizacija unutar pojedinca onih psihofizioloških

sistema koji određuju njegovo jedinstveno ponašanje i razmišljanje, te njegovu jedinstvenu prilagodbu na okolinu.“

Nešto suvremenija određenja Cloniner (1996.) – „Ličnost se može odrediti kao ono što određuje psihološko

funkcioniranje pojedinca.“ Pervin (2002.) – „Ličnost predstavlja one karakteristike neke osobe (ili ljudi općenito) koje

se iskazuju u njihovom konzistentnom ponašanju i doživljavanju.“ Larsen and Buss (2005.) – „Ličnost je skup psiholoških osobina i mehanizama unutar

pojedinca koji su relativno trajni i organizirani, te tako utječu na ponašanje pojedinca, njegove interakcije s drugim ljudima, te njegovu prilagodbu na okolinu.“ iako kratka, definicija sadrži brojne elemente:

ličnost je skup crta ličnosti ličnost je skup mehanizama ličnost je nešto unutar pojedinca ličnost je relativno stabilna i organizirana na određen način ličnost utječe na naše ponašanje, interakciju s drugim ljudima i adaptaciju na okolinu

CRTE LIČNOSTI

Crta ličnosti Allport (1937.) – „Pojam crte ličnosti označava generalizirani i usmjereni neuropsihički

sistem (specifičan za pojedinca), koji može mnoge podražaje učiniti funkcionalno ekvivalentnim, te inicirati i kontrolirati konzistentne forme adaptivnog i ekspresivnog ponašanja.“ (Personality: A Psychological Interpretation)

crta ličnosti – za pojedinca specifičan način razmišljanja, osjećanja i ponašanja da bi se neko ponašanje moglo smatrati izrazom crte ličnosti ono bi moralo biti stabilno

crte ličnosti i longitudinalna stabilnost crte ličnosti i stabilnost u različitim situacijama

Postoje li ili ne? što upućuje na postojanje crta ličnosti

genetička istraživanja pokazuju da su osobine ličnosti djelomično nasljeđene razvojna istraživanja pokazuju da su crte relativno stabilne postoji određena konsenzualna valjanost

što upućuje na nepostojanje crta ličnosti neka istraživanja pokazuju da je ponašanje relativno nekonzistentno

Podjela crta ličnosti prema Allportu: kardinalne, centralne i sekundarne

Agresivnost, hostilnost i kardiovaskularne bolesti agresivnost

bilo koje ponašanje izvedeno s namjerom da se nanese šteta drugoj osobi (Anderson i Busman, 2002.)

verbalna, fizička, itd. prema načinu iskazivanja instrumentalna i reaktivna prema motivacijskoj podlozi

hostilnost nešto širi konstrukt koji uključuje agresivnost, sklonost srdžbi i neprijateljstvo prema

drugim osobamaVažnost crta ličnosti – primjer agresivnosti agresivnost je longitudinalno stabilna

iritabilnost, znakovi frustracije i bijesa mogu se javljati već kod dojenčadi bihevioralni znakovi agresivnosti u 2-3 godini predviđaju agresivnost u odrasloj dobi

Tip A ličnosti sklop crta ličnosti za koji se vjerovalo da posreduju razvoj kardiovaskularnih bolesti

hostilnost, kompetitivnost, užurbanost, težnja ka postignuću danas se zna da najveći efekt ima hostilnost

Irribaren (2002.) na uzorku od 374 mladih odraslih sudionika izmjerio hostilnost i nakon 10 godina

izmjerio kalcifikaciju krvnih žila (što predstavlja rani znak razvoja koronarne bolesti) rezultati: hostilni su imali začepljenije krvne žile moguće objašnjenje – kako teče proces?

hostilnost i flight-or-fight reakcija promjene u krvnom tlaku i oštećenje žila taloženje kolesterola na mjestima oštećenja hormonalne promjene i stres

hostilnost i kardiovaskularne bolesti koleriraju zbog procesa koji se odvija u organizmu hostilnih osoba

Teorijski problem i status crta teoretski status crte ličnosti

crte ličnosti kao internalne i kauzalne dispozicije crte ličnosti kao konstrukti koji samo opisuju ponašanje

teorijski problemi u vezi s konstruktom crte ličnosti problem cirkularnosti

dva važna pitanja: koje sve crte ličnosti postoje? jesu li različite crte ličnosti zaonito organizirane?

Leksički pristup u psihologiji ličnosti leksička hipoteza

Galton (1984.) – „Većina važnih individualnih razlika je kodirana u pojedinim riječima jezika kojim govorimo.“

Goldberg (1981.) – „One individualne razlike koje su najvažnije u svakodnevnim transakcijama ljudi su kodirane u njihovom jeziku Što su te individualne razlike važnije ljudi ih lakše primjećuju, više ih žele izraziti i na kraju izmisle riječ za njihovo označavanje“

Cattell (1943.) – sedimentacijska hipoteza „Individualne razlike su reprezentirane u riječniku prema njihovoj važnosti. Što su važnije, to se bogatiji i diferenciraniji vokabular na njih odnosi.“

Paradigma leksičkih istraživanja Prvi korak leksička hipoteza Drugi korak izbor (iz rječnika) potencijalnih crta ličnosti

npr. inteligentan, nestabilan, sramežljiv, agresivan,maštovit, pristojan, zabavan, društven, labilan...

Treći korak: prikupljanje podataka o individualnim razlikama u crtama ličnosti koje su izabrane iz rječnika

Četvrti korak: strukturalna analiza individualnih razlika u izabranim crtama ličnosti rezultat – Big Five?

Allport-Odbert polazište – Websterov rječnik koji je (tada) sadržavao

400 000 termina (ukupno) 16 000 termina („riječi kojima se može izrazitit razlika jednog čovjeka od drugog čovjeka

prema njihovom ponašanju“) Potencijalne crte (4 500 termina)

primjer: agresivan, sramežljiv, maštovit itd. Privremena stanja

primjer: zbunjen, radostan, iznenađen itd. Socijalna evaluacija

primjer: odličan, sjajan, loš, iritantan itd. sve ostalo

primjer: fizičke karakteristike, sposobnosti i talenti, metaforični termini, višeznačni termini itd.

Kako je nastao Big five model? faktorska analiza riječi-deskriptora ličnosti istraživanje različitih jezika, različitih kultura Tupes & Christal (1961.)

otkriveno, pa zaboravljeno, pa ponovno objavljeno (Journal of Personality, 1992.)

Goldberg (1981.) aktualizirao stare nalaze

Kojih pet faktora? Big Five: (i alternativne interpretacije)

EKSTRAVERZIJA socijalna adaptibilnost, uzburkanost čuvstava, asertivnost,moć

UGODNOST konformnost, dopadljivost, prijateljstvo, prijateljska blagost, ljubav

SAVJESNOST motiv postignuća, snaga volje, odgovornost, rad

EMOCIONALNA STABILNOST emocionalna kontrola, neuroticizam, afekt

INTELEKT znatiželja, kultura, inteligencija, autonomija, otvorenost k iskustvu

Organizacija crta ličnosti EKSTRAVERZIJA (eng. extraversion)

Pozitivne projekcije: pričljiv, asertivan, aktivan, energičan, dominantan, druželjubiv... Negativne projekcije: miran, povučen, tih, sramežljiv, rezerviran...

UGODNOST (eng. agreeableness) Pozitivne projekcije: simpatičan, ljubazan, pun razumijevanja, blag, topao, velikodušan... Negativne projekcije: bezosjećajan, svadljiv, neprijateljski, hladan, traži pogreške drugih...

SAVJESNOST (eng. conscentiousness) Pozitivne projekcije: organiziran, temeljit, sklon planiranju, efikasan, odgovoran,

pouzdan.. Negativne projekcije: površan, neodgovoran, neoganiziran,nepažljiv...

EMOCIONALNA STABILNOST ili NEUROTICIZAM (eng. neuroticism) Pozitivne projekcije: napet, tjeskoban, nervozan, neraspoložen, osjetljiv... Negativne projekcije: opušten, miran, staložen...

INTELEKT (eng. intelect) Pozitivne projekcije: širokih interesa, maštovit, inteligentan, znatiželjan... Negativne projekcije: neinteligentan, plitak, običnih interesa...

Zašto je Big five model, a ne teorija Big Five model i među kulturalna konzistentnost organizacije ličnosti Big Five u različitim dobnim skupinama Big Five i kauzalno zaključivanje – zašto baš pet? Big Five i etiologija bazičnih dimenzija ličnosti

Pet-faktorski model Coste i McCraea taj je model hijerarhijski

pretpostavlja da se crte ličnosti mogu organizirati u 30 faceta, koje se grupiraju u 5 domena ličnosti

pet-faktorski model je vrlo određen: točno se zna koje facete određuju prirodu domena neke facete su smještene drugačije nego u leksičkom pristupu ili u Eysenckovoj teoriji

npr. Impulzivnost je smještena u faktor Neuroticizma, drugdje je dio EkstraverzijePET-FAKTORSKI MODELOrganizacija crta ličnosti po dimenzijama (5) LIČNOST: neuroticizam, ekstraverzija, otvorenost ka iskustvima, ugodnost, savjesnostOrganizacija dimenzija (5x6)Neuroticizam Anksioznost Srdita hostilnost

Depresivnost Osjećaj nelagode Impulzivnost VulnerabilnostEkstraverzija Toplina Druželjubivnost Asertivnost Aktivnost Traženje uzbuđenja Pozitivne emocijeOtvorenost k iskustvima Mašta Estetika Osjećaji Postupci Ideje VrijednostiUgodnost Povjerenje Iskrenost Altruizam Pomirljivost Skromnost BlagostSavjesnost Kompetentnost Organiziranost Odgovornost Težnja k postignuću Samodisciplina Promišljenost

PET-FAKTORSKI MODEL LIČNOSTI

Terminologija (mala zbrka) Big Five (B5, Velikih pet, Velepetori model) FFM (Five-factor model, Pet-faktorski model ličnosti) FFT (Five-Factor Theory)

Velikih 5 (B5) i Pet-faktorski model (FFM) B5 je nastao iz leksičkih istraživanja i temelji se na leksičkoj hipotezi FFM je nastao na temelju upitničkih istraživanja i ne uključuje pretpostavku da se crte

moraju kodirati riječima postoji povijesni utjecaj B5 FFM B5 u sebi ne sadržava pretpostavke o porijeklu organizacije ličnosti i univerzalnosti

strukture ličnosti

Korištenje opisa ličnosti Vaš NEO sažetak – gruba interpretacija rezultata usporedba s odgovorima drugih ljudi NEO-PI-R upitnik se uspoređuje s normama populacije i procjenjuje se koji postotak nekih

ljudi postiže iznad i ispodprosječne rezultate crte ličnosti se normalno distribuiraju pa se očekuje najviše prosječnih

Vrijedi li pet-faktorski model samo za ljude? ličnost konja

(Morris, Gale, Howe – The factor structure of horse personality, Anthrozoos) uzorak od 220 vlasnika konja, modificirana verzija NEO-FFI upitnika (procjena konja) rezultati: istraživanje pokazuje konzistentnost Pet-faktorskog modela ličnosti kroz

različite vrste ličnost čimpanzi

(King, Figueredo – The 5-factor model plus dominance in chimpanzee personality, Journal of Research in Personality)

44 pridjeva (tipično korištena za procjenu ljudi) koriste se u procjenjivanju ličnosti 100 čimpanzi; procjenjuju ih zaposlenici ZOOa koji rade s njima (~4 procjenjivača / čimpanzi)

rezultati: dobili su 6 jasnih faktora od kojih su 5 identični B5 modelu (6. je dominantnost) ličnost robnih marki

(Aker – Dimensions of brand personality, Journal of Marketing Research) skup ljudskih osobina (ličnosti) koje se asociraju s različitim brendovima 37 brandova, 631 sudionik, procjenjuju svaki brand na 114 osobina ličnosti uputa je bila: zamislite da su brandovi ljudi i pokušajte ih procijeniti rezultati: pet-faktora (na sreću, ipak drugačijih od ljudskih)

– iskrenost, uzbudljivost, pouzdanost, profinjenost, čvrstoća

Kritika ososbinskog pristupa u psihologiji ličnosti što određuje ponašanje ljudi?

Ekstremni situacionisti : p=f(s) Ekstremni crtolozi : p=f(cl)

Kritika ososbinskog pristupa u psihologiji ličnostiEkstremni stavovi kritičara ponašanje ne uzrokuju nikakve stabilne strukture ličnosti

„Ličnost zapravo ne postoji“ (Mischel) „Ličnost nije ništa drugo do li fiktivna konstrukcija u mislima opažača“ (Shweder)

Nešto manje ekstremni stavovi kritičara nije da ne postoje crte ličnosti, ali nisu baš korisne

„Osobinski pristup u psihologiji ličnosti zanemaruje psihološke procese i dinamiku koja se nalazi u osnovi bihevioralnih dispozicija“ (Mischel i Shoda)

„Deskripcija ponašanja pomoću crta ličnosti ne govori nam ništa o kauzalnim mehanizmima kojima je vođeno naše ponašanje“ (Bandura)

Argumenti kritičara1. Teoretska kritika: crte ličnosti su cirkularni konstrukti2. Crte ličnosti slabo predviđaju ponašanje (koeficijent ličnosti)3. Ponašanje je nekonzistentno i mnogo se bolje može predviđati situacijskim varijablama

nego li crtama ličnosti Bem i Allen – Paradoks konzistencije:

paradoks da ljudi opažaju svoje i tuđe ponašanje konzistentnim, iako istraživanja tu konzistentnost ne potvrđuju (po autorima);

dakle, percepcija konzistentnosti je netočnaKako to objasniti? Korištenjem tzv. „Protutipskih situacija“ (Mischel, 1990.)

Implicitne teorije: Čemu atribuiramo svoje i tuđe ponašanje? Jesu li crte ličnosti jedine moguće dispozicije?

Obrana od kritike osobinskog pristupa argumenti koje osobinski teoretičari koriste u obrani održivosti konstrukte „crta ličnosti“

kvaliteta istraživanja princip agregacije odnos fenotipa i genotipa neki su od ljudi konzistentniji od drugih „jake“ i „slabe“ situacije razlika između eksperimentalnih ili korelacijskih istraživanja procjene osobina ličnosti reflektiraju realnost?

Situacionizam i osobinski pristup: današnji odnos snaga Ekstremni situacionisti : p = f (s) Ekstremni crtolozi : p = f (cl) Interakcionisti : p = f (cl x s)

sukob se djelomično preklapa sa suprotstavljenim osobinskim i socio-kognitivnim teorijama je li moguća integracija ta dva pristupa?

Međukulturalne razlike ličnosti Kulture i stereotip – percepcije nacionalnog karaktera većinom netočne Razlike u spolovima, dobne razlike slične u različitim kulturama Osnovne značajke ličnosti su slične u različitim kulturama – univerzalna struktura ličnosti Povijesno – kulture u kojima je bilo više infektivnih bolesti su manje sklone otvorenosti ka

iskustvima i manje ekstrovertirane (npr. Afrika, Azija; za razliku od Europe i Amerike)

KONTINUITET I PROMJENE LIČNOSTI

Kontinuitet i promjene ličnosti kroz život pojedinca – međukulturalna perspektiva1. Teorijski i metodološki problemi razvojnih istraživanja2. Rezultati međukulturalnih istraživanja kontinuiteta i promjena ličnostiKontinuitet i promjene ličnosti u teorijama Teorija socijalnih uloga (Sarbin i Allen) Teorija socijalnog učenja (Bandura i Walters) Teorije rasta i razvoja ličnosti Bloomova teorija razvoja ličnosti Psihoanalitičke teorije Osobinske teorijeU čemu je problem? Problemi konceptualne prirode

što je to kontinuitet ili stabilnost ličnosti što je to promjena ličnosti

Problemi metodološke prirode problemi nacrta razvojnih istraživanja (efekti koji se miješaju u longitudinalnim,

transverzalnim i sekvencijalnim nacrtima) Problemi praktične prirode

dugotrajnost razvojnih istraživanja (za istraživanje cjeloživotnog razvoja longitudinalnom metodom trebamo cijeli život)

problem dostupnog instrumentarija

Teorijsko određenje pojmova „kontinuitet“ ili „stabilnost“ ličnosti(Caspi i Roberts, 1999.)1. Apsolutna stabilnost

konstantnost u količini izmjerene veličine u funkciji vremena karakteristike:

nema smisla ukoliko se ista stvar u različitim vremenskim točkama izražava različito teško se može procijeniti ukoliko se u različitim vremenskim točkama koriste različiti

instrumenti može se procijeniti i transverzalnim istraživanjima

2. Diferencijalna stabilnost konstantnost individualnih razlika u funkciji vremena karakteristike:

ne sadrži informacije o apsolutnoj već samo o relativnoj prisutnosti izmjerene veličine ne sadrži informacije o razvojnim promjenama pojedinca može se procjenjivati samo longitudinalnim istraživanjima procjene mogu biti pogrešne zbog svih razloga zbog kojih korelacije mogu biti pristrane (npr. restrikcija ranga, varijabilitet mjera, loša pouzdanost)

3. Strukturalna stabilnost 4. Ipsativna stabilnost 5. Koherentna stabilnost

stabilnost osobina koje se u različitim vremenskim točkama izražavaju na različite načine dakle, neka ponašanja u jednoj razvojnoj točci mogu predviđati nešto drugo kasnije primjeri: pažnja i inteligencija, dominantnost i liderstvo, avanturizam i seksualno

ponašanje,...

karakteristike: riječ je o stabilnosti na razini latentnog konstrukta (možda i na razini genotipa), a ne na razini

manifestnog ponašanja o koherentnoj stabilnosti je teško zaključivati bez dobre teorije

Teorijsko određenje promjena ličnosti(Larsen i Buss, 2005.) naravno, promjena je pojam suprotan stabilnosti dva uvjeta kojima neko ponašanje mora udovoljiti da bi se smatralo indikatorom promjena

ličnosti: mora biti internalno uzrokovano mora biti relativno trajno

Rezultati empirijskih istraživanja apsolutne i diferencijalne stabilnostiCosta i McCrae (1988.) „crte ličnosti se razvijaju do cca 30e godine, a zatim su manje-više iste kroz cijeli život“ kasnija istraživanja, posebice meta-analize (Roberts, DelVecchio) – postoje smislene

normativne promjene koje se odigravaju manje-više kroz cjelokupni životni vijek rad: Personality in Adulthood: A Six-Year Long Study of Self-Reports and Spouse Ratings

on the NEO Personality Inventory FFM model ličnosti samoprocjene na uzorku od 983 sudionika, procjene od strane bračnih partnera na uzorku

od 167 sudionika starost varira od 21 do 96 godina dvije točka mjerenja u razmaku od 6 godina ideja: ako su neke promjene „stvarne razvojne promjene“ one bi se morale replicirati kroz

različite nacrte istraživanja; longitudinalnu, trasverzalnu i sekvencijalnu strategiju istraživanja

rad: Age Differences in Personality Across the Adult Life Span: Parallels in Five Cultures međukulturalno istraživanje dobnih razlika N = 7 363 ukupno pet kultura: Njemačka, Italija, Portugal, Hrvatska i Južna Koreja ideja: ukoliko se nađu slične dobne razlike u potpuno različitim kulturama onda je

vjerojatno riječ o univerzalnim razvojnim trendovima (koji nisu metodološki artefakti i koji su možda biološki uvjetovani)

neuroticizam, ekstraverzija i otvorenost ka iskustvima opadaju s godinama, a ugodnost i savjesnost rastu

rad: Robertsov Patterns of Mean-Level Change in Personality Traits Across the Life Course: A Meta-Analysis of Longitudinal Studies ključna meta-analiza za apsolutnu stabilnost objedinjeni uzorci iz 92 longitudinalna istraživanja (isključeni ostali nacrti) rezultati: slika je puno kompleksnija, promjene nisu linearne kroz cijeli životni vijek

porast u socijalnoj dominantnosti (E faceta), savjesnosti i emocionalnoj stabilnosti socijalna vitalnost (socijabilnost, E faceta) i otvorenost ka iskustvima rastu u

adolescenciji, a kasnije opadaju ugodnost se mijenja samo u starijoj dobi

rad: Roberts i DelVecchio The Rank-Order Consistency of Personality Traits From Childhood to Old Age: A Quantitative Review of Longitudinal Studies ključna meta-analiza za diferencijalnu stabilnost analiza ukupno 3217 korelacija iz 152 longitudinalna istraživanja rezultati: stabilnost ličnosti se povećava sa starenjem – procjene populacijskih korelacija:

.31 u djetinjstvu, .54 u srednjoškolskoj dobi, .64 oko tridesete godine, postiže plato od .74 između pedesete i sedamdesete godine života

prosječni rezultati preko svih osobina, po spolu i metodi mjerenja, usporedba temperamentnih crta i temeljnih dimenzija...

ZAKLJUČAK: Stabilnost i promjene ličnosti – rezultat empirijskih istraživanja Caspi, Roberts, Shiner – Personality development: Stability and change Navode šest temeljnih nalaza istraživanja diferencijalne stabilnosti ličnosti:

1. Što je veći razmak između dva mjerenja, to je manja stabilnost rang poretka2. Stabilnost rang poretka povećava se sa starošću3. Stabilnost rang poretka dosiže plato između 50e i 70e godine života4. Stabilnost rang poretka ne mijenja se bitno ovisno o metodi procjene5. Stabilnost rang poretka ne razlikuje se kod muškaraca i žena6. Stabilnost rang poretka ne razlikuje se bitno za različite faktore petofaktorskog modela

Primjer koherentne stabilnosti Što možemo predviđati na temelju temperamenta izmjerenog s 3 godine? The Child is Father of the Man: Personality Continuities From Childhood to Adulthood Caspi (2000.), Dunedin study

longitudinalno istraživanje provedeno u Dunedinu, Novi Zeland sudionici: cijela kohorta rođena od 1.4.1972. do 31.3.1973; preko 1000 prikupljanje podataka unutar 60 dana od rođendana točke mjerenja: 3, 5, 7, 9, 11, 13, 15, 18, 21, ... u dobi od 3 godine izmjerena je 21 varijabla temperamenta

djeca su podijeljena u tri skupine:Dobro prilagođena djeca (N=405) „laka djeca“, sposobna kontrolirati se, samopouzdana, ne uznemiruju ih nepoznate

osobeNekontrolirana djeca „teška djeca“, impulzivna, distraktibilna, emocionalno labilnaInhibirana djeca „sporo-zagrijavajuća“, socijalno suzdržana, plašljiva, uznemiruju ih nepoznate osobe

temperament izmjeren s tri godine korelira s ličnošću mjerenom s 21om godinom života: socijalni odnosi i podrška, anksiozni/depresivni poremećaj (INH>NEK),

alkoholizam/pokušaj suicida (NEK>INH), antisocijalni poremećaj i kriminalna djela (NEK)

KVANTITATIVNA GENETIKA I PSIHOLOGIJA LIČNOSTI

teorijska osnova i osnovni pojmovi genetike ponašanja paradigma kvantitativno-genetičkih istraživanja u području rezultati kvantitativno-genetičkih studija u području ličnosti prikaz nekih rezultata na našoj populaciji

Kvantitativna genetika i ličnost bihevioralna genetika (BG)

znanstvena disciplina koja se bavi etiologijom individualnih razlika bihevioralna genetika bavi se ponašajnim karakteristikama kako?

tako da fenotipske individualne razlike povezuje s genetskim i iskustvenim razlikama među ljudima

o ulozi genetskih i okolinskih faktora u etiologiji individualnih razlika zaključuje se na temelju sličnosti pojedinaca koji dijele gene (u većoj ili manjoj mjeri), odnosno okolinu

BG se bavi etiologijom razlika u ponašanju unutar neke populacije BG istraživanja ništa ne govore o etiologiji grupnih razlika BG se bavi varijacijama u ponašanju koje se prirodno dešavaju BG se ne bavi mogućnošću mijenjanja nekog ponašanja

Mogu li se genetski i okolinski efekti odvojeno analizirati? svaki je čovjek jedinstvena kombinacija genetskih (osim jednojajčanih blizanaca) i

iskustvenih utjecaja (od trenutka začeća do trenutka kada izmjerimo neku njegovu karakteristiku) – ti se utjecaju na razini pojedinca ne mogu odvojiti

individualne razlike se mogu povezivati s genetskim i iskustvenim razlikama među ljudimaGeni i individualne razlike BG se ne bavi genetskim utjecajima koji su isti za sve pripadnike neke vrste

geni koji kontroliraju neke (za vrstu tipične) procese ne moraju imati nikakve veze s individualnim razlikama unutar vrste

primjer: genetske razlike među ljudima objašnjavaju 60-70% individualnih razlika u težini Leptin – gen koji kontrolira produkciju hormona prilikom procesa hranjenja kada se taj gen „nokautira“ kod miševa, tada oni postaju pretili ni kod miševa ni kod ljudi ne postoje individualne razlike u DNA za taj gen

Varijabilitet genotipova i iskustava je relativan veći genetski doprinos – manji okolinski doprinos veći okolinski doprinos – manji genetski doprinos G + O = 100% Što bi bilo da nema genetskog ili okolinskog doprinosa? Može li se genetski i okolinski varijabilitet mijenjati?

Osnovni pojmovi genetike ponašanja Osnovni pojmovi teorije kvantitativne genetike

fenotip, genotip i okolina aditivna i neaditivna genetska varijanca (efekt, utjecaj, doprinos i sl.) dijeljena i nedijeljena okolina

Indeks heritabilnosti (h2) i njegova interpretacija h2 u užem i širem smislu

Što je a što nije h 2 ? indeks heritabilnosti to je populacijski parametar (varira od 0-1 ili od 0-100%) to nije svojstvo pojedinca objašnjava individualne razlike ne objašnjava grupne razlike nije nužno povezan uz promjenjivost svojstva ovisi o varijabilitetu genotipova i iskustva DIJAGRAM TRAGA: fenotipske individualne razlike (varijanca) mogu se podijeliti na

genetsku i okolinsku komponentu genetski varijabilitet u populaciji (G) i varijabilitet iskustava članova populacije (E) utječu

na fenotipski (manifestiran) varijabilitet ispitivane karakteristike (P)Kako procjeniti veličinu genetičkog i okolinskog efekta? procjena indeksa heritabilnosti na temelju različitih nacrta

blizanci odrasli odvojeno ovisno dijele li sve ili 50% gena

blizanci odrasli zajedno ovisno dijele li sve ili 50% gena, imaju zajedničku okolinu

usvojitelji i usvojena djeca – ne može se procijeniti dijele 0% gena i zajedničku okolinu

biološki roditelji i od njih odvojena djeca dijele 50% gena i 0% zajedničke okoline

roditelji i potomci dijele 50% gena i zajedničku okolinu

Primjer heritabilnosti nekih karakteristika broj crta otiska prstiju 97% sistolički krvni tlak 64% puls 49% visina 90% težina 60-70% osobine ličnosti?Kako procjeniti genetske i okolinske efekte na ponašanje? Metoda blizanaca

odrasli zajedno ili odvojeno Porodična metoda i metoda usvajanja

članovi porodice koji žive zajedno biološki roditelji i od njih odvojena djeca usvojitelji i usvojena djeca

Rezultati BG istraživanja u području ličnosti osobine ličnosti su heritabilne rezultat istraživanja blizanaca i porodičnih istraživanja/ istraživanja usvajanja su bitno

različita postoji vrlo malo dokaza o diferencijalnoj heritabilnosti različitih osobina razvojna istraživanja pokazuju da geni u prvom redu doprinose stabilnosti ličnosti mehanizam djelovanja gena je (možda) djelomično neaditivan

neaditivni genetički efekt – genetički efekt koji se ne prenosi s roditelja na potomke okolina djeluje na način da ljude koji žive zajedno čini međusobno različitim, a međusobno

sličnimOkolina i ličnost rezultati meta-analize različitih nacrta (Loehlin, 1992.):

okolina objašnjava značajan dio individualnih razlika u ličnosti gotovo da nema utjecaja dijeljene okoline svi okolinski utjecaji su nedijeljeni

nedijeljeni okolinski utjecaji – ona iskustva koja članovi porodice ne dijele dijeljeni okolinski utjecaji – oni okolinski utjecaji koji članove porodice čine sličnima

Plomin i Daniels (1987.)

RAZVOJ LIČNOSTI brojna istraživanja razvoja ličnosti na fenotipskoj razini pokazuju

stabilnost individualnih razlika se povećava s razvojem različite osobine imaju različitu razvojnu krivulju

vrlo se malo zna o ulozi genetskih i okolinskih faktora u određivanju stabilnosti ili promjena ličnosti

Razvojna istraživanja u području bihevioralne genetike dva važna pitanja: Mijenja li se relativan doprinos gena i okoline?

(npr. povećava li se heritabilnost ili smanjuje) Kakva je stabilnost genetskih i okolinskih efekata?

(npr. doprinose li genetski/okolinski faktori fenotipskoj stabilnosti ili promjenama)Nacrt i sudionici istraživanja Longitudinalno istraživanje blizanaca

mjerenje u adolescenciji (17 godina) mjerenje u ranoj odrasloj dobi (21 godina)

uzorak: valjani podatci su prikupljeni na 250 pojedinaca (125 parova blizanaca) 72 jednojajčana para 59 dvojajčanih parova

ekstraverzija raste; neuroticizam, psihoticizam i laganje opadaju utjecaj gena ostaje jednak ili raste s vremenom

LIČNOST I EMOCIJE

Što su emocije? Tri razine analize emocionalne reakcije Emocije kao kategorije i kao dimenzije

1. Dimenzionalni modeli emocija (i njihova sličnost s dimenzionalnim modelima ličnosti)2. Kriteriji određivanja bazičnih emocija

Set-point teorija subjektivne dobrobiti – postoji blagi set-point, subjektivni osjećaj dobrobiti se ponaša slično kao i osobine ličnosti (u smislu stabilnosti i promjena, etiologije itd.)

EMOCIJE emocije su složene reakcije koje uključuju

tjelesne promjene(lupanje srca, ubrzano disanje,...)

izražajne reakcije(vikanje, smijeh,...)

subjektivni doživljaj(sreća, tuga,...)

Tri razine analize emocionalne reakcijeNeuro-fiziološko-biokemijska razina analize ispituju se anatomske strukture i fiziološki procesi povezani s emocijama npr. zna se da je s emocijama povezan limbički sustav, da su monoamini povezani s tugom,

a endorfini važni za emocije straha i tjeskobe sadašnji trend – traženje specifičnog profila neuro-fizioloških reakcija i njihovo povezivanje

s određenim emocionalnim stanjimaBihevioralno-ekspresivna rarina analize ispituje se način izražavanja emocija i ponašanja u emocionalnim stanjima npr. ispituje se neverbalna komunikacija (govor tijela), a naročito je puno istraživanja

facijalne ekspresije emocija danas je općeprihvaćena pozicija da su facijalne ekspresije urođene i univerzalne u ljudskoj

vrsti odgovarajuća facijalna ekspresija je najbolji pojedinačni indikator prisutnosti neke emocije

sreća, tuga, strah, srdžba, gađenje, iznenađenjeDoživljajna razina analize W. James (1890.) – postojanje emocija moramo verificirati samo-procjenama ljudi dakle, emocije se mogu mjeriti samo-procjenama, primjerice:

na dimenzijama: ugoda – neugoda, opušteno – napeto... pomoću pridjeva koji definiraju diskretne kategorije emocionalnog iskustva: sretan, tužan,

srdit, prestrašen...

Emocije kao dimenzije i kategorije DIMENZIJE – riječ je o analizi pojedinih emocionalnih stanja, koje variraju preko manjeg

broja zajedničkih obilježja KATEGORIJE – riječ je o klasifikaciji (na temelju nekakvih kriterija) diskretnih emocija

(npr. u skupinu bazičnih i izvedenih emocija)DIMENZIONALNI MODELI EMOCIJARusselov circumplex model neugoda – ugoda; visoka aktivacija – niska aktivacijaModel Wasona i Tellegena nizak negativni afekt – visok negativni afekt; visok pozitivni afekt – nizak pozitivni afektKATEGORIJALNI MODELI EMOCIJA

Kriteriji za određivanje primarnih emocija Evolucijski – koje su emocije bitne za preživljavanje vrste Izražajni – koliko različitih emocija izražavamo (najčešće facijalnim ekspresijama) Kognitivni – koliko različitih emocija ljudi subjektivno doživljavaju Lingvistički – strukturalna analiza emocionalno zasićenih riječi (slično kao kod B5

modela u području ličnosti) Sociološki – na temnelju kros-kulturalne univerzalnosti emocija

Tko je sretan? dobne i spolne razlike u pozitivnim emocijama

nema ih ili su vrlo male (Larsen i Diener, 1995.) međukulturalne razlike u pozitivnim emocijama – subjektivnom doživljaju sreće

postoje razlike velikom broju blizanaca postavili pitanje o tome koliko su sretni u odnosu na druge ljude

5% najnesretnijih 30% nesretnih 30% prosječnih 30% sretnih 5% najsretnijih+ analiza MPQ skale subjektivne dobrobitim (well-being)Rezultati: preko 80% blizanaca je procijenilo da se nalaze među 35% najsretnijih – dakle,

sistematski se precjenjujemo SES, obrazovanje, prihodi, bračni status, religioznost – nije objašnjavalo preko 3%

varijance genetski faktori su objašnjavali 44-52% varijance heritabilnost stabilne varijance (dio uzorka su retestirali u rasponu od 4,5-10 godina)

bila je 80% sreća i novac

Diener – odnos između postotka ljudi koji se procjenjuju kao vrlo sretni i prihoda u SADu istraživanje 49 osoba iz popisa časopisa Forbes (najbogatiji po godišnjem prihodu) Brickman – istraživanje dobitnika lutrije

sreća i ličnost 1. Različite socio-demografske varijable (dob, spol, SES itd.) ukupno ne objašnjavaju

više od 10-15% varijance2. Samoprocjene sreće su izrazito stabilne i u duljem vremenskom razdoblju, npr. 10

godina (Costa, McCrae, Zonderman) Što onda posreduje tu stabilnost i objašnjava varijabilitet samoprocjena sreće? model Coste i McCraea

na subjektivnu procjenu sreće utječu: ekstraverzija (pozitivan afekt) i neuroticizam (negativan afekt)

alternativni kauzalni model 1 uz dodatak situacija koje mogu potencijalno izazvati pozitivni ili negativni afekt (okoliš)

alternativni kauzalni model 2 uz dodatak životnog stila koji facilitira pozitivna ili negativna iskustva pojedinca

Teorija samodeterminacije sreća i zadovoljstvo životom ovise o zadovoljenju osnovnih životnih potreba postoje tri osnovne životne potrebe:

potreba za autonomijom osobe koje imaju osjećaj manje vanjske kontrole zadovoljnije su životom

potreba za kompetencijom osobe koje imaju osjećaj uspješnosti imaju više samopoštovanja i zadovoljnije su

životom potreba za povezanošću

osobe koje su bolje integrirane u socijalnu sredinu i imaju širu socijalnu mrežu zadovoljnije su životom

postoji korelacija između osobina ličnosti, psiholoških potreba i zadovoljstva životom

Tko je nesretan? Negativne emocije i ličnost Procesiranje negativnih informacija

negativne emocije su povezane s dimenzijom neuroticizma biološka osnova neuroticizma – laka aktivacija limbičkog sustava limbički sustav i „fight-flight“ reakcija Matthews (2000.) – neuroticizam, dosjećanje negativnih odnosno pozitivnih informacija i

pažnja Neuroticizam i emocionalni stroop test

tumor, lopta, strah, želja, nesreća, strah, igra, silovanje... (klasični stroop test – s bojama)